I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima (u daljem tekstu: Zakon) sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. i 2 i u članku 52. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10 — pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Zakon o otocima („Narodne novine“, broj 116/18 i 73/20 - Uredba; u daljnjem tekstu: Zakon o otocima) stupio je na snagu 29. prosinca 2018.

S obzirom na žurnu potrebu dodatnog osiguravanja vode za naselja na otocima koja nisu spojena na sustav javne vodoopskrbe, u smislu povećanja količine zdravstveno ispravne vode za ljudsku potrošnju po subvencioniranoj cijeni po otočaninu, Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o izmjeni Zakona o otocima („Narodne novine“, broj 73/20 - dalje u tekstu: Uredba) na temelju Zakona o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, broj 118/19).

S obzirom da je odredbe Uredbe potrebno prenijeti u zakonski okvir, pristupilo se izradi Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima u koji je, uz navedeno, potrebno uvrstiti i dodatne izmjene i dopune s obzirom da su, tijekom razdoblja provedbe mjera i aktivnosti koje su propisane Zakonom o otocima, uočeni određeni problemi koje je potrebno dodatno zakonski urediti. Uz navedeno, utvrđena je neusklađenost pojedinih odredbi Zakona o otocima u odnosu na novi zakonski okvir kojim se uređuje sustav strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske i zakonski okvir kojim se uređuje upravljanje regionalnim razvojem Republike Hrvatske što je dovelo do nemogućnosti donošenja određenih podzakonskih propisa i akata koji su u obvezi donošenja na temelju Zakona o otocima. Stoga se ovim Zakonom namjerava izvršiti usklađivanje navedenih odredbi kako bi se jasno odredili akti strateškog planiranja otočnog razvoja.

Osnovna pitanja koja treba urediti Zakonom:

S obzirom na neusklađenost unutar zakonodavstva te posljedično zbog nemogućnosti provedbe pojedinih odredbi Zakona o otocima, posebice onih kojima se propisuje donošenje pojedinih akata strateškog planiranja i upravljanja razvojem otoka, kao i onih kojima se uređuje provedba pojedinih otočnih prava i gospodarski razvoj otoka, potrebno je navedene odredbe Zakona o otocima izmijeniti i dopuniti.

Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom:  

– ukida se ustrojavanje otočnih urbanih područja na temelju Zakona o otocima

– djelomično se mijenja sastav Otočnog vijeća

– otočni projekti se vode u središnjem elektroničkom registru razvojnih projekata sukladno Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 123/17 – u danjem testu: ZSSPURRH)

– djelomično se mijenjaju poslovi otočnih koordinatora

– mijenja se nadležnost nad donošenjem sadržaja planova razvoja otoka i način njihovog donošenja

– ukida se obveza donošenja Otočnog godišnjeg programa

– propisuje se usklađenost razvojnih sporazuma sa strategijama i programima Republike Hrvatske i Europske unije u cilju davanja većih ovlasti jedinicama područne (regionalne) samouprave u upravljanju integriranim otočnim razvojem

– briše se odredba Zakona o otocima kojom se propisuje da Nacionalni plan razvoja otoka mora obuhvatiti sadržaj vezan za prometnu povezanost otoka na način koji je u suprotnosti sa svrhom i propisanim sadržajem kojeg takav dokument mora imati u skladu s odredbama ZSSPURRH-a

– daje se ovlast ministarstvu nadležnom za promet i nadležnom tijelu jedinice područne (regionalne) samouprave za  provedbu prava na povlašteni prijevoz određenih kategorija otočnog stanovništva u okviru javne usluge cestovnog prijevoza na otocima

– daje se ovlast ministarstvu nadležnom za promet i nadležnom upravnom tijelu jedinice područne (regionalne) samouprave za provedbu prava na novčanu naknadu za nadoknadu troškova vlastitog prijevoza za osobe s invaliditetom koje ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz

– prenose se odredbe Uredbe u zakonski okvir

– dodatno se uređuje provedba prava na zdravstveno ispravnu vodu za ljudsku potrošnju po subvencioniranoj cijeni fizičkim i pravnim osobama koje obavljaju gospodarsku djelatnost u otočnim naseljima koja nisu spojena na vodoopskrbni sustav

– dodatno se uređuju odredbe vezane za program „Hrvatski otočni proizvod“.

Posljedice donošenja Zakona

– usklađenost odredbi Zakona o otocima u odnosu na zakonski okvir kojim se uređuje sustava strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (sadržaj planova razvoja otoka postaje sastavni dio plana razvoja svake pojedine obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave, ukida se obveza donošenja Otočnog godišnjeg programa)

– usklađenost odredbi Zakona o otocima u odnosu na zakonski okvir kojim se uređuje upravljanje regionalnim razvojem Republike Hrvatske (ukida se ustrojavanje otočnih urbanih područja, usklađuju se odredbe vezane za izradu razvojnih sporazuma)

– u sastav Otočnog vijeća ulaze predstavnici regionalnih koordinatora

– otočni koordinatori se obvezuju na obavljanje upisa otočnih razvojnih projekata od važnosti za obalno-otočnu jedinicu područne (regionalne) samouprave u središnji elektronički registar razvojnih projekata i na koordinaciju upisa otočnih razvojnih projekata od važnosti za jedinicu lokalne samouprave na otoku ili od važnosti za otok sa specifičnim položajem

– u ovaj Zakon se prenose odredbe Uredbe na temelju kojih su se povećale količine zdravstveno ispravne vode za ljudsku potrošnju po subvencioniranoj cijeni sa 45 m ³ na 85 m ³ godišnje po otočaninu

– fizičke i pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost u naseljima koja nisu priključena na sustav javne vodoopskrbe ostvaruju pravo na državnu potporu namijenjenu subvencioniranju cijene prijevoza zdravstveno ispravne vode za ljudsku potrošnju do najviše 50% troška prijevoza isporučene vode

– ministarstvo nadležno za promet i nadležno upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave dobivaju ovlast za provedbu prava na besplatan prijevoz zakonom određenih kategorija otočnog stanovništva, a u okviru javne usluge cestovnog prijevoza putnika na otocima koju su ovlašteni provoditi u skladu s propisima iz područja cestovnog prometa

– ministarstvo nadležno za promet i nadležno upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave dobiva ovlast za provedbu prava na novčanu naknadu za nadoknadu troškova vlastitog prijevoza za osobe s invaliditetom koje ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz

– dodatno uređen način dodjele prava korištenja oznake „Hrvatski otočni proizvod“ i ostale aktivnosti koje će se provoditi u sklopu programa „Hrvatski otočni proizvod“.

III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU OVOG ZAKONA

Sva sredstva potrebna za provedbu ovog Zakona osigurana su u okviru limita ukupnih rashoda Državnog proračuna Republike Hrvatske za razdoblje 2020. - 2022. i prijedlogom Državnog proračuna Republike Hrvatske za razdoblje 2021. – 2023. utvrđenog Smjernicama ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2021. - 2023.

IV. TEKST NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA S  OBRAZLOŽENJEM

Prilaže se tekst Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima.

NACRT PRIJEDLOGA

Zakona o IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OTOCIMA

Članak 1.

U Zakonu o otocima („Narodne novine“, br. 116/18 i 73/20 - Uredba) u članku 5. točki 22. riječi: „čiji je nositelj ministarstvo nadležno za otoke (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i“ brišu se.

Iza točke 23. dodaju se nove točke 24. i 25. koje glase:

„24. voda – zdravstveno ispravna voda za ljudsku potrošnju

25. otočni gospodarski subjekt – fizičke i pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost u otočnom naselju ili dijelu otočnog naselja koje nije priključeno na sustav javne vodoopskrbe.“.

Članak 2.

