Polazišta

1.1. Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti , počevši od povijesne Rezolucije 1325 ( 2000 .) odgovor su na izmijenjenu prirodu rata i sve veću izloženosti civila, posebice žena i djece ratnim stradanjima. U tom smislu, predstavljaju važan korak za jačanju sveobuhvatnog pristupa sigurnosti. Proširujući svoj mandat na pitanja složenih međuodnosa žena, mira i sigurnosti, Vijeće sigurnosti postavilo je politički i normativni okvir za praktično djelovanje na zaštiti i osnaživanju žena i ostvarenju ravnopravnost spolova kao ključnih elemenata za očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti. Time je otvorilo put za realizaciju specifičnog doprinosa koji žene kao polovica čovječanstva mogu dati globalnoj mirovnoj politici.

1.2. Kao ljudsko pravo, pravo žena na ravnopravno sudjelovanje u svim područjima javnog i političkog života, time i u oružanim snagama i mirovnim pregovorima, zajamčeno je UN-ovom Konvencijom o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena . Nadalje, ravnopravno sudjelovanje žena u prevenciji i rješavanju oružanih sukoba i kriza na svim razinama, a osobito na razini odlučivanja, jedna je od preporuka Pekinške platforme za djelovanje , u kojoj se ističe kako je mir neraskidivo povezan s napretkom žena, koje nose ogromni potencijal za preuzimanje vodeće uloge u rješavanju sukoba i osiguranje trajnog mira.

1.3. Ravnopravnost spolova jedan je od ključnih ciljeva (Cilj br. 5) UN-ovog programa održivog razvoja do 2030. godine , koji uključuje i koncept miroljubivih društava, pravde i snažnih institucija (Cilj br. 16). Ovakav razvojni koncept podudara se sa stajalištem koje je Vijeće sigurnosti potvrdilo u rezoluciji 2122 (2013.) da održivi mir zahtijeva integrirani pristup utemeljen na usklađenosti politika na području sigurnosti, razvoja, ljudskih prava i rodne jednakosti te vladavine prava.

¹ Convention on Elimination of All Forms of Discrimination against Women . Konvenciju je usvojila Opća skupština UN-a 1979., a stupila je na snagu 1981. Odbor za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW) osnovan je 1982. kako bi nadzirao primjenu Konvencije u državama strankama. Između ostalog, CEDAW je iz dao Opću preporuku br. 30 o ženama u sprječavanju sukoba, sukobima i post konfliktnim situacijam a koja od država stranaka traži da u okviru periodičnih izvješća o provedbi Konvencije izvijeste Odbor i o provedbi rezolucija VSUN o ženama, miru i sigurnosti, uključujući indikatore provedbe (CEDAW/C/GC/30, 2013).

² Pekinška deklaracija i Platforma djelovanje (Beijing Declaration and Platform for Action), ključni su dokumenti za promicanje ravnopravnosti spolova prihvaćeni na UN-ovoj Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama 15. rujna 1995. u Pekingu, nakon dekade UN-a  posvećene borbi za ženska ljudska prava. Deklaraciju je potpisalo 189 država koje su se time obvezale štititi i promicati ljudska prava žena, uklanjati prepreke ravnopravnom sudjelovanju žena u svim područjima života te sustavno raditi na osnaživanju žena. Platforma za djelovanje operativni je dio Deklaracije te navodi konkretne ciljeve i mjere za ostvarenje ravnopravnog položaja žena u 12 kritičnih područja, uključujući područje Žene i oružani sukobi.

³ “Transforming our World: the 2030 Agenda for Sustainable Development", dokument usvojen na UN-ovom sastanku na vrhu 25. rujna 2015., uključuje 17 ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals, SDGs) i 169 podciljeva.

1.4. Upravo takav pristup, koji povezuje mir, sigurnost, ljudska prava, ravnopravnost spolova i razvoj temelj je dosadašnjeg i polazište budućeg djelovanja Republike Hrvatske na području Žene, mir i sigurnost. Republika Hrvatska čvrsto stoji na stajalištu da ravnopravnost spolova i ravnopravno sudjelovanje žena u svim društvenim, političkim i mirovnim aktivnostima i procesima doprinose sprječavanju i rješavanju sukoba, bržem post-konfliktnom oporavku i ukupnom održivom razvoju.

Pozadina rezolucija o ženama, miru i sigurnosti

2.1. Tradicionalno shvaćanje sigurnosti, kakvo je prevladavalo do kraja Hladnog rata, stavlja u fokus državu, odnosno očuvanje vojnom silom nacionalnih interesa koji mogu biti različito definirani. Nakon pada Berlinskog zida, izmijenjeni odnosi moći multipolarnog svijeta donose i drugačije vrste izazova i prijetnji. Sigurnosni rizici više ne dolaze isključivo iz vanjskog okruženja, izvan granica države, već sve više proizlaze iz unutarnjih faktora. U tom smislu, oružani sukobi sve su više lokalizirani i javljaju se u obliku međuetničkih i vjerskih sukoba unutar granica određene države, a prati ih povećani broj civilnih žrtava te izloženost strukturnom nasilju i uništenju okruženja, što na poseban način pogađa žene. Rodno uvjetovano nasilje, uključujući seksualno nasilje postaje dio strategije ratovanja, s ciljem da se ponizi i degradira neprijatelj, destabilizira njegova etnička i vjerska skupina i ostvari vojna, politička i ekonomska prednost. Sve to prati i pojava novih sigurnosnih prijetnji poput transnacionalnog organiziranog kriminala, kibernetičkog kriminala te jačanja radikalizma, nasilnog ekstremizma i terorizma. Nadalje, žene su osjetno više pogođene i u sferi socijalne i ekonomske deprivacije te u većoj mjeri izložene ekološkim katastrofama.

2.2. Prekretnicu u određenju sigurnosti označilo je izvješće tadašnjeg glavnog tajnika UN-a, Boutrosa Ghalija iz 1992. godine pod nazivom Program za mir ( An Agenda for Peace ), u kojem je razrađen novi koncept mirovne politike UN-a. Ghalijevo izvješće naglašava socijalne i ekonomske determinante nasilja te u sigurnosnu agendu uključuje probleme gospodarskog kolapsa i siromaštva, političke represije, devastacije prirodnih resursa, prenapučenosti, etničkih i vjerskih sukoba, prisilnih migracija, proliferacije, oružja za masovno uništenje i terorizma. Time novi koncept sigurnosti nadilazi državu i očuvanje njenog suvereniteta, fokusira se na pitanja ljudskih prava i sloboda, a težište s države prebacuje na pojedinca. Koncept ljudske sigurnosti zasniva se na pretpostavci da su ljudska bića, a ne države, temeljni subjekt sigurnosti, što je tijekom zadnja dva desetljeća vodilo značajnom obratu u razmišljanju o odnosu između suverenosti države i ljudskih prava.

Sadržaj rezolucija o ženama, miru i sigurnosti

3.1. Rezolucija 1325 (2000.) o ženama, miru i sigurnosti (u daljnjem tekstu: RVSUN 1325) koju je Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno usvojilo 31.10.2000. prvi je službeni dokument posvećen ženama kao posebnoj populaciji u oružanim sukobima te predstavlja važan doprinos sveobuhvatnom pristupu sigurnosti. RVSUN 1325 prepoznaje specifičan utjecaj oružanog sukoba na žene te ukazuje na postojeći raskorak između stvarnog položaja i moguće uloge žena u području mira i sigurnosti. U tom smislu, RVSUN 1325 postavlja dva primarna cilja: 1) ravnopravno sudjelovanje žena na svim razinama odlučivanja u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim tijelima i mehanizmima za sprječavanje, vođenje i rješavanje sukoba te u različitim mirovnim procesima i 2) sprječavanje nasilja nad ženama i djevojčicama tijekom i nakon sukoba te njihova sveobuhvatna zaštita ne samo od nasilja već i u smislu ostvarenja njihovih ljudskih prava u okviru ustava, izbornog sustava, policije i pravosuđa. U operativnom dijelu, RVSUN 1325 poziva države, regionalne organizacije i UN-ova tijela na provedbu konkretnih mjera i aktivnosti za ostvarenje postavljenih ciljeva .  

3.2. Otvorivši novo područje u svom radu, Vijeće sigurnosti je nakon RVSUN 1325 usvojilo još  sedam rezolucija o ženama, miru i sigurnosti. Svakom novom rezolucijom izražava se pojačana zabrinutost zbog i dalje zanemarene uloge žena u domeni mira i sigurnosti te porasta rodno uvjetovanog i seksualnog nasilja u oružanim sukobima i krizama širom svijeta. Prateće rezolucije imaju za cilj unaprijediti provedbu inicijalne RVSUN 1325 detaljno razrađujući pojedine aspekte prevencije, participacije, zaštite i postkonfliktnog oporavka kao ključnih područja djelovanja.

3.3. Rezolucija VSUN 1820 (2008.) o uklanjanju seksualnog nasilja u oružanim sukobima ukazuje na seksualno i rodno utemeljeno nasilje kao taktiku rata koja može sadržavati elemente ratnog zločina, zločina protiv čovječnosti, pa i genocida, predstavljajući ozbiljnu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti. Države se pozivaju na procesuiranje odgovornih za zločine seksualnog nasilja kao i osiguranje zakonom predviđene zaštite žrtava. Naglašava se važnost planskog vojnog i policijskog djelovanja, pri čemu se poziva na odgovarajuću obuku nacionalnih snaga sigurnosti te vojnih i civilnih pripadnika mirovnih operacija za borbu protiv seksualnog nasilja u oružanim sukobima i post konfliktnim situacijama. Zločini silovanja uvode se i kao jedan od elemenata pri razmatranju sankcija Vijeća sigurnosti prema pojedinim državama i oružanim skupinama.

⁴ Na području participacije, mjere uključuju poticanje sudjelovanja žena u: (i) mehanizmima za sprječavanje i rješavanje sukoba, (ii) mirovnim pregovorima, (iii) mirovnim operacijama (kao vojnikinje, policajke, diplomatkinje), (iv) misijama mira kao posebne predstavnice i izaslanice glavnog tajnika UN-a. Na planu zaštite, aktivnosti se odnose na neposrednu pomoć i zaštitu žena i djevojčica od nasilja u situacijama humanitarne krize i izbjeglištva, a uključuju  cjelovitu obuku pripadnika mirovnih operacija za suočavanje s takvim situacijama. Na području prevencije mjere uključuju: (i) procesuiranje počinitelja ratnih zločina (uključujući seksualno nasilje), genocida, zločina protiv čovječnosti te drugih oblika kršenja međunarodnog prava; (ii) izuzimanje zločina seksualnog nasilja iz sporazuma o amnestiji; (iii) jačanje prava žena u okviru nacionalnog zakonodavstva; (iv) podršku lokalnim ženskim mirovnim inicijativama i mirovnim procesima. Na planu integriranja rodne perspektive u mirovne operacije, mjere obuhvaćaju: (i) imenovanje savjetnika/ca za rodna pitanja u sve UN-ove mirovne operacije; (ii) rodno osjetljivo kreiranje politika u svim područjima, prema specifičnim potrebama lokalnih žena i djevojčica; (iii) kreiranje i razvoj mirovnih politika i programa u suradnji s civilnim društvom.

3.4. Rezolucija VSUN 1888 (2009.) nadopunjuje prethodnu rezoluciju novim alatima za borbu protiv seksualnog nasilja u područjima sukoba. Naglašava hitnu potrebu za uključivanjem ovog pitanja u mirovne procese te procese izgradnje mira i tranzicijske pravde kako bi počinitelji bili kažnjeni, a žrtve dobile pravdu i pristup pravosuđu. Glavni tajnik UN-a zadužuje se imenovati posebnog predstavnika/cu za seksualno nasilje u sukobima, a od država članica zatražena je prilagodba zakonodavstva i sudske prakse u cilju kaznenog progona počinitelja.

3.5. Rezolucija VSUN 1889 (2009.) ukazuje na nizak udio žena u izgradnji mira te njihove specifične potrebe, pozivajući na integriranje rodne perspektive u sve aktivnosti i procese vezane uz postkonfliktni  oporavak, posebno naglašavajući potrebu ekonomskog i političkog osnaživanja žena. Traži i veći broj imenovanja žena unutar mehanizama UN-a te razvoj globalnih indikatora za praćenje provedbe RVSUN 1325.

3.6. Rezolucija VSUN 1960 (2010.) oštro osuđuje masovne i sustavne zločine seksualnog nasilja u oružanim sukobima širom svijeta, uvodeći u tom pogledu jači nadzor i sankcije. Od sukobljenih strana traže se čvrsta jamstva da neće vršiti seksualno nasilje, a eventualne izgrede učinkovito istražiti i kazniti, dok se od glavnog tajnika UN-a zahtijevaju informacije o državama, odnosno sukobljenim stranama za koje se sumnja da su odgovorne za takve zločine. Od glavnog tajnika traži se i oštrija politika nulte stope tolerancije prema seksualnom iskorištavanju i izgredima od strane pripadnika UN-a. Od država se očekuje upućivanje većeg broja vojnikinja i policijskih službenica u mirovne misije, kao i odgovarajuća prethodna obuka prema materijalima koje je izradio glavni tajnik.

3.7. Rezolucija VSUN 2016 (2013.) ističe mehanizme za sprječavanje i procesuiranja seksualnog nasilja u sukobima kao ratnog zločina, pozivajući države na prihvaćanje i punu primjenu Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda u domaćem zakonodavstvu. Ukazuje na važnost uvođenja problematike seksualnog nasilja u vojnu doktrinu i obuku prije upućivanja u misije, odnosno u cjelokupnu reformu sigurnosnog sektora, kao i osiguranja odgovarajuće podrške žrtvama kroz snažniju međunarodnu suradnju te pojačane napore donatora. Također se ukazuje na vezu između seksualnog nasilja u sukobima i zaraze HIV-om koja nerazmjerno pogađa žene i djevojčice, te predstavlja još jednu u nizu prepreka ostvarenju ravnopravnosti spolova.

