PRIJEDLOG ZAKONA O ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA

I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovog zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. i članku 69. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Na području Republike Hrvatske uz Hrvatsku radioteleviziju danas djeluje 26 televizijskih nakladnika koji emitiraju 29 programa, 138 radijskih nakladnika koji emitiraju 149 programa, dok je broj pružatelja elektroničkih publikacija 276 s 336 elektroničkih publikacija. Također djeluje i 59 pružatelja medijskih usluga koji emitiraju putem satelita, kabela i interneta s 96 programa te 12 pružatelja usluga na zahtjev s 14 usluga. Rad elektroničkih medija uređen je odredbama Zakona o elektroničkim medijima (“Narodne novine”, broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13), Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04,  84/11, 81/13),  Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama, dok se rad i djelovanje Hrvatske radiotelevizije uređuje posebnim zakonom.

Zakonom o elektroničkim medijima  uređeno je obavljanje djelatnosti radija i televizije, objavljivanje elektroničkih publikacija kao i zaštita pluralizma i raznovrsnosti medija te sastav i djelokrug regulatornog tijela Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije kao stručne službe. Zakon o elektroničkim medijima usvojen je 2009. godine u tijeku pregovora Republike Hrvatske u poglavlju 10. – Informacijsko društvo i mediji te je usvajanje u Hrvatskom saboru bio jedan od preduvjeta za zatvaranje ovog poglavlja. Citirani zakon se nije značajno mijenjao od 2009. godine, a tehnologije u emitiranju programa značajno su se promijenile. Tako je 14. studenoga 2018. godine usvojena Direktiva (EU) 2018/1808 kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 2010/13/EU s rokom implementacije u nacionalno zakonodavstvo 19. rujna 2020. godine, a kako bi se proširila određena audiovizualna pravila na platforme za dijeljenje video sadržaja, kao i na audiovizualni sadržaj koji se dijeli na određenim uslugama društvenih medija; uvela fleksibilnost ograničenja primjenjivih na televiziju; ojačala promidžba europskog sadržaja; zaštitila djeca i učinkovitije suzbio govor mržnje; ojačala neovisnost nacionalnih regulatornih tijela.

Sukladno Direktivi Zakonom se mora osigurati sloboda prijema i ne smije se ograničiti audiovizualni medijski prijenosi iz drugih zemalja EU-a.

Zakonom se propisuje da audiovizualno oglašavanje mora biti lako prepoznatljivo kao takvo, te ne smije: koristiti podsvjesne tehnike; dovoditi u pitanje ljudsko dostojanstvo; uključiti ili promicati diskriminaciju; poticati ponašanje koje šteti zdravlju ili sigurnosti; poticati ponašanje koje uvelike šteti zaštiti okoliša. Zabranjeni oblici audiovizualne komercijalne komunikacije uključuju: oglašavanje cigareta i drugih duhanskih proizvoda, uključujući za elektroničke cigarete i spremnike za ponovno punjenje; oglašavanje alkoholnih proizvoda usmjereno posebno na maloljetnike ili poticanje neumjerene potrošnje, među nizom ograničenja; oglašavanje lijekova koji se izdaju na recept i liječenje; oglašavanje iskorištavanja dječjeg neiskustva ili lakovjernosti i povjerenja u odrasle ili neopravdanog pokazivanja maloljetnika u opasnim situacijama. Pružatelji medijske usluge audiovizualnog programa imaju veću fleksibilnost tijekom vremena oglašavanja, s novim ograničenjem od 20% u razdoblju između 6 i 18 i razdoblju između 18 i 24 sata.

Zakonom se nadalje propisuju mjere koje su dužni poduzimati pružatelji medijskih usluga kako bi osigurali da programi koji bi mogli „narušiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika” budu dostupni samo na način koji osigurava da ih maloljetnici obično ne čuju ni ne vide, odabirom odgovarajućeg vremena za emitiranje, alata za provjeru starosti ili drugih tehničkih mjera razmjernih potencijalnoj šteti. Najštetniji sadržaj, poput neopravdanog nasilja i pornografije, podvrgnut je najstrožim mjerama. Maloljetnici također imaju koristi od veće razine zaštite na mreži: platforme za dijeljenje videozapisa moraju uspostaviti mjere za zaštitu maloljetnika od štetnog sadržaja. Plasiranje proizvoda zabranjeno je u dječjim programima. Zakonom se također potiče uporabu samoregulacije i koregulacije kako bi se utvrdila pravila ponašanja koja se odnose na neprimjereno oglašavanje u dječjim programima, za hranu i pića s visokim udjelom masti, soli i šećera.

Nadalje audiovizualne medijske usluge ne smiju sadržavati poticanje na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupa ili člana grupe koje se temelji na diskriminaciji na osnovi spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, religije ili uvjerenja, političkog ili bilo kojeg drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi, seksualne orijentacije ili državljanstva kao ni sadržaje koji izazivaju na počinjenje terorističkoga kaznenog djela. 

Pružatelji medijskih usluga moraju neprekidno i progresivno učiniti dostupnijim osobama s invaliditetom te ih se potiče da razvijaju akcijske planove o dostupnosti kako bi se to postiglo. Javne informacije u hitnim slučajevima koje se pružaju putem audiovizualnih medijskih usluga, na primjer tijekom prirodnih katastrofa, moraju biti dostupne osobama s invaliditetom.

Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju imati najmanje 30% udjela europskih djela u svojim katalozima i osigurati isticanje takvih djela.

Kao novina u Zakon se uvode i pružatelji usluga platformi za dijeljenje videozapisa koji, također, moraju poduzeti odgovarajuće mjere zaštite maloljetnika od sadržaja koji bi mogao utjecati na njihov fizički, mentalni ili moralni razvoj i opću javnost, od poticanja na nasilje ili mržnju ili javnog izazivanja da počine terorističko kazneno djelo. Pružatelji usluga platforme za dijeljenje videozapisa imaju iste obveze kao pružatelji audiovizualnih usluga u pogledu oglašavanja i drugih ograničenja sadržaja, uzimajući u obzir ograničenu kontrolu koju mogu vršiti nad oglašavanjem na svojim platformama koje ne stavljaju na tržište, ne prodaju niti uređuju.

2. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

Predloženim Zakonom o elektroničkim medijima, u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske, transponirat će se odredbe Direktive (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu), Direktive 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup i dijelom odredbe Direktive 2006/114/EZ o zavaravajućem i usporednom oglašavanju, koje svaka sa svojeg stajališta uređuju područje audiovizualnih medijskih usluga.

Vodeći računa o potrebi donošenja propisa koji će biti u skladu s modernim razvojem tehnike, načelom slobode medija i potrebom promicanja javnog interesa u obavljanju djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga, predloženim zakonom o elektroničkim medijima uređuju se:

- nova definicija audiovizualne medijske usluge

- dodatno se definiraju mehanizmi utvrđivanja nadležnosti nad pružateljima medijskih usluga

- pružatelji medijskih usluga potiču se na izradu planova kako bi njihove usluge bile pristupačnije osobama s invaliditetom

- uvodi se veća transparentnost u objavi podataka pružatelja medijskih usluga vezano za objavu vlasničke strukture na internetskim stranicama samog pružatelja kao i na objavu podataka vezano za iznose i izvore financiranja

- obveza potrošnje 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju od strane tijela državne uprave, javnih ustanova i zavoda te pravnih osoba u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske proširena je i na elektroničke publikacije

- uvodi se obveza da se sredstva za financiranje proizvodnje i objavljivanja regionalnih i lokalnih programa, a koja su osigurana u proračunima (kako državnom tako i u proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave) dodjeljuju putem javnog poziva na temelju javno objavljenih kriterija

- mijenja se način izračuna programske osnove

- propisuju se uvjeti kada se poruke humanitarnog karaktera te poruke koje potiču temeljene društvene vrijednosti ne ubrajaju u dopušteno vrijeme oglašavanja

- usklađuje se udio ukupnog tjednog programa koji mora biti posvećen priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije sukladno veličini koncesijskog područja

- izračun vlastite proizvodnje bazirat će se na tjednom vremenu emitiranja, a uvodi se i sezonalitet kod obračuna

- uvodi se veća zaštita hrvatskog kulturnog identiteta kroz povećanje kvote hrvatske glazbe, hrvatskih audiovizualnih djela te uvođenje kvote za djela neovisnih producenata audiovizualnih djela

- promjene su vezane i za narušavanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija te tako udio u gledanosti svih programa pojedinog pružatelja medijske usluge u slučaju da je viši od 45% predstavlja dominantnu uslugu na tržištu(udio u gledanosti)

- pojačavaju se odredbe vezane za obveze pružatelja elektroničkih publikacija

- uvode se odredbe vezane za usluge za razmjenu video sadržaja.