U članku 6. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Ministarstvo nadležno za regionalni razvoj i fondove Europske unije (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) ustrojava i vodi Registar otoka.“

U stavku 4. riječ: „otoke“ zamjenjuje se riječima: „regionalni razvoj i fondove Europske unije“.

Članak 3.

U članku 9. stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6)   Razvojne p otrebe svake pojedine skupine otoka proizašle zbog njihove udaljenosti od kopna uzet će se u obzir prilikom izrade Nacionalnog plana razvoja otoka.“.

Stavak 7. briše se.

Članak 4.

U članku 10. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2)  Razvojne potrebe koje proizlaze iz specifičnog položaja ovih otoka u odnosu na sjedište jedinice lokalne samouprave u čijem se sastavu nalaze uzet će se u obzir prilikom izrade Nacionalnog plana razvoja otoka.“.

Stavak 3. briše se.

Članak 5.

Naslov iznad članka 11. i članak 11. brišu se.

Članak 6.

U članku 14. stavku 3. riječi: „Strateški ciljevi razvoja“ zamjenjuju se riječima: „Razvojne potrebe“.

Članak 7.

U članku 18. stavku 2. točka d) mijenja se i glasi:

„d) predstavnici regionalnih koordinatora iz obalno-otočnih jedinica područne (regionalne) samouprave“.

Stavak 4. briše se, a dosadašnji stavci 5., 6., 7., i 8. postaju stavci 4., 5., 6. i 7.

Članak 8.

U članku 19. stavku 3. točke 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„2. obavlja upis otočnih razvojnih projekata od važnosti za obalno-otočnu jedinicu područne (regionalne) samouprave u središnji elektronički registar razvojnih projekata koji se ustrojava prema posebnom propisu

3. koordinira upis otočnih razvojnih projekata od važnosti za jedinicu lokalne samouprave na otoku ili od važnosti za otok sa specifičnim položajem u registar iz točke 2. ovog stavka“.

Iza točke 3. dodaje se nova točka 4. koja glasi:

„4. po potrebi dostavlja Ministarstvu podatke o upisanim projektima iz točaka 2. i 3. ovog stavka“.

Dosadašnja točka 4. postaje točka 5.

Stavak 6. briše se, a dosadašnji stavci 7. i 8. postaju stavci 6. i 7.

Članak 9.

Članak 26. mijenja se i glasi:

„(1) Obalno-otočna jedinica područne (regionalne) samouprave u plan razvoja jedinice područne (regionalne) samouprave uključuje plan razvoja otoka.

(2)  Plan razvoja otoka predstavlja viziju razvoja, razvojne potrebe i razvojne potencijale otoka te posebne ciljeve i prioritete javne politike prema otocima.

(3)  Plan razvoja otoka odnosi se na sve otoke odnosno dijelove otoka na području iste obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave.“.

Članak 10.

Naslov iznad članka 27. i članak 27. brišu se.

Članak  11.

Članak 28. mijenja se i glasi:

„(1) Radi provedbe ovoga Zakona i učinkovite koordinacije politike otočnog razvoja, najmanje tri obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave mogu sklopiti razvojni sporazum za otoke iz svoje nadležnosti.

 (2)  Razvojnim sporazumom iz stavka 1. ovoga članka usuglašavaju se prioriteti otočnog razvoja i utvrđuju se otočni razvojni projekti koji pridonose integriranom razvoju otoka za koje se sklapa razvojni sporazum, u skladu sa strategijama i programima Republike Hrvatske i Europske unije, te se planiraju sredstva za njihovu provedbu.“.

Članak 12.

Naslov iznad članka 29. i članak 29. brišu se.

Članak 13.

U članku 31. stavci 4., 5. i 6. mijenjaju se i glase:

            „ (4) Obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave obvezne su omogućiti korisnicima iz ovog članka korištenje prava na povlašteni javni otočni cestovni prijevoz odobravanjem pojedinačnih polazno/povratnih karata, polumjesečnih odnosno mjesečnih karata ovisno o kategoriji korisnika i njihovim pravima prema drugim propisima, primjenjujući pravilo racionalnosti odnosno najpovoljnijeg iznosa za državni proračun.

(5) Osobe s invaliditetom iz stavka 2. ovoga članka, koje zbog invaliditeta, za ostvarivanje svojih osobnih potreba ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz, imaju pravo na novčanu naknadu za nadoknadu troškova vlastitog prijevoza, a navedeno pravo ostvaruju podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave.

(6) O zahtjevu iz stavka 5. ovog članka odlučuje nadležno upravno tijelo obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave prema adresi prebivališta podnositelja zahtjeva, rješenjem nakon provedenog upravnog postupka.“.

Iza stavka 6. dodaju se novi stavci 7., 8. i 9. koji glase:

„(7) Rješenje iz stavka 6. ovog članka obvezno sadrži:

-  broj i datum donošenja

- ime i prezime osobe s invaliditetom koja ostvaruje pravo na novčanu naknadu za nadoknadu troškova vlastitog prijevoza

- broj i datum rješenja/nalaza/mišljenja nadležnog tijela kojim je utvrđen invaliditet podnositelja zahtjeva

- obrazloženje

- uputu o pravnom lijeku

(8) Protiv rješenja iz stavka 6. ovog članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(9) Sredstva za ostvarivanje prava iz ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu na proračunskoj stavci ministarstva nadležnog za promet.“.

Članak 14.

Članak 33. mijenja se i glasi:

„(1) Radi poboljšanja uvjeta života otočnog stanovništva i poslovanja otočnog gospodarstva u otočnim naseljima ili dijelovima otočnih naselja koja nisu priključena na sustav javne vodoopskrbe, opskrba vodom osigurava se u skladu s ovim Zakonom.

(2) Isporučitelj vodne usluge je dužan naseljima iz stavka 1. ovoga članka isporučivati  vodu plovilima vodonoscima i/ili autocisternama.

(3) Uvjeti isporuke vode plovilom vodonoscem i/ili autocisternom određeni su općim uvjetima isporuke vodnih usluga u skladu sa zakonom kojim se uređuju vodne usluge.

(4) Otočaninu, stanovniku naselja iz stavka 1. ovoga članka osigurava se opskrba vodom u količini do najviše 85 m ³ godišnje po cijeni koja je jednaka cijeni vode koju plaća ista kategorija korisnika u mjestu iz kojeg se voda isporučuje, a naknada troškova prijevoza vode isplaćuje se isporučitelju vodne usluge iz stavka 2. ovoga članka na temelju ugovora sklopljenog s Ministarstvom.

(5) U svrhu osiguravanja opskrbe vodom, jedinice lokalne samouprave čija naselja i/ili dijelovi naselja na otocima, koja im administrativno i teritorijalno pripadaju, nisu priključena na sustav javne vodoopskrbe, vode evidenciju otočana iz stavka 4. ovog članka i dostavljaju je isporučitelju vodne usluge za to područje.

( 6) Naknadu troškova prijevoza iz stavka 4. ovog članka isporučitelj vodne usluge potražuje od Ministarstva, u skladu s isporučenim količinama vode, na temelju zahtjeva ovjerenog od jedinice lokalne samouprave.

(7) Ministarstvo će subvencionirati troškove prijevoza vode plovilom vodonoscem i/ili autocisternom, za otočana iz stavka 4. ovoga članka ovisno o mogućnostima i sukladno osiguranim sredstvima za tu namjenu u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva.“.

  Članak 15.

Iza članka 33. dodaje se  članak 33.a koji glasi:

„Članak 33.a

„ (1) Otočni gospodarski subjekt ostvaruje državnu potporu do najviše 50% troškova prijevoza vode plovilom vodonoscem i/ili autocisternom, koja se isplaćuje izravno otočnom gospodarskom subjektu.

