SADRŽAJ

Uvod       4

1. Trajanje Nacionalne strategije       5

2. Analiza stanja u pogledu snaga, slabosti i potencijala za razvoj, odabrana           5    strategija s obzirom na snage i slabosti te pojašnjenje odabranih prioriteta          navedenih u članku 36. stavku 2. točke A i B  Uredbe 1308/2013                                            

2.1. Analiza stanja       5

2.1.1. Proizvodnja voća       6

2.1.2. Proizvodnja povrća       8

2.1.3. Ekološka poljoprivreda     10

2.1.4. Tržište voća i povrća u Republici Hrvatskoj     11

2.1.5. Stanje i razvoj proizvođačkih organizacija     18

2.1.6. Djelovanje na okoliš (utjecaji, pritisci i koristi) proizvodnje            voća i povrća, uključujući glavna kretanja               19

2.2. Odabrana strategija s obzirom na snage i slabosti     23

2.2.1. Unutarnja usklađenost strategije     30

2.2.2. Komplementarnost i usklađenost sa drugim instrumentima         30

3. Ciljevi operativnog programa i pokazatelji uspješnosti                 31

3.1. Zahtjevi za sve ili za nekoliko određenih aktivnosti     31

3.2. Specifične informacije za sve vrste aktivnosti                 32

3.2.1. Stjecanje dugotrajne materijalne imovine     32

3.2.2. Druge mjere (nematerijalne)     33

4. Nadležna i odgovorna tijela     37

5. Sustav praćenja, ocjenjivanja i izvještavanja       37

5.1. Vrednovanje i ocjenjivanje operativnih programa     38

5.2. Praćenje i ocjenjivanje Nacionalne strategije     38

6. Proračun za provedbu Nacionalne strategije     41

7. Prilozi     43

7.1.  Nacionalni okvir za zaštitu okoliša     43

7.2. Sažeti prikaz ključnih područja, ciljeva i mjera                                                 71

U Nacionalnoj strategiji za održive operativne programe u sektoru voća i povrća korišteni su sljedeći izvori podataka, izvješća nadležnih tijela državne uprave, agencija i znanstveno-obrazovnih ustanova te pravni akti Europske unije kao i sljedeće skraćenice:

Nacionalna strategija za održive operativne programe u sektoru voća i povrća   - Nacionalna strategija

Uredba (EU) br. 1308/2013  - Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007

Uredba (EU) br. 2393/2017 - Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 Uredba (EU) 2017/2393 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni Uredaba (EU) br. 1305/2013 o potpori ruralnom razvoju iz Europskoga poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), (EU) br. 1306/2013 o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike, (EU) br. 1307/2013 o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike, (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i (EU) br. 652/2014 o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima koji se odnose na prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja te na biljno Uredba (EU) br. 2393/2017zdravstvo i biljni reprodukcijski materijal

Uredba (EU) br. 891/2017 - Delegirana Uredba Komisije (EU) 2017/891 оd 13. ožujka 2017. o dopuni Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu sektora voća i povrća te prerađevina voća i povrća i o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu novčanih kazni koje će se primjenjivati u tim sektorima i o izmjeni provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 543/2011

Uredba (EU) br. 892/2017 - Provedbena Uredba Komisije (EU) 2017/892 оd 13. ožujka 2017. o utvrđivanju pravila za primjenu uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u sektoru voća i povrća te prerađevina voća i povrća

Agencija za zaštitu okoliša (2012.): Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj, 2005.-2008., Zagreb, 2012.;

Agencija za zaštitu okoliša (2015.): Izvješće o stanju okoliša u Republici  Hrvatskoj, 2014., Zagreb 2015.;

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (2019.): Izvješće o projekcijama emisija stakleničkih plinova po izvorima i njihovo uklanjanje ponorima, Zagreb, 2019.;

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu

Državni zavod za statistiku

Tržišni cjenovni informacijski sustav u poljoprivredi

UVOD

Nacionalna strategija za održive operativne programe u sektoru voća i povrća (u daljnjem tekstu: Nacionalna strategija) izrađuje se na temelju Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. Prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 te Ominubus Uredbom (EU) 2017/2393 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. Prosinca 2017, Delegiranom Uredbom Komisije (EU) 2017/891 оd 13. ožujka 2017. o dopuni Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu sektora voća i povrća te prerađevina voća i povrća i o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu novčanih kazni koje će se primjenjivati u tim sektorima i o izmjeni Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 543/2011 i Provedbenom Uredbom Komisije (EU) br. 892/2017 (EU) 2017/892 оd 13. ožujka 2017. o utvrđivanju pravila za primjenu uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u sektoru voća i povrća te prerađevina voća i povrća.

Nacionalnom strategijom određuju se razvojni prioriteti i ciljevi u sektoru voća i povrća u Republici Hrvatskoj te utvrđuju pravila kojima se osigurava učinkovita provedba operativnih programa priznatih organizacija proizvođača i njihovih udruženja u sektoru voća i povrća.

Nacionalnom strategijom u sektoru voća i povrća osigurava se financijska potpora proizvođačkim organizacijama i njihovim udruženjima za provedbu višegodišnjih operativnih programa putem operativnog fonda. Operativni program proizvođačke organizacije, kao respektabilne, tržišno konkurentne proizvođače jedinice, predstavlja plan u kojemu su detaljno opisane mjere i aktivnosti koje proizvođačka organizacija planira poduzeti kako bi postigla zadane ciljeve. Učinkovita provedba koncizno strukturiranih i mjerljivih operativnih programa doprinosi ostvarivanju prioriteta i ciljeva Nacionalne strategije.

Također, Nacionalna strategija daje jasne smjernice proizvođačkim organizacijama, upoznaje ih s mjerama i aktivnostima koje je potrebno uključiti u operativne programe, kao i elementima za praćenje i evaluaciju tih operativnih programa.

Proizvođačka organizacija se o sniva na inicijativu proizvođača sa svrhom objedinjavanja aktivnosti pojedinačnih proizvođača u zajedničke aktivnosti koje imaju za cilj planiranje proizvodnje i njeno prilagođavanje potražnji, koncentriranju ponude i stavljanju na tržište proizvoda vlastitih članova, optimiziranje troškova proizvodnje, stabiliziranje cijena proizvoda, podizanje komercijalne vrijednosti i promociju proizvoda te sprečavanje kriznih situacija i učinkovito upravljanja njima. Na taj način proizvođači jačaju svoju poziciju na tržištu, posljedično osiguravajući održivost, ekonomičnost i kontinuitet proizvodnje.

1. TRAJANJE NACIONALNE STRATEGIJE

Nacionalna strategija primjenjuje se na odobrene operativne programe koje provode priznate proizvođačke organizacije i njihova udruženja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2024. godine.

Za potrebe provedbe Nacionalne strategije, cjelokupni teritorij Republike Hrvatske predstavlja jednu regiju. Provedba Nacionalne strategije propisuje se na temelju članka 48., stavka 8. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, 118/18).

2. ANALIZA STANJA U POGLEDU SNAGA, SLABOSTI I POTENCIJALA ZA RAZVOJ , ODABRANA STRATEGIJA S OBZIROM NA SNAGE I SLABOSTI TE POJAŠNJENJE ODABRANIH PRIORITETA NAVEDENIH U ČLANKU 36. STAVKU 2. TOČKE A I B Uredbe 1308/2013

2.1. ANALIZA STANJA

Biljna proizvodnja u Republici Hrvatskoj u 2018. godini odvijala se na 1.485.645 ha poljoprivrednih površina. Od ukupne površine korištene za poljoprivrednu proizvodnju u 2018. godini, 1,90 % koristilo se za proizvodnju voća, a 0,66 % za proizvodnju povrća. Prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva u 2017. godini iznosila je 6,8 ha.

Uzimajući u obzir prosječnu veličinu i strukturu gospodarstava prema razredima korištene poljoprivredne površine razvidno je da 83,38% gospodarstava pripada kategoriji veličine do 9,99 ha. Unatoč trendu rasta broja gospodarstava u kategorijama od 20 do 100 ha, njihova zastupljenost u ukupnom broju je i dalje niska. U strukturi poljoprivrednih gospodarstava prema razredima ekonomske veličine gospodarstava razvidno je da 82,59%  gospodarstva pripada razredu  ekonomske veličine do 14 999 EUR.

Bruto domaći proizvod u 2017. godini iznosio je 43,75 milijardi EUR, a udio poljoprivrede, ribarstva i šumarstva u bruto domaćem proizvodu iznosio je svega 3 %. S obzirom na prosječnu veličinu poljoprivrednog gospodarstva ona se mogu opisati kao relativno mala gospodarstva, što ima izravan utjecaj na manju konkurentnost na tržištu, a time i slabiju ekonomsku održivost poljoprivrednog gospodarstva.

Razvoj poljoprivredne djelatnosti dodatno otežavaju dobna i obrazovna struktura, jer 36,4 % nositelja poljoprivrednih gospodarstava spada u dobnu skupinu iznad 65 godina, 35,5 % u dobnu skupinu od 51 do 64 godine, 15,7% nositelja poljoprivrednih gospodarstava je u dobnoj skupini od 41 do 50 godina, a svega 12,4% pripada dobnoj skupini ispod 41 godine. Struktura obrazovanja nositelja poljoprivrednih gospodarstava također je vrlo nepovoljna s obzirom da 95% nositelja poljoprivrednih gospodarstava posjeduje samo praktično iskustvo u poljoprivrednoj proizvodnji. Razina obrazovanja u ruralnim područjima u prosjeku je znatno niža u usporedbi s urbanim područjima. Iako postoji dobro razvijena obrazovna infrastruktura, osjeća se nedostatak programa neformalnog obrazovanja i stručnog usavršavanja.

Svi navedeni elementi kao što su mala poljoprivredna gospodarstva, mali broj površina koje se navodnjavaju i imaju sustave zaštite od mraza i tuče, starija životna dob i niži stupanj obrazovanja nositelja poljoprivrednih gospodarstava kao i primjena zastarjelih tehnologija i sortimenta te slabo korištenje informacijskih tehnologija u proizvodnji imaju za rezultat niže prinose i slabiju produktivnost poljoprivrednih gospodarstava i prepreka su daljnjem  razvoju što ima za posljedicu upitnu opstojnost i konkurentnost.

2.1.1. Proizvodnja voća

S obzirom na klimatske, pedološke i hidrološke potencijale, u Republici Hrvatskoj moguća je proizvodnja raznolikog voća, ali i unatoč ovim prednostima proizvodnja voća nije značajnije zastupljena u ukupnoj vrijednosti outputa biljne proizvodnje što se odražava u nedostatnoj proizvodnji u odnosu na potrebe stanovništva, turizma, prehrambene industrije, izvoza i mogućnostima zapošljavanja u uslužnim djelatnostima koje se nadovezuju na ovaj sektor.