Uz navedena osnovna pitanja zakonskim prijedlogom se propisuju novčane kazne za prekršaje u slučaju nepridržavanja odredbi zakona, kao i prijelazne i završne odredbe, kojima se posebno predviđa prijelazno razdoblje u kojem svi pružatelji medijskih usluga moraju obavljanje svoje djelatnosti, te izdavanje elektroničkih publikacija uskladiti s uvjetima i standardima propisanim ovim zakonom.

3. Posljedice koje će proisteći donošenjem zakona

Donošenjem predloženoga zakona obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga uskladit će se sa Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama (Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga u pogledu promjenjivog stanja na tržištu, Direktivom 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup i dijelom odredbe i Direktivom 206/114/EZ o zavaravajućem i usporednom oglašavanju, koje svaka sa svojeg stajališta uređuju područje audiovizualnih medijskih usluga. Također će se za pružatelje medijskih usluga, uz postojeće medijske usluge televizije, radija, elektroničkih publikacija, audiovizualnih medijskih usluge na zahtjev urediti i sadržaji usluge platformi za razmjenu videozapisa te korištenje svih dostupnih platformi distribucije (zemaljske, satelitske, kabelske i internetom) po osnovi dobivanja koncesije odnosno odobrenja.

III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje ovog zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost pružanja audio i audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija putem elektroničkih komunikacijskih mreža, platformi za razmjenu videozapisa te interes Republike Hrvatske u području elektroničkih medija.

Članak 2.

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

- Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju određenih odredbi propisanih zakonima i drugim propisima u državama članicama glede pružanja audiovizualnih medijskih usluga (SL L 95, 15. 4. 2010.)

- Ispravak Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju određenih odredbi propisanih zakonima i drugim propisima u državama članicama glede pružanja audiovizualnih medijskih usluga (SL L 95, 15. 4. 2010.) (SL L 263, 6. 10. 2010.)

- Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenog 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu (SL L 303/69, 28. 11. 2018.)

- Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i usporednom oglašavanju (kodificirana verzija) (SL L 376, 27. 12. 2006.)

- Direktiva 98/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenog 1998. o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup (SL L 320, 28. 11. 1998.).

Članak 3.

(1) U smislu ovog Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:

1 . elektronički mediji :  audiovizualni programi, radijski programi i elektroničke publikacije

2. urednička odgovornost : primjena učinkovite kontrole nad odabirom programa i njihovom organizacijom u kronološki raspored programa, kada se radi o televizijskom, odnosno radijskom programu, ili u katalog programa, kada je riječ o audio i audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev. Urednička odgovornost ne uključuje nužno pravnu odgovornost za sadržaj ili pružene usluge, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije drugačije određeno

3. urednička odluka : odluka koja se redovito donosi za potrebe svakodnevnog funkcioniranja audiovizualne medijske usluge

4 . elektroničke publikacije : urednički oblikovani, proizvedeni ili prikupljeni medijski sadržaji koje putem interneta objavljuju pružatelji usluga elektroničkih publikacija u svrhu javnog informiranja (i obrazovanja)

5. audiovizualna medijska usluga : usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniraju Europske unije, čija je glavna svrha ili svrha njezina odvojiva dijela posvećena pružanju programa pod uredničkom odgovornošću pružatelja medijske usluge, široj javnosti u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja s pomoću elektroničkih komunikacijskih mreža u smislu odredaba Zakona o elektroničkim komunikacijama. Takva je audiovizualna medijska usluga televizijsko emitiranje ili audiovizualna medijska usluga na zahtjev i/ili audiovizualna komercijalna komunikacija, kako su definirani ovim Zakonom

6. medijska usluga televizije ili televizijsko emitiranje (tj. linearna audiovizualna medijska usluga): audiovizualna medijska usluga koju pruža pružatelj medijskih usluga za istodobno gledanje programa na osnovi rasporeda programa

7. medijska usluga radija : početni prijenos i/ili objavljivanje radijskih programa namijenjenih javnosti, žičnim ili bežičnim putem, uključujući i satelitski prijenos, u kodiranom ili nekodiranom obliku. Ovim pojmom obuhvaćeni su i oblici međusobnog posredovanja ili razmjene radijskih programa između pojedinih pružatelja medijskih usluga radija u svrhu njihova priopćavanja javnosti

8. audiovizualna medijska usluga na zahtjev (tj. nelinearna audiovizualna medijska usluga): audiovizualna medijska usluga koju pruža pružatelj medijskih usluga za gledanje programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga programa koji odabire pružatelj medijskih usluga

9. audiovizualna medijska usluga približnog videa na zahtjev : audiovizualna medijska usluga koju osigurava pružatelj medijskih usluga za gledanje programa koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev, a na osnovi rasporeda programa

10 . medijska usluga radija na zahtjev : medijska usluga radija koju osigurava pružatelj medijskih usluga za slušanje programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga programa koji odabire pružatelj medijskih usluga

11. usluga platformi za razmjenu videozapisa : usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, pri čemu je glavna svrha usluge ili njezina odvojiva dijela ili osnovne funkcionalnosti usluge posvećena tome da se široj javnosti pruže programi, videozapisi koje su generirali korisnici ili oboje, za koje pružatelj platforme za razmjenu videozapisa ne snosi uredničku odgovornost, u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja uz pomoću elektroničke komunikacijske mreže i čiju organizaciju utvrđuje pružatelj platforme za razmjenu videozapisa, među ostalim automatskim sredstvima ili algoritmima, posebno prikazivanje, označavanjem i određivanjem slijeda

12. audiovizualni program : niz pokretnih slika sa ili bez zvuka koji tvori pojedinačnu stavku, neovisno o svojoj duljini, u rasporedu ili katalogu koji je izradio pružatelj medijske usluge, uključujući dugometražne filmove, videoisječke, sportske događaje, komedije situacija, dokumentarne filmove, dječje programe i izvorne drame

13. radijski program : urednički oblikovane zvukovne i govorne informacije svih vrsta te autorska djela koja se objavljuju putem radija u svrhu obavješćivanja i zadovoljavanja kulturnih, obrazovnih i ostalih potreba te javne komunikacije

14. videozapis koji je generirao korisnik: niz pokretnih slika sa ili bez zvuka koji tvori pojedinačnu stavku, neovisno o svojoj duljini, koju je izradio korisnik te koji je taj korisnik ili bilo koji drugi korisnik učitao na platformu za razmjenu videozapisa

15. opći televizijski ili radijski programski kanal : kanal raznovrsnog sadržaja koji ima programsku osnovu sastavljenu većinom od informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog programa sukladno članku 31. stavcima 1. – 4. ovog Zakona

16. specijalizirani televizijski ili radijski programski kanal: kanal koji ima programsku osnovu koja sadržava shemu programa od kojih su više od 70% istovrsni programi sukladno članku 31. stavku 5. ovog Zakona

17. audiovizualna komercijalna komunikacija :  slika sa ili bez zvuka kao i zvuk koji su izrađeni za promicanje, izravno ili neizravno, robe, usluga ili ugleda fizičke ili pravne osobe koja se bavi gospodarskom djelatnošću; te slike prate ili su uključene u program ili u videozapis koji je generirao korisnik u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili u svrhe vlastitog promicanja. Oblici audiovizualne komercijalne komunikacije uključuju, među ostalim, televizijsko i radijsko oglašavanje, pokroviteljstvo, teletrgovinu i plasman proizvoda;

