I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona  sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakon o energetskoj učinkovitosti (Narodne novine, br. 127/14 i 116/18) propisao je obvezu ušteda energije opskrbljivačima energije koji energiju isporučuju  krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima. Obveza uštede energije opskrbljivača u tekućoj godini temelji se na količinama energije koje su opskrbljivači energije isporučili krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima u pretprošloj godini. Tako su stranke obveznice sustava obveza energetske učinkovitosti u 2019. godini, svi opskrbljivači čija je isporuka samostalno ili u okviru povezanih društava u 2017. godini bila veća od 300 GWh.

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je zatražilo od opskrbljivača energijom podatke o ukupno isporučenoj količini energije u 2017. godini te podatke o energiji koja je prihvatljiva za umanjenje obveze, koji predstavlja isporuku dijela energije koji se odnosi na:

- udio biogoriva koji su subjekti (koji su i stranke obveznice) koji stavljaju na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila u određenom postotku imali obvezu staviti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje korištenje biogoriva za prijevoz,

- dio energije koju je opskrbljivač energije isporučio kupcu koji je proizvođač, distributer ili opskrbljivač toplinske energije,

- dio energije koju je opskrbljivač energije isporučio industriji koja je obveznik temeljem uredbe kojom se propisuje način trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova.

Na temelju dostavljenih podataka utvrđeno je da se sustav obveznih ušteda za 2019. godinu odnosi na 25 obveznica sustava za koje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike izdaje rješenja kojima određuje obvezu uštede.

Također je utvrđeno da je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, javno objavio troškove ulaganja u alternativne mjere po ušteđenom kWh energije od 2,19 kn/kWh za 2019.godinu, a taj se iznos temelji, najvećim dijelom na ulaganjima u energetsku učinkovitost u graditeljstvu koje mjere imaju najduži životni vijek od 25 godina, ali su ujedno i financijski najintenzivnije.

Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom:

Ovim Zakonom pojašnjava se način izračuna na temelju kojega će Ministarstvo odrediti neispunjene obveze u području uštede energije obveznike sustava ušteda energije.

Naime. u sustavu obveznih ušteda za 2019. godinu određeno je 25 obveznika sustava energetske učinkovitosti za koje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike izdaje rješenja kojima određuje obvezu uštede. Svi obveznici sustava su dužni sukladno važećim odredbama Zakona o energetskoj učinkovitosti u 2020. godini do 1. ožujka podnijeti dokaze o uštedama, a Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je dužno provjeriti dostavljene dokaze o uštedama.

Procjenjuje se da je rok od jednog mjeseca prekratak za tako zahtjevan posao, uvažavajući administrativne kapacitete i obim poslova vezano uz provjeru dostavljenih dokaza o uštedama stoga se isti produljuje do 31. svibnja.

Nadalje, uvažavajući činjenicu da se dio obveznika sustava ušteda energetske učinkovitosti odnosi i na regulirane djelatnosti, opravdano je razmišljati o proporcionalnom smanjenju iznosa troškova ulaganja u alternativne mjere od 2,19 kn/kWh, a kako ne bi došlo do ozbiljnog poremećaja na energetskom tržištu i udara na cijene energije kod krajnjih korisnika.

Stoga se predlaže umanjenje od 50% iznosa troškove ulaganja u alternativne mjere Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost po ušteđenom kWh energije, te se određuje opis izračuna naknade koju obveznik sustava energetske učinkovitosti treba platiti za neispunjene uštede, a koje se ne mogu prenijeti u narednu godinu

Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći:

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, javno je objavio troškove ulaganja u alternativne mjere po ušteđenom kWh energije od 2,19 kn/kWh za 2019. koji se iznos temelji najvećim dijelom na ulaganjima u energetsku učinkovitost u graditeljstvu koje mjere imaju najduži životni vijek od 25 godina, ali su ujedno i financijski najintenzivnije.

Naime, tijekom 2019. godine su dostavljeni podaci o bilancama isporučene energije u 2017. godini od strane energetskih subjekata, te je u sustavu obveznih ušteda za 2019. godinu određeno 25 obveznika sustava energetske učinkovitosti za koje je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike izdalo rješenja kojima se određuje obveza ušteda pojedinog obveznika sustava energetske učinkovitosti. Vodeći se izračunom sukladno formuli: naknada [kn] = obveza uštede energije [kWh] * 2,19 [kn] ukupna naknada koju bi svi obveznici uštede energije uplatili Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u 2020. godini, u slučaju da nisu ostvarili nikakve uštede energije, iznosi 754.880.596 kn.

