1. PREGLED I PROCES DONOŠENJA PLANA

1.1. Sažetak

1.1.1. Politički, gospodarski, okolišni i socijalni kontekst plana

Republika Hrvatska članica je Europske unije (EU) od 2013. godine te je njezino energetsko i klimatsko zakonodavstvo usklađeno s relevantnom pravnom stečevinom EU. Također, Republika Hrvatska je stranka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) od 1996. godine i redovito podnosi izvješća o inventaru stakleničkih plinova kao i nacionalna izvješća tajništvu Konvencije.

Hrvatska trenutno ima znatno niže stope ekonomske aktivnosti stanovništva od većine zemalja EU-a [1]. U ukupnoj energetskoj bilanci Hrvatske značajna je ovisnost o uvozu nafte i električne energije. Industrijska se proizvodnja kontinuirano smanjuje, a najveći prihod postiže prerađivačka industrija.

Izvješća o stanju okoliša objavljuje Hrvatska agencija za okoliš i prirodu. Posljednje izvješće odnosi se na razdoblje 2009. – 2012., objavljeno je 2014. godine i sadrži zaključke o stanju i trendovima u domeni zaštite okoliša, gospodarstva i društvenih kretanja, kao i preporuke za unapređenje provedbe politike zaštite okoliša i održivog razvitka [2]. Emisije glavnih onečišćujućih tvari u zrak (SO2, NH3, NOX, NMHOS) u odnosu na baznu 1990. godinu pokazuju opći trend smanjenja. Emisije stakleničkih plinova se smanjuju. Prema brojnosti i količinama ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari u vode i/ili more, najopterećenije je vodno područje sliva Save. Minski sumnjive površine su i dalje prisutne.

U pogledu socijalnog konteksta plana, razvitak regija Hrvatske i naseljavanje prostora su neravnomjerni, sa sve jačim pritiscima na veće gradove [2]. Nastavlja se trend napuštanja ruralnih područja. Zbog emigracije dijela stanovništva u radnoj dobi i oporavka gospodarstva, dinamika smanjenja stope nezaposlenosti znatno je brža od dinamike predviđene u europskim projekcijama. Broj stanovnika RH kontinuirano opada, pri čemu se povećava udio stanovništva u dobnoj skupini iznad 65 godina, na račun smanjenja dobnih skupina s visokim stopama aktivnosti. 2]. Nastavlja se trend napuštanja ruralnih područja. Zbog emigracije dijela stanovništva u radnoj dobi i oporavka gospodarstva, dinamika smanjenja stope nezaposlenosti znatno je brža od dinamike predviđene u europskim projekcijama. Broj stanovnika RH kontinuirano opada, pri čemu se povećava udio stanovništva u dobnoj skupini iznad 65 godina, na račun smanjenja dobnih skupina s visokim stopama aktivnosti.

1.1.2. Strategija koja se odnosi na pet dimenzija energetske unije

Pet dimenzija Energetske unije su dekarbonizacija, energetska učinkovitost, energetska sigurnost, unutarnje energetsko tržište te istraživanje, inovacije i konkurentnost. Dimenzija dekarbonizacije, koja uključuje emisije i uklanjanje stakleničkih plinova, razrađena je u Nacrtu Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. godine, s pogledom na 2050. godinu [3] (dalje u tekstu: Niskougljična strategija). Izrada Niskougljične strategije i Akcijskog plana za provedbu Niskougljične strategije za razdoblje od pet godina obveza je koja slijedi iz Zakona o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14, 61/17). Nacrt Niskougljične strategije izrađen je tijekom 2017. godine, kad je prošao i javnu raspravu, a odnosi se na sektore energetike, industrije, prometa, opće potrošnje, poljoprivrede, otpada i korištenja zemljišta.

Konačno usvajanje Nacrta Strategije niskougljičnog razvoja odgođeno je kako bi se uskladila sa Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine, s pogledom na 2050. godinu (dalje u tekstu: Energetska strategija). Izrada Energetske strategije obveza je koja slijedi iz Zakona o energiji (NN 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18). Za potrebe izrade Energetske strategije izrađene su analitičke podloge (tzv. Zelena knjiga [1]) koje su predstavljene stručnoj i zainteresiranoj javnosti na radionicama održanim u studenom 2018. godine. Zelena knjiga sadrži razrađene ciljeve za korištenje obnovljivih izvora energije, energetsku učinkovitost, unutarnje energetsko tržište i energetsku sigurnost, koji će po finalnom usvajanju biti integrirani i u konačnu verziju Niskougljične strategije te su predstavljeni i u ovom dokumentu. Potrebno je napomenuti kako se u nastavku rada na oba dokumenta mogu očekivati izmjene, koje također mogu potaknuti izmjene unutar ovog dokumenta.

Jedan od ciljeva u okviru dimenzije dekarbonizacije je i prilagodba klimatskim promjenama, koju razrađuje Nacrt Strategije prilagodbe klimatskim promjenama s akcijskim planom [4]. Nacrt Strategije prošao je savjetovanje s nadležnim tijelima i institucijama te sa zainteresiranom javnošću, a usvajanje dokumenta očekuje se po usvajanju Strategije niskougljičnog razvoja.

Nacionalne strategije koje su relevantne za dimenziju istraživanje, inovacije i konkurentnost su Strategija pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2020. godine [5] i Strategija poticanja inovacija Republike Hrvatske 2014. -2020. godine [6]. U ovom su dokumentu istaknute i sistematizirane mjere za koje se očekuje da će doprinijeti istraživanju, inovacijama i konkurentnosti hrvatskog gospodarstva u sektorima relevantnima za energetsku tranziciju.

1.1.3. Tablični prikaz ključnih ciljeva, politika i mjera plana

Cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za Republiku Hrvatsku za 2030. godinu zadan je Direktivom (EU) 2018/410 i Uredbom (EU) 2018/842, zasebno za sudionike sustava trgovanja emisijskim jedinicama (ETS sektor) i za sektore koji ne sudjeluju u trgovanju (ne ETS sektori). Prikazuje ih Tablica 1 1.

Tablica 1 1 Ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova za RH u 2030. godini

U okviru izrade Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine, s pogledom na 2050. godinu, u studenom 2018. godine izrađene su analitičke podloge – tzv. Zelena knjiga [1]. Ciljeve u 2030. godini prikazuje ih Tablica 1 2.

Tablica 1 2 Projekcije vrijednosti ključnih indikatora, Zelena knjiga

Mjere relevantne za pojedine dimenzije energetske unije prikazuje Tablica 1 3.

Tablica 1 3 Pregled mjera Kratica

1.2. Pregled trenutačnog stanja u pogledu politika

1.2.1. Nacionalni energetski sustav i energetski sustav EU-a te kontekst politika nacionalnog plana

Osnovni pokazatelji razvoja potrošnje energije i ekonomski pokazatelji za RH u razdoblju od 2011. do 2016. godine prikazuje Slika 1 1 [7].

Slika 1 1 Osnovni pokazatelji razvoja potrošnje energije i ekonomski pokazatelji u RH u razdoblju 2011.-2016. godine

U potrošnji električne energije ostvarene su negativne stope pa su tako ukupna potrošnja električne energije i neto potrošnja električne energije ostvarile smanjenje s prosječnom godišnjom stopom od 0,2 posto. Gubici prijenosa i razdiobe električne energije također su smanjeni s prosječnom godišnjom stopom od 1,3 posto. U razdoblju od 2011. do 2016. godine bruto i neto potrošnja električne energije smanjivala se prosječnom godišnjom stopom od 0,2 posto.

Trendove u proizvodnji primarne energije prikazuje Slika 1 2 [7]. Tijekom šestogodišnjeg razdoblja od 2011. do 2016. godine proizvodnja primarne energije u Hrvatskoj povećavala se s prosječnom godišnjom stopom od 0,8 posto. Trend smanjenja ostvaren je u proizvodnji prirodnog plina, dok je proizvodnja ostalih primarnih oblika energije ostvarila trend povećanja. Proizvodnja prirodnog plina smanjivala se s prosječnim godišnjim stopama od 7,5 posto. Najbrže je rasla proizvodnja energije iz obnovljivih izvora gdje je ostvarena godišnja stopa rasta od 34,8 posto, dok je energija iskorištenih vodnih snaga rasla s prosječnom godišnjom stopom od 6,6 posto. Proizvodnja sirove nafte i toplinska energija proizvedene u dizalicama topline ostvarile su trend porasta s prosječnom godišnjom stopom od 2,1 posto. U proizvodnji ogrjevnog drva i ostale krute biomase trend porasta proizvodnje iznosio je 1,7 posto godišnje.

Slika 1 2 Proizvodnja primarne energije

Trendove u uvozu energije tijekom razdoblja od 2011. do 2016. godine prikazuje Slika 1 3 [7]. U tom je razdoblju ostvaren trend porasta uvoza energije u Hrvatsku s prosječnom godišnjom stopom od 1,3 posto. U uvozu sirove nafte ostvaren je trend smanjenja s prosječnom godišnjom stopom od 2,4 posto, dok je uvoz električne energije ostao na približno jednakoj razini. U uvozu svih ostalih oblika energije ostvaren je trend porasta pa se tako uvoz drva i biomase povećavao s prosječnom godišnjom stopom od 39,2 posto, uvoz prirodnog plina od 8,1 posto, uvoz naftnih derivata od 4,1 posto i uvoz ugljena i koksa od 1,6 posto godišnje.6]. U tom je razdoblju ostvaren trend porasta uvoza energije u Hrvatsku s prosječnom godišnjom stopom od 1,3 posto. U uvozu sirove nafte ostvaren je trend smanjenja s prosječnom godišnjom stopom od 2,4 posto, dok je uvoz električne energije ostao na približno jednakoj razini. U uvozu svih ostalih oblika energije ostvaren je trend porasta pa se tako uvoz drva i biomase povećavao s prosječnom godišnjom stopom od 39,2 posto, uvoz prirodnog plina od 8,1 posto, uvoz naftnih derivata od 4,1 posto i uvoz ugljena i koksa od 1,6 posto godišnje.