3.8. Rezolucija VSUN 2122 (2013.) ukazuje na kontinuirane slabosti u provedbi rezolucija o ženama, miru i sigurnosti te postavlja ravnopravnost spolova i osnaživanje žena među ključne čimbenike međunarodnog mira i sigurnosti. Vijeće sigurnosti obvezuje se elemente ovih rezolucija razmatrati u okviru svih relevantnih tematskih i geografskih područja svog mandata, kao tzv . cross-cutting issue . U tom pogledu, mandati UN-ovih misija i operacija moraju uključiti opće odredbe o promicanju ravnopravnosti spolova i osnaživanja žena, kao i specifične odredbe vezane uz sudjelovanje žena u izbornim i političkim procesima, u programima razoružanja, demobilizacije i reintegracije, u reformi sigurnosnog sektora i pravosuđa te u širim procesima obnove i oporavka. Nadalje, UN-ov terenski rad na uspostavi i očuvanju mira i sigurnosti mora se čvrsto vezati uz delovanje na području ljudskih prava, vladavine prava i održivog razvoja kao okvira za uklanjanje pravih uzroka oružanih sukoba i stradavanja žena i djevojčica. Ususret 15. obljetnice RVSUN 1325, traži se izrada globalne studije o njezinoj provedbi, koja će istaknuti primjere dobre prakse te nedostatke i poteškoće u provedbi, kao i novonastale trendove i prioritete djelovanja. Pozdravlja se i Deklaracija o ekonomskom osnaživanju žena u izgradnji mira koju je usvojila UN-ova Komisija za izgradnju mira tijekom hrvatskog predsjedanja .

3.9. Rezolucija VSUN 2242 (2015.) usvojena je u sklopu revizije na visokoj razini kojom je u listopadu 2015. godine obilježena 15. obljetnica RVSUN 1325, te je i sama svojevrsni pregled napretka i izazova, zbog čega je najopsežnija od svih rezolucija na ovu temu. Poziva na konzistentniju provedbu aktivnosti i mjera za unaprjeđenje položaja i uloge žena, posebice u svjetlu promjenjivog globalnog konteksta mira i sigurnosti, trenutno obilježenog masovnim migracijama kao posljedicom žestokih sukoba, rastućeg ekstremizma i terorizma te klimatskih promjena. U tom svjetlu, Vijeće sigurnosti obvezuje se koristiti elemente rezolucija o ženama, miru i sigurnosti u svim relevantnim tematskim i geografskim područjima svog rada, uključujući prijetnje nacionalnom miru i sigurnosti zbog terorizma, o čemu će se redovito konzultirati s neformalnom stručnom skupinom za pitanja žena, mira i sigurnosti i civilnim društvom. U području mirovnih operacija, pozivaju se Odjel za mirovne operacije (DPKO) i Odjel za politička pitanja (DPA) na uključivanje rodnih analiza i tehničke rodne ekspertize u sve etape planiranja misija, oblikovanja mandata, implementacije i revizije, a glavni tajnik UN-a - u suradnji s državama članicama te u okviru postojećih resursa -  na donošenje strategije za udvostručenje broja žena u vojnim i policijskim kontingentima mirovnih misija i operacija u sljedećih pet godina. Kao novi element u odnosu na prethodne rezolucije ističe se povezivanje elemenata rezolucija o ženama, miru i sigurnosti s naporima u sprječavanju terorizma i nasilnog ekstremizma, osobito u kontekstu Akcijskog plana glavnog tajnika UN-a za sprječavanje nasilnog ekstremizma.

Djelovanje na međunarodnoj razini

4.1. Ujedinjeni narodi

4.1.1. U okviru UN-a, u provedbi rezolucija o ženama, miru i sigurnosti sudjeluju sva glavna tijela, od Vijeća sigurnosti, Opće skupštine, glavnog tajnika,  Gospodarskog i socijalnog vijeća, Vijeća za ljudska prava, Komisije za izgradnju mira, Komisije o položaju žena i osobito UN WOMEN , do niza UN-ovih specijaliziranih agencija, programa i fondova te mirovnih operacija i civilnih misija koje su ključne u provedbi na terenu. Provedbu nadzire Vijeće sigurnosti, kojemu glavni tajnik podnosi godišnje izvješće o napretku i izazovima u okviru otvorene rasprave na temu Žene, mir i sigurnost koja se od usvajanja RVSUN 1325 (listopad 2000.) održava svake godine u listopadu. U okviru Vijeća sigurnosti od 2001. godine djeluje i Skupina prijatelja RVSUN1325  koja aktivno promiče načela i ciljeve ove rezolucije.

⁵ Declaration on Women’s Economic Empowerment for Peacebuilding (PBC/7/OC/L.1) rezultat je ministarskog sastanka na temu gospodarskog osnaživanja žena u izgradnji mira, koji je Hrvatska, u svojstvu tadašnje predsjedateljice Komisijom za izgradnju mira i u suradnji s UN WOMEN, organizirala tijekom 68. zasjedanja Opće skupštine UN-a (rujan 2013.). Ovaj dokument je i u drugim prigodama često istican kao dodana vrijednost u usmjeravanju angažmana UN-a u ostvarivanju veće uloge žena u post-konfliktnim društvima.

⁶ The UN Entity for Gender Equality and the Empowerment of Women, tijelo za rodnu jednakost i osnaživanje žena, osnovana je rezolucijom Opće skupštine u srpnju 2010. godine s ciljem jačanja i koordinacije napora u području rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena na globalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Objedinjava rad nekoliko tijela koja su se do tada zasebno pitanjima bavila rodne jednakosti, a njezino osnivanje smatra se povijesnim korakom prema intenzivnijem ispunjavanju ciljeva UN-a na području prava žena te se podudara s 10. obljetnicom usvajanja VSUN 1325.

4.1.2. Prvi akcijski plan glavnog tajnika UN-a za provedbu RVSUN 1325 donešen je 2005. godine, no nije sadržavao indikatore, rokove i ostale parametre koji bi potaknuli sustavno uvođenje rodne perspektive u planiranje i provođenje mirovnih aktivnosti UN-a. Mobilizaciji napora u okviru UN-a pridonijelo je osnivanje UN WOMEN, posebnog tijela  za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena kao i o bilježavanje 10. obljetnice RVSUN 1325 2010. godine, koja je potaknula prvu veliku reviziju provedbe. Tom prigodom usvojen je set od 26 indikatora za praćenje situacija žena tijekom sukoba i mirovnih pregovora, kao i za nadzor provedbe RVSUN 1325 i srodnih rezolucija u okviru sustava UN-a, te na regionalnoj i nacionalnoj razini. U srpnju 2011. godine usvojen je i UN-ov Strateški okvir za Žene, mir i sigurnost za razdoblje 2011.-2020. kao zajednički plan djelovanja sustava UN-a koji  utvrđuje obveze i koordinira rad svih UN-ovih tijela, agencija i entiteta radi ostvarenja konkretnih rezultata u četiri glavna područja/ stupa provedbe: prevencije (spriječiti sukobe i sve oblike rodno uvjetovanog nasilja), participacije (promicati ravnopravno sudjelovanje žena u svim procesima odlučivanja o miru i sigurnosti na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini), zaštite (osigurati zaštitu žena i djevojčica i njihovih prava u sukobima i krizama) i post konfliktnog oporavka (uvažavati posebne potrebe žena i djevojčica u post konfliktnim situacijama te poticati sudjelovanje žena u procesima izgradnje mira). Unutar Strateškog okvira te definiranih srednjoročnih (do kraja 2014.) i dugoročnih ciljeva (do kraja 2020.), uvedena su i kvantitativna mjerila za njihovo ispunjavanje te naznačeni nositelji aktivnosti. Sastavni je dio Strateškog okvira i set od 26 globalnih indikatora koje glavni tajnik koristi kao standardne obrasce godišnjih izvješća Vijeću sigurnosti. Nadalje, glavni tajnik donio je i Akcijski plan u sedam točaka o rodno osjetljivoj izgradnji mira , uvodeći nove obveze za sustav UN-a u pogledu primjene rodne perspektive u svim aspektima izgradnje mira, uključujući alociranje najmanje 15 % sredstava za projekte koji se bave specifičnim potrebama žena, potiču rodnu jednakost i pridonose osnaživanju žena. U travnju 2010. godine uspostavljen je mandat posebne predstavnice glavnog tajnika za seksualno nasilje u sukobima, sa zadaćom usklađivanja svih aktivnosti UN-a na sprječavanju i borbi protiv ove vrste zločina . U suradnji s posebnom predstavnicom, glavni tajnik svake godine u svibnju podnosi Vijeću sigurnosti izvješće o borbi protiv seksualnog nasilja u sukobima.

4.1.3. Povodom 15. obljetnice RVSUN 1325 u Vijeću sigurnosti održan je u listopadu 2015. godine pregledni sastanak na visokoj razini na kojem je predstavljena Globalna studija o provedbi rezolucija o ženama, miru i sigurnosti. Studija bilježi određeni napredak te navodi primjere dobre prakse, no ukupno stanje ocijenjuje nezadovoljavajućim s obzirom da ciljevi nisu ni približno ostvareni. U tom pogledu daje niz preporuka za unaprjeđenje stanja, pozivajući na jačanje napora, osobito u pogledu rodno osjetljivog planiranja i financiranja te odgovornosti za rezultate. Ključne preporuke se odnose na: 1) efikasniju prevenciju te zaštitu žena i djevojčica tijekom i nakon sukoba; 2) ekonomsko osnaživanje žena u procesima izgradnje mira, uključujući veći broj djevojčica u sekundarnom obrazovanju te 3) osjetno povećanje broja žena u mirovnim pregovorima te vojnim i policijskim snagama, osobito na čelnim pozicijama. S obzirom da UN nije u zadanom okviru (do kraja 2014.) ostvario ciljani udio od 20 % policijskih službenica i znatno povećanje broja žena u vojnim kontingentima mirovnih misija , RVSUN 2242 (2015.) zahtijeva udvostručenje njihovog broja do 2020. godine, što su kao obvezu prihvatili ministri obrane država kontributorica na sastanku u Londonu 2016. godine. UN-ov cilj nije ostvaren ni u pogledu izdvajanja barem 15% svih sredstava u području mira i sigurnosti za programe koji su usmjereni na specifične potrebe žena i promoviranje ravnopravnost spolova. Stoga je 2016. uspostavljen Globalni akceleracijski instrument ( Global Acceleration Instrument ) za žene, mir i sigurnost i humanitarno djelovanje koji prikuplja donacije i usmjerava ih lokalnim ženskim organizacijama na područjima sukoba i kriza.

⁷ Seven-Point Action Plan on Gender-Responsive Peacebuilding

⁸ Prva posebna predstavnica bila je sadašnja švedska ministrica vanjskih poslova Margot Wallström, a trenutno mandat obnaša Pramila Patten, stručnjakinja za prava žena iz Mauriciusa

4.1.4. U okviru UN-a, 2015. godine obilježena je i 20. obljetnica Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje te su usvojeni novi ciljevi održivog razvoja (Agenda 2030) među kojima ravnopravnost spolova zauzima centralno mjesto. Iste godine obavljene su i dvije značajne revizije UN-ovog djelovanja na području mira i sigurnosti koje su također potvrdile snažnu vezu između ravnopravnosti spolova i ostvarenja međunarodnog mira i sigurnosti, a što je sve zajedno još jednom potvrdilo komplementarnost implementacije rezolucija o ženama, miru i sigurnosti, zaštite ljudskih prava i postizanja ciljeva održivog razvoja.

4.2. Europska unija

4.2.1. Ravnopravnost spolova jedno je od zajedničkih i temeljnih načela utvrđenih čl. 2. i čl.3. (stv.3.) Ugovora o Europskoj uniji, čl. 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i čl. 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Ravnopravnost spolova spada i među prioritete vanjskog djelovanja EU na području ljudskih prava. Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku nalaže sustavno uključivanje ljudskih prava i rodnih pitanja u sektorske politike i institucije te promicanje uloge žena u mirovnim nastojanjima, od provedbe rezolucija VSUN o ženama, miru i sigurnosti do uravnotežene zastupljenosti oba spola unutar država članica i institucija EU.

4.2.2. EU je već 2005. godine donijela prvi operativni dokument o provedbi RVSUN 1325 u kontekstu tadašnje Europske sigurnosne i obrambene politike (ESDP) koji je sadržavao mjere za povećanje zastupljenosti žena na svim razinama odlučivanja u okviru ESDP-a, kao i mjere za uvođenje rodne perspektive u misije ESDP-a te rodno osjetljivu obuku . Akcijski plan pod nazivom „ Sveobuhvatni pristup EU provedbi RVSUN 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti“  EU je usvojila 2008. godine, s ciljem provođenja sveobuhvatne politike EU o ženama, miru i sigurnosti u smislu zajedničkog multilateralnog djelovanja, osobito u okviru UN-a, djelovanja prema trećim zemljama te individualnih napora država članica. Sveobuhvatni pristup obuhvaća čitav spektar instrumenata vanjskog djelovanja EU-a tijekom cijelog ciklusa sukoba, od sprečavanja sukoba do upravljanja kriznim situacijama, izgradnje mira, obnove i razvojne suradnje te daje smjernice za dosljedno djelovanje EU na zaštiti žena i djevojčica od nasilja tijekom i nakon oružanih sukoba kao i za promicanje ravnopravnosti spolova kao preduvjeta trajnog mira i sigurnosti. Pristup je holistički jer povezuje mir, sigurnost, razvoj i rodnu jednakost, pa djelovanje na području mira i sigurnosti mora uzeti u obzir šire razvojne aspekte kao što su ekonomska sigurnost žena te pristup zdravstvenim uslugama i obrazovanju.

⁹ U 2017. žene su činile svega 4% vojne i 10% policijske komponente mirovnih misija UN-a i ovaj omjer nije se mijenjao od 2011.

¹⁰ Prva se odnosila na mirovne operacije (The High-Level Independent Panel on UN Peace Operations), a druga na izgradnju mira ( the Advisory Group of Experts on the Review of the Peacebuilding Architecture)

¹¹ Shared Vision, Common Action: A Stronger Europe/ A Global Strategy for the European Union’s Foreign And Security Policy usvojena je u lipnju 2016. s ciljem jačeg pozicioniranja EU u kontekstu novih globalnih odnosa i realnosti. kao odgovor na nove globalne odnose i realnosti

4.2.3. Sveobuhvatni pristup dopunjen je 2010. godine setom indikatora prema kojima se Vijeću EU podnose dvogodišnja izvješća o provedbi, na temelju podataka prikupljenih od nadležnih službi EU, delegacija u trećim zemljama, vojnih i civilnih misija i operacija na terenu, posebnih predstavnika EU i država članica. Dosad su podnesena ukupno tri izvješća, zadnje u studenom 2017. godine (za razdoblje 2013.-2015.) koje je izrađeno prema revidiranim indikatorima iz 2016. godine. S obzirom na nove globalne izazove i nove rezolucije o ženama, miru i sigurnosti, EU je pristupila reviziji „Sveobuhvatnog pristupa“ u okviru relevantnih radnih tijela, a finalna verzija novog dokumenta očekuje se 2020. godine, povodom 20. obljetnice RVSUN 1325.

