I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona  sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakonom o energetskoj učinkovitosti (Narodne novine, broj 127/14, 116/18 i 25/20) (u daljnjem tekstu: Zakon) u hrvatsko zakonodavstvo prenesene su odrednice Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti (u daljnjem tekstu: Direktiva). Zakon između ostaloga, ima za cilj uspostavu mehanizama kojima će se ostvariti energetske uštede u neposrednoj potrošnji energije na način na koji je to propisano Direktivom. Sama Direktiva je donesena kako bi se otklonili nedostaci na tržištu energije i kako bi se uspostavili jasni mehanizmi za ostvarenje energetskih i okolišnih ciljeva poput smanjivanja ovisnosti o uvozu energije, poboljšanja kvalitete zraka i javnog zdravlja i smanjivanje emisije stakleničkih plinova.

Ove izmjene i dopune Zakona o energetskoj učinkovitosti predlažu se kako bi se zakonodavni okvir Republike Hrvatske uskladio s izmjenama regulatornog okvira Europske Unije u području energetske učinkovitosti nastalih donošenjem Direktive (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (dalje u tekstu: Direktiva 2018/2020) u području energetske učinkovitosti. Direktivom 2018/2002 uspostavlja se zajednički pravni okvir za promicanje energetske učinkovitosti unutar Europske unije, kako bi se osiguralo postizanje glavnih ciljeva energetske učinkovitosti Europske unije od 20 % smanjenja potrošnje energije u odnosu na projiciranu potrošnju u 2020. godini i najmanje 32,5 % smanjenja potrošnje energije u 2030. godini, a također se  i određuje smjer za daljnja poboljšanja u području energetske učinkovitosti nakon 2030. godine. Ovim se izmjenama i dopunama Zakona također utvrđuju pravila čija je namjena uklanjanje prepreka na tržištu energije i prevladavanje tržišnih nedostataka koji ograničavaju učinkovitost u opskrbi energijom i njezinoj uporabi, te se predviđa utvrđivanje okvirnih nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti i doprinosa za 2020. i 2030. godinu. Također se predmetnim izmjenama i dopunama Zakona ustanovljava i promiče provedba načela energetska učinkovitost prvo. Ovo načelo zahtijeva da se sve gospodarske aktivnosti i budući projekti promatraju kroz doprinos mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti, te ima za cilj potporu okvira za olakšavanje održivih ulaganja u sektorima energetike, prometa, graditeljstva, industrije i ostalo, a u smislu učinkovitije uporabe energije u svim fazama energetskog lanca, od proizvodnje do krajnje potrošnje. Direktivom se propisuje način na koji svaka država Europske unije određuje nacionalne okvirne ciljeve (doprinose) energetskoj učinkovitosti za ostvarivanje ciljeva Europske unije pri čemu države članice uzimaju u obzir da potrošnja energije Europske unije u 2030. godini  ne smije iznositi više od 1 273 Mten primarne energije i/ili od 956 Mten krajnje energije.

Kako bi se doprinijelo ostvarenju nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti, Direktiva je u članku 7. propisala da su države članice dužne ostvariti uštede energije u neposrednoj potrošnji te je propisana metodologija za utvrđivanje iznosa obveznih kumulativnih ušteda energije, koje je potrebno ostvariti u razdoblju od 2014. do 2020. godine odnosno od 2021. do 2030. godine. Prosječni iznos novih godišnjih ušteda energije u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. godine je propisan na 1,5% prosječne količine isporučene energije  krajnjim kupcima  u 2010., 2011. i 2012. godini. Za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. godine potrebno je ostvarivati nove godišnje uštede energije koje odgovaraju 0,8% prosječne neposredne potrošnje iz posljednje tri godine koje prethode                        1. siječnju 2019. godine. Na temelju takve projekcije svaka država članica dužna je izraditi svoj nacionalni hodogram ušteda energije koje daju kumulativne uštede energije u planiranom iznosu do 2030. godine. U tu svrhu, ovim se izmjenama i dopunama Zakona utvrđuju nacionalni okvirni ciljevi (doprinosi) energetskoj učinkovitosti za ostvarivanje ciljeva Europske unije, kao i obvezne kumulativne uštede energije u razdobljima kumuliranja, te se određuje da će se obvezni kumulativni ciljevi ostvariti kombinacijom sustava obveze energetske učinkovitosti i alternativnih mjera politike.  