18 . oglašavanje : svaki oblik oglasa emitiran u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili emitiranje u svrhu samopromidžbe od strane javnog ili privatnog poduzeća ili fizičke osobe u vezi s trgovinom, poslovanjem, obrtništvom ili strukom kako bi se promicala nabava roba ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu, prava i obveze, u zamjenu za plaćanje

19. prikrivena audiovizualna komercijalna komunikacija : predstavljanje robe, usluga, naziva, zaštitnog znaka ili djelatnosti proizvođača roba ili pružatelja usluga u programima u obliku riječi ili slika kada je namjera pružatelja medijskih usluga da takvo predstavljanje služi za oglašavanje i može zavarati javnost u vezi s njegovom prirodom

20. zavaravajuće oglašavanje : bilo koje oglašavanje koje na bilo koji način, uključujući njegovo predstavljanje, dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je upućeno ili do kojih dopire pa je vjerojatno da će zbog toga utjecati na njihovo ekonomsko ponašanje, odnosno da zbog toga povređuje ili je vjerojatno da će povrijediti konkurente

21. usporedno oglašavanje : bilo koje oglašavanje koje izravno ili neizravno upućuje na konkurenta, odnosno koje izravno ili neizravno upućuje na robu ili usluge konkurenta

22. pokroviteljstvo : svaki doprinos javnih ili privatnih poduzeća ili fizičkih osoba koje nisu uključene u pružanje audiovizualnih medijskih usluga ili usluga platformi za razmjenu videozapisa ili u proizvodnju audiovizualnih djela, financiranju audiovizualnih medijskih usluga, usluga platformi za razmjenu videozapisa, videozapisa koje su generirali korisnici ili programa u svrhu promicanja njihova imena, žiga/zaštitnog znaka, ugleda, aktivnosti ili proizvodâ

23. teletrgovina : izravna ponuda koja se emitira javnosti u svrhu nabave roba ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu te prava i obveze, u zamjenu za plaćanje

24. plasman proizvoda: svaki oblik audiovizualne komercijalne komunikacije koja se sastoji od uključivanja proizvoda, usluge ili pripadajućeg žiga ili upućivanja na njih tako da se prikazuju u programu ili videozapisu koji je generirao korisnik u zamjenu za plaćanje ili sličnu naknadu

25. zaštićena usluga : medijska usluga televizije i radija te druga audiovizualna medijska usluga, kao i usluga informacijskog društva koja se pruža uz naknadu i na temelju uvjetovanog pristupa, ili pružanje uvjetovanog pristupa prethodno navedenim uslugama kao usluge po sebi. Pod uslugom informacijskog društva smatra se svaka usluga informacijskog društva koja se uobičajeno pruža uz naknadu, na daljinu te elektroničkim putem na pojedinačni zahtjev primatelja usluge

26. sustav uvjetovanog pristupa : bilo koja tehnička mjera ili rješenje kojom se omogućuje pristup u razumljivom obliku zaštićenim uslugama uz uvjet plaćanja pretplate ili drugi oblik prethodnog pojedinačnog odobrenja

27. sredstvo uvjetovanog pristupa : bilo kakva oprema, računalni program i/ili aranžman koji je namijenjen ili prilagođen da omogući pristup zaštićenoj usluzi u razumljivom obliku

28. nedopušteno sredstvo : bilo kakva oprema, računalni program i/ili aranžman koji je namijenjen ili prilagođen da omogući pristup u razumljivom obliku zaštićenoj usluzi bez prethodnog odobrenja davatelja usluge

29. pružatelj medijskih usluga : fizička ili pravna osoba koja ima uredničku odgovornost za odabir audio i audiovizualnog sadržaja audio i audiovizualne medijske usluge te koja određuje način na koji je ona organizirana

30. nakladnik televizije : pružatelj medijskih usluga televizijskog emitiranja

31. nakladnik radija : pružatelj medijskih usluga radijskog emitiranja

32. pružatelj elektroničke publikacije: pravna ili fizička osoba koja pruža uslugu elektroničke publikacije i odgovorna je za njen sadržaj

33. poduzeće : fizička ili pravna osoba koja, bez obzira na pravni status, obavlja gospodarsku djelatnost

34. matično društvo usluge platformi za razmjenu videozapisa: društvo koje kontrolira jedno ili više ovisnih društva

35. ovisno društvo usluge platformi za razmjenu videozapisa: društvo koje je pod kontrolom matičnog društva, uključujući sva ovisna društva krajnjeg matičnog društva

36. grupa usluge platformi za razmjenu videozapisa: matično društvo, sva njegova ovisna društva i sva druga društva koja su u pogledu organizacije ekonomski i pravno povezana s njima

37. nadležno ministarstvo : ministarstvo koje je nadležno za poslove u području elektroničkih medija

38. ministar: ministar nadležnog ministarstva.

(2) Pojmovi: autor, audiovizualno djelo, elektronička komunikacijska mreža, programske usluge, kabelska televizija, radio, digitalni radio, radijska frekvencija, koncesionar, televizija, digitalna televizija, televizijski prijenos, multipleks, kao i drugi pojmovi iz područja elektroničkih komunikacija, imaju značenje utvrđeno propisima kojima se uređuju autorska i srodna prava, audiovizualna djelatnost, koncesije te elektroničke komunikacije.

(3) Pravo na ispravak objavljene informacije ili na odgovor na objavljenu informaciju ostvaruje se sukladno zakonu kojim je uređeno područje medija.

(4) Na odnose uređene ovim Zakonom primjenjuje se Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

(5) Odredbe ovog Zakona odnose se i na Hrvatsku radioteleviziju ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno.

(6) Pojmovi i izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

II. OPĆA NAČELA

Članak 4.

(1) Jamči se sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija.

(2) Nijedna odredba ovog Zakona ne može se tumačiti na način da daje pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli.

Članak 5.

(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili u prijevodu na hrvatski jezik, sukladno odredbama ovog Zakona.

(2) Pružatelji medijskih usluga mogu promicati i stvaralaštvo na narječjima hrvatskog jezika, što se smatra ispunjavanjem obveze iz stavka 1. ovog članka.

(3) Uporaba hrvatskog jezika nije obvezna:

– ako se objavljuju filmovi i druga audio i audiovizualna djela u izvornom obliku

– ako se objavljuju glazbena djela s tekstom koji je djelomice ili u cijelosti na stranom jeziku

– ako su programi djelomice ili u cijelosti namijenjeni učenju stranog jezika i pisma.

(4) Uporaba hrvatskog jezika nije obvezna u programima namijenjenim pripadnicima nacionalnih manjina u skladu s Ustavnim zakonom kojim su uređena prava nacionalnih manjina.

(5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, pružatelji medijskih usluga mogu objavljivati informativni program i uslužne informacije za potrebe stranih gostiju na jezicima prema zastupljenosti stranih gostiju na području njihove koncesije.

Članak 6.

(1) Djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija, kao i usluga platformi za razmjenu videozapisa prema ovom Zakonu, obavlja pružatelj upisan u sudski ili drugi odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj te ako uz opće uvjete ima sjedište i uredništvo u Republici Hrvatskoj.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, pružatelj elektroničkih publikacija i usluga platformi za razmjenu videozapisa sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može trajno obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj ako se upiše u sudski ili drugi odgovarajući registar i ima uredništvo u Republici Hrvatskoj.

(3) Pružatelj elektroničkih publikacija i usluga platformi za razmjenu videozapisa sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj na privremenoj ili povremenoj osnovi sukladno odredbama zakona kojim je uređeno područje usluga.

Članak 7.

(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti su Republike Hrvatske ako imaju poslovni nastan na njezinom području ili ako se prema stavku 7. ovog članka smatra da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske.