4.2.4. Provedba „Sveobuhvatnog pristupa“ prati se u okviru Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS), pod vodstvom EEAS-ove glavne savjetnice za rodna pitanja i RVSUN 1325 . Njezina je zadaća uskladiti i unaprijediti unutarnje i vanjsko djelovanje EU na tom području, a o svom radu redovito izvještava Političko-sigurnosni odbor (PSC), kao tijelo nadležno za Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (ZVSP) i Zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku (ZSOP). U okviru EEAS-a djeluje i neformalna Radna skupina za RVSUN 1325 koja okuplja predstavnike/ce država članica te institucija i službi EU koje sudjeluju u provedbi rezolucija o ženama, miru i sigurnosti kao i međunarodne partnere (NATO, OESS, UN WOMEN) te organizacije civilnog društva. U okviru ove radne skupine, koja se jednom godišnje sastaje i na visokoj (strateškoj) razini, redovito se razmatra i nacionalna provedba RVSUN 1325 od strane država članica.

¹² Od 2012. primjenjuje se dokument „Implementation of UNSCRs on Women, Peace and Security in the context of CSDP missions and operations

¹³ Comprehensive approach to the EU implementation of the United Nations Security Council Resolutions 1325 and 1820 on women, peace and security;

¹⁴ Funkcija je uvedena 2015., a obnaša je veleposlanica Mara Marinaki (Grčka).

4.2.5. Nadalje, Strateški okvir EU za ljudska prava i demokraciju  koji je Vijeće EU usvojilo u lipnju 2012. godine , postavlja ravnopravnost spolova i osnaživanje žena u središte odnosa EU s trećim zemljama kroz sva područja vanjskog djelovanja s posebnim fokusom na operacionalizaciju provedbe RVSUN 1325, što je potvrđeno i Akcijskim planom  za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015.-2019. , u kojem su promicanje i zaštita prava žena i djevojčica širom svijeta, a osobito u nestabilnim i konfliktnim zemljama visoko među prioritetima. Smjernice za djelovanje delegacija EU u zemljama u sukobu te post konfliktnim i nestabilnim zemljama sadržane su i u Akcijskim planom EU za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016.-2020. , kojim se definiraju aktivnosti i mjere za provođenje rodno osviještene politike u razvojnoj suradnji. Financijski doprinos EU na području Žene, mir i sigurnost godišnje u prosjeku iznosi 200 milijuna eura, a obuhvaća više od 70 zemalja širom svijeta. Potpora uključuje pomoć u izradi i provedbi nacionalnih akcijskih planova, obuku vladinih agencija, financiranje nevladinih organizacija, financiranje projekata protiv rodno uvjetovanog nasilja i sl. Geografski je većim dijelom usmjerena na Afriku, Srednju Aziju i Bliski Istok.

4.2.6. U okviru ZSOP-a, EU trenutno ima raspoređene vojne i civilne misije u 17 kriznih  i konfliktnih zemalja širom svijeta. Žene čine oko 25% osoblja civilnih misija te su trenutno na čelu triju od njih , dok za vojne misije nema cjelovitih podataka o sudjelovanju žena. Sve misije i operacije ZSOP-a imaju savjetnike/kontakt osobe za ljudska prava i rodna pitanja, a uvode se i posebni obrazovni moduli za obuku o ljudskim pravima i rodnim pitanjima u upravljanju krizama, s naglaskom na sprječavanje seksualnog nasilja u sukobima. S tim u vezi, EU je krajem 2014. godine donijela Smjernice za praktično djelovanje na razini EU za okončanje seksualnog nasilja u sukobima .

4.2.7. Dok u vanjskom djelovanju i u odnosima s trećim zemljama EU uspješno promiče ravnopravnost spolova kao preduvjet mira, sigurnosti i razvoja, na unutarnjem planu, u svojim redovima, znatno teže ostvaruje načelo ravnomjerne zastupljenosti oba spola. Iako se žene ohrabruju na kandidature za visoke i više položaje u EU institucijama i EEAS-u, a države članice potiču se na nominiranje žena, rodni kriterij pri nominacijama i imenovanjima često nadjačaju  politički interesi i kompromisi radi geografske ravnoteže. Unatoč činjenici da funkciju visoke predstavnice za vanjsku i sigurnosnu politiku te potpredsjednice Komisije već tradicionalno obnaša žena, žene čine 25% Uprave EEAS-a te drže svega 14% viših rukovodećih položaja, dok udio žena šefica EU delegacija iznosi oko 20%. Aktualna visoka predstavnica Mogherini obvezala se do kraja mandata 2019. godine njihov udio povećati na 40%, no izazov predstavlja i dalje nizak udio ženskih kandidatura . Statistike su nešto bolje u Komisiji, gdje je 32% povjerenica, te u Europskom parlamentu, gdje 48% žena predsjeda odborima i pododborima.

¹⁵ The EU Strategic Framework on Human Rights and Democracy

16  Action Plan on Human Rights and Democracy (2015-2019

¹⁷ Gender Action Plan 2016-2020

¹⁸ Žene su šefice civilnih misija EUCAP Nestor/Somalija, EUCAP Sahel Niger i EULEX Kosovo  

¹⁹ A Guide to Practical Actions at EU level for Ending Sexual Violence in Conflict

²⁰ Među njima je i hrvatska veleposlanica kao šefica EU delegacije u Tirani,

²¹ Prema podacima iz 3. Izvješća, u rotacijskom postupku 2017. za poziciju šefice EU delegacije prijavilo se samo 21% žena

4.3. Sjevernoatlantski savez (NATO)

4.3.1. Kao vojno-politički savez koji ima cilj i zadaću očuvati slobodu i sigurnost svojih članica političkim i vojnim sredstvima, NATO je i prije donošenja RVSUN 1325 prepoznao ulogu i potencijal žena u oružanim snagama te počeo raditi na uklanjanju prepreka za njihovo ravnopravno sudjelovanje. Još davne 1961. godine u Kopenhagenu je održana prva NATO konferencija žena, viših časnica u savezničkim snagama (Danska, Norveška, Nizozemska, Velika Britanija i SAD) koje su pokrenule pitanja statusa, organizacije, uvjeta zapošljavanja, razvoja karijere i mogućnosti žena u savezničkim oružanim snagama. Njihova inicijativa formalizirana je osnivanjem Odbora za žene u NATO snagama , koji od 1976. godine savjetuje Vojni odbor NATO-a o pitanjima ravnopravnosti spolova, a od 2009. kad je preimenovan u NATO Odbor za rodne perspektive o integriranju rodnih pitanja u vojne strukture Saveza. Smjernice djelovanja date su Zajedničkom direktivom strateških zapovjedništava 40-1 (2009.; Rev.1.2012.; Rev.2.2017.) (Bi-Strategic Command Directive 40-1 (BI-SCD), koja se odnosi na sve zapovjedne strukture NATO-a, kao i na sve saveznice i partnere. Usvajanjem Direktive 40 ‐1 uspostavljene su pozicije savjetnik/ca za rodna pitanja (Gender Advisor - GENAD) i koordinatora za rodna pitanja (Gender Focal Point - GFP) na političko/strateškoj, operativnoj i taktičkoj razini, kao i obvezne obuke o rodnoj perspektivi i RVSUN 1325.

4.3.2. NATO saveznici i partneri u Euroatlantskom partnerskom vijeću (EAPC) pokrenuli su rad na području Žene, mir i sigurnost 2007. godine usvajanjem posebne politike potpore provedbi RVSUN 1325 , koja je na sastanku na vrhu u Lisabonu (2010.) ojačana prvim akcijskim planom. Politika i akcijski plan otada su revidirani dva puta, na sastanku na vrhu u Walesu (2014.) i u Varšavi (2016.), a nova revizija očekuje se na sastanku na vrhu u Bruxellesu (srpanj 2018.). Politika i akcijski plan polaze sa stajališta da integriranje sadržaja rezolucija o ženama, miru i sigurnosti u sva tri glavna područja djelovanja Saveza - kolektivnu obranu, upravljanje krizama, uključujući NATO vođene operacije i misije te kooperativnu sigurnost – pridonosi sposobnostima Saveza da spremno odgovori na sve izazove. U tom smislu, Akcijski plan obuhvaća dva glavna aspekta: prvi se odnosi na integriranje ključnih elemenata rezolucija o ženama, miru i sigurnosti i rodne perspektive u politike i aktivnosti Saveza vezane sprječavanje i rješavanje sukoba i kriza, a drugi na uklanjanje prepreka za ravnopravno i aktivno sudjelovanje žena u svim strukturama, tijelima i operacijama NATO-a, odnosno tijelima i strukturama  članica i partnerskih zemalja. U Plan su uključena i horizontalna pitanja vezana uz upravljanje ljudskim resursima, edukaciju, obuku i uvježbavanje te javnu diplomaciju. U provedbi sudjeluju međunarodno civilno i međunarodno vojno osoblje NATO-a kao i nacionalne vlasti, a glavni tajnik NATO-a dva puta godišnje izvještava EAPC o napretku.

²² Committee of Women in the North Atlantic Treaty Organization Forces- CWINF

²³ NATO Committee on Gender Perspectives – NCGP

²⁴ NATO/EAPC Policy on Women, Peace and Security

4.3.3. NATO je razvio snažne mehanizme podrške provedbi, a među njima se osobito ističe posebna predstavnica glavnog tajnika NATO-a za žene, mir i sigurnost, kao središnja točka zadužena za koordinaciju svih aktivnosti Saveza na tom području kao i za suradnju s UN-om, EU i ostalim  partnerima, uključujući civilno društvo. Posebna predstavnica na čelu je Radne skupine (Task Force) za žene, mir i sigurnost koja okuplja civilno i vojno osoblje pri sjedištu NATO-a.

4.3.4. Unatoč naporima i poduzetim mjerama, žene su i dalje osjetno podzastupljene u civilnim i vojnim strukturama i tijelima NATO-a. Prema podacima iz zadnjeg izviješća glavnog tajnika (prosinac 2017.), žene čine 39% ukupnog broja međunarodnog osoblja NATO-a, od toga ih je 35% na višim pozicijama (A), a svega 21% na rukovodećim pozicijama (A5 i više). Analize pokazuju da je glavni razlog tome slab odaziv žena na natječaje za više pozicije (19,5% u 2016. godini). Stanje u pogledu najviših pozicija donekle je popravljeno imenovanjem Rose Gottemoeller zamjenicom glavnog tajnika, no svih osam pomoćnika i dalje su muškarci. Nadalje, žene čine svega 16,2% međunarodnog vojnog osoblja, a znakovita je vrlo slaba zastupljenost žena na najvišim pozicijama u zapovjednim strukturama . Trenutna zastupljenost žena u savezničkim operacijama iznosi oko 6,8%, a u oružanim snagama saveznica oko 10,9%. S druge strane, raste zastupljenost žena u Sjevernoatlantskom vijeću, najvišem političkom tijelu NATO-a, pri kojemu je trenutno imenovano devet veleposlanica.    

4.4. Nacionalni akcijski planovi za provedbu rezolucija o ženama, miru i sigurnosti

4.4.1 Nacionalni akcijski plan (dalje u tekstu: NAP) je dokument koji usvaja nacionalna vlada kako bi osigurala provedbu zacrtanih ciljeva u određenom području. Uz ciljeve te aktivnosti i mjere za njihovo ostvarenje, NAP-om se određuje implementacijski okvir, odnosno nositelji aktivnosti, rokovi izvršenja, pokazatelji provedbe te načini praćenja i evaluacije. U tom smislu, NAP za provedbu RVSUN 1325 i srodnih rezolucija predstavlja službeni implementacijski okvir za primjenu normi i ostvarenje ciljeva rezolucija o ženama, miru i sigurnosti na nacionalnoj razini. Preporučuje se kao najučinkovitiji mehanizam za strukturiranje i koordinaciju nacionalnih napora na tom planu. NAP-ovi se stoga prilagođuju nacionalnom kontekstu pojedine zemlje te razlikuju ovisno o tome radi li se zemlji u sukobu, o zemlji koja sudjeluje u mirovnim misijama, o primateljici pomoći ili zemlji donatoru i sl.

4.4.2 NAP-ovi razvijenih država uglavnom su usmjereni na vanjsko djelovanje prema zemljama pogođenim sukobima i zemljama u razvoju kroz bilateralnu razvojnu suradnju i potporu na području prevencije, participacije, zaštite te post konfliktnog oporavka i izgradnje mira. Stoga vodeću ulogu u provedbi NAP-a u zapadnim zemljama imaju ministarstva vanjskih poslova i razvojne agencije. NAP-ovi zemalja pogođenih sukobom usmjereni su na unutarnje djelovanje, a ključnu ulogu u provedbi imaju nacionalna tijela zadužena za ženska pitanja i ravnopravnost spolova, te pravosuđe, policija i oružane snage, uz pomoć međunarodnih organizacija i potporu donatora.

²⁵ Trenutno su svega dvije žene zapovjednice ( Lt. Gen. Whitecross, Commandant of the NATO Defence College i  Maj. Gen. Dunlop, Commander of the NATO Airborne Early Warning and Control Force) a sedam ih je na pukovničkoj razini (OF-5).

4.4.3. NAP-ove je dosad  usvojilo 74 država članica UN-a, a Europa je regija s najviše usvojenih NAP-ova (26), pri čemu prednjače države članice EU i NATO saveza (18). Vlastite akcijske planove provode i regionalne organizacije, među kojima prednjače EU, NATO i Afrička unija potičući svoje države članice da to čine i na nacionalnoj razini.

4.4.4. Prema ocjeni spomenute Globalne  studije  o implementaciji Rezolucije 1325, zajednička slabost većine NAP-ova je nepostojanje konkretnih ciljeva, jasnih vremenskih okvira, definiranog proračuna te nadzornog mehanizma koji bi osigurao odgovornost za provedbu. Nasuprot  ome, dobrim NAP-om se smatra onaj koji je konkretan u smislu jasno definiranih i specificiranih ciljeva, aktivnosti, mjera i njihovih nositelja te alociranih sredstava za  provedbu, a mora biti i transparentan u smislu pokazatelja i mehanizama za praćenje provedbe. Studija ističe da konkretnosti kao i transparentnosti NAP-a u velikoj mjeri pridonosi otvorenost vladinog sektora za suradnju s civilnim društvom u izradi, provedbi, praćenju i evaluaciji NAP-a.