Ukupna proizvodnja voćnih vrsta u Republici Hrvatskoj u 2018. godini odvijala se na 28.308 ha te je iznosila 179.766 t, od čega na nasade u intenzivnoj proizvodnji otpada 172.417 t, dok na nasade u ekstenzivnoj proizvodnji (pretežno za vlastite potrebe) otpada 7.349 t.

Tablica 1: Površine (ha) i proizvodnja (t) voća od 2013. do 2018. godine

Izvor: Državni zavod za statistiku, Obrada Ministarstvo poljoprivrede

U promatranom razdoblju od 2013. do 2018. godine zamjetan je rast površina koje se koriste za uzgoj voćnih vrsta, dok proizvodnja količinski značajno oscilira na godišnjoj razini, a uvjetovana je ponajviše promjenjivošću klimatskih značajki. Udio ekstenzivne proizvodnje je relativno nizak u ukupnoj voćarskoj proizvodnji.

U ukupnim proizvedenim količinama voća u 2018. godini najveći udio čine:

- jabuke 52 %

- mandarine 26,5 %

- šljive 8 %

- višnje 4,6 %

- breskve i nektarine 2 %

- jagode 2 %

- kruške 2 %

- jagode 1%.

Grafikon 1: Površine i proizvodnja voća (intenzivan nasad) od 2013. do 2018. godine

Izvor: Državni zavod za statistiku, Obrada Ministarstvo poljoprivrede

Od ukupnih površina na kojima se proizvodilo voće, orah se proizvodio na 17 %, na 15 % jabuka, na 13 % šljiva, na 11 % trešnja i višnja, na 6 % mandarine, na 3 % breskva i nektarina, na 2% kruška, na 2 % lubenica i dinja, a na 1 % jagoda. Površine pod orahom dugi niz godina predstavljaju značajni udio u ukupnim površinama za proizvodnju voća za razliku od proizvedenih količina.

Grafikon 2 : Količine voća proizvedene u razdoblju 2013. -  2017. godine (t)

Izvor: Državni zavod za statistiku., Obrada Ministarstvo poljoprivrede

Naša najznačajnija voćna vrsta je jabuka. Proizvodnja jabuka je najvećim dijelom koncentrirana u kontinentalnoj Hrvatskoj (preko 95 % ukupne proizvodnje) i u 2018. godini zauzima 16,7 % ukupnih površina pod voćem te 52 % ukupno proizvedenih količina voća.

U 2018. godini na površini od 4.728 ha u intenzivnoj proizvodnji proizvedeno je 90.254 t jabuka, dok je ukupna proizvodnja iznosila 93.467 t. Prema veličini površine pod nasadima, 1.612 ha otpada na sortu Idared, 701 ha na Golden Delicious i Golden Spur, 431 ha na Jonagold, 309 ha na Galu, 245 ha na Granny Smith, 122 na Braeburn, 119 ha na Fuji, a ostatak otpada na Cripps Pink, Elstar, Golden Delicious i dr.

Uz jabuku veliki značaj imaju i mandarine te klementine, vrste koje se proizvode isključivo na području Jadranske Hrvatske, u dubrovačkom obalnom području, na otocima Hvaru, Korčuli, Lastovu i Visu te području Opuzena i dolini rijeke Neretve. Na mandarine otpada 95 % od ukupnih površina pod agrumima. U 2018. godini na površini od 1.910 ha u intenzivnoj proizvodnji proizvedeno je 47.440 t mandarina dok je ukupna proizvodnja iznosila 47.676 t. Prema veličini površine pod nasadima za proizvodnju mandarina na 426 ha proizvodila se sorta Kovano Wase, na 377 ha Zorica rana, na 377 ha Chahara i na 168 Unshiu Owari.

2.1.2. Proizvodnja povrća

Proizvodnja povrća je poput proizvodnje voća, zahvaljujući klimatskim, pedološkim i hidrološkim potencijalima, moguća tijekom cijele godine, ali je i unatoč ovoj činjenici zastupljenost povrća u ukupnoj vrijednosti outputa biljne proizvodnje nedovoljna u odnosu na potrebe stanovništva, turizma, prehrambene industrije, izvoza i mogućnosti zapošljavanja. Ukupna proizvodnja povrća u Republici Hrvatskoj u 2018. godini odvijala se na površini od 9.773 ha i iznosila je 217.949 t od čega je proizvodnja za tržište iznosila 184.898 t, a proizvodnja u povrtnjacima (pretežno za vlastite potrebe) 33.051 t.

Tablica 2: Površine i proizvodnja povrća od 2013. do 2018. godine

Izvor: Državni zavod za statistiku, Obrada Ministarstvo poljoprivrede

U ukupnim proizvedenim količinama povrća u 2018. godini najveći udio čine:

-kupus 18,2 %

-rajčica 14,2 %

-lubenice 12,9 %

-luk i češnjak 12,5 %

-paprika 8,3 %

-mrkva 5,3 %

-salata 3,2 %

-dinje 2%.

    Grafikon 3: Površine i proizvodnja povrća (za tržište) od 2013. do 2018. godine

Izvor: Državni zavod za statistiku, Obrada Ministarstvo poljoprivrede

U promatranom razdoblju od 2013. do 2018. godine zamjetan je blagi rast površina koje se koriste za proizvodnju povrća. Proizvodnja povrća u odnosu na proizvodnju voća, manje oscilira na godišnjoj razini, a uvjetovana je ponajviše promjenjivošću klimatskih značajki. Udio povrća iz ekstenzivne proizvodnje u ukupnoj povrtlarskoj proizvodnji je relativno mali.

Grafikon 4: Površine u intenzivnoj proizvodnji po vrstama povrća od 2013. do 2017. godine, izraženo u hektarima

Izvor: Državni zavod za statistiku 2018., Obrada Ministarstvo poljoprivrede

Najzastupljenija vrsta povrća u 2018. godini je kupus, a njegov udio u ukupnoj proizvodnji povrća iznosi 18,2 %. Kupus se najvećim dijelom proizvodi u kontinentalnoj Hrvatskoj. U 2018. godini na površini od 1.667 ha ukupno je proizvedeno 39.571 tona kupusa s prinosom od 22,1 t/ha, a prosječna proizvodnja kupusa u razdoblju od 2013. do 2017. godine iznosila je 33.479 t. Uz kupus izniman značaj ima i rajčica koja se najvećim dijelom proizvodi u mediteranskom dijelu Hrvatske. U 2018. godini na površini od 491 ha ukupno je proizvedeno 30.950 tona rajčice s prinosom od 46,1 t/ha.

Grafikon 5 : Proizvodnja povrća u razdoblju od 2013. do 2017. godine, izraženo u tonama

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2018., Obrada Ministarstvo poljoprivrede

2.1.3. Ekološka poljoprivreda

U Republici Hrvatskoj, prema posljednjim službenim podacima, evidentirano je 4.877 subjekata proizvođača, od čega je 4.380 proizvođača u biljnoj proizvodnji, a ukupna evidentirana površina ekološke proizvodnje je 96.618 ha što čini 6,46% u odnosu na ukupnu poljoprivrednu površinu.  Zadnjih deset godina izrazit je trend rasta udjela ekoloških površina s 0,63% na 6,46% u odnosu na ukupne korištene poljoprivredne površine.

Tablica 3. Površine pod ekološkom proizvodnjom

Izvor: Državni zavod za statistiku; Obrada: Ministarstvo poljoprivrede

  * Od 2013. godine u ukupnoj površini korištenog poljoprivrednog zemljišta obuhvaćeno je i zajedničko zemljište. Zajedničko zemljište     može biti   pašnjak ili ostalo korišteno poljoprivredno zemljište na kojem se više gospodarstava zajednički koristi državnim zemljištem za ispašu stoke.

 Struktura biljne proizvodnje

Prema strukturi biljne proizvodnje, najzastupljeniji su oranice s 44.083 ha što čini 45,63% ukupnih ekoloških površina, zatim pašnjaci s površinom od 40.745 ha što čini 42,17% ukupnih ekoloških površina, slijede voćnjaci ima gotovo 9.000 ha (8.962) s udjelom od 9,28%. Za spomenuti su i aromatično i ljekovito bilje na 5.100 ha (5,28%), maslinike s 1.750 ha (1,81%) i vinograde s 1.010 ha ukupne površine (1,05%).

Tablica 4. Struktura biljne proizvodnje

Izvor: Državni zavod za statistiku; Obrada: Ministarstvo poljoprivrede

  Napomena: Površine pod oranicama uključuju i površine pod ugarom, ljekovitim biljem i povrćem

2.1.4. Tržište voća i povrća u Republici Hrvatskoj

Opće značajke

Samo manji dio ukupne proizvodnje voća i povrća namijenjen je za tržište i konzumaciju u svježem obliku dok je veći dio proizvodnje, posebno proizvodnja povrća, namijenjena za preradu.  Kao najvažniji faktori koji ograničavaju intenzivniji razvoj proizvodnje voća i povrća i čine je nedostatnom za potrebe tržišta izdvajaju se mala veličina gospodarstva te nezadovoljavajuća starosna i obrazovna struktura proizvođača što utječe na manju konkurentnost na tržištu i slabiju održivost poljoprivrednih gospodarstava. Nadalje, razlozi niske konkurentnosti proizvodnje voća i povrća leže u nedovoljnoj orijentiranosti proizvodnje tržištu i neusklađenosti zahtjevima potražnje što je posebno vidljivo u sortimentu koji ne prati trendove tržišta, ali i nedostatku kapaciteta za kvalitetno čuvanje i pripremu voća i povrća (proizvoda) namijenjenog tržištu. Dodatni elementi slabije prilagodbe proizvodnje tržišnim uvjetima i niže komercijalne vrijednosti proizvoda proizlaze iz malog postotka proizvoda koji potječu iz certificiranih sustava upravljanja kvalitetom te slabe marketinške pripreme proizvoda za tržište. Stoga proizvedene količine teško nalaze put do tržišta i svojom kvalitetom i količinama ne mogu konkurirati voću i povrću na tržištu drugih zemalja Europske unije kao i na zahtjevnijim tržištima trećih zemalja.

Iz analize prodajnih kanala vidljivo je da se glavnina prodaje voća i povrća odvija kroz trgovine u sklopu trgovačkih lanaca, a manjim dijelom kroz veletržnice, tržnice i izravnu prodaju potrošačima. Slijedom navedenog, pozicija proizvođača u lancu od proizvodnje preko otkupa do prodaje proizvoda izgubila je na značaju, a proizvođači su postali podložniji utjecaju nepovoljnih tržišnih prilika jer je njihova pregovaračka snaga mala u odnosu na ostale dionike u lancu opskrbe potrošača hranom.