Ovom se izmjenom i dopunom Zakona također prenose dijelovi Direktive 2018/2002 vezani uz prava potrošača, odnosno kupaca povezana s mjerenjem i obračunom potrošnje električne energije, prirodnog plina, toplinske energije i potrošne tople vode. Direktiva 2018/2002 posebno ističe važnost pitanja individualnog mjerenja i obračunavanja potrošnje toplinske energije. Kako bi se ostvarila transparentnost računanja za pojedinačnu potrošnju toplinske energije i time olakšala provedba zasebnog mjerenja, države članice moraju osigurati transparentna i javno dostupna nacionalna pravila o raspodjeli troškova grijanja, hlađenja i potrošnje tople vode u kućanstvu, u zgradama s više stanova i višenamjenskim zgradama. Uz transparentnost mjerenja i obračunavanja potrošnje toplinske energije, države članice u kontekstu implementacije odredbi o troškovima pristupa informacijama o mjerenju, obračunu i potrošnji za grijanje, hlađenje i potrošnu toplu vodu, mogu razmotriti poduzimanje mjera za jačanje tržišnog natjecanja u pružanju usluga zasebnog mjerenja i time pomoći osiguravanju da svi troškovi koje snose krajnji korisnici budu razumni. Ovim izmjenama i dopunama Zakona postavljaju se temelji za daljnje uređenje ovih pitanja kroz zakonske i podzakonske propise iz područja tržišta toplinske energije.

Temelj za izradu   izmjena i dopuna Zakona o energetskoj učinkovitosti daje također i Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (dalje u tekstu Uredba (EU) 2018/1999) kojom se propisuje postupanje država članica i Europske komisije vezano uz izradu nacionalnih akcijskih planova energetske učinkovitosti odnosno integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova i izvješćivanju i praćenju napretka u ostvarivanju zajedničkih ciljeva Europske unije koji se odnose među ostalim i na energetsku učinkovitost.

Sukladno Uredbi 2018/1999 države članice bile su obvezne Europskoj komisiji do 31. prosinca 2019. godine dostaviti integrirane nacionalne energetske i klimatske planove, te do 10. ožujka 2020. godine dugoročne strategije obnove za podupiranje obnove nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada . Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan, kojega je donijela Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva zaštite okoliša i energetike temeljem članka 12. stavka 2. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 123/17) glavni je dokument planiranja za razdoblje od 2021. do 2030. godine u području energetske učinkovitosti. Izrada dokumenta Dugoročne strategije za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske do 2050. godine, propisuje se člankom 47.a Zakona o gradnji (Narodne novine, br. 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19). Izmjenama i dopunama Zakona utvrđuju se jasne poveznice između navedenih strateških i planskih dokumenata u području energetske učinkovitosti.

Za uštede gore navedene od 2014 do 2030.  godine ukoliko se ne ispune u navedenoj godini je predviđeno da za neostvareni dio obveze iz prethodne godine koji prelazi 10 % obveze Ministarstvo će po službenoj dužnosti, rješenjem koje donosi do 30. svibnja  ekuće godine, odrediti iznos koji je stranka obveznica na ime neostvarene uštede dužna jednokratno uplatiti Fondu s rokom uplate od 30 dana od dana dostave rješenja stranki.

Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći:

Glavne promjene u Zakonu odnose se na:

- uvođenje novih ciljeva vezanih uz energetsku učinkovitost do 2030. godine, te utvrđivanje načina za postizanje tih ciljeva kombinacijom sustava obveze energetske učinkovitosti i alternativnih mjera politike;

- obvezu planiranja i izvještavanja u skladu s Uredbom 2018/1999 uz prvenstveno uvažavanje načela energetska učinkovitosti;

- obvezu da se prilikom oblikovanja mjera politike energetske učinkovitosti uzimaju u obzir potrebe za ublažavanjem energetskog siromaštva, sukladno kriterijima koji trebaju uspostaviti način uključivanja,

- pravo na jasnu i transparentnu informaciju o obračunu i potrošnji električne energije, prirodnog plina, toplinske energije i potrošne tople vode, na temelju koje je moguće pratiti, odnosno upravljati svojom potrošnjom.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona neće biti potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV.TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI  S OBRAZLOŽENJEM

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI

Članak 1.

U Zakonu o energetskoj učinkovitosti ( Narodne novine, br. 127/14 , 116/18 i 25/20), članak 2. mijenja se i glasi:

„(1) Ovim se Zakonom u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti kojom se dopunjuju direktive 2009/125/EZ i 2010/30/EU i ukidaju direktive 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315,14. 11. 2012.) i Direktiva (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti ( SL L 328, 21.12.2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva).