Slika 1 3 Uvoz energije u Hrvatsku

Energetsko zakonodavstvo i klimatsko zakonodavstvo usklađeni su s pravnom stečevinom Europske unije. Na provedbenoj razini, energetika i klima objedinjene su u jednom ministarstvu – Ministarstvu zaštite okoliša i energetike.

Aktualna energetska strategija usvojena je 2009. godine (NN 130/2009), a 2018. godine resorno je ministarstvo pristupilo izradi nove energetske strategije imajući u vidu potrebu za dugoročnim energetskim planiranjem (i nakon 2030. godine), kao i sve stroža ograničenja u pogledu emisija stakleničkih plinova. Po usvajanju Strategije energetskog razvitka, njezini će se ciljevi integrirati u Nacrt Strategije niskougljičnog razvoja, čime će se na strateškoj razini integrirati energetska i klimatska politika.

U cilju koordinacije politika i mjera za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, Vlada RH je 2014. godine donijela odluku o osnivanju Povjerenstva za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere ublažavanja i prilagodbu klimatskim promjenama. Povjerenstvo djeluje kroz rad Koordinacijske skupine i Tehničke radne skupine.

1.2.2. Trenutačne energetske i klimatske politike i mjere koje se odnose na pet dimenzija Energetske unije

Dimenzija „Dekarbonizacija“

Dimenzija „Dekarbonizacija“ ima dva ključna elementa

 emisije i uklanjanje emisija;

 obnovljivi izvori energije.

Pitanje klimatskih promjena na globalnom planu rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). Republika Hrvatska postala je stranka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) 1996. godine, donošenjem Zakona o njezinom potvrđivanju u Hrvatskom saboru (NN Međunarodni ugovori, 2/96). Najvažniji propis Republike Hrvatske kojim se uređuje područje klimatskih promjena je Zakon o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14, 61/17).

Republika Hrvatska kao Stranka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) svake četiri godine izrađuje i dostavlja nacionalno izvješće o promjeni klime kojim izvještava o provedbi obveza Konvencije. Najnovije izvješće je Sedmo nacionalno izvješće i treće dvogodišnje izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih Naroda o promjeni klime (UNFCCC) [8].

Kao stranka Kyotskog protokola Republika Hrvatska je uspostavila nacionalni sustav za praćenje emisija stakleničkih plinova u državi, te na godišnjoj osnovi izrađuje Izvješće o emisijama stakleničkih plinova i dostavlja ga u tajništvo UNFCCC (do 15. travnja tekuće godine) i Europskoj Komisiji (do 15. siječnja tekuće godine). Najnovije Izvješće o inventaru stakleničkih plinova na području Republike Hrvatske za razdoblje 1990.-2016. objavljeno je 2018. godine [9].

U sektoru prometa, udio vozila s pogonom na alternativna goriva je još uvijek relativno mali (manji od 0,2 posto). Republika Hrvatska je u prosincu 2016. godine Zakonom o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (NN 120/2016) u pravni poredak prenijela odredbe Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva u onom dijelu koji se odnosi na državu članicu. Sukladno Zakonu, zajednički okvir mjera za razvoj tržišta u pogledu alternativnih goriva u prometnom sektoru i za postavljanje odgovarajuće infrastrukture određuje se Nacionalnim okvirom politike (NOP), koji je u Hrvatskoj donesen u 2017. godini (NN 34/17). NOP-om su utvrđeni minimalni ciljevi za izgradnju infrastrukture za alternativna goriva, uključujući mjesta za punjenje, zajedničke tehničke specifikacije za mjesta za punjenje i opskrbu, zahtjevi za informiranje korisnika, kao i mjere potrebne za ostvarivanje nacionalnih ciljeva. Na sva ostala pitanja uspostave infrastrukture za alternativna goriva koja nisu uređena ovim Zakonom, odnosno NOP-om, primjenjuju se propisi kojima se uređuje područje prometne infrastrukture, područje prostornog uređenja, područje infrastrukture prostornih podataka, područje gradnje, područje energetike, područje energetske učinkovitosti, područje zaštite okoliša, te zakoni kojima su osnovani i koji određuju djelokrug Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Temeljni zakonski okvir za područje obnovljivih izvora energije i kogeneraciju električne i toplinske energije u Republici Hrvatskoj sadržan je u Zakonu o energiji, Zakonu o tržištu električne energije, Zakonu o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Zakonu o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, Zakonu o zaštiti zraka, Zakonu o zaštiti okoliša i podzakonskim aktima za provedbu tih zakona. U trenutku pisanja ovog dokumenta u saborskoj je proceduri prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji.

Zakonom o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji uređuje se planiranje i poticanje proizvodnje i potrošnje električne energije proizvedene u proizvodnim postrojenjima koja koriste obnovljive izvore energije i visokoučinkovitu kogeneraciju, utvrđuju mjere poticanja za proizvodnju električne energije korištenjem obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, uređuje provedba sustava poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije i druga pitanja od važnosti za korištenje obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije.

Svrha ovoga Zakona je promicati proizvodnju električne i toplinske energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, povećati udjele u ukupnoj neposrednoj potrošnji energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije korištenjem poticajnih mehanizama i regulatornog okvira za korištenje obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije.

U okviru dimenzije dekarbonizacija, važnu ulogu ima poljoprivredni sektor – kako u kontekstu vlastitih emisija, tako i u kontekstu njegova doprinosa korištenju obnovljivih izvora. Program ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. –2020. [10], definira prioritete i područja intervencije, izbor relevantnih mjera i dodjelu financijskih sredstava na temelju očekivanih ishoda. Jedan od ciljeva Programa je i učinkovito korištenje resursa i otpornost na klimatske promjene u poljoprivredi, prehrambeno-prerađivačkoj industriji i šumarstvu, gdje se naglašava kako je proizvodnja energije OIE iz navedenih sektora prioritet za razvoj bioekonomije i smanjenje stakleničkih plinova do 2020. Nadalje, ističe se značaj korištenja drvne biomase, biomase iz poljoprivrede te solarne energije u poljoprivredi i prehrambeno-prerađivačkoj industriji.

Trenutne mjere koje se odnose na dimenziju Dekarbonizacija prikazuje Tablica 1 4. Uz naziv svake mjere naveden je dokument kojim je mjera usvojena.

Tablica 1 4 Trenutne mjere unutar dimenzije „dekarbonizacija“

Dimenzija 'Energetska učinkovitost'

Područje energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o energetskoj učinkovitosti (NN br. 127/14), Zakonom o gradnji (NN br. 153/13, 20/17), Zakonom o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (NN br. 114/11) i te podzakonskim aktima koji slijede iz tih Zakona. U trenutku izrade ovog nacrta Plana, u parlamentarnoj proceduri su izmjene i dopune Zakona o energetskoj učinkovitosti, a konačni nacrt tih izmjena i dopuna se koristio pri izradi ovog Plana.

Pregled regulatornih mjera koje su definirane u navedenim zakonima i relevantnim podzakonskim aktima prikazuje Tablica 1 5. Navedenim se zakonima i propisima u Hrvatskoj zadovoljavaju zahtjevi sljedećih EU direktiva:

 Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti kojom se dopunjuju direktive 2009/125/EZ i 2010/30/EU i ukidaju direktive 2004/8/EZ i 2006/32/EZ;

 Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada;

 Direktiva 2010/30/EU o iskazivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda, povezanih s energijom, pomoću oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu, odnosno Uredba 2017/1369 o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU;

 Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtijeva za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom.

Tablica 1 5 Pregled postojećih regulatornih mjera energetske učinkovitosti

Osim regulatornih mjera, u Hrvatskoj se provode i druge mjere energetske učinkovitosti i to prema trogodišnjim nacionalnim akcijskim planovima. Posljednji, četvrti NAPEnU pripremljen je za razdoblje od 2017. do 2019. godine [13]. Mjere iz nacrta 4. NAPEnU koje se u trenutku izrade ovog Plana provode u Hrvatskoj prikazuje Tablica 1 6. Radi se dominantno o mjerama financijskog poticanja mehanizmima bespovratnih sredstava ili financijskim instrumentima iz nacionalnih izvora (Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost) i EU izvora (Europski fond za regionalni razvoj, EFRR), u skladu s mjerama definiranima u Operativnom programu Konkurentnosti kohezija 2014.– 2020. (OPKK). Potrebno je istaknuti da su navedene mjere također prijavljene i u Sedmom nacionalnom izvješću i trećem dvogodišnjem izvješću Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC). Stoga su uz naziv svake mjere, dane i njihove oznake iz navedena dva dokumenta.

Tablica 1 6 Pregled postojećih ne-regulatornih mjera energetske učinkovitosti po sektorima neposredne potrošnje (bez prometa)

Uz gore navedene mjere, u postojećim dokumentima definiran je i niz mjera informativno-edukativnog karaktera, koje prikazuje Tablica 1 7 .