Djelovanje Republike Hrvatske

5.1. Uvodni osvrt

5.1.1. Kao zemlja koja je pretrpjela agresiju i vodila Domovinski rat u razdoblju 1991.-1995., Republika Hrvatska posjeduje značajno neposredno iskustvo na području Žene, mir i sigurnost. U prvim mjesecima agresije na Hrvatsku, žene su inicirale prve antiratne kampanje u nastojanju da „urazume“ generale JNA koji su se otvoreno stavili u službu velikosrpske ideologije. Primjerice, okupljene u civilnu mirovnu inicijativu „Bedem ljubavi“, majke čiji su sinovi tada služili vojni rok u JNA organizirale su u kolovozu 1991. masovni prosvjed pred tadašnjom „Komandom“ JNA u Zagrebu, koji je kulminirao legendarnim govorom Vlade Gotovca . Zatim su organizirano otišle u Beograd, tražeći puštanje Hrvata i ostalih ne-Srba iz JNA, a nakon toga i u Bruxelles, gdje su tražile da Europa prizna samostalnost Hrvatske i zaustavi rat. Tijekom rata, članice Bedema ljubavi, Centra za žene žrtve rata, Multimedijskog ženskog centra NONA, Mreže multikulturalne pomoći, Ženske grupe Trešnjevka, O-Zone te niza drugih ženskih udruga i mreža djelovale su humanitarno, pomažući prognanicima iz okupiranih dijelova Hrvatske te izbjeglicama iz BiH. Žene su u Domovinskom ratu preuzele aktivnu ulogu i u obrani zemlje.

²⁶ Danas već zaboravljene riječi velikog hrvatskog pjesnika, filozofa i političara Vlade Gotovca (1930.-2000.) sublimiraju jedan važan aspekt rezolucija o ženama, miru i sigurnosti te zaslužuju kratki citat u fus noti:  „(...) I napokon, vi majke i vi žene, koje ste tu došle u jedinstvenom skupu koji je ikada u Europi održan vi još jednom pokazujete da je Hrvatska u dubini svog srca ona koja je obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je muško i ona koja je žensko, prožeta istim veličanstvenim načelom ljubavi i dostojanstva. I zato sam počeo s tim da vas volim i zato sam počeo s tim da rađe s vama umirem nego sa ovima živim. I znam, sasvim sigurno znam da ću u ovoj ljubavi i s ovom ljubavi, u ovom dostojanstvu i s ovim dostojanstvom živjeti i kad me ne bude i to je moja radost i to je moja snaga kao i svih vas. A neka ta snaga, neka ta ljubav i neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu naoružanu i onu nenaoružanu, jer mi koji nismo naoružani nismo ništa manje hrabri, nismo ništa manje ponosni, nismo ništa manje zaljubljeni u svoju domovinu“

5.1.2. Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja , u Domovinskom ratu na razne načine sudjelovalo je ukupno 23.081 žena sa statusom braniteljica, od kojih 14.194 u borbenom sektoru. Poginulo ih je 127, a 1.103 steklo je status hrvatskog ratnog vojnog invalida. Iako se taj broj ne čini značajnim u odnosu na broj muškaraca sudionika Domovinskog rata, svakako nije zanemariv. Nadalje, iza stradalih hrvatskih branitelja ostalo je 5.334 udovica o kojima srbi država. Žene su bile i među najvećim civilnim žrtvama rata, te su bile izložene progonu, prijetnjama, zlostavljanjima i pritiscima, a često i ratnim zločinima, uključujući silovanje i druge oblike seksualnog nasilja.

5.1.3. Žene su odigrale značajnu ulogu u poslijeratnoj obnovi, uspostavi povjerenja i pomirbi, osobito tijekom procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja pod okriljem UN-ove Prijelazne uprave za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES), koja se i danas smatra jednom od najuspješnijih mirovnih misija UN-a u povijesti i primjer kako se sukobi mogu razriješiti na miran način.

5.1.4. Po završetku Domovinskog rata Hrvatska se suočila s problemom iznimnog sigurnosnog značaja, a to je zagađenost njenog teritorija minskoeksplozivnim i neeksplodiranim ubojnim sredstvima. Sigurnosna ugroza stanovništva kao i nemogućnost korištenja miniranog prostora, bilo za gospodarsku eksploataciju ili za život, imali su i imaju snažan utjecaj na razvoj ne samo onih područja koja su bila zahvaćena ratnim djelovanjem već i na razvoj društva u cjelini. U poslove razminiranja svih minski sumnjivih područja aktivno su se i ravnopravno sa svojim muškim kolegama uključile i žene obavljajući teške i odgovorne poslove pirotehničarki i pomoćnih djelatnica u razminiranju te su na taj način direktno pridonosile i pridonose sigurnosti života i rada hrvatskih građana u svakom dijelu naše domovine. Trenutno, od oko 600 zaposlenih na poslovima pirotehničara, pomoćnih djelatnika, voditelja radilišta i nadzornika za kontrolu kvalitete njih 15 su žene.

5.1.5. Iskustva žena u Domovinskom ratu, praćena još strašnijim iskustvima žena iz ratova u Bosni i Hercegovini i na Kosovu kao i činjenicama o silovanjima i drugim oblicima seksualnog nasilja korištenim kao oružje i taktika ratovanja u „civiliziranoj“ Europi na kraju 20. stoljeća, svakako su pridonijela pojačanom interesu međunarodne zajednice za pitanja žena, mira i sigurnosti te u određenoj mjeri potaknula donošenje RVSUN 1325.

²⁷ Podaci iz 2011. godine

28 U procesu je kao glavna pregovaračica s hrvatske strane sudjelovala Vesna Škare Ožbolt, tadašnja zamjenica predstojnika Ureda predsjednika i predsjednica Nacionalnog Odbora za uspostavu povjerenja i normalizaciju odnosa u ratom pogođenim područjima.

5.2. Djelovanje i postignuća u razdoblju do donošenja NAP-a

5.2.1. Kao zemlja s nedavnim iskustvom obrambenog rata u kojem su žene imale višestruku ulogu mirotvorki i aktivnih sudionica obrane, a pretrpjele su i velika stradanja, Republika Hrvatska je  snažno podržala usvajanje RVSUN 1325 i odmah se priključila skupini njezinih prijatelja u okviru Vijeća sigurnosti. Na nacionalnoj razini uveden je niz konkretnih mjera za povećanje zastupljenosti žena u politici i sigurnosnom sektoru, osobito na rukovodećim položajima, a tom pitanju pristupalo se i sa sigurnosnog aspekta, uvažavajući doprinos koje žene mogu dati ukupnoj sigurnosti i stabilnosti društva.

5.2.2. Hrvatska je u vrlo kratkom vremenu od primateljice međunarodne pomoći postala aktivnom sudionicom nastojanja međunarodne zajednice u stabilizaciji kriznih područja u svijetu: već u rujnu 1999., godinu dana nakon odlaska UNTAES-a, prvi hrvatski vojni promatrači upućeni u misiju UN-a u Sijera Leone (UNAMSIL). Vrlo brzo ostvaren je i značajan iskorak u pogledu sudjelovanja žena u mirovnim operacijama: pripadnice Oružanih snaga (OSRH)  priključile su se 2003. godine prvom hrvatskom kontingentu misije ISAF u Afganistanu, a već 2010. godine činile su čak 9% hrvatskog kontingenta. MUP je uputio prve policijske službenice u mirovne misije 2005. godine.  U okviru priprema i osposobljavanja za sudjelovanje u mirovnim operacijama, od 2005. godine se uvode posebni UN-ovi programi obuke koji uz rodna pitanja, uključuju i seksualno nasilje, zlostavljanje i iskorištavanje te široko područje ljudskih prava i zaštite prava djece. Edukacija obuhvaća, između ostalog, UN-ove tečajeve za vojne promatrače (UNMOC) i tečajeve o civilno vojnim odnosima (CIMIC), a uključuje i obuku o kulturnoj različitosti kako bi se ukazalo na specifični položaj žena u područjima na koje se upućuju sudionici/ce mirovnih operacija. Uz vojni angažman, Hrvatska je u Afganistanu od 2007. godine prisutna i kao razvojni partner, a projekti razvojne suradnje velikim su dijelom bili usmjereni na osnaživanje žena i djevojčica.

5.2.3. Već u prvih deset godina provedbe RVSUN 1325, Hrvatska je ostvarila značajne rezultate u pogledu zastupljenosti žena u sigurnosnom sektoru, čemu je zacijelo pridonio dobro razvijen i funkcionalan pravni i institucionalni okvir za promicanje ravnopravnosti spolova . Međutim, mjere su se provodile u sklopu postojećih nacionalnih strategija i programa, pa su neki aspekti RVSUN 1325, prvenstveno sigurnosni i vanjskopolitički, ostali zanemareni. Prostor strukturiranoj implementaciji RVSUN 1325 u Hrvatskoj otvorila je Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova 2006.-2010 . koja je sadržavala konkretne mjere za njenu primjenu,  dok je Nacionalna politika za razdoblje 2011. -2015. dodatno proširila okvir uvodeći novo područje djelovanja vezano uz međunarodnu suradnju te promicanje ravnopravnosti spolova izvan Hrvatske.

²⁹ Ravnopravnost spolova jedna je od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Prema  Zakonu o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 69/17) ravnopravnost spolova znači da su žene i  muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnoga života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata. Temeljem ovog Zakona donosi se i Nacionalna politika za ravnopravnost spolova, kao osnovni je strateški dokument s ciljem uklanjanja diskriminacije žena i uspostavljanja stvarne ravnopravnosti spolova.

5.3. NAP za razdoblje 2011.- 2014. i ostvareni rezultati

5.3.1. Vlada Republike Hrvatske prihvatila je na sjednici održanoj 21. srpnja 2011. godine Nacionalni Akcijski plan provedbe RVSUN 1325 o ženama, miru i sigurnosti te srodnih rezolucija, za razdoblje 2011.-2014 (NAP). NAP je omogućio strukturiranu implementaciju RVSUN 1325 i srodnih rezolucija budući da je sadržavao konkretne mjere za cjelovito integriranje rodnog aspekta u sigurnosnu politiku kao i u praksu institucija i tijela koja tu politiku provode. Osnovni cilj NAP-a bio je podrška i praćenje provedbe RVSUN 1325 i srodnih rezolucija na svim razinama – na lokalnoj razini, kroz ublažavanje posljedica sukoba i kriza te jačanje rodne osviještenosti lokalnog stanovništva, na nacionalnoj razini kao dio Vladinih programa i na međunarodnoj razini kroz aktivno sudjelovanje Republike Hrvatske u aktivnostima međunarodnih organizacija koje se bave pitanjima mira i sigurnosti. Slijedeći sadržaj RVSUN 1325, kao i UN-ove globalne indikatore, unutar ključnih područja prevencije, participacije, zaštite i post konfliktnog razrađeni su specifični nacionalni ciljevi, mjere, nositelji te indikatori i vremenski okvir provedbe .

5.3.2. NAP je obuhvaćao je  četverogodišnje razdoblje 2011.-2014., te je nakon toga trebao biti revidiran sukladno ostvarenim rezultatima. Kao koordinator suradnje, MVEP je krajem 2014. godine od nositelja mjera prikupio podatke te izradio integrirano završno izvješće o provedbi.  Izvješće je dostupno na javnim stranicama glavnih nositelja kao prilog uz NAP za razdoblje 2018.-2022.

5.3.3. Među najvažnijim postignućima provedbe mjera NAP-a u razdoblju 2011.- 2014. godine ističe se podizanje svijesti svih nositelja, ali i šire hrvatske javnosti o potrebi sveobuhvatnog pristupa sigurnosti koji uključuje jačanje uloge žena u sigurnosnom sektoru i politici te uvođenje rodne perspektive u sve procese i aktivnosti na tom području. Tome je svakako pridonijela vrlo dobra međuresorna suradnja u izradi, provedbi i praćenju NAP-a, kao i niz provedenih edukativnih aktivnosti.

³⁰ Na području prevencije, ciljevi su bili: i) snaženje rodne perspektive kroz dokumente i kroz sudjelovanje u međunarodnim aktivnostima u provedbi rezolucije RVSUN 1325 i srodnih rezolucija; ii) integriranje rodne perspektive u programe edukacije. Na području participacije ciljevi su bili: i) uvođenje rodne ravnoteže u aktivnosti sigurnosnog sektora; ii) povećanje zastupljenosti žena u aktivnostima i u procesima donošenja odluka na području sigurnosti i izgradnje mira; iii) provođenje programa međunarodne razvojne pomoći u svrhu obrazovanja o rodnoj ravnopravnosti i o ulozi žena u zaštiti njihovih prava i post konfliktnom oporavku. Na području zaštite i post konfliktnog oporavka, ciljevi su bili: i) promicanje zaštite prava žena i djevojčica - žrtava rodno utemeljenog nasilja u područjima oružanih sukoba u inozemstvu; ii) provedba zaštite prava žena i djevojaka – žrtava ratnih stradanja u Republici Hrvatskoj u cilju njihovog post konfliktnog oporavka. Provedba i praćenje NAP-a činili su posebno poglavlje, a ciljevi su bili: i) unaprjeđenje suradnje u provedbi rezolucije VS 1325 i srodnih rezolucija te podršku njezinoj provedbi kroz rad međuresorne radne skupine koja se periodično sastaje u funkciji nadzornog mehanizma. Glavni nositelji mjera bili su: MVEP, koji je ujedno koordinirao sve aktivnosti provedbe, MORH, MUP i MB, a u pojedinim mjerama sudjelovali su MP, MZO, MZ te Ured za ravnopravnost spolova i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kao i neke OCD.

5.3.4. Znatan napredak ostvaren je u pogledu uvođenja rodne ravnoteže u oružane snage, policiju i sustav državne sigurnosti, područje koje je tradicionalno smatrano isključivo muškim. MORH i OSRH od 2013. provode Rodno osviještenu politiku , strateški dokument  koji daje smjernice za uspostavljanja ravnopravnosti spolova i uklanjanja rodne podzastupljenosti, odnosno bilo kojeg oblika rodne diskriminacije u obrambenom sektoru. Snažniju integraciju žena u obrambeno-sigurnosni sustav potvrđuju i statistički podaci koji od 2012. godine pokazuju porast broja žena na rukovodećim, upravljačkim funkcijama u MORH-u i OSRH , MUP-u , UVNS i SOA-i , i to na svim razinama.

