I.USTAVNA OSNOVA DONOŠENJA ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.).

II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM I POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA

Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 98/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) temeljni je izvor parničnog procesnog prava. Zakon o parničnom postupku više je puta mijenjan s ciljem da se prevladaju uočeni problemi u njegovoj primjeni i unaprijedi sustav ostvarivanja građanskopravne zaštite, osobito funkcionalizacijom, ubrzanjem i smanjenjem troškova parničnog postupka.

Potreba za ovim izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku nastavak je rada na otklanjanju problema u primjeni zakona i unaprijeđenu funkcionalizacije pravosudnog sustava, ubrzanju i skraćivanju trajanja sudskih postupka, a time i smanjenju troškova parničnog postupka.

U osnovi predloženih izmjena i dopuna jest nužnost izmjene pravila o reviziji te uvođenje novog instituta (novog načina rješavanja sporova u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu) za sporove koji su u većem broju pokrenuti ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju – tzv. „ogledni postupak“.

Prema novom uređenju reviziju, kao izvanredni pravni lijek, stranke mogu podnijeti samo ako im je to dopušteno zakonom ili ako im Vrhovni sud Republike Hrvatsko to prethodno dopusti. Prijedlog za dopuštenost revizije stranka bi mogla podnijeti u roku od 30 dana od dana primitka drugostupanjske presude, a u prijedlogu mora navesti određeno pravno pitanje zbog kojeg predlaže da se dopusti revizija i razloge zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o dopuštenosti revizije odlučuje vijeće od pet sudaca rješenjem protiv kojeg nije dopušten pravni lijek.

Razlog zbog kojeg bi revizija bila dopuštena mora biti i isključivo je pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno, pravno pitanje važno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

-ako je riječ o gruboj povredi zakona

-ako odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

-ako nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

-ako sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili

-ako je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda trebalo preispitati sudsku praksu.

Predloženim rješenjem sužava se mogućnost podnošenja tzv. „redovne revizije“, odnosno, pravo na reviziju mora biti dopušteno (zakonom ili odlukom Vrhovnog  suda Republike Hrvatske). Navedeno je, zapravo, modifikacija ranijeg sustava u kojem je o dopuštenost revizije stajalište trebao zauzeti drugostupanjski sud, a što se u praksi nije pokazalo naročito uspješnim jer je iskustvo pokazalo da drugostupanjski sudovi nisu bili spremni dopuštati revizije protiv svojih odluka.  

Nakon što vijeće petorice sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzme stajalište da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno, za razvoj prava kroz sudsku praksu, stranka može podnijeti reviziju u roku od 30 dana od primitka odluke revizijskog suda o dopuštenosti revizije. Novi koncept prava na reviziju primjenjivao bi se u svim postupcima u kojima do stupanja na snagu ovoga zakona nije donesena drugostupanjska odluka, ali i na podnošenje, sadržaj i postupak povodom revizije prema posebnim zakonima u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu ovoga zakona.

Uvođenjem novog instituta tzv. „oglednog postupka“ postižu se dvije stvari. Prvo, ubrzat će se postupanje u svim onim postupcima u kojima je bit (meritum) stvari u pogledu pravnog pitanja isti, a koji su pokrenuti u većem broju ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju. Drugo, odlukom koju zauzme Vrhovni sud Republike Hrvatske o tom pravnom pitanju (pitanje mora biti važno za jedinstvenu primjenu prava) jamči se jedinstvena primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno, na taj način razvija se pravo kroz sudsku praksu, što je ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Ogledni postupak započinje na sudu prvog stupnja koji, kada prepozna da se radi o pravnom pitanju koje je prema procjeni suda prvog stupnja važno za jedinstvenu primjenu prava, a koje se pojavljuje u većem broju postupaka, traži sjednicu sudskog odjela i ovisno o zaključku sjednice odjela prijedlog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava sa spisom predmeta dostavlja Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi zauzimanja pravnog shvaćanja o tom pitanju. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske traži očitovanje od svih predsjednika prvostupanjskih sudova o postojanju i broju takvih sporova te nakon prikupljenih podataka predmet daje na odlučivanje sjednici odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja u roku od 30 dana mora odlučiti o dopuštenosti prijedloga. Ako sjednica odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dopusti prijedlog, o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava sjednica odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske mora odlučuje u daljnjem roku od 90 dana. Prvostupanjski sudovi vezani su pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Nadalje, predloženim izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku predlaže se propisati način na koji sud treba obračunati troškove u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u sporu kako bi se olakšao sudski posao u dijelu računanja troškova, ali i radi formiranja jedinstvene sudske prakse. Dakle, umjesto obračuna troškova svake strane, sud će strani koja je postigla veći uspjeh u sporu priznati troškove u postotku koji odgovara razlici njezinog uspjeha i uspjeha protivne strane. Uspjeh stranka treba računati prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