(2) Ministarstvo će poticati troškove prijevoza vode plovilom vodonoscem i/ili autocisternom, otočnim gospodarskim subjektima ovisno o mogućnostima i sukladno osiguranim sredstvima za tu namjenu u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva.

(3) Ministarstvo jednom godišnje na mrežnim stranicama Ministarstva raspisuje javni poziv na podnošenje zahtjeva za dodjelu državne potpore otočnim gospodarskim subjektima iz stavka 1. ovog članka, imenuje Povjerenstvo za dodjelu državne potpore, određuje rok podnošenja zahtjeva na javni poziv koji ne može biti kraći od 15 dana od dana objave javnog  poziva, na temelju Programa kojeg donosi ministar.

(4) O zahtjevu iz stavka 3. ovog članka, nakon provedenog upravnog postupka, odlučuje Ministarstvo rješenjem, na prijedlog Povjerenstva za dodjelu državne potpore koje pregledava zahtjev.

(5) Rješenje iz stavka 4. ovog članka obvezno sadrži:

- broj i datum donošenja

- ime i prezime/naziv otočnog gospodarskog subjekta koji ostvaruje pravo na dodjelu državne potpore

- iznos državne potpore koja se dodjeljuje

- obrazloženje razloga za dodjelu državne potpore

- uputu o pravnom lijeku.

(6) Protiv rješenja iz stavka 4. ovog članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.

Članak 16.

Članak 36. mijenja se i glasi:

„(1) Program „Hrvatski otočni proizvod“ (u daljnjem tekstu: Program HOP) donosi ministar.

(2) Cilj je Programa HOP poticanje proizvodnje i plasmana te promocija izvornih i inovativnih otočnih proizvoda, tradicije i baštine.

(3) Ministarstvo dodjeljuje oznaku kvalitete „Hrvatski otočni proizvod“ (u daljnjem tekstu: oznaka HOP) otočnim proizvodima i nematerijalnom dobru u svrhu očuvanja otočne tradicije i identiteta u skladu s Programom HOP.

(4) Ministar donosi odluku o raspisivanju javnog poziva za podnošenje zahtjeva za dodjelu oznake HOP i imenuje stručno povjerenstvo za dodjelu oznake HOP za svaku pojedinu grupu otočnih proizvoda, i to za:

a) prehrambene proizvode

b) pića

c) kemijske proizvode

d) primijenjenu umjetnost i dizajn

e) nematerijalno dobro.

(5) Pravo na podnošenje zahtjeva za dodjelu oznake HOP imaju otočni subjekti – fizičke i pravne osobe koji svoju djelatnost obavljaju na otoku.

(6) Ministar donosi rješenje o zahtjevu iz stavka 5. ovog članka na prijedlog stručnog povjerenstva za dodjelu oznake HOP u upravnom postupku kojeg provodi Ministarstvo.

(7) Rješenje iz stavka 6. ovog članka obavezno sadrži:

- broj i datum donošenja

- ime i prezime/naziv otočnog subjekta kojemu se dodjeljuje pravo korištenja oznake

- naziv proizvoda kojem se dodjeljuje oznaka

- rok na koji se dodjeljuje oznaka

- obrazloženje razloga za dodjelu korištenja oznake

- uputu o pravnom lijeku.

(8) Ministarstvo će ukinuti rješenje kojim je dodijeljena oznaka HOP ukoliko se kontrolom koju provodi Ministarstvo utvrdi da otočni subjekt više ne ispunjava uvjete na osnovu kojih je oznaka dodijeljena.

(9) Protiv rješenja iz stavaka 6. i 8. ovog članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(10) Ministar pravilnikom propisuje provedbu Programa HOP u vezi s djelokrugom, brojem članova i sastavom stručnih povjerenstava za dodjelu oznake HOP, način vođenja evidencije subjekata kojima je dodijeljena oznaka HOP i način provođenja kontrole nad korištenjem oznake HOP.“.

Članak 17.

Iza članka 36. dodaje se članak 36.a koji glasi:

„Članak 36.a

(1) Ministarstvo dodjeljuje bespovratna financijska sredstava za sufinanciranje provedbe aktivnosti promocije Programa HOP na temelju javnog poziva kojeg raspisuje Ministarstvo.

(2) Prihvatljive aktivnosti za sufinanciranje putem dodjele bespovratnih financijskih sredstava su:

- skupna događanja koja doprinose ostvarenju ciljeva Programa HOP (sajam, manifestacija, konferencija, radionica, edukacija/seminari i dr.)

- projekti i/ili programi promotivno-informativnog karaktera o programu HOP.

(3) Pravo na podnošenje zahtjeva za dodjelu bespovratnih financijskih sredstava iz stavka

1. ovog članka imaju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i javne ustanove te udruge, zadruge, savez udruga, zadružni savezi i turističke zajednice, koje u okviru svoje djelatnosti promoviraju oznaku HOP, a ne obavljaju gospodarsku djelatnost.

(4) Opći uvjeti za dodjelu bespovratnih sredstava iz stavka 1. ovog članka:

- korisniku se mogu dodijeliti sredstva za provedbu najviše dvije različite aktivnosti

- za istu aktivnost pravo na dodjelu sredstava može ostvariti samo jedan korisnik

- osoba u svojstvu odgovorne osobe jednog korisnika ne može se pojaviti u svojstvu odgovorne osobe drugog korisnika

- udruge, savez udruga i zadružni savez moraju biti registrirane najmanje dvije godine prije podnošenja prijave za dodjelu bespovratnih financijskih sredstava.

(5) Ministar donosi odluku o raspisivanju javnog poziva za podnošenje zahtjeva za dodjelu bespovratnih financijskih sredstava iz stavka 1. ovog članka, koji se sa pripadajućim obrascima objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva i imenuje Povjerenstvo za provedbu Javnog poziva za promociju Programa HOP.

(6) Rok prijave na javni poziv ne može biti kraći od 15 dana od dana objave javnog poziva.  

(7) Ministar donosi rješenje o zahtjevu iz stavka 3. ovog članka na prijedlog povjerenstva za provedbu javnog poziva za promociju Programa HOP, u upravnom postupku kojeg provodi Ministarstvo.

(8) Rješenje iz stavka 7. ovog članka obavezno sadrži:

- broj i datum donošenja

- naziv otočnog subjekta kojemu se dodjeljuju bespovratna sredstva

- dodijeljeni  iznos bespovratnih sredstava

- obrazloženje razloga za dodjelu bespovratnih sredstava

- uputu o pravnom lijeku.

(9) Protiv rješenja iz stavka 7. ovog članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(10) Ministar pravilnikom propisuje način vrednovanja zahtjeva za dodjelu bespovratnih financijskih sredstava, način rada te sastav i broj članova Povjerenstva za provedbu javnog poziva za promociju Programa HOP.“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 18.

(1) Pravilnik o broju članova, načinu odabira i djelokrugu rada Otočnog vijeća („Narodne novine“, broj 71/2019) ministar će uskladiti s odredbama ovog Zakona u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Stupanjem na snagu ovog Zakona ukida se Pravilnik o načinu ostvarivanja prava na naknadu troškova prijevoza vodonoscem i/ili autocisternom i razlike do pune cijene vode („Narodne novine“, broj 68/2019 ).

(3) Pravilnike iz članaka 16. i 17. ovoga Zakona donijet će ministar u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(4) Programe iz članaka 15. i 16. ovoga Zakona donijet će ministar u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 19.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

OBRAZLOŽENJE

Članak 1.

Ovom odredbom propisuje se brisanje navođenja ministarstva nadležnog za regionalni razvoj i fondove Europske unije kao nositelja otočnih razvojnih projekata s obzirom na to da, u skladu s definicijom razvojnog projekta iz članka 2. ZSSPURRH-a,  nositelji razvojnih projekta mogu biti i druga javna tijela, a budući da otočni razvoj podrazumijeva višesektorski pristup, provedba otočnih razvojnih projekata može biti u nadležnosti drugih javnih tijela.