(2) Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih uredbi Europske unije:

1. Uredbe (EU) br. 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU ( SL L 198, 28.7.2017.)  (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 2017/1369)  i

2. Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( SL L 328, 21.12.2018 .) (u daljnjem tekstu: Uredba o upravljanju energetskom unijom) u dijelu koji se odnosi na energetsku učinkovitost.“.

Članak 2.

U članku 3. iza stavka 2. dodaju se stavci 3., 4., 5., 6., 7. i 8. koji glase:

„(3) Ovim Zakonom određuje se okvir mjera za promicanje energetske učinkovitosti unutar Republike Hrvatske kako bi se osiguralo postizanje nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj za 2020. godinu i 2030. godinu.

(4) Nacionalni okvirni ciljevi energetske učinkovitosti iz stavka 7. ovoga članka izražavaju se u apsolutnim iznosima potrošnje primarne energije i neposredne potrošnje energije u 2020., odnosno 2030. godini na način određen I ntegriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom.

(5) U osmišljavanju mjera politike za postizanje nacionalnih okvirnih ciljeva iz stavka 7. ovoga članka uzima se u obzir potreba za smanjenjem energetskog siromaštva, na način da se dio mjera energetske učinkovitosti u okviru sustava obveze energetske učinkovitosti, alternativnih mjera politike i ostalih mjera politike usmjeri na kupce u riziku od energetskog siromaštva sukladno propisima koji uređuju područje energetike, graditeljstva, socijalne skrbi i regionalnog razvoja.

(6) U osmišljavanju mjera sektorskih politika u kojima je to primjenjivo u Republici Hrvatskoj primjenjivati će se načelo energetska učinkovitost prvo.

(7) Za ostvarivanje ciljeva iz stavka 4. ovoga članka uzima se u obzir da potrošnja energije Europske unije u 2030. godini ne smije iznositi više od 1 273 Mten primarne energije i/ili  više od 956 Mten krajnje energije, a sukladno Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu uzima se da potrošnja energije za Republiku Hrvatsku ne smije iznositi više od 8,23 Mten primarne energije, odnosno više od 6,85 Mten krajnje energije.

(8) Metodologija upotrijebljena za izračun nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 7. ovoga stavka i pretvorbene faktore određuju se pravilnikom iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona.“.

Članak 3.

U članku 4. stavak 2. mijenja se i glasi:

„ (2) U ovom se Zakonu koriste i pojmovi koji u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1. Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (u daljnjem tekstu: APN) – znači pravna osoba, osnovana  posebnim propisom i koja obavlja posredovanje u prometu određenim nekretninama između vlasnika i zainteresiranih domaćih fizičkih ili pravnih osoba

2. agregator  – pravna osoba koja okuplja različita postrojenja spojena na prijenosnu i/ili distribucijsku mrežu te kombinira njihova kratkotrajna opterećenja i/ili proizvodnju za prodaju ili dražbu na organiziranim tržištima energije, pruža usluge energije uravnoteženja i pomoćne usluge te može biti neovisna od opskrbljivača korisnika mreže koje agregira

3.  cjelokupna učinkovitost  – godišnji iznos proizvodnje električne i mehaničke energije i proizvodnje korisne topline podijeljen s gorivom utrošenim za toplinsku energiju proizvedenu u postupku kogeneracije i bruto proizvodnju električne i mehaničke energije

4.  davatelj subvencije  – tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, fondovi i pravne osobe u vlasništvu države i druge pravne osobe koje dodjeljuju ili upravljaju subvencijama u Republici Hrvatskoj

5.  distributer energije – znači pravna ili fizička osoba obrtnik odnosno fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, uključujući operatora distribucijskog sustava, odgovorna za prijenos ili transport energije s ciljem njezine isporuke krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima

6.  eko-dizajn  – podrazumijeva integraciju zahtjeva zaštite okoliša u dizajn proizvoda s ciljem poboljšanja utjecaja na okoliš proizvoda povezanih s energijom kroz njegov čitav životni ciklus

7.  ekonomski opravdana potražnja –  potražnja koja ne prelazi potrebe za toplinom ili hlađenjem, a koja bi se inače u tržišnim uvjetima mogla zadovoljiti postupcima proizvodnje energije različitima od kogeneracije

8.  električna energija iz kogeneracije  – električna energija proizvedena u postupku povezanom s proizvodnjom korisne topline i obračunana u skladu s metodologijom za izračun električne energije iz kogeneracije