Radi poticanja mirnog rješenja spora, predloženim izmjenama i dopunama predlaže se dati veća ovlast sucima kod odluke o troškovima postupka koji postaju ovisni o nastojanju stranke da se spor riješi mirnim putem.

Predloženim izmjenama i dopunama napušta se zapisničko evidentiranje ročišta (tamo gdje su za to ispunjeni uvjeti), uvodi se mogućnost održavanja ročišta na daljinu (audio-vizualnim uređajima), propisuje mogućnost sankcioniranja stranaka za prekasno dostavljeni podnesak tako da se prekasno predani podnesci ne uzima u obzir.

Od ostalih izmjena i dopuna bitno je ukazati na ujednačavanje rokova za žalbu tako da se propisuje jedinstveni rok od 15 dana za podnošenje žalbe u svim vrstama postupaka.

Radi ubrzanja postupka i rasterećenja sudova propisuju se veće ovlasti sudskim savjetnicima za donošenje odluka u nespornim odlukama (presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja), a u postupcima pred trgovačkim sudovima sudskim savjetnicima se daje ovlaštenje da prethodno ispituju tužbu i dostavljaju je tuženiku na odgovor te donositi odluke koje bi mogao donijeti sudac bez održavanja ročišta, kao i odluke o prekidu postupka, nastavku prekinutog postupka i obustavi postupka iz razloga navedenih zakonom.

Osim navedenoga, propisuje se da u postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv odluke ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu odredi drukčije.

Značajne izmjene predlažu se i za sporove pred trgovačkim sudovima koji sudovi se rasterećuju od gospodarski neznačajnih predmeta (konkretno, u sporovima radi naknade za opskrbu pitkom vodom, plinom, toplinskom i električnom energijom; naknade za održavanje čistoće i komunalne naknade; naknade iz pretplatničkog ugovora javnih komunikacijskih usluga; naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma; naknade za rtv pristojbu; naknade za parkiranje; regresne zahtjeve iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja). U postupku pred trgovačkim sudom naglasak se stavlja na materijalne dokaze, dozvoljava se traženje stručnih mišljenja, dopuštaju pisani iskazi svjedoka, propisuje da se obavijesti o ročištima pribavljaju putem mrežne stranice e-predmet.  

III.OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovog Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu.

IV.TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA

Tekst prijedloga zakona dan je u obliku Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku.

NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU

Članak 1.

U Zakonu o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) iza članka 1. dodaje se članak 1.a koji glasi:

„Članak 1.a

Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije:

- Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena“), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL L 324, 10.12.2007.), u daljnjem tekstu: Uredba 1393/2007.;

- Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001.), u daljnjem tekstu: Uredba 1206/2001.;

- Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (SL L 399, 30.12.2006.), u daljnjem tekstu: Uredba br. 1896/2006.;

- Uredba (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (SL L 199, 31.7.2007.), u daljnjem tekstu: Uredba br. 861/2006.“.

Članak 2.

U članku 10. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.“.

Stavak 13. briše se.

Članak 3.

U članku 34. stavku 1. točka 9. briše se.

Iza dosadašnje točke 10. koja postaje točka 9. dodaje se nova točka 10. koja glasi:

„10. radi naplate:

 - naknada za opskrbu pitkom vodom, plinom, toplinskom i električnom energijom

 - naknada za održavanje čistoće

 - naknada iz pretplatničkog ugovora javnih komunikacijskih usluga

 - naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma

 - naknada za pristojbu Hrvatske radiotelevizije

 - naknada za parkiranje

 - regresnih zahtjeva iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja.“.

Članak 4.

U članku 34.b točka 5. mijenja se i glasi:

„5. sporove u kojima je stranka pravna osoba ili dužnik pojedinac, u smislu Stečajnog zakona, nad kojom je otvoren stečajni postupak bez obzira na svojstvo druge stranke te sve sporove u povodu stečajnog postupka, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sudi općinski sud, odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda. Sporovi koji su pokrenuti prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka dovršit će se pred sudom koji vodi stečajni postupak.“.