Članak 2.

Sukladno članku 10. stavku 2. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor („Narodne novine“, broj 74/15) te sukladno Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 85/20) nomotehnički se uređuju odredbe naziva ministarstva nadležnog za regionalni razvoj i fondove Europske unije i ministra nadležnog za regionalni razvoj i fondove Europske unije.

Članak 3.

U ovome članku se posljedično briše obveza donošenja Programa mjera za skupine otoka iz članka 9. Zakona o otocima u sklopu Otočnog godišnjeg programa s obzirom da se obveza donošenja Otočnog godišnjeg programa ukida člankom 10. ovoga Zakona. Stoga se ovom odredbom propisuje da će se razvojne potrebe svake pojedine skupine otoka, proizašle zbog njihove udaljenosti od kopna, uzeti u obzir prilikom izrade Nacionalnog plana razvoja otoka.

Članak 4.

U ovome članku, u stavku 2., posljedično se briše obveza donošenja Programa mjera za otoke sa specifičnim položajem iz članka 10. Zakona o otocima u sklopu Otočnog godišnjeg programa s obzirom da se obveza donošenja Otočnog godišnjeg programa ukida člankom 10. ovoga Zakona. Stoga se ovom odredbom propisuje da će se razvojne potrebe koje proizlaze iz specifičnog položaja ovih otoka u odnosu na sjedište jedinice lokalne samouprave u čijem se sastavu nalaze, uzeti u obzir prilikom izrade Nacionalnog plana razvoja otoka. Nastavno se briše i stavak 3. s obzirom da se njime propisuje poseban uvjet koji se mora uzeti u obzir pri donošenju Programa mjera iz stavka 2.

Članak 5.

Odredbe članka 11. Zakona o otocima kojima se propisuje ustrojavanje otočnih urbanih područja brišu se s obzirom da ne postoji propisana osnova za izradu strategije otočnog urbanog područja i time definiranje strateških ciljeva otočnog urbanog područja. Otočna urbana područja se ne mogu  smatrati urbanim područjima kako ih definira Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 147/14, 123/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske) pa se na njih niti ne odnosi obveza izrade Strategije urbanog područja. S druge strane, donošenje zasebnog strateškog dokumenta za razvoj otočnog urbanog područja ne bi bilo u skladu sa ZSSPURRH-om te bi dodatno otežalo planiranje, usklađivanje i provedbu politike otočnog razvoja, što je u direktnoj suprotnosti sa svrhom ustrojavanja otočnih urbanih područja.        

Članak 6.

Ovom se odredbom propisuje da se potrebe otočnih prioritetnih područja ugrađuju u Nacionalni plan razvoja otoka i planove razvoja otoka s obzirom na to da će razvojne potrebe otočnog prioritetnog područja biti integrirane u strateškim ciljevima Nacionalnog plana razvoja otoka i planova razvoja otoka koji se odnose na cjelokupno otočno područje te s obzirom na to neće se izrađivati zasebna strategija za otočno prioritetno područje.

Članak 7.

Članak 18. Zakona o otocima propisuje osnivanje i sastav Otočnog vijeća kojeg čine predstavnici Hrvatskoga sabora, predstavnici tijela državne uprave i/ili nadležnih javnopravnih tijela, predstavnici jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u čijoj su nadležnosti otoci odnosno dijelovi otoka, predstavnici otočnih razvojnih dionika, predstavnici znanstvene i stručne zajednice koji se bave otočnim razvojem te otočni koordinatori. S obzirom na to da su otočni koordinatori fizičke osobe koje su zaposlenici javne ustanove - regionalnih koordinatora u sedam obalno-otočnih jedinica područne (regionalne) samouprave, u svrhu ujednačenosti razine predstavnika u Otočnom vijeću mijenja se odredba članka 18. stavka 2. postavka d) Zakona o otocima te se u sastav Otočnog vijeća, umjesto otočnog koordinatora, uvrštavaju predstavnici regionalnih koordinatora iz obalno-otočnih jedinica područne (regionalne) samouprave što znači da u radu Otočnog vijeća može sudjelovati čelnik regionalnog koordinatora ili druga osoba koju on odredi što će se dodatno urediti pravilnikom. U ovom se članku također briše odredba kojom se propisuje da Otočno vijeće sudjeluje u izradi Otočnog godišnjeg programa s obzirom na odredbu članaka 10. ovog Zakona kojom se ukida obveza donošenja otočnog godišnjeg programa.

Članak 8.

Odredbama članka 19. Zakona o otocima određuje se da ministarstvo nadležno za otoke vodi jedinstveni registar otočnih razvojnih projekata kojim se objedinjuju registri otočnih razvojnih projekata te se obvezuje otočni koordinator da obavlja upis otočnih razvojnih projekata u registar otočnih razvojnih projekata i dostavlja podatke za jedinstveni registar otočnih razvojnih projekata. Usporedno, člankom 33. točkom 4. te člankom 46. ZSSPURRH-a propisuje se uspostavljanje središnjeg elektroničkog registra razvojnih projekata čiji je upis u registar preduvjet za korištenje sredstava proračuna i sredstava Europske unije namijenjenih Republici Hrvatskoj kroz proračun. S obzirom na navedeno, uspostavljanje predmetnog registra iz članka 19. Zakona o otocima je nepotrebno i može dovesti do neusklađenosti u podacima te se stoga ovim člankom propisuje da otočni koordinator obavlja upis otočnih razvojnih projekata od važnosti za obalno-otočnu jedinicu područne (regionalne) samouprave u središnji elektronički registar razvojnih projekata i koordinira upis otočnih razvojnih projekata od važnosti za jedinicu lokalne samouprave na otoku, ili od važnosti za otok sa specifičnim položajem, u središnji elektronički registar razvojnih projekata. Također, sukladno izmjeni iz članka 7. ovog Zakona briše se odredba članaka 19. Zakona o otocima kojom se propisuje obveza sudjelovanja otočnih koordinatora u radu Otočnog vijeća.

Članak 9.

Ovime vizija razvoja, razvojnih potreba i razvojnih potencijala otoka te posebnih ciljeva i prioriteta javne politike prema otocima predstavlja plan razvoja otoka koji postaje obvezni sadržaj plana razvoja obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave koju donosi jedinica područne (regionalne) samouprave sukladno članku 23. ZSSPURRH-a. Članak 26. Zakona o otocima propisuje donošenje planova razvoja otoka za svaki pojedini otok koji donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na otoku s jednom jedinicom lokalne samouprave odnosno sporazumno sva predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave na otoku s više jedinica lokalne samouprave, za razdoblje od sedam godina čime se ne daje mogućnost donošenja zajedničkih planova na razini više jedinica lokalne samouprave koje se ne nalaze na istom otoku, odnosno donošenje zajedničkih planova na razini više otoka, osim ako se radi o otocima kojima se sjedište jedinice lokalne samouprave kojoj pripadaju nalazi na kopnu ili na drugom otoku. Ovime je izvršeno usklađivanje odredbi Zakona o otocima s odredbama ZSSPURRH-a.

Članak 10.

Ovom se odredbom briše članak 27. Zakona o otocima kojim se propisuje obveza donošenja Otočnog godišnjeg programa na temelju Nacionalnog plana razvoja otoka i u skladu s planovima razvoja otoka. Istim je člankom propisano da Otočni godišnji program sadrži mjere, projekte i aktivnosti tijela državne uprave i drugih javnopravnih tijela na razini godine, vezanih uz otočni  razvoj, kao i izvore njihova financiranja. Člankom 19. stavkom 3. ZSSPURRH propisuje se da Nacionalni plan sadržava posebne ciljeve povezane s proračunom te da predstavlja okvir za oblikovanje mjera, projekata i aktivnosti u provedbenim programima središnjih tijela državne uprave kao kratkoročnih akata strateškog planiranja koje donose čelnici središnjih tijela državne uprave na temelju nacionalnih planova, programa Vlade RH i financijskog plana tih tijela. S obzirom na to da će mjere, aktivnosti i projekti za otoke biti vidljive u provedbenim programima i proračunima tijela državne uprave i drugih javnopravnih tijela na godišnjoj razini, ne postoji daljnja potreba za propisivanjem obveze donošenja Otočnog godišnjeg programa. Ovime je izvršeno usklađivanje odredbi Zakona o otocima s odredbama ZSSPURRH-a.