9.  energetska obnova zgrade  – primjena mjera energetske učinkovitosti u svrhu poboljšanja energetskog svojstva zgrade ili njezina dijela i temeljnog zahtjeva za građevinu – gospodarenje energijom i očuvanje topline, pri čemu mjere energetske učinkovitosti obuhvaćaju: energetski pregled i energetsko certificiranje zgrade za potrebe energetske obnove, izradu projektne dokumentacije za energetsku obnovu zgrade kojom se dokazuje ušteda energije, povećanje toplinske zaštite ovojnice zgrade, unapređenje tehničkih sustava zgrade koji uključuju tehničku opremu za grijanje, hlađenje, ventilaciju, klimatizaciju i pripremu potrošne tople vode, sustav rasvjete te sustav automatizacije i upravljanja zgrade ili njezina dijela te uvođenje sustava obnovljivih izvora energije

10.  energetska učinkovitost  – odnos između ostvarenog korisnog učinka i energije potrošene za ostvarenje tog učinka

11.  energetski pregled  – sustavan postupak stjecanja odgovarajućeg znanja o postojećem profilu potrošnje energije zgrade ili skupine zgrada, industrijskog ili komercijalnog procesa ili postrojenja ili privatne ili javne usluge, utvrđivanja i kvantificiranja troškovno učinkovitih mogućnosti ušteda energije te izvješćivanja o rezultatima

12.  energetski pregled za velika poduzeća  – energetski pregled koji obuhvaća energetski pregled zgrada u skladu sa zakonom kojim se uređuje gradnja i energetski pregled tehnoloških procesa ili industrijskih postrojenja sukladno pravilniku o energetskim pregledima za velika poduzeća

13.  energija  – svi oblici energenata, goriva, toplinske energije, obnovljive energije, električne energije ili bilo koji drugi oblik energije kako je definirano u članku 2. točki (d) Uredbe (EZ) br. 1099/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o energetskoj statistici

14.  energetska usluga  – provedba projekta energetske učinkovitosti i ostalih povezanih aktivnosti temeljena na ugovoru o energetskom učinku s jamstvom da u referentnim uvjetima vodi do provjerljivog i mjerljivog ili procjenjivog poboljšanja energetske učinkovitosti i/ili ušteda energije i/ili vode

15.  europska norma  – norma koju je donio Europski odbor za normizaciju, Europski odbor za elektrotehničku normizaciju ili Europski institut za telekomunikacijske norme te koja je stavljena na raspolaganje za javnu uporabu

16.  Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost  (u daljnjem tekstu: Fond) – pravna osoba s javnim ovlastima, osnovana posebnim zakonom koja obavlja djelatnost utvrđenu ovim i posebnim zakonom

17.  gospodarenje energijom  – sve radnje kontinuiranog praćenja i analize potrošnje energije i vode koje obuhvaćaju utvrđivanje promjena u trendovima potrošnje energije i vode, određivanje ciljeva za uštedu energije i vode, uspoređivanje ostvarene potrošnje s predviđenom potrošnjom te prijedloge i provedbu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti na toj osnovi

18. Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan – plan, odnosno dokument iz članka 3. Uredbe o upravljanju energetskom unijom

19. izračun uštede energije – postupak utvrđivanja ušteda energije koje su rezultat provedbe  mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti  na način određen pravilnikom iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona,

20. izvješće o ostvarenim uštedama energije – godišnje izvješće stranke obveznice o ostvarenim uštedama energije, krajnjim kupcima i njihovoj potrošnji,

21.  javna tijela –  smatraju se   javni naručitelji u skladu sa zakonom kojim se propisuje javna nabava

22.  javni sektor – znači tijela državne uprave, druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druge osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se u cijelosti financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

23.  kogeneracija  – istodobna proizvodnja toplinske i električne energije u istom postupku

24.  kogeneracijska jedinica  – proizvodna jedinica koja može raditi u kogeneracijskom pogonu

25.  korisna toplina  – toplinska energija proizvedena u postupku kogeneracije radi zadovoljavanja ekonomski opravdane potražnje za grijanjem ili hlađenjem

26.  krajnji kupac  – fizička ili pravna osoba koja kupuje energiju za vlastitu potrošnju

27.  krajnja potrošnja energije – cjelokupna energija kojom se opskrbljuju industrija, promet, kućanstva, usluge i poljoprivreda, isključujući isporuku sektoru za pretvorbu energije i samoj energetskoj industriji i neenergetsko korištenje

28.  mala kogeneracijska jedinica  – kogeneracijska jedinica instaliranog kapaciteta manjeg od                     1 MWe

29.  mala i srednja poduzeća  – poduzeće kako je definirano u glavi I. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20. 5. 2003., str. 36.), odnosno kategorija mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća koja se sastoji od poduzeća koja zapošljavaju manje od 250 osoba te čiji godišnji promet ne prelazi 50 milijuna EUR ili čija godišnja bilanca stanja ne prelazi 43 milijuna EUR

