Članak 1.

Ovim se Zakonom određuju nadležnost i odgovornost za ublažavanje klimatskih promjena, prilagodbu klimatskim promjenama i zaštitu ozonskog sloja, dokumenti o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja, emisije stakleničkih plinova, praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova, sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova, sektori izvan sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova, Registar Unije, tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluorirani staklenički plinovi, financiranje ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja, informacijski sustav, upravni i inspekcijski nadzor.

Primjena pravne stečevine Europske unije

Članak 2.

(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:

1. Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuje shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice i kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25. 10. 2003.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2003/87/EZ)

2. Direktiva 2004/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kojom se utvrđuje shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice, vezano za projektne mehanizme Kyotskog protokola (SL L 338, 13. 11. 2004.)

3. Direktiva 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi uključivanja zrakoplovnih djelatnosti u sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 8, 13. 1. 2009.)

4. Direktiva 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u svrhu poboljšanja i proširenja sustava Zajednice za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (SL L 140, 5. 6. 2009.)

5. Direktiva 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika te Odluke (EU) 2015/1814 (SL L 76, 19.3.2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2018/410).

6. Direktiva 1999/94/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o dostupnosti podataka za potrošače o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisijama CO2 u vezi s prodajom novih osobnih automobila (SL L 12/16, 18.1.2000.)

7. Direktiva Komisije 2003/73/EZ od 24. srpnja 2003. o izmjeni Priloga III. Direktivi 1999/94/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 186/34, 25.7.2003.)

8. Direktiva 2006/40/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o emisijama iz sustava za klimatizaciju u motornim vozilima i o izmjeni Direktive Vijeća 70/156/EEZ (SL L 161, 14. 6. 2006.)

9. Direktiva 2009/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o izmjenama i dopunama Direktive 98/70/EZ u pogledu specifikacije benzina i dizelskih goriva i plinskog ulja i uvođenju mehanizma praćenja i smanjenja emisija stakleničkih plinova i izmjenama i dopunama Direktive Vijeća 1999/32/EZ u pogledu specifikacije goriva koje koriste plovila za unutarnju plovidbu i ukidanju Direktive 93/12/EEZ (SL L 140, 5. 6. 2009.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2009/30/EZ)

10. Direktiva Vijeća (EU) 2015/652 od 20. travnja 2015. o utvrđivanju metoda izračuna i zahtjeva u vezi s izvješćivanjem u skladu s Direktivom 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva (SL L 107, 25. 4. 2015), (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) br. 2015/652)

11. Direktiva (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (Tekst značajan za EGP) (SL L 239, 15. 9. 2015.)

(2) Ovim se Zakonom uređuje okvir za provedbu sljedećih akata Europske unije u području klimatskih promjena:

1. Odluke Komisije 2005/381/EZ od 4. svibnja 2005. o donošenju upitnika za izvješćivanje o primjeni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive 96/61/EZ (priopćena pod brojem dokumenta C(2005) 1359) (Tekst značajan za EGP) (SL L 126, 19. 5. 2005.) kako je izmijenjena i dopunjena Odlukom Komisije 2006/803/EZ od 23. studenoga 2006. o izmjeni Odluke 2005/381/EZ o uvođenju upitnika za izvješćivanje o primjeni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (priopćeno pod brojem dokumenta C(2006) 5546) (Tekst značajan za EGP) (SL L 126, 19. 5. 2005.) (u daljnjem tekstu: Odluka Komisije 2005/381/EZ)

2. Odluke 2006/780/EZ od 13. studenoga 2006. o izbjegavanju dvostrukoga brojanja smanjenja emisija stakleničkih plinova na temelju sustava Zajednice za trgovanje emisijama za projektne aktivnosti na temelju Kyotskog protokola u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća (priopćeno pod brojem dokumenta C(2006) 5362) (SL L 316, 16. 11. 2006) (u daljnjem tekstu: Odluka 2006/780/EZ)

3. Odluke br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine (SL L 140, 5.6.2009.), (u daljnjem tekstu: Odluka 406/2009/EZ)

4. Uredbe Komisije (EU) br. 1031/2010 od 12. studenoga 2010. o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (Tekst značajan za EGP) (SL L 302, 18. 11. 2010.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010)

5. Uredbe Komisije (EU) br. 1210/2011 od 23. studenoga 2011. posebno radi određivanja količine emisijskih jedinica stakleničkih plinova koje treba staviti na dražbu prije 2013. (Tekst značajan za EGP) (SL L 308, 24. 11. 2011)

6. Uredbe Komisije (EU) br. 784/2012 od 30. kolovoza 2012. o izmjeni Uredbe (EU) 1031/2010 u pogledu navođenja dražbovne platforme koju imenuje Njemačka i o ispravku njezinog članka 59. stavka 7. (SL L 234, 31. 8. 2012.)

7. Uredbe Komisije (EU) br. 1042/2012 od 7. studenoga 2012. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1031/2010 u pogledu navođenja dražbovne platforme koju imenuje Ujedinjena Kraljevina (Tekst značajan za EGP) (SL L 310, 9. 11. 2012.)

8. Uredbe Komisije (EU) br. 1143/2013 оd 13. studenoga 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1031/2010 o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice, a posebno za navođenje dražbovne platforme koju imenuje Njemačka (Tekst značajan za EGP) ( SL L 303, 14. 11. 2013)

9. Uredbe Komisije (EU) br. 176/2014 оd 25. veljače 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1031/2010, posebno radi utvrđivanja količina emisijskih jedinica stakleničkih plinova za prodaju na dražbi u razdoblju 2013.–2020. (Tekst značajan za EGP) (SL L 56, 26. 2. 2014.)

10. Uredbe Komisije (EU) 2017/1902 оd 18. listopada 2017. o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 1031/2010 radi usklađivanja prodaje emisijskih jedinica na dražbi s Odlukom (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća i radi uvrštavanja dražbovne platforme koju imenuje Ujedinjena Kraljevina na popis (Tekst značajan za EGP) (SL L 269, 19.10. 2017.)

11. Provedbene uredbe Komisije (EU)  2019/7 od 30. listopada 2018. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1031/2010 u pogledu dražbovne prodaje 50 milijuna nedodijeljenih emisijskih jedinica iz rezerve za stabilnost tržišta namijenjenih inovacijskom fondu te kako bi se na popis unijela dražbovna platforma koju će imenovati Njemačka (Tekst značajan za EGP) (SL L 2, 4.1.2019.)

12. Odluke Komisije 2011/278/EU od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 2772) (SL L 130, 17. 5. 2011.) (u daljnjem tekstu: Odluka Komisije 2011/278/EU)

13. Uredbe Komisije (EU) br. 550/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju određenih ograničenja koja se primjenjuju na korištenje međunarodnih emisijskih kredita iz projekata koji uključuju industrijske plinove, na temelju Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 149, 8. 6. 2011.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 550/2011)

14. Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 od 21. lipnja 2012. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 181, 12. 7. 2012.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 601/2012)

15. Uredbe Komisije (EU) br. 389/2013 od 2. svibnja 2013. o uspostavi Registra Unije u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odlukama Komisije br. 280/2004/EZ i br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o ukidanju uredbi Komisije (EU) br. 920/2010 i br. 1193/2011 (Tekst značajan za EGP) (SL L 122, 3. 5. 2013.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 389/2013)

16. Odluke Komisije 2013/162/EU od 26. ožujka 2013. o utvrđivanju godišnjih emisijskih jedinica za razdoblje od 2013. do 2020. u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćena pod brojem dokumenta C(2013) 1708) (SL L 90, 28. 3. 2013.) (u daljnjem tekstu: Odluka Komisije 2013/162/EU)

17. Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi klimatskih promjena na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke Komisije br. 280/2004/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 165, 18. 6. 2013.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 525/2013)

18. Odluke Komisije 529/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o pravilima za obračun emisija i uklanjanja stakleničkih plinova koji nastaju iz djelatnosti vezanih uz korištenje zemljišta, prenamjenu zemljišta i šumarstvo te informacijama o mjerama u vezi tih djelatnosti (SL L 165, 18. 6. 2013.) (u daljnjem tekstu: Odluka 529/2013/EU)

19. Provedbene odluke Komisije оd 31. listopada 2013. o prilagodbama godišnjih emisijskih kvota država članica za razdoblje 2013. – 2020. u skladu s Odlukom 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2013/634/EU) (SL L 292, 1. 11. 2013.) (u daljnjem tekstu: Odluka Komisije 2013/634/EU)

20. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 666/2014 оd 12. ožujka 2014. o uspostavi materijalnih zahtjeva za sustav inventara Unije i uzimanju u obzir promjena potencijala globalnog zagrijavanja i međunarodno dogovorenih smjernica za inventare u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 179, 19. 6. 2014.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 666/2014)

21. Uredbe (EU) br. 421/2014 Europskog parlamenta i vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice s ciljem provedbe međunarodnog sporazuma o primjeni jedinstvene globalne tržišno utemeljene mjere na emisije iz međunarodnog zrakoplovstva do 2020 (SL L 129, 30.4.2014.)

22. Uredbe (EU) br. 662/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 s obzirom na tehničku provedbu Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (Tekst značajan za EGP) (SL L 189, 27.6.2014.)

23. Uredbe Komisije (EU) br. 749/2014 od 30. lipnja 2014. o strukturi, formatu, postupcima podnošenja i pregledu informacija koje države članice dostavljaju u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 203, 11. 7. 2014.)

24. Uredbe (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 123/55, 19.5.2015.)

25. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2015/1844 оd 13. srpnja 2015. o izmjeni Uredbe (EU) br. 389/2013 u pogledu tehničke provedbe Kyotskog protokola nakon 2012. (Tekst značajan za EGP) (SL L 268, 15. 10. 2015.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2015/1844)

26. Odluke Komisije (EU) 2017/1471 оd 10. kolovoza 2017. o izmjeni Odluke 2013/162/EU radi revidiranja godišnjih emisijskih jedinica država članica za razdoblje od 2017. do 2020. (priopćeno pod brojem dokumenta C(2017) 5556) (SL L 209, 12. 8. 2017.)

27. Uredbe (EU) br. 2392/2017 Europskog parlamenta i vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ kako bi se nastavila postojeća ograničenja područja primjene za zrakoplovne djelatnosti i pripremila provedba globalne tržišno utemeljene mjere od 2021. (SL L 350, 29.12.2017.)

28. Uredbe (EU) br. 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 i Odluke br. 529/2013/EU  (Tekst značajan za EGP) (SL L 156, 19.6.2018)

29. Uredbe (EU) br. 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (Tekst značajan za EGP) (SL L 156, 19.6.2018.)

30. Uredbe (EU) br. 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 328, 21.12.2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 2018/1999)

31. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 оd 19. prosinca 2018. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 (Tekst značajan za EGP) (SL L 334, 31. 12. 2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2018/2066)

32. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067 оd 19. prosinca 2018. o verifikaciji podataka i akreditaciji verifikatora u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 334, 31. 12. 2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2018/2067

33. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/331 оd 19. prosinca 2018. o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 59/8, 27. 2. 2019.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) 2019/331)

34. Uredbe (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006 (Tekst značajan za EGP) (SL L 150, 20. 5. 2014.)

35. Uredbe Komisije (EZ) br. 1497/2007 od 18. prosinca 2007. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, standardnih zahtjeva za provjeru propuštanja nepokretnih protupožarnih sustava koji sadrže određene fluorirane stakleničke plinove (Tekst značajan za EGP) (SL L 333, 18. 12. 2007.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 1497/2007)

36. Uredbe Komisije (EZ) br. 1516/2007 od 19. prosinca 2007. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, standardnih zahtjeva u pogledu provjere propuštanja nepokretne opreme za hlađenje i klimatizaciju i dizalica topline, koje sadrže određene fluorirane stakleničke plinove (Tekst značajan za EGP) (SL L 335, 19. 12. 2007.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 1516/2007)

37. Uredbe Komisije (EZ) br. 304/2008 od 2. travnja 2008. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, minimalnih zahtjeva i uvjeta za uzajamno priznavanje certifikacije poduzeća i osoblja u pogledu nepokretnih protupožarnih sustava i vatrogasnih aparata koji sadrže određene fluorirane stakleničke plinove (Tekst značajan za EGP) (SL L 92, 3. 4. 2008.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 304/2008)

38. Uredbe Komisije (EZ) br. 306/2008 od 2. travnja 2008. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, minimalnih zahtjeva i uvjeta za uzajamno priznavanje certifikacije osoblja koje iz opreme rekuperira otapala na bazi određenih fluoriranih stakleničkih plinova (Tekst značajan za EGP) (SL L 92, 3. 4. 2008.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 306/2008)

39. Uredbe Komisije (EZ) br. 307/2008 od 2. travnja 2008. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, minimalnih zahtjeva za programe osposobljavanja i uvjeta za uzajamno priznavanje potvrda o osposobljavanju za osoblje u pogledu klimatizacijskih sustava u određenim motornim vozilima koji sadrže određene fluorirane stakleničke plinove (Tekst značajan za EGP) (SL L 92, 3. 4. 2008.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 307/2008)

40. Provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 1191/2014 оd 30. listopada 2014. o određivanju oblika i načina podnošenja izvješća iz članka 19. Uredbe (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o fluoriranim stakleničkim plinovima (Tekst značajan za EGP) (SL L 318, 5. 11. 2014.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 1191/2014)

41. Provedbene Uredbe Komisije оd 31. listopada 2014. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o fluoriranim stakleničkim plinovima, referentnih vrijednosti za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. za svakog proizvođača ili uvoznika koji je izvijestio o stavljanju fluorougljikovodika na tržište na temelju Uredbe (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 7920) (Tekst značajan za EGP) (SL L 318, 5. 11. 2014.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 1497/2007)

42. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2067 оd 17. studenoga 2015. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća, minimalnih zahtjeva i uvjeta za uzajamno priznavanje certifikacije fizičkih osoba u pogledu nepokretne rashladne i klimatizacijske opreme i dizalica topline te rashladnih jedinica kamiona hladnjača i prikolica hladnjača koji sadržavaju fluorirane stakleničke plinove, kao i certifikacije poduzeća u pogledu nepokretne rashladne i klimatizacijske opreme i dizalica topline koji sadržavaju fluorirane stakleničke plinove (Tekst značajan za EGP) (SL L 301, 18. 11. 2015.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 2015/2067)

43. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2068 оd 17. studenoga 2015. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća, oblika oznaka za proizvode i opremu koji sadržavaju fluorirane stakleničke plinove (Tekst značajan za EGP) (SL L 301, 18. 11. 2015.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 2015/2068)

44. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2066 оd 17. studenoga 2015. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća, minimalnih zahtjeva i uvjeta za uzajamno priznavanje certifikacije fizičkih osoba koje obavljaju ugradnju, servisiranje, održavanje, popravak ili stavljanje izvan pogona električnih rasklopnih uređaja koji sadržavaju fluorirane stakleničke plinove, ili prikupljanje fluoriranih stakleničkih plinova iz električnih rasklopnih uređaja (Tekst značajan za EGP) (SL L 301, 18. 11. 2015.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2015/2066)

45. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2065 оd 17. studenoga 2015. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća, formata kojim se države članice koriste za obavješćivanje o svojim programima osposobljavanja i certifikacije (Tekst značajan za EGP) (SL L 301, 18. 11. 2015.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 1497/2007)

46. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/879 оd 2. lipnja 2016. o utvrđivanju detaljnih pravila, u skladu s Uredbom (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća, u pogledu izjave o sukladnosti za stavljanje na tržište rashladne i klimatizacijske opreme te opreme za dizalice topline punjene fluorougljikovodicima i verifikaciji te izjave koju obavlja neovisni revizor (Tekst značajan za EGP) (SL L 146, 3. 6. 2016.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 2016/879)

47. Provedbene odluke Komisije (EU) 2017/1984 оd 24. listopada 2017. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o fluoriranim stakleničkim plinovima, referentnih vrijednosti za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020. za svakog proizvođača ili uvoznika koji je zakonito stavio na tržište fluorougljikovodike od 1. siječnja 2015. kako je prijavio u skladu s tom Uredbom (priopćeno pod brojem dokumenta C(2017) 7080) (Tekst značajan za EGP) (SL L 287, 4. 11. 2017.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 2017/1984)

48. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/1375 оd 25. srpnja 2017. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 1191/2014 o određivanju oblika i načina podnošenja izvješća iz članka 19. Uredbe (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o fluoriranim stakleničkim plinovima (Tekst značajan za EGP) (SL L 194, 26. 7. 2017.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2017/1375)

49. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2018/1992 оd 14. prosinca 2018. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 1191/2014 u pogledu izvješćivanja iz članka 19. Uredbe (EU) br. 517/2014 o podacima u vezi s fluorougljikovodicima koji su stavljeni na tržište u Ujedinjenoj Kraljevini i u Uniji 27 država članica (Tekst značajan za EGP) (SL L 320, 17. 12. 2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2018/1992)

50. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2018/2023 оd 17. prosinca 2018. o izmjeni Provedbene odluke (EU) 2017/1984 o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o fluoriranim stakleničkim plinovima, referentnih vrijednosti, u pogledu referentnih vrijednosti za razdoblje od 30. ožujka 2019. do 31. prosinca 2020. za proizvođače ili uvoznike s poslovnim nastanom u Ujedinjenoj Kraljevini koji su zakonito stavili na tržište fluorougljikovodike od 1. siječnja 2015., kako su prijavili u skladu s tom Uredbom (priopćeno pod brojem dokumenta C(2018) 8801) (Tekst značajan za EGP) (SL L 323, 19. 12. 2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2018/2023)

51. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/522 оd 27. ožujka 2019. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 1191/2014 u pogledu izvješćivanja o podacima o proizvodnji i o uvozu i izvozu plinova koji sadržavaju fluorougljikovodike u skladu s člankom 19. Uredbe (Tekst značajan za EGP) (EU) br. 517/2014 (SL L 86, 28. 3. 2019.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2019/522)

52. Provedbene Uredbe Komisije (EU) 2019/661 оd 25. travnja 2019. o osiguravanju neometanog funkcioniranja elektroničkog registra kvota za stavljanje fluorougljikovodika na tržište (Tekst značajan za EGP) (SL L 112, 26. 4. 2019.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2019/661).

(3) Ovim se Zakonom uređuje okvir za provedbu sljedećih akata Europske unije u području zaštite ozonskog sloja:

1. Uredbe (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (Tekst značajan za EGP) (SL L 286, 31. 10. 2009.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br.1005/2009)

2. Odluke Komisije od 18. lipnja 2010. o upotrebi kontroliranih tvari kao procesnih agensa na temelju članka 8. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (priopćena pod brojem dokumenta C(2010) 3847) (Tekst značajan za EGP) (SL L 169, 3. 7. 2010.)

3. Uredba Komisije (EU) br. 744/2010 od 18. kolovoza 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o tvarima koje oštećuju ozonski sloj, s obzirom na kritične primjene halona (Tekst značajan za EGP) (SL L 218, 19. 8. 2010.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 744/2010)

4. Uredbe Komisije (EU) br. 537/2011 od 1. lipnja 2011. o mehanizmu za raspodjelu količina kontroliranih tvari odobrenih za laboratorijsku i analitičku primjenu u Uniji u skladu s Uredbom (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (Tekst značajan za EGP) (SL L 147, 1. 6. 2011.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 537/2011)

5. Uredbe Komisije (EU) br. 291/2011 od 24. ožujka 2011. o neophodnim laboratorijskim i analitičkim uporabama kontroliranih tvari koje nisu klorofluorougljikovodici u Uniji na temelju Uredbe (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (Tekst značajan za EGP) (SL L 79, 24. 3. 2011.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 291/2011)

6. Uredba Komisije (EU) br. 1087/2013 оd 4. studenoga 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu izvješćivanja o metil bromidu (Tekst značajan za EGP) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EZ) br. 1087/2013)

7. Uredba Komisije (EU) br. 1088/2013 оd 4. studenoga 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zahtjevima za uvozne i izvozne dozvole za proizvode i opremu koji sadrže halone za kritičnu primjenu u zrakoplovima ili o njima ovise (Tekst značajan za EGP) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 1088/2013)

8. Uredba Komisije (EU) 2017/605 оd 29. ožujka 2017. o izmjeni Priloga VI. Uredbi (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (Tekst značajan za EGP) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2017/605).

Nadležnost

Članak 3.

Nadležno tijelo za provedbu akata iz članka 2. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona je središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Članak 4.

(1) Ublažavanje klimatskih promjena, prilagodba klimatskim promjenama i zaštita ozonskog sloja, u cilju održivog razvoja, temelji se na načelima zaštite okoliša određenim Zakonom o zaštiti okoliša i zahtjevima međunarodnog prava i pravne stečevine Europske unije.

(2) Za ublažavanje klimatskih promjena, prilagodbu klimatskim promjenama i zaštitu ozonskog sloja primjenjuju se i odredbe zakona kojim se uređuje zaštita okoliša i drugih propisa, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Ciljevi i mjere

Članak 5.

Mjere koje se poduzimaju u cilju ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja, ne smiju ugroziti ostale sastavnice okoliša, kvalitetu življenja sadašnjih i budućih naraštaja, te ne smiju biti u suprotnosti s propisima u područjima zaštite na radu i zaštite zdravlja ljudi.

Članak 6.

Mjere za ublažavanje klimatskih promjena, prilagodbu klimatskim promjenama i zaštitu ozonskog sloja, određuju se u cilju:

1. zaštite klimatskog sustava i ostvarenja ciljeva u skladu s Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama (u daljnjem tekstu: Pariški sporazum)

2. jačanja otpornosti na klimatske promjene i smanjenja ranjivosti prirodnih sustava i  društva na klimatske promjene, povećanje sposobnosti oporavka od štetnih utjecaja i iskorištavanja mogućih pozitivnih učinaka klimatskih promjena

3. izbjegavanja, sprječavanja ili smanjenja štetnih posljedica po ljudsko zdravlje, kvalitetu življenja i okoliš u cjelini

4. sprječavanja i smanjivanja onečišćenja koja utječu na ozonski sloj i klimatske promjene

5. korištenja učinkovitijih tehnologija s obzirom na potrošnju energije te poticanja uporabe obnovljivih izvora energije

6. osiguravanja dostupnosti javnosti informacija o emisijama stakleničkih plinova i potrošnji tvari koje oštećuju ozonski sloj i o fluoriranim stakleničkim plinovima

7. izvršenja obveza preuzetih međunarodnim ugovorima i sporazumima kojih je Republika Hrvatska stranka, te sudjelovanje u međunarodnoj suradnji u području zaštite ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena.

Subjekti ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja,

Članak 7.

(1) Učinkovitost ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja osiguravaju Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske te predstavnička i izvršna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave unutar svoje i ovim Zakonom određene nadležnosti.

(2) Upravne i stručne poslove ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja te provedbu mjera ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja provode i osiguravaju središnja tijela državne uprave, upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nadležna za obavljanje poslova zaštite okoliša te druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti.

(3) Građani, kao pojedinci i/ili organizirani u strukovne udruge i udruge radi ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja, pridonose svojim djelovanjem ostvarivanju ciljeva ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja.

Ovlaštenja ministra

Članak 8.

(1) Način rada u tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti u vezi s provedbom ovoga Zakona propisuje ministar nadležan za poslove zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: ministar) naputkom.

(2) Za potrebe izrade prijedloga nacionalnih strategija, planova, programa, izvješća, nacrta prijedloga nacionalnih propisa i propisa Europske unije, odluku o osnivanju stručnog povjerenstva i/ili radne skupine donosi ministar.

Značenje pojmova

Članak 9.

(1) Pojmovi koji se koriste u ovom Zakonu i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. bazna godina za operatora zrakoplova znači prvu kalendarsku godinu poslovanja operatora zrakoplova koji je počeo poslovati nakon 1. siječnja 2006. godine, a u svim drugim slučajevima znači kalendarsku godinu koja započinje 1. siječnja 2006. godine

2. dobavljač je pravna osoba ili obrtnik koja stavlja gorivo i energiju na tržište i koja se, po posebnom zakonu kojim se uređuju trošarine, smatra trošarinskim obveznikom. Ako za gorivo ili energiju nije potrebno plaćati trošarine, dobavljač je pravna osoba ili obrtnik koja je u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuju trošarine ishodila akt nadležnog tijela da može u okviru svoje djelatnosti nabavljati trošarinsku robu bez plaćanja trošarine. Za dobavljača se smatra i proizvođač koji sam eksploatira i proizvodi gorivo ili energiju na području Republike Hrvatske. U smislu ovoga Zakona, dobavljačem se smatra i pravna osoba ili obrtnik koji stavlja na tržište nova osobna vozila namijenjena prodaji ili leasingu

3. dozvola za emisiju stakleničkih plinova je dozvola koja se izdaje u skladu s ovim Zakonom

4. država članica za upravljanje je država članica Europske unije odgovorna za obavljanje poslova upravljanja sustava trgovanja emisijskim jedinicama s obzirom na operatore zrakoplova

5. emisija stakleničkih plinova u životnom vijeku goriva su sve neto emisije ugljikova dioksida (CO2), metana (CH4) i didušikovog oksida (N2O) koje se mogu pripisati tekućem naftnom gorivu stavljenom na tržište (uključujući namiješane komponente). To obuhvaća sve relevantne faze od ekstrakcije, promet i distribuciju, preradu i izgaranje, neovisno o mjestu nastanka tih emisija

6. emisija stakleničkih plinova po energetskoj jedinici je ukupna masa emisije stakleničkih plinova izražena kao ekvivalent CO2 pridružena tekućem naftnom gorivu stavljenom na tržište, podijeljena s ukupnim sadržajem energije u tekućem naftnom gorivu stavljenom na tržište (izraženo kao njegova donja toplinska vrijednost)