Aktualno stanje na tržištu voća

U promatranom petogodišnjem razdoblju (2013. – 2018.) razvidno je da uvoz voća kontinuirano raste. U 2018. godini nastavlja se negativan trend vanjsko trgovinske bilance. Uvoz se povećao u odnosu na 2017. godinu te u 2018. iznosi nešto više od 204.000 t čineći tako bilancu u količinskom i vrijednosnom smislu negativnom ( 130.811.452 kg; 147.545.368 EUR).

Grafikon 6: Uvoz najzastupljenijih vrsta koje se ne proizvode u Hrvatskoj od 2013. do 2017. godine, izraženo u tonama

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2018., Obrada Ministarstvo poljoprivrede

U uvozu voća dominantnu ulogu imaju vrste koje se ne proizvode u Republici Hrvatskoj kao što su banane i agrumi (naranča, limun, grejp). Osim toga, uvoze se i jabuke, kruške i lubenice.

Grafikon 7: Uvoz voća u periodu od 2013. do 2017. g odine, izraženo u tonama

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2018., Obrada Ministarstvo poljoprivrede

Trend pada izvoza voća zaustavljen je 2018. godine kada je izvezena količina iznosila 73.685 t s vrijednošću od gotovo 39.908,622 EUR, što je u odnosu na  2017. godinu iznosilo povećanje od 16.976 t odnosno 34,492,135 EUR. U 2018. godini su se kao i u 2017. godini najviše izvozile jabuke i mandarine. Mandarine su se najviše izvozile u Bosnu i Hercegovinu te Srbiju, dok su se jabuke najviše izvozile u Sloveniju, Italiju i Austriju. Razlog malim izvezenim količinama u 2017. godini smanjeni je prirod mandarina zbog dugotrajne hladnoće. U odnosu na 2017. godinu, izvoz jabuka i mandarina u 2018. godini povećan je te je iznosio   24.765 t i 16.815 t.

Grafikon 8 : U voz voća u periodu od 2013. do 2017.  godine, izraženo u tonama

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2018., Obrada Ministarstvo poljoprivrede

Aktualno stanje na tržištu povrća

U promatranom petogodišnjem razdoblju (2013. – 2018.) razvidno je da uvoz povrća  kontinuirano raste. U 2018. godini nastavlja se negativan trend vanjsko trgovinske bilance. Uvoz se povećao u odnosu na 2017. godinu te u 2018. godini iznosi 128.828 t čineći tako bilancu u količinskom i vrijednosnom smislu negativnom (131,335,450 k g; 101,963,706 EUR).

U strukturi uvoza povrća dominantnu ulogu ima uvoz crvenog luka i češnjaka te rajčice. Količina uvezenog luka u promatranom se razdoblju kretala od 20.042 t u 2013. godini pa sve do 27.288 t u 2018. godini, dok je rajčice u 2013. godini uvezeno 10.868 t , a 2018. godine 13.369 t. Najviše luka uvozilo se iz Austrije i Nizozemske, a češnjaka iz Kine i Španjolske, dok je rajčica najviše uvožena iz Nizozemske i Italije.

Grafikon 9: Uvoz povrća u periodu od 2013. do 2017.  godine, izraženo u tonama

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2018., Obrada Ministarstvo poljoprivrede

Od 2013. do 2017. godine bilježi se trend rasta izvoza povrća koji u 2017. godini iznosi 46.033 t, a zatim blago pada u 2018. godini na 41.493 t.

U razdoblju od 2013. do 2018. godine od ukupno proizvedenih količina povrća u izvozu prednjače rajčica, luk te kupusnjače.  Tijekom 2018. godine najviše se izvozila rajčica (5.287 t) u Češku i Sloveniju, zatim krastavci i kornišoni (5.139 t) te kupus (1.075 t)

Grafikon 10 : Izvoz povrća u periodu od 2013. do 2017. godine, izraženo u tonama

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2018., Obrada Ministarstvo poljoprivrede

Potrošnja voća

U razdoblju od 2013. do 2017. godine potrošnja voća kontinuirano se smanjuje. Najmanja potrošnja voća zabilježena je 2014. godine, a obilježio ju je veliki pad proizvodnje voća uslijed nepovoljnih klimatskih uvjeta (velika količina oborina). U 2017. godini potrošnja kontinentalnog voća (šljive, višnje i trešnje, jabuka, kruška, breskve i nektarine, jagode, orašasto voće, stolno grožđe) iznosila je 28 kg po stanovniku, ostalog voća (marelica, smokve, ostalo bobičasto voće osim jagoda, ostalo svježe voće) 23 kg po stanovniku te citrusa 26 kg po stanovniku. Pojedinačno, najviše se konzumira naranča, 16,5 kg po stanovniku i jabuka 13,7 kg po stanovniku, pri čemu njihova potrošnja čini 40 % ukupne potrošnje voća. U kategoriji suptropskog voća najveća potrošnja odnosi se na banane čija potrošnja iznosi oko 14 kg po glavi stanovnika.

Potrošnja povrća

U razdoblju od 2013. do 2017. godine bilježi se trend kontinuiranog rasta potrošnje povrća u Hrvatskoj. Ukupna prosječna potrošnja povrća u tom razdoblju iznosila je 132 kg po stanovniku, pri čemu je najveća potrošnja povrća zabilježena u 2016. godini, kada iznosi 139 kg po stanovniku. U 2017. godini potrošnja povrća, osim kupusa, paprike, krastavaca, salate i rajčice, smanjena je za oko 6% u odnosu na 2016. godinu. U strukturi potrošnje povrća u 2017. godini najviše se konzumirala rajčica, 20 kg po stanovniku, luk i češnjak 11,2 kg po stanovniku te kupus  8,7 kg i mrkva 7,4 kg po stanovniku.

Grafikon 11. SWOT analiza proizvodnje u sektoru voća i povrća

Zahvaljujući raznovrsnom podneblju (kontinentalno, mediteransko i gorsko) koje omogućava poljoprivrednu proizvodnju na otvorenom prostoru, uglavnom tijekom čitave godine, Republika Hrvatska u okviru zajedničkog tržišta poljoprivrednih proizvoda posjeduje značajne komparativne pogodnosti za razvoj tržišno orijentirane i konkurentne proizvodnje u sektoru voća i povrća. Proizvodnja voća i povrća u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, a regionalne posebnosti Republike Hrvatske omogućavaju raznolikost asortimana voćnih i povrtnih kultura. Općenito, p roizvodnja voća i povrća u Republici Hrvatskoj predstavlja intenzivniju granu biljne proizvodnje, kako u organizacijskom i tehnološkom smislu tako i u pogledu ostvarivanja prihoda po jedinici površine. Sve veći zahtjevi domaćeg tržišta koje preferira konzumaciju voća i povrća proizvedenog u Republici Hrvatskoj, p ostojeći infrastrukturni i prerađivački industrijski kapaciteti opravdavaju potrebu za povećanjem proizvodnje. Nadalje, dostupni i relativno očuvani zemljišni resursi omogućuju planiranje dohodovnije proizvodnje voća i povrća iz ekološkog uzgoja. Izrazito značajna prednosti je i dobra prometna povezanost unutarnjeg tržišta, ali i povezanost sa zajedničkim europskim tržišnim prostorom te tržištima trećih zemalja.

Unato č povoljnim agroekolo š kim uvjetima za proizvodnju voća i povrća, postoje ć a je proizvodnja nedostatna i naj č e šć e cjenovno nekonkurentna uvoznom voću i povrću, dok je izvoz doma ć eg, svje ž eg i prera đ enog voća i povrća uglavnom koli č inski i vrijednosno mali. Nedostatna proizvodnja, prije svega za potrebe hrvatskog tr ž i š ta, posljedica je usitnjenih proizvodnih povr š ina, neure đ ene proizvodne infrastrukture, malog udjela površina za proizvodnju voća i povrća u ukupnim površinama za biljnu proizvodnju, visokih ulaznih troškova (gorivo, sjeme, sadni materijal, gnojiva i sredstava za zaštitu bilja), malog udjela površina pod sustavima za navodnjavanje i sustavima za zaštitu od tuče i mraza, upotrebe zastarjele tehnologije niske energetske učinkovitosti i okolišne prihvatljivosti (zastarjela mehanizacija, zastarjeli kapaciteti za čuvanje i pripremu proizvoda za tržište, zastarjeli i zapušteni sustavi za melioracijsku odvodnju i dr.).

Uzimajući u obzir prosječnu veličinu i strukturu gospodarstava prema razredima korištene poljoprivredne površine i razredima ekonomske veličine gospodarstava, poljoprivredna gospodarstva mogu se okarakterizirati kao relativno mala što u konačnici zasigurno značajno utječe na manju konkurentnost na tržištu, a time i slabiju ekonomsku održivost poljoprivrednog gospodarstva.

Cjenovna nekonkurentnost posljedica je i neorganiziranog tr ž i š ta svje ž eg povr ć a, niske tehni č ke opremljenosti proizvo đ a č a i neodgovaraju ć e tehnologije proizvodnje, č emu pogoduje i relativno nizak stupanj educiranosti proizvo đ a č a. U formiranju cjenovne nekonkurentnosti zna č ajnu ulogu igraju i fluktuacije na tržištu, utjecaj visokih proizvodnih tro š kova (ljudskog rada, goriva, sjemena, gnojiva i sredstava za za š titu bilja), visoki udio posredničke prodaje i troškova plasmana proizvoda na tržište, a osobito klimatske promjene, š to sve utje č e na zna č ajna godi š nja kolebanja prinosa i posljedično prihoda. Stoga je potrebno u primarnu proizvodnju uvoditi komplementarne aktivnosti koje donose dodanu vrijednost i osiguravaju pove ć anje ukupnih prihoda po jedinici kapaciteta što se prvenstveno odnosi na uvođenje novih tehnologija proizvodnje te tehničku i tehnološku modernizaciju čuvanja i pripreme proizvoda za tržište,  kako bi se podigli prinos, kvaliteta i komercijalna vrijednost proizvoda i spriječilo njegovo propadanje zbog kriza na tržištu.

Dodatno, nekonkurentnosti sektora doprinose i starija životna dob te niži stupanj obrazovanja nositelja poljoprivrednih gospodarstava kao i primjena zastarjelih tehnologija i sortimenta te slabo korištenje informacijskih tehnologija u proizvodnji što rezultira nižim prinosima i slabijom produktivnosti poljoprivrednih gospodarstava što u konačnici smanjuje investicijske i razvojne potencijale gospodarstva.

Jedan od značajnih razloga slabe konkurentnosti na tržištu je i nizak stupanj organiziranosti proizvođača te mala koncentracija ponude, neplaniranje proizvodnje u odnosu na potražnju, nedovoljnu educiranost proizvođača, slabu marketinšku pripremu i promociju proizvoda, nedostatnu informiranost i uključenost proizvođača u sustave kvalitete (Global GAP, HACCAP, zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla i zaštićene oznake izvornosti). Stoga je nužno promicati proizvodno i tr ž i š no organiziranje proizvo đ a č a radi podizanja razine ukupne produktivnosti ovoga sektora.