Članak 5.

U članku 35. stavku 1. zarez iza riječi: „suda“ i riječi: „prava na izjavljivanje revizije“ brišu se.

Članak 6.

U članku 40. stavku 3. riječi: „prava na izjavljivanje revizije,“ brišu se.

Članak 7.

U članku 73. stavku 5. riječi: „istaknut u pravnom lijeku“ zamjenjuju se riječima: „podnesen u povodu pravnog lijeka“.

U stavku 6. brišu se riječi: „pred prvostupanjskim sudom“, te se iza riječi: „odluke“ dodaju riječi: „pred nadležnim sudom“.

Stavak 7. briše se.

Članak 8.

U članku 84. stavku 1. iza riječi ''sud će tuženiku'' dodaju se riječi ''na njegov trošak''.

U stavku 5. iza riječi ''postaviti i tužitelju'' dodaju se riječi ''na njegov trošak''.

Članak 9.

U članku 85. dodaje se stavak 3. koji glasi:

''Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan je predujmiti tužitelj, izuzev ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju iz razloga iz članka 84. stavka 2. točaka 4. i 5., na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.''

Članak 10.

U članku 91.a stavku 1. iza riječi: „podnijeti“ dodaju se riječi: „prijedlog za dopuštenje revizije i“.

U stavku 2. iza riječi: „sama podnijeti“ i riječi: „nju može“ dodaju se riječi: „prijedlog za dopuštenje revizije i“.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„Stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz stavka 2. ovoga članka, dužni su uz prijedlog za dopuštenje revizije ili reviziju ili najkasnije do isteka roka za njihovo podnošenje priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu ili drugu javnu ispravu u izvorniku ili preslici iz koje proizlazi da stranka ili njen punomoćnik ima položen pravosudni ispit, ako takva potvrda ili druga javna isprava u izvorniku ili preslici prethodno nije podnesena sudu u istom postupku.“.

Članak 11.

Iza članka 106. dodaje se članak 106.a koji glasi:

''Podnesci u elektroničkom obliku

Članak 106.a

Podnesak se može podnijeti u elektroničkom obliku.

Podnesak u elektroničkom obliku mora biti potpisan naprednim elektroničkim potpisom u skladu s posebnim propisima. Podnesak u elektroničkom obliku potpisan naprednim elektroničkim potpisom smatrat će se vlastoručno potpisanim.

Informacijski sustav automatski potvrđuje primitak podneska podnositelju, a dan predaje podneska informacijskom sustavu smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen.

Ako podnesak podnesen elektroničkim putem nije prikladan za obradu na sudu (nema odgovarajući format), sud će elektroničkim putem obavijestiti podnositelja o propisanom obliku formata u elektroničkom obliku i naložiti da podnesak ispravi.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka državna tijela, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, sudski procjenitelji, sudski tumači, stečajni upravitelji povjerenici te pravne osobe uvijek su dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku.

Ako osoba iz stavka 5. ovoga članka podnesak ne podnese u elektroničkom obliku, sud će podnositelju naložiti da u roku od osma dana podnesak dostavi u elektroničkom obliku. Ako podnositelj ne dostavi podnesak u elektroničkom obliku u određenom roku, smatrat će se da je podnesak povučen.

(alternativno)

Ako osoba iz stavka 5. ovoga članka podnesak ne podnese u elektroničkom obliku, sud će na trošak podnositelja podnesak prenijeti u elektronički oblik, a podnositelj gubi pravo na troškove za sastavljanje tog podneska.

Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa uspostavlja jedinstveni informacijski sustav.

Pretpostavke za podnošenje podnesaka i dostavu u elektroničkom obliku, oblike zapisa podnesaka u elektroničkom obliku (formate) te organizaciju i djelovanje informacijskog sustava propisat će pravilnikom ministar nadležan za poslove pravosuđa (alt. uređuju se Sudskim poslovnikom.).''

Članak 12.

U članku 115. stavku 1. treća rečenica briše se.

Iza stavka 1. dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:

„Sud može odrediti da se ročište održi na daljinu, uz korištenje odgovarajućih audiovizualnih uređaja, ili da se na taj način izvede pojedini dokaz.

Protiv rješenja suda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena žalba.“.

Članak 13.

U članku 126.c u stavku 3. iza riječi: „Zakona“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „uz plaćanje naknade koju pravilnikom propiše ministar nadležan za poslove pravosuđa.“

Članak 14.