Uvažavajući činjenicu da se dio obveznika sustava ušteda odnosi i na regulirane djelatnosti opravdano je razmišljati o proporcionalnom smanjenju iznosa od 2,19 kn/kWh, a kako ne bi došlo do poremećaja na energetskom tržištu i udara na cijene energije kod krajnjih korisnika. Stoga je potrebno balansirati sustav u kojem krajnji korisnici moraju imati koristi od sustava energetske učinkovitosti, ali ne na način da on izaziva linearno povećanje cijena energetskih usluga te se predlaže polovica iznosa odnosno 1,1 kn/kWh za onaj dio neostvarenih ušteda podložan plaćanju za neispunjenu obvezu uštede energije.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona neće biti potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. OBRAZLOŽENJE RAZLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

U skladu s člankom 206. Poslovnika Hrvatskog sabora (Narodne novine, broj 81/13, 113/16, 69/17 i 29/18) predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku kako ne bi došlo do poremećaja na energetskom tržištu i udara na cijene energije kod krajnjih korisnika.

Naime, potrebno je balansirati sustav u kojem krajnji korisnici moraju imati koristi od sustava energetske učinkovitosti, ali ne na način koji bi zahtijevao intervenciju Hrvatskog energetske regulatorne Agencije odmah početkom 2020. godine u slučaju nemogućnosti ispunjenja obveza uštede energije pojedinih obveznika sustava energetske učinkovitosti. Stoga se predlaže umanjenje od 50% iznosa troškove ulaganja Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u alternativne mjere po ušteđenom kWh energije, te se određuje način izračuna naknade koju obveznik treba platiti za neispunjene uštede, a koje se ne mogu prenijeti u narednu godinu

Nadalje, predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku i s obzirom da su obveznici sustava energetske učinkovitosti dužni do 1. ožujka 2020. godini podnijeti dokaze o uštedama, a Ministarstvo je dužno provjeriti sve dostavljene dokaze o uštedama svih 25 stranki obveznica, te se procjenjuje da je rok od  jednog mjeseca prekratak, uvažavajući administrativne kapacitete i obim poslova vezano uz provjeru dostavljenih dokaza o uštedama, stoga se isti Zakonom predlaže produljiti do 31. svibnja.

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI

Članak 1.

U Zakonu o energetskoj učinkovitosti („Narodne novine“, broj 127/14 i 116/18) u članku 13. stavku 14. riječ: „ožujka“ zamjenjuje se riječju: „svibnja“.

Iza stavka 14. dodaje se novi stavak 15. koji glasi:

„(15) Iznos iz stavka 14. ovoga članka određuje se na način da se neostvareni dio obveze iz prethodne godine koja prelazi 10% u kWh pomnoži s polovicom iznosa ulaganja Fonda u alternativne mjere u kalendarskoj godini koja je prethodila godini u kojoj je obveza određena, izraženog u kn/kWh. .“

Dosadašnji stavci od 15. do 19. postaju stavci od 16. do 20.

Članak 2.

Ovaj Zakon stupa na snagu prvoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

O B R A Z L O Ž E N J E

Članak 1.

Ovim člankom se određuje da su stranke o bveznice dužne u 2020. godini do 1. ožujka podnijeti dokaze o uštedama, a Ministarstvo je dužno provjeriti dostavljene dokaze o uštedama, te se procjenjuje da je rok jednog mjeseca prekratak uvažavajući administrativne kapacitete i obim poslova vezano uz provjeru dostavljenih dokaza o uštedama stoga se isti produljuje do 31. svibnja.

Članak 2.

Ovim člankom se određuje stupanje na snagu Zakona

ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU

Članak 13.

(1) Radi poticanja novih ušteda energije u krajnjoj potrošnji mimo mjera politike za ostvarivanje uštede energije sufinanciranjem prema Nacionalnom akcijskom planu (u daljnjem tekstu: alternativne mjere) subjektima određenim ovim Zakonom određuje se obveza uštede energije kroz sustav obveza energetskih ušteda (u daljnjem tekstu: sustav obveza).

(2) Udio ušteda kroz sustav obveza određen je kao dio nacionalnog cilja iz Nacionalnog akcijskog plana i jednak je razlici nacionalnog cilja i dijela cilja koji se planira postići alternativnim mjerama.