30.  međunarodna norma  – norma koju je donijela Međunarodna organizacija za normizaciju te koja je stavljena na raspolaganje javnosti

31.  ministar  – ministar nadležan za energetiku

32.  Ministarstvo  – ministarstvo nadležno za energetiku

33.  mikrokogeneracijska jedinica  – kogeneracijska jedinica najvećeg kapaciteta manjeg od 50 kWe

34.  mjera politike  – regulatorni, financijski, fiskalni ili dobrovoljni instrument ili instrument za pružanje informacija koji je formalno uspostavljen i provodi se u državi članici s ciljem stvaranja okvira potpore, zahtjeva ili poticaja kojima se osigurava da sudionici na tržištu pružaju i kupuju energetske usluge i poduzimaju druge mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti

35.  mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti  – sve radnje koje redovito vode provjerljivom i mjerljivom ili procjenjivom poboljšanju energetske učinkovitosti, odnosno smanjenju potrošnje energije i/ili vode

36. Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti – dokument kojim se definiraju mjere politike energetske učinkovitosti, a koji sadrži sve dijelove Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana koji se odnose na područje energetske učinkovitosti

37.  nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE) – znači računalna aplikacija za praćenje i analizu potrošnje energije i vode te praćenje razine izmjerenih ušteda koju vodi APN, a u koju se unose opći, konstrukcijski i energetski podaci te podaci o krajnjoj potrošnji energije i vode za svaku zgradu ili dio zgrade u vlasništvu javnog sektora ili koje koristi javni sektor

38.  nacionalni okvirni cilj energetske učinkovitosti  – ciljani iznos potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije u Republici Hrvatskoj, koji je utvrđen sukladno članku 3. stavku 7. ovoga Zakona

39.  napredni mjerni sustavi / pametni sustav mjerenja   –  elektronički sustav koji može mjeriti potrošnju energije pružajući više informacija od konvencionalnog brojila te prenositi i primati podatke koristeći se nekim oblikom elektroničke komunikacije

40. nositelj objedinjenog izvješća – povezana osoba koja je stranka obveznica i koju su njene povezane osobe ovlastile za podnošenje objedinjenog izvješća o ostvarenim uštedama svih povezanih osoba

41.  nove godišnje uštede energije  – uštede energije koje se postižu primjenom mjera energetske učinkovitosti u godini u kojoj je završena provedba mjere i koje su određene na način utvrđen pravilnikom iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona

42.  omjer električne i toplinske energije  – omjer između električne energije iz kogeneracije i korisne topline u isključivo kogeneracijskom pogonu, uz korištenje radnih podataka određene jedinice

43.  osoba odgovorna za energetsku učinkovitost – fizička ili pravna osoba odgovorna za uspostavu i provedbu sustavnoga gospodarenja energijom te za praćenje i nadzor potrošnje energije i vode u svim zgradama ili dijelovima zgrada u vlasništvu ili koje koristi javni sektor, a koje troše energiju i/ili vodu

44.  operator prijenosnog sustava  – pravna ili fizička osoba odgovorna za pogon i vođenje, održavanje, razvoj i izgradnju prijenosne mreže na zadanom području i prekograničnih prijenosnih vodova prema ostalim mrežama te za osiguravanje dugoročne sposobnosti mreže da zadovolji razumne zahtjeve za prijenosom električne energije

45.  operator tržišta energije  – pravna osoba koja je odgovorna za organiziranje tržišta električne energije i plina u skladu s odredbama zakona kojima se uređuje tržište električne energije i tržište plina

46.  opskrbljivač energije –  znači fizičke ili pravne osobe koji prodaju energiju krajnjim kupcima, a što uključuje energetske subjekte koji imaju dozvolu za obavljanje energetskih djelatnosti opskrbe električne energije, opskrbe plinom, opskrbe toplinskom energijom, subjekte koji obavljaju djelatnost trgovine na malo energijom, uključujući trgovinu na malo naftnim derivatima, benzinom i dizelskim gorivom, loživim uljem i ukapljenim naftnim plinom

47. ostvarena ušteda – ušteda energije ostvarena provedbom mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, odnosno ostvarena energetskom uslugom, a koja se dokazuje postupkom verifikacije uštede energije sukladno pravilniku iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona,

48.  poboljšanje energetske učinkovitosti  – smanjenje potrošnje energije uz iste referentne uvjete i jednak učinak kao prije provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti ili projekta energetske učinkovitosti, a koje je posljedica primjene energetski učinkovitih tehnologija, sustava i proizvoda, primjene obnovljivih izvora energije za pretežno ili potpuno pokrivanje vlastite potrošnje energije u građevini i/ili promjena u ponašanju korisnika

49. povezane osobe – dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba od kojih jedna od njih ima, izravno ili neizravno, kontrolu nad drugom ili drugima ili dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba kod kojih jedna od njih ima, izravno ili neizravno, značajan utjecaj na drugu ili druge, pri čemu se pojmovi kontrole i utjecaja tumače prema propisima koji uređuju područje trgovačkih društava i obveznih odnosa.