U članku 131. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

"Na zahtjev člana vijeća koji je izdvojio glas, njegovo pisano obrazloženje izdvojenog glasa priložit će se pisanoj odluci. To mišljenje se objavljuje na isti način kao i odluka.".

Članak 15.

U članku 133. stavku 1. riječi: „posebnim zakonom“ zamjenjuje se riječima: „ovim Zakonom“.

Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

„Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pismena se dostavljaju državnim tijelima, odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima i povjerenicima te pravnim osobama elektroničkim putem ili neposredno u sudu.“

Članak 16.

U članku 133.c stavak 1. mijenja se i glasi:

„Sud može naložiti strankama da jedna drugoj izravno upućuju pismena elektroničkim putem, preporučeno poštom s povratnicom ili na drugi način koji omogućava dokaz o obavljenoj predaji.“.

U stavku 2. riječi: „uz potvrdu o preuzimanju pošiljke ovjerovljenu njenim pečatom“ brišu se.

Stavak 3. briše se.

Članak 17.

Iza članka 133.c dodaje se članak 133.d koji glasi:

''Dostava elektroničkim putem

Članak 133.d

Dostava se može obaviti elektroničkim putem.

Ako stranka izjavi da je suglasna da joj se dostava obavlja elektroničkim putem, sud će toj stranci dostavu obavljati elektroničkim putem preko jedinstvenog informacijskog sustava.

Stranka može zatražiti da se obavijesti o dostavi pismena elektroničkim putem na adresu elektroničke pošte čiju će adresu navesti u izjavi iz stavka 2. ovoga članka.

Ako je stranka podnesak podnijela sudu u elektroničkom obliku, smatrat će se, dok ne priopći drugačije, da je suglasna da joj se dostava obavlja elektroničkim putem.

Ako sud utvrdi da dostava elektroničkim putem nije moguća, dostavit će pismeno na drugi način i navesti razlog za takvu dostavu.“.

Članak 18.

Članak 134. briše se.

Članak 19.

Članak 134.a mijenja se i glasi:

„Fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, liječnici i dr.), za koje nije propisana obvezna dostava električnim putem (članak 133. stavak 5.), kada se dostava obavlja u sporovima koji se tiču te djelatnosti, dostava se obavlja na adresu navedenu u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisniku. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

Ako je adresa upisanog sjedišta osobe iz stavka 1. ovoga članka adresa navedena u tužbi, dostava iz stavka 1. ovog članka će se ponoviti još jednom na tu adresu.

Obavijest o obavljenoj dostavi pravnoj osobi nad kojom je otvoren stečaj dostavlja se stečajnom upravitelju.“.

Članak 20.

U članku 134.b stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

U dosadašnjem stavku 4. koji postaje stavak 3. riječi: „stavcima 1. i 2.“ zamjenjuju se riječima: „stavku 1.“.

Dosadašnji stavak 5. koji postaje stavak 4. mijenja se i glasi:

„U slučaju iz stavka 1. ovoga članka osobe iz stavka 1. ovoga članka su dužne pismeno podići iz pretinca u roku od osam dana na način određen stavkom 2. i 3. ovoga članka. Ako pismeno ne bude podignuto u tom roku, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.“.

U dosadašnjem stavku 6. koji postaje stavak 5. riječi: „slučajevima iz stavka 1. i 2.“ zamjenjuju se riječima: „slučaju iz stavka 1.“.

Iza dosadašnjeg stavka 7. koji postaje stavak 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:

„Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može za obavljanje dostave iz stavka 1. ovoga članka ovlastiti samo jedan od više sudova različitog stupnja i vrste sa sjedištem na području nadležnosti županijskog suda.“.

Članak 21.

Članak 139. briše se.

Članak 22.

U članku 141. stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3. do 5. postaju stavci 2. do 4.

Članak 23.

U članku 142. stavku 2. riječi: „1., 2. ili 3.“ zamjenjuju se riječima: „1. ili 2.“.

U stavku 3. riječi: „134. i“ brišu se.

Članak 24.

U članku 143. iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glasi:

„Ako je ponovljena dostava prema odredbi stavka 2. ovoga članka obavljena stavljanjem pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, sve daljnje dostave u postupku obavit će se stavljanjem pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, uz (istodobni) pokušaj dostave na adresu prebivališta iz stavka 1. ovoga članka, dok stranka ne obavijesti sud o adresi svog prebivališta ili boravišta. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, neovisno o tome je li i kada je uspjela dostava na adresu prebivališta iz stavka 1. ovoga članka.