(3) Stranke obveznice sustava obveza su u:

– 2019. godini opskrbljivači energije i sve njihove povezane osobe koje su opskrbljivači energije, ako su u 2017. godini krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima isporučili ukupno više od 300 GWh energije

– 2020. godini opskrbljivači energije i sve njihove povezane osobe koje su opskrbljivači energije, ako su u 2018. godini krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima isporučili ukupno više od 100 GWh energije

– u 2021. i svakoj narednoj godini opskrbljivači energije i sve njihove povezane osobe koje su opskrbljivači energije, ako su u pretprošloj godini krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima isporučili ukupno više od 50 GWh energije.

(4) Strankama obveznicama sustava obveza iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo po službenoj dužnosti do 30. lipnja tekuće godine rješenjem određuje obvezu uštede u idućoj kalendarskoj godini u kWh, temeljem podatka o energiji koju je stranka obveznica isporučila krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima u pretprošloj godini (u daljnjem tekstu: obveza).

(5) Ministarstvo rješenjem iz stavka 4. ovoga članka stranki obveznici određuje početnu osnovicu obveze u visini od 1,5 % njihove godišnje prodaje energije krajnjim kupcima u pretprošloj godini.

(6) Ministarstvo u rješenju iz stavka 4. ovoga članka početnu osnovicu iz stavka 5. ovoga članka za izračun obveze umanjuje za:

– udio cilja koji se ostvaruje alternativnim mjerama u razmatranoj godini, počevši od 2017. godine

– dio biogoriva koji su subjekti (koji su i stranke obveznice) koji stavljaju na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila u određenom postotku imali obvezu staviti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje korištenje biogoriva za prijevoz

– dio energije koju je opskrbljivač energije isporučio kupcu koji je proizvođač, distributer ili opskrbljivač toplinske energije

– dio energije koju je opskrbljivač energije isporučio industriji koja je obveznik temeljem uredbe kojom se propisuje način trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova.

(7) Umanjenja temeljem stavka 6. podstavaka 2., 3. i 4. ovoga članka obračunavaju se na početnu osnovicu za sve povezane osobe stranke obveznice i ne mogu prijeći 25 % godišnje prodaje energije krajnjim kupcima ili isporuka do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima stranke obveznice.

(8) Ministarstvo u rješenju iz stavka 4. ovoga članka umanjuje obvezu izračunanu na osnovici sukladno stavcima 6. i 7. ovoga članka za uštedu energije koju je stranka obveznica ostvarila preko visine obveze ostvarene u prošlim godinama, ako stranka obveznica nije u izvješću iz stavka 12. ovoga članka postavila zahtjev da se takva ušteda ili njihov dio obračuna u neku od idućih godina trenutačnog ili prvog narednog razdoblja kumuliranja.

(9) Za neostvarene uštede stranke obveznice koje ne prelaze 10 % ukupne obveze u prošloj godini Ministarstvo će u rješenju iz stavka 4. ovoga članka obvezu stranke obveznice u idućoj godini uvećati za neostvarene uštede stranke obveznice iz prošle godine.

(10) Stranke obveznice dužne su obvezu ostvariti:

– ulaganjem u poboljšanje energetske učinkovitosti i poticanjem energetske učinkovitosti u krajnjoj potrošnji, i to na način da se ta ulaganja ostvare kao nove uštede energije u skladu s pravilnikom iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona, ne isključujući ulaganja u opremu za proizvodnju električne energije i samoopskrbu energijom, male i mikrokogeneracije, napredna brojila za očitanje potrošnje energije kod krajnjih kupaca, odnosno kupaca energije i sva druga ulaganja i poticanja za koje stranka obveznica dokaže novu uštedu ili

– kupnjom utvrđenih ušteda energije ili

– uplatom u skladu sa stavkom 14. ovoga članka.

(11) Stranke obveznice dužne su obvezu ostvariti:

– ulaganjem i poticanjem energetske učinkovitosti koja dovode do većeg učinka nego što bi to imala mjera učinjena na razini koju nalažu propisi i tehnički standardi

– ulaganjem i poticanjem mjera ili aktivnosti u dijelu u kojem, u trenutku kada se ulaganje ugovara ili započinje izvoditi, nisu već obuhvaćene alternativnim mjerama, a radi izbjegavanja dvostrukog obračuna ušteda.

