Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuje se trajanje, program i potreba specijalističkog usavršavanja, način polaganja specijalističkog ispita za prvostupnike sestrinstva u djelatnosti hitne medicine te standardi za određivanje ovlaštenih zdravstvenih ustanova za provođenje specijalističkog usavršavanja prvostupnika sestrinstva u djelatnosti hitne medicine.

Članak 2.

Izrazi koji se koriste u ovom Pravilniku, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 3.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeće značenje:

1) specijalizacija je oblik organiziranog stjecanja teorijskih i praktičnih stručnih znanja i znanstvenih spoznaja prema propisanom planu i programu, koja se može obavljati samo u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama, pri čemu teorijski dio programa mora biti usklađen s praktičnim dijelom specijalističkog usavršavanja, kako bi specijalizant istovremeno usvojio teorijsko znanje i praktične vještine

2) specijalizant je prvostupnik sestrinstva koji je zaposlen u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, u djelatnosti hitne medicine te kojem je izdano odobrenje za samostalan rad Hrvatske komore medicinskih sestara i rješenje ministarstva nadležnog za zdravstvo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) o odobrenju specijalizacije  

3) voditelj programa specijalističkog usavršavanja prvostupnika sestrinstva u djelatnosti hitne medicine je prvostupnik sestrinstva sa završenim diplomskim studijem sestrinstva specijalist u djelatnosti hitne medicine s najmanje sedam godina radnog iskustva u djelatnosti hitne medicine i važećim odobrenjem za samostalan rad

4) glavni mentor je doktor medicine specijalist hitne medicine ili druge specijalnosti (anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja/medicine, opće kirurgije, opće/interne medicine) s najmanje pet godina specijalističkog iskustva u djelatnosti hitne medicine, koji je zaposlen u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ovlaštenoj za provođenje specijalističkog staža

5) mentor je prvostupnik sestrinstva sa završenim diplomskim studijem sestrinstva specijalist u djelatnosti hitne medicine s najmanje pet godina iskustva u djelatnosti hitne medicine , koji ima odobrenje za samostalan rad te doktor medicine s najmanje pet godina radnog iskustva u djelatnosti hitne medicine ili doktor medicine specijalist grane specijalizacije (specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine/intenzivnog liječenja, opće interne medicine/interne medicine, opće kirurgije/traumatologije, ginekologije i opstetricije, pedijatrije, neurologije, psihijatrije, infektologije, oftalmologije i optometrije, otorinolaringologije, farmakologije s toksikologijom, hitne medicine), koji prati napredak specijalizanta u dijelu programa specijalizacije i koji je zaposlen u radnom odnosu u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi za provođenje specijalističkog usavršavanja.

Članak 4.

(1) Specijalizacija prvostupnika sestrinstva u djelatnosti hitne medicine (u daljnjem tekstu: specijalizacija) je oblik organiziranog stjecanja teorijskih i praktičnih stručnih znanja i znanstvenih spoznaja prema propisanom planu i programu, koji u teorijskom dijelu provode sveučilišta i veleučilišta i u praktičnom dijelu ovlaštene zdravstvene ustanove.

(2) Ovlaštene zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka mogu biti kliničke zdravstvene ustanove i zavodi za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba.

(3) U svrhu provođenja plana i programa specijalizacije ovlaštena zdravstvena ustanova sklapa ugovor sa sveučilištem, odnosno sastavnicom sveučilišta ili veleučilištem, koje izvodi studijski program za medicinske sestre.  

(4) Specijalizacija traje godinu dana.

(5) Plan i program specijalizacije tiskan je u Prilogu I. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(6) Popis kompetencija (općih i posebnih) koje stječe specijalizant završetkom specijalizacije tiskan je u Prilogu II. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Članak 5.

(1) Voditelj programa specijalizacije nadzire kvalitetu provedbe plana i programa specijalizacije i provedbe specijalističkog ispita, predlaže Ministarstvu mjere za njegovo unaprjeđenje, surađuje sa sveučilištima i sastavnicama sveučilišta i veleučilištem te sa ovlaštenim zdravstvenim ustanovama koje provode specijalizaciju .

(2) Voditelj programa specijalizacije koordinira izvođenje plana i programa specijalizacije i nadzire rad glavnih mentora te podnosi Ministarstvu pisano izvješće o kvaliteti provedbe specijalističkog usavršavanja prvostupnika sestrinstva.