Ako primatelj ne podigne pismeno ili ako se dostava ne uspije obaviti iz bilo kojeg drugog razloga, smatrat će se da dostava nije uspjela te će se pokušati još jednom ili će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, u skladu s odredbama ovoga članka.“.

Članak 25.

Iza članka 143.b dodaju se članci 143.c i 143.d koji glase:

''Članak 143.c

Dostava pismena elektroničkim putem obavlja se putem informacijskog sustava.

Informacijski sustav automatski šalje adresatu u njegov elektronički poštanski pretinac pismeno, koje adresat mora preuzeti u roku od 15 dana, inače nastupaju posljedice iz stavka 5. ovoga članka.

Ako je sudu priopćio adresu elektroničke pošte, informacijski sustav istodobno sa slanjem pismena prema stavku 2. ovoga članka adresatu na adresu elektroničke pošte šalje automatski i informativnu poruku u kojoj ga obavještava da je pismeno u informacijskom sustavu te da ga adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov elektronički poštanski pretinac. U poruci se adresata izričito upozorava na pravne posljedice iz stavka 5. ovoga članka.

Adresat pismeno preuzima iz informacijskog sustava iz stavka 1. ovog članka tako da upotrebom kvalificiranog certifikata za napredni elektronički potpis (alt. naprednog elektroničkog potpisa) dokaže svoju istovjetnost i potvrdi da je spreman preuzeti pismeno iz  elektroničkog poštanskog pretinca.

Smatrat će se da je dostava prema stavku 4. ovog članka obavljena u trenutku kada je adresat potvrdio da je spreman preuzeti pismeno iz elektroničkog poštanskog pretinca. Ako adresat ne potvrdi da je spreman preuzeti pismeno iz elektroničkog poštanskog pretinca u roku od 15 dana od dana kada je pismeno pristiglo u elektronički poštanski pretinac, smatrat će se da je dostava obavljena istekom 15. dana od dana kada je pismeno pristiglo u elektronički poštanski pretinac.

Informacijski sustav o dostavi obavještava sud koji je dostavu odredio potvrdom u elektroničkom obliku.

Na način određen u ovom članku elektroničkim putem mogu se dostaviti i ona pismena koja imaju izvornike u fizičkom obliku ako je elektronički (skenirani) prijepis koji je izrađen na temelju izvornika u fizičkom obliku potpisan naprednim elektroničkim potpisom suda potvrđen kvalificiranim certifikatom.

Članak 143.d

Osobnom dostavom smatra se i dostava obavljena sukladno odredbi članka 143.c ovoga Zakona.''.

Članak 26.

U članku 145. stavak 2. mijenja se i glasi:

„Ako protiv pravomoćne odluke unutar roka iz stavka 1. ovoga članka bude podnesen prijedlog za dopuštenje revizije ili revizija, taj se rok produžava sve dok ne istekne šest mjeseci od dana dostave stranci odluke kojom se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje ili odbija, odnosno kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje.“.

Članak 27.

U članku 149. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuje primatelj, koji će na njoj napisati datum primitka.“.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„Ako osobno ne poznaje osobu kojoj pismeno predaje, dostavljač će od osobe zatražiti da dokaže svoju istovjetnost.“.

Članak 28.

Članak 154. mijenja se i glasi:

„Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

Neovisno o pravilima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, sud može odrediti da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

Ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti hoće li troškove iz članka 153. stavka 5. ovoga Zakona podmirivati jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret sredstava suda.“.

Članak 29.

U članku 158. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.“.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 30.

Članak 160. mijenja se i glasi:

„Ako u izlučnoj parnici bude prihvaćen tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom na određenom predmetu ovrhe, a sud utvrdi da je tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku imao opravdanih razloga smatrati da ne postoje prava trećih osoba na tom predmetu, odredit će da svaka stranka snosi svoje troškove.“.

Članak 31.

U članku 164. iza stavka 8. dodaje se stavak 9. koji glasi:

„O zahtjevu za naknadu troškova iz stavka 8. ovoga članka ovlašten je donijeti odluku i sudski savjetnik.“.

Članak 32.

U članku 179. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„Zamoljeni sud od kojega se traži izvođenje dokaza saslušanjem osigurat će, ako je to moguće, izvođenje toga dokaza odgovarajućom primjenom članka 115. stavka 2. ovoga Zakona.“.