Stoga se povećanje proizvodnje svih značajnih vrsta voća i povrća te povećanje infrastrukturnih skladišnih i prerađivačkih kapaciteta nameće kao preduvjet za povećanje dostupnosti voća i povrća, ponajprije na domaćem tržištu. Jače udruživanje proizvođača, praćenje suvremenih trendova proizvodnje te dobra marketinška priprema i promocija proizvoda u svrhu prepoznatljivosti hrane proizvedene u Republici Hrvatskoj trebale bi imati značajan doprinos i utjecaj na dugoročnu stabilnost i održivost sektora.

2.1.5. Stanje i razvoj proizvođačkih organizacija

U skladu sa zakonodavstvom EU i nacionalnim zakonodavstvom Republike Hrvatske, trenutno su priznate četiri proizvođačke organizacije u sektoru voća i povrća. Kako je propisano člankom 154. Uredbe (EU)  br. 1308/2013, Republike Hrvatske se u okviru nacionalnih propisa odlučila za sedam članova i 3 milijuna HRK vrijednosti utržive proizvodnje ili minimalnog obujma proizvodnje kao minimalne uvjete za stjecanje statusa proizvođačke organizacije. Ukupan broj članova Proizvođačkih organizacija u sektoru voća i povrća je 80 što predstavlja prosjek od 20 članova. Nadalje, broj članova navedenih proizvođačkih organizacija drastično oscilira te se kreće od osam članova do 47 članova. Ukupna vrijednost utržive proizvodnje proizvoda navedenih proizvođačkih organizacija u 2018. godini iznosila je nešto više od 21 milijun HRK što čini prosjek nešto većim od 5 milijuna HRK utržive proizvodnje.

Navedene proizvođačke organizacije u sektoru voća i povrća u 2018. godini koristile su ukupno 732 ha poljoprivrednog zemljišta namijenjenog za proizvodnju voća i povrća što prosječno iznosi 183 ha. Raspon  površina koje obrađuju četiri Proizvođačke organizacije kreće se od 52 ha do 472 ha. Nadalje, 38 081 ha poljoprivrednog zemljišta u Republici  Hrvatskoj u 2018. godini koristilo se za proizvodnju voća i povrća, a na temelju svega gore navedenog, četiri Proizvođačke organizacije sudjeluju sa 1.9 % u ukupnoj površini istog.

Zadruga je najzastupljeniji pravni oblik koji proizvođači odabiru u svrhu stjecanja statusa proizvođačke organizacije. Nadalje, navedenu strukturu u najvećem broju čine obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja pripadaju kategoriji veličine do 9,99 ha, a koja predstavljaju relativno mala gospodarstva koja proizvode primarne proizvode dok se neznatan broj proizvođača bavi i prerađivačkom djelatnošću. Najzastupljeniji proizvodi za koje su proizvođačke organizacije priznate su jabuka, kruška, jagoda, breskva, šljiva i marelica. Sve priznate proizvođačke organizacije u biljnoj proizvodnji smještene su u kontinentalnom dijelu što upućuje na dobar geografski položaj odnosno prometnu povezanost o ostalim područjima Republike Hrvatske, ali i drugim državama članicama EU.

Budući da je stupanj organizacije u sektoru voća i povrća nizak, a koji konstantno prati pad broja članova te pad utržive proizvodnje, svrha operativnih programa Nacionalne strategije osigurati je proizvodnju prilagođenu potražnji, posebno u pogledu kvalitete i količine, promociju zajedničke proizvodnje, optimizaciju troškova proizvodnje te provođenje istraživanja konkurentnosti na tržištu kako bi se ojačao položaj proizvođača na tržištu. Budući da se proizvođači sve teže nose s poremećajima na tržištima, cilj je istaknuti se na domaćem tržištu koje će zasigurno otvoriti vrata novim tržištima.

2.1.6. Djelovanje na okoliš (utjecaji, pritisci, koristi)  proizvodnje voća i povrća, uključujući glavna kretanja

Poljoprivredna proizvodnja usko je povezana s prirodnim resursima i okolišem te stoga svojim aktivnostima neminovno utječe na stanje i kvalitetu tla, vode i zraka. Potreba za proizvodnjom sve većih količina hrane,  negativno se odražava na stanje okoliša u smislu onečišćenja tla i voda što neizravno doprinosi globalnom zagrijavanju zbog emisije stakleničkih plinova. Povećan pritisak i negativan utjecaj na stanje okoliša najčešće je posljedica neracionalnog pristupa obradi tla, odnosno rezultat nestručne primjene različitih agrotehničkih postupaka, masovne i nekontrolirane uporabe raznih kemijskih sredstava, ponajprije herbicida i fungicida te umjetnih gnojiva.

Budući da je postotak poljoprivrednih površina pod voćem i povrćem u odnosu na ukupne obradive površine  nizak, a prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva iznosi manje od 10 ha, može se zaključiti da je niska razina nepovoljnog utjecaja ovih dvaju vrsta poljoprivredne proizvodnje na tlo, vodu i zrak.

Međutim, promatrajući pojedinačne učinke ovih dvaju proizvodnji na okoliš, osobito u pogledu razine intenzivnosti proizvodnje po jedinici proizvodne površine, daje se zaključiti da povrćarska proizvodnja ima značajniji utjecaj na okoliš u odnosu na voćarsku proizvodnju.

Utjecaj poljoprivredne proizvodnje na tlo

Fizikalna degradacija tla

U Republici Hrvatskoj je procesom erozije zahvaćeno nešto više od milijun ha poljoprivrednih tala, koja se najvećim dijelom nalaze uz slivna područja rijeka Save, Drave i Dunava te u vodnom području primorsko-istarskih slivova i dalmatinskih slivova.

Procesi degradacije tla uzrokovani erozijom uočljivi su na područjima gdje je ljudska djelatnost, prije svega poljoprivreda, dovela do smanjenja vegetacijskog pokrova. Nepovoljan smjer obrade tla (uz i niz nagib), sve veća zastupljenost jarih kultura rijetkog sklopa na obradivim površinama te nepovoljan trend smanjenja površina pod krmnim usjevima dodatno pospješuje erozijske procese.

Upravo je poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj najosjetljivije na eroziju, pa tako 23,2% poljoprivrednog zemljišta ima visoki rizik, a 23,1% umjereni rizik od erozije tla vodom

Procjenjuje se da gubitak poljoprivrednih tala, uzrokovan erozijom, u Republici Hrvatskoj iznosi od 3,8 do 4 mil. t godišnje. Prema istom izvoru najvažnija poljoprivredna tla u Hrvatskoj su u posljednjih 50 godina izgubila od 2,1 do 2,8 % organske tvari, tj. 2,5 % organske tvari tijekom posljednjih trideset godina. Najizraženiji negativni učinci degradacije uočljivi su na melioriranim tlima, u kojima je u razdoblju od oko dvadeset godina, količina humusa pala  od 6 do 10 % na 4 do 5 %, dok većina poljoprivrednih tala u Republici Hrvatskoj danas ima sadržaj humusa od 1,5 do 2,5 %.

Ekstenzivni voćnjaci dio su tradicionalnog hrvatskog krajobraza i čine značajan udjel u voćarskoj proizvodnji te im zbog toga treba posvetiti posebnu pažnju. Osim što doprinose krajobraznoj raznolikosti, zbog svoje strukture, smanjuju degradaciju tla, travnati pokrov ekstenzivnih voćnjaka pridonosi povećanju organske tvari u tlu, sprječava eroziju te smanjuje ispiranje hranjivih tvari iz tla. Erozivni procesi koji zahvaćaju tlo izloženo poljoprivrednim aktivnostima posebno su značajni u krajevima s brdskim i brežuljkastim reljefom. Sa ciljem sprječavanja erozije tla potrebno je provoditi radove okomito na nagib terena, provoditi pravilnu izmjenu usjeva na nagnutim terenima (>15%) te voditi računa o održavanju međurednih prostora na istima. Međuredne površine na nagnutim terenima u trajnim nasadima potrebno je zatravnjivati.

Kao prevencija posljedica erozije tla vjetrom potrebno je promovirati podizanje vjetrozaštitnih pojaseva, dok je u uvjetima zasićenosti tla vodom zabranjeno korištenje poljoprivredne mehanizacije na poljoprivrednom zemljištu.

Kemijska degradacija tla

Dinamika poljoprivrednih aktivnosti u prevladavajućoj konvencionalnoj proizvodnji obično podrazumijeva periodičnu (sezonsku) intenzivnu obradu tla sa svrhom podizanja razine plodnosti što za posljedicu ima dugoročne negativne učinke u obliku kemijske degradacije tla.

Upotreba mineralnih gnojiva u poljoprivrednoj proizvodnji u nekoliko posljednjih godina pokazuje trend blagog rasta, dok uporaba sredstava za zaštitu bilja, poglavito fungicida i baktericida, a zatim i herbicida, blago varira ovisno o klimatskim, ekološkim, ekonomskim i drugim uvjetima.

U intenzivnoj voćarskoj proizvodnji suzbijanje korova unutar redova u višegodišnjim nasadima obično se vrši primjenom herbicida. Uvođenjem metoda mehaničkog uništavanja korova značajno se pridonosi zaštiti okoliša te je korisno za tlo, biljke i bioraznolikost općenito. Promoviranjem prednosti upotrebe ekoloških gnojiva u gnojidbi višegodišnjih nasada smanjuju se negativni učinci poljoprivrede na okoliš te doprinosi proizvodnji kvalitetnijeg i zdravstveno ispravnijeg proizvoda. Za suzbijanje štetnika u biljnoj proizvodnji najčešće se koriste sintetička kemijska sredstva. Istraživanja pokazuju da se ciljana upotreba prirodnih feromona u obliku klopki za štetnike znatno povoljnije odražava na okoliš jer smanjuje broj tretiranja biljaka insekticidima, čak i do 30 %, čime se smanjuje nepovoljan utjecaj ostataka kemijskih sredstava na tlo i podzemne vode.

Stoga prednost treba dati nekemijskim mjerama zaštite bilja (mehaničke, fizikalne, biotehničke i biološke naravi), a kod korištenja kemijskih mjera zaštite prednost treba dati herbicidima s povoljnijim ekotoksikološkim svojstvima. Općenito, pri suzbijanju štetnih organizama potrebno je primjenjivati temeljna načela integrirane zaštite bilja u skladu s propisima koji uređuju održivu uporabu pesticida. Organska tvar svojim sadržajem, količinom i kvalitetom određuje plodnost kao i samu produktivnost tla pa je njezin sadržaj i njegovo održavanje u tlu izrazito važno. Kod planiranja održavanja razine organske tvari u tlu potrebno je unositi žetvene ostatke u tlu primjenom konvencionalne, reducirane ili konzervacijske obrade tla i uravnoteženo gnojiti tlo organskim gnojem ili uzgojem usjeva za zelenu gnojidbu. U tom smislu s poljoprivrednog zemljišta potrebno je ukloniti sve biljne ostatke koji bi mogli biti uzrokom širenja štetnih organizama u određenom roku u skladu s biljnom kulturom.