(3) Ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar) imenuje voditelja programa specijalizacije na vrijeme od pet godina.  

Članak 6.

(1) Glavni mentor odgovoran je za propisano provođenje plana i programa specijalizacije.

(2) Glavni mentor koordinira i nadzire rad mentora za cjelokupan plan i program specijalizacije.  

(3) Ministarstvo imenuje glavnog mentora rješenjem o odobrenju specijalizacije.

Članak 7.

(1) Mentor prati provođenje dijela plana i programa specijalizacije za koji je imenovan i provjerava stečena znanja i vještine specijalizanta.

(2) Provjeru znanja specijalizanta iz stavka 1. ovog članka mentor provodi putem usmenog ispita i to najmanje četiri puta godišnje te podnosi glavnom mentoru pisano izvješće o napretku specijalizanta.

(3) Ministarstvo imenuje mentora rješenjem o odobrenju specijalizacije, a ista osoba može istovremeno imati najviše pet specijalizanta.

(4) Mentor je odgovoran glavnom mentoru za propisano provođenje dijela plana i programa specijalizacije za koji je imenovan te za točnost podataka koje upisuje u specijalističku knjižicu.

Članak 8.

(1) Ako glavni mentor ili mentor tijekom mentorstva utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze propisane planom i programom specijalizacije, o tome pisano izvješćuje Ministarstvo te zdravstvenu ustanovu u kojoj je specijalizant zaposlen.

(2) Glavni mentor odnosno mentor tijekom specijalizacije može povući svoju suglasnost o mentorstvu iz objektivnih ili subjektivnih razloga.

(3) Glavni mentor odnosno mentor obvezan je dostaviti Ministarstvu i ravnatelju zdravstvene ustanove u kojoj je specijalizant zaposlen pisani podnesak o povlačenju suglasnosti.

(4) Ako Ministarstvo na temelju izvješća voditelja programa specijalizacije utvrdi da glavni mentor odnosno mentor ne ispunjava svoje obveze, o tome obavještava ravnatelja zdravstvene ustanove u kojoj je specijalizant zaposlen.

(5) Zdravstvena ustanova u kojoj je specijalizant zaposlen, u slučaju iz stavka 2. i 4. ovoga članka, obvezna je bez odgode predložiti Ministarstvu imenovanje novog glavnog mentora odnosno mentora.

(6) Ministarstvo rješenjem imenuje novog glavnog mentora odnosno mentora u roku od osam dana od dana primitka prijedloga iz stavka 5. ovoga članka.

Članak 9.

(1) Specijalizacija se provodi u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama u kojima se obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom specijalizacije .

(2) Standardi u pogledu prostora i medicinsko-tehničke opreme koje moraju ispunjavati ovlaštene zdravstvene ustanove tiskani su u Prilogu III. ovoga Pravilnika i čine njegov sastavni dio.

(3) Teorijski dio specijalizacije provodi se na sveučilištu ili sastavnici sveučilišta ili veleučilištu s dopusnicom za izvođenje programa specijalizacije prema programu specijalizacije koje ima medicinsko-tehničku opremu iz Priloga III. ovoga Pravilnika.

Članak 10.

Ovlaštena klinička zdravstvena ustanova uz standarde iz članka 9. stavka 2. ovoga Pravilnika mora ispunjavati i sljedeće standarde:

- obavlja stručne poslove iz djelatnosti hitne medicine

- provodi kliničku nastavu preddiplomskog studija sestrinstva

- zapošljava u radnom odnosu glavnog mentora i najmanje tri mentora koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Pravilnikom.

Članak 11.

Ovlašteni zavod za hitnu medicinu jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba uz standarde iz članka 9. stavka 2. ovoga Pravilnika mora ispunjavati i sljedeće standarde:

- ima najmanje 25 timova hitne medicine

- zapošljava u radnom odnosu najmanje dva mentora koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Pravilnikom.

Članak 12.

(1) Ministarstvo donosi rješenje kojim daje ovlaštenje zdravstvenoj ustanovi za provođenje specijalizacije.

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka imenuje se glavni mentor za provođenje specijalističkog staža u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi.

Članak 13.

Specijalizacija se može odobriti prvostupniku sestrinstva koji je zaposlen u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb u djelatnosti hitne medicine, koji ima odobrenje za samostalan rad i najmanje dvije godine radnog iskustva na poslovima medicinske sestre-medicinskog tehničara u djelatnosti hitne medicine.