Članak 11.

Ovime se usklađuje odredba članka 28. Zakona o otocima sa Zakonom o regionalnom razvoju Republike Hrvatske vezano za sklapanje razvojnih sporazuma u cilju davanja većih ovlasti jedinicama područne (regionalne) samouprave u upravljanju integriranim otočnim razvojem u skladu s europskim i nacionalnim pravilima, strategijama i programima. Nadalje, u ovom se članku usklađuje izričaj unutar Zakona o otocima na način da se umjesto pojma „jedinice područne (regionalne) samouprave“ koristi pojam: „obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave“ sukladno definiciji iz članaka 5. točke 8. Zakona o otocima. Isto se pravilo primjenjuje i na pojam: „ strateški projekt“ koji se zamjenjuje pojmom: „otočni razvojni projekt“ u skladu s točkom 22. istog članka Zakona o otocima te u skladu s člankom 8. stavkom 1. ovog Zakona.

Članak 12.

Ovom se odredbom članak 29. Zakona o otocima briše. Isti se odnosi na prometno povezivanje otoka i određuje da se trajektne, brodske, brzobrodske i autobusne linije koje povezuju otočna naselja odnosno otoke s kopnom i otoke međusobno, kao i razmještaj, veličina, propusnost i rokovi izgradnje cesta, mostova, tunela, luka, pristana, letjelišta, zračnih luka i helidroma te izvori i načini financiranja razvoja sustava otočnog pomorskog, zračnog i cestovnog prijevoza utvrđuju Nacionalnim planom razvoja otoka. S obzirom da su nacionalni planovi srednjoročni akti strateškog planiranja (članak 19. ZSSPURRH) te s obzirom na višesektorsko područje koje Nacionalni plan razvoja otoka obuhvaća, a što je vidljivo i u članku 25. stavku 3. Zakona o otocima koji propisuje da Nacionalni plan razvoja otoka sadržava 17 programskih područja, od čega se jedno odnosi i na prometno povezivanje, navedena odredba je u suprotnosti sa svrhom ovog dokumenta. Nacionalni plan razvoja otoka daje strateški okvir za provedbu mjera, aktivnosti i projekata iz različitih sektora u srednjoročnom periodu, i kao takav ne razrađuje dugoročne planove razvoja niti dinamiku provedbe tih planova iz bilo kojeg područja.

Članak 13.

Ovim se odredbama članka 31. daje ovlast nadležnom upravnom tijelu jedinice područne (regionalne) samouprave za provedbu prava određenih kategorija otočnog stanovništva na povlašteni javni otočni cestovni prijevoz, ostvarivanje prava na novčanu naknadu za nadoknadu troškova vlastitog prijevoza otočana osoba s invaliditetom koje zbog invaliditeta ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz kroz upravni postupak kojeg provodi nadležno upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave. Uz navedeno, osiguravanje sredstava u državnom proračunu kao i ovlast za provedbu ove mjere, u skladu sa svojim djelokrugom preuzima ministarstvo nadležno za promet.

Članak 14.

Ovim se odredbama ozakonjuju odredbe donesene Uredbom koje se odnose na članak 33. Zakona o otocima, dodatno se uređuje subvencioniranje troška prijevoza plovilom vodonoscem i/ili autocisternom isporučene zdravstveno ispravne vode za ljudsku potrošnju otočanima, obvezuje se jedinice lokalne samouprave voditi evidenciju otočana kojima se osigurava isporuka vode na temelju i u skladu sa Zakonom o otocima, propisuje se dostava evidencije isporučiteljima vodne usluge, te obračun i način naknade troškova isporučene vode koja se na temelju ugovora s ministarstvom isplaćuje isporučiteljima vodne usluge.

Članak 15.

Ovim člankom detaljnije se određuje provedba mjere u dijelu dodjele državne potpore, u skladu s propisima RH i EU koji reguliraju državne potpore, fizičkim i pravnim osobama koje obavljaju gospodarsku djelatnost u otočnom naselju ili dijelu otočnog naselja koje nije spojeno na javni vodoopskrbni sustav, za najviše do 50% troška prijevoza isporučene vode, kroz upravni postupak. Za  provedbu državne potpore određuje se donošenje Programa.

Članak 16.

Ovim člankom se propisuju aktivnosti Programa „Hrvatski otočni proizvod“ koje obuhvaćaju dodjelu oznake „Hrvatski otočni proizvod“ u upravnom postupku, raspisivanje javnog poziva za dodjelu oznake i stručna povjerenstva za grupe proizvoda za koje se dodjeljuje oznaka.

Članak 17.

Ovim se člankom propisuju aktivnosti Programa „Hrvatski otočni proizvod“ koje obuhvaćaju promociju Programa „Hrvatski otočni proizvod“, raspisivanje javnog poziva za dodjelu bespovratnih sredstava za navedenu aktivnost, osnovni uvjeti za dodjelu bespovratnih sredstava te način provedbe javnog poziva.

Članak 18.

Propisano je usklađivanje pravilnika, kao i stavljanje van snage pravilnika donesenog na temelju Zakona o otocima, te donošenje pravilnika i programa na temelju ovog Zakona.

Članak 19.

Propisano je stupanje na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

TEKST ODREDBI ZAKONA O OTOCIMA (Narodne novine, broj 116/18 i 73/20 – Uredba) KOJE SE MIJENJAJU I NADOPUNJAVAJU

Značenje pojmova

Članak 5.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona te propisa i akata koji se donose na temelju ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. otok – prirodno nastali dio kopna okružen morem, površine veće od 1 km ²

2. otočić – prirodno nastali dio kopna okružen morem, površine od 0,01 km ² do 1 km ²

3. hrid – prirodno nastali dio kopna okružen morem, površine manje od 0,01 km ² , vidljiv iznad površine mora

4. greben – prirodno nastali dio kopna okružen morem, površine manje od 0,01 km ² , povremeno potopljen ispod površine mora

5. Registar otoka – jedinstveni registar otoka, otočića i hridi u kojem su oni klasificirani po vanjskim obilježjima i drugim parametrima bitnim za upravljanje, korištenje i čuvanje (naziv, geografski položaj, površina, teritorijalna nadležnost, naseljenost, gospodarski, infrastrukturni, suprastrukturni i okolišni pokazatelji)

6. premošteni otok – otok mostom povezan s kopnom

7. otočani – hrvatski i strani državljani koji imaju prebivalište na otocima ili na poluotoku Pelješcu te državljani država članica Europskog gospodarskog prostora i članovi njihovih obitelji s prijavljenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj i koji najmanje 183 dana u jednoj godini borave na otocima ili poluotoku Pelješcu

8. obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave – jedinice područne (regionalne) samouprave na čijem se području nalaze otoci

9. održivi razvoj otoka – dugoročni proces unapređenja otočnog gospodarstva i otočne zajednice koji se ostvaruje prepoznavanjem, poticanjem i upravljanjem otočnim razvojnim potencijalom i korištenjem raspoloživih resursa uz najmanje moguće ugrožavanje prirodnih sustava

10. jedinica lokalne samouprave na otoku – jedinica lokalne samouprave čije se sjedište nalazi na otoku