Članak 33.

U članku 186. stavku 2. riječi: „pravo na izjavljivanje revizije,“ brišu se.

Članak 34.

U članku 186.a u stavku 4. riječ: „ovršnosti“ zamjenjuje se riječima: ''ovršne isprave''.

Članak 35.

Članak 186.d mijenja se i glasi:

„Sud može uvažavajući sve okolnosti, posebno interes stranaka i trećih osoba vezanih uz stranke te trajnost njihovih odnosa i upućenost jednih na druge, na ročištu ili izvan ročišta rješenjem uputiti stranke da u roku od osam dana pokrenu postupak mirenja ili rješenjem strankama predložiti rješavanje spora u postupku mirenja.

Rješenja iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti tijekom cijeloga parničnog postupka.

Ako stranke suglasno predlože ili prihvate rješavanje spora u postupku mirenja pred sudom, bez odgode će se odrediti sastanak radi pokušaja mirenja na koje se pozivaju stranke, njihovi zastupnici i punomoćnici ako ih imaju.

Postupak mirenja pred sudom vodi izmiritelj određen s liste izmiritelja koju utvrđuje predsjednik suda.

Izmiritelj ne može sudjelovati u postupku mirenja u parničnom predmetu koji mu je dodijeljen.

Ako se postupak mirenja dovrši bez sklapanja nagodbe, izmiritelj ne smije sudjelovati u tom sporu u bilo kojem svojstvu.

Nagodba sklopljena u postupku mirenja provedenom u sudu pred sucem izmiriteljem smatra se sudskom nagodbom.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako su obje stranke dionička društva ili pravne osobe kojima je većinski član Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sud će po primitku odgovora na tužbu uputiti stranke da u roku od osam dana pokrenu postupak mirenja.

Stranka koja je upućena pokrenuti postupak mirenja, a ne pristupi sastanku radi pokušaja mirenja, gubi pravo tražiti naknadu daljnjih troškova postupka pred sudom prvog stupnja.

Rješenja iz stavka 1. ovoga članka su rješenja o upravljanju postupkom.“.

Članak 36.

Članak 186.e mijenja se i glasi:

„Stranke mogu nakon podnošenja redovnog pravnog lijeka suglasno podnijeti prijedlog za rješavanje spora u postupku mirenja pred sucem izmiriteljem suda nadležnog za odlučivanje o pravnom lijeku.

Izmiritelj ne može sudjelovati u postupku mirenja u parničnom predmetu koji mu je dodijeljen radi odlučivanja o pravnom lijeku.

Ako se postupak mirenja dovrši bez sklapanja nagodbe, izmiritelj ne smije sudjelovati u tom sporu u bilo kojem svojstvu.

Na postupke mirenja koji se provode u sudovima na odgovarajući način se primjenjuju odredbe zakona koji uređuje postupak mirenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.“.

Članak 37.

Članak 186.f mijenja se i glasi:

„Ako su stranke u parničnom postupku suglasno predložile rješavanje spora u postupku mirenja u nekom od centara za mirenje izvan suda, sud će zastati s postupkom, uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 186.g ovoga Zakona.

Ako se postupak mirenja pred izabranim centrom za mirenje izvan suda dovrši sklapanjem nagodbe, stranke na temelju te nagodbe mogu pred sudom koji je zastao s postupkom sklopiti sudsku nagodbu.“.

Članak 38.

Članak 186.g mijenja se i glasi:

„Stranke mogu tijekom parničnog postupka suglasno zatražiti od suda zastoj postupka radi pokušaja mirnog rješenja spora, bez obzira na način i forum rješavanja.

Zastoj iz stavka 1. ovoga članka može trajati najduže 60 dana, s tim da na suglasni obrazloženi prijedlog stranaka, podnesen prije proteka roka čije se produljenje traži, sud može jednom ovaj rok produžiti za određeno vrijeme, najviše za daljnjih 60 dana.

Ako nijedna stranka nakon proteka rokova iz stavka 2. ovoga članka na poziv suda ne predloži nastavak postupka u roku od 15 dana, smatra se da je tužba povučena.“.

Članak 39.

U članku 190. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.“.

Dosadašnji stavci 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. postaju stavci 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9.

Članak 40.

U članku 196. stavku 2. riječi: „glavne rasprave“ zamjenjuju se riječima: „prethodnog postupka“.