Tablica 1 7 Pregled postojećih međusektorskih mjera energetske učinkovitosti

Uz gore navedene mjere koje su sve usmjerene na sektore neposredne potrošnje energije, u postojećim dokumentima definirane su i mjere, koje ciljaju energetsku infrastrukturu (proizvodnju, prijenos i distribuciju električne i toplinske energije), kako prikazuje Tablica 1 8. Pri tome je potrebno istaknuti da je HERA, na temelju Zakona o energetskoj učinkovitosti, dužna pri provedbi regulatornih zadataka sukladno odredbama zakona kojima se uređuje tržište električne energije i tržište plina, voditi računa o energetskoj učinkovitosti u vezi sa svojim odlukama o radu infrastrukture za plin i električnu energiju i to:

 osigurati provedbu procjene potencijala za povećanje energetske učinkovitosti infrastrukture za plin i električnu energiju, posebno u vezi s prijenosom, odnosno transportom, distribucijom, upravljanjem opterećenjem, interoperabilnošću te priključivanjem postrojenja za proizvodnju energije, uključujući mogućnosti pristupa za mikrogeneratore energije te

 utvrditi konkretne mjere i ulaganja za uvođenje troškovno učinkovitih poboljšanja energetske učinkovitosti u mrežnu infrastrukturu, uključujući rokove njihova uvođenja.

S ciljem provedbe propisanih zadaća, HERA je osigurala izradu studije „Procjena potencijala za povećanje energetske učinkovitosti infrastrukture za električnu energiju“ [14]. Studijom su analizirane mjere koje utječu na tehničke gubitke (smanjenje i povećanje), a koje su sadržane u desetogodišnjim planovima razvoja prijenosnog i distribucijskog sustava za razdoblje od 2016. do 2025. godine, s detaljnom razradom za početno trogodišnje i jednogodišnje razdoblje. Na temelju Studije HERA je donijela Odluku kojom navodi sljedeće:

 HERA je procijenila potencijal za povećanje energetske učinkovitosti infrastrukture za električnu energiju koji za razdoblje od 2016. do 2025. godine u prosjeku iznosi 51 GWh godišnje za prijenosnu mrežu te 25 GWh godišnje za distribucijsku mrežu i

 HERA je utvrdila da, u cilju ostvarenja navedenih ušteda, mjere, ulaganja te dinamika (rokovi) uvođenja istih trebaju pratiti desetogodišnje planove razvoja prijenosne i distribucijske mreže za razdoblje od 2016. do 2025. godine, s detaljnom razradom za početno trogodišnje i jednogodišnje razdoblje.

Navedene mjere proizlaze iz potrebe povećanja sigurnosti pogona i zadovoljenja tehničkih propisa te su njihove investicije previsoke da se mogu opravdati isključivo uštedom koja će se ostvariti smanjenjem gubitaka. Kada se stvore preduvjeti za uvođenje naprednih tehnologija poput upravljanja opterećenjem, HERA će revidirati svoju procjenu potencijala za povećanje energetske učinkovitosti infrastrukture za električnu energiju te utvrditi rokove uvođenja naprednih mjera.

Tablica 1 8 Pregled postojećih mjera energetske učinkovitosti za energetsku infrastrukturu

Dimenzija „Energetska sigurnost“

Ključni zakoni relevantni za dimenziju Energetska sigurnost su:

 Zakon o energiji (NN 120/12, 14/14, 102/15, 68/18)

 Zakon o tržištu električne energije (NN 22/13, 102/15, 68/18)

 Zakon o tržištu plina (NN br. 18/18)

 Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata (NN 19/14, 73/17)

 Zakon o terminalu za ukapljeni prirodni plin (NN 57/18)

 Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (NN 120/12, 68/18)

U pogledu ciljeva EU vezanim za željenu razinu interkonekcijske povezanosti od najmanje 15 % u odnosu na instaliranu snagu elektrana u promatranoj državi do 2030. godine prijenosni sustav na području RH već sad zadovoljava te višestruko premašuje taj cilj. Isto vrijedi i ako se postojeći interkonekcijski kapaciteti uspoređuju s vršnim opterećenjem sustava odnosno s instaliranom snagom OiE na teritoriju RH.

Najvažnije mjere koje se trenutno provode u cilju osiguranja energetske sigurnosti prikazuje Tablica 1 9.

Tablica 1 9 Postojeće mjere osiguranja energetske sigurnosti

Dimenzija „Unutarnje energetsko tržište“

Za unutarnje energetsko tržište relevantan je set zakona koji reguliraju energetska tržišta, i to:

 Zakon o energiji (NN 120/12, 14/14, 102/15, 68/18)

 Zakon o tržištu električne energije (NN 22/13, 102/15, 68/18)

 Zakon o tržištu plina (NN br. 18/18)

 Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata (NN 19/14, 73/17)

 Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (NN 120/12, 68/18)

U pogledu elektroenergetske međusobne povezanosti prije svega je potrebno razmotriti cilj EU prema kojem je željena razina interkonekcijske povezanosti najmanje 15 % u odnosu na instaliranu snagu elektrana u promatranoj državi do 2030. godine. Prijenosni sustav na području RH već sad zadovoljava te višestruko premašuje taj cilj. Isto vrijedi i ukoliko se postojeći interkonekcijski kapaciteti uspoređuju s vršnim opterećenjem sustava odnosno s instaliranom snagom OiE na teritoriju RH.

Najvažnije mjere u pogledu infrastrukture za prijenos energije prikazuje Tablica 1 10.

Tablica 1 10 Postojeće mjere za infrastrukturu za prijenos energije

Razina rezerve snage u proizvodnom dijelu EES-a,u Hrvatskoj i u susjednim sustavima s kojima je EES Hrvatske umrežen omogućuje siguran i pouzdan pogon sustava. Adekvatnost elektroenergetskog sustava u postojećem je stanju na zadovoljavajućoj visini uz potencijalnu ugrozu radi manjka raspoloživih domaćih proizvodnih kapaciteta, koju trenutno nadoknađuju visoki iznosi mogućnosti prekograničnih razmjena, što adekvatnost i sigurnost opskrbe kupaca električnom energijom čini ovisnom o raspoloživosti prekograničnih prijenosnih kapaciteta i mogućnostima proizvodnje električne energije na širim regionalnim tržištima. Elementi adekvatnosti proizvodnje nastavit će se pratiti na vlastitom teritoriju i u okruženju, uzimajući u obzir strukturu proizvodnog parka i udio varijabilnih obnovljivih izvora. Paralelno s time, pratit će se kapaciteti potrebni za pohranu energije i fleksibilnost rada EES-a.

Fleksibilnost se može definirati kao promjena obrasca proizvodnje ili potrošnje električne energije odzivom na poticaj (cjenovni signal ili aktivaciju) kako bi se pružila pomoćna usluga elektroenergetskom sustavu, najčešće operatoru sustava. Trenutno je u provedbi pilot projekt ispitivanja tržišta radi osiguravanja rezerve radne snage tercijarne regulacije upravljivom potrošnjom za potrebe HOPS-a. U okviru tog projekta, sklapanjem ugovornog odnosa s HOPS-om za pružanje pomoćne usluge osiguravanja rezerve radne snage tercijarne regulacije krajnji kupac izravno sudjeluje u mehanizmu uravnoteženja sustava i za to prima naknadu definiranu ugovorom. Jedinice s upravljivom potrošnjom mogu biti bilo koji uređaji čiju je potrošnju moguće smanjiti na nalog operatora prijenosnog sustava a dio su postrojenja krajnjeg kupca, kao na primjer električne peći, hladnjače, pumpe, kompresori i sl.

Pomoćne usluge i usluge fleksibilnosti koje korisnici distribucijske mreže pružaju operatoru distribucijskog sustava trenutno se ne koriste u RH. Mrežnima pravilima distribucijskog sustava koja su nedavno stupila na snagu (NN 74/18) tek su prepoznate usluge koje bi mogle koristiti ODS-u.

Uspostava EKO bilančne grupe regulirana je Zakonom o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovite kogeneracije („Narodne novine“, broj: 100/2015; dalje: Zakon o OIEiVUK), a čine je proizvođači električne energije i druge osobe koje obavljaju djelatnost proizvodnje električne energije, a koje imaju pravo na poticajnu cijenu sukladno sklopljenim ugovorima o otkupu električne energije s Hrvatskim operatorom tržišta energijom (HROTE).

Zakonom o OIEiVUK HROTE je određen za voditelja EKO bilančne grupe s obvezom vođenja EKO bilančne grupe, planiranja proizvodnje električne energije za EKO bilančnu grupu te prodaje električne energije proizvedene od strane članova EKO bilančne grupe, na razvidan i nepristran način, na tržištu električne energije.

U pogledu zaštite potrošača, konkurentnosti i razvoja maloprodajnog tržišta električne energije, jedan od ključnih pokazatelja je stopa promjene opskrbljivača krajnjih kupaca. Stopa promjene opskrbljivača kod krajnjih kupaca iz kategorije poduzetništvo veća je nego kod kategorije kućanstva. Utjecaj na to ima regulatorni okvir kojim se propisuje javna nabava, pri čemu se dio krajnjih kupaca iz kategorije poduzetništvo obvezuje na redovito objavljivanje natječaja za odabir najpovoljnijeg opskrbljivača električnom energijom.

Trenutno je HHI indeks (Herfindahl-Hirschman Index) za obračunska mjerna mjesta iz kategorije kućanstvo i poduzetništvo u RH veći od 2.000 što znači da je koncentracija na maloprodajnom tržištu električne energije (iz udjela pojedinih opskrbljivača) prema procjeni Europske komisije zadovoljavajuća.

Osnovni preduvjet za omogućavanje i razvijanje upravljanja potrošnjom je uvođenje sustava naprednog mjerenja.

Mjere u području zaštite potrošača prikazuje Tablica 1 11.

Tablica 1 11 Postojeće mjere zaštite potrošača

Postojeće mjere suzbijanja energetskog siromaštva prikazuje Tablica 1 12.