5.3.5. U tom kontekstu svakako treba izdvojiti dodjelu čina brigadne generalice časnici Gordani Garašić, koja je tako postala prva žena s generalskim činom u OSRH te prva žena na generalskom mjestu u operaciji ISAF, gdje je do kraja 2014. godine obnašala dužnost savjetnice zapovjednika ISAF-a za rodna pitanja. RH se tako pridružila svega nekoliko zemalja članica NATO-a koje imaju ženu generalicu. Imenovanje brigadne generalice Garašić na vrlo visoku poziciju u međunarodnoj mirovnoj operaciji predstavlja i posebno priznanje RH za njezin doprinos u izgradnji mira, ali i u promicanju uloge žena u međunarodnoj mirovnoj politici.

5.3.6. U okviru svog djelokruga, MVEP je radio na jačanju rodne perspektive u vanjskopolitičkom djelovanju te provodio posebne projekte u okviru međunarodne razvojne suradnje usmjerene na zdravlje, obrazovanje i ekonomsko osnaživanje žena u postkonfliktim situacijama. Naglasak je stavljen i na jačanje položaja i uloge žena u diplomaciji .

³¹ U razdoblju od 2011.-2014. vidljiv blagi uzlazni trend udjela žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima u MO i OSRH (2011. – 6,91%, 2012. – 7,31%, 2013.- 7,74% te 2014. -7,75%), a ostvaren je i relativno visok postotak časnica (9,69%) na zapovjednim i voditeljskim dužnostima u OSRH

³² Krajem 2014. na rukovodećim radnim mjestima u MUP-u  nalazilo se 587 osoba ženskog spola, što je za 14% više u odnosu na 2013.

³³ U 2014. žene su činile 48% zaposlenih, a na čelnim i višim položajima bilo je 30% žena.

³⁴ U 2014. žene su činile 39% zaposlenih čine, a na višim i čelnim radnim mjestima je bilo raspoređeno 35,3% žena

5.3.7. Dobri rezultati vidljivi su i na području  provedenih edukacija i obuka koje su također pridonijele da se žene u Hrvatskoj sve više uključuju u aktivnosti za sprječavanje oružanih sukoba, kao i u izgradnju mira. Uz jačanje kapacitete, edukacije su učvrstile i volju glavnih nositelja za dosljednom provedbom zacrtanih mjera i aktivnosti. Tome u prilog govori i činjenica da se većina mjera nastavila provoditi i nakon formalnog isteka NAP-a krajem 2014., u okviru redovnih aktivnosti glavnih nositelja.

5.4. Djelovanje i postignuća u razdoblju nakon isteka NAP-a (2015.-2018.)

5.4.1. S obzirom da su mjere bile trajnog karaktera, nastavile su se provoditi i nakon što je NAP za razdoblje 2011.-2014. istekao, a novi plan nije uslijedio. Mjere su se provodile u okviru redovnih aktivnosti glavnih nositelja i to na nacionalnoj razini kao i na vanjskopolitičkom planu.

Rezultati na nacionalnoj razini

5.4.2. Potvrđivanje Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji , poznatije kao Istanbulska konvencija i njezino stupanje na snagu 1. listopada 2018. godine svakako treba izdvojiti kao ključno postignuće i preduvjet ostvarenja stvarne ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj. Iako je hrvatsko zakonodavstvo u velikoj mjeri usklađeno s odredbama Konvencije - koja pruža nov i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje nasilja nad ženama i obiteljskoga nasilja - njenim potvrđivanjem stvorene su pravne pretpostavke za nadogradnju postojećeg nacionalnog sustava borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te zaštite žrtava, odnosno preduvjeti za učinkovitije postupanje nadležnih državnih tijela i drugih aktera te efikasniju međuresornu i međunarodnu suradnju. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku glavni je koordinator provedbe mjera Istanbulske konvencije, pri čemu je nužna sinergija svih resora, nadležnih državnih tijela i organizacija civilnog društva, koji u tom pogledu dijele zajedničku odgovornost.

5.4.3.  Provedba Istanbulske konvencije uključuje i provedbu mjera Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine, strateškog dokumenta Republike Hrvatske koji je Vlada RH donijela na sjednici 22. rujna 2017. godine.  Nacionalna strategija propisuje mjere zaštite žrtava nasilja u obitelji, a svaka se mjera temelji na jednom ili više članaka Konvencije, što čini njenu dodatnu vrijednost i pokazuje odlučnost u provedbi odredaba same Konvencije.

³⁵ Krajem 2014. RH je u inozemstvu predstavljalo 13 veleposlanica (u odnosu na 44 veleposlanika)  i 5 generalnih konzulica (u odnosu na 7 konzula)

5.4.4. I u ovom razdoblju posebno su vidljivi napori za ostvarivanje ravnopravnosti spolova u oružanim snagama, policiji i sustavu državne sigurnosti, kao i daljnji pomaci u povećanju broja žena na rukovodećim i upravljačkim funkcijama u ovim institucijama.

5.4.5. U 2017. godini, udio časnica (žena) u MORH-u i OSRH-u iznosio je 17,38 %; udio žena u djelatnom vojnom sastavu MORH-a i OSRH iznosio je 11,54 % (17,38 % časnica; 10,91 % dočasnica; 8,53 % vojnikinja/mornarica), što pokazuje blagi porast u odnosu na 2016. godinu (16,91% časnica, 11,04% dočasnica i 7,28% vojnikinja/mornarica) te predstavlja jednu od najvećih zastupljenosti žena djelatnih vojnih osoba među članicama NATO-a, EU-a. Udio žena među državnim službenicima i namještenicima iznosio je 46.03 %. Tijekom 2017. godine nastavljen je blagi trend porasta udjela žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima u MORH-u i OSRH (2017.- 9,34 %, 2016. -9,10 %): u upravnom dijelu MORH-a udio žena na voditeljskim dužnostima bio je 35,60 %, a u OSRH-u na zapovjednim dužnostima bilo je 7,90 % žena. Međutim, od osam državnih dužnosnika samo je jedna žena (silazni trend), od ukupno 25 generala samo je jedna žena kao i prethodnih godina, među visokim časnicima razine brigadira žena je 5,41 % (blagi uzlazni trend). Nadalje, u 2017. godini promaknuto je 13,4 % žena, od toga 20,7 % časnica i 9,0 % dočasnica.

5.4.6. Udio žena koje su sudjelovale u međunarodnim vojnim operacijama u 2017. godini iznosio je 4,88 % (36 žena) što je smanjenje u odnosu na ranije godine, ali samo u postotku jer je ukupan broj žena u misijama porastao . Što se tiče zastupljenosti žena u vojnim predstavništvima, od ukupno 74 djelatnika 9 ili 12,16 % je žena; u Stalnom predstavništvu Republike Hrvatske pri NATO-u u Bruxellesu popunjeno je 18 mjesta, od toga su 3 ili 16,66 % žena, na ostalim dužnostima pri NATO-u od 40 popunjenih pozicija 3 ili 7,5 % su žene,  u Stalnom predstavništvu Republike Hrvatske pri Europskoj uniji od dva mjesta na jednoj je dužnosti žena, u RACVIAC-u od 12 dužnosti na 5 dužnosti su žene.  

5.4.7. Što se tiče izobrazbe časnika/ca i dočasnika/ca u 2017. godini, na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“, programe je završilo 872 polaznika/ca, od čega je 76 žena ili 8,71%, što je smanjenje u odnosu na 2016. godinu (u 2016. godini bilo je 87 žena ili 11,31%); povećanje udjela žena zabilježeno je završnoj izobrazbi u okviru Temeljne časničke izobrazbe,  gdje je u 2017. godini bilo 26 žena ili 24,29 % od ukupno 107 polaznika/ca (u 2016. godini od 99 polaznika bilo je osam žena ili 12,50 %); u inozemstvu je završilo obuku 21 polaznik/ca od čega je bilo 4 žena ili 19,04 %; udio žena u kadetskoj populaciji se smanjio, ali se broj povećao, pa je od njih ukupno 261 bilo 86 žena (24,78%).

³⁶ Udio žena koje su sudjelovale u međunarodnim vojnim operacijama u 2016. godini iznosio je 7,32 % (31 žena),  u 2015. - 6,01 % (21 žena), a dosad je ostvareno ukupno 339 sudjelovanja žena u mirovnim misijama i operacijama širom svijeta.

5.4.8. Relevantni obučni i obrazovani materijali OSRH ažurirani su u skladu s drugom revidiranom  zajedničkom direktivom strateških zapovjedništva NATO-a – Bi-SC 40-1  (Rev.2) o integraciji RVSUN-a 1325 i rodne perspektive u operacijama, koja je usvojena 16. svibnja 2017. godine.  Nadalje, na inicijativu Odbora za ravnopravnost spolova MORH-a, ostvarena je suradnja s Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje, slijedom čijeg su stručnog mišljenja i preporuka prvi puta definirani oblici ženskog roda za činove u OSRH.

5.4.9. U području obuke/izobrazbe MORH je uspostavio izvrsnu suradnju s Nordijskim centrom za rodna pitanja u vojnim operacijama (NATO Centre for Gender in Miliatry Operations, NCGM, Kraljevina Švedska) i RACIVAC- Centrom za sigurnosnu suradnju u provedbi Tečaja za instruktore iz područja rodne perspektive (Gender Training of Trainers Course), koji se od 2014. godine već četvrtu godinu za redom održavaju u Hrvatskoj. NCGM je NATO ugovoreni nositelj razvoja i provedbe aktivnosti obuke/izobrazbe u području rodne tematike, odnosno rodne perspektive u vojnim operacijama (NATO Department Head). U početku je tečaj bio organiziran kao regionalni, a kasnije je proširen sa stranim polaznicima iz NATO zemalja. Nakon početne obuke koju je proveo Mobilni tim iz NCGM-a, OS RH su preuzele glavninu obveza i vodeću ulogu u organizaciji i provedbi tečaja.  Uz savjetnike za rodnu perspektivu (GENAD) koji su obučeni u Kraljevini Švedskoj u NCGM-u, na ovaj način uvelike je proširena mreža stručnjaka za integraciju rodne perspektive u Oružanim snagama RH. Do 2018. godine obučeno je ukupno 44 pripadnika OS RH. Planiran je nastavak suradnje NCGM-a, RACVIAC-a i OS RH u organizaciji i provedbi GToT tečaja jednom godišnje. Tako bi predstavnici NCGM-a provodili nadzor (kao nositelji NATO certifikata), a OS RH bi zadržale vodeću ulogu u organizaciji i provedbi tečaja. Polaznici bi se primali prioritetno iz zemalja članica RACVIAC-a te NATO-a i NORDEFCO-a.

5.4.10. Implementacija cilja 2 NAP-a, tj. integracija rodne perspektive u programe edukacije u provedbi RVSUN 1325 i srodnih rezolucija, provedena je kroz nastavne planove i programe većeg dijela slijedno-rastuće izobrazbe časnika i dočasnika na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr Franjo Tuđman“. Isto tako, u okviru funkcionalne izobrazbe održavaju se predavanja na temu „Rodna perspektiva u vojnim operacijama“ s naglaskom na integraciju rodne perspektive u planiranju i provedbi operacija.

5.4.11. Ova tematika također se obrađuje i uvježbava u okviru preduputnih obuka i tečajeva za misije UN-a i NATO/EU operacija potpore miru u Središtu za međunarodne vojne operacije Hrvatske kopnene vojske u Rakitju (SMVO) kao i u postrojbama OS RH.  U SMVO se osim pripadnika MORH-a i OS RH obučavaju i pripadnici stranih oružanih snaga kao i djelatnici drugih tijela državne uprave (MUP, MVEP, Ministarstvo pravosuđa).

5.4.12. Nadalje, u kontinuitetu od 2015. godine, OS RH upućuju časnice na mjesto savjetnika (mentora) za obuku žena u Specijalnim snagama Afganistanske vojske (ANA SOF) u okviru NATO vođene operacije Resolute Support Mission (RSM) u Afganistanu, kao dio sastava HRVCON Special Operations Advisory Team – SOAT.

37 Bi-SC Directive 40-1. NATO, rujan, 2009. – Glavni ciljevi su povećanje broja žena u osoblju i na terenu, edukacija osoblja o rodnoj osjetljivosti, povećanju uloga žena na svim razinama u organizaciji, sustavu te u misijama te zaštita žena i djevojčica tijekom i nakon oružanog sukoba

5.4.13. OSRH aktivno su sudjelovale u radu NATO Odbora za rodne perspektive (NATO Committee on Gender Perspectives) i NATO konferencije o rodnoj perspektivi (NATO Gender Discipline Conference).

5.4.14. MORH i OSRH provodili su i niz drugih aktivnosti kojima su pridonosili jačanju nacionalnih mjera na svim razinama – od sudjelovanja žena u odlučivanju i mirovnim procesima, kroz provedbu obrazovanja o rodnoj jednakosti u razvoju i očuvanju mira te sveobuhvatnoj zaštiti žena tijekom i nakon sukoba.  

5.4.15. U MUP-u žene aktualno čine gotovo 30% od ukupnog broja zaposlenih, pri čemu je broj policijskih službenica oko 18%. S obzirom na društvene trendove i zastupljenost žena u državnim službama, broj državnih službenica i namještenica je gotovo četiri puta veći u odnosu na policijske službenice. Nadalje, udio rukovodećih državnih službenica iznosi oko 13 %, a policijskih službenica na rukovodećim pozicijama oko 10%. Navedeni podaci ostavljaju mogućnost daljnjeg ulaganja i osiguravanja uvjeta policijskim službenicima da kroz svoja znanja, vještine i kompetencije za određena radna mjesta dobiju priliku na pozicijama rukovoditelja različitih kategorija rukovođenja.

5.4.16. MUP - Oko 44% žena policijskih službenica ima VSS ili VŠS odnosno oko 33% za državne službenice, a što pokazuje veći broj žena koje se školuju i obrazuju. Slični podaci koji ohrabruju vezani su i uz osobna policijska zvanja pri čemu je određeni broj policijskih službenica zastupljen u najvišim policijskim zvanjima u visokoj stručnoj spremi (glavni policijski inspektor, policijski savjetnik i glavni policijski savjetnik) te nešto veći u drugim zvanjima kako u visokoj tako i višoj odnosno srednjoj stručnoj spremi.