Utjecaj poljoprivredne proizvodnje na razinu emisije stakleničkih plinova i kvalitetu zraka

Poljoprivredna proizvodnja jedan je od najznačajnijih izvora stakleničkih plinova. Od 2007. godine zabilježen je blagi trend pada emisija stakleničkih plinova zbog pada biljne proizvodnje, pada brojnosti populacije domaćih životinja te potrošnje mineralnih gnojiva.

U 2016. godini sektor poljoprivrede doprinosio je s 10% u ukupnim emisijama stakleničkih plinova. Projekcije ukazuju na porast emisija nakon 2015. godine uslijed početka oporavka stočnog fonda te normalizacije poljoprivredne proizvodnje u skladu s analizom trenda. Primarni izvori stakleničkih plinova iz poljoprivrednog sektora su u prvom redu metan i dušikov oksid. Ukupna emisija u 2017. godini uzrokovana aktivnostima poljoprivrednog sektora u Hrvatskoj iznosila je 2.844,64 kt CO ₂ -eq, što predstavlja 11,35 % ukupne nacionalne emisije. Općenito promatrano, u posljednjih 30 godina emisija se amonijaka znatno smanjila, a razlog tome su smanjenja emisija u sektorima Poljoprivreda, Proizvodni procesi i uporaba proizvoda, Mala ložišta, Izgaranje u Industrijskim procesima i Otpad.

Podaci ukazuju na nastavak trenda u smanjenju emisije iz poljoprivrednog sektora uslijed smanjenja broja domaćih životinja i mineralnih gnojiva te potrošnje, u kombinaciji s intenzivnijim uvođenjem dobre prakse na poljoprivrednim gospodarstvima.

Konvencionalni voćnjaci bez pokrovnog usjeva predstavljaju veliki izvor ugljičnog dioksida (CO ₂ ), uglavnom zbog emisije ovog stakleničkog plina tijekom međurednog održavanja tla, uslijed sagorijevanja fosilnih goriva za rad strojeva. Potrebno je provoditi zatravnjivanje i zadržavanje međurednog prostora prekrivenog vegetacijom što pozitivno utječe na smanjenje emisije stakleničkih plinova i potiče očuvanje i sekvestraciju ugljika.

Utjecaj poljoprivredne proizvodnje na bioraznolikost

Geografski položaj Republike Hrvatske koji uključuje mediteransko i srednjoeuropsko kontinentalno područje različitih ekoloških, klimatskih i geomorfoloških karakteristika odrazio se i na značajnu raznolikost stanišnih tipova. Prema raznolikosti biljnih vrsta (0,080 vrsta/km ² ili 0,088 vrsta/km ² , uključujući podvrste) Hrvatska zauzima treće mjesto u Europi. Najveću prijetnju za bioraznolikost predstavljaju aktivnosti koje uzrokuju gubitak i degradaciju staništa. Budući da se brojna staništa i zaštićene vrste nalaze se na poljoprivrednim površinama njihov opstanak neposredno i u velikoj mjeri ovisi o poljoprivrednoj djelatnosti.

Karakteristična struktura ekstenzivnih voćnjaka (visokostablašice, niska gustoća nasada, veliki razmaci između voćaka te zatravnjena površina ispod stabala) predstavlja izuzetno pogodna staništa za biljne i životinjske vrste te ih je kao takve sa stajališta bioraznolikosti potrebno sačuvati. Poštivanje dobre poljoprivredne prakse u smislu očuvanja i održavanja međurednog prostora pokrivenog vegetacijom, poput živica i cvjetnih traka u kontinentalnom, a suhozida u mediteranskom dijelu Hrvatske, doprinosi očuvanju bioraznolikosti i tradicionalne krajobrazne strukture.

Živice i cvjetne trake odlična su zaštita od vjetra, smanjuju eroziju tla, dok suhozidi predstavljaju koridore kroz koje se kreću različite životinjske vrste. U područjima gdje prevladava intenzivni tip poljoprivredne proizvodnje biološki oprašivači predstavljaju prihvatljivo rješenje za ublažavanje negativnih posljedica konvencionalne proizvodnje na okoliš i bioraznolikost.

Smanjenje potrošnje energije i troškova proizvodnje

Voda je izuzetno važan resurs za učinkovitu proizvodnju voća i povrća. Zadovoljavanje potreba za vodom i racionalizacija potrošnje tijekom proizvodnje imaju značajan utjecaj na ukupne troškove proizvodnje. Stoga je potrebno unaprijediti sustav za navodnjavanje i višestruku upotrebu pročišćene vode kako bi se smanjila  potrošnja vode tijekom proizvodnje. Poput vode i troškovi energije, osobito za grijanje, čine značajan udjel u ukupnim troškovima proizvodnje. Potrebno je stimulirati proizvođače na korištenje učinkovitije tehnologije koja koristi manje energije ili čišće gorivo čime se neposredno smanjuje emisija stakleničkih plinova, a posredno se povećava energetska učinkovitost.

Smanjenje količina otpada te poboljšanje gospodarenja otpadom

Odgovorno ponašanje prema okolišu podrazumijeva i  smanjenje količina otpada koji nastaje pri proizvodnji, pakiranju i pripremi proizvoda za tržište te poboljšanje gospodarenja otpadom. Potrebno je u procese uvoditi materijale za višekratnu upotrebu čime se smanjuje količina ambalažnog otpada te trošak transporta, čišćenja i skladištenja ambalaže. Upotrebom pakiranja od ekološki prihvatljivih ili recikliranih materijala pridonosi se smanjenju količine otpada i poboljšanju gospodarenja otpadom. S kupljanjem i recikliranjem plastične folije te korištenjem biorazgradive folije u proizvodnji doprinosi se smanjenju količine plastičnog otpada tijekom proizvodnje.

Povezanost s aktivnostima iz Nacionalnog okvira za zaštitu okoliša

Uzimajući u obzir sve nepovoljne učinke poljoprivredne proizvodnje na okoliš u Republici Hrvatskoj, kao i potrebu provedbe preventivnih aktivnosti u svrhu zaštite i očuvanja prirodnih resursa i okoliša Nacionalna Strategija za održive operativne programa u sektoru voća i povrća u okviru Priloga II. Nacionalnog okvira za zaštitu okoliša propisuje aktivnosti za sprječavanje nepovoljnih utjecaja poljoprivredne djelatnosti na okoliš. Navedene aktivnosti istovjetne su obvezama povezanim s Poglavljem 8.2.10. Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene i Poglavljem 8.2.11. Ekološki uzgoj, iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020., a odnose se na očuvanje kvalitete tla, vode, zraka, stvaranje i/ili očuvanje staništa, bioraznolikosti i krajolika, ekološku proizvodnju, ublažavanje posljedica klimatskih promjena, smanjenje količina otpada i poboljšanje gospodarenja otpadom.

2.2. Odabrana strategij a s obzirom na snage i slabosti

Analiza trenutačne situacije u sektoru voća i povrća jasno ukazuje na glavne ciljeve Strategije koje je potrebno realizirati sa svrhom ostvarenja prioritetnih potreba pojedinih ključnih područja, što će se u konačnici pozitivno odraziti na razvoj i doprinijeti održivosti sektora.

Uzimajući u obzir glavne pokazatelje stanja u sektoru voća i povrća analitičkim pristupom su određena sljedeća tri ključna područja s pripadajućim ciljevima te mjerama i aktivnostima kojima se navedeni ciljevi namjeravaju postići:

Kp1 - Tržišna orijentiranost, pozicioniranje i konkurentnost

Kp2 - Održiva proizvodnja i učinkovito upravljanje prirodnim resursima

Kp3 - Ublažavanje posljedica nepovoljnih tržišnih uvjeta i posljedica klimatskih promjena

Kp1 -Tržišna orijentiranost, pozicioniranje i konkurentnost

Povećana potražnja za voćem i povrćem, koju prati i povećana ponuda, kako na zajedničkom tržištu Europske unije, tako i na tržištu Republike Hrvatske, uvjetuje nužnost povećanja domaće proizvodnje voća i povrća. U takvim okolnostima proizvodne, poduzetničke i upravljačke sposobnosti imaju izrazit značaj u održavanju razine isplativosti poslovanja i održivosti proizvodnje poljoprivrednih gospodarstava. S obzirom na aktualne proizvodne pokazatelje, koji se ogledaju u niskoj razini produktivnosti i fleksibilnosti poljoprivrednih gospodarstava te zahtjeva i potreba tržišta, uvažavajući pri tome prirodne resurse i druge proizvodne potencije, nameće se potreba za sustavnim i kontinuiranim povećanjem i unaprjeđenjem proizvodnje kvalitetnog voća i povrća, što podrazumijeva povećanje površina koje se koriste za uzgoj voćarskih i povrćarskih kultura, implementaciju suvremenih znanja i tehnologija proizvodnje, podizanje razine tehničke opremljenosti proizvođača kao i stupnja educiranosti u svrhu provedbe dobre poljoprivredne prakse. U tom smislu okrupnjavanje proizvođača u okviru proizvođačkih organizacija sa ciljem objedinjavanja proizvodnje i ponude na tržištu predstavlja model kojim proizvođači primarnih poljoprivrednih proizvoda mogu utjecati na pojave uvjetovane tržišnim procesima te na taj način učinkovitije upravljati poslovnim procesima u okviru vlastitih ili zajedničkih poslovnih subjekata.  

Uzimajući u obzir broj, organizacijske oblike članova, strukturu i ekonomsku veličinu proizvođačkih organizacija u Republici Hrvatskoj može se zaključiti da je razina tržišne orijentiranosti i konkurentnosti proizvođačkih organizacija u sektoru voća i povrća relativno niska. Iz analize prodajnih kanala vidljivo je da se glavnina prodaje voća i povrća odvija kroz trgovačke lance, a manjim dijelom kroz veletržnice, tržnice i izravnu prodaju potrošačima. Kao posljedica navedenog, pozicija proizvođača u lancu opskrbe potrošača izgubila je na značaju, a proizvođači su postali podložniji nepoštenim trgovačkim praksama jer je njihova pregovaračka snaga mala u odnosu na ostale dionike u lancu opskrbe. Proizvedene količine voća i povrća teško pronalaze put do tržišta, u prvom redu zbog manjih količina, ali i niže cijene proizvoda koji nisu proizvedeni u Republici Hrvatskoj pa postaju nekonkurentni voću i povrću na domaćem kao i zajedničkom tržištu, a osobito tržištima trećih zemalja. Stoga je dostizanje tržišne konkurentnosti proizvođača i proizvođačkih organizacija, u smislu jačanja njihovih proizvodnih i ljudskih kapaciteta, sa svrhom ostvarivanja poslovnih planova i ravnopravnog statusa na tržištu njihovih poljoprivrednih proizvoda prvi prioritet i ključno područje u kojemu se ova Strategija mora ostvariti.