Članak 41.

U članku 213. iza stavka 2. dodaju se stavci 3., 4. i 5. koji glase:

„Sud će u postupku u kojemu odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja odrediti prekid postupka do zauzimanja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske kad se na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova objavi rješenje kojim se dopušta prijedlog za zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava.

Prije donošenja rješenja o prekidu postupka zbog provedbe oglednog postupka sud će omogućiti strankama i umješačima da se izjasne o prekidu postupka.

Protiv rješenja o prekidu postupka zbog provedbe oglednog postupka nije dopuštena žalba.“.

Članak 42.

U članku 215. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„Postupak koji je prekinut iz razloga navedenog u članku 212. točki 5. ovoga Zakona, a vodi se o tražbini koja se prijavljuje u stečajnom postupku, sud će nastaviti po službenoj dužnosti i donijeti rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu, ako tužitelj nije podnio prijedlog za nastavak parnice pod pretpostavkama propisanim Stečajnim zakonom, ili ako tužitelj nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku, ili ako je tražbina priznata u stečajnom postupku, a ako je prekid postupka nastupio nakon donošenja prvostupanjske odluke tim će rješenjem i ukinuti prvostupanjsku odluku.“.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 4. iza broja: „213.“ dodaju se riječi: „stavcima 1. i 2.“.

Dosadašnji stavci 4., 5. i 6. postaju stavci 5., 6. i 7.

Članak 43.

U članku 215.b iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„Postupak koji je prekinut iz razloga navedenog u članku 212. točki 4. ovoga Zakona sud će nastaviti i istodobno obustaviti ako pravni sljednik pravne osobe ne preuzme postupak ili protivna strana ne predloži da ga sud pozove da to učini u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka.“.

Dosadašnji stavci 2., 3., 4., 5., i 6. postaju stavci 3., 4., 5., 6., i 7.

Članak 44.

U članku 221.b iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„Ministarstvo financija, Porezna uprava dužna je podatak iz stavka 2. ovoga članka dostaviti sudu u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, ako raspolaže s tim podatkom.“.

Članak 45.

U članku 232. u stavku 1. dodaje se druga rečenica koja glasi:

„Stranka je dužna podnijeti ispravu u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drukčije.“.

Članak 46.

U članku 264. stavak 2. briše se.

Članak 47.

U članku 273. stavak 3. mijenja se i glasi:

„O prijedlogu iz stavka 1. ovog članka odlučuje predsjednik vijeća ili sudac pojedinac koji vodi postupak ili sudski savjetnik nadležnog suda, a u slučajevima iz stavka 2. ovog članka sudac pojedinac ili sudski savjetnik nadležnog suda.“.

Članak 48.

U članku 282. stavku 1. iza riječi: „odbaciti“ dodaju se riječi: „ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.“.

Članak 49.

U članku 284. stavku 1. iza riječi: „naredit će“ dodaju se riječi: „najkasnije u roku od 60 dana“.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

''Nakon primitka odgovora na tužbu ili isteka roka za odgovor na tužbu sud će odrediti pripremno ročište,te upozoriti stranke da će se na tom ročištu, ako za to budu ispunjeni uvjeti, zaključiti prethodni postupak i provesti glavna rasprava.''

U stavku 5. riječ ''održati'' zamjenjuje se riječju ''odrediti''.

Članak 50.

U članku 288. stavku 2. riječi: „za utvrđenje“ brišu se.

Članak 51.

U članku 288.a stavak 1. mijenja se i glasi:

„Sud će tijekom pripremnog ročišta upoznati stranke s mogućnostima da spor riješe sudskom nagodbom ili u postupku mirenja i obrazložiti im te mogućnosti.“.

U stavku 2. iza riječi: „važnog za odluku“ dodaju se riječi: „ili postizanje mirnog rješenja spora.“.'

Članak 52.

U članku 291. iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

„Ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 53.

Iza članka 299. dodaje se članak 299.a koji glasi:

„Članak 299.a

Sud može pozvati stranke da se u roku koji, u pravilu, nije duži od 30 dana pisano očituju na navode protivne stranke.  

Odredba stavka 1. ovoga članka ne utječe na pravo stranke da se, bez poziva suda, pisano očituje na navode protivne stranke. Stranka je dužna očitovati se pravodobno, tako da njezin podnesak bude dostavljen sudu i protivnoj strani najkasnije osam dana prije sljedećeg pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu.  