11. otoci sa specifičnim položajem – otoci i dijelovi otoka kojima se sjedište jedinice lokalne samouprave nalazi na kopnu ili na drugom otoku

12. otočni razvojni dionici – otočni poslovni sektor te znanstvenici, zadruge i organizacije civilnog društva koje djeluju na otocima

13. otočni razvojni pokazatelji – skup otocima primjerenih geografskih, demografskih, gospodarskih, infrastrukturnih, suprastrukturnih i okolišnih pokazatelja kojima se određuje, prati i vrednuje ukupna razvijenost pojedinog otoka i tako oblikuje osnova za vođenje otočne razvojne politike

14. otočnost – skup geografskih, društvenih, povijesnih, gospodarskih i ekoloških posebnosti proizašlih iz potpune okruženosti morem. Iznimno se pojam otočnosti primjenjuje i na poluotok Pelješac

15. pametni otok – otok koji se uz korištenje odgovarajućih alata i inovativnih rješenja razvija ekološki, društveno, tehnološki i ekonomski održivo, gradeći pritom kružno gospodarstvo i povećavajući samodostatnost i otpornost na klimatske promjene; pametni otok je sastavnica ukupne prostorno-ekonomske razvojne politike jer se kao predložak može i treba koristiti za planiranje i promicanje razvoja održivih tehnologija koje se, jednom isprobane i uhodane u otočnim uvjetima, mogu u većem obujmu uvoditi i na kopnu

16. čista energija – energija dobivena iz obnovljivih izvora i visokoučinkovitih postrojenja, kao i biogoriva te druga sintetska goriva proizvedena iz obnovljivih izvora na održivi način

17. kružno gospodarstvo – gospodarstvo koje osigurava održivo gospodarenje resursima, a otpad svodi na najmanju moguću mjeru

18. Nacionalni plan razvoja otoka – srednjoročni akt strateškog planiranja razvoja otoka od nacionalnog značenja

19. Nacionalna razvojna strategija – dugoročni akt strateškog planiranja koji se donosi sukladno propisu kojim se uređuje područje strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske

20. otočni koordinator – fizička osoba koju zapošljava regionalni koordinator radi obavljanja poslova organiziranja, pokretanja i koordiniranja planova i projekata važnih za održivi razvoj otoka

21. regionalni koordinator – javna ustanova koja obavlja poslove od javnog interesa osnovana po posebnom zakonu kojim se uređuje upravljanje regionalnim razvojem Republike Hrvatske, radi učinkovite koordinacije i poticanja regionalnog razvoja za područje jedinice područne (regionalne) samouprave

22. otočni razvojni projekt – projekt čiji je nositelj ministarstvo nadležno za otoke (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i kojim se pridonosi postizanju razvojnih smjerova i strateških ciljeva definiranih u okviru Nacionalnog plana razvoja otoka, od važnosti za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na otocima te akata povezanih s okvirom za gospodarsko upravljanje EU-a i s korištenjem fondova EU-a

23. otočni poslodavci – fizičke osobe – obrtnici, trgovac pojedinac i pravne osobe koje svoju registriranu djelatnost obavljaju na otocima, neovisno o svom sjedištu.

Otoci, otočići, hridi i grebeni

Članak 6.

(1)Hrvatsko otočje je jedinstvena otočna geografska cjelina koja se sastoji od 78 otoka, 524 otočića te 642 hridi i grebena. Otoka, otočića, hridi i grebena ima ukupno 1244 i sastavni su dio teritorija Republike Hrvatske.

(2)Popis otoka i otočića prikazan je u Prilogu 1 koji je sastavni dio ovoga Zakona.

(3)Ministarstvo ustrojava i vodi Registar otoka.

(4)Metodologiju ustrojavanja i vođenja Registra otoka pravilnikom propisuje ministar nadležan za otoke (u daljnjem tekstu: ministar).

Razvrstavanje otoka prema udaljenosti od kopna

Članak 9.

(1)Otoci se prema udaljenosti od kopna dijele na:

1. pučinske otoke – skupina otoka najudaljenijih od kopna

2. kanalske otoke – skupina otoka srednje udaljenosti od kopna

3. priobalne otoke – skupina otoka najbližih kopnu

4. premoštene otoke – skupina otoka mostom povezanih s kopnom.

(2)Pučinski otoci su: Unije, Vele Srakane, Male Srakane, Susak, Premuda, Ist, Molat, Dugi otok, Ilovik, Kornat, Žirje, Biševo, Vis, Lastovo, Prežba i svi povremeno nastanjeni i nenastanjeni otoci i otočići koji katastarski pripadaju navedenim otocima.

(3)Kanalski otoci su: Cres, Lošinj, Silba, Olib, Sestrunj, Zverinac, Rivanj, Iž, Rava, Kaprije, Hvar, Korčula, Mljet, Vrnik i svi povremeno nastanjeni i nenastanjeni otoci i otočići koji katastarski pripadaju navedenim otocima.

(4)Priobalni otoci su: Rab, Ugljan, Ošljak, Pašman, Babac, Vrgada, Prvić, Zlarin, Krapanj, Drvenik Mali, Drvenik Veli, Šolta, Brač, Šipan, Lopud, Koločep i svi povremeno nastanjeni i nenastanjeni otoci i otočići koji katastarski pripadaju navedenim otocima.

(5)Premošteni otoci su: Krk, Pag, Vir, Murter, Čiovo i poluotok Pelješac.

(6)Za svaku pojedinu skupinu otoka iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi Program mjera kroz Otočni godišnji program u skladu s potrebama svake pojedine skupine otoka proizašlih zbog njihove udaljenosti od kopna.

(7)Pri donošenju Programa iz stavka 6. ovoga članka potrebno je uzeti u obzir poseban status otoka koji su unutar obuhvata nacionalnih parkova i/ili parkova prirode.

Otoci sa specifičnim položajem

Članak 10.

(1) Otoci i dijelovi otoka sa specifičnim položajem su:

Vele Srakane, Male Srakane, Ilovik, Susak, Unije i Cres – dio (u sastavu Grada Malog Lošinja); Premuda, Rava, Ist, Iž, Molat, Silba, Škarda i Olib (u sastavu Grada Zadra); Babac (u sastavu Općine Sv. Filip i Jakov); Zverinac i Lavdara (u sastavu Općine Sali); Vrgada (u sastavu Općine Pakoštane); Ošljak, Rivanj i Sestrunj (u sastavu Općine Preko); Prvić (u sastavu Grada Vodica); Kaprije, Krapanj, Zlarin i Žirje (u sastavu Grada Šibenika); Žutsko-sitsko otočje, Kornat i Kornatsko otočje (u sastavu Općine Murter-Kornati); Čiovo – dio, Drvenik Veli i Drvenik Mali (u sastavu Grada Trogira); Čiovo – dio (u sastavu Grada Splita); Pakleni otoci (u sastavu Grada Hvara), Šćedro (u sastavu Općine Jelsa); Svetac / Sveti Andrija i Biševo (u sastavu Grada Komiže); Budikovac Veli (u sastavu Grada Visa); Prežba i Sušac (u sastavu Općine Lastovo); Vrnik (u sastavu Grada Korčule); Koločep, Šipan, Jakljan, Lokrum i Lopud (u sastavu Grada Dubrovnika).

(2) Za otoke iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi Program mjera kroz Otočni godišnji program kako bi se ublažili nedostaci koji proizlaze iz specifičnog položaja ovih otoka u odnosu na sjedište jedinice lokalne samouprave u čijem se sastavu nalaze.

(3) Pri donošenju Programa iz stavka 2. ovoga članka potrebno je uzeti u obzir poseban status otoka i/ili dijelova otoka iz stavka 1. ovoga članaka koji su unutar obuhvata nacionalnih parkova i/ili parkova prirode.

Otočna urbana područja

Članak 11.