5.4.17. MUP je također provodio brojne aktivnosti, osobito na planu edukacije (specijalistički tečajevi, dopunska stručna usavršavanja i sl.) vezane uz borbu protiv nasilja s naglaskom na nasilje nad ženama. Ističe se provođenje nacionalnog preventivnog projekta „Živim život nasilja“, „Imam izbor“ i „Zajedno možemo više“ te nacionalne preventivne akcije „Zajedno“, kao i održavanja 1. međunarodnog festivala preventivno-edukativnih filmova o sigurnosti „Blue Carpet“.  

5.4.18. Objavljivanje knjige „Žene u policiji“ (autorica, policijska službenica Iva Balgač) također je značajno postignuće. „Žene u policiji – rodni aspekti policijske prakse u Republici Hrvatskoj“ sveobuhvatan je rad koji predstavlja vrijedan doprinos istraživanju policijske prakse u Hrvatskoj i pokazatelj je dosegnute razine demokratizacije policijskog sustava u jednom važnom segmentu, a to je rodna ravnopravnost. Vrijednosti ovog rada su višestruke, a mogu se sistematizirati u nekoliko područja:

-Prije svega ovaj rad po prvi puta, sustavno i na egzaktan način, otvara temu rodne osjetljivosti policijske prakse, odnosno, pitanje statusa žena u hrvatskoj policiji;

-Knjiga pruža jezgrovit pregled međunarodnog i nacionalnog zakonodavnog okvira koji se odnosi na rodnu ravnopravnost, a posebno na ravnopravnost u području rada;

-Povučena je paralela i prikazano je što ravnopravnost muškaraca i žena na tržištu rada znači u kontekstu policijskog sustava;

-Dat je prikaz značajnog broja međunarodnih istraživanja koja propituju položaj žena u policiji, a posebno su značajna ona koja govore o novim vrijednostima i koristima koje žene donose u policiju;

-Na temelju teorijske analize teme istraživanja autorica daje, a što je posebno važno u kontekstu budućih istraživanja, opće upute za procjenu rodne ravnopravnosti u policiji.

5.4.19. Tijekom 2017. godine održano je niz seminara, edukacija i stručnih usavršavanja policijskih službenika za mladež i drugih profila na kojima je posebna pozornost posvećena zaštiti ljudskih prava posebno ranjivih kategorija (kroz teme nasilja nad ženama, djecom i mladima, starijim i nemoćnim osobama te osobama s invaliditetom) i unaprjeđenju pri prepoznavanju povrede prava, ali i postupanja policije prema navedenim kategorijama, kao i postupanju prema počiniteljima kažnjivih radnji. Također, policijska službenica Policijske akademije sudjelovala je u pripremi i realizaciji edukacija usmjerenih na stručno usavršavanje načelnika i pomoćnika načelnika policijskih postaja u organizaciji Uprave policije na temu: Prekršajni zakon - aktivno sudjelovanje policije u prekršajnim postupcima, u okviru kojih su obrađivane teme vezane za postupanje policije kod prekršaja vezanih za diskriminaciju, nasilje u obitelji, nasilje nad ženama, nerede na sportskim natjecanjima. Navedene edukacije održane su u svim policijskim upravama od travnja do lipnja 2017. godine. Tijekom 2018. Policijska akademija u suradnji s Pravosudnom akademijom, sukladno mjeri 2. Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. - 2022., organizirala je pet dvodnevnih stručnih radionica za pravosudne dužnosnike i policiju o odredbama domaćeg i europskog zakonodavstva usmjerenih na suzbijanje i prevenciju nasilja u obitelji i odredbama Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Provodeći temeljni međunarodni tečaj za obuku sudionica u mirovnim operacijama UNPOC ( United Nations Police Officers Course ) isključivo za strane policijske službenice u Republici Hrvatskoj, u vremenu od 2015.-2018. godine održana su četiri tečaja na kojima je sudjelovalo ukupno 45 policijskih službenica iz 19 Afričkih, Azijskih i Europskih država.

5.4.20. Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) i Ured vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS) također su nastojali u što većoj mjeri realizirati mjere za ravnomjernu zastupljenost spolova na svim razinama unutar sigurnosnog sustava. Tako u SOA-i od ukupnog broja zaposlenih žene čine 39%, a na višim i čelnim radnim mjestima raspoređeno je 25% žena. U 2017. godini je dodijeljeno ukupno 25 pohvala, priznanja i nagrada, od čega je 9 ili 36% dodijeljeno ženama. U UVNS-u je zaposleno 50% žena, dok na rukovodećim položajima žene participiraju u čak 40%. Značajan pomak ostvaren je u rujnu 2017. godine imenovanjem Maje Čavlović, dotadašnje savjetnice predsjednice RH za obranu i nacionalnu sigurnost, predstojnicom UVNS-a. Na povećavanju podzastupljenog spola, odnosno žena radi i Hrvatski centar za razminiranje, gdje je na rukovodećim radnim mjestima 6 žena (1 voditeljica odsjeka ili 25 %  i 5 načelnica ili 45,5%).

5.4.21.  Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nastavilo je trend povećane prisutnosti žena na svim razinama odlučivanja unutar službe vanjskih poslova, odnosno na dužnosničkim i svim ostalim rukovodećim položajima u MVEP-u. U 2017. godini, uz potpredsjednicu Vlade i ministricu vanjskih i europskih poslova te dvije državne tajnice, jednu pomoćnicu ministrice i glavnu tajnicu Ministarstva, diplomatkinje rukovode većinom ustrojstvenih jedinica u MVEP-u, uključujući one u čijem su djelokrugu pitanja međunarodnog mira i sigurnosti (načelnica Sektora za NATO i međunarodnu sigurnost, načelnica Samostalnog sektora za ZVSP i ZSOP,  načelnica Sektora za međunarodnu razvojnu suradnju i humanitarnu pomoć, itd.). Žene prevladavaju kao načelnice Sektora (omjer 19:11 u korist žena) i kao voditeljice Službe (omjer 45:27 u korist žena), a trenutno su podzastupljene jedino kao pomoćnice ministrice (omjer 1:6 u korist muškaraca). Žena je više nego muškaraca i u svim diplomatskim zvanjima, osim u najvišem – veleposlaničkom. Trenutno diplomatska predstavništava Republike Hrvatske u inozemstvu vode 15 veleposlanica i 39 veleposlanika, odnosno 5 generalnih konzulica i 12 generalnih konzula. Ohrabruje činjenica da broj veleposlanica iz godine u godinu raste te ih danas imamo 2,5 puta više nego 2011. godine, kad ih je bilo šest.  

5.4.22. Novim Pravilnikom o unutarnjem redu MVEP-a (kolovoz 2017.), uređeno je pitanje korištenja prava na rodiljni/roditeljski dopust tijekom rasporeda na rad u diplomatsko-konzularna predstavništva, čime su stvoreni uvjeti za rad i napredovanje primjereni potrebama žena s obzirom na posebnosti koje proizlaze iz diplomatske službe u slučajevima trudnoće djelatnica.

5.4.23. Djelatnica MVEP-a upućena je na izobrazbu u 19. naraštaj Ratne škole OS RH  “Ban Josip Jelačić“, najviše vojne škole u kojoj se školuju i osposobljavaju visoki časnici i državni službenici iz Republike Hrvatske i inozemstva za sudjelovanje u procesu donošenja strategijskih odluka u području obrambenih i sigurnosnih poslova na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Djelatnica je Ratnu školu uspješno završila u lipnju 2017. godine kao jedina žena u svojoj generaciji.  

5.4.24. Ministarstvo hrvatskih branitelja provodilo je niz aktivnosti na području zaštite i postkonfliktnoh oporavka, posebno u okviru Nacionalnog programa psihosocijalne i zdravstvene pomoć sudionicima i stradalnicima Domovinskog rata, Drugog svjetskog rata te povratnicima iz mirovnih misija . U Centrima za psihosocijalnu pomoć tijekom 2017. godine pruženo je ukupno 61.668 intervencija  za 52.018 korisnika/ca, od čega je bilo 1.125 žena sa statusom hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 981 supruga HRVI iz Domovinskog rata, 1.681 supruga hrvatskih branitelja, 337 supruga smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja, te osam (8) žena žrtava seksualnog nasilja počinjenog za vrijeme oružane agresije na RH u Domovinskom ratu. Regionalni centri za psihotraumu  obavili su preglede i obrade za 5.143 žena, a žene su koristile i mjere Programa stručnog osposobavljana i zapošljavanja.

5.4.25. Na inicijativu Ministarstva hrvatskih branitelja usvojen je Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu (NN 64/15), koji je stupio na snagu 18. lipnja 2015. Cilj je Zakona vraćanje dostojanstva te podizanje kvalitete života žrtava kroz osiguranu psihosocijalnu i  financijsku pomoć, a specifičan je po tome što upravni postupak utvrđivanja statusa žrtve ne veže uz kazneni postupak protiv počinitelja kako bi traumatizacija žrtve bila što manja. Naime, žrtve seksualnog nasilja mogu  sva prava iz Zakona ostvarivati bez obzira je li počinitelj seksualnog nasilja poznat ili nepoznat, odnosno osuđen ili ne.

Za provedbu prava žrtava seksualnog nasilja nadležno je Ministarstvo, a jedno od prava je i pravo na novčanu naknadu koje predstavlja oblik obeštećenja za žrtve seksualnog nasilja kojima je utvrđen status temeljem rješenja  Ministarstva.

5.4.26. Ministarstvo pravosuđa sudjeluje u provedbi mjera na način da redovito vodi statističke podatke o građanskim, kaznenim i prekršajnim predmetima po osnovama diskriminacije te vodi statističke podatke o kaznenim predmetima vezanim uz kazneno djelo zločina iz mržnje po pojedinim osnovama, među ostalim po spolu i spolnoj orijentaciji.

5.4.27.  Pravosudna akademija provodi mjeru kroz edukaciju pravosudnih dužnosnika i službenika na temu Ravnopravnost spolova u pravu EU i njegova primjena u Republici Hrvatskoj, te Prava žrtava kaznenih djela.

5.4.28.  Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kao i Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske mjere provode u okviru svojih redovnih djelatnosti, a to čini i Ministarstvo znanosti i obrazovanja kroz Program među-predmetnih sadržaja Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole, koji se provodi od 2014./15. te naglasak stavlja na ljudska prava, pa tako i prava žena, ravnopravnost spolova, mirotvorstvo i nenasilno rješavanje svih vrsta sukoba.

5.4.29.  Ministarstvo zdravstva provodi edukaciju stručnog osoblja u zdravstvenim ustanovama o elementima rezolucije VS 1325 i srodnih rezolucija koji se odnose na posljedice seksualnog nasilja. Sadržaji programa specijalizirane izobrazbe zdravstvenih radnika dio su trajnih edukacija stručnog osoblja koje se provode u organizaciji zdravstvenih ustanova, stručnih društava i nadležnih komora kao i sadržaji o rodnoj ravnopravnosti.

Rezultati na vanjskopolitičkom planu

5.4.30. Uz koordinaciju aktivnosti na provedbi rezolucija o ženama, miru i sigurnosti na nacionalnoj razini, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) provodilo je niz mjera iz svog djelokruga, uključujući međunarodnu suradnju i razmjenu informacija, odnosno izvještavanje o provedbi u okviru relevantnih međunarodnih organizacija (UN, EU, NATO, OESS).

5.4.31.  Na vanjskopolitičkom planu nastavljen je aktivni angažman Republike Hrvatske u okviru  Grupe prijatelja rezolucije VSUN 1325 u svim relevantnim međunarodnim organizacijama i forumima. Aktivnosti su bile osobite intenzivne tijekom 2015. godine, kad je nizom događanja na visokoj razini u okviru UN-a obilježena 15. obljetnica ove povijesne rezolucije, kao i 20. obljetnice Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje (usvojene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama u Pekingu 1995.)

5.4.32.  Hrvatska se aktivno uključila i u proces pregovaranja novog UN-ovog programa održivog razvoja (tzv. Agenda 2030), koji je Opća skupština UN-a usvojila na svom 70. jubilarnom zasjedanju (rujan 2015.). Tijekom međuvladinih pregovora oko definiranja novih ciljeva održivog razvoja, hrvatski predstavnici/e snažno su se zalagali za uključivanje pitanja ravnopravnosti spolova i osnaživanja žena i djevojčica kao samostalnog razvojnog cilja, kao i u sve ostale ciljeve budućeg održivog razvoja, pri čemu uloga žena u konfliktnim i post konfliktnim društvima treba biti prepoznata kao pretpostavka i pokretač razvojnih procesa. Nakon usvajanje Agende 2030, predstavnici/e RH nastavili su se zalagati za njezinu rodno osjetljivu provedbu, s naglaskom na održivi cilj br. 5 o ravnopravnosti spolova i osnaživanju žena.

5.4. 33. Na globalnom planu nastavljeno je aktivno djelovanje na suzbijanju seksualnog nasilja u sukobima, polazeći od hrvatskog iskustva u suočavanju s posljedicama seksualnog nasilja počinjenog za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku.

5.4.34. Ističu se i intenzivne aktivnosti u okviru hrvatskog predsjedanja Partnerstvom za jednake budućnosti u 2016. godini. Program hrvatskog predsjedanja, koji se odvijao pod geslom „Osigurajmo budućnost ženama diljem svijeta“ kulminirao je sastankom država članica na najvišoj razini, pod predsjedanjem predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović i uz sudjelovanje tadašnjeg državnog tajnika SAD-a Johna Kerryja, na marginama 71. zasjedanja Opće skupštine UN-a, 22. rujna 2016. u New Yorku.

³⁸ Equal Futures Partnership (EFP) je multilateralna inicijativa pokrenuta 2012. godine od strane SAD-a u cilju gospodarskog i političkog osnaživanje žena, a Hrvatska je službeno preuzela  predsjedanje na marginama 60. zasjedanja Komisije o položaju žena (New York, 15. ožujka 2016.). Tom prigodom, MVEP je u suradnji sa Državnim tajništvom SAD-a organizirao otvoreni forum posvećen borbi protiv nasilja nad ženama (Tackling Violence Against Women as a Prerequisite for Sustainable Development), dok je na marginama proljetnog zasjedanja Svjetske banke u Washingtonu (15. travnja 2016.) organizirao sudjelovanje ministra financija Marića, u svojstvu predsjedatelja, na sastanku Partnerstva koji je bio posvećen ekonomskom osnaživanju žena.