(2) Kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima sjedište u Republici Hrvatskoj i u njoj se donose uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.

(3) Ako pružatelj medijske usluge ima sjedište u jednoj od država članica, ali se uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose u drugoj državi članici, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj djeluje znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom.

(4) Ako je u slučaju iz stavka 3. ovog članka znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualne medijske usluge u vezi s programom djeluje u svakoj od tih država članica, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj ima sjedište.

(5) Ako je u slučaju iz stavka 3. ovog članka znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom ne djeluje ni u jednoj od tih država članica, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je započeo svoju djelatnost u skladu s pravom te države članice, pod uvjetom da zadrži stabilnu i učinkovitu povezanost s gospodarstvom te države članice.

(6) Ako u slučaju iz stavka 3. ovog članka značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga djeluje u Republici Hrvatskoj i drugoj državi članici Europske unije, smatra se da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ako u njoj ima svoje sjedište.

(7) Ako u slučaju iz stavka 3. ovog članka značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga ne djeluje ni u Republici Hrvatskoj ni u drugoj državi članici Europske unije, smatra se da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ako je u njoj započeo svoju djelatnost u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske, pod uvjetom da održava stabilnu i učinkovitu povezanost s hrvatskim gospodarstvom.

(8) Kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima svoje sjedište u Republici Hrvatskoj, a odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose se u državi koja nije članica Europske unije, ili obrnuto, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj pod uvjetom da značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga djeluje u Republici Hrvatskoj.

(9) Za pružatelje audiovizualnih medijskih usluga na koje se ne mogu primijeniti odredbe stavka 1. do 6. ovog članka, smatra se da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske ako:

- upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu koja je smještena u Republici Hrvatskoj

- ne upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu kojoj je zemaljska odašiljačka postaja smještena u Republici Hrvatskoj, a upotrebljavaju satelitske kapacitete koji pripadaju Republici Hrvatskoj.

(10) Ako se prema stavku 2. do 8. ovog članka ne može utvrditi potpada li pružatelj audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije, pružatelj audiovizualnih medijskih usluga potpada unutar nadležnosti one države članice u kojoj ima poslovni nastan u smislu značenja članaka 49. do 55. Ugovora o funkcioniranju Europske unije .

(11) Kada se, u propisanom postupku prema stavcima 2. do 8. ovoga članka,  utvrdi da pružatelj audiovizualne medijske usluge koji nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj spada pod nadležnost Republike Hrvatske, Vijeće za elektroničke medije upisuje ga po službenoj dužnosti u Upisnik čiji sadržaj i način vođenja propisuje Vijeće za elektroničke medije naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.

(12) U svrhu provedbe ovog Zakona Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je tražiti sve podatke kojima ne raspolaže od pružatelja medijskih usluga iz stavka 11. ovog članka.

(13) Vijeće za elektroničke medije dužno je obavješćivati nadležna regulatorna tijela o svim promjenama koje mogu utjecati na određivanje nadležnosti u skladu sa stavcima 3., 4., 5., 6. i 7. ovog članka.

(14) Vijeće za elektroničke medije vodi popis pružatelja medijskih usluga u svojoj nadležnosti te ga dostavlja Europskoj komisiji, uključujući sva njegova ažuriranja.

(15) U slučaju da se u postupku utvrđivanja nadležnosti ne može utvrditi koja država ima nadležnost, Vijeće za elektroničke medije o tome bez odgode obavješćuje Europsku komisiju.

Članak 8.

Programe i audiovizualne medijske usluge treba prenositi bez njihova skraćivanja, mijenjanja ili prekida, kao i bez prekrivanja nadodanim elementima iz komercijalnih razloga, bez izričite suglasnosti pružatelja medijskih usluga.

Članak 9.

(1) Pružatelj medijskih usluga u skladu s ovim Zakonom samostalno oblikuje programsku osnovu medija i snosi odgovornost za objavljivanje programa.

(2) Djelatnost pružatelja medijskih usluga može obuhvaćati proizvodnju programa.

Članak 10.

Republika Hrvatska osigurava slobodu prijenosa i prijama audio i audiovizualnih medijskih usluga iz država članica Europske unije i drugih europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji Vijeća Europe, a može u pojedinim slučajevima ograničiti slobodu objavljivanja tih usluga samo u skladu s međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom.

Članak 11.

Djelatnost objavljivanja audiovizualnog i radijskog programa te sadržaja elektroničkih publikacija od interesa je za Republiku Hrvatsku kada se programi odnose na:

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih građana Republike Hrvatske, pripadnika hrvatskih nacionalnih manjina i zajednica u inozemstvu te ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj

– ostvarivanje ljudskih prava i političkih prava građana te unapređivanje pravne i socijalne države te civilnog društva

– djecu i mlade ili su namijenjeni djeci i mladima

– osobe s invaliditetom i posebnim potrebama

– ostvarivanje ravnopravnosti muškaraca i žena

– očuvanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta

– poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva

– kulturu javnog dijaloga

– razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti i sporta

– zaštitu prirode, okoliša i ljudskog zdravlja

– poticanje medijske pismenosti.

Članak 12.

(1) Pojedina pitanja mogu se u skladu s odredbama ovog Zakona urediti koregulacijom ili samoregulacijom putem kodeksa ponašanja, a radi ujednačavanja njihove primjene u praksi.

(2) Kodeksi iz stavka 1. ovog članka moraju:

- biti prihvaćeni od strane glavnih dionika

- sadržavati jasne i nedvosmislene ciljeve

- sadržavati redovito, transparentno i neovisno praćenje i evaluaciju postizanja zacrtanih ciljeva

- predviđati učinkovitu provedbu, uključujući učinkovite i razmjerne sankcije.

(3) U izradu kodeksa iz stavka 1. ovog članka pružatelji medijskih usluga, pružatelji elektroničkih publikacija te pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa mogu, prema potrebi, surađivati s drugim sektorima kao što su industrija, trgovina, profesionalne i potrošačke udruge te druge pravne osobe.

(4) Kodekse koregulacije mora odobriti Vijeće za elektroničke medije te moraju biti objavljeni na njihovoj internetskoj stranici.

(5) Utvrđeni kodeksi ponašanja Europske unije koji su javno objavljeni ne dovode u pitanje nacionalne kodekse ponašanja.

III. AUDIO I AUDIOVIZUALNE MEDIJSKE USLUGE

Članak 13.

Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga dužni su primateljima usluge omogućiti jednostavan, izravan i stalan pristup najmanje sljedećim informacijama:

– nazivu pružatelja medijskih usluga

– adresi na kojoj pružatelj medijskih usluga ima poslovni nastan

– detaljnim podatcima o pružatelju medijskih usluga, uključujući adresu njegove elektroničke pošte ili internetsku stranicu, što omogućuje brže, izravno i učinkovito stupanje u kontakt s njim

– vlasničkoj strukturi koja se objavljuje na internetskim stranicama zajedno s impresumom te

– nadležnim regulatornim i/ili nadzornim tijelima.

Članak 14.

(1) Zabranjene su audio i/ili audiovizualne medijske usluge koje ugrožavaju ustavni poredak i nacionalnu sigurnost te javno potiču na počinjenje kaznenog djela terorizma iz članka 99. Kaznenog zakona.

(2) U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama zabranjeno je poticati, pogodovati poticanju i širenju mržnje ili diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizma i ksenofobije, ideja fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.

Članak 15.

Audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija trebaju moraju udovoljiti sljedećim kriterijima:

– objavljivati istinite informacije, poštovati ljudsko dostojanstvo i ljudska prava i temeljne slobode te pridonositi poštovanju tuđih mišljenja i uvjerenja

– pridonositi slobodnom oblikovanju mišljenja, svestranom i objektivnom informiranju slušatelja i gledatelja, kao i njihovoj izobrazbi i zabavi

– promicati hrvatske kulturne stečevine i poticati slušatelje i gledatelje na sudjelovanje u kulturnom životu

– promicati međunarodno razumijevanje i osjećaj javnosti za pravdu, braniti demokratske slobode, služiti zaštiti okoliša, boriti se za ravnopravnost žena i muškaraca

– promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina.