Tablica 1 12 Postojeće mjere suzbijanja energetskog siromaštva

Dimenzija „Istraživanje, inovacije i konkurentnost“

Najvažniji nacionalni dokumenti koji se odnose na dimenziju „Istraživanje, inovacije i konkurentnost“ su:

 Strategija pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2020. godine,

 Strategija poticanja inovacija Republike Hrvatske 2014. -2020. i

 Plan razvoja istraživačke infrastrukture u Republici Hrvatskoj (2016).

Kako bi se definiralo područje djelovanja, način rada, izvori financiranja i institucionalni okvir u području istraživanja i inovacija potrebna je jasna i sveobuhvatna pravna regulativa. Nacionalno zakonodavstvo prenosi sve relevantne uredbe, direktive i druge pravne akte EU kako bi pravni okvir RH bio u skladi s temeljnim načelima poslovanja drugih država članica EU. Pravni okvir obuhvaća zakonske akte koji se odnose na istraživanje i inovacije općenito te pojedine zakonske propise koji pokrivaju područje energetike i klime.

Pravni okvir koji definira provođenje privatnih i javnih investicija u istraživanje, razvoj i inovacije obuhvaća sljedeće zakone:

 Zakon o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja (NN, br. 111/12, 28/13) kojim se uređuje poticanje investicija i poticanje unapređenja investicijskog okruženja u Republici Hrvatskoj, te druga pitanja s tim u vezi.Cilj poticanja investicija i poticanja unapređenja investicijskog okruženja je: poticanje gospodarskog rasta i ostvarenje gospodarske politike Republike Hrvatske, njezinog uključivanja u tokove međunarodne razmjene i jačanje investicijske i konkurentske sposobnosti hrvatskoga poduzetništva.

 Zakon o državnoj potpori za istraživačko – razvojne projekte (NN, br. 64/2018) kojim se uređuju uvjeti za dodjeljivanje državne potpore za istraživačko-razvojne projekte u kategoriji horizontalne potpore za istraživanje i razvoj, nadležnosti tijela Republike Hrvatske u pogledu dodjele državnih potpora za istraživačko-razvojne projekte, postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za ostvarivanje prava, vođenje evidencija i izvještavanje te druga pitanja vezana uz ostvarivanje prava na potpore za istraživačko-razvojne projekte. Cilj Zakona je povećanje ulaganja privatnog sektora u istraživanje i razvoj i povećanje broja poduzetnika koji ulažu u istraživanje i razvoj te poticanje suradnje poduzetnika s organizacijama za istraživanje i širenje znanja na istraživačko-razvojnim projektima pri čemu istraživanje i razvoj obuhvaća kreativan i sistematičan rad poduzet sa svrhom povećanja fonda znanja – uključujući znanje čovječanstva, kulture i društva – te kako bi se osmislile nove primjene postojećeg znanja. Aktivnosti istraživanja i razvoja moraju uključivati pet osnovnih kriterija: novo znanje (kao cilj aktivnosti), kreativno (novi koncepti, ideje i metode koji unaprjeđuju postojeće znanje), neizvjesno u smislu ishoda, sistematično (planirano s osiguranjem sredstava i bilježenjem ishoda) i prenosivo (ishodi su prenosivi kao nova znanja) i/ili moguće ponoviti (ishode je moguće ponoviti).

 Zakon o javnoj nabavi (NN, br. 120/2016) prema kojem je jedan od postupaka javne nabave 'partnerstvo za inovacije'. Javni naručitelj može koristiti partnerstvo za inovacije ako ima potrebu za inovativnom robom, uslugama ili radovima koju ne može zadovoljiti nabavom robe, usluga ili radova već dostupnih na tržištu. Partnerstvo za inovacije teži razvoju inovativne robe, usluga ili radova te njihovoj naknadnoj nabavi, pod uvjetom da su u skladu s razinama izvedbe i maksimalnim troškovima dogovorenima između javnog naručitelja i sudionikā. Ovaj instrument predstavlja instrument poticanja inovacija koji utječe na potražnju za inovacijama, dok bespovratne potpore poduzećima utječu na ponudu inovacija.

Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva (NN, br. 29/02, 63/07, 53/12, 56/13, 121/16) kojim se uređuju osnove za primjenu poticajnih mjera za malo gospodarstvo koje obuhvaća i davanje potpora za istraživanje, razvoj i primjenu inovacija te uvođenje suvremenih tehnologija. Pored navedenih zakona, područje istraživanja, razvoja i inovacija je detaljnije uređeno različitim pravilnicima i smjernicama.

Za provođenje istraživanja i razvoja potrebna je učinkovita infrastruktura koja obuhvaća prvenstveno javne i privatne institucije koje omogućavaju realizaciju ovih djelatnosti zatim segmente istraživanja i razvoja u privatnom sektoru te dodatno pojedine komunikacijske kanale koji povezuju pojedine institucije međusobno te institucije za istraživanje i razvoj s realnim sektorom koji omogućava komercijalizaciju i stvarnu upotrebu inovacija i patenata.

Institucionalni okvir koji služi kao podrška za provođenje istraživanja, razvoja i inovacija te za omogućavanje potpora i poticaja u ovom području obuhvaća Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta koji predlažu Hrvatskom Saboru određene zakonske mjere i poticaje u formi zakona te su nadležni za provođenje mjera propisanih tim zakonima. Dodatno, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije daje potporu prilikom korištenja novčanih sredstava EU namijenjenih za istraživanje, razvoj i inovacije putem različitih strukturnih i investicijskih fondova te programa. Najznačajniji poslovni subjekt koji je zadužen za pružanje podrške u provođenju projekata istraživanja, razvoja i inovacija je Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) koja pruža podršku kroz sve razvojne faze poslovanja poduzetnika – od istraživanja i razvoja ideje pa sve do komercijalizacije i plasmana na tržište. Dodatnu podršku istraživanju, razvoju i inovacijama pružaju i Hrvatska gospodarska komora, koja je osnovala Inovacijsko vijeće za industriju, Hrvatska obrtnička komora te Hrvatska udruga poslodavaca. Važno je spomenuti i Agenciju za mobilnost i programe EU (AMPEU) koja od 2009. provodi EU programe cjeloživotnog učenja te je trenutno nacionalna kontaktna točka za program Obzor 2020.

U svrhu poticanja razvoja i rasta hrvatskog gospodarstva, Vlada RH odlučila je grupirati sve javne, privatne i znanstveno-istraživačke predstavnike u inovativnim sektorima, a sve u cilju jačanja konkurentnosti hrvatskih tvrtki, a posljedično i hrvatske ekonomije i društva. Klasteri konkurentnosti u Republici Hrvatskoj zamišljeni su kao neprofitne organizacije koje okupljaju sve najbolje gospodarstvenike u određenom sektoru – male, srednje i velike poduzetnike, predstavnike regionalne i lokalne samouprave te znanstveno-istraživačke institucije, kako bi se uspostavila sinergija i suradnja s ciljem jačanja konkurentnosti gospodarskih sektora na nacionalnoj razini. Do sada je osnovano 13 klastera konkurentnosti.

1.2.3. Ključna pitanja od prekogranične važnosti

Nije primjenjivo.

1.2.4. Administrativne strukture za provedbu nacionalnih energetskih i klimatskih politika

Krovna institucija za provedbu nacionalnih energetskih i klimatskih politika je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (MZOE), a unutar njega Uprava za energetiku i Uprava za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i od svjetlosnog onečišćenja. Unutar MZOE djeluje i Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost, kao posebna ustrojstvena jedinica. Zadaća ovog tijela jest koordinacija velikog broja dionika uključenih u definiranje, a posebice u provedbu politike energetske učinkovitosti u Hrvatskoj, sustavno praćenje provedbe kroz sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (SMiV), izvještavanje te informiranje široke javnosti o planovima, realiziranim mjerama i njihovim učincima.

Važnu ulogu u provedbi nacionalnih energetskih i klimatskih politika uz MZOE ima i Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja (MGIPU), koje je odgovorno za kreiranje politike i mjera kojima se ostvaruju postavljeni ciljevi energetskih ušteda u zgradama. MGIPU donosi zakonsku regulativu, strategije i programe kojima usmjerava dugoročnu integralnu obnovu zgrada: obiteljskih kuća, višestambenih zgrada, komercijalnih nestambenih zgrada i zgrada javnog sektora.

Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture odgovorno je za nacionalnu politiku, akcijske planove i strategije vezane uz razvoj infrastrukture za poticanje korištenja alternativnih goriva u prometu te ostalih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti u prometu.

Na provedbenoj razini važnu ulogu ima Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU). FZOEU je zadužen za sufinanciranje mjera definiranih u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, a djeluje i kao posredničko tijelo razine 2 za korištenje sredstava ESI fondova prema Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020., u dijelovima relevantnim za energetiku i klimu. FZOEU također raspolaže financijskim sredstvima dobivenim od emisijskih jedinica putem dražbi na EU tržištu te ih usmjerava u skladu s Planom korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u RH za razdoblje od 2017. do 2020. godine (NN br. 19/18).

Na polju energetske učinkovitosti važnu ulogu ima i Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), koja je zadužena za provedbu programa energetske obnove zgrada javnog sektora po modelu energetske usluge i za sustavno gospodarenje energijom u javnom sektoru, sve u skladu s ovlastima definiranima Zakonom o energetskoj učinkovitosti (NN br. 127/14).

Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) je regulator energetskih djelatnosti odgovoran za unapređenje i provedbu podzakonskih akata, izdavanje dozvola, postavljanje tarifa, certifikaciju statusa povlaštenog proizvođača, itd.

Agencija za ugljikovodike pruža operativnu podršku nadležnim tijelima u poslovima vezanim za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika, kao i trajno zbrinjavanje plinova u geološkim strukturama te u poslovima osiguranja obveznih zaliha nafte i naftnih derivata.

Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) organizira energetsko tržište na temelju pravila koje definira HERA. Ujedno prikuplja naknade za poticanje obnovljivih izvora energije i kogeneraciju od dobavljača te ih u konačnici prosljeđuje proizvođačima obnovljive energije s odgovarajućim certifikatima porijekla.

Operatori prijenosnog/distribucijskog elektroenergetskog sustava (HOPS/HEP-ODS) imaju ulogu prijenosa i distribucije električne energije unutar mreže, dok je operator plinske prijenosne mreže tvrtka PLINACRO d.o.o.

Također treba istaknuti opskrbljivače energijom kao dionike koji će u budućem razdoblju imati ključnu ulogu u ostvarenju ciljeva politike energetske učinkovitosti. Naime, opskrbljivači će od 2019. godine biti obvezni ostvarivati uštede energije ulaganjem u i poticanjem poboljšanja energetske učinkovitosti kod krajnjih kupaca energije ili novčanom uplatom u FZOEU.

1.3. Savjetovanja i sudjelovanje nacionalnih subjekata i subjekata EU-a te ishod savjetovanja

1.3.1 Sudjelovanje Parlamenta

Sudjelovanje Sabora se očekuje po upućivanju finalnog Nacrta Integriranog energetskog i klimatskog plana u proceduru usvajanja. Očekuje se kako će se Nacrt raspraviti na radnim tijelima Sabora te uputiti na usvajanje.

1.3.2. Sudjelovanje lokalnih i regionalnih tijela

Lokalna i regionalna tijela sudjelovala su na konzultativnim radionicama organiziranim u okviru izrade Nacrta Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050., na događanjima organiziranim u okviru javnog predstavljanja Zelene knjige koja će poslužiti kao podloga za izradu Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu te putem e-savjetovanja. Idući krug radionica organizirat će se po dovršetku svih dijelova Nacrta Plana, u prvom kvartalu 2018. godine.

1.3.3. Savjetovanja s dionicima, uključujući socijalne partnere, te uključenost civilnog društva

Dionici su sudjelovali na konzultativnim radionicama organiziranim u okviru izrade Nacrta Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050., na događanjima organiziranim u okviru javnog predstavljanja Zelene knjige koja će poslužiti kao podloga za izradu Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu, na konzultativnim radionicama održanim u okviru rada na Nacrtu plana te putem e-savjetovanja. Idući krug radionica organizirat će se po dovršetku svih dijelova Nacrta Plana, u prvom kvartalu 2018. godine.

1.3.4. Savjetovanja s drugim državama članicama

Proces izrade Nacrta Integriranog energetskog i klimatskog plana predstavljen je predstavnicima zemalja članica Energetske zajednice na sastanku Tehničke radne skupine za energiju i klimu, održanom 9. listopada 2018. godine.

Tekst Nacrta Integriranog energetskog i klimatskog plana bit će preveden na engleski jezik, dostavljen Europskoj komisiji i objavljen na internetskim stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Naknadno će biti dorađivan sukladno eventualnim nadopunama i izmjenama u hrvatskoj inačici teksta.

1.3.5. Iterativni postupak s Europskom komisijom

Predstavnici Ministarstva zaštite okoliša i energetike sudjelovali su u radu i na sastancima Tehničke radne skupine za nacionalne energetske i klimatske planove Europske komisije.

Prvi nacrt teksta Integriranog energetskog i klimatskog plana dostavit će se Europskoj komisiji do 31.12.2018. godine, nakon čega će se nastaviti rad na tekstu i dopuniti dijelovi vezani za procjenu učinaka mjera te za dimenziju istraživanje, inovacije i konkurentnost.

Potpun nacrt teksta dostavit će se Europskoj komisiji naknadno te će se

nacrt teksta će prema potrebi doraditi sukladno eventualnim komentarima Europske komisije.

1.4. Regionalna suradnja u izradi plana

1.4.1. Elementi koji podliježu zajedničkom ili koordiniranom planiranju s drugim državama članicama

Nije primjenjivo.

1.4.2. Objašnjenje u pogledu toga kako se u planu razmatra regionalna suradnja

Regionalna suradnja obuhvaćena je savjetovanjem s drugim državama članicama.

2. NACIONALNI CILJEVI

2.1. Dimenzija: dekarbonizacija

2.1.1. Emisije i uklanjanja stakleničkih plinova

Europska unija je ratificirala Pariški sporazum i obvezala se smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030. godine, u usporedbi s emisijama iz 1990. godine. Hrvatska je ratificirala Pariški sporazum u svibnju 2017. godine i dijeli zajednički EU cilj. Ovaj zajednički EU cilj raspodijeljen je u dvije cjeline, od kojih prva obuhvaća velike izvore emisije stakleničkih plinova koji su obveznici europskog sustava trgovanja emisijskim jedinicama (ETS sektor), a druga tzv. ne-ETS sektore, koji obuhvaćaju ostale, relativno manje izvore emisije, kao što su: cestovni i vancestovni promet (osim zračnog prometa koji je uključen u ETS sektor), mala energetska i industrijska postrojenja koja nisu uključena u ETS sektor, kućanstva, usluge, poljoprivredu, gospodarenje otpadom, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo.

Smanjenje emisije za ETS sektor je najmanje 43 % do 2030. u usporedbi s 2005. godinom, uz godišnje smanjenje ukupne EU kvote od 2,2 % za razdoblje od 2021. do 2030. godine, a definirano je direktivom (EU) 2018/410. Za ne-ETS sektore je do 2030. godine postavljen zajednički cilj od najmanje 30 % smanjenja emisija u odnosu na 2005. godinu (Uredba (EU) 2018/842), a obveze su u rasponu od -40 do 0 % za različite zemlje članice EU (-7 % za Hrvatsku).

Republika Hrvatska u postupku je revidiranja referentne razine za aktivnost „Gospodarenje šumama“ (eng. Forest Management Reference Level – FMRL) što obuhvaća rekalkulaciju kako povijesnih emisija/odliva, tako i projekcija. Revizija je potrebna zbog niza primijenjenih metodoloških poboljšanja u procjeni emisija/odliva iz aktivnosti „Gospodarenje šumama“. Slijedom navedenog, i uvažavajući značaj te aktivnosti, domena odliva stakleničkih plinova iz sektora LULUCF obradit će se naknadno.

 Ako je primjenjivo, drugi nacionalni ciljevi koji su u skladu s postojećim dugoročnim strategijama za niske emisije. Ako je primjenjivo, drugi ciljevi, uključujući sektorske ciljeve

Nije primjenjivo

2.1.2. Energija iz obnovljivih izvora

Indikativni ciljevi do 2030. godine prikazani u sljedećom tablicom.

Tablica 2 1. Indikativni nacionalni ciljevi za udjele OIE do 2030. godine

Na sljedećoj slici prikazane su putanje (udjeli) za sva četiri cilja (ukupni OIE, OIE u električnom energiji, OIE u grijanju i hlađenju i OIE u prometu).

Slika 2 1. Indikativne putanje ciljeva udjela OIE

Ocijenjeni doprinosi tehnologija za dobivanje energije iz OIE prikazani su na slici 2 3.., te u tablicama 2 6.. do 2 9..

Tablica 2 6. Ocijenjeni doprinos tehnologija za OIE

Tablica 2 7. Ocijenjeni doprinos tehnologija za OIE u električnoj energiji

Tablica 2 8. Ocijenjeni doprinos tehnologija za OIE u grijanju i hlađenju

Tablica 2 9. Ocijenjeni doprinos tehnologija za OIE u prometu

Slika 2 2. Ocijenjeni doprinosi OIE tehnologija po sektorima

Očekivanu strukturu snage elektrana za proizvodnju električne energije prikazuje Tablica 2 11 i Slika 2 3.

Tablica 2 11. Očekivana snaga elektrana

Slika 2 3 Očekivana snaga elektrana

2.2 Dimenzija: energetska učinkovitost

Elementi iz članka 4. točke (b)

Okvirni nacionalni cilj povećanja energetske učinkovitosti do 2020. godine prema Članku 3. Direktive 2012/27/EU

Nacionalni ciljevi povećanja energetske učinkovitosti do 2020. godine definirani su u 3. Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti (NAPEnU) za razdoblje 2014.- 2016. godine, a revidirani su u nacrtu 4.NAPEnU za razdoblje 2017.- 2019. Okvirni nacionalni cilj povećanja energetske učinkovitosti izražen kao apsolutni iznos neposredne potrošnje energije u 2020. godini je 291,3 PJ (6,96 Mten). Odgovarajući cilj izražen kao apsolutni iznos primarne energije u 2020. godini je 448,5 PJ (10,71 Mten). Ciljevi iskazani kao apsolutni iznos primarne i neposredne potrošnje energije prikazuje Slika 2 5.

Slika 2 4. Okvirni nacionalni ciljevi energetske učinkovitosti u 2020. godini

Izvor: nacrt 4. NAPEnU

Okvirni nacionalni cilj povećanja energetske učinkovitosti do 2030. godine prema Članku 3. Direktive 2012/27/EU [novelacija Direktive]

Nacionalni ciljevi povećanja energetske učinkovitosti do 2030. godine utvrđeni su u dokumentu „Analize i podloge za izradu energetske strategije Republike Hrvatske“, koji je u listopadu 2018. godine izrađen za potrebe donošenja Strategije energetskog razvoja RH do 2030. godine s pogledom do 2050 [1]. Navedeni dokument razmatra dva scenarija razvoja energetskog sektora, a ciljane iznose primarne i neposredne potrošnje energije u 2030. godini prikazuje Tablica 2 12.

Tablica 2 12: Okvirni nacionalni ciljevi energetske učinkovitosti u 2030. godini

Izvor: Analize i podloge za izradu energetske strategije Republike Hrvatske

Slika 2 5 prikazuje kretanje potrošnje energije po godinama u razdoblju od 2020. do 2030. godine.