7. emisijska jedinica je pravo na emisiju jedne tone ekvivalenta ugljikova dioksida (CO2) koje važi za određeno razdoblje i koje se može prenositi u skladu s odredbama ovoga Zakona

8. emisije: ispuštanje u atmosferu stakleničkih plinova iz izvora u nekom postrojenju ili  ispuštanje stakleničkih plinova iz zrakoplova pri obavljanju djelatnosti navedenih u Prilogu I. Direktive 2003/87/EZ koji su određeni za te djelatnosti

9. fleksibilni mehanizmi Kyotskog protokola su mehanizam čistog razvoja, mehanizam zajedničkih projekata i mehanizam trgovanja emisijama, koje stranke Kyotskog protokola kao nadopunu domaćim mjerama smanjenja emisija koriste za izvršenje svojih obveza iz Priloga B Kyotskog protokola

10. generator električne energije je postrojenje koje na dan ili nakon 1. siječnja 2005. proizvodi električnu energiju za prodaju trećim stranama i u kojemu se osim »izgaranja goriva« ne odvija nijedna druga djelatnost navedena u Prilogu I. Direktive 2003/87/EZ

11. izgaranje je svaka oksidacija goriva, bez obzira na način na koji se proizvedena toplinska, električna ili mehanička energija koristi i sve druge izravno povezane djelatnosti, uključujući pročišćavanje otpadnih plinova

12. javnost je jedna ili više osoba, u skladu s nacionalnim propisima ili praksom, udruge, organizacije ili skupine osoba

13. jedinica dodijeljene kvote je jedinica koju izdaje stranka Priloga B Kyotskog protokola na temelju dodijeljene kvote

14. jedinica ovjerenih smanjenja emisija je jedinica koju izdaje stranka Priloga B Kyotskog protokola za projekte aktivnosti u okviru mehanizma čistog razvoja

15. jedinica smanjenja emisije je jedinica izdana u skladu sa člankom 6. Kyotskog protokola i odlukama koje su usvojene na temelju Konvencije ili Kyotskog protokola i iznosi jednu tonu ekvivalenta ugljikova dioksida

16. jedinica uklanjanja je jedinica koju izdaje stranka Priloga B Kyotskog protokola na temelju aktivnosti korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva

17. klimatski sustav je složeni sustav koji se sastoji od pet glavnih sastavnica: atmosfere, hidrosfere, kriosfere, kopnene površine i biosfere, te interakcija između njih

18. Konvencija je Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime, donesena u lipnju 1992. godine u Rio de Janeiru

19. mehanizam čistog razvoja je instrument Kyotskog protokola za provedbu projekata za smanjenje ili uklanjanje emisije u zemljama koje nisu stranke Priloga I. Konvencije

20. mehanizam zajedničkih projekata je instrument Kyotskog protokola za provedbu projekata za smanjenje ili uklanjanje emisije među strankama Priloga I. Konvencije

21. Montrealski protokol je međunarodni ugovor o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, donesen u rujnu 1987. godine u Montrealu

22. novo postrojenje u razdoblju trgovanja 2013. - 2020. godine je svako postrojenje u kojem se obavlja djelatnost kojom se ispuštaju staklenički plinovi i koje je dobilo dozvolu za emisije stakleničkih plinova nakon 30. lipnja 2011. godine

23. novo postrojenje u razdoblju trgovanja 2021. - 2025. godine je svako postrojenje u kojem se obavlja djelatnost kojom se ispuštaju staklenički plinovi i koje je dobilo dozvolu za emisije stakleničkih plinova nakon 30. lipnja 2019. godine

24. novo postrojenje u razdoblju trgovanja 2026. - 2030. godine je svako postrojenje u kojem se obavlja djelatnost kojom se ispuštaju staklenički plinovi i koje je dobilo dozvolu za emisije stakleničkih plinova nakon 30. lipnja 2024. godine

25. operater postrojenja je svaka pravna osoba koja upravlja postrojenjem ili ga nadzire ili, ako to predviđaju nacionalni propisi, osoba kojoj je povjerena odlučujuća gospodarska ovlast nad tehničkim funkcioniranjem postrojenja

26. operator komercijalnog zračnog prijevoza je operator koji uz naknadu pruža usluge redovnog ili izvanrednog zračnog prijevoza putnika, tereta ili poštanskih pošiljaka

27. operator zrakoplova je pravna osoba koja obavlja zrakoplovnu djelatnost, koristeći zrakoplov ili vlasnik zrakoplova ako identitet te sobe nije poznat ili ga vlasnik nije naveo

28. osoba znači svaku fizičku osobu u svojstvu radnika kod pravne osobe ili obrtnika

29. podatak o djelatnosti je brojčana vrijednost koja daje ukupnu količinu proizvoda, potrošenog energenta ili sirovine ili količinu obavljenog posla za određenu djelatnost

30. ponor je postupak, djelatnost ili mehanizam kojim se iz atmosfere uklanjaju staklenički plinovi, aerosoli ili prethodnici stakleničkog plina

31. postrojenje je nepokretna tehnička jedinica u kojoj se obavljaju jedna ili više djelatnosti iz Priloga I. Direktive 2003/87/EZ i bilo koje druge izravno pridružene djelatnosti tehnički povezane s djelatnostima koje se obavljaju na toj lokaciji i koje mogu imati utjecaj na emisije i onečišćenje

32. povijesne emisije iz zrakoplovstva su srednja vrijednost prosječnih godišnjih emisija u kalendarskoj godini 2004., 2005. i 2006. iz zrakoplova koji se koriste u okviru zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I Direktive 2003/87/EZ

33. pripisane emisije iz zrakoplovstva su emisije iz svih letova u okviru zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I. Direktive 2003/87/EZ, odnosno odlaznih letova iz zračne luke smještene na državnom području države članice i dolaznih letova iz treće zemlje u tu zračnu luku

34. projektna aktivnost je projektna aktivnost koju je odobrila jedna ili više stranaka iz Priloga I. Direktive 2003/87/EZ u skladu s člankom 6. ili člankom 12. Kyotskog protokola i odlukama koje su usvojene prema Konvenciji ili Kyotskom protokolu

35. registar mehanizma čistog razvoja je registar Tajništva Konvencije za sudionike mehanizma čistog razvoja

36. servisiranje je djelatnost prikupljanja, provjere propuštanja, ugradnje i održavanja ili servisiranja rashladnih i klimatizacijskih uređaja i opreme, dizalica topline, nepokretnih protupožarnih sustava i aparata za gašenje požara koji sadrže kontrolirane tvari ili fluorirane stakleničke plinove ili o njima ovise

37. staklenički plinovi su plinoviti sastojci atmosfere kako prirodni tako i antropogeni koji apsorbiraju i ponovno emitiraju infracrveno zračenje, i koji se prema odredbama Konvencije nadziru

38. Stranka iz Priloga I. je stranka navedena u Prilogu I. Konvencije koja je ratificirala Kyotski protokol kako se navodi u članku 1. stavku 7. Kyotskog protokola

39. stručno osposobljena osoba je osoba koja završila program osposobljavanja i položila stručni ispit za obavljanje djelatnosti prikupljanja, provjere propuštanja, ugradnje, održavanja  i/ili servisiranja opreme i uređaja koji sadržavaju tvari koje oštećuju ozonski sloj ili fluorirane stakleničke plinove ili o njima ovise te upotpunjavala i usavršavala svoje znanje

40. tona ekvivalenta ugljikova dioksida je jedna metrička tona ugljikova dioksida (CO2) ili količina bilo kojeg stakleničkoga plina navedenog u Prilogu II. Direktive 2003/87/EZ s jednakim potencijalom globalnog zagrijavanja

41. tonski kilometri su umnožak udaljenosti koju pređe zrakoplov između polazne i dolazne zračne luke i korisnog tereta u skladu s posebnim propisom

42. trgovanje emisijama je instrument Kyotskog protokola koji omogućuje trgovinsku razmjenu s emisijskim jedinicama među strankama Priloga I. Konvencije

43. verifikator je pravna osoba koja provodi verifikacijske aktivnosti u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 2018/2067 i koju je akreditiralo nacionalno akreditacijsko tijelo u skladu s Uredbom (EU) br. 765/2008

44. visokoučinkovita kogeneracija je kogeneracija koja se temelji na potrošnji korisne topline i uštedi primarne energije prema posebnom propisu kojim se uređuje tržište električne energije.

(2) Uvoz proizvoda iz treće države na carinsko područje Europske unije na području Republike Hrvatske smatra se stavljanjem na tržište.

(3) Osim pojmova iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i pojmovi koji imaju jednako značenje kao pojmovi korišteni u propisima iz članka 2. stavaka 2.i 3. ovoga Zakona.

(4) Izrazi koji se koriste u ovom propisu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

II. DOKUMENTI O KLIMATSKIM PROMJENAMA I ZAŠTITI OZONSKOG SLOJA

Članak 10.

Temeljni dokumenti o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja su:

1. Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske

2. Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj

3. Akcijski plan za provedbu Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske

4. Akcijski plan za provedbu Strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj

5. Integrirani energetski i klimatski plan Republike Hrvatske

6. Program ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja.

Članak 11.

(1) Za provedbu Uredbe (EU) br. 2018/1999 nadležni su središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša i središnje tijelo državne uprave nadležno za energetiku, svaki u svom djelokrugu rada.

(2) Za provedbu Uredbe (EU) br. 525/2013, Odluke 529/2013/EU, Uredbe (EU) br. 2018/841 i Uredbe (EU) br. 2018/842 nadležni su središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša i središnje tijelo državne uprave nadležno za poljoprivredu i šumarstvo.

Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske

Članak 12.

(1) Republika Hrvatska je obvezna izrađivati, podnositi Europskoj komisiji i ažurirati svoju Strategiju niskougljičnog razvoja s perspektivom od barem 30 godina u obliku, rokovima i s ciljevima u skladu sa člankom 15. Uredbe (EU) br. 2018/1999.

(2) Strategijom niskougljičnog razvoja utvrđuju se smjernice dugoročnog gospodarskog i socijalnog razvoja prema društvu s niskim emisijama stakleničkih plinova u skladu sa člankom 15. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 2018/1999, člankom 4. Uredbe (EU) br. 2018/842 i člankom 4. Uredbe (EU) br. 2018/841 te utvrđivanjem mjera za njihovo ostvarenje, uvažavajući postojeće stanje i preuzete međunarodne obveze.

(3) Strategija niskougljičnog razvoja sadrži osobito:

1. analizu postojećeg gospodarskog, socijalnog i okolišnog stanja

2. načela i mjerila za određivanje ciljeva i prioriteta niskougljičnog razvoja

3. mjere za smanjenje emisija i povećanje odliva stakleničkih plinova vezano za korištenje zemljišta, promjenu korištenja zemljišta i šumarstvo

4. osnovne ciljeve i mjere niskougljičnog razvoja gospodarstva, niskougljičnog socijalnog razvoja

5. ocjenu osnovnih utjecaja strategije niskougljičnog razvoja na gospodarstvo, društvo i okoliš

6. smjernice za znanstvena istraživanja iz područja ublažavanja klimatskih promjena

7. stručna tijela koje će biti uključena u provedbu Strategija niskougljičnog razvoja

8. način provedbe i odgovornost za provedbu Strategija niskougljičnog razvoja

9. okvir za praćenje i vrednovanje provedbe Strategije niskougljičnog razvoja.

(4) Nositelj izrade Strategije niskougljičnog razvoja je središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša u suradnji sa središnjim tijelima državne uprave i drugim pravnim osobama koje imaju javne ovlasti nadležnim za poslove energetike, prometa, poljoprivrede, gospodarenje otpadom, šumarstva, industrije, infrastrukture, zgradarstva i turizma.

(5) Strategiju niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, donosi Hrvatski sabor.

(6) Strategija niskougljičnog razvoja se prema potrebi ažurira svakih pet godina.

(7) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša Strategiju niskougljičnog razvoja podnosi Komisiji u skladu s rokovima propisanim u članku 15. stavku 1. Uredbe (EU) br. 2018/1999.

(8) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša izvješćuje Komisiju o stanju provedbe Strategije niskougljičnog razvoja putem izvješća iz članka 4. stavka 2. Uredbe (EU) br. 525/2013.

(9) Strategija niskougljičnog razvoja objavljuje se u Narodnim novinama.

Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj

Članak 13.

(1) Prilagodba klimatskim promjenama podrazumijeva procjenu štetnih utjecaja klimatskih promjena i poduzimanje primjerenih mjera s ciljem jačanja otpornosti na klimatske promjene i sprječavanja ili smanjenja potencijalne štete koje one mogu uzrokovati kao i iskorištavanje mogućih pozitivnih učinaka klimatskih promjena.

(2) Prilagodba klimatskim promjenama obavlja se provedbom mjera prilagodbe u sektorima koji su ranjivi na utjecaje klimatskih promjena.