Članak 16.

(1) Audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija moraju udovoljiti sljedećim kriterijima:

– događaji se moraju vjerno prikazati, a različiti pristupi i mišljenja moraju biti primjereno zastupljeni

– vijesti moraju istinito i korektno predočiti činjenice i događaje, moraju biti nepristrane i profesionalno korektne te moraju poticati slobodno oblikovanje mišljenja

– mišljenja i komentari moraju biti lako prepoznatljivi kao mišljenje ili komentar te mora biti razvidno čije se mišljenje ili komentar objavljuje.

(2) Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija obvezni su promicati nepristranost, poštujući razlike u mišljenjima o političkim ili gospodarskim pitanjima ili u svezi s trenutačnom javnom politikom.

Članak 17.

(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga ne smiju prenositi audiovizualna djela izvan razdoblja utvrđenih ugovorom s nositeljima prava.

(2) U proizvodnji i objavljivanju audiovizualnih ili radijskih programa pružatelji medijskih usluga moraju poštovati autorska prava i srodna prava te su dužni pribaviti odobrenje ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje prava.

Članak 18.

(1) Nagradna natjecanja (kvizove, pitalice i sl.) ili različite oblike nagradnog sudjelovanja gledatelja ili slušatelja u audiovizualnom ili radijskom programu pružatelj medijskih usluga obvezan je provoditi pravedno, uz objavu nedvosmislenih pravila o tim sadržajima te javno obećanoj nagradi.

(2) Uvjete za pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga koje uključuju sadržaje iz stavka 1. ovog članka pobliže uređuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom.

Članak 19.

(1) Nakladnici televizije i pružatelji medijskih usluga iz članaka 27. i 92..ovog Zakona dužni su stalno i postupno korištenjem proporcionalnih mjera svoje usluge učiniti pristupačnijima osobama s invaliditetom.

(2) Vijeće za elektroničke medije potiče pružatelje medijskih usluga da razviju akcijske planove o pristupačnosti u odnosu na stalno i postupno povećanje pristupačnosti svojih usluga osobama s invaliditetom.

(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su jednom godišnje, a najkasnije do 1. rujna, izvijestiti Vijeće za elektroničke medije o poduzetim mjerama iz stavka 1. ovog članka.

(3) Agencija za elektroničke medije internetska je kontaktna točka za pružanje informacija i primanje pritužbi u pogledu svih pitanja pristupačnosti iz ovog članka.

(4) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga.

Članak 20.

(1) Vijeće za elektroničke medije promiče programe za razvoj znanja i vještina medijske pismenosti.

(2) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga, a sukladno smjernicama Europske komisije.

Članak 21.

(1) Radi trenutne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti u određenom upravnom području pružatelj medijskih usluga obvezan je objaviti bez naknade informacije iz naredbe čelnika tijela državne uprave.

(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su obavijesti iz stavka 1. ovog članka objaviti na način da budu pristupačne i osobama s invaliditetom.

Članak 22.

(1) Audiovizualna komercijalna komunikacija mora biti odmah prepoznatljiva kao takva.

(2) Nisu dopuštene prikrivene audiovizualne komercijalne komunikacije.

(3) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije koristiti podsvjesne tehnike.

(4) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju:

– dovoditi u pitanje poštovanje ljudskog dostojanstva

– uključivati ili promicati bilo kakvu diskriminaciju na temelju spola, rase, etničkog podrijetla , nacionalnosti, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije

– poticati ponašanje koje je štetno za zdravlje ili sigurnost

– poticati ponašanje koje uvelike šteti zaštiti okoliša .

(5) Nije dopušten nijedan oblik audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje promiču cigarete i druge duhanske proizvode, kao i elektroničke cigarete i spremnike za njihovo ponovno punjenje.

(6) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića ne smiju biti posebno usmjerene na maloljetnike i ne smiju poticati na neumjerenu konzumaciju takvih pića.

(7) Nisu dopuštene audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču lijekove i liječenje koji su dostupni samo na liječnički recept.

(8) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju:

– prouzročiti fizičku, psihičku ili moralnu štetu maloljetnicima

– izravno poticati maloljetnike na kupnju ili unajmljivanje proizvoda ili usluge, iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost

– izravno poticati maloljetnike na uvjeravanje njihovih roditelja ili drugih na kupnju robe ili usluga koje se oglašavaju

– iskorištavati posebno povjerenje koje maloljetnici imaju u roditelje, učitelje ili druge osobe

– neopravdano pokazivati maloljetnike u opasnim prilikama .

(9) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev, uz iznimku pokroviteljstva i plasmana proizvoda, moraju ispunjavati kriterije propisane člankom 36. stavkom 5. ovog Zakona.

(10) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije biti 5% glasnija od ostatka audiovizualnog programa, radijskog programa ili elektroničke komunikacije

(11) Pružatelji medijskih usluga dužni su u skladu s člankom 12. ovog Zakona utvrditi pravila ponašanja u pogledu dječjih programa koji sadržavaju ili su popraćeni neprimjerenom audiovizualnom komercijalnom komunikacijom u vezi s hranom i pićima koji sadrže hranjive tvari i sastojke s prehrambenim ili fiziološkim učinkom, a posebno onih kao što su masnoća, transmasne kiseline, sol/natrij i šećeri, čija se pretjerana uporaba u općoj prehrani ne preporučuje.

(12) Pružatelji medijskih usluga dužni su u skladu s člankom 10. ovog Zakona utvrditi pravila ponašanja u pogledu neprimjerenih audiovizualnih komercijalnih komunikacija za alkoholna pića koja moraju biti usmjerena na učinkovito smanjenje izloženosti maloljetnika istima.

(13) Vijeće za elektroničke medije objavit će na svojoj internetskoj stranici pravila ponašanja koja su prihvaćena sukladno stavku 11. i 12. ovog članka.

Članak 23.

(1) Audiovizualne medijske usluge i programi te sadržaji elektroničkih publikacija pod pokroviteljstvom moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

– ni u kakvim se okolnostima na njihov sadržaj i, u slučaju televizijskog emitiranja, na njihov raspored, ne smije utjecati na način da se djeluje na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga

– ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu i usluge

– gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju sporazuma o pokroviteljstvu

– programi pod pokroviteljstvom moraju biti jasno označeni kao takvi imenom, znakom tvrtke i/ili drugim simbolom pokrovitelja, kao što je primjerice upućivanje na njegov(e) proizvod(e) ili njegovu/njegove uslugu/usluge ili njegov prepoznatljivi znak na primjeren način za programe i u primjerenom trajanju na početku, tijekom te na kraju programa, emisije ili svakog pojedinačnog priloga.

(2) Audiovizualne medijske usluge ili programi ne smiju biti pod pokroviteljstvom poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje.

(3) Kad su audiovizualne medijske usluge ili programi pod pokroviteljstvom poduzeća čije djelatnosti uključuju proizvodnju ili prodaju lijekova i liječenje, može se promicati ime ili ugled tog poduzeća, ali se ne smiju promicati određeni lijekovi ili liječenje dostupni isključivo na liječnički recept .

(4) Vijesti i program o tekućim događajima ne smiju biti pod pokroviteljstvom.

(5) Nije dopušteno prikazivanje znaka tvrtke pokrovitelja tijekom dječjih programa, dokumentarnih i vjerskih programa.

(6) Odredbe ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju i na medijske usluge radija.

(7) Način i trajanje označavanja programa pod pokroviteljstvom iz stavka 1. podstavka 4. ovog članka pravilnikom propisuje Vijeće za elektroničke medije.

Članak 24.

(1) Plasman proizvoda nije dopušten u vijestima i programima o tekućim događajima, programima o potrošačkim pitanjima, vjerskom programu i dječjem programu.