Kp2 - Održiva proizvodnja i učinkovito upravljanje prirodnim resursima

Povećanje i/ili intenziviranje proizvodnje u sektoru voćarstva i povrćarstva, kao i u poljoprivrednoj proizvodnji općenito, popraćeno je nepovoljnim utjecajem na okoliš.  Kako je već navedeno, proizvodnja voća i povrća u Republici Hrvatskoj predstavlja intenzivniju granu biljne proizvodnje, kako u organizacijskom i tehnološkom smislu, tako i u pogledu ostvarivanja prinosa, ali i prihoda po jedinici površine na kojoj se odvija proizvodnja. Očekuje se da će u predstojećem vremenskom razdoblju, uslijed povećanja proizvodnje, povećati i razina pritiska i nepovoljnog utjecaja na okoliš. Ovo ključno područje Strategije daje značaj potrebi poštivanja doprinosa provedbe okolišnih mjera u okviru dobre poljoprivredne prakse, kao i mjera koje se odnose na ulaganja u proizvodnu tehnologiju i infrastrukturu sa svrhom racionalnijeg korištenja vode i energije, smanjenje proizvodnje otpada i poboljšanje gospodarenja otpadom sa ciljem očuvanja očuvanja prirodnih resursa i staništa.

Kp3 - Ublažavanje posljedica nepovoljnih tržišnih uvjeta i posljedica klimatskih promjena

Kako bi se što učinkovitije spriječilo ili ublažilo nepovoljno djelovanje tržišnih poremećaja i drugih kriznih situacija, ponajprije onih uzrokovanih utjecajem promijenjenih klimatskih okolnosti na proizvođače i proizvođačke organizacije, potrebno je razviti mehanizme preventivnog djelovanja sa svrhom održavanja razine isplativosti poslovanja i održivosti proizvodnje poljoprivrednih gospodarstava.  

Ovo ključno područje Strategije podrazumijeva mehanizme djelovanja koje je moguće primijeniti u razdoblju nepovoljnog djelovanja tržišnih poremećaja i posljedica klimatskih utjecaja na poljoprivrednu proizvodnju, a koji predstavljaju kombinaciju promidžbenih, edukativnih i investicijsko infrastrukturnih mjera, čijom provedbom se nastoji zaštititi položaj proizvođača na tržištu te se ujedno omogućava provedba i ostvarenje ciljeva operativnog programa proizvođačke organizacije.

Specifični ciljevi

S obzirom na opisano ključnog područje Tržišna orijentiranost, pozicioniranje i konkurentnost određeni su sljedeći specifični ciljevi:

C1 - Planiranje proizvodnje, uključujući predviđanje i praćenje proizvodnje i potrošnje

C2 - Poboljšanje kvalitete proizvoda, u svježem ili prerađenom obliku

C3 - Podizanje komercijalne vrijednosti proizvoda

C1 - Planiranje proizvodnje, uključujući predviđanje i praćenje proizvodnje i potrošnje

Uzimajući u obzir poljoprivredne resurse i postojeću infrastrukturu povezanu s prerađivačkom industrijom te sve veću potražnju za voćem i povrćem proizvedenim u Republici Hrvatskoj na domaćem tržištu, nužno je stvoriti pretpostavke za povećanje proizvodnje kvalitetnog voća i povrća. To u prvom koraku podrazumijeva povećanje površina pod voćarskim i povrćarskim kulturama, a zatim i povećanje prinosa po jedinici površine. U tom smislu presudno je provesti mjere koje se odnose na ulaganja u fizičku imovinu sa svrhom modernizacije i osuvremenjivanja proizvodne tehnologije. Ove mjere trebaju biti popraćene višim stupnjem organiziranosti proizvođača u smislu povećanja brojnosti članstva proizvođačkih organizacija i objedinjavanja proizvodnje u svrhu koncentracije ponude. Edukacija proizvođača u svrhu povećanje prinosa po jedinici površine uz uvažavanje provedbe dobre poljoprivredne prakse i ostvarivanja niže cijene proizvodnje namjerava se ostvariti kontinuiranom provedbom treninga, savjetodavnim uslugama poljoprivrednih i drugih stručnjaka te razmjenom najboljih praksi s uspješnim proizvođačkim organizacijama. Osobito je značajno provoditi istraživanja stanja tržišta u svrhu praćenja potreba tržišta i planiranja proizvodnje u skladu s preferencijama i zahtjevima tržišta. Očekuje se da će poduzete mjere povećati i optimizirati proizvodnju voća i povrća, prije svega u skladu sa stanjem i zahtjevima domaćeg tržišta.  Ovaj specifični cilj obuhvaća i ciljeve članka iz 152. Uredbe 1308/2013 stavak 1. točka c. i., ii. i iii.

U okviru ovog cilja prihvatljive su sljedeće mjere:

M 1 – Ulaganja,

M 2 - Istraživanja i eksperimentalna proizvodnja

M 3 - Trening i razmjena najboljih praksi - nematerijalna

M 4- Savjetodavne usluge i tehnička pomoć nematerijalna

C2 - Poboljšanje kvalitete proizvoda, u svježem ili prerađenom obliku

Pozicioniranje na tržištu u dobrom dijelu ovisi o udovoljavanju zahtjevima tržišta, a osobito kvaliteti i prepoznatljivosti proizvoda. Tržišni trendovi od proizvođača zahtijevaju fleksibilnost i prilagodljivost, koja osim optimizacije proizvodnje podrazumijeva i ulaganja u podizanje kvalitete proizvoda. Poboljšanje kvalitete proizvoda iziskuje ulaganja u sofisticiranu opremu i tehnologiju s niskom energetskom učinkovitošću koja podrazumijeva visoke standarde proizvodnje poštujući zahtjeve dobre okolišne prakse. Također je važno provoditi istraživanja stanja tržišta u svrhu praćenja potreba tržišta i planiranja proizvodnje u skladu s preferencijama potrošača, kao i eksperimentalnu pokusnu proizvodnja sortimenata poboljšanih organoleptičkih svojstava od certificiranog sadnog materijala. U tom smislu potrebno je provoditi informiranje, edukaciju i savjetodavne aktivnosti  sa svrhom uvođenja sustava kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (na EU i nacionalnoj razini) u proizvodne procese. Ovaj specifični cilj obuhvaća ciljeve iz članka 152. Uredbe 1308/2013 stavak 1. točka c. iv. i v.

Očekuje se da će poduzete mjere poboljšati kvalitetu proizvoda u svježem ili prerađenom obliku, povećati dodatnu, a samim time i tržišnu vrijednost proizvoda, što će u konačnici pridonijeti povećanju konkurentnosti proizvođača i proizvođačkih organizacija.

U okviru ovog cilja prihvatljive su sljedeće mjere:

M 1 – ulaganja

M 2 - Istraživanja i eksperimentalna proizvodnja

M 3 – Sustavi kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (na EU i nacionalnoj razini) te mjere za unaprjeđenje kakvoće proizvoda

Mjera 4 – Trening  i/ili razmjena dobrih praksi

Mjera 5 - Savjetodavne usluge i tehnička pomoć

C3 - Podizanje komercijalne vrijednosti proizvoda

Osim provedbe  mjera dobre poljoprivredne prakse dodana komercijalna vrijednost proizvoda zasigurno se ostvaruje i kroz način postupanja s proizvodom od berbe do stavljanja na tržište, što podrazumijeva čuvanje tržišno poželjnih karakteristika proizvoda i pripremu proizvoda za stavljanje na tržište. Dodana vrijednost proizvoda značajno utječe na održivost poslovanja u nepovoljnim tržišnim razdobljima. U tu svrhu potrebno je provesti ulaganja u infrastrukturu kojom će se ubrzati procesi transporta, a poboljšati uvjeti čuvanja proizvoda. Ulaganja u sofisticiranu opremu unaprijedit će procese pripreme proizvoda za stavljanje na tržište u smislu udovoljavanja općim i posebnim tržišnim standardima. U tom smislu poseban naglasak treba dati korištenju oznaka koje potvrđuju sudjelovanje u  programima kvalitete proizvoda na nacionalnoj i/ili EU razini čime se jamči podrijetlo, sljedivost i kvaliteta, a samim time i prepoznatljivosti proizvoda (stvaranja brenda). Također je nužno provoditi proaktivne i afirmativne mjere promidžbe kvalitete proizvoda  u smislu oglašavanja u medijima, putem promotivnih kampanja i drugih načina prezentiranja javnosti. Ovaj specifični cilj obuhvaća ciljeve članka iz 152. Uredbe 1308/2013 stavak 1. točka c. vi.

Očekuje se da će poduzete mjere osigurati podizanje komercijalne vrijednosti proizvoda proizvođačke organizacije sa ciljem unaprjeđenja poslovanja, povećanja utržene vrijednosti proizvoda što će rezultirati jačanjem ekonomske moći proizvođačke organizacije i njezinim jačim pozicioniranjem na tržištu.

U okviru ovog cilja prihvatljive su sljedeće mjere:

M 1 – Ulaganja

M 2 – Sustavi kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (na EU i nacionalnoj razini) te mjere za unaprjeđenje kakvoće proizvoda

M 3 - Edukacija i/ili razmjena dobrih praksi

M 4 - Savjetodavne usluge i tehnička pomoć

M 5 – Promidžba i komunikacija

S obzirom na opisano ključno područje Održiva proizvodnja i učinkovito upravljanje prirodnim resursima određen je sljedeći specifični cilj:

C1 - Okolišne mjere, osobito one vezane uz vodu, i metode proizvodnje koje poštuju okoliš, uključujući organski uzgoj

Provedba okolišnih mjera u okviru dobre poljoprivredne prakse podrazumijeva savjestan i odgovoran odnos prema resursima u smislu racionalnijeg upravljanja proizvodnim procesima radi dugoročnog održivog korištenja istih. Takva, okolišno prihvatljiva proizvodnja ujedno podiže kvalitetu proizvoda promovirajući ga kao proizvod dobiven korištenjem poželjnijih tehnika proizvodnje, definirajući ga prirodnijim, a samim time i tržišno prihvatljivijim za konzumaciju u odnosu na druge proizvode iz konvencionalne, a osobito intenzivne proizvodnje.  Stoga će se pri ostvarivanju povećanja proizvodnje kroz savjetovanja proizvođača te razmjenu znanja i iskustava proizvođačkih organizacija promovirati ulaganja koja poštuju obveze integrirane i ekološke proizvodnje kao i provedba aktivnosti zaštite okoliša koja su navedena u Nacionalnom okviru za zaštitu okoliša. U tom smislu potrebno je promovirati i poticati istraživanja i eksperimentalnu proizvodnju te upotrebu tehnologija koje podrazumijevaju mjerenje i praćenje potreba u proizvodnji sa svrhom racionalizacije troškova i odgovornog odnosa prema resursima za proizvodnju. Ovaj specifični cilj obuhvaća i ciljeve članka iz 152. Uredbe 1308/2013 stavak 1. točka c. v., vii. i viii.