50.  poduzeće za maloprodaju energije  – fizička ili pravna osoba koja prodaje energiju krajnjim kupcima

51.  pojedinačna mjera  – mjera koja dovodi do poboljšanja energetske učinkovitosti koje se može provjeriti i izmjeriti ili procijeniti i koja se poduzima kao posljedica mjere politike

52.  potrošnja primarne energije  – bruto kopnena potrošnja bez neenergetskog korištenja

53.  preuređenje u značajnoj mjeri  – preuređenje čiji troškovi prelaze 50 % troškova ulaganja za novu usporedivu jedinicu

54.  proizvod povezan s energijom  – sva roba koja tijekom upotrebe utječe na potrošnju energije, a koja se stavlja na tržište i/ili pušta u rad, uključujući i dijelove namijenjene za ugradnju u proizvode povezane s energijom, koje se stavlja na tržište i/ili pušta u rad kao pojedinačne dijelove za krajnje korisnike i čije se okolišne značajke mogu neovisno procijeniti

55.  provedbene mjere za eko-dizajn  – mjere usmjerene na utvrđivanje konkretnih zahtjeva za eko dizajnom određenih grupa proizvoda povezanih s energijom

56.  provedbeno tijelo javne vlasti  – tijelo na koje se primjenjuje javno pravo i koje je odgovorno za provedbu ili praćenje oporezivanja u području energetike ili emisija ugljika, financijskih planova i instrumenata, fiskalnih poticaja, standarda i normi, sustava označivanja energetske učinkovitosti, osposobljavanja ili obrazovanja

57.  pružatelj energetske usluge  – fizička ili pravna osoba koja pruža energetsku uslugu ili druge mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada, građevina ili postrojenja u vlasništvu korisnika energetske usluge ili koje on koristi po drugoj pravnoj osnovi

58.  referentna potrošnja energije i/ili vode  – potrošnja energije i/ili vode pri referentnim uvjetima prije provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, koja se koristi kao osnova za usporedbu u određivanju budućih ušteda energije i/ili vode

59.  referentni uvjeti  – predstavljaju vrijednosti neovisnih varijabli koje utječu na potrošnju energije i/ili vode u građevini prije provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, u odnosu na koje se provodi normalizacija potrošnje energije i/ili vode nakon provedbe mjere

60.  regulatorno tijelo za energetiku  – nezavisni regulator energetskih djelatnosti osnovan zakonom kojim se uređuje obavljanje energetskih djelatnosti, odnosno Hrvatska energetska regulatorna agencija

61 . stranka obveznica – opskrbljivač energije na kojeg se primjenjuje sustav obveza energetskih ušteda iz članka 14. ovoga Zakona

62.  stupanj izgrađenosti  – omjer između površine poda zgrade i površine zemljišta na određenom području

63.  sustav gospodarenja energijom  – skup međusobno povezanih i djelujućih elemenata plana u kojem su određeni cilj povećanja energetske učinkovitosti i strategija za njegovo ostvarivanje

64 . ugovor o energetskom učinku   –  ugovor između korisnika i pružatelja energetskih usluga, verificiran i praćen tijekom cijelog svog trajanja, pri čemu se investicija u radove, opremu i usluge za provedbu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti obuhvaćenih energetskom uslugom otplaćuje prema ugovorenom stupnju poboljšanja energetske učinkovitosti ili drugim ugovorenim kriterijima, kao što su financijske uštede

65.  učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje  – sustav centraliziranog grijanja ili hlađenja koji upotrebljava najmanje 50 % obnovljive energije, 50 % otpadne topline, 75 % topline dobivene kogeneracijom ili 50 % kombinacije takve energije i topline

66.  učinkovito grijanje i hlađenje  – sustav grijanja i hlađenja koji, u odnosu na ishodišni scenarij koji odražava uobičajenu situaciju, mjerljivo smanjuje utrošak primarne energije potrebne za opskrbu jedne jedinice isporučene energije unutar relevantne granice sustava na troškovno učinkovit način, u skladu s procjenom iz analize troškova i koristi sukladno zakonu kojim se uređuje tržište toplinske energije i uzimajući u obzir energiju potrebnu za ekstrakciju, pretvorbu, prijevoz i distribuciju