(3) Mjere prilagodbe provode središnja tijela državne uprave i druge pravne osobe koje imaju javne vlasti nadležne za poslove meteorologije, zaštite okoliša, poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, vodnoga gospodarstva, energetike, industrije, prometa, infrastrukture, prostornog uređenja, zaštite prirode, mora, turizma i zaštitu ljudskog zdravlja.

Članak 14.

(1) Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Strategija prilagodbe) određuje ciljeve i prioritete za provedbu mjera prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj i sadrži osobito:

1. klimatske modele i projekcije buduće klime

2. procjenu utjecaja klimatskih promjena na društvo i okoliš

3. procjenu ranjivosti i rizika

4. prioritetne mjere i aktivnosti

5. međunarodne obveze i međunarodnu suradnju Republike Hrvatske

6. smjernice za znanstvena istraživanja iz područja procjene utjecaja i prilagodbe klimatskim promjenama

7. procjenu sredstava za provedbu

8. analizu troškova i koristi provedbe mjera prilagodbe klimatskim promjenama

9. okvir za praćenje i vrednovanje s pokazateljima.

(2) Nositelj izrade Strategije prilagodbe je središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša u suradnji sa središnjim tijelima državne uprave i drugim pravnim osobama koje imaju javne vlasti nadležnim za poslove meteorologije, zaštite prirode, zaštite okoliša, poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, vodnoga gospodarstva, energetike, industrije, prostornog uređenja, prometa, mora, turizma i zaštite ljudskog zdravlja.

(3) Strategiju prilagodbe za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, donosi Hrvatski sabor.

(4) Strategija prilagodbe se prema potrebi ažurira svakih pet godina na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša.

(5) Strategija prilagodbe objavljuje se u Narodnim novinama.

(6) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša izvješćuje Komisiju o statusu primjene mjera prilagodbe u skladu sa člankom 15. Uredbe (EU) br. 525/2013 i člankom 19. Uredbe (EU) br. 2018/1999.

Članak 15.

(1) Nacionalni razvojni dokumenti i razvojni dokumenti pojedinih područja i djelatnosti moraju biti usklađeni s načelima, osnovnim ciljevima, prioritetima i mjerama utvrđenim u Strategiji niskougljičnog razvoja i Strategiji prilagodbe.

(2) Tijela državne uprave i druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti nadležna za poslove energetike, prometa, poljoprivrede, gospodarenje otpadom, šumarstva, industrije, infrastrukture, zgradarstva i turizma dužna su svake dvije godine, u skladu s rokovima za dostavu izvješća iz članka 21. stavka 3. ovoga Zakona, izvješćivati središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša o aktivnostima vezano za niskougljični razvoj u skladu sa člankom 15. Uredbe (EU) br. 525/2013 i člankom 17. i člankom 18. Uredbe (EU) br. 2018/1999.

(3) Tijela državne uprave i druga tijela javne vlasti nadležna za poslove meteorologije, zaštite prirode, zaštite okoliša, poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, vodnoga gospodarstva, energetike, prostornog uređenja, prometa, mora, turizma i zaštite ljudskog zdravlja dužna su svake dvije godine, u skladu s rokovima za dostavu izvješća iz članka 21. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, izvješćivati središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša o aktivnostima vezano za prilagodbu klimatskim promjenama u skladu sa člankom 15. Uredbe (EU) br. 525/2013 i Uredbom (EU) br. 2018/1999.

Akcijski plan provedbe Strategije niskougljičnog razvoja

Članak 16.

(1) Na temelju Strategije niskougljičnog razvoja donosi se Akcijski plan za petogodišnje razdoblje.

(2) Akcijski plan provedbe Strategije niskougljičnog razvoja, na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša, donosi Vlada Republike Hrvatske za razdoblje od pet godina.

(3) Akcijski plan objavljuje se u Narodnim novinama.

(4) Nadzor nad provedbom Akcijskog plana provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša.

Akcijski plan provedbe Strategije prilagodbe

Članak 17.

(1) Na temelju Strategije prilagodbe donosi se Akcijski plan za petogodišnje razdoblje.

(2) Akcijski plan provedbe Strategije prilagodbe, na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša, donosi Vlada Republike Hrvatske za razdoblje od pet godina.

(3) Akcijski plan objavljuje se u Narodnim novinama.

(4) Nadzor nad provedbom Akcijskog plana provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša.

Integrirani energetski i klimatski plan Republike Hrvatske

Članak 18.

(1) Republika Hrvatska je obvezna izrađivati i dostavljati Komisiji nacrt Integriranog energetskog i klimatskog plana, te prema potrebi njegova ažuriranja, uz njega prilagati sažetke stajališta ili privremenih stajališta javnosti, utvrđivati prilike za regionalnu suradnju te se prije njegova donošenja savjetovati sa susjednim državama, drugim državama članicama ili trećim zemljama, u obliku i rokovima u skladu s člancima 3. do 14. i Prilogom I. Uredbe (EU) br. 2018/1999.

(2) Nositelj izrade Integriranog energetskog i klimatskog plana Republike Hrvatske za razdoblje od deset godina je središnje tijelo državne uprave nadležno za energetiku u suradnji sa središnjim tijelom državne uprave nadležnim za zaštitu okoliša.

(3) Središnje tijelo državne uprave nadležno za energetiku u suradnji sa središnjim tijelom državne uprave nadležnim za zaštitu okoliša izvješćuje Komisiju o stanju provedbe Integriranog energetskog i klimatskog plana pomoću integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog izvješća o napretku u skladu sa člankom 17. Uredbe (EU) br. 2018/1999.

(4) Integrirani energetski i klimatski plan Republike Hrvatske za razdoblje od deset godina, na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za energetiku, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša, donosi Vlada Republike Hrvatske.

(5) Integrirani energetski i klimatski plan Republike Hrvatske za razdoblje od deset godina objavljuje se u Narodnim novinama.

Program ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja

Članak 19.

(1) Predstavničko tijelo županije, Grada Zagreba i velikog grada donosi program ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja, koji je sastavni dio programa zaštite okoliša za područje županije, odnosno Grada Zagreba i velikog grada (u daljnjem tekstu: Program).

(2) Program se objavljuje u službenom glasilu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(3) Županije, odnosno Grad Zagreb, koje obavljaju poslove praćenja stanja okoliša dostavljaju središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša raspoložive podatke o aktivnostima vezano za niskougljični razvoj i prilagodbu klimatskim promjenama svake dvije godine.

III. EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA

Članak 20.

(1) Smanjivanje emisija stakleničkih plinova na teritoriju Republike Hrvatske osigurava se provođenjem Strategije niskougljičnog razvoja, Akcijskog plana provedbe Strategije niskougljičnog razvoja, Integriranog energetskog i klimatskog plana, razvojnih dokumenata pojedinih sektora, postupnim ograničavanjem emisijskih jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama, dodjeljivanjem utvrđene godišnje emisijske kvote Republici Hrvatskoj za sektore izvan EU sustava trgovanja emisijama, koja se ne smije premašiti, mjerama u sektorima izvan sustava trgovanja emisijama, mjerama u sektoru korištenja zemljišta i šumarstva i drugim mjerama koje pridonose ublažavanju klimatskih promjena.

(2) Radi praćenja provedbe mjera smanjivanja emisija stakleničkih plinova, provodi se praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova.

Praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova

Članak 21.

(1) Praćenjem emisija stakleničkih plinova prikupljaju se podaci o djelatnostima kojima se ispuštaju staklenički plinovi te podaci o emisijama i ponorima stakleničkih plinova.

(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka koriste se za planiranje i vođenje politike i mjera ublažavanja i prilagodbe klimatskih promjena.

(3) Podaci iz stavka 1. ovoga članka koriste se za izradu izvješća prema Konvenciji, Uredbi (EU) br. 525/2013, Uredbi (EU) br. 662/2014, Provedbenoj uredbi (EU) br. 749/2014, Delegiranoj uredbi (EU) br. 666/2014 i Odluci 529/2013/EU i to za izradu:

1. izvješća o stanju provedbe Strategije niskougljičnog razvoja u skladu sa člankom 4. Uredbe (EU) br. 525/2013, člankom 21. Provedbene uredbe (EU) br. 749/2014 i člankom 10. Odluke 529/2013/EU

2. izvješća o emisijama stakleničkih plinova, uključujući i uklanjanje pomoću ponora u skladu sa člankom 7. Uredbe (EU) br. 525/2013, člancima 3. i 4. Provedbene uredbe (EU) br. 749/2014 i Odluci 529/2013/EU

3. približnog izvješća o emisijama stakleničkih plinova u skladu sa člankom 8. Uredbe (EU) br. 525/2013 i člankom 17. Provedbene uredbe 749/2014/EU

4. izvješća o politikama i mjerama za ublažavanje klimatskih promjena u skladu sa člankom 13. Uredbe (EU) br. 525/2013 i člancima 20. i 22. Provedbene uredbe (EU) br. 749/2014

5. izvješća o projekcijama emisija stakleničkih plinova u skladu sa člankom 14. Uredbe (EU) br. 525/2013 i člancima 20. i 23. Provedbene uredbe (EU) br. 749/2014

6. izvješća o planiranim mjerama i primjeni Strategije prilagodbe u skladu sa člankom 15. Uredbe (EU) br. 525/2013

7. izvješća o financijskoj i tehnološkoj potpori zemljama u razvoju u skladu sa člankom 16. Uredbe (EU) br. 525/2013

8. izvješća o korištenju prihoda od prodaje i prava na korištenje jedinica iz projekata u skladu sa člankom 17. Uredbe (EU) br. 525/2013 i člancima 24. i 25. Provedbene uredbe (EU) br. 749/2014

9. Nacionalnog izvješća prema Konvenciji i dvogodišnjeg izvješće o promjeni klime u skladu sa člankom 18. Uredbe (EU) br. 525/2013.

(4) Izvješća iz stavka 3. ovoga članka izrađuju se u skladu s odlukama i smjernicama Konvencije, Kyotskog protokola i Pariškog sporazuma i objavljuju se na mrežnim stranicama središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša.

Članak 22.

(1) Podaci iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona koriste se za izradu izvješća prema Uredbi (EU) br. 2018/1999 i to za izradu:

1. Izvješća o stanju provedbe Integriranog energetskog i klimatskog plana Republike Hrvatske za razdoblje od 2021. do 2030. godine u skladu sa člankom 17. Uredbe (EU) br. 2018/1999

2. Nacionalnog izvješća prema Konvenciji i dvogodišnjeg izvješće o promjeni klime u skladu sa člankom 17. Uredbe (EU) br. 2018/1999

3. izvješća o politikama i mjerama za ublažavanje klimatskih promjena u skladu sa člankom 18. Uredbe (EU) br. 2018/1999

4. izvješća o projekcijama emisija stakleničkih plinova u skladu sa člankom 18. Uredbe (EU) br. 2018/1999

5. izvješća o planiranim mjerama i primjeni Strategije prilagodbe u skladu sa člankom 19. Uredbe (EU) br. 2018/1999

6. izvješća o financijskoj i tehnološkoj potpori zemljama u razvoju u skladu sa člankom 19. Uredbe (EU) br. 2018/1999

7. izvješća o korištenju prihoda od prodaje i prava na korištenje jedinica iz projekata u skladu sa člankom 19. Uredbe (EU) br. 2018/1999

8. izvješća o emisijama stakleničkih plinova, uključujući i uklanjanje pomoću ponora u skladu sa člankom 26. Uredbe (EU) br. 2018/1999

9. približnog izvješća o emisijama stakleničkih plinova u skladu sa člankom 26. Uredbe (EU) br. 2018/1999.

(2) Izvješća iz stavka 1. ovoga članka izrađuju se u skladu s odlukama i smjernicama Konvencije, Kyotskog protokola i Pariškog sporazuma i objavljuju se na mrežnim stranicama središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša.

Članak 23.

(1) Za provedbu Uredbe (EU) br. 525/2013, Uredbe (EU) br. 662/2014, Delegirane uredbe (EU) br. 666/2014 i Provedbene uredbe (EU) br. 749/2014 nadležno je središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša.