Očekuje se da će poduzete mjere doprinijeti racionalizaciji troškova proizvodnje, kao i smanjenju nepovoljnog utjecaja na okoliš.

Navedeni cilj postiže se provedbom tri vrste mjera:

- mjere koje se odnose na ulaganja korisna za okoliš (točke 3., 4. i 6. Poglavlja II. Priloga II. Nacionalnog okvira za zaštitu okoliša) – M1

- druge mjere ( Istraživanja i eksperimentalna proizvodnja - M2, Izobrazba i razmjena najboljih praksi - M3, Savjetodavne usluge i tehnička pomoć - M4)

- okolišne aktivnosti, kako je navedeno u članku 33. stavak 5. Uredbe (EU) br. 1308/201, koje su navedene u Prilogu II. Poglavlje I. točkama 1.,2. i 3. i Prilogu II. Poglavlje II. točkama 1., 2., 5. i 7. Nacionalnog okvira za zaštitu okoliša

S obzirom na opisano ključno područje Ublažavanje posljedica nepovoljnih tržišnih uvjeta i posljedica klimatskih promjena određen je sljedeći specifični cilj:

C1- Sprečavanje kriznih situacija i upravljanje njima, uključujući osiguravanje mentorstva drugim organizacijama proizvođača, udruženjima organizacija proizvođača, skupinama proizvođača ili pojedinačnim proizvođačima

Nepovoljna stanja na tržištu u znatnoj se mjeri održavaju na održivost proizvodnje. Tržišni poremećaji i krize uvjetovani su neuravnoteženošću odnosa ponude i potražnje, a do koje dolazi uslijed ekonomskih uzroka vezanih uz troškove proizvodnje ili pak kao posljedica nepovoljnih klimatskih i prirodnih utjecaja na proizvodnju. Kako bi se spriječile i ublažile posljedice takvih događaja, Strategijom je predviđena mogućnost provedbe mjera kojima se nastoje predvidjeti krizne situacije i pripremiti se za postupanja u istim sa ciljem jačanja poslovnih sposobnosti i kapaciteta proizvođačkih organizacija te fleksibilnosti poslovanja u novonastalim okolnostima. Mjere podrazumijevaju financijsko podupiranje učinkovitog upravljanja količinama proizvoda plasiranima na tržište, promidžbu i komunikaciju o načinima postupanja u kriznim situacijama, razmjenu iskustava, investicijske mjere za obnovu proizvodnog fonda i pronalaženja novih neekonomskih tržnih kanala i načina rješavanja proizvodnih viškova. Ovaj specifični cilj obuhvaća i ciljeve članka iz 152. Uredbe 1308/2013 stavak 1. točka c. x.i xi.

Očekuje se da će se korištenjem mjera za krizna stanja u dobrom dijelu  pravovremeno i učinkovito rješavati problemi viškova pojedinih sezonskih proizvoda koji se uobičajeno pojavljuju, a što će omogućiti i potaknuti proaktivan anagažman proizvođača i proizvođačkih organizacija u takvim situacijama te doprinijeti fleksibilnosti i održivosti poslovanja proizvođačkih organizacija.

U okviru ovog cilja prihvatljive su sljedeće mjere:

M1- Ulaganja kojima se upravljanje količinama plasiranima na tržište čini učinkovitijim,

M2- Ponovna sadnja voćnjaka ako je to potrebno nakon obveznog krčenja iz zdravstvenih/ ili fitosanitarnih razloga prema uputi nadležnog tijela države članice,

M3- Promidžba i komunikacija, uključujući djelovanja i aktivnosti s ciljem diversifikacije i konsolidacije na tržištima voća i povrća, u preventivne svrhe ili tijekom kriznog razdoblja,

M4- Povlačenje s tržišta,

M5 - Osiguranje mentorstva drugim organizacijama proizvođača, udruženjima organizacija proizvođača, skupinama proizvođača ili pojedinačnim proizvođačima

2.2.1. Unutarnja usklađenost strategije

Specifični ciljevi Nacionalne strategije međusobno se nadopunjuju i tvore koherentnu opću strategiju. U kontekstu ove Nacionalne strategije, proizvođačke organizacije strukturiraju svoje operativne programe u području interesa između tržišne orijentiranosti, pozicioniranja i konkurentnosti, održive proizvodnja i učinkovito upravljanje prirodnim resursima te ublažavanje posljedica nepovoljnih tržišnih uvjeta i posljedica klimatskim promjenama Tako povezivanje ponuda, poboljšanje tržišne orijentacije i kvalitete, kao i povećanje učinkovitosti doprinose poboljšanju konkurentnosti proizvođačkih organizacija i time posredno jačaju lojalnost proizvođača. Istovremeno, poboljšanje lojalnosti proizvođača stabiliziranjem proizvodnje i identificiranjem proizvođača s proizvođačkom organizacijom pomoći će u poboljšanju konkurentnosti. Jačanje kompetencija i inovativnog kapaciteta ključno je za razvoj strategija i koncepata usmjerenih na budućnost i tako će pridonijeti održivom uspjehu organizacija proizvođača. Ispunjavanje društvenih zahtjeva također pruža polazne točke za proizvođačke organizacije za strateško profiliranje i jačanje njihove konkurentske pozicije.

2.2.2. Komplementarnost i usklađenost sa drugim instrumentima

Kao što je opisano u odjeljku 2.2. potpora je usmjerena na proizvođačke organizacije u sektoru voća i povrća u okviru prvog stupa zajedničke poljoprivredne politike i odnosi na poboljšanje tržišne orijentacije, pozicioniranja i konkurentnosti, održive proizvodnje i učinkovitog upravljanja resursima te ublažavanja posljedica nepovoljnih tržišnih uvjeta i posljedica klimatskih promjena. U okviru uredbe 702/2014 Komisije o proglašenje određenih kategorija potpora u sektoru poljoprivrede i šumarstva te u ruralnim područjima spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. UFEU te Uredbe 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o financiranju razvoja ruralnog područja  kroz Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD) financiraju se mjere koje mogu imati dodirnih točaka s aktivnostima koje se dozvoljene za financije kroz operativne programe proizvođačkih organizacija koje su u skladu s ovom Nacionalnom strategijom.

U slučaju da su proizvođačke organizacije ostvarile potporu iz prethodno spomenutih Uredbi iz ovog poglavlja, za iste aktivnosti u svojim operativnim programima ne mogu ostvariti potporu u okviru ove Nacionalne strategije.

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju vodi registar korisnika mjera ruralnog razvoja te će u skladu s time voditi računa da ne dođe do dvostrukog financiranja.

3. CILJEVI OPERATIVNOG PROGRAMA I POKAZATELJI USPJEŠNOSTI

3.1. Zahtjevi za sve ili za nekoliko određenih aktivnosti

Na osnovu Nacionalne strategije priznate proizvođačke organizacije izrađuju svoje operativne programe u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) br. 2017/892. Za potporu su prihvatljive samo mjere iz točke 2.2. ove Strategije koje doprinose ostvarenju pojedinih ciljeva. U svojim operativnim programima proizvođačke organizacije utvrđuju kako će odabrane mjere i aktivnosti na temelju podataka početnog stanja, doprinijeti ostvarenju predviđenih ciljeva. Proizvođačka organizacija utvrđuje koja je gospodarska korist te planira financiranje svog operativnog programa.

Kako bi se osigurala ujednačenost operativnih programa sukladno članku 27. stavku 5. Uredbe (EU) br. 2017/891 sljedeći zahtjevi trebaju se uzeti u obzir:

- svi odabrani ciljevi proizvođačkih organizacija postižu se provedbom jednom ili više mjera,

- svi operativni programi moraju sadržavati najmanje dva cilja te najmanje dvije aktivnosti vezane uz okolišne mjere,

- aktivnosti vezane uz sprječavanje kriza i upravljanje kriznim situacijama ne smiju iznositi više od 1/3 rashoda operativnog programa,

- niti jedna pojedinačna aktivnost ne može činiti više od 50% operativnog fonda u odnosu na ukupno trajanje operativnog programa.

U skladu s člankom 31. stavak 2. Uredbe (EU) br. 2017/891 propisano je da troškovi u okviru operativnih programa koji su prihvatljivi za dobivanje potpore ograničeni su na stvarno nastale troškove.

Međutim, Uredba (EU) br. 2017/891 također dozvoljava odstupanje od ovih odredbi u određenim slučajevima kada se dozvoljavaju i paušalni troškovi.

U skladu s člankom 30. te člancima 59. do 67. Uredbe (EU) br. 891/2017 te člancima 26. do 30. Uredbe (EU) br. 892/2017., provjere i kontrole svih aktivnosti uključenih u Nacionalnu strategiju i Nacionalni okvir te zaštitne mjere kojima se osigurava da odabrane aktivnosti nisu financirane iz drugih izvora obavlja Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

Dugotrajna materijalna imovina može se stjecati kupnjom, leasingom, najmom ili zakupom.

3.2. Specifične  informacije za vrste aktivnosti

3.2.1. Stjecanje dugotrajne materijalne imovine

KP1C1M1 – tumačenje kodova: (KP1C1M1) ključno područje 1, cilj1, mjera 1

Za potporu su prihvatljive aktivnosti poput:

- izgradnje, rekonstrukcije i opremanja staklenika i plastenika,

- podizanje novih nasada,

- izgradnje i rekonstrukcije sustava za navodnjavanje u skladu s točkom 3. Nacionalnog okvira za zaštitu okoliša,

- ulaganja u dionice ili kapital trgovačkih društava,

KP1C1M2

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput

- inovacije u nove proizvode te nove metoda uzgoja,

- ulaganja u rasadnike u svrhu proizvodnje novih sorti i kultivara

KP1C2M1

Za potporu su prihvatljive aktivnosti ulaganja

- u sustave zaštite (protiv tuče, kiše, mraza),

- u sustave za navodnjavanje (radnja istovjetna aktivnosti iz točke 3.1. Nacionalnog okvira za zaštitu okoliša)

- u izgradnju skladišnih - rashladnih kapaciteta

- u poboljšanje postojećih skladišnih tehnologija (CA, ULO),

- u nabavu uređaja predviđenih za čišćenje i održavanja prostora gdje se skladišti voće i povrće

KP1C3M1

Za potporu su prihvatljive aktivnosti poput:

- ulaganja u opremu za berbu, sortiranje i pakiranje, pranje, označavanje,

- ulaganja za infrastrukturu, pristupne ceste i puteve unutar postrojenja,

- objekti za prodaju,

- ulaganja u opremu za sušenje, pakiranje, zamrzavanje

KP2C1M1

Aktivnosti prihvatljive u okviru ove mjere navedene su točkama 3, 4 i 6  Poglavlja II Priloga II Nacionalnog okvira za zaštitu okoliša

KP3C1M1

Za potporu su prihvatljive aktivnosti poput:

- najma skladišnih prostora,

- najam prijevoznih sredstava u svrhu prijevoza proizvoda

KP3C1M2

Za potporu su prihvatljive aktivnosti poput:

- sadnice voćaka

i sva ostala ulaganja i troškovi iz Priloga III. Nepotpuni popis aktivnosti i izdataka koji su prihvatljivi za potporu u okviru operativnih programa  Uredbe 891/2017.