5.4.35. U cilju razmjene iskustava i promicanja dobre prakse, predstavnik MVEP-a (pomoćnik ministrice za multilateralu i globalna pitanja ) aktivno sudjeluje u globalnoj Mreži nacionalnih koordinatora za provedbu rezolucija o ženama, miru i sigurnosti (Focal Point Network for Women, Peace and Security) koja je osnovana 2016., na inicijativu Kraljevine Španjolske i UN Women, a trenutno okuplja 50-ak država iz svih dijelova svijeta.

5.4.36. Tijekom 2017. godine pokrenuta je i Mreža žena medijatorica na Mediteranu (Mediterranean Women Mediators Network) koju je inicirala Italija u sklopu svog članstva u Vijeću sigurnosti. Na prijedlog MVEP-a, a na tragu njezine uloge u procesu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, gđa Vesna Škare Ožbolt izabrana je u jesen 2017. za članicu Mreže.  Cilj je Mreže pridonijeti mirnom rješavanju sukoba na području Mediterana uključivanjem žena u mirovne procese u svim aspektima i na svim razinama.

5.4.37. U okviru međunarodne razvojne suradnje, MVEP je u 2016. godini priveo kraju provedbu posebnih projekata u Afganistanu usmjerenih na potporu ženama i djevojčicama u području zdravlja, obrazovanja i malog poduzetništva, a njihov nastavak će se razmotriti ovisno o razvoju sigurnosne situacije u toj zemlji.

5.4.38. Kao znak podrške sudjelovanju žena u mirovnim misijama i operacijama, MVEP je preuzeo obvezu financirati i organizirati obuku policijskih službenica iz trećih zemalja za upućivanje u UN-ove  mirovne misije (UNPOC tečaj). Dvotjedni tečaj provodi se od 2015. godine jednom godišnje (u svibnju) u suradnji s MORH-om i MUP-om u Obučnom središtu za međunarodne vojne operacije MORH-a u Rakitju, a dosad ga je završilo 35 polaznica iz svih dijelova svijeta.

5.4.39. Dodatna podrška zaštiti žena u područjima sudjelovanja mirovnih misija i operacija iskazana je Sporazumom između glavnog tajnika Ujedinjenih naroda i Vlade Republike Hrvatske o obvezi sprečavanja seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, koji je MVEP predložio a Vlada prihvatila Zaključkom od 4. siječnja 2018. godine. Sporazumom potpisnice iskazuju svoju predanost sprječavanju svih oblika seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja od strane sudionika mirovnih misija te se, zajedno s glavnim tajnikom UN-a, obvezuju na provođenje odgovarajućih mjera odgovornosti, pružanje potpore i pomoći žrtvama te u konačnici, na suzbijanje seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja.

Polazišta za daljnje djelovanje

6.1. Ocjena stanja i ključni izazovi iz perspektive nositelja mjera

MORH

6.1.1. Kao nositelji i sunositelji brojnih mjera i aktivnosti iz Nacionalnog akcijskog plana za provedbu RVS UN 1325,  Ministarstvo obrane i OS RH uložili su tijekom godina velike napore u uvođenje rodne ravnoteže u obrambeni sustav. U skladu s nacionalnim zakonodavstvom i institucionalnim okvirom, u Ministarstvu obrane doneseni su različiti provedbeni dokumenti, kojima su propisane mjere i aktivnosti za promicanje i jačanje rodne osviještenosti i ravnopravnosti. Stoga je jedno od najvažnijih postignuća obrambenog resora tijekom godina sve snažnija integracija žena u personalni sustav i funkcioniranje Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH.

6.1.2. Žene su tijekom razvoja i modernizacije Oružanih snaga čvrsto dokazale da žele, znaju i mogu učinkovito obavljati sve vojne dužnosti i zadaće. Udio žena u obrambenom sustavu tako kontinuirano raste od samih početaka Domovinskog rata. Posebice je pohvalan udio kadetkinja na vojnim studijima kao i udio žena na dragovoljnom vojnom osposobljavanju, te se očekuje daljnji trend povećanja i idućih godina. Postotak žena djelatnih vojnih osoba u OS RH danas je na zadovoljavajućoj razini od 11,55%, čak i u odnosu na druge države članice NATO-a i EU-a. No, prostora za poboljšanje svakako ima, ponajviše u području zastupljenosti žena na zapovjednim, odnosno upravljačkim pozicijama u Oružanim snagama,  e u području sudjelovanja pripadnica Oružanih snaga u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu,  a to je izazov s kojima se susreću i druge države članice NATO-a.

6.1.3. Od 2011. godine blago, ali kontinuirano, raste udio žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima u obrambenom sustavu (2011.-6,91%, 2014.-7,75%, 2017.- 9,34% ), te će u idućem razdoblju primjene NAP-a biti potrebno uložiti dodatne napore na „probijanju staklenog stropa“ kako bi se žene što više uključile u procese donošenja odluka na svim razinama i tako u potpunosti  iskoristio njihov potencijal i način razmišljanja.  

6.1.4.  Od 2004. godine pripadnice Oružanih snaga RH aktivno sudjeluju u međunarodnim vojnim operacijama  obnašajući različite dužnosti. Njihov broj iz godine u godinu je rastao te se postotak u prosjeku kretao oko 5%. U narednom razdoblju nastavit će se aktivno poticati pripadnice Oružanih snaga na prijavljivanje i sudjelovanje u međunarodnim operacijama potpore miru,  radu međunarodnih organizacija, kao i na obnašanje dužnosti u inozemstvu, kako bi njihov postotak dosegao razinu zastupljenosti u strukturi djelatnog vojnog osoblja te kako bi dale svoj puni doprinos međunarodnom miru i stabilnosti.

6.1.5. Nadalje, u sljedećem ciklusu NAP-a bit će potrebno nastaviti s razvijanjem mreže nacionalnih stručnjaka za rodnu perspektivu, odnosno instruktora, savjetnika i koordinatora, osposobljavanjem kroz funkcionalne izobrazbe u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu.  Isto tako, bit će potrebno formalizirati nositelje aktivnosti implementacije rodne perspektive u Ministarstvu obrane i OS RH kroz određivanje vodećih institucija/ustrojstvenih cjelina i/ili odgovornih osoba (bilo trajno ili kao dodatna zadaća).

6.1.6. Nastavit će se i s naporima za integraciju rodne perspektive na svim razinama i u svim područjima djelovanja, kako u međunarodnim misijama i operacijama potpore miru uključujući i humanitarne operacije tako i unutar obrambenog sustava.  U sve vježbe (simulacijske i terenske) potrebno je uvesti aktivnosti vezane za rodnu perspektivu u vojnim operacijama. Cilj je omogućiti da što veći broj pripadnika OS RH, kroz sve oblike vojne izobrazbe i obuke, bude upoznat s rodnom tematikom kako bi se rodna perspektiva rutinski primjenjivala u provedbi zadaća bilo u zemlji ili u inozemstvu.

6.1.7. Budući da se kroz sudjelovanje u vježbama iz ovog područja posredno educiraju i pripadnici drugih tijela iz sustava Domovinske sigurnosti, u narednom razdoblju postoji mogućnost i prostor za veći angažman Ministarstva obrane i OS RH u potpori istima.    

MUP

6.1.8. Udio žena u ukupnom broju zaposlenih u MUP-u iznosi gotovo 30%, pri čemu su policijske službenice zastupljene s oko 18%. S obzirom na društvene trendove i zastupljenost žena u državnim službama, broj državnih službenica i namještenica je gotovo četiri puta veći u odnosu na policijske službenice.

6.1.9. Navedeni broj ipak nije razmjeran za rukovodne pozicije s obzirom da udio rukovodećih državnih službenica iznosi oko 13 %, a policijskih službenica na rukovodećim pozicijama oko 10%. Navedeni podaci ostavljaju mogućnost daljnjeg ulaganja i osiguravanja uvjeta policijskim službenicama da kroz svoja znanja, vještine i kompetencije za određena radna mjesta dobiju priliku na pozicijama rukovoditelja različitih kategorija rukovođenja.

Tablica 1. Udio žena u Ministarstvu unutarnjih poslova (%)

6.1.10. Od zaposlenih žena u MUP-u, oko 44% policijskih službenica te oko 33% državnih službenica ima VSS ili VŠS, što pokazuje sve veći broj žena koje se školuju i obrazuju. Slični podaci koji ohrabruju vezani su i uz osobna policijska zvanja pri čemu je određeni broj policijskih službenica zastupljen u najvišim policijskim zvanjima u visokoj stručnoj spremi (glavni policijski inspektor, policijski savjetnik i glavni policijski savjetnik) te nešto veći u drugim zvanjima kako u visokoj tako i višoj odnosno srednjoj stručnoj spremi.

Tablica 2. Udio zaposlenih žena prema stručnoj spremi u Ministarstvu unutarnjih poslova

Stručna sprema zaposlenih žena:

Stručna sprema zaposlenih policijskih službenica:

Stručna sprema zaposlenih državnih službenica i namještenica:

6.1.11. Postotak policijskih službenica koje od 2005. godine sudjeluju u međunarodnim mirovnim  operacijama kreće se oko 11% u odnosu na ukupan broj svih sudionika MUP-a. Kako bi se postigla ciljana vrijednost od 20% potrebno je dodatno poticati i afirmirati sudjelovanje policijskih službenica u međunarodnim mirovnim operacijama. Nadalje, u razdoblju od 2005. do 2018. godine temeljnu obuku za sudjelovanje u međunarodnim mirovnim operacijama završilo je 20 policijskih službenica MUP-a od kojih 4 do sada nisu sudjelovale u mirovnim operacijama. Tijekom 2018. godine provest će se postupak odabira novih kandidata za sudjelovanje u mirovnim misijama, a od ukupnog broja zaprimljenih prijava prijavilo se 6% policijskih službenica.

6.1.12. Policija kao organizacija često se percipira kao tradicionalno „muška“ organizacija. Borba protiv kriminala smatra se „pravim policijskim poslom“ koji je jasno vidljiv u uhićenjima počinitelja kaznenih djela i njihovom daljnjem procesuiranju što kao pozitivno valorizira javnost, ali i sama organizacija. Uz opasnost kojoj su policijski službenici izloženi prilikom borbe protiv kriminala, vezana je hrabrost i odvažnost, a čime odrednice pridonose obilježju policijskog posla kao „muškog“. No, istraživanja i praksa pokazuju kako su žene kompetentne i učinkovite u obavljanju policijskih poslova, mogu učinkovito spriječiti nasilne situacije, komunicirati s građanima, te njihovi stavovi i pristup rješavanju problema mogu ponekad biti produktivniji nego muški pristup. Također, žene sa sobom donose kulturu reformacije koja se temelji na osjetljivosti i brizi kao obilježjima koja mogu doprinijeti kvaliteti obavljanja policijskih poslova. Sukladno navedenom, važno je i dalje ulagati u sva područja policijskog posla u smislu uvođenja žena kao izvršitelja, ali i kao rukovoditelja.

6.1.13. UVNS i SOA proteklih su godina značajno povećali broj žena u odnosu na ukupan broj zaposlenika, kao i broja žena na rukovodećim položajima te će nastaviti u tom smjeru sukladno objektivnim okolnostima, odnosno zakonskim i podzakonskim propisima kojima je ovo područje uređeno unutar sigurnosno-obavještajnog sustava.

MVEP

6.1.14. MVEP je u 1. ciklusu provedbe NAP-a provodio mjere i aktivnosti na tri razine: 1) radio je na jačanju rodne perspektive i promicanju ravnopravnosti spolova u okviru službe vanjskih poslova; 2) iste ciljeve ugradio je i u vanjskopolitičke djelovanje RH te u politiku razvojne suradnje; 3)koordinirao je sve aktivnosti vezane uz provedbu RVSUN 1325 i srodnih rezolucija u RH.

6.1.15. Rodna analiza stanja u MVEP pokazuje prevladavajući broj žena na dužnosničkim i  ostalim rukovodećim položajima u Službi vanjskih poslova (točka 5.4.11.) Žena je više nego muškaraca i u svim diplomatskim zvanjima, osim u najvišem – veleposlaničkom. Iako broj veleposlanica na čelu diplomatskih predstavništava RH iz godine u godinu raste te ih danas imamo 15 (u odnosu na 39 veleposlanika) što je 2,5 puta više nego 2011. godine, kad ih je bilo šest, potrebna je dodatna senzibilizacija svih dionika u postupku imenovanja kako bi udio žena veleposlanica dostigao ciljanih 40%.  

6.1.16. Novim Planom djelovanja MVEP-a za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova, a na temelju analize stanja spolne zastupljenosti i do sada uočenih problema, utvrdit će se odgovarajuće mjere kako bi se ženama olakšao pristup višim položajima u diplomatskoj službi.

6.1.17. Tome će pridonijeti i istraživački projekt „Žene u diplomaciji Republike Hrvatske 1991.- 2016.godine“, koji provodi Hrvatski diplomatski klub uz potporu MVEP-a. Ciljevi projekta su: a) utvrditi brojnost po diplomatskim rangovima te dobnu, obrazovnu i socijalnu struktura hrvatskih diplomatkinja od 1991. do 2016. godine, b) analizirati stavove ispitanica o položaju diplomatkinja u hrvatskoj diplomaciji, c) istražiti kako i koliko rodna pripadnost utječe na položaj žena u hrvatskoj diplomaciji, d) identificirati ograničenja za rad žena u diplomaciji te e) ocijeniti prinos diplomatkinja afirmaciji hrvatske diplomacije. Rezultati istraživanja biti će objavljeni u zasebnoj publikaciji, a poslužit će artikuliranju prijedloga za poboljšanje položaja žena u hrvatskoj diplomaciji.

6.1.18. Na vanjskopolitičkom planu, MVEP će nastaviti zastupati stajalište koje promiče RVSUN 1325 da rodna jednakost i ravnopravno sudjelovanje žena u svim društvenim i političkim procesima doprinosi sprječavanju sukoba, bržem post-konfliktnom oporavku i ukupnom održivom razvoju, što potvrđuju i dosadašnja iskustava RH u provedbi rodno osjetljivih projekata razvojne suradnje. U tom kontekstu, poseban naglasak stavit će se na sprječavanje i kažnjavanje rodno uvjetovanog nasilja, jednaki pristup žena pravdi, jednako pravo na obrazovanje, te političko i gospodarsko osnaživanje žena.