(2) Audiovizualni programi koji sadrže plasman proizvoda moraju ispunjavati sve sljedeće uvjete:

– na njihov sadržaj i organizaciju u okviru rasporeda, u slučaju televizijskog emitiranja, ili u okviru kataloga, u slučaju audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev, ni u kojem se slučaju ne utječe na način kojim se utječe na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga

– ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu ili usluge

– ne smiju neprilično isticati dotični proizvod

– gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju plasmana proizvoda na najavnoj i/ili odjavnoj špici te kada se audiovizualni program nastavi nakon stanke za oglašavanje, kako ne bi došlo do zbunjivanja gledatelja.

(3) Iznimno se odredbe stavka 2. podstavka 5. ovog članka ne primjenjuju u slučaju kada audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda ne proizvodi niti naručuje sam pružatelj medijskih usluga ili poduzeće povezano s pružateljem medijskih usluga.

(4) U svakom slučaju audiovizualni programi ne smiju uključivati plasman sljedećih proizvoda:

- cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili plasman proizvoda poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili

- posebnih lijekova ili liječenja dostupnih samo na liječnički recept.

(5) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje tehničke i druge mjere kojima se gledatelji obavještavaju o plasmanu proizvoda u programima.

(6) Odredbe ovog članka primjenjuju se samo na programe proizvedene nakon 19. prosinca 2009.

Članak 25.

(1) U audiovizualnim medijskim uslugama i radijskim programima te sadržajima elektroničkih publikacija nije dopušteno:

– objavljivati priloge koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka

– objavljivati priloge osobito nemoralnog i pornografskog sadržaja

– na bilo koji način poticati, promicati i veličati nasilje i kriminal te poticati građane, a posebice djecu i mladež, na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola ili droga.

(2) Nisu dopuštene audiovizualne medijske usluge i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija koji mogu ozbiljno naštetiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, posebno oni koji uključuju pornografiju ili bezrazložno nasilje.

(3) Audiovizualne medijske usluge i radijske programe za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika nije dopušteno objavljivati, osim kada je pružatelj medijske usluge osigurao, odabirom vremena emitiranja, alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, da ih maloljetnici u području prijenosa neće, obično, čuti ili gledati. Ako se audiovizualne medijske usluge i radijski programi emitiraju u nekodiranom obliku, pružatelj medijske usluge obvezan je osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja.

(4) Nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18. godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, žrtva ili počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života.

(5) Osobni podatci maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji medijskih usluga u skladu sa stavkom 1. ne obrađuju se u komercijalne svrhe, kao što su izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje.

(6) Vijeće za elektroničke medije propisat će pravilnikom tehničke mjere i način postupanja nakladnika televizije i/ili radija u slučaju iz stavka 2. i 3. ovog članka.

Članak 26.

(1) Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija dužni su do 15. svibnja tekuće godine dostaviti Agenciji za elektroničke medije izvješće o načinu financiranja.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovog članka sadrži podatke o iznosima i izvorima:

- ostvarenim obavljanjem djelatnosti

- primljenim državnim potporama

- od pojedine jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

- ostvarenim na temelju članka 39. ovog Zakona

- drugih izvora financiranja.

(3) Obrazac za dostavu izvješća iz stavka 1. ovog članka utvrđuje Agencija.

(4) Agencija i pružatelji medijskih usluga objavit će na svojim mrežnim stranicama izvješće iz stavka 1. ovog članka uz poštovanje odredaba o poslovnoj tajni.

2. Audio i audiovizualne medijske usluge na zahtjev

Članak 27.

(1) Djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev može obavljati pravna ili fizička osoba koja ispunjava uvjete iz članka 5. ili 6. ovog Zakona i ima dopuštenje Vijeća za elektroničke medije za obavljanje ove djelatnosti (u daljnjem tekstu: pružatelj medijskih usluga na zahtjev).

(2) Dopuštenje iz stavka 1. ovog članka Vijeće za elektroničke medije daje na temelju zahtjeva pružatelja medijskih usluga na zahtjev koji je ostvario tehničke uvjete za prijenos audiovizualnog i/ili radijskog programa i programske osnove koja sadrži programsko usmjerenje pružatelja medijskih usluga na zahtjev (opće ili specijalizirano).

(3) Prije donošenja odluke o davanju dopuštenja Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o pružatelju medijskih usluga na zahtjev ako se djelatnost iz stavka 1. ovog članka odnosi i na druge države članice Europske unije.

(4) Vijeće za elektroničke medije dužno je donijeti odluku o davanju ili uskraćivanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka žurno, a najkasnije u roku od 45 dana od prijma urednog zahtjeva.

(5) Na temelju odluke o davanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka pružatelj medijskih usluga na zahtjev upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće za elektroničke medije.

(6) Vijeće za elektroničke medije po službenoj će dužnosti donijeti odluku o ukidanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka i brisati pružatelja medijskih usluga iz Upisnika u sljedećim slučajevima:

– ako pružatelj medijskih usluga u pisanom obliku izvijesti Vijeće za elektroničke medije o prestanku obavljanja djelatnosti

– ako pružatelj medijskih usluga prekine obavljati djelatnost u razdoblju duljem od godine dana

– ako pružatelj medijskih usluga više ne ispunjava tehničke uvjete prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa

– ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje upisane djelatnosti te

– nakon prestanka pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestanka obrta.

(7) Dopuštenje za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev ne može se prenijeti na drugu osobu.

(8) Popis pružatelja medijskih usluga iz stavka 1. ovog članka Vijeće za elektroničke medije objavljuje na internetskoj stranici Vijeća.

(9) Sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 5. ovog članka propisuje Vijeće za elektroničke medije naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.

Članak 28.

(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju osigurati najmanje 30% udjela europskih djela u svojim katalozima te osigurati njihovo isticanje i na naslovnoj stranici kataloga.

(2) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su ostvarivati i povećavati udio europskih djela u katalogu programa sukladno kriterijima i načinu koji pravilnikom iz članka 49. stavka 2. ovog Zakona utvrdi Vijeće za elektroničke medije.

(3) Obveza iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.

(4) Izvješće o provedbi obveze iz stavka 1. i 2. ovog članka pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su dostaviti Vijeću za elektroničke medije najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće.

(5) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2021. te svake dvije godine nakon toga.

Članak 29.

(1) Pružatelji medijskih usluga na zahtjev usmjereni prema publici u Republici Hrvatskoj, a čiji je poslovni nastan u drugim državama članicama Europske unije, dužni su sukladno propisu kojim se uređuje audiovizualna djelatnost uplaćivati financijski doprinos iz godišnjeg prihoda ostvarenog u Republici Hrvatskoj za provedbu Nacionalnog programa audiovizualnog stvaralaštva, a za proizvodnju europskih djela.

(2) Financijski doprinos iz stavka 1. ovog članka odnosi se na prihode od oglašavanja i prihode od pretplate koje je pružatelj medijske usluge na zahtjev ostvario u Republici Hrvatskoj. Podatke o prihodima ostvarenim od oglašavanja i od pretplate pružatelji medijskih usluga na zahtjev trebaju dostaviti u obliku financijskih izvješća koja su ovjerile neovisne revizorske tvrtke.

(3) Pružatelji medijskih usluga na zahtjev koji imaju nastan u Republici Hrvatskoj, a koji su usmjereni prema publici u drugim državama članicama Europske unije koje su uvele financijski doprinos, iznos uplaćenog doprinosa u drugim državama uzima se u obzir.

(4) Obveza iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.

3. Medijske usluge televizije i radija

Uvjeti za pružanje medijskih usluga televizije i radija

Članak 30.

(1) Djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija može obavljati pravna i fizička osoba (u daljnjem tekstu: nakladnik televizije i/ili radija) koja je upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj u skladu s ovim Zakonom, a koja je dobila koncesiju te sklopila ugovor o koncesiji u skladu s ovim Zakonom i zakona kojim se uređuju koncesije.

(2) Za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovog članka pored općih i programskih uvjeta propisanih ovim Zakonom nakladnik televizije i/ili radija mora ispuniti posebne tehničke, prostorne, financijske i kadrovske uvjete.