(2) U svrhu provedbe propisa navedenih u stavku 1. ovoga članka, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša obavlja sljedeće poslove:

1. nositelj je izrade izvješća iz članka 21. stavka 3. ovoga Zakona koja objavljuje na mrežnim stranicama

2. izvješće o korištenju sredstava iz članka 21. stavka 3. točke 8. ovoga Zakona priprema na temelju podataka koje mu Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost dostavlja do 31. svibnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu na obrascima u skladu sa člankom 17. Uredbe (EU) br. 525/2013 i člankom 24. Provedbene uredbe (EU) br. 749/2014

3. dostavlja izvješća iz članka 21. stavka 3. točki 1., 2., 6. i 7. ovoga Zakona Komisiji i Tajništvu Konvencije u skladu sa člancima 4., 7., 15. i 16. Uredbe (EU) br. 525/2013, Uredbom (EU) br. 662/2014, Provedbenom uredbom (EU) br. 749/2014 i Delegiranom uredbom (EU) br. 666/2014

4. dostavlja izvješća iz članka 21. stavka 3. točki 2., 3., 4., 5., 8. i 9. ovoga Zakona Europskoj agenciji za okoliš u skladu sa člancima 7., 8., 13., 14., 17. i 18. Uredbe (EU) br. 525/2013, Uredbom (EU) br. 662/2014, Provedbenom uredbom (EU) br. 749/2014 i Delegiranom uredbom (EU) br. 666/2014

5. dostavlja informacije i surađuje s Komisijom vezano za odgovore u okviru procesa revizije u skladu sa člankom 9. Uredbe (EU) br. 525/2013, Uredbom (EU) br. 662/2014, Provedbenom uredbom (EU) br. 749/2014 i Delegiranom uredbom (EU) br. 666/2014

6. dostavlja informacije i surađuje s Komisijom vezano za odgovore u okviru procesa revizije u skladu sa člankom 9. Uredbe (EU) br. 525/2013

7. dostavlja informacije i surađuje s Komisijom u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 525/2013 i pravno obvezujućih propisa Europske unije donesenih na temelju Uredbe (EU) br. 525/2013.

(3) U svrhu provedbe Uredbe (EU) br. 525/2013 i pravno obvezujućih akata Europske unije donesenih na temelju Uredbe (EU) br. 525/2013 središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša surađuje s tijelima i osobama iz članka 26. ovoga Zakona, Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i drugim tijelima.

Članak 24.

(1) U svrhu provedbe Uredbe (EU) br. 2018/1999 središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša obavlja sljedeće poslove:

1. nositelj je izrade izvješća iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona, koja objavljuje na mrežnim stranicama

2. izvješće o korištenju sredstava iz članka 22. stavka 1. točke 7. ovoga Zakona priprema na temelju podataka koje mu Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost dostavlja do 31. svibnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu u skladu sa člankom 19. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/1999

3. dostavlja izvješća iz članka 22. stavka 1. točki 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. ovoga Zakona Komisiji i Tajništvu Konvencije u skladu sa člancima 15., 17., 18., 19. i 26. Uredbe (EU) br. 2018/1999

4. dostavlja izvješća iz članka 21. stavka 3. točki 3., 4., 8. i 9. ovoga Zakona Europskoj agenciji za okoliš u skladu sa člancima 18., i 26. Uredbe (EU) br. 2018/1999

5. dostavlja informacije i surađuje s Komisijom vezano za odgovore u okviru procesa revizije u skladu sa člankom 37. i 38. Uredbe (EU) br. 2018/1999

6. dostavlja informacije i surađuje s Komisijom u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 2018/1999 i pravno obvezujućih propisa Europske unije donesenih na temelju Uredbe (EU) br. 2018/1999.

(2) U svrhu provedbe Uredbe (EU) br. 2018/1999 i pravno obvezujućih akata Europske unije donesenih na temelju Uredbe (EU) br. 2018/1999 središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša surađuje s tijelima i osobama iz članka 25. stavka 1. ovoga Zakona, Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i drugim tijelima.

Članak 25.

(1) Tijela državne uprave i druga tijela javne vlasti nadležna za poslove zaštite okoliša, energetike, gospodarstva, poljoprivrede, šumarstva, vodnoga gospodarstva, mora, prometa, poslove službene statistike te trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o. i Hrvatske vode kao pravna osoba za upravljanje vodama, i svi poslovni subjekti, koji prikupljaju i/ili posjeduju podatke o djelatnostima po sektorima, kojima se ispuštaju ili uklanjaju staklenički plinovi, potrebne za izradu izvješća iz članka 21. stavka 3. i članka 22. stavka 1. ovoga Zakona moraju te podatke dostaviti središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša.

(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka dostavljaju se bez naknade u skladu s rokovima propisanim pravilnikom iz članka 67. ovoga Zakona, u obimu i formatu koji središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša objavljuje na mrežnim stranicama.

(3) Podaci potrebni za izradu izvješća iz članka 21. stavka 3.  očke 2. i članka 22. stavka 1. podstavka točke 8. ovoga Zakona moraju se dostaviti središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša do 30. rujna tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

(4) Tijela iz stavka 1. ovoga članka dužna su, putem svojih predstavnika u Povjerenstvu iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona na način propisan pravilnikom iz članka 67. ovoga Zakona, sudjelovati u svim fazama pripreme i dostave podataka, pregleda izvješća i reviziji koju provodi Tajništvo Konvencije i Europska komisija.

Članak 26.

(1) Za potrebe praćenja izrade izvješća iz članka 21. stavka 3.točke 2. i članka 22. stavka 1. točke 8. ovoga Zakona i davanja mišljenja na ta izvješća te sudjelovanja u pregledu tih izvješća osniva se Povjerenstvo za međusektorsku koordinaciju za nacionalni sustav za praćenje emisija stakleničkih plinova.

(2) Za praćenje i ocjenu provedbe i planiranja politike i mjera za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj, davanja mišljenja na izvješća iz članka 21. stavka 3. točki 1., 4., 5., 6. i 9. i članka 22. stavka 1. točki 2., 3., 4., 5 i 8. ovoga Zakona i sudjelovanja u pregledu tih izvješća osniva se Povjerenstvo za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama.

(3) Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga Zakona sastoji se od Koordinacijske skupine i dvije tehničke radne skupine: tehničke radne skupine za ublaženje i tehničke radne skupine za prilagodbu klimatskim promjenama.

(4) Povjerenstva iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša, osniva Vlada Republike Hrvatske odlukom.

(5) Članovima Povjerenstva i tehničkih radnih skupina koji nisu predstavnici tijela državne uprave pripada naknada za rad.

(6) Sredstva za rad članova iz stavka 5. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske, a iznos naknade utvrđuje se odlukom iz stavka 4. ovoga članka.

(7) Administrativne i tehničke poslove za povjerenstva iz stavaka 1. i 2. ovoga članka te tehničke radne skupine iz stavka 2. ovoga članka obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša.

IV. SUSTAV TRGOVANJA EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA

Članak 27.

Trgovanjem emisijskim jedinicama, čija se količina postupno ograničava, smanjuju se emisije stakleničkih plinova iz postrojenja i zrakoplova te se time na troškovno učinkovit način doprinosi ublažavanju klimatskih promjena.

Dozvola za emisije stakleničkih plinova operaterima postrojenja

Članak 28.

(1) Operater postrojenja može obavljati djelatnost kojom se ispuštaju staklenički plinovi ako ishodi od središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša dozvolu za emisije stakleničkih plinova.

(2) Obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka uključuje i pokusni rad prema zakonu kojim se uređuje gradnja.

(3) Djelatnosti i staklenički plinovi iz stavka 1. ovoga članka propisuju se uredbom iz članka 61. ovoga Zakona.

Članak 29.

(1) Zahtjev za izdavanje dozvole za emisije stakleničkih plinova sadrži:

1. opis postrojenja i djelatnosti, uključujući i tehnologiju

2. opis sirovina i pomoćnih materijala čije korištenje dovodi do emisija stakleničkih plinova

3. izvore emisija stakleničkih plinova.

(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka se prilaže plan praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja izrađen u skladu s odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i sažeti ne-tehnički opis postrojenja i djelatnosti.

(3) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se i putem mrežne aplikacije iz članka 51. stavka 6. ovoga Zakona.

(4) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša je dužno odlučiti rješenjem o zahtjevu za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka u roku od 60 dana od dana primitka podnošenja urednog zahtjeva.

Članak 30.

(1) Dozvola za emisije stakleničkih plinova sadrži:

1. naziv i adresu operatera

2. popis djelatnosti i emisija iz postrojenja

3. obvezu praćenja emisija

4. obvezu izvješćivanja

5. obvezu predaje količine emisijskih jedinica, do 30. travnja svake godine, u iznosu koji odgovara ukupnoj emisiji stakleničkih plinova iz postrojenja iz prethodne kalendarske godine, verificirane u skladu sa člankom 52. ovoga Zakona.

(2) Plan praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja sastavni je dio dozvole iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša izdaje dozvolu za emisije stakleničkih plinova za postrojenje, dio postrojenja ili više postrojenja na istoj lokaciji kojima upravlja isti operater ako utvrdi da je operater postrojenja sposoban obavljati praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova, u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Članak 31.

(1) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša odobrava plan praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja u skladu s odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 te pravilnika iz članka 60. ovoga Zakona.

(2) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša može, ako ocijeni potrebnim, pojedina pitanja usklađenosti plana praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja s odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i pravilnika iz članka 60. ovoga Zakona razmotriti s povjerenstvom iz članka 54. stavka 1. ovoga Zakona.

Promjene tehničko-tehnoloških rješenja

Članak 32.

(1) Operater postrojenja dužan je obavijestiti središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša o planiranim promjenama tehničko-tehnoloških karakteristika postrojenja, uključujući promjenu vrste goriva, sirovine ili drugih tvari koje se koriste u postrojenju, povećanje ili smanjenje toplinske snage na ulazu, odnosno kapaciteta postrojenja te o planiranoj promjeni osobe operatera postrojenja bez odgađanja, odnosno o planiranoj izmjeni plana praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja koja nije značajna u smislu članka 15. stavka 3. Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i važećih uputa Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066, najkasnije do 31. prosinca tekuće godine.

(2) Ako središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša na temelju obavijesti iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da planirana promjena postrojenja zahtijeva izmjenu sadržaja dozvole iz članka 30. ovoga Zakona i/ili da planirana izmjena plana praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja predstavlja značajnu izmjenu tog plana u smislu članka 15. stavka 3. Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i važećih uputa Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066, u roku od 15 dana od primitka te obavijesti pozvat će operatera postrojenja da u određenom roku koji ne može biti duži od 60 dana podnese odgovarajući zahtjev.

(3) Ako središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša na temelju obavijesti iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da planirana promjena postrojenja ne zahtijeva izmjenu sadržaja dozvole iz članka 30. ovoga Zakona i/ili da planirana izmjena plana praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja ne predstavlja značajnu izmjenu tog plana u smislu članka 15. stavka 3. Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i važećih uputa Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066, o tome će bez odgađanja obavijestiti operatera postrojenja.

(4) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka i zahtjev za odobravanjem značajnih izmjena plana praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja u skladu sa člankom 14. stavkom 2. i člankom 15. stavkom 3. Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066, prilaže se opis izmjena te izmijenjen plan praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja izrađen u skladu s odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066.

(5) Na postupak po zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka primjenjuju se odredbe članka 30. ovoga Zakona.

(6) Ako operater postrojenja ne podnese zahtjev iz stavka 2. ovoga članka smatra se da je odustao od planirane promjene postrojenja.

(7) U slučaju promjene osobe operatera postrojenja, prava i obveze koje proizlaze iz dozvole iz članka 28. ovoga Zakona prenose se na pravnog slijednika.

(8) O izmjeni dozvole iz članka 28. ovoga Zakona, odobravanju značajnih izmjena plana praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja i utvrđivanju promjene osobe operatera u skladu s odredbama ovoga članka središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša donosi rješenje.

Prestanak rada postrojenja i ukidanje dozvole

Članak 33.

(1) Operater postrojenja dužan je u roku od osam dana obavijestiti središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša o planiranom datumu prestanka obavljanja djelatnosti u postrojenju. Obavijest o prestanku obavljanja djelatnosti u postrojenju u stečajnom postupku dostavlja stečajni upravitelj.

(2) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša će rješenjem ukinuti dozvolu iz članka 28. ovoga Zakona u sljedećim slučajevima:

1. po primitku obavijesti iz stavka 1. ovoga članka

2. ako utvrdi da je postrojenje prestalo s radom u skladu s člankom 21. Odluke Komisije 2011/278/EU

3. ako utvrdi da operater postrojenja u svom radu krši propise iz područja zaštite okoliša.

(3) Prijedlog za ukidanje dozvole iz članka 28. ovoga Zakona može podnijeti i inspekcija zaštite okoliša.

(4) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša dostavlja rješenje iz stavka 2. ovoga članka središnjem tijelu državne uprave nadležnom za inspekcijske poslove u području zaštite okoliša.

Članak 34.

(1) U slučaju ukidanja dozvole iz članka 28. ovoga Zakona operater postrojenja je dužan izraditi verificirano izvješće o emisijama u skladu s odredbama iz članaka 51. i 52. ovoga Zakona za razdoblje od početka godine do dana izvršnosti rješenja iz članka 34. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Verificirano izvješće iz stavka 1. ovoga članka operater postrojenja je dužan dostaviti središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša u roku od dva mjeseca od dana izvršnosti rješenja iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Operater postrojenja dužan je predati količinu emisijskih jedinica u Registru Unije u iznosu koji odgovara ukupnoj emisiji stakleničkih plinova utvrđenih u izvješću iz stavka 2. ovoga članka u roku od 15 dana od dostave tog izvješća.