(12) Stranke obveznice dužne su od 2020. godine Ministarstvu jednom godišnje do 1. ožujka tekuće godine za prošlu godinu dostaviti izvješće o ostvarenim uštedama, krajnjim kupcima i njihovoj potrošnji, kao zbirne statističke informacije o krajnjim kupcima (i utvrditi bitne promjene u odnosu na prethodno dostavljene informacije) i trenutačne informacije o potrošnji krajnjih kupaca, uključujući profile opterećenja, segmentaciju kupaca i zemljopisni položaj kupaca.

(13) U prvom izvješću o ostvarenim uštedama stranka obveznica dužna je prijaviti sve ostvarene nove uštede koje su rezultat mjera koje je stranka obveznica poduzela nakon 1. siječnja 2014., uključujući ulaganje u i poticanje putem alternativnih mjera, isključivo u iznosu koji je proporcionalan ulaganju njezinih vlastitih sredstava, i to kao ostvarenje obveze u protekloj kalendarskoj godini, a stranka obveznica može postaviti zahtjev da se takva ušteda ili njihov dio obračuna u neku od idućih godina trenutnog ili prvog narednog razdoblja kumuliranja.

(14) Za neostvareni dio obveze iz prethodne godine koji prelazi 10 % obveze Ministarstvo će po službenoj dužnosti, rješenjem koje donosi do 31. ožujka tekuće godine, na temelju troškova ulaganja Fonda u alternativne mjere u kalendarskoj godini koja je prethodila godini u kojoj je obveza određena, odrediti iznos koji je stranka obveznica na ime neostvarene uštede dužna jednokratno uplatiti Fondu s rokom uplate od 30 dana od dana dostave rješenja stranki.

(15) Stranka obveznica može podnijeti zahtjev Fondu za plaćanje utvrđenog iznosa iz stavka 14. ovoga članka u ratama u razdoblju ne dužem od jedne godine.

(16) Fond je dužan javno objaviti troškove ulaganja u alternativne mjere po ušteđenom kWh energije u prethodnoj kalendarskoj godini do 15. lipnja tekuće godine.

(17) U ostvarenju obveze stranke obveznice se potiče povećavati energetsku učinkovitost prioritetno u kućanstvima koja su pogođena energetskim siromaštvom ili u socijalnim prostorima za stanovanje.

(18) Protiv rješenja iz stavaka 4. i 14. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(19) Ministar pravilnikom određuje udio nacionalnog okvirnog cilja koji će se ostvariti kroz alternativne mjere i kroz sustav obveza, načine i razdoblja izvještavanja te pobliže rokove u kojima su stranke obveznice dužne podnositi izvješća, metode za izračun ušteda energije koje uključuju i predviđene uštede na temelju rezultata prethodnih energetskih poboljšanja u sličnim postrojenjima, mjerenja, procjene i utvrđivanje na temelju istraživanja kojima se utvrđuje učinak na ponašanje potrošača, opseg obuhvata pojma i obveze povezanih osoba i način raspodjele obveza među njima, trajanje razdoblja kumuliranja, posljedicu uračunavanja na zahtjev stranke obveznice ranije neobračunate obveze u koju od prethodnih ili budućih godina, način na koji će se nadoknaditi ušteda neostvarena na ime ukupne količine energije koju su u pretprošloj godini krajnjim kupcima isporučili opskrbljivači energije koji skupno sa svim povezanim osobama nisu premašili 50 GWh ili ušteda neostvarena davanjem prioritetnog statusa ostvarenja uštede povećanjem energetske učinkovitosti u kućanstvima koja su pogođena energetskim siromaštvom ili u socijalnim stanovima, načine poticanja povećanja energetske učinkovitosti prioritetno u kućanstvima koja su pogođena energetskim siromaštvom ili u socijalnim prostorima za stanovanje, trgovanje utvrđenim uštedama energije, uvjete pod kojima se ulaganje iz stavka 11. ovoga članka mora ostvariti da bi se smatralo da mjera ima veći učinak mjera učinjena na razini koju nalažu propisi i tehnički standardi, način izvještavanja ili planiranja stranaka obveznica na godišnjoj razini o ostvarenim uštedama energije u krajnjoj potrošnji i informacije o krajnjim kupcima i njihovoj potrošnji koje su stranke obveznice dužne dostavljati Ministarstvu, namjenu sredstava uplaćenih po stavku 14. ovoga članka i uvjete plaćanja u ratama i kriterije za ostvarivanje prava iz stavka 15. ovoga članka.