Dugotrajna materijalna imovina može se stjecati i kupnjom, leasingom, najmom i zakupom ovisno o vrsti aktivnosti.

Uvjeti prihvatljivosti za potporu propisani su u članku 31. Uredbe 891/2017.

3.2.2. Druge mjere (nematerijalne)

KP1C1M1

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- računalni softver i ostalo

KP1C1M2

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- Istraživanja tržišta i tržišnih trendova

KP1C1M3

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- studijskih putovanja,

- stručnih usavršavanja,

- sudjelovanja na konferencijama, seminarima i radionicama.

KP1C1M4

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- korištenja stručnih savjeta u svrhu usvajanja i primjene dobrih poljoprivrednih praksi

KP1C2M2

Za potporu su prihvatljive aktivnosti poput:

- primijenjenih istraživanja u svrhu poboljšanja svojstava kvalitete proizvoda

KP1C2M3

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- sudjelovanja u programima kvalitete u skladu s nacionalnim i EU zakonodavstvom,

KP1C2M4

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- studijska putovanja,

- stručna usavršavanja,

- sudjelovanje na konferencijama, seminarima i radionicama.

KP1C2M5

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- korištenje stručnih savjeta u svrhu usvajanja i primjene dobrih poljoprivrednih praksi

KP1C3M1

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- računalni softver i ostalo

KP1C3M2

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- sudjelovanje u programima kvalitete u skladu s nacionalnim i EU zakonodavstvom,

KP1C3M3

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

-studijska putovanja,

-stručna usavršavanja,

- sudjelovanje na konferencijama, seminarima i radionicama.

KP1C3M4

Za potporu su prihvatljive aktivnosti poput:

- korištenje stručnih savjeta u svrhu usvajanja i primjene dobrih poljoprivrednih praksi

KP1C3M5

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- sudjelovanje na sajmovima i izložbama,

- izrada promotivnih materijala, web stranica,

- zakup oglasnog prostora i oglašavanje u medijima,

- promotivne kampanje i organizacije namjenskih promotivnih događanja,

- radionice i seminari

KP2C1M2

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- primijenjena istraživanja u svrhu očuvanja okoliša

KP2C1M3

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

-studijska putovanja,

-stručna usavršavanja,

- sudjelovanje na konferencijama, seminarima i radionicama.

KP2C1M4

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- korištenje stručnih savjeta u svrhu usvajanja i primjene dobrih poljoprivrednih praksi

KP3C1M3

Za potporu su prihvatljive  aktivnosti poput:

- izrada promotivnih materijala,

- zakup oglasnog prostora i oglašavanje u medijima,

- promotivne kampanje i organizacije namjenskih promotivnih događanja

KP3C1M4

- prihvatljivost aktivnosti unutar ove mjere propisana je člancima od 15. do 17. Uredbe (EU) br. 892/2017.

KP3C1M5

- prihvatljivost aktivnosti unutar ove mjere propisana je člankom 48. stavak 4. Uredbe (EU) br. 892/2017.

KP3C1M6

Za potporu su prihvatljive aktivnosti poput:

- razmjena praksi i iskustava,

- promocija osnivanja novih proizvođačkih organizacija, spajanje postojećih te učlanjivanje novih članova,

- umrežavanje pružatelja i korisnika mentorstva

Sva ostala ulaganja i troškovi iz Priloga III. Nepotpuni popis aktivnosti i izdataka koji su prihvatljivi za potporu u okviru operativnih programa  Uredbe (EU) br. 891/2017.

Uvjeti prihvatljivosti za potporu propisani su u članku 31. Uredbe (EU) br. 891/2017.

U skladu s člankom 33. Stavak 5. Uredbe (EU) br. 1308/2013 proizvođačka organizacija je uz odabir minimalno dva cilja u svrhu odobrenja operativnog programa dužna odabrati i provoditi:

- najmanje dvije okolišne aktivnosti ili

- najmanje 10% rashoda bude namijenjeno okolišnim aktivnostima

Navedene u Nacionalnom okviru za zaštitu okoliša Prilog II. Poglavlje I. točke 1.,2,3 i Prilog II. Poglavlje II. Točke 1., 2., 5., i 7.

4. NADLEŽNA I ODGOVORNA TIJELA

Ministarstvo je tijelo odgovorno za:

◊ upravljanje, praćenje i ocjenjivanje ove Nacionalne strategije

◊ obavještavanje Europske komisije o proizvođačkim organizacijama

◊ dostavljanje podataka Europskoj komisiji u skladu s člankom 77. Uredbe (EU) br.  2017/891

◊ organizaciju provedbe naknadne kontrole velikih korisnika potpora mjera organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda u skladu s Uredbom (EU) br. 1306/2013

◊ obavještavanje Europske komisije u skladu s obvezama obavještavanja iz Uredbe (EU) br. 1308/2013 i njezinih provedbenih propisa

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju obavlja sljedeće poslove:

◊ zaprima, kontrolira i obrađuje zahtjeve za potporu proizvođačkih organizacija

◊ isplaćuje potpore za provedbu mjera u okviru operativnih programa

◊ provodi administrativnu kontrolu i kontrolu na terenu.

5. SUSTAV PRAĆENJA, OCJENJIVANJA I IZVJEŠTAVANJA

Operativni programi i Nacionalna strategija podliježu praćenju, vrednovanju i ocjenjivanju kako bi se ocijenio napredak u postizanju ciljeva utvrđenih u operativnim programima, kao i njihova učinkovitost i efektivnost.

Napredak, učinkovitost i efektivnost provedenih operativnih programa procjenjuju se na temelju zajedničkih pokazatelja učinkovitosti iz Priloga II. Uredbe (EU) br. 2017/892:

- osnovni pokazatelji (polazno stanje)

- pokazatelji ulaganja

- pokazatelji ostvarenja

- pokazatelji rezultata i

- pokazatelji učinka.

Ministarstvo prati provedbu operativnih programa temeljem izvršenih aktivnosti/mjera te na taj način provjerava kvalitetu njegove provedbe te utvrđuje potrebu za izmjenama operativnih programa.

5.1. Vrednovanje i ocjenjivanje operativnih programa

Ministarstvo razmatra i odobrava operativne programe priznatih proizvođačkih organizacija koje ispunjavaju kriterije pod uvjetom da su proizvođačke organizacije dostavile izvještaj s osnovnim pokazateljima koji su potrebni za analizu stanja na početku razdoblja planiranja operativnog programa, ciljevima operativnog programa i pokazateljima uspješnosti za svaku aktivnost.  

Proizvođačka organizacija prikuplja, bilježi i pohranjuje podatke kako bi sastavila pokazatelje za praćenje i ocjenu operativnih programa te osigurava mjerenje ostvarenih rezultata i o tome obavještava Ministarstvo u svom godišnjem izvješću o provedbi operativnog programa.

Godišnja izvješća odnose se na operativni program proveden tijekom prethodne godine i ostvarene rezultate, glavne izmjene operativnog programa i razlike između procijenjene potpore i potpore za koju je zahtjev podnesen te sažetak glavnih problema u provedbi operativnog programa i mjere poduzete za osiguranje kvalitete i učinkovitosti provedbe programa.

U ocjenu operativnog programa je uključena i kvalitativna ocjena rezultata i učinaka aktivnosti zaštite okoliša usmjerenih na sprečavanje erozije tla, smanjenje uporabe ili racionalnije korištenje sredstava za zaštitu bilja, zaštitu staništa i bioraznolikosti te očuvanje krajolika.

Rezultati ocjene operativnih programa će poslužiti za poboljšanje njihove kvalitete,  utvrđivanje potreba za izmjenom operativnog programa i stjecanje spoznaja korisnih za poboljšanje budućih operativnih programa.

Izvješće o svakoj aktivnosti uključuje ​​mjerenje postignutog napretka u odnosu na pokazatelje propisane za svaku aktivnost. Ukoliko zadani cilj nije ispunjen proizvođačka organizacija navodi okolnosti koje su odgovorne za neispunjavanje zadanog cilja.

Analizom godišnjih izvješća vrednovati će se cjelokupna uspješnost proizvođačke organizacije.

5.2. Praćenje i ocjenjivanje Nacionalne strategije

Ministarstvo prikuplja, bilježi i pohranjuje podatke koje u elektroničkom obliku dostavljaju proizvođačke organizacije i udruženja proizvođačkih organizacija o praćenju i ocjeni operativnih programa kako bi se na temelju zajedničkih pokazatelja učinkovitosti ocijenilo napredak u postizanju ciljeva te učinkovitost i efektivnost ciljeva u operativnim programima.

Praćenje se provodi na način da se na temelju rezultata provjerava kvaliteta provedbe operativnih programa, prepoznaju potrebe za prilagodbom ili revizijom Nacionalne strategije kako bi se ostvarili utvrđeni ciljevi ili poboljšalo upravljanje njene provedbe, uključujući upravljanje financiranja operativnih programa.

Ocjena Nacionalne strategije provodi se na temelju rezultata praćenja i ocjene operativnih programa, koje dostavljaju proizvođačke organizacije kako bi se ocijenio napredak u ostvarenju ciljeva utvrđenih Nacionalnom strategijom.

Rezultati ocjene Nacionalne strategije koriste se za poboljšanje njene kvalitete i prepoznavanje potrebe za izmjenom iste, a dio su godišnjeg izvješća koje Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji.

U izvještaju se ispituje stupanj iskorištenosti financijskih sredstava, učinkovitost i efektivnost provedenih operativnih programa te se vrednuju učinci i djelotvornost tih programa, u odnosu na ciljeve, domete i mjere utvrđene Nacionalnom strategijom.

Tablica 5. Pokazatelji uspješnosti provedbe

6. PRORAČUN ZA PROVEDBU NACIONALNE STRATEGIJE

Za provedbu  Nacionalne  strategije osigurana su financijska sredstva  u Državnom proračunu Republike Hrvatske unutar financijskog plana Ministarstva poljoprivrede na poziciji A821058.

Tablica 6. Indikativni izračun financijski sredstava potrebnih za provedbu operativnih programa u razdoblju od 2020. do 2024.