(3) Uvjete iz stavka 2. ovog članka i način utvrđivanja uvjeta pravilnikom propisuje Vijeće za elektroničke medije.

Programska načela i obveze

Članak 31.

(1) Programska osnova općeg televizijskog ili radijskog programskog kanala izražava se opisno i kvantitativno, kao minimalni udio određene programske vrste u ukupnom godišnjem vremenu emitiranja tog kanala.

(2) Zbroj udjela programskih vrsta u programskoj osnovi iz stavka 1. ovog članka mora iznositi najmanje 70% ukupnog godišnjeg vremena objavljivanja.

(3) Programska osnova iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje:

– vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, odnosno njihovo razvrstavanje u pojedine skupine

– predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja

– predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela

– vrijeme objavljivanja.

(4) Nakladnik televizije programskom osnovom iz stavka 1. ovog članka utvrđuje udio europskih djela iz članka 48. i 49. ovog Zakona i audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz članka 50. i 51. ovog Zakona.

(5) Programska osnova specijaliziranog televizijskog ili radijskog programskog kanala mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje:

– vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, od kojih više od 70% moraju biti istovrsni programi

– predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja

– predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela

– udio europskih djela iz članka 48. i 49. ovog Zakona, audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz članka 50. i 51. ovog Zakona i drugih djela za nakladnike specijaliziranog televizijskog programa

– vrijeme objavljivanja.

(6) Promjena, odnosno dopuna programske osnove iz stavka 3. i 5. ovog članka ne može se tražiti u roku od 24 mjeseca od dana potpisivanja ugovora, odnosno od dana davanja dopuštenja.

(7) Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavka 3. i 5. ovog članka nakladnik televizije i/ili radija dužan je pribaviti prethodno mišljenje uredništva koje čine glavni urednik i urednici pojedinih audiovizualnih ili radijskih programa većinom glasova članova uredništva.

(8) Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavka 3. i 5. ovog članka koja se odnosi na više od 10% njezinog sadržaja na temelju kojeg je dana koncesija nakladnik televizije i/ili radija mora pribaviti prethodnu suglasnost Vijeća za elektroničke medije. Uz zahtjev za prethodnu suglasnost prilaže se i mišljenje iz s stavka 7. ovog članka.

(9) Programska je osnova prilog i čini sastavni dio ugovora o radu između nakladnika televizije i/ili radija i urednika, odnosno novinara. Posebna prava urednika i novinara koja nastaju zbog promjena ili dopuna programske osnove uređuju se dodatkom ugovoru o radu.

(10) Programska osnova nakladnika televizije i/ili radija na temelju koje je dana koncesija kao i njezine eventualne izmjene javne su i objavljuju se na internetskoj stranici Vijeća za elektroničke medije.

Članak 32.

(1) Nakladnik televizije i/ili radija mora voditi elektronički očevidnik o objavljenom audiovizualnom ili radijskom programu i mora čuvati snimke cjelovito objavljenog programa najmanje 90 dana od objavljivanja, a u slučaju prigovora ili spora, snimku spornog sadržaja dužan je čuvati do okončanja spora.

(2) Nakladnik televizije i/ili radija iz stavka 1. ovog članka dužan je na zahtjev Vijeća za elektroničke medije bez odgode dostaviti snimku objavljenog audiovizualnog ili radijskog programa.

(3) Način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovog članka, njegov sadržaj te kvalitetu snimke i tehničke pojedinosti o prijenosu uživo programa putem interneta propisuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom iz članka 30. stavka 3. ovog Zakona.

Članak 33.

Državna tijela i njihovi predstavnici te sindikati i različite interesne skupine ne smiju utjecati na nakladnika televizije i/ili radija glede stvaranja audiovizualnog ili radijskog programa.

Oglašavanje

Članak 34.

(1) Oglašavanje i teletrgovina moraju biti lako prepoznatljivi i razlikovati se od uredničkog sadržaja. Ne dovodeći u pitanje uporabu novih tehnika oglašavanja, oglašavanje i teletrgovina moraju se jasno odvojiti od drugih dijelova programa putem vizualnih/grafičkih i zvučnih sredstava.

(2) Pojedinačni kratki televizijski oglasi i kratki oglasi za teletrgovinu dopušteni su u sportskim događanjima te predstavljaju iznimku .

(3) Usporedno oglašavanje dopušteno je samo uz ispunjenje pretpostavki iz zakona kojim se uređuje pitanje nedopuštenog oglašavanja.

Članak 35.

(1) U oglašavanju i teletrgovini koji su namijenjeni maloljetnicima ili koji koriste maloljetnike ne smije se objavljivati sve što bi moglo nauditi njihovim interesima imajući obzira prema njihovoj posebnoj osjetljivosti i podložnosti te se ne smije prouzročiti moralna ili fizička šteta maloljetnicima.

(2) Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način, s obzirom na spol ili spolnu orijentaciju.

(3) Nije dopušteno oglašavanje političkih stranaka, koalicija i nezavisnih zastupnika u Hrvatskom saboru te članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača, osim za vrijeme izborne promidžbe sukladno zakonu kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor te zakonu kojim se uređuju lokalni izbori.

Članak 36.

(1) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina oružja, streljiva i pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda te droge.

(2) Oglašavanje lijekova, medicinskih proizvoda i liječenja mora odgovarati uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuje područje lijekova i zakonom kojim se uređuju medicinski proizvodi kao i podzakonskim aktima donesenim na temelju tih zakona te odredbama ovog Zakona.

(3) Nije dopuštena teletrgovina lijekova, medicinskih proizvoda i liječenja.

(4) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića, osim ako posebnim propisima nije drugačije propisano.

(5) Oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića iz stavka 4. ovog članka mora udovoljavati sljedećim pravilima:

– ne smiju biti usmjereni posebno na maloljetnike ili, posebice, prikazivati maloljetnike koji konzumiraju takva pića

– ne smiju povezivati konzumiranje alkohola s poboljšanim fizičkim stanjem ili vožnjom

– ne smiju stvarati dojam da potrošnja alkohola pridonosi društvenom ili seksualnom uspjehu

– ne smiju tvrditi da alkohol ima ljekovita svojstva ili da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješavanje osobnih problema

– ne smiju poticati neumjerenu potrošnju alkohola ili prikazivati apstinenciju ili umjerenost u negativnom smislu

– ne smiju stavljati naglasak na visok sadržaj alkohola kao pozitivno svojstvo pića.

Članak 37.

(1) Trajanje kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu u razdoblju između 6 i 18 sati ne smije prekoračiti 20% tog razdoblja. Trajanje kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu u razdoblju između 18 i 24 sata ne smije prekoračiti 20% tog razdoblja.

(2) Odredbe stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te za televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi iz članka 41. stavka 2. ovog Zakona.

(3) Odredba stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na najave nakladnika televizije vezane uz vlastite programe i sporedne proizvode neposredno proizišle iz tih programa ili s programima i audiovizualnim medijskim uslugama drugih subjekata koji pripadaju istoj grupi televizijskih nakladnika, najave pokroviteljstva, plasman proizvoda i neutralne okvire između uredničkog sadržaja i spotova za televizijsko oglašavanje ili za teletrgovinu te između kratkih televizijskih oglasa.

(4) Oglašavanje i teletrgovina u audiovizualnom programu umetat će se između programa. Oglašavanje i teletrgovina mogu se umetati i za vrijeme audiovizualnog programa, ali tako da integritet programa i prava nositelja prava ne budu oštećeni, uzimajući u obzir prirodne stanke u programu kao i trajanje i značaj programa.

(5) Prijenos filmova snimljenih za televiziju (isključujući serije, serijale i dokumentarne emisije), kinematografskih djela i vijesti može se prekidati oglašavanjem i/ili teletrgovinom, jednom u svakom predviđenom razdoblju od najmanje 30 minuta.

(6) Oglašavanje i teletrgovina neće se umetati u prijenos vjerskih službi.