(4) Emisijske jedinice raspodijeljene operateru postrojenja iz članka 33. ovoga Zakona vrijede do kraja razdoblja trgovanja.

(5) Operateru postrojenja se ne dodjeljuju emisijske jedinice od kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj je postrojenje prestalo s obavljanjem djelatnosti.

Raspodjela emisijskih jedinica

Članak 35.

(1) Operaterima postrojenja koji imaju dozvolu iz članka 28. ovoga Zakona i operatorima zrakoplova koji imaju odobren plan praćenja u skladu sa člankom 44. ovoga Zakona raspodjeljuju se emisijske jedinice.

(2) Za svako razdoblje trgovanja raspodjela emisijskih jedinica provodi se prodajom putem dražbe, ako ovim Zakonom nije određeno da se dodjeljuju besplatno.

(3) Operateru postrojenja za proizvodnju električne energije, uključujući nova postrojenja za proizvodnju električne energije, postrojenja za hvatanje, transport ili skladištenje ugljikova dioksida emisijske jedinice se ne mogu dodijeliti besplatno.

(4) Operateru postrojenja, osim postrojenja iz stavka 3. ovoga članka, a uključujući postrojenja za proizvodnju električne energije iz otpadnih plinova, postrojenja za centralno grijanje (toplane) i postrojenja visokoučinkovite kogeneracije samo u odnosu na proizvodnju energije za grijanje i hlađenje, emisijske jedinice se dodjeljuju besplatno u određenom iznosu u skladu sa stavkom 5. ovoga članka.

(5) U 2013. godini količina emisijskih jedinica koja se dodijelila besplatno iznosila je 80% od količine utvrđene u skladu s odredbama Odluke Komisije 2011/278/EU i važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Komisije 2011/278/EU. Svake sljedeće godine količina emisijskih jedinica koja se dodjeljuje besplatno smanjuje se za jednake iznose tako da u 2020. godini iznosi 30% od količine utvrđene u skladu s odredbama Odluke Komisije 2011/278/EU.

(6) Od 2021. do 2025. godine količina emisijskih jedinica koja će se dodijeliti besplatno iznosi 30% od količine utvrđene u skladu s odredbama Uredbe Komisije (EU) 2019/331 i važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 2019/331.

(7) Iznimno, operaterima postrojenja iz stavaka 4., 5. i 6. ovoga članka koji obavljaju djelatnost u sektorima ili podsektorima koji su izloženi velikom riziku od izmještanja emisija stakleničkih plinova u treće zemlje količina emisijskih jedinica koja će se dodijeliti besplatno iznosi 100% od količine utvrđene u skladu s odredbama Odluke Komisije 2011/278/EU, Uredbe Komisije (EU) 2019/331 i važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Odluke Komisije 2011/278/EU i Uredbe Komisije (EU) 2019/331

(8) Emisijske jedinice koje su izdane od 1. siječnja 2013. godine nadalje vrijede neograničeno.

(9) Emisijske jedinice koje se izdaju od 1. siječnja 2021. godine nadalje uključuju naznaku o tome u kojem su desetogodišnjem razdoblju od 1. siječnja 2021.godine nadalje izdane te su valjane za emisije od prve godine toga razdoblja nadalje.

Raspodjela emisijskih jedinica operaterima postrojenjaza razdoblje od 2013. do 2020.

Članak 36.

(1) Za provedbu Odluke Komisije 2011/278/EU i važećih uputa Europske komisije donesenih na temelju Odluke Komisije 2011/278/EU nadležno je središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša.

(2) U svrhu provedbe Odluke Komisije 2011/278/EU središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša dostavlja Europskoj komisiji odgovarajuće obavijesti o preliminarnom izračunu količina emisijskih jedinica koje se dodjeljuju besplatno i donosi rješenja kojima se određuje količina emisijskih jedinica za razdoblje od 2013. do 2020. godine koja se dodjeljuje besplatno:

1. operaterima postojećih postrojenja u skladu sa člancima 5. do 16. Odluke Komisije 2011/278/EU

2. operaterima novih postrojenja u skladu sa člancima 17. do 19. Odluke Komisije 2011/278/EU

3.  operaterima postrojenja u slučaju značajnog povećanja kapaciteta postrojenja u skladu sa člankom 20. Odluke Komisije 2011/278/EU i važećim uputama Europske komisije o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica

4. operaterima postrojenja u slučaju značajnog smanjenja kapaciteta postrojenja u skladu sa člankom 21. Odluke Komisije 2011/278/EU i važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Odluke Komisije 2011/278/EU

5. operaterima postrojenja u slučaju djelomičnog prestanka rada postrojenja u skladu sa člankom 23. Odluke Komisije 2011/278/EU i važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Odluke Komisije 2011/278/EU

6. operaterima postrojenja u slučaju naknadnog povećanja razine djelatnosti postrojenja u skladu sa člankom 23. Odluke Komisije 2011/278/EU i važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Odluke Komisije 2011/278/EU.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša, na temelju obavijesti operatera postrojenja, ili ako na drugi način utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članaka 20., 21., 22., ili 23. Odluke Komisije 2011/278/EU, po službenoj dužnosti donosi rješenje.

(4) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša dostavlja rješenje iz stavka 2. i 3. ovoga članka središnjem tijelu državne uprave nadležnom za inspekcijske poslove u području zaštite okoliša.

(5) Postojeće postrojenje iz stavka 2. ovoga članka je svako postrojenje u kojem se obavlja djelatnost kojom se ispuštaju staklenički plinovi i:

1. koje je ishodilo dozvolu za emisije stakleničkih plinova do 30. lipnja 2011. godine ili

2. koje je ishodilo odgovarajući akt prema propisu kojim se uređuje gradnja i zaštita okoliša do 30. lipnja 2011. godine i ispunjava sve uvjete za dobivanje dozvole za emisije stakleničkih plinova prema ovom Zakonu.

(6) Operater je dužan do 31. prosinca svake godine obavijestiti središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša o djelomičnom prestanku s radom postrojenja u skladu sa člankom 23. Odluke Komisije 2011/278/EU i važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Odluke Komisije 2011/278/EU.

(7) U svrhu provedbe Odluke Komisije 2011/278/EZ i važećih uputa Europske komisije donesenih na temelju Odluke Komisije 2011/278/EU i ovoga Zakona središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša surađuje sa središnjim tijelom državne uprave nadležnim za poslove gospodarstva.

Raspodjela emisijskih jedinica operaterima postrojenja za razdoblje od 2021. do 2025.

Članak 37.

(1) Za provedbu Uredbe Komisije (EU) 2019/331 i važećih uputa Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 2019/331, nadležno je središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša.

(2) U svrhu provedbe Uredbe Komisije (EU) 2019/331, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša dostavlja Europskoj komisiji odgovarajuće obavijesti o preliminarnom izračunu količina emisijskih jedinica koje se dodjeljuju besplatno i donosi rješenja kojima se određuje količina emisijskih jedinica za razdoblje od 2021. do 2025. godine koja se dodjeljuje besplatno:

1. operaterima postojećih postrojenja u skladu sa člancima 4., 10., 11., 12., 13. 14. 15. i 16. Uredbe Komisije (EU) 2019/331

2. operaterima novih postrojenja u skladu sa člancima 5., 17. i 18. Uredbe Komisije (EU) 2019/331

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša, na temelju obavijesti operatera postrojenja, ili ako na drugi način utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članaka 23., 25. ili 26. Uredbe Komisije (EU) 2019/331, po službenoj dužnosti donosi rješenje.

(4) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša dostavlja rješenje iz stavka 2. i 3. ovoga članka središnjem tijelu državne uprave nadležnom za inspekcijske poslove u području zaštite okoliša.

(5) Postojeće postrojenje iz stavka 2. podstavka 1. ovoga članka je svako postrojenje u kojem se obavlja djelatnost kojom se ispuštaju staklenički plinovi i:

1. koje je ishodilo dozvolu za emisije stakleničkih plinova do 30. lipnja 2019. godine ili

2. koje je ishodilo odgovarajući akt prema propisu kojim se uređuje gradnja i zaštita okoliša do 30. lipnja 2019. godine i ispunjava sve uvjete za dobivanje dozvole za emisije stakleničkih plinova prema ovom Zakonu.

(6) Operater je dužan do 15. siječnja svake godine obavijestiti središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša o svakoj promjeni povezanoj s radom postrojenja u prethodnoj kalendarskoj godini koja utječe na dodjelu emisijskih jedinica postrojenju, u skladu sa člankom 23. Uredbe Komisije (EU) 2019/331 i važećim uputama Europske donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 2019/331.

(7) U svrhu provedbe Uredbe Komisije (EU) 2019/331 i važećih uputa Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 2019/331 i ovoga Zakona središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša surađuje sa središnjim tijelom državne uprave nadležnim za poslove gospodarstva.

Članak 38.

Protiv dozvole iz članka 28. ovoga Zakona, rješenja iz članka 32. stavka 8., članka 33. stavka 2., članka 36. stavaka 2. i 3. i članka 37. stavaka 2. i 3. žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

Isključivanje malih postrojenja iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama

Članak 39.

(1) Operater postrojenja koji je ishodio dozvolu iz članka 28. ovoga Zakona može središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša podnijeti zahtjev za isključenje iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama ako:

1. ima emisije stakleničkih plinova manje od 25.000 tona ekvivalenta ugljikova dioksida u 2016., 2017. i 2018. godini, u skladu s verificiranim izvješćem o emisijama

2. za postrojenje za izgaranje, ima nazivnu ulaznu toplinsku snagu ispod 35 MW

3. će provoditi mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija propisane uredbom iz članka 59. ovoga Zakona i posebnim propisom kojim se uređuje plaćanje naknade na emisije ugljikova dioksida.

(2) U skladu sa stavkom 1. ovoga članka bolnice mogu središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša podnijeti zahtjev za isključenje iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama, ako će provoditi mjere iz stavka 1. točke 3. ovoga članka.

(3) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša izrađuje popis operatera postrojenja koji su podnijeli zahtjev iz stavka 1. ovoga članka koji sadrži i mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija.

(4) Popis iz stavka 3. ovoga članka središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša objavljuje na mrežnim stranicama i dostavlja Europskoj komisiji na odobrenje.

(5) Po odobrenju Europske komisije popisa iz stavka 3. ovoga članka, odnosno isteka roka od 9 mjeseci od dostave popisa Europskoj komisiji, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša donosi rješenje operaterima postrojenja koji su podnijeli zahtjev iz stavka 1. ovoga članka kojim se isključuje iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama kojim se određuje:

1. obveza provođenja mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija

2. obveza praćenja i izvješćivanja o provedbi mjera za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija.

(6) Isključenjem iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama operater postrojenja nije dužan predati emisijske jedinice u skladu sa člankom 57. stavkom 1. ovoga Zakona.

(7) Za postrojenje koje je isključeno iz trgovanja emisijskim jedinicama ne dodjeljuju se emisijske jedinice besplatno.

(8) Operater postrojenja koje je isključeno iz trgovanja emisijskim jedinicama obvezan je pratiti emisije stakleničkih plinova i dostaviti izvješće o emisijama.

Članak 40.

(1) Operater postrojenja koji je prethodno ishodio dozvolu iz članka 28. ovoga Zakona može središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša podnijeti zahtjev za isključenjem iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama ako:

1. ima emisije stakleničkih plinova manje od 2.500 tona ekvivalenta ugljikova dioksida, ne računajući emisije iz biomase, u 2016., 2017. i 2018. godini u skladu s verificiranim izvješćem o emisijama

2. prati i izvješćuje o godišnjim emisijama stakleničkih plinova.

(2) Operater postrojenja koji je prethodno ishodio dozvolu iz članka 28. ovoga Zakona može središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša podnijeti zahtjev za isključenjem iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama pričuvnih ili pomoćnih jedinica s manje od 300 radnih sati godišnje u 2016., 2017. i 2018. godini.

(3) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša izrađuje popis operatera postrojenja koji su podnijeli zahtjev iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Popis iz stavka 3. ovoga članka središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša objavljuje na mrežnim stranicama i dostavlja Europskoj komisiji na odobrenje.

(5) Po odobrenju Europske komisije popisa iz stavka 4. ovoga članka središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša donosi rješenje operaterima postrojenja koji su podnijeli zahtjev iz stavka 1. i 2. ovoga članka kojim se isključuje iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama.

(6) Isključenjem iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama operater postrojenja nije dužan predati emisijske jedinice u skladu sa člankom 57. stavkom 1. ovoga Zakona.

(7) Za postrojenje koje je isključeno iz trgovanja emisijskim jedinicama ne dodjeljuju se emisijske jedinice besplatno.