6.1.19. Kao inicijator 1. ciklusa NAP-a i koordinator suradnje, MVEP je usklađivao aktivnosti svih nositelja mjera te u okviru svog djelokruga prikupljao podatke o provedbi u svrhu izvještavanja na međunarodnoj razini. Nadalje, MVEP je krajem 2014. godine na temelju prikupljenih podataka izradio integrirano o izvješće o provedbi 1. ciklusa NAP-a (2011.-2014.)

6.1.20. Iako je bilo je predviđeno da provedbu NAP-a za razdoblje 2011.-2014. prati ista Radna skupina koja ga je izradila, te o provedenim mjerama jednom godišnje izvještava Povjerenstvo Vlade RH za ljudska prava, mjeru nije bilo moguće ostvariti jer je Vlada RH 2012. godine raspustila i Radnu skupinu i Povjerenstvo, a novi nadzorni mehanizam nije uspostavljen. Time je   cilj vezan uz p raćenje provedbe ostao dijelom neispunjen. Stoga u sljedećem ciklusu NAP-a posebnu pažnju treba posvetiti mehanizmima koordinacije, praćenja i nadzora provedbe.

Ministarstvo hrvatskih branitelja (MHB)

6.1.21. U okviru svojeg djelokruga, MHB će nastaviti biti aktivni sunositelj u provedbi mjera NAP-a kako u suradnji s drugim tijelima tako i u suradnji s udrugama civilnog društva, posebno kroz pružanje svih vrsta pomoći i izvješćivanje javnosti o provedbi zakona iz svoje nadležnosti koji su dijelom povezani s provedbom Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti te srodnih rezolucija. Radi se o Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (N. N. 121/2017) i Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu (N. N. 64/2015).

Ministarstvo  pravosuđa (MP)

6.1.22. MP izradilo je novi Kazneni zakon (N.N. 125/11, 144/12, 56/15, 101/17)) koji je stupio na snagu 01. siječnja 2013. Kaznenim zakonom propisane su kazne za kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, te je osigurano da počinitelji kaznenih djela u odnosu na oružane sukobe i nasilje u oružanim sukobima budu primjereno kažnjeni. Kaznena djela koja se vežu uz oružane sukobe i nasilje u područjima oružanih sukoba usklađena su sa svim relevantnim međunarodnim dokumentima (Glava IX. - Kaznena dijela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva).  

6.1.23. Predstavnici MP članovi su radne skupine za praćenje zločina iz mržnje koja je osnovana pri Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te sudjeluju na redovnim sastancima Radne skupine i prate problematiku zločina iz mržnje sukladno Protokolu o postupanju u slučajevima zločina iz mržnje koji je Vlada Republike Hrvatske donijela u travnju 2011. godine. U narednom periodu i dalje će se pratiti statistički podaci za kaznena djela zločina iz mržnje sukladno članku 87. točke 21. Kaznenog zakona po pojedinim osnovama, među ostalim i po spolu i spolnoj orijentaciji, te prekršajnim predmetima vezano uz motiv mržnje .

Pravosudna akademija (PA)

6.1.24. PA je nositelj Mjere 5. „Provoditi edukaciju pravosudnih dužnosnika pravosudnih dužnosnika/ca u svrhu podizanja svijesti o ženama – žrtvama oružanih sukoba, te o važnosti implementacije rezolucije VS 1325 i srodnih rezolucija u rad pravosudnih tijela“ te je u razdoblju provedbe Nacionalnog akcijskog plana od 2011. – 2014., kao i kasnije, provela aktivnosti na sljedeće teme u kojima je u širem smislu obrađena predmetna mjera: prava žrtava kaznenih djela, ravnopravnost spolova, azil i trgovanje ljudima. Izazovi na koje je PA naišla su poteškoće prilikom utvrđivanja radnog plana edukacija, određivanja stručnih voditelja te određivanje ciljne skupine koja bi sudjelovala na edukaciji u dovoljnom broju.  

Ministarstvo zdravstva (MZ)

6.1.25. Kao i u prethodnom razdoblju, MZ će nastaviti provoditi edukaciju stručnog osoblja u zdravstvenim ustanovama o elementima rezolucije VS 1325 i srodnih rezolucija koji se odnose na  posljedice seksualnog nasilja. Hrvatski Crveni križ će i dalje u prihvatilištima za tražitelje azila provoditi edukativne aktivnosti prevencije seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja. Nadalje, MZ sudjeluje u svim aktivnostima vezanim uz realizaciju i provođenje Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, kao i u aktivnostima Nacionalnog tima za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji, kaznenih djela na štetu djece i nasilja nad ženama, koji je zadužen za unaprjeđenje međuresorne suradnje na prevenciji i suzbijanju nasilja.

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (ULJPPMN )

6.1.26. ULJPPMN kontinuirano provodi različite aktivnosti povezane s rezolucijama o ženama, miru i sigurnosti, prvenstveno na planu suzbijanja trgovanja ljudima, nasilja nad ženama, diskriminacije i zločina iz mržnje, u kojima surađuje s mjerodavnim institucijama i organizacijama civilnoga društva na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Ured je koordinirao izradu i praćenje provedbe Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2016. godine, u kojem je kao jedno od prioritetnih područja istaknuto „Sigurnost i ljudska prava“. Također, Ured koordinira i nadzire provedbu Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima, a  zadužen je i za koordiniranje rada Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo i pripadajuće Radne skupine, a sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17), te provodi koordinaciju rada svih ministarstava, nevladinih organizacija i drugih tijela koja sudjeluju u postupku uključivanja u društvo azilanata ili stranaca pod supsidijarnom zaštitom (osobe kojima je odobrena međunarodnom zaštita). Nadalje, ULJPPMN je koordinirao izradu niz strateških i operativnih dokumenata koje je Vlada Republike Hrvatske usvojila tijekom 2017. godine kao što su Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. godine, Akcijski plan za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita za razdoblje od 2017. do 2019. godine, te dva revidirana protokola iz područja suzbijanja trgovanja ljudima – Protokol o postupanju pri dobrovoljnom i sigurnom povratku žrtava trgovanja ljudima i Protokol za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima.

Ured za ravnopravnost spolova (URS)

6.1.27. Kao tijelo zaduženo za koordinaciju svih aktivnosti usmjerenih na stvaranje uvjeta za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova u društvu te za praćenje provedbe i učinkovitosti Zakona o ravnopravnosti spolova  i Nacionalne politike za ravnopravnost spolova, URS aktivno podupire mjere za provedbu rezolucija o ženama, miru i sigurnosti te sudjeluje u razmjeni iskustva na međunarodnoj i regionalnoj razini. Primjerice, URS je bio jedan od pokrovitelja strateške konferencije Regionalnog ženskog lobija za mir, sigurnost i pravdu u jugoistočnoj Europi pod nazivom „Žene u izgradnji mira: pristup žena pravosuđu u post-konfliktnim zemljama“, koja je održana u listopadu 2012. godine u Zagrebu. Ured je 2013. godine preveo, uredio i tiskao u nakladi od 500 primjeraka dvojezični hrvatsko-engleski zbornik radova s ove konferencije, koji je javno predstavljen i široko distribuiran u zemljama regije.  URS će i u predstojećem razdoblju aktivno sudjelovati u promicanju ciljeva rezolucija VS o ženama, miru i sigurnosti te pružati potporu provedbi mjera ovog NAP-a, pri čemu će blisko surađivati sa županijskim povjerenstvima za ravnopravnost spolova.

Ured za razminiranje (UR)

6.1.28. UR sukladno Zakonu o protuminskom djelovanju („Narodne novine“ 110/15)  koordinira provođenje informiranja i edukacije o opasnostima od minsko eksplozivnih sredstava i neeksplodiranih ubojitih sredstava. Informiranje i edukacija odvijaju se  kroz javno informiranje putem medija, stručnih predavanja usmjerenih prema rizičnim skupinama te sudjelovanjem na raznim javnim događanjima na lokalnoj i nacionalnoj razini putem kojih se građane informira o opasnosti od MES-a, NUS-a i njihovih dijelova te ih se potiče na odgovorno ponašanje s ciljem smanjenja rizika od stradavanja. Navedene aktivnosti provodi Hrvatski centar za razminiranje koji je s Uredom za razminiranje nositelj Mjere „Sustavno ukazivati na opasnost od mina, kazetnog streljiva i drugih eksplozivnih ostataka rata koja i dalje prijeti sigurnosti  civilnog stanovništva, posebice ženama i djeci“. Zahvaljujući sustavnom, planiranom i koordiniranom pristupu informiranju i edukaciji stanovništva posebice žena i djece, 2017. godina je prva godina od završetka Domovinskog rata u kojoj nije bilo stradavanja od mina.  

6.2. Preporuke neovisnih tijela

6.2.1. Preporuke Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova

(1) Nakon ocjenjivanja do sada postignutog, izraditi novi Nacionalni akcijski plan za provedbu rezolucije Vijeća sigurnosti UN 1325(2000) o položaju žena, miru i sigurnosti i srodnih rezolucija, za sljedeće razdoblje, s pokazateljima koji će biti ostvarivi i izravno mjerljivi.

(2) U novom Nacionalnom akcijskom planu dodatno naglasiti potrebu povećanja rodne osviještenosti te potrebu za sustavnim uključivanjem rodne dimenzije u provedbu svih mjera, a u provedbu određenih mjera kao sunositelje provedbe uključiti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te organizacije civilnog društva.

(3) Razviti, usvojiti i primijeniti dugoročni strategijski pristup s ciljem privlačenja većeg broja kandidatkinja za oružane snage; imenovati i obučiti osobe zadužene za rodna pitanja, precizno definirati njihovu ulogu i djelokrug rada na različitim razinama u oružanim snagama.

(4) U cilju povećavanja zastupljenosti žena, unaprijediti sustav vođenja rodno osjetljive statistike i osigurati kvalitativno i kvantitativno rodno osjetljivo praćenje razvoja karijere i fluktuacije kadra kao i adekvatno uređivanje sustava prikupljanja i analize tih podataka.

(5) Povećati zastupljenost žena na stručnim usavršavanjima i školovanjima.

(6) Unaprijediti mjere za usklađivanje privatnog i profesionalnog života.

(7) Ohrabriti žrtve da prijave rodnu diskriminaciju i seksualno uznemiravanje i osnažiti mehanizme zaštite.

(8) Sustavno uvoditi sadržaje o rodnoj ravnopravnosti kroz cjelokupan ciklus obuke i vojne izobrazbe i obrazovanja.

(9) Ohrabrivati i obučavati žene za veće sudjelovanje u međunarodnim i mirovnim operacijama.

6.2.2. Preporuke iz Zaključnih primjedbi UN-ovog Odbora za uklanjanje diskriminacije žena o Četvrtom i petom periodičnom izvješću za Hrvatsku koje se odnose na:

„Sudjelovanje žena u mirovnom procesu

24. Odbor cijeni posvećenost države stranke Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 1325, uključujući i odlučnost države stranke da 2016. godine obnovi Akcijski plan, kao i njenu podršku provedbi iste Rezolucije u zemljama pogođenima sukobom. Međutim, Odbor je zabrinut zbog ograničenog mjerljivog učinka Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 na žene u poslijeratnoj situaciji države stranke te neadekvatnog uključivanja žena u rasprave o sigurnosti i u procese obnove.

25. Odbor poziva državu stranku da:

(a) Pristupi mjerama osiguravanja potpune odgovornosti za Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i osigura potpuno sudjelovanje žena u procesima sigurnosti i obnove;

(b) Poveća podršku lokalnim ženskim organizacijama i mrežama aktivnima u mirovnim inicijativama i procesima poslijeratne obnove; te

(c) Prilikom izrade i provedbe Akcijskog plana 2016., predviđenog u svrhu provedbe Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325, osigura smisleno i raznoliko savjetovanje sa ženama i organizacijama građanskog društva koje se bave ženskim pravima.

³⁹ Iz Izvješća o  radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2017. godinu koje je prihvaćeno u Hrvatskom saboru i objavljeno na internetskim stranicama Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ( www.prs.hr )

⁴⁰ Četvrto i Peto periodično izvješća RH o provedbi Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (za razdoblje 2005. - 2010. + dodatna pitanja do 2015.) Odbor je razmatrao u srpnju 2015. Izvještajni proces koordinirao je Ured za ravnopravnost spolova u suradnji s nadležnim tijelima, a Izvješće je predstavila ravnateljica Ureda mr. sc. Helena Štimac Radin, koja je predvodila Izaslanstvo RH na obrani u Ženevi.

TABLICA NACIONALNI AKCIJSKI PLAN PROVEDBE REZOLUCIJA VIJEĆA SIGURNOSTI UN-a O ŽENAMA, MIRU I SIGURNOSTI za razdoblje 2018. do 2022. godine

1. PREVENCIJA

Cilj 1.

Jačanje rodne perspektive

Cilj 2.

Integriranje rodne perspektive u programe edukacije

2. PARTICIPACIJA

Cilj 1.

Uvođenje rodne ravnoteže u aktivnosti sigurnosnog sustava

Cilj 2.

Povećanje zastupljenosti žena u aktivnostima i u procesima donošenja odluka na području sigurnosti i izgradnje mira

Cilj 3.

Usmjeravanje razvojne suradnje prema zaštiti i osnaživanju žena sukladno Nacionalnoj strategiji razvojne suradnje 2017.-2021.

3. ZAŠTITA I POSTKONFLIKTNI OPORAVAK

Cilj 1.

Promicanje zaštite prava žena i djevojčica - žrtava rodno utemeljenog nasilja u područjima oružanih sukoba i nakon sukoba u inozemstvu

Cilj 2.

Provedba zaštite prava žena - žrtava ratnih stradanja u Republici Hrvatskoj u cilju njihovog postkonfliktnog oporavka

4. UPRAVLJANJE SIGURNOSNIM RIZICIMA

Cilj 1.

Rodno osjetljiv pristup kod upravljanja sigurnosnim rizicima od prirodnih i tehnoloških katastrofa i terorizma

Cilj 2.

Promicanje zaštite prava žena i djevojčica izbjeglica, tražitelja azila i migranata

5. PROVEDBA I PRAĆENJE

Cilj 1.

Unaprjeđenje suradnje u provedbi  rezolucija VS o ženama, miru i sigurnosti

Cilj 2.

Praćenje provedbe RVSUN 1325 i srodnih rezolucija