67.  učinkovito individualno grijanje i hlađenje  – sustav opskrbe za individualno grijanje i hlađenje koji u odnosu na učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje mjerljivo smanjuje utrošak neobnovljive primarne energije potrebne za opskrbu jedne jedinice isporučene energije unutar relevantne granice sustava ili zahtijeva jednak utrošak neobnovljive primarne energije, ali uz niže troškove, uzimajući u obzir energiju potrebnu za ekstrakciju, pretvorbu, prijevoz i distribuciju

68.  ukupna korisna površina poda  – površina poda zgrade ili dijela zgrade u kojoj se koristi energija radi postizanja određenih unutarnjih klimatskih uvjeta

69.  upravitelj nekretnine –  fizička ili   pravna osoba koju su suvlasnici samostalnih uporabnih cjelina unutar jedne zgrade/građevine ovlastili za zastupanje u postupcima koji proizlaze iz upravljanja, na temelju ugovora o upravljanju, odnosno međuvlasničkog ugovora

70.  ušteda energije  – količina ušteđene energije i/ili vode utvrđena mjerenjem i/ili procjenom potrošnje prije i poslije primjene jedne ili više mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, uz normalizaciju prema referentnim uvjetima, kao i proizvodnja energije iz obnovljivih izvora energije i /ili kogeneracije za koju se ne ostvaruje poticajna cijena temeljem posebnih propisa

71.  veliki grad  – jedinice lokalne samouprave koje imaju više od 35.000 stanovnika u skladu sa zakonom kojim se uređuje područje lokalne i područne (regionalne) samouprave

72 . velika poduzeća – rgovačka društva koja tijekom poslovne godine prosječno zapošljavaju najmanje 250 osoba i ispunjavaju još jedan od druga dva uvjeta za svrstavanje poduzeća u kategoriju veliko poduzeće u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo poduzetnika

73 . zajamčena ušteda  – vrijednost uštede energije i/ili vode koju jamči pružatelj energetske usluge, a ostvaruje se na način da mjere utvrđene ugovorom o energetskom učinku u referentnim uvjetima dovode do provjerljivih ušteda energije i/ili vode koje se mogu utvrditi mjerenjem ili procjenom

74.  visokoučinkovita kogeneracija  – kogeneracija koja udovoljava kriterijima utvrđenim pravilnikom kojim se uređuje stjecanje statusa povlaštenog proizvođača električne energije

75.  vrijednost zajamčene uštede –  novčana vrijednost uštede energije i/ili vode utvrđena ugovorom o energetskom učinku

76.  životni ciklus  – označava posljedične i međusobno povezane faze proizvoda povezanog s energijom od uporabe sirovine za proizvodnju proizvoda do konačnog odlaganja proizvoda nakon prestanka korištenja.“.

Članak 4.

U članku 5. točki 1. iza riječi: „izrađuje“ dodaju se riječi: „Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan i njegove izmjene i dopune kao i“

Točke  2. i 3. mijenjaju se i glase:

„2. ocjenjuje učinak provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti definiranih u Nacionalnom akcijskom planu

3. izrađuje i objavljuje godišnje izvješće o provedbi Nacionalnog akcijskog plana iz članka 9. ovoga Zakona, zajedno s ministarstvom nadležnim za poslove graditeljstva i Nacionalnim koordinacijskim tijelom te ostalim ministarstvima u kojima se provode mjere sektorskih politika energetske učinkovitosti definirane u Nacionalnom akcijskom planu“

U točki 6. iza riječi „plana“ dodaju se riječi „u skladu s Uredbom o upravljanju energetskom unijom“.

Članak 5.

U članku 6. stavku 2. iza riječi „ovoga Zakona“ dodaju se riječi „i programima energetske obnove zgrada, razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima i razvoj kružnog gospodarenja prostorom i zgradama sukladno odredbama zakona kojim se regulira područje gradnje.“.

Stavci 3. i 4. mijenjaju se i glase:

„(3) Fond je dužan svoj godišnji program rada i financijski plan za područje energetske učinkovitosti uskladiti s planovima i programima iz stavka 2. ovoga članka, te ih dostaviti Ministarstvu i ministarstvu nadležnom za poslove graditeljstva najkasnije do kraja veljače za tekuću godinu.