Ponovno uključivanje malih postrojenja u sustav trgovanja emisijama

Članak 41.

(1) U slučaju da bilo koje postrojenje iz članka 39. stavka 1. ovoga Zakona, u bilo kojoj kalendarskoj godini emitira 25.000 tona ili više ekvivalenta ugljikova dioksida ili u slučaju da postrojenje ne provodi mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija, to postrojenje će ponovo biti uključeno u sustav trgovanja emisijama.

(2) U slučaju da bilo koje postrojenje iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona u bilo kojoj kalendarskoj godini emitira 2.500 tona ili više ekvivalenata ugljikova dioksida, ne uzimajući u obzir emisije iz biomase, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša će ponovno uključiti to postrojenje u sustav trgovanja emisijama.

(3) Ako se postrojenje u skladu sa stavkom 1. i 2. ovoga članka ponovo uključi u sustav trgovanja, emisijske jedinice izdane tim postrojenjima odbijaju se od količine koju će Republika Hrvatska prodati na dražbi.

(4) Operater postrojenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne može podnijeti zahtjev iz članka 39. stavka 1. i članak 40. stavka 1. ovoga Zakona u tom razdoblju trgovanja.

Članak 42.

Protiv rješenja iz članka 39. stavka 5. i članka 40. stavka 5. ovoga Zakona žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

Zrakoplovna djelatnost

Članak 43.

(1) Operator zrakoplova dužan je pratiti i izvješćivati o emisijama stakleničkih plinova koje nastaju obavljanjem zrakoplovne djelatnosti u skladu sa člankom 53. ovoga Zakona te predati emisijske jedinice u skladu sa člankom 57. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Obveze iz stavka 1. ovoga članka odnose se na operatora zrakoplova:

1. koji ima operativnu licenciju u skladu s primjenjivim propisom Europske unije ili

2. koji je pripisan Republici Hrvatskoj kao državi članici za upravljanje zbog najvećih procijenjenih pripisanih emisija iz zrakoplovstva ispuštenih tijekom letova koje je taj operator zrakoplova obavio u baznoj godini.

(3) Zrakoplovne djelatnosti i staklenički plinovi iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se uredbom iz članka 59. ovoga Zakona.

Članak 44.

(1) Za potrebe provedbe praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova iz zrakoplova i o podacima o tonskim kilometrima iz zrakoplova operator zrakoplova kojem je Republika Hrvatska nadležna država članica je dužan izraditi plan praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova iz zrakoplova i plan praćenja i izvješćivanja o podacima o tonskim kilometrima iz zrakoplova i za njih ishoditi odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša.

(2) Operator zrakoplova, kojem je Republika Hrvatska nadležna država članica, podnosi središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša plan praćenja i izvješćivanja o podacima o tonskim kilometrima iz zrakoplova i plan praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova na hrvatskom ili engleskom jeziku na odobrenje najkasnije četiri mjeseca prije početka razdoblja izvješćivanja.

(3) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša je dužno odobriti plan praćenja i izvješćivanja o podacima o tonskim kilometrima iz zrakoplova i plan praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova iz stavka 1. ovoga članka u roku od dva mjeseca od primitka plana praćenja i izvješćivanja o podacima o tonskim kilometrima iz zrakoplova i plana praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova ukoliko su dostavljeni planovi izrađeni u skladu s Uredbom Komisije (EU) 601/2012, Uredbom Komisije (EU) br. 2018/2066 i važećim uputama Europske Komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i pravilnikom iz članka 60. ovoga Zakona.

(4) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša neće odobriti plan praćenja i izvješćivanja o podacima o tonskim kilometrima iz zrakoplova i plan praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova ako:

1. plan praćenja i izvješćivanja o podacima o tonskim kilometrima iz zrakoplova i plan praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova nije izrađen u skladu s Uredbom Komisije (EU) 601/2012, Uredbom Komisije (EU) br. 2018/2066, važećim uputama Europske Komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i pravilnikom iz članka 60. ovoga Zakona, a u roku od 15 dana nije ispravio i/ili dopunio u skladu s uputom središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša

2. operator zrakoplova nema operativnu licenciju izdanu od države članice EU ili Svjedodžbu zračnog prijevoznika (AOC) izdanu od treće države.

(5) Obrazac plana praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova iz zrakoplova i plana praćenja i izvješćivanja o podacima o tonskim kilometrima iz zrakoplova, način dostave kao i važeće upute donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 za ispunjavanje obrazaca Europske komisije propisuje ministar uredbom iz članka 59. ovoga Zakona ovoga Zakona.

Raspodjela emisijskih jedinica operatorima zrakoplova

Članak 45.

(1) Za svako razdoblje trgovanja operator zrakoplova kojem je Republika Hrvatska nadležna država članica i koji ima odobrene planove praćenja iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona može podnijeti zahtjev za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica. Zahtjev se podnosi najmanje 21 mjesec prije početka razdoblja.

(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka operator zrakoplova prilaže verificirano izvješće o podacima o tonskim kilometrima i verificirano izvješće o emisijama za godinu koja je završila 24 mjeseca prije početka razdoblja trgovanja (u daljnjem tekstu: promatrana godina).

(3) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša provjerava cjelovitost izvješća iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Za svaki podneseni zahtjev iz stavka 1. ovoga članka u roku od tri mjeseca od dana odluke Europske komisije kojom se utvrđuje referentna vrijednost, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša donosi rješenje o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica kojim se određuje:

1. ukupnu količinu emisijskih jedinica za razdoblje trgovanja na koje se odnosi koje se dodjeljuju besplatno

2. količinu emisijskih jedinica za svaku godinu razdoblja trgovanja koje se dodjeljuju besplatno.

(5) Obrazac Izvješća o podacima o tonskim kilometrima, Izvješća o verifikaciji, način provjere cjelovitosti izvješća, važeće upute za ispunjavanje obrazaca Europske komisije, te način izračuna ukupne količine emisijskih jedinica za razdoblje trgovanja i količine emisijskih jedinica za svaku godinu razdoblja trgovanja propisuje se uredbom iz članka 59. ovoga Zakona.

Posebna rezerva za operatore zrakoplova

Članak 46.

(1) Operator zrakoplova u svakom razdoblju trgovanja može zatražiti besplatnu dodjelu emisijskih jedinica iz posebne rezerve za operatore zrakoplova ako ispunjava sljedeće uvjete:

1. počinje se baviti zrakoplovnim djelatnostima navedenima u uredbi iz članka 59. ovoga Zakona nakon promatrane godine, ili

2. u prosjeku ostvari povećanje broja tonskih kilometara za najmanje 18% između promatrane godine i druge kalendarske godine toga razdoblja te

3. djelatnosti iz podstavka 1. ili 2. ovoga stavka nisu, u cijelosti ili djelomično, nastavak zrakoplovne djelatnosti koju je ranije obavljao drugi operator zrakoplova.

(2) Zahtjev za dodjelom besplatnih emisijskih jedinica iz posebne rezerve iz stavka 1. ovoga članka podnosi se središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša do 30. lipnja 2023. godine.

(3) Zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka prilaže se:

1. izvješće o podacima o tonskim kilometrima za zrakoplovne djelatnosti koje operator zrakoplova obavi tijekom 2022. godine koji su verificirani u skladu s pravilnikom iz članka 60. ovoga Zakona i uredbe iz članka 59. ovoga Zakona.

2. dokaz o ispunjenju uvjeta iz stavka 1. točke 3. ovoga članka

3. postotak povećanja tonskih kilometara koje je operator zrakoplova iz stavka 1. ovoga članka ostvario između promatrane godine za koju su podneseni podaci o tonskim kilometrima i druge kalendarske godine razdoblja

4. ukupno povećanje tonskih kilometara koje je operator zrakoplova iz stavka 1. ovoga članka ostvario između promatrane godine i druge kalendarske godine razdoblja

5. ukupno povećanje tonskih kilometara koje je operator iz stavka 1. ovoga članka zrakoplova ostvario između promatrane. godine i druge kalendarske godine razdoblja koji premašuje postotak naveden u stavku 1. točki 2. ovoga članka.

(4) Zahtjevi iz stavka 3. točki 3. 4. i 5. ovoga članka prilažu se ako operator zrakoplova podnosi zahtjev vezano za uvjet koji se odnosi na stavak 1. točku 2. ovoga članka.

(5) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša provjerava cjelovitost izvješća iz stavka 3. točke 1. ovoga članka.

Rješenje o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica za operatore zrakoplova iz posebne rezerve

Članak 47.

(1) U roku od 3 mjeseca od dana donošenja odluke Europske komisije kojom se utvrđuje referentna vrijednost, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša donosi rješenje o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica za svaki podneseni zahtjev iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona, kojim se određuje:

1. ukupnu količinu emisijskih jedinica dodijeljenih iz posebne rezerve svakom operatoru zrakoplova koji je podnio zahtjev iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona

2. količinu emisijskih jedinica dodijeljenih svakom operatoru zrakoplova za svaku godinu koji je podnio zahtjev iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Operatoru zrakoplova koji je podnio zahtjev iz članka 46. stavka 1. na temelju članka 46. stavka 1. točke 1. ne može dodijeliti više od 1.000.000 emisijskih jedinica.

(3) Količina emisijskih jedinca dobivenih na temelju referentne vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka ne smije biti veća od godišnje količine emisijskih jedinica dodijeljenih u skladu sa člankom 45. stavkom 4. točkom 2. ovoga Zakona.

(4) Sve neraspodijeljene emisijske jedinice iz posebne rezerve prodaju se na dražbi.

(5) Način dostave zahtjeva iz članka 45. stavka 1. i članka 46. stavka 1., način provjere cjelovitosti izvješća iz članka 45. stavka 3. i članka 46. stavka 3. ovoga Zakona, izračun ukupne količine emisijskih jedinica za razdoblje trgovanja iz stavka 1. točke 1. ovoga članka i količine emisijskih jedinica za svaku godinu razdoblja trgovanja iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, propisuje se uredbom iz članka 59. ovoga Zakona.

Zabrana upravljanja letovima operatoru zrakoplova

Članak 48.

(1) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša može predložiti Europskoj komisiji donošenje odluke o zabrani upravljanja letovima operatoru zrakoplova koji ne ispunjava obveze:

1. dostavljanja plana praćenja u propisanom roku

2. dostavljanja verificiranog izvješća o tonskim kilometrima i emisijama u propisanom roku

3. plaćanja naknade iz članka 58. stavka 5. ovoga Zakona.

(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

1. dokaze o neispunjavanju obveza iz stavka 1. ovoga članka

2. obavijest o mjerama poduzetim prema operatoru zrakoplova

3. obrazloženje za nametanje obveze zabrane leta operatoru zrakoplova

4. prijedlog opsega zabrane leta i uvjeta pod kojima bi se ta zabrana primjenjivala.

(3) Operator zrakoplova iz stavka 1. ovoga članka ima pravo da mu Europska komisija priopći bitne činjenice i razloge koji čine osnovu za donošenje odluke iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Operator zrakoplova iz stavka 1. ovoga članka ima mogućnost Europskoj komisiji dostaviti svoje primjedbe u pisanom obliku u roku od 15 dana od dana priopćenja iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Ako Europska komisija donese odluku iz stavka 1. ovoga članka, odluku provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za zračni promet.

(6) Tijelo iz stavka 5. ovoga članka obavještava Europsku komisiju o svim mjerama poduzetim u svrhu ispunjenja odluke iz stavka 1. ovoga članka.

Emisije stakleničkih plinova iz međunarodnog zrakoplovstva

Članak 49.

(1) Neovisno o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu sa člankom 51. stavkom 2. ovoga Zakona, operator zrakoplova iz članka 43. ovoga Zakona dužan je pratiti i izvješćivati o emisijama stakleničkih plinova koje nastaju obavljanjem zrakoplovne djelatnosti na letovima:

1. između zračnih luka smještenih u zemljama Europskog gospodarskog prostora i trećih zemalja

2. između zračnih luka smještenih u zemljama Europskog gospodarskog prostora i zračnih luka smještenih u najudaljenijim regijama drugih država članica

3. između zračnih luka smještenih u zemljama izvan Europskog gospodarskog prostora.

(2) Obveza praćenja i izvješćivanja iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na operatore zrakoplova koji obavljaju letove zrakoplovima čija je najveća certificirana uzletna masa iznad 5.700 kg i ima godišnju emisiju stakleničkih plinova veću od 10.000 tona ekvivalenta ugljikova dioksida od 1. siječnja 2019. godine, osim letova u svrhu gašenja požara, humanitarne letove i letova za potrebe hitne medicinske službe.

(3) Za potrebe provedbe praćenja i izvješćivanja o emisijama iz stavka 1. i 2. ovoga članka operator zrakoplova iz članka 43. ovoga Zakona dužan je izraditi plan praćenja o emisijama stakleničkih plinova iz zrakoplova i za njih ishoditi odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša.