Slika 2 5. Kretanje potrošnje energije u razdoblju od 2020. do 2030. godine

Projekcija neposredne potrošnje svih oblika energije (npr. fosilna goriva, biomasa, sunčeva energija, električna energija i dr.) izrađena je korištenjem odozdo prema gore (engl. bottom-up) pristupa koji omogućava sagledavanje strukturnih promjena na strani korištenja energije u različitim sektorima (npr. industrija, kućanstva, uslužni sektor, promet), a koje su nužne za ostvarenje ciljeva ublažavanja klimatskih promjena. Korišten je model MAED (engl. Model for Analysis of Energy Demand) za analizu neposredne potrošnje energije.

Scenarij neposredne potrošnje svih oblika energije uzima u obzir potrebno smanjenje emisije stakleničkih plinova do 2030./2050. godine iz svih sektora potrošnje, kao i povratne utjecaje očekivanih klimatskih promjena na načine i dinamiku potrošnje različitih oblika energije (npr. promjene u sezonskom načinu korištenja energije, promjena potreba za grijanjem i hlađenjem prostora i sl.). Potrošnja energije i pokretački parametri (npr. broj i struktura stanovnika, struktura BDP- a i dr.) obrađeni su podjelom teritorija RH na dva zemljopisna područja – kontinentalna Hrvatska i jadranska Hrvatska (službene statističke regije).

Polazeći od raspoloživosti lokalnih resursa i izvora primarnih oblika energije, analizirana je mogućnosti zadovoljenja potreba svim oblicima energije (npr. toplinska, električna, prirodni plin, biomasa i dr.). Za umrežene sustave (npr. električna energija, prirodni plin) provedena je analiza i optimizacija rada i razvoja sustava proizvodnje, prijenosa/transporta i distribucije energije do krajnjih korisnika po načelu minimalnog troška, a uzimajući u obzir ograničenja utjecaja na okoliš (uključivo emisije stakleničkih plinova), strateške odrednice u dijelu sigurnosti opskrbe energijom i utjecaj sudjelovanja u radu regionalnog tržišta (moguća suradnja u iskorištenju regionalnog energetskog potencijala i dijeljenje infrastrukture). Uzeti su u obzir raspoloživost i stanje postojeće energetske infrastrukture, potrebna zamjena elemenata i izgradnja novih elemenata sustava (npr. elektrane, dalekovodi, cjevovodi i dr.).

Korišten je model MESSAGE za optimizaciju sustava električne energije i centraliziranih toplinskih sustava (u dijelu proizvodnje toplinske energije), kao i model PLEXOS za analizu/potvrdu ostvarivosti rada elektroenergetskog sustava na satnoj razini u odabranim karakterističnim godinama.

Konverzijske faktore prikazuje donja tablica.

Tablica 2 13Pregled korištenih konverzijskih faktora

Kumulativne uštede energije u razdoblju 2021.-2030. u skladu s člankom 7(1)(b) o sustavu obveza energetske učinkovitosti izmijene Direktive 2012/27/EU [prema prijedlogu izmjena COM(2016)761]

Cilj kumulativnih ušteda u razdoblju od 2021. do 2030. godine prikazuje Tablica 2 14. Treba istaknuti da je prikazani cilj indikativnog karaktera i da će se tijekom 2019. godine izmijeniti prema konačnom tekstu izmijenjene Direktive 2012/27/EU, konačnim izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti te novim podatcima o potrošnji energije i ostvarenim uštedama barem za 2017. godinu. Prikazani cilj kumulativnih ušteda u iznosu od 1.243,99 kten (52,08 PJ) izračunat je uz pretpostavljeno maksimalno dopušteno umanjenje cilja od 35%, u skladu s člankom 7.(3a), točkom (b). Direktive o energetskoj učinkovitosti.

Tablica 2 14: Okvirni nacionalni ciljevi energetske učinkovitosti u 2030. godini

Indikativni ciljevi dugoročne strategije obnove nacionalnog stambenog i nestambenog fonda zgrada

Sukladno članku 4. Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti, RH je prvu Dugoročnu strategiju za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada usvojila 2014. godine (NN br. 74/2014), a novelacija iste je napravljena 2017. godine [15]. Fond zgrada i mogućnosti njegove obnove također su analizirani u dokumentu „Analize i podloge za izradu energetske strategije Republike Hrvatske“, koji je u listopadu 2018. godine izrađen za potrebe donošenja Strategije energetskog razvoja RH do 2030. godine s pogledom do 2050. U nastavku se navode pretpostavke ovog dokumenta vezane uz zgradarstvo, koje je nužno ostvariti kako bi se ostvarili nacionalni ciljevi energetske učinkovitosti koje prikazuje Tablica 2 12

Nakon 2020. godine, sukladno Direktivi o energetskim svojstvima zgrada / Zakonu o gradnji sve novoizgrađene zgrade bit će gotovo nula energetske (nZEB) s tendencijom skorog proširenja obaveze za postizanje nZEB standarda potrošnje energije, s finalnom potrošnjom od cca 34 kWh/m²a. Očekuje se da će rast ukupnog stambenog fonda će biti po prosječnoj stopi od cca 6600 stambenih jedinica od 2021. do 2030., 6300 od 2031. do 2040. i 6050 jedinica od 2041. do 2050. godine. Kako bi se taj rast ukupnog fonda ostvario, u razdoblju od 2021. do 2030. se očekuje 10.930.698 m² novih zgrada i 8.630.863 m² obnovljenih zgrada (cca 30.000 novih i obnovljenih stambenih jedinica godišnje, uz vrlo visoku stopu napuštanja i rušenja starijih jedinica niže kvalitete od oko 11.200 jedinica godišnje). Od 2031. do 2040. površina novoizgrađenih stambenih zgrada će biti 14.721.602 m², uz 9.022.863 m² obnovljenih stambenih zgrada. Ova površina obnovljenih zgrada godišnje odgovara stopi rekonstrukcije od 1,6% godišnje.

Prosječna finalna potrošnja energije u stambenom sektoru će iznositi 30 kWh/m²a za novoizgrađene i rekonstruirane zgrade u oba scenarija, a očekuje se da i nestambeni sektor neće bitno odstupati od toga.

Potrebno je istaknuti da će, prema članku 2.a Direktive 2018/844 o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada, RH donijeti novu Dugoročnu strategiju za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada, s planom mjera i pokazateljima za 2030., 2040. i 2050. godinu, koja će biti usklađena sa Strategijom energetskog razvoja RH.

Ukupna površina zgrada središnje državne uprave koja se obnavlja ili ekvivalentne uštede u razdoblju od 2021. do 2030. godine u skladu s člankom 5. o vodećoj ulozi javnog sektora Direktive 2012/27/EU

U Republici Hrvatskoj je u 2010. godini evidentirano ukupno 13,8 milijuna m2 korisne grijane površine zgrada javnog sektora, prema podacima iz Nacionalnog informacijskog sustava za gospodarenje energijom. Za ostvarenje obveze obnove 3% ukupne površine poda grijanih i/ili hlađenih zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti, RH je u razdoblju do 2020. godine odabrala alternativni pristup, odnosno odredila je cilj u ekvivalentnim uštedama od 0,005523 PJ godišnje (Izvor: nacrt 4. Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti za razdoblje od 2017. do 2019. godine, MZOE,studeni 2017.). Ovaj pristup primijenit će se i u razdoblju do 2030. godine.

Ako je primjenjivo, drugi nacionalni ciljevi, uključujući dugoročne ciljeve ili strategije i sektorske ciljeve, i nacionalni ciljevi u područjima kao što su energetska učinkovitost u prometnom sektoru i energetska učinkovitost u odnosu na grijanje i hlađenje

Nije primjenjivo.

2.3. Dimenzija: energetska sigurnost

 Nacionalne ciljeve za jačanje diversifikacije izvora energije i opskrbe iz trećih zemalja, skladištenja i odgovora na potražnju;

U smislu sigurnosti opskrbe plinom, potrebno je osigurati unutarnju operativnu sigurnost opskrbe plinom, kao i sigurnost dobave plina. Hrvatska se u ovom trenutku opskrbljuje plinom iz domaće proizvodnje i iz uvoza preko dobavnih pravaca iz Slovenije i Mađarske, a vršne potrebe zadovoljava opskrbom iz podzemnog skladišta plina Okoli. Dobavne je pravce potrebno diverzificirati te povećati kapacitete skladišta plina.

Skladištenje energije u elektroenergetskom sustavu pridonijet će njegovoj fleksibilnosti. U narednom se razdoblju očekuje izgradnja crpne hidroelektrane, što će omogućiti veću integraciju varijabilnih obnovljivih izvora energije, prvenstveno sunca i vjetra.

Potrebno je omogućiti odgovor na potražnju i sudjelovanje krajnjih kupaca s vlastitom proizvodnjom na tržištu električne energije.

 Ako je primjenjivo, nacionalni ciljevi u pogledu smanjenja ovisnosti o energiji uvezenoj iz trećih zemalja

U cilju smanjenja uvoza energenata iz trećih zemalja, potrebno je istražiti potencijalna ležišta ugljikovodika u Slavoniji i Dinaridima te ležišta plina u južnom Jadranu.

 Nacionalni ciljevi u pogledu spremnosti na suočavanje s ograničenom opskrbom ili prekidom opskrbe iz određenog izvora energije (uključujući plin i električnu energiju) i, ako je primjenjivo, vremenski okvir u kojem će ti ciljevi biti ostvareni

Najvažniji cilj unutar dimenzije energetska sigurnost je osigurati trajnu, sigurnu i kvalitetnu opskrbu svim energentima. Kako bi se ostvario taj cilj, potrebno je pokrenuti integralno i sustavno planiranje opskrbe svim energentima i oblicima energije.