(4) Fond je dužan, podatke o svakoj mjeri za poboljšanje energetske učinkovitosti koju je sufinancirao i za koju je sudjelovao u postupku dodjele subvencija, upisati u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije iz članka 19. ovoga Zakona u trenutku kada je ta mjera realizirana dokazujući to na način određen pravilnikom iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona.“.

Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

„(5) Fond je dužan do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu dostaviti Ministarstvu i ministarstvu nadležnom za poslove graditeljstva izvješće o svim mjerama koje je sufinancirao, i za koje je sudjelovao u postupku dodjele subvencija, s iskazanom ukupnom visinom investicije, iznosom sufinanciranja i ostvarenim uštedama energije izračunatim u skladu s pravilnikom iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona .“.

Članak 6.

U članku 7. stavku 3. točke 4. i 5. mijenjaju se i glase:

„ 4. praćenje provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koje uključuju neovisnu provjeru statistički značajnog udjela mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti unesenih u sustav iz točke 3. ovoga stavka.

5. objavljivanje na internetskoj platformi iz članka 23. ovoga Zakona i redovito ažuriranje informacija o:

– dostupnim ugovorima o energetskim uslugama i klauzulama koje bi trebalo uključiti u takve ugovore kako bi se zajamčile uštede energije i prava krajnjih kupaca

– financijskim instrumentima, poticajima, financijskim potporama i zajmovima kojima se podupiru projekti u vezi s uslugama energetske učinkovitosti

– popisu dostupnih pružatelja energetskih usluga

– provedbi Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti , uključujući objavljivanje godišnjih izvješća iz članka 9. ovoga Zakona  i provedbi Akcijskog plana energetske učinkovitosti, uključujući i primjere najbolje prakse

– načinu i sredstvima za uključivanje krajnjih kupaca tijekom uvođenja naprednih mjernih uređaja putem priopćenja o troškovno učinkovitim i lako ostvarivim promjenama u uporabi energije te informacijama o mjerama za povećanje energetske učinkovitosti“.

Članak 7.

U članku 8. stavku 2. točka 2. mijenja se i glasi:

„2. dugoročne ciljeve, uključujući nacionalni okvirni cilj energetske učinkovitosti kao i obvezni kumulativni cilj ušteda energije iz članka 13. ovoga Zakona“.

U točki 4. iza riječi: „razvitka“ dodaju se riječi „ ,Dugoročnom strategijom obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine. “ .

Točka 5. mijenja se i glasi:

„5. alternativne mjere politike za postizanje dijela obveznog kumulativnog cilja ušteda energije iz članka 13. ovoga Zakona“.

Točka 8. mijenja se i glasi:

„8. procjenu troškova i izvore financiranja mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti iz plana.“.

Članak 8.

U članku 9. stavku 1. riječi: „1. travnja“ zamjenjuju se riječima: „do 15. ožujka“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se Europskoj komisiji i objavljuje se na internetskoj platformi iz članka 23. ovoga Zakona te sadrži:

1. prikaz mjera koje su provedene prethodne godine i koje pridonose ostvarivanju ukupnog nacionalnog okvirnog cilja energetske učinkovitosti

2. ukupnu površinu poda grijanih i/ili hlađenih zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti koje su bile obnovljene u prethodnoj godini ili procijenjene uštede energije u zgradama u vlasništvu i uporabi središnje vlasti ostvarene energetskom obnovom ili primjenom drugih mjera

3. analizu ostvarenih ušteda energije u prethodnoj godini u sustavu obveze energetske učinkovitosti iz članka 13. ovoga Zakona i doprinos ostvarenju obveznog kumulativnog cilja ušteda energije u krajnjoj potrošnji

4. analizu ostvarenih ušteda energije u prethodnoj godini ostvarenih provedbom alternativnih mjera politike i doprinos ostvarenju obveznog kumulativnog cilja ušteda energije u krajnjoj potrošnji

5. sve ostale podatke određene sukladno članku 21. Uredbe o upravljanju energetskom unijom.“.

Članak 9.

U članku 10. stavci 1., 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„(1)Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministarstva nadležnog za poslove graditeljstva donosi Dugoročnu strategiju obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine.

(2) Strategija iz stavka 1. ovoga članka izrađuje se na način utvrđen zakonom kojim se uređuje područje gradnje.

(3) Ministarstvo nadležno za poslove graditeljstva dužno je izraditi dijelove godišnjeg izvješća sukladno članku 9. stavku 2. točkama 1., 2. i 4. ovoga Zakona koji se odnose na ispunjavanje ciljeva strategije iz stavka 1. ovoga članka i dostaviti ih Ministarstvu najkasnije do 