(1) Radi učinkovitijeg planiranja, usklađivanja i provedbe politike otočnog razvoja, ustrojavaju se otočna urbana područja.

(2) Otočna urbana područja su gradovi na otocima koji prema posljednjem popisu stanovništva imaju više od 2000 stanovnika i/ili su u sustavu prostornog uređenja određeni kao subregionalna, odnosno područna i lokalna središta.

(3) Otočna urbana područja mogu uključivati i susjedne jedinice lokalne samouprave i njihove dijelove, uz prethodnu suglasnost njihovih predstavničkih tijela.

(4) Strateški ciljevi razvoja otočnih urbanih područja ugrađuju se u planove razvoja otoka iz članka 26. ovoga Zakona.

Otočno prioritetno područje

Članak 14.

(1) Radi učinkovitog planiranja, usklađivanja i provedbe politike otočnog razvoja te radi fizičkog i gospodarskog razvoja i društveno-socijalne regeneracije otoka ustrojavaju se otočna prioritetna područja.

(2) U otočno prioritetno područje svrstavaju se pučinski otoci iz članka 9. stavka 2., otoci sa specifičnim položajem i otoci I. skupine iz članka 13. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona.

(3) Strateški ciljevi razvoja otočnih prioritetnih područja ugrađuju se u Nacionalni plan razvoja otoka i planove razvoja otoka iz članka 26. ovoga Zakona.

Otočno vijeće

Članak 18.

(1) Radi savjetovanja pri izradi i provođenju programa, planova, projekata, mjera i aktivnosti održivog razvoja otoka ministar osniva Otočno vijeće kao svoje savjetodavno tijelo.

(2) Otočno vijeće čine:

a) predstavnici Hrvatskoga sabora

b) predstavnici tijela državne uprave i/ili nadležnih javnopravnih tijela

c) predstavnici jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u čijoj su nadležnosti otoci odnosno dijelovi otoka

d) otočni koordinatori

e) predstavnici otočnih razvojnih dionika

f) predstavnici znanstvene i stručne zajednice koji se bave otočnim razvojem.

(3) Ministar predsjeda radom Otočnog vijeća.

(4) Otočno vijeće sudjeluje u izradi Otočnog godišnjeg programa iz članka 27. ovoga Zakona.

(5) Otočno vijeće donosi Poslovnik o radu.

(6) Za svoj rad u Otočnom vijeću članovi Otočnog vijeća ne primaju naknadu.

(7) Administrativno-stručne poslove Otočnog vijeća obavlja Ministarstvo.

(8) Broj članova Otočnog vijeća, način odabira članova i djelokrug Otočnog vijeća propisuje ministar pravilnikom.

Otočni koordinatori

Članak 19.

(1) Otočni koordinator je fizička osoba koju zapošljava regionalni koordinator radi obavljanja poslova organiziranja, pokretanja i koordiniranja planova i projekata važnih za održivi razvoj otoka.

(2) Otočni koordinator obavlja poslove iz stavka 1. ovoga članka u okviru propisanih poslova regionalnog koordinatora, sukladno posebnom propisu kojim se uređuje upravljanje regionalnim razvojem Republike Hrvatske, isključivo za otočno područje koje obuhvaća otok ili skupinu otoka koji se nalaze unutar obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave za koju je nadležan regionalni koordinator.

(3) Osim poslova iz stavka 2. ovoga članka, otočni koordinator za otočno područje obavlja sljedeće poslove:

1. surađuje s Ministarstvom na poslovima strateškog planiranja i upravljanja razvojem otoka

2. obavlja upis otočnih razvojnih projekata u registar otočnih razvojnih projekata i dostavlja podatke za jedinstveni registar otočnih razvojnih projekata

3. sudjeluje u radu Otočnog vijeća

4. obavlja i druge poslove sukladno ovom Zakonu.

(4) Prethodnu suglasnost regionalnom koordinatoru za zasnivanje radnog odnosa otočnog koordinatora daje Ministarstvo.

(5) Nadzor nad radom otočnih koordinatora provodi Ministarstvo.

(6) Ministarstvo vodi jedinstveni registar otočnih razvojnih projekata kojim se objedinjuju registri otočnih razvojnih projekata iz stavka 3. točke 2. ovoga članka.

(7) Međusobne odnose te prava i obveze u vezi s osiguravanjem financiranja i drugih uvjeta potrebnih za rad otočnih koordinatora iz ovoga članka Ministarstvo i regionalni koordinatori uredit će sporazumom.

(8) Broj otočnih koordinatora za svaku obalno-otočnu jedinicu područne (regionalne) samouprave i obuhvat otočnog područja iz stavka 2. ovoga članka za svakog otočnog koordinatora utvrđuje se odlukom koju donosi ministar.

Plan razvoja otoka

Članak 26.

(1) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na otoku s jednom jedinicom lokalne samouprave odnosno sporazumno sva predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave na otoku s više jedinica lokalne samouprave donose plan razvoja otoka (u daljnjem tekstu: plan razvoja otoka).

(2) Izvršna tijela jedinica lokalne samouprave na otoku s više jedinica lokalne samouprave iz stavka 1. ovoga članka donose zajedničku odluku o nositelju izrade plana razvoja otoka.

(3) Za otoke sa specifičnim položajem plan razvoja otoka ili otočne skupine donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave kojoj otok teritorijalno pripada.

(4) Plan razvoja otoka izrađuje se u skladu s programskim područjima Nacionalnog plana iz članka 25. stavka 3. ovoga Zakona i obvezna je osnova za financiranje razvojnih programa i projekata iz sredstava fondova Europske unije i drugih izvora financiranja.

(5) Plan razvoja otoka izrađuje se i donosi za razdoblje od sedam godina.

(6) Sredstva potrebna za izradu svakog pojedinog plana razvoja otoka osigurat će: jednu trećinu Ministarstvo, jednu trećinu jedinica područne (regionalne) samouprave i jednu trećinu jedinica/jedinice lokalne samouprave iz stavka 1. odnosno stavka 3. ovoga članka.

(7) Metodologiju i postupak izrade planova razvoja otoka propisuje ministar pravilnikom.

Otočni godišnji program

Članak 27.

(1) Otočni godišnji program donosi se na temelju Nacionalnog plana i u skladu s planovima razvoja otoka te sadrži mjere, projekte i aktivnosti tijela državne uprave i drugih javnopravnih tijela na razini godine, a vezanih uz otočni razvoj prema programskim područjima iz članka 25. stavka 3. ovoga Zakona, te izvore njihova financiranja.

(2) Otočni godišnji program donosi ministar najkasnije 30. rujna tekuće godine za sljedeću godinu.

Razvojni sporazum

Članak 28.

(1) Radi provedbe ovoga Zakona i učinkovite koordinacije politike otočnog razvoja može se sklopiti razvojni sporazum za područje najmanje tri jedinice područne (regionalne) samouprave iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona , sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje upravljanje regionalnim razvojem Republike Hrvatske.

(2) Razvojnim sporazumom iz stavka 1. ovoga članaka usuglašavaju se prioriteti otočnog razvoja državne i područne (regionalne) razine, utvrđuju se strateški projekti otočnog razvoja koji pridonose razvoju otoka za koji se sklapa razvojni sporazum te se planiraju sredstva za njegovu provedbu.

Sustav pomorskog, zračnog i cestovnog prometa

Članak 29.

(1) Javni putnički i putničko-teretni prijevoz u linijskom prometu između otoka i kopna i u međuotočnom prometu organizira se, usklađuje i unapređuje kao sustav pomorskog, zračnog i cestovnog prijevoza.