(4) Operator zrakoplova iz članka 43. ovoga Zakona podnosi središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša plan praćenja o emisijama stakleničkih plinova na hrvatskom ili engleskom jeziku na odobrenje na način i u rokovima propisanim uredbom iz članka 59. ovoga Zakona.

(5) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša izdaje odobrenje iz stavka 3. ovoga članka ako je dostavljeni plan praćenja i izvješćivanja izrađen u skladu s Uredbom Komisije (EU) 601/2012, Uredbom Komisije (EU) 2018/2066, važećim uputama Europske Komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) 2018/2066 i pravilnikom iz članka 60.ovoga Zakona.

(6) Obvezni sadržaj obrasca plana praćenja emisijama stakleničkih plinova iz zrakoplova iz stavka 3. ovoga članka, način dostave, kao i važeće upute Europske komisije o pravilima praćenja i izvješćivanja u sustavu trgovanja emisijama, propisuje ministar pravilnikom iz članka 60. ovoga Zakona.

Izvješćivanje o emisijama u sustavu trgovanja emisijama stakleničkih plinova

Članak 50.

Za provedbu Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbu Komisije (EU) 2018/2066 i važećih uputa Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) 2018/2066 nadležno je središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša.

Članak 51.

(1) Operater postrojenja kojem je izdana dozvola iz članka 28. ovoga Zakona obvezan je pratiti emisije stakleničkih plinova i dostaviti izvješće o emisijama i izvješće o verifikaciji (u daljnjem tekstu: verificirano izvješće) središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša do 1. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu u skladu s odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) 2018/2066, važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) 2018/2066 i pravilnikom iz članka 60. ovoga Zakona.

(2) Operator zrakoplova iz članka 43. stavka 1.ovoga Zakona obvezan je pratiti emisije stakleničkih plinova i dostaviti verificirano izvješće središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša do 1. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu u skladu s odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) 2018/2066, važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) 2018/2066 i pravilnikom iz članka 60. ovoga Zakona.

(3) Neovisno o stavku 2. ovoga članka, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca svake kalendarske operator zrakoplova obvezan je i pratiti emisije stakleničkih plinova iz članka 50. ovoga Zakona i dostaviti verificirano izvješće središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša do 31. svibnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu u skladu s odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) 2018/2066 važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) 2018/2066 i pravilnikom iz članka 60. ovoga Zakona.

(4) Prva godina praćenja emisija stakleničkih plinova iz članka 49. ovoga Zakona je 2019. godina.

(5) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša provjerava izvješća iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka u smislu usklađenosti s Uredbom Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbom Komisije (EU) 2018/2066, važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) 2018/2066 i pravilnikom iz članka 60. ovoga Zakona.

(6) Za poslove odobravanja planova praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja iz članka 31. ovoga Zakona, izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja i izvješća o verifikaciji iz stavaka 1. i 2. ovoga članka središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša može koristiti elektroničku programsku opremu (mrežna aplikacija) koja omogućava mrežni unos, obradu i prikaz podataka.

(7) Elektroničku programsku opremu iz stavka 6. ovoga članka osigurava središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša

(8) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša dodjeljuje korisničko ime i zaporku za pristup mrežnoj aplikaciji.

Članak 52.

(1) Operater postrojenja i operator zrakoplova dužni su verificirati podatke iz izvješća iz članka 51. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona u skladu s odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067 važećih uputa Europske komisije o verifikaciji emisija stakleničkih plinova u sustavu trgovanja emisijama stakleničkih plinova i pravilnika iz članka 60. ovoga Zakona. Verifikaciju obavlja pravna osoba koja je akreditirana za obavljanje stručnih poslova verifikacije izvješća prema Uredbi Komisije (EU) br. 2018/2067 i normi HRN EN/ISO 14065: 2013 (u daljnjem tekstu: verifikator).

(2) Ako se tijekom verifikacije izvješća iz članka 51. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona ustanove na postrojenju ili obavljanju zrakoplovne djelatnosti bitna odstupanja od plana praćenja iz članka 30. stavka 2., odnosno članka 44. stavka 1. ovoga Zakona verifikator obustavlja verifikaciju te može predložiti operateru postrojenja ili operatoru zrakoplova izmjenu plana praćenja u skladu sa člankom 32. ovoga Zakona, odnosno člankom 44. ovoga Zakona.

(3) Operater postrojenja i operator zrakoplova iz stavka 2. ovoga članka dužan je izmijeniti plan praćenja i dostaviti ga središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša na odobrenje u skladu sa člankom 32. ovoga Zakona, odnosno člankom 44. ovoga Zakona.

(4) U slučaju da plan praćenja iz stavka 3. ovoga članka središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša zaprimi do 31. prosinca tekuće godine primjenjuje se postupak iz članka 32. ovoga zakona, odnosno članka 44. ovoga Zakona.

(5) U slučaju da plan praćenja iz stavka 3. ovoga članka središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša zaprimi nakon roka iz stavka 4. primjenjuje se postupak iz stavka 8. ovoga članka.

(6) U slučaju da inspekcijski nadzor utvrdi činjenicu iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe stavka 4. i 5. ovoga članka.

(7) Verifikacija izvješća iz postrojenja i zrakoplova iz stavka 3. ovoga članka nastavlja se na temelju izmijenjenog i odobrenog Plana praćenja.

(8) Ako operater postrojenja, odnosno operator zrakoplova nije dostavio izvješće u skladu sa člankom 51. stavcima 1., 2. i 3. ovoga Zakona ili čije verificirano izvješće nije ocijenjeno kao cjelovito u skladu s propisanim mjerilima, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša po službenoj dužnosti procjenjuje emisije iz postrojenja ili zrakoplova i prema potrebi  verificira izvješće o emisijama o trošku operatera postrojenja, odnosno operatora zrakoplova.

(9) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša o procijenjenim emisijama iz stavka 8. ovoga članka donosi rješenje.

Članak 53.

(1) Za provedbu važećih uputa Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067 nadležni su središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša i Hrvatska akreditacijska agencija (u daljnjem tekstu: Akreditacijsko tijelo).

(2) U svrhu provedbe Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067 u dijelu koji se odnosi na akreditaciju verifikatora i rad Akreditacijskog tijela, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša obavlja sljedeće poslove:

1. zaprima obavijest Akreditacijskog tijela o istorazinskim procjenama u skladu sa člankom 65. stavkom 1. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

2. poduzima korektivne radnje u skladu sa člankom 66. stavkom 2. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

3. dostavlja Akreditacijskim tijelima informacije u skladu sa člankom 73. Uredbe Komisije (EU) . 2018/2067

4. razmjenjuje izvješće iz članka 73. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067 s nadležnim tijelom države članice u kojoj verifikator ima sjedište u skladu sa člankom 75. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067.

(3) U svrhu provedbe Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067 u dijelu koji se odnosi na akreditaciju verifikatora i rad Akreditacijskog tijela Akreditacijsko tijelo obavlja sljedeće poslove:

1. vrši ocjenu verifikatora i njegova osoblja u skladu sa člankom 45. i 48. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

2. zaprima zahtjev za akreditaciju u skladu sa člankom 46. Uredbe Komisije (EU) 2018/2067

3. uzima u obzir složenost područja za koje podnositelj zahtijeva akreditaciju u skladu sa člankom 47. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

4. priprema i donosi odluku o dodjeli, produženju ili obnovi akreditacije u skladu sa člankom 49. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

5. provodi godišnji nadzor svakog verifikatora u skladu sa člankom 50. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

6. provodi ponovno ocjenjivanje u skladu sa člankom 51. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

7. provodi izvanredno ocjenjivanje u skladu sa člankom 52. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

8. provodi potrebne aktivnosti vezano za proširenje opsega akreditacije u skladu sa člankom 53. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

9. provodi administrativne mjere vezano za suspenziju, povlačenje ili smanjenje opsega akreditacije u skladu sa člankom 54. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

10. obavlja poslove i mora biti ovlašteno u skladu sa člankom 55. i 61. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

11. organizira svoj rad u skladu sa člankom 57. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

12. imenuje ocjenjivački tim u skladu sa člankom 58. i 59. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

13. uključuje u ocjenjivački tim tehničko osoblje u skladu sa člankom 60. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

14. postupa u slučaju prigovora u skladu sa člankom 62. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

15. podvrgava se istorazinskim procjenama u skladu sa člankom 65. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

16. dostavlja obavijest središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša o istorazinskim procjenama u skladu sa člankom 66. stavkom 1. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

17. dostavlja središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša radni program u skladu sa člankom 71. stavkom 1. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

18.  dostavlja središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša o upravljanju u skladu sa člankom 71. stavkom 3. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

19. dostavlja središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša izvješće o administrativnim mjerama u skladu sa člankom 72. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067

20. postupa u slučaju neusklađenosti verifikatora s odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067 u skladu sa člankom 73. stavkom 2. i člankom 74. Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067.

(4) U svrhu provedbe Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 i Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067 i ovoga Zakona, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša surađuje sa središnjim tijelom državne uprave nadležnim za poslove gospodarstva i središnjim tijelom državne uprave nadležnim za inspekcijske poslove u području zaštite okoliša.

Članak 54.

(1) Za obavljanje posebnih stručnih poslova i savjetovanje nadležnog tijela iz članka 31. stavka 2., članka 36., članka 37., članka 51. stavka 5. i članka 52. stavka 2. ovoga Zakona ministar može odlukom osnovati Stručno povjerenstvo za tehnička pitanja u okviru sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) koje se sastoji od stalnih predstavnika središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša te povremenih članova koji su predstavnici iz redova stručnih tijela.

(2) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka određuje se sastav i broj članova te način rada Povjerenstva.

(3) Članovima Povjerenstva koji nisu predstavnici središnjih tijela državne uprave pripada naknada za rad u Povjerenstvu.

(4) Sredstva za rad Povjerenstva osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske, a iznos naknade za rad u Povjerenstvu utvrđuje se odlukom iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Administrativne i tehničke poslove za Povjerenstvo obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša.

Članak 55.

(1) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša može obaviti naknadnu verifikaciju dostavljenog verificiranog izvješća iz članka 51. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona.

(2) Ako se verifikacijom iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da emisije iz postrojenja ili zrakoplova nisu u skladu s verificiranim izvješćem iz članka 51. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša će sljedeće kalendarske godine, u skladu sa člankom 56. ovoga Zakona, predmetnom operateru postrojenja ili operatoru zrakoplova izdati umanjen, odnosno uvećan iznos emisijskih jedinica za iznos razlike u odnosu na količinu emisijskih jedinica koju je operater postrojenja ili operator zrakoplova predao u skladu sa člankom 57. ovoga Zakona.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, operateru postrojenja iz članka 35. stavka 3. ovoga Zakona iznos emisijskih jedinica koje je dužan predati sljedeće kalendarske godine u skladu sa člankom 57. stavka 1. ovoga Zakona umanjuje se, odnosno uvećava za iznos razlike emisijskih jedinca utvrđen provjerom iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Troškove verifikacije iz stavka 1. ovoga članka snosi središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša.

(5) Ako se utvrdi da verifikator nije verificirao izvješće iz članka 51. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona u skladu s pravilima o verifikaciji izvješća o emisijama postupit će se u skladu s odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067, pravilnikom iz članka 60. ovoga Zakona, važećim uputama Europske komisije donesenih na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067 te posebnom propisu kojim se uređuju stručni poslovi zaštite okoliša.

(6) Pravna osoba koja je izradila izvješće o emisijama iz članka 51. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona ili plan praćenja emisija stakleničkih plinova za određeno postrojenje ili operatora zrakoplova, ne može raditi verifikaciju izvješća za to postrojenje ili operatora zrakoplova.

Članak 56.

(1) Na temelju rješenja iz članka 36. stavka 2. i 37. stavka 2. ovoga Zakona, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša izdaje operateru postrojenja količinu emisijskih jedinica za svaku godinu razdoblja trgovanja koje se dodjeljuju besplatno, razmjerni dio emisijskih jedinica koje mu pripadaju za pojedinu kalendarsku godinu najkasnije do 28. veljače u tekućoj godini.

(2) Na temelju rješenja iz članka 45. stavka 4. i članka 47. stavka 1. ovoga Zakona, središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša izdaje operatoru zrakoplova količinu emisijskih jedinica za svaku godinu razdoblja trgovanja koje se dodjeljuju besplatno, razmjerni dio emisijskih jedinica koje mu pripadaju za pojedinu kalendarsku godinu najkasnije do 28. veljače u tekućoj godini.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša izdaje razmjerni dio emisijskih jedinica koje mu pripadaju za pojedinu kalendarsku godinu operateru postrojenja u roku od osam dana od primitka rješenja iz članka 36. stavka 2. točaka 2. do 6. te članka 37. stavka 2. točke 2. ovoga Zakona.