(7) Programi za djecu koji su kraći od 30 minuta ne smiju se prekidati kratkim televizijskim oglasima. Programi za djecu mogu se prekinuti oglašavanjem jednom za svako predviđeno razdoblje od najmanje 30 minuta, pod uvjetom da je predviđeno trajanje programa dulje od 30 minuta.

(8) Programe za djecu zabranjeno je prekidati teletrgovinom tijekom cijelog trajanja te objavljivati kratke oglase za teletrgovinu 10 minuta prije početka i poslije završetka dječjeg programa.

(9) Odredbe ovog članka ne odnose se na oglašavanje u radijskim programima.

Članak 38.

(1) Poruke humanitarnog karaktera koje se odnose na prikupljanje humanitarne pomoći i/ili provođenje humanitarne akcije te poruke koje potiču temeljne društvene vrijednosti koje se besplatno emitiraju u programima pružatelja medijskih usluga, dopuštene su pod uvjetima:

- da se radi o pravnoj osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava stalno prikupljanje humanitarne pomoći ili pravnoj, odnosno fizičkoj, osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava provođenje humanitarne akcije, a sukladno zakonu kojim je uređeno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći

- da se radi o sadržaju koji nije zabranjen odredbama ovog Zakona.

(2) Emitiranje poruka iz stavka 1. ovog članka ne ubraja se u dopušteno vrijeme oglašavanja.

Članak 39.

(1) Tijela državne uprave i javne ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužne su 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u audiovizualnim ili radijskim programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te pružatelja elektroničkih publikacija.

(2) Tijela i pravne osobe iz stavka 1. ovog članka dužna su do 31. ožujka svake kalendarske godine izvijestiti Vijeće za elektroničke medije o obavljenom oglašavanju.

Članak 40.

Ako su sredstva za proizvodnju i objavljivanje regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te elektroničkih publikacija osigurana u proračunima tijela državne uprave, javnih ustanova i zavoda kojima je osnivač Republika Hrvatska kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ista se dodjeljuju putem javnog poziva, a na temelju javno objavljenih kriterija.

Članak 41.

(1) Izlozi namijenjeni za teletrgovinu moraju biti jasno određeni kao takvi uz pomoć vizualnih i zvučnih sredstava i bez prekida trajati najmanje 15 minuta.

(2) Odredbe ovog Zakona odgovarajuće se primjenjuju na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi, osim odredbi članka 37. stavka 4., 5. 6., 7. i 8. te članka 43. i 45. ovog Zakona.

Pokroviteljstvo

Članak 42.

Političke stranke, nezavisni zastupnici u Hrvatskom saboru i članovi predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabrani s liste grupe birača i koalicije ne smiju biti pokrovitelji audiovizualnog ili radijskog programa, osim u vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu.

Vrijeme objavljivanja

Članak 43.

(1) Svi audiovizualni ili radijski programi koji se objavljuju putem radijskog ili televizijskog emitiranja svakog dana od 0 do 24 sata ulaze u dnevno vrijeme objavljivanja, osim kada je ovim Zakonom drugačije propisano.

(2) Godišnje vrijeme objavljivanja prema ovom Zakonu obuhvaća sve audiovizualne ili radijske programe koji se objave od 1. siječnja do 31. prosinca pojedine godine, osim programa koji su ovim Zakonom od tog izuzeti.

(3) Nakladnik radija na državnoj i regionalnoj razini te na razini županije i Grada Zagreba mora objavljivati najmanje 12 sati radijskog programa dnevno, a nakladnik radija na nižoj razini od razine županije mora objavljivati najmanje 6 sati radijskog programa dnevno, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa.

(4) Nakladnik televizije na državnoj i regionalnoj razini te na razini županija i Grada Zagreba mora objavljivati najmanje 6 sati audiovizualnog programa dnevno, a nakladnik televizije na nižoj razini od razine županije mora objavljivati najmanje 3 sata audiovizualnog programa dnevno, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa.

(5) Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja do 20.000 stanovnika mora najmanje 4% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti na području koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.

(6) Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja od 20.000 do 150.000 stanovnika mora najmanje 5% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti na području koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.

(7) Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja veće od 150.000 stanovnika mora najmanje 7% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti na području koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.

(8) Nakladnik televizije i/ili radija na državnoj i regionalnoj razini mora dnevno objavljivati informativni program u trajanju od najmanje 30 minuta.

(9) Nakladnik televizije na državnoj i regionalnoj razini u okviru vremena propisanog stavkom 7. ovog članka dužan je emitirati najmanje jednu informativnu emisiju u trajanju od najmanje 15 minuta, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa, odnosno informativne emisije.

(10) U vrijeme izborne promidžbe nakladnik televizije i/ili radija mora omogućiti svim političkim strankama promidžbu pod jednakim uvjetima sukladno izbornim propisima i uputama nadležnog tijela koje nadzire ili provodi izbore.

(11) Odredbe stavka 5. – 9. ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog televizijskog i/ili radijskog programskog kanala.

Vlastita proizvodnja

Članak 44.

(1) Vlastitom proizvodnjom smatraju se informativne, igrane, obrazovne, dokumentarne, zabavne, kulturno-umjetničke, glazbene, sportske i druge emisije te drugi izvorno proizvedeni audiovizualni i/ili radijski programi i audiovizualna djela, čiji je proizvođač nakladnik televizije i/ili radija ili su proizvedeni po njegovoj narudžbi i za njegov račun.

(2) Ako je pri izradi audiovizualnog i/ili radijskog programa, odnosno audiovizualnog djela, sudjelovalo više nakladnika televizije i/ili radija s ulogom u vlastitu proizvodnju, svakome se ubraja dio razmjeran ulogu.

(3) U vlastitu proizvodnju ubrajaju se premijera i prva repriza hrvatskih audiovizualnih djela.

(4) U vlastitu proizvodnju radijskog programa u skladu s odredbama članka 46. ovog Zakona ubraja se i objavljivanje hrvatske glazbe.

(5) Oglasi, naplatne obavijesti, najave i promocija programa, teletrgovina, panoramski prikaz uživo i programi koji se bave klađenjem, proricanjem budućnosti, davanjem savjeta gledanjem u karte, gatanjima i dugim sličnim uslugama koje nisu znanstveno utemeljene ne smatraju se audiovizualnim i/ili radijskim programima nastalim u vlastitoj proizvodnji.

(6) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje detaljnija mjerila i definicije za određivanje audiovizualnih ili radijskih programa koji se smatraju vlastitom proizvodnjom.

Članak 45.

(1) U razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna te od 15. prosinca do 15. siječnja udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 15% tjednog vremena objavljivanja svakog audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50% između 16/18 i 22 sata .

(2) U razdoblju od 15. rujna do 15. prosinca te od 15 siječnja do 15. lipnja udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 25% tjednog vremena objavljivanja svakog audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50% između 16/18 i 22 sata .

(3) Udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 30% tjednog vremena objavljivanja svakog radijskog programa nakladnika radija.

(4) Repriziranje radijske ili televizijske emisije mora biti jasno označeno u skladu s tehničkim mogućnostima. U udio iz stavaka 1. i 2. ovog članka može se ubrojiti samo prva repriza emisije.

(5) Definiranje pojmova i način označavanja emisija iz stavka 4. ovog članka pobliže uređuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom.

(6) Odredbe ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog televizijskog i/ili radijskog programskog kanala.

Članak 46.

(1) Hrvatska glazba mora činiti najmanje 25% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, od čega najmanje 20% mora biti objavljeno između 6 i 22 sata.

(2) U udio iz članka 45. stavka 3. ovog Zakona može se ubrojiti najviše 25% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba.

(3) Ako udio hrvatske glazbe čini najmanje 40% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, od čega je najmanje 30% objavljeno između 6 i 22 sata, u udio iz članka 45. stavka 3. ovog Zakona može se ubrojiti najviše 30% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba.

(4) Odredbe ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog radijskog programskog kanala.