Plinski sektor

Osnovni okvir za uređenje sigurnosti opskrbe prirodnim plinom u Republici Hrvatskoj propisuje Uredba br. 1938/2017 Europskog parlamenta i Europskog vijeća o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 994/2010. Ovom Uredbom nastoji se osigurati poduzimanje svih potrebnih mjera za zaštitu neprekinute opskrbe plinom, a posebno opskrbe zaštićenih kupaca u slučaju teških klimatskih uvjeta ili poremećaja u opskrbi plinom.

Uredba 1938/2017 je stupila na snagu 1. studenog 2017., a cilj Uredbe je povećanje solidarnosti i povjerenja među državama članicama i uspostava mjera potrebnih za ostvarenje tih ciljeva troškovno najučinkovitijim mjerama i na način kojim se neće narušiti tržišta plina. Glavna poboljšanja u odnosu na prethodnu Uredbu 994/2010 su:

 uvođenje mehanizma solidarnosti prema kojem će u slučaju ozbiljne krizne situacije susjedne države članice pomagati u osiguranju opskrbe kućanstava i ključnih javnih usluga,

 jačanje regionalne suradnje putem regionalnih skupina za rizik, te zajedničke procjene sigurnosnih rizika i usuglašenih zajedničkih preventivnih i kriznih mjera, te

 veća transparentnost kroz uvođenje obveze priopćivanja nadležnom tijelu ugovora između opskrbljivača i kupca kojima je obuhvaćeno 28 % ili više godišnje potrošnje plina na nacionalnom tržištu.

U skladu s odredbama Zakona o tržištu plina, sudionici na tržištu plina odgovorni su za sigurnost opskrbe plinom u okviru svoje djelatnosti. Nadležno tijelo zaduženo za provedbu mjera iz Uredbe 1938/2017 je Ministarstvo nadležno za energetiku te je odgovorno za:

 praćenje odnosa između ponude i potražnje na tržištu plina,

 izradu procjena buduće potrošnje i raspoložive ponude,

 planiranje izgradnje i razvoja dodatnih kapaciteta plinskog sustava i

 predlaganje i poduzimanje mjera u slučaju proglašenja kriznog stanja.

Jedinice područne (regionalne) samouprave odgovorne su za:

 praćenje odnosa između ponude i potražnje plina na svom području,

 izradu procjena buduće potrošnje i raspoložive ponude,

 planiranje izgradnje dodatnih kapaciteta i razvoj distribucijskog sustava na svom području te

 predlaganje i poduzimanje mjera u okviru svoje nadležnosti utvrđene zakonom.

Nadalje, Uredbom (EU) br. 1938/2017 utvrđena je obveza nadležnih institucija za izradu:

 plana prevencije koji sadrži mjere potrebne za uklanjanje i ublažavanje utvrđenih rizika i

 interventnog plana koji sadrži mjere koje se poduzimaju radi uklanjanja, odnosno, ublažavanja utjecaja poremećaja u opskrbi plinom.

Vlada RH je, radi utvrđivanja plana prevencije koji sadrži mjere potrebne za uklanjanje i ublažavanje utvrđenih rizika, sukladno s procjenom rizika provedenom na temelju članka 9. Uredbe (EU) br. 994/2010 i utvrđivanja interventnog plana koji sadrži mjere koje se poduzimaju radi uklanjanja ili ublažavanja utjecaja poremećaja u opskrbi plinom sukladno članku 10. Uredbe (EU) br. 994/2010, donijela Plan intervencije o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom Republike Hrvatske (NN 78/2014), kojim su, između ostalog, definirane i obveze operatora sustava skladišta plina vezane uz sigurnost opskrbe (npr. osigurati maksimalnu zapunjenost skladišta plina prije početka ogrjevne sezone).

U svrhu utvrđivanja kriterija za stjecanje statusa zaštićenog kupca i mjera zaštite s ciljem pouzdane opskrbe zaštićenih kupaca, Vlada RH je donijela Uredbu o kriterijima za stjecanje statusa zaštićenog kupca u uvjetima kriznih stanja u opskrbi plinom (NN 65/2015).

Planovi prevencije i interventni planovi izrađeni u skladu s Uredbom 994/2010 ostaju na snazi dok ne budu doneseni novi planovi prevencije i interventni planovi izrađeni u skladu s Uredbom 1938/2017.

Radi očuvanja sigurnosti opskrbe prirodnim plinom interes Republike Hrvatske je osigurati realizaciju projekta terminala za UPP na otoku Krku sukladno Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske, Strategiji skladištenja prirodnog plina Europske unije i Strategiji sigurne opskrbe energijom Europske unije. Realizacija projekta terminala za UPP na otoku Krku osigurat će novi dobavni pravac prirodnog plina te će diversificirati putove i izvore opskrbe prirodnim plinom na tržištu Republike Hrvatske i Europske unije, a što će bitno utjecati na sigurnost opskrbe prirodnim plinom.

Sukladno Uredbi (EU) 1938/2017, preventivne mjere za sigurnost opskrbe uključuju i mjere diversifikacije putova i izvora opskrbe prirodnim plinom., a realizacija projekta terminala za UPP na otoku Krku identificirana je kao glavna mjera diversifikacije putova i izvora opskrbe prirodnim plinom.

Radi osiguranja ove mjere, sukladno Zakonu o terminalu za ukapljeni prirodni plin (NN 57/2018) Hrvatska energetska regulatorna agencija može odlukom odrediti visinu i način prikupljanja naknade za sigurnost opskrbe prema zahtjevu operatora transportnog sustava, a nastavno na prijedlog operatora terminala za UPP. Operator transportnog sustava prikuplja naknadu za sigurnost opskrbe te je isplaćuje u korist operatora terminala za UPP.

Naftni sektor

Uspostava i provođenje mjera za sigurnu i pouzdanu opskrbu naftom i naftnim derivatima određena je Zakonom o tržištu nafte i naftnim derivatima (NN 19/2014, 73/2017). Na osnovu spomenutog Zakona donesen je Plan intervencije u slučaju izvanrednog poremećaja opskrbe tržišta nafte i naftnim derivatima (NN 111/2012). Planom intervencije utvrđuju se:

 Postupci i kriteriji za utvrđivanje izvanrednog poremećaja opskrbe tržišta nafte i naftnih derivata,

 Nadležnosti i odgovornosti u slučaju poremećaja opskrbe,

 Postupci za normalizaciju opskrbe tržišta nafte i naftnih derivata i

 Postupci u slučaju međunarodne odluke o puštanju obveznih zaliha nafte i naftnih derivata na tržište.

Osim formiranja i držanja obveznih zaliha, a s ciljem povećanja sigurnosti opskrbe, cilj je kontinuirana analiza naftnog sektora i to kako sa strane opskrbe tržišta tako i sa strane postojeće i buduće potrošnje, a sve s ciljem pravovremene procjene eventualnih rizika vezanih za sigurnost opskrbe. Također je potrebno raditi na razvoju metodologije i alata za procjenu sigurnosti opskrbe.

 Ako je primjenjivo, nacionalni ciljevi u pogledu razvoja nacionalnih domaćih izvora energije

Ukupna potrošnja energije do 2050. godine se smanjuje za 14 % u odnosu na baznu godinu. Vlastita opskrbljenost se najprije povećava na 56 % u 2030. godini, stagnira do 2040. godine te se zatim smanjuje prema kraju razdoblja.

Slika 2 7. Vlastita opskrbljenost energijom

Predviđa se snažan porast udjela promjenjivih OIE (vjetroelektrana i sunčane elektrane) te se u razdoblju do 2030. godine očekuju aktivnosti na povećanju fleksibilnosti sustava koja će se osiguravati iz postojećih i planiranih akumulacijskih hidroelektrana, postojećih i planiranih reverzibilnih hidroelektrana, baterijskih sustava na razini sustava i na razini potrošnje, plinskih elektrana otvorenog ciklusa, organizacijom tržišta uravnoteženja (za dobavu usluga iz domaćih izvora i iz drugih sustava; uvođenje odgovornosti za uravnoteženje za sudionike tržišta i dr.), poboljšanjem predviđanja proizvodnje iz promjenjivih OIE, pojačanjem elemenata prijenosne mreže i razvojem sustava naprednih mreža i upravljanja sustavom.

Do sada izvršene analize upućuju da do razine integracije od oko 800 MW neće biti potrebni veći zahvati u prijenosnoj mreži u pogledu izgradnje novih vodova i TS (za veće razine integracije HOPS planira primijeniti princip „zonskog priključka“), no značajno se povećavaju zahtjevi na osiguravanje pomoćnih usluga sekundarne i/ili brze tercijarne regulacijske rezerve (regulacija snage i frekvencije).

Naftni sektor

Istraživanje novih rezervi i time povećanje proizvodnje ugljikovodika iz domaćih izvora jedan je od bitnih ciljeva povećanja domaće opskrbljenosti naftom i plinom. Na slikama u nastavku prikazana je postojeća proizvodnja nafte, kondenzata i prirodnog plina te su dane projekcije proizvodnje iz postojećih polja i nove proizvodnje kao rezultat dodatnih ulaganja u istraživanje novih rezervi ugljikovodika 1.