Članak 14.

Godišnju potrebu za specijalizacijama zdravstvenih radnika iz članka 13. ovoga Pravilnika na temelju zahtjeva zdravstvenih ustanova u kojima su zaposleni odlukom utvrđuje ministar.

Članak 15.

(1) Prvostupnik sestrinstva podnosi Ministarstvu zahtjev za donošenje rješenja o odobrenju specijalizacije (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva) .

(2) Podnositelj zahtjeva obvezan je uz zahtjev dostaviti sljedeću dokumentaciju:

- ovjerenu presliku diplome o završenom preddiplomskom studiju sestrinstva

- ovjerenu presliku odobrenja za samostalan rad

- dokaz o radnom iskustvu

- ovjerenu presliku ugovora o međusobnim pravima i obvezama vezanim uz specijalističko usavršavanje, sklopljen s poslodavcem

- pisanu suglasnost osobe koja se predlaže za glavnog mentora

- pisanu suglasnost osobe koja se predlaže za mentora

- pisanu suglasnost ravnatelja ovlaštene zdravstvene ustanove za provedbu specijalizacije.

Članak 16.

(1) Specijalizant započinje specijalizaciju u roku od 30 dana od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije.

(2) O svakom prekidu specijalizacije ravnatelj zdravstvene ustanove u kojoj je specijalizant zaposlen obvezan je izvijestiti Ministarstvo.

(3) Opravdanim prekidom specijalizacije smatra se: stručno usavršavanje u inozemstvu u kontinuiranom trajanju duljem od 30 dana, rodiljni i roditeljski dopust, komplikacije u trudnoći te bolest specijalizanta/bolest djeteta specijalizanta u trajanju duljem od 30 dana.

(4) Ako je prekid opravdan, specijalizacija se rješenjem ministra produžuje za vrijeme za koje je prekid trajao.

(5) Uz prijavu specijalističkog ispita prilaže se potvrda ravnatelja zdravstvene ustanove o prekidu specijalizacije iz razloga propisanih stavkom 3. ovoga članka.

Članak 17.

(1) Glavni mentor i mentori upisuju stečene kompetencije u specijalističku knjižicu prema propisanom planu i programu.

(2) Obrazac specijalističke knjižice iz stavka 1. ovoga članka tiskan je u Prilogu IV. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Članak 18.

(1) Nakon završenog plana i programa specijalizacije specijalizant polaže specijalistički ispit.

(2) Specijalistički ispit polaže se najkasnije u roku od tri mjeseca od završetka specijalizacije.

Članak 19.

(1) Specijalistički ispit sastoji se od:

◊ pisanog ispita

◊ ispita praktičnih vještina - rješavanje problema kroz prikaz slučaja

◊ usmenog ispita.

(2) Kandidat za polaganje specijalističkog ispita (u daljnjem tekstu: kandidat) ne može pristupiti usmenom ispitu ako prije nije položio pisani ispit, ispit praktičnih vještina i riješio problem prikazanog slučaja.

Članak 20.

(1) Ispitivač na specijalističkom ispitu mora biti najmanje prvostupnik sestrinstva te doktor medicine koji ispunjava uvjete propisane za mentora.

(2) Listu ispitivača na specijalističkim ispitima donosi ministar na prijedlog voditelja programa specijalističkog usavršavanja.

Članak 21.

(1) Kandidat je obvezan podnijeti Ministarstvu prijavu za polaganje specijalističkog ispita najmanje 30 dana prije pristupanja specijalističkom ispitu.

(2) Prijava sadrži podatke o kandidatu i zdravstvenoj ustanovi za čije potrebe se kandidat specijalistički usavršavao.

(3) Uz prijavu iz stavka 1. ovoga članka, kandidat je obvezan priložiti:

◊ izvornik ili ovjerenu presliku rješenja o odobrenju specijalizacije

◊ uredno popunjenu specijalističku knjižicu

◊ potvrdu sveučilišta ili veleučilišta o odslušanim predmetima i položenim ispitima teorijskog dijela plana i programa specijalizacije.

Članak 22.

(1) Rješenjem o odobrenju polaganja specijalističkog ispita imenuju se članovi i tajnik ispitne komisije i određuje se datum polaganja specijalističkog ispita.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se i ovlaštenoj kliničkoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj se provodi specijalistički ispit.

(3) Članovi i tajnik ispitne komisije imaju pravo na naknadu čiju visinu odlukom utvrđuje ministar.