Podneske koji su predani nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka ili protivno odredbi iz stavka 2. ovoga članka, sud neće uzeti u obzir. Iznimno, stranka može tražiti da ih sud uzme u obzir ako ih bez svoje krivnje nije mogla podnijeti pravodobno ili ako njihovo uzimanje u obzir ne bi dovelo do odugovlačenja postupka.

Sud će u pozivu iz stavka 1. ovoga članka upozoriti stranke na posljedice zakašnjenja.“.

Članak 54.

U članku 331.b stavak 4. briše se.

Dosadašnji stavci 5. i 6. postaju stavci 4. i 5.

U dosadašnjem stavku 7. koji postaje stavak 6. broj: „5.“ zamjenjuje se brojem: „4“.

Članak 55.

U članku 332.a dodaje se novi stavak 1. koji glasi:

„Ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 1), 3) i 4) ovoga Zakona i ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenoga zahtjeva, sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.“.

Dosadašnji stavak 1. postaje stavak 2.

Članak 56.

U članku 335. stavak 8. mijenja se i glasi:

„Stranku koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će uputiti da ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istoga dana.“.

U stavku 9. u drugoj rečenici riječi: „u sudskoj zgradi“ zamjenjuju se riječima: „neposredno u sudu istoga dana“.

Članak 57.

U članku 338. stavak 2. riječi: „osobni identifikacijski broj“ brišu se ispred riječi: „suda“ i dodaju iza riječi „ime i prezime ili naziv“.

Članak 58.

U članku 348. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza“.

Članak 59.

U članku 354. stavku 2. točka 11) mijenja se i glasi:

„11) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnik.“.

Članak 60.

U članku 365. stavak 2. mijenja se i glasi:

„Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.“.

Članak 61.

U članku 366.a dodaje se stavak 4. koji glasi:

''Odredbe stavaka 1. do 3. ovoga članka ne odnose se na presude zbog ogluhe i presude zbog izostanka.''

Članak 62.

Članak 373.b mijenja se i glasi:

Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi, u pravilu, bez rasprave.

Kad drugostupanjski sud nađe da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno da se ponove već izvedeni dokazi ili da se izvedu dokazi koji su pravodobno predloženi a nisu izvedeni, zakazat će raspravu pred drugostupanjskim sudom.

Drugostupanjski sud može odlučiti da se određeni dokazi izvedu u sudskoj zgradi prvostupanjskog suda pred sucem pojedincem ili sucem izvjestiteljem drugostupanjskog suda. Ako za to postoje važni razlozi, drugostupanjski sud može odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred sucem pojedincem ili predsjednikom vijeća prvostupanjskog suda.

Pravila o izvođenju dokaza pred predsjednikom vijeća na odgovarajući način se primjenjuju na suca pojedinca ili suca izvjestitelja drugostupanjskog suda, odnosno na suca pojedinca ili predsjednika vijeća prvostupanjskog suda.

U slučaju iz stavka 3. ovoga članka vijeće drugostupanjskog suda odlučuje o žalbi bez rasprave, ali na sjednicu vijeća mora pozvati stranke. Odredba članka 363. ovoga Zakona primjenjuje se i u ovom slučaju.

Drugostupanjski sud može odlučiti da se rasprava pred tim sudom provede i kad ocijeni da bi se tako mogle otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka u prvostupanjskom postupku i da zbog toga ne bi bilo svrhovito presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U slučaju iz stavka 6. ovoga članka sudac pojedinac ili sudac izvjestitelj drugostupanjskog suda može zatražiti od suca pojedinca ili predsjednika vijeća prvostupanjskog suda da dâ objašnjenja o tim bitnim povredama ili da provede potrebne izviđaje radi provjere istinitosti navoda o tome jesu li počinjene.

Članak 63.

U članku 373.c stavku 3. iza riječi ''izvještajem'' dodaju se riječi ''suca pojedinca ili suca''.

Članak 64.

U članku 375. stavak 5. briše se.

Članak 65.

U članku 377. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Prvostupanjski sud je dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka.''

Članak 66.

Članak 382. mijenja se i glasi:

„Stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je ovim ili posebnim zakonom propisano da je revizija dopuštena ili ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

Revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave presude donesene u drugom stupnju, odnosno od odluke revizijskog suda o dopuštenosti revizije.

Sud će dopustiti reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

- ako je riječ o gruboj povredi zakona, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije – trebalo preispitati sudsku praksu.