Slika 2 8. Projekcija proizvodnje nafte i kondenzata do 2050. godine

Slika 2 9. Projekcija proizvodnje prirodnog plina do 2050. godine

Elektroenergetski sektor

U skladu s člankom 32. Zakona o tržištu električne energije operator prijenosnog sustava obvezan je objaviti godišnje izvješće o sigurnosti opskrbe u prijenosnom sustavu za prethodnu godinu na temelju kojeg Ministarstvo izrađuje vlastito godišnje izvješće o stanju sigurnosti opskrbe električnom energijom i očekivanim potrebama za električnom energijom u Republici Hrvatskoj. Prema članku 29., stavak 22., Zakona o tržištu električne energije, operator prijenosnog sustava osobito je odgovoran za dostavljanje obrazloženog prijedloga nadležnom ministarstvu o potrebi izgradnje novih objekata za proizvodnju električne energije radi sigurnosti opskrbe. Uz intenzivnu izgradnju obnovljivih izvora energije, specifična stanja na tržištu električne energije s relativno niskom prosječnom veleprodajnom cijenom, te uz izlazak iz pogona niza konvencionalnih elektrana u RH radi visokih troškova proizvodnje, kvarova i ekoloških ograničenja, aspekt dostatnosti proizvodnih kapaciteta u Hrvatskoj značajno se izmijenio u vrlo kratkom razdoblju od samo nekoliko posljednjih godina.

Kako se elektroenergetski sektor u Europi organizirao na tržišni način pitanje dostatnosti proizvodnih kapaciteta svodi se na pitanje dostatnosti sustava u cjelini (mogu li u EES ući dovoljne količine električne energije koje odgovaraju količinama koje iz njega izađu). U tržišnom okruženju i elektrane na teritoriju RH posluju na tržišnim načelima što je najvažniji uzrok snižene raspoloživosti termoelektrana u vlasništvu HEP-Proizvodnje. Od oko 1.900 MWe instalirane snage u termoelektranama (TE) na području RH krajem 2017. godine nespremno je za pogon bilo oko polovice tog kapaciteta, što je stanje koje će se vjerojatno zadržati idućih godina.

Izuzev visoke neraspoloživosti TE koja se u idućem petogodištu vjerojatno neće značajno smanjiti, na sposobnost proizvodnje iz domaćih elektrana velik tradicionalni utjecaj ima i hidrološko stanje u promatranoj godini kada su domaće hidroelektrane sposobne proizvoditi između cca. 4,6 TWh i 8,1 TWh električne energije, te izostanak izgradnje novih konvencionalnih elektrana. Izgradnja elektrana koje koriste OiE jedine su vrste novih proizvodnih postrojenja koja se posljednjih godina grade u RH, pri čemu se pokazuje da njihova ukupna proizvodnja u iznosu od oko 1,5 TWh godišnje (bez velikih HE) ne može, niti će u bližoj budućnosti moći, značajno smanjiti ovisnost hrvatskog EES o uvozu električne energije.

Stvarna odgovornost za pokrivanje bilance EES RH, odnosno osiguravanje dostatnih količina električne energije, leži na nekoliko subjekata i to:

 Opskrbljivačima koji su dužni podmiriti svoje ugovorne obveze s kupcima, posebno HEP-Opskrbi kao najvećem komercijalnom opskrbljivaču i HEP Elektri kao univerzalnom i zajamčenom opskrbljivaču,

 HEP-ODS-u za nabavu električne energije potrebne za pokrivanje gubitaka u distribucijskoj mreži,

 HOPS-u za nabavu električne energije potrebne za pokrivanje gubitaka u prijenosnoj mreži i tehnički dio poslova vezanih uz nabavu električne energije za uravnoteženje sustava.

Najznačajnija stvarna odgovornost HOPS-a po pitanju sigurnosti opskrbe i dostatnosti sustava je održavanje visoke razine raspoloživosti prijenosne mreže, odnosno posebno interkonektivnih vodova, te održavanje/podizanje vrijednosti NTC (dozvoljenih programiranih prekograničnih razmjena) na pojedinim granicama kako bi se tehnički omogućio uvoz nedostajućih količina električne energije u EES RH, pri čemu je važno naglasiti da mogućnost uvoza energije u hrvatski EES ne ovisi samo o HOPS-u, već i o drugim operatorima sustava. Raspoloživi NTC mogu koristiti svi tržišni sudionici, a ne samo oni koji uvoze energiju u hrvatski EES.

U cilju ocjene dostatnosti formirane su referentne elektroenergetske bilance EES u razdoblju 2018. – 2022. godine, te bilance snage za sate nastanka zimskog i ljetnog maksimuma opterećenja. Ocijenjeno je da će u referentnom scenariju biti potrebno uvoziti na godišnjoj razini električnu energiju iznosa od oko 7,4 TWh (pri normalnoj hidrološkoj godini), a izuzetno će u slučaju nastanka jednog nepovoljnog događaja (bilo koji događaj koji dovodi do smanjenih mogućnosti domaće proizvodnje električne energije ili do povećanih potreba za električnom energijom) uvoz porasti do 9,3 GWh. U satima nastanka zimskog i ljetnog maksimuma opterećenja uvoz se u referentnom scenariju predviđa na najveći iznos od 1.176 MWh/h (zima), odnosno do 1.638 MWh/h (ljeto), a u slučaju nastanka jednog nepovoljnog događaja te bi vrijednosti porasle do 1.561 MWh/h (zima) i 1.983 MWh/h (ljeto). U slučaju međusobnih kombinacija do tri nepovoljna događaja, odnosno u ekstremnim situacijama, uvoz bi mogao narasti do 11,6 TWh na godišnjoj razini, odnosno do 2.001 MWh/h (zima) i 2.388 MWh/h (ljeto) na satnim razinama.

Kako u zemljama bližeg i nešto daljeg okruženja ima dovoljno proizvodnih postrojenja prema podacima ENTSO-E, te s obzirom na postojeću zadovoljavajuću likvidnost burzi električne energije u okruženju, preliminarno se može ocijeniti da će nedostajuće količine električne energije biti nužno nabaviti u idućem razdoblju preko tržišnih transakcija, pri čemu su postojeće vrijednosti NTC na granicama dovoljno visoke da podrže previđene razine uvoza, te se zadržavanje NTC-a na visokim razinama nameće kao preduvjet za siguran pogon hrvatskog EES.

Izuzetak od prethodno navedenog zaključka može nastati jedno u slučaju pojave iznimno velike krize na širem europskom području kada bi zbog istodobnog ugrožavanja dostatnosti EES u više zemalja bila ograničena mogućnost nabave električne energije iz uvoza. Takav se scenarij do sada nije dogodio, ali određena, iako niska, vjerojatnost takvog događaja ili grupe simultanih nepovoljnih događaja ne smije se zanemariti. Prema dosadašnjem stanju na burzama električne energije moguće je očekivati povremena razdoblja izuzetno visokih cijena električne energije (>100 €/MWh) bilo radi povećane potrošnje (na primjer u slučaju vrlo hladnih vremenskih prilika), bilo radi privremene neraspoloživosti proizvodnih postrojenja (kvarovi, havarije), odnosno njihovih smanjenih mogućnosti proizvodnje (mirno vrijeme bez sunca i vjetra, eventualna ograničenja u opskrbi plinom i slično).

Nacionalni ciljevi u pogledu sigurnosti opskrbe električnom energijom su ovdje definirani na sljedeći način:

 stvaranje povoljnog investicijskog okruženja za ulaganja u nova postrojenja za proizvodnju električne energije te revitalizaciju postojećih postrojenja, u cilju smanjenja ovisnosti o uvozu električne energije s tržišta i povećanju konkurentnosti elektrana smještenih na prostoru države,

 izgradnja različitih tipova elektrana s obzirom na karakteristike sustava u cjelini (temeljne, regulacijske-vršne, ostale), u cilju tehnički ispravnog funkcioniranja elektroenergetskog sustava u cjelini i osiguravanja dostatnih rezervi za uravnoteženje proizvodnje i potrošnje električne energije u svakom trenutku (kratkom razdoblju),

 diversifikacija elektrana prema vrstama korištenog primarnog energenta, u cilju izbjegavanja većih poremećaja u opskrbi kupaca za vrijeme razdoblja nedostupnosti pojedinih primarnih energenata,

 održavanje visoke raspoloživosti prijenosne mreže i prekograničnih vodova, u cilju osiguravanja uvoza električne energije s tržišta radi ekonomskih ili sigurnosnih razloga,

 održavanje visokih mogućnosti prekograničnih razmjena (daljnje povećanje NTC vrijednosti na svim granicama), iz prethodno opisanog razloga,

 pravovremeno provođenje investicijskih planova operatora prijenosnog i distribucijskog sustava uz regulatorni nadzor, radi izbjegavanja poremećaja u opskrbi kupaca tijekom kvarova u mrežama,

 primjena mjera energetske efikasnosti radi smanjenja potrošnje električne energije, u cilju smanjenja potreba za električnom energijom, te

 izgradnja distribuiranih izvora električne energije s priključkom na niže-naponske razine u blizini potrošnje, u cilju daljnjih povećanja mogućnosti proizvodnje električne energije na teritoriju države i rasterećenja mreža.

2.4. Dimenzija: unutarnje energetsko tržište

2.4.1. Elektroenergetska međusobna povezanost

U pogledu ciljeva EU vezanih za željenu razinu interkonekcijske povezanosti od najmanje 15 % u odnosu na instaliranu snagu elektrana u promatranoj državi do 2030. godine prijenosni sustav na području RH već sad zadovoljava te višestruko premašuje taj cilj. Isto vrijedi i ukoliko se postojeći interkonekcijski kapaciteti uspoređuju s vršnim opterećenjem sustava odnosno s instaliranom snagom OiE na teritoriju RH.

U pogledu daljnjih povećanja prekograničnih kapaciteta do 2030. godine ne postavljaju se posebni zahtjevi.

U pogledu daljnjih povećanja mogućnosti razmjena postojećim prekograničnim kapacitetima cilj je kontinuirano povećanje NTC vrijednosti na granicama kroz otklanjanje zagušenja/ograničenja prvenstveno u internoj mreži.

2.4.2. Infrastruktura za prijenos energije