(2) Trajektne, brodske, brzobrodske i autobusne linije koje povezuju otočna naselja odnosno otoke s kopnom i otoke međusobno, kao i razmještaj, veličina, propusnost i rokovi izgradnje cesta, mostova, tunela, luka, pristana, letjelišta, zračnih luka i helidroma te izvori i načini financiranja razvoja sustava otočnog pomorskog, zračnog i cestovnog prijevoza utvrđuju se Nacionalnim planom.

Pravo na povlašteni javni otočni cestovni prijevoz

Članak 31.

(1) Cijene javnog cestovnog prijevoza na linijama koje povezuju otok s kopnom i otoke međusobno te cijene javnog otočnog cestovnog prijevoza za otočane ne smiju biti veće od cijene prijevoza na linijama iste udaljenosti u javnom cestovnom prijevozu matične obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave.

(2) Pravo na besplatan javni otočni cestovni prijevoz imaju sljedeće kategorije otočana:

–djeca do navršene osme godine života

–učenici i studenti

–umirovljenici

–stariji od 65 godina

–osobe s invaliditetom i osoba koja je u pratnji osobe s invaliditetom.

(3) Osim kategorija otočana iz stavka 2. ovoga članka, pravo na besplatan javni otočni cestovni prijevoz imaju:

–učenici i studenti koji se školuju odnosno studiraju na otoku

–korisnici domova za starije i nemoćne osobe na otocima.

(4) Osobe s invaliditetom iz stavka 2. ovoga članka koje ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz imaju pravo na novčanu naknadu za nadoknadu troškova vlastitog prijevoza.

(5) Sredstva za ostvarivanje prava iz ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva, a dodjeljuju se javnim cestovnim prijevoznicima i osobama s invaliditetom iz stavka 4. ovoga članka.

(6) Visinu i način ostvarivanja prava iz ovoga članka propisuje ministar pravilnikom.

Opskrba vodom za ljudsku potrošnju na otocima

Članak 33 .

(1) Radi poboljšanja uvjeta života otočnog stanovništva i poslovanja otočnog gospodarstva u otočnim naseljima ili dijelovima otočnih naselja koja nisu priključena na sustav javne vodoopskrbe opskrba vodom za ljudsku potrošnju osigurava se u skladu s ovim Zakonom.

(2) Isporučitelj vodne usluge dužan je isporučivati vodu za ljudsku potrošnju plovilima vodonoscima (u daljnjem tekstu: vodonosci) i/ili autocisternama za otočna naselja ili dijelove otočnih naselja iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Otočaninu, stanovniku naselja iz stavka 1. ovoga članka osigurava se opskrba vodom za ljudsku potrošnju u količini do najviše 45 m ³ godišnje odnosno do najviše 5 m ³ mjesečno, po cijeni koja je jednaka cijeni vode koju plaća ista kategorija korisnika u mjestu iz kojeg se voda isporučuje.

(4) Fizičkoj i pravnoj osobi koja obavlja gospodarsku djelatnost u naselju iz stavka 1. ovoga članka isporučuje se voda za ljudsku potrošnju po subvencioniranoj cijeni do maksimalno 50 % razlike između stvarne cijene vode i cijene vode koja je jednaka cijeni vode koju plaća ista kategorija korisnika u mjestu iz kojeg se voda isporučuje.

(5) Visina cijene isporučene vode iz stavka 3. ovoga članka koju plaćaju socijalno ugroženi otočani ne može biti viša od one određene odredbama zakona kojim se uređuje javna vodoopskrba.

(6) Ministarstvo će sufinancirati troškove prijevoza vodonoscem i autocisternom jednom mjesečno za korisnike iz stavaka 3., 4. i 5. ovoga članka u visini ukupnih troškova, a za korisnike iz stavka 5. ovoga članka i razliku do pune cijene vode koju plaća ista kategorija korisnika u mjestu iz kojeg se voda isporučuje.

(7) Odredbe ovoga članka provode se ovisno o mogućnostima i sukladno osiguranim sredstvima u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva, a dodjeljuju se isporučitelju vodne usluge iz stavka 2. ovoga članka.

(8) Uvjeti isporuke vode za ljudsku potrošnju vodonoscem i autocisternom na otocima određuju se općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga koje u skladu sa zakonom kojim se uređuje javna vodoopskrba donosi isporučitelj vodnih usluga.

(9) Ministar će pravilnikom propisati način ostvarivanja naknade troškova prijevoza vodonoscem i/ili autocisternom i razlike do pune cijene vode.

Hrvatski otočni proizvod

Članak 36.

(1) Ministarstvo je nositelj programa „Hrvatski otočni proizvod“.

(2) Cilj je programa „Hrvatski otočni proizvod“ poticanje proizvodnje i plasmana te promocija izvornih i inovativnih otočnih proizvoda, tradicije i baštine.

(3) Ministarstvo dodjeljuje oznaku kvalitete „Hrvatski otočni proizvod“ otočnim proizvodima te baštini koja čuva otočnu tradiciju i identitet iz stavka 2. u skladu s programom iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Način provođenja mjera i aktivnosti programa „Hrvatski otočni proizvod“ propisuje ministar pravilnikom.

TEKST ODREDBI UREDBE O IZMJENI ZAKONA O OTOCIMA (Narodne novine, broj 73/20)

Opskrba zdravstveno ispravnom vodom za ljudsku potrošnju na otocima

Članak 33.

(1) Radi poboljšanja uvjeta života otočnog stanovništva i poslovanja otočnog gospodarstva u otočnim naseljima ili dijelovima otočnih naselja koja nisu priključena na sustav javne vodoopskrbe, opskrba zdravstveno ispravnom vodom za ljudsku potrošnju osigurava se u skladu s ovim Zakonom.

(2) Isporučitelj vodne usluge dužan je isporučivati zdravstveno ispravnu vodu za ljudsku potrošnju plovilima vodonoscima (u daljnjem tekstu: vodonosci) i/ili autocisternama za otočna naselja ili dijelove otočnih naselja iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Otočaninu, stanovniku naselja iz stavka 1. ovoga članka osigurava se opskrba zdravstveno ispravnom vodom za ljudsku potrošnju u količini do najviše 85 m ³  godišnje po cijeni koja je jednaka cijeni vode koju plaća ista kategorija korisnika u mjestu iz kojeg se voda isporučuje.

(4) Fizičkoj i pravnoj osobi koja obavlja gospodarsku djelatnost u naselju iz stavka 1. ovoga članka isporučuje se zdravstveno ispravna voda za ljudsku potrošnju po subvencioniranoj cijeni do maksimalno 50 % razlike između stvarne cijene vode i cijene vode koja je jednaka cijeni vode koju plaća ista kategorija korisnika u mjestu iz kojeg se voda isporučuje.

(5) Visina cijene isporučene vode iz stavka 3. ovoga članka koju plaćaju socijalno ugroženi otočani ne može biti viša od one određene odredbama zakona kojim se uređuje javna vodoopskrba.

(6) Ministarstvo će sufinancirati troškove prijevoza vodonoscem i autocisternom jednom mjesečno za korisnike iz stavaka 3., 4. i 5. ovoga članka u visini ukupnih troškova, a za korisnike iz stavka 5. ovoga članka i razliku do pune cijene vode koju plaća ista kategorija korisnika u mjestu iz kojeg se voda isporučuje.

(7) Odredbe ovoga članka provode se ovisno o mogućnostima i sukladno osiguranim sredstvima u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva, a dodjeljuju se isporučitelju vodne usluge iz stavka 2. ovoga članka.

(8) Uvjeti isporuke zdravstveno ispravne vode za ljudsku potrošnju vodonoscem i autocisternom na otocima određuju se općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga koje u skladu sa zakonom kojim se uređuje javna vodoopskrba donosi isporučitelj vodnih usluga.

(9) Ministar će pravilnikom propisati način ostvarivanja naknade troškova prijevoza vodonoscem i/ili autocisternom i razlike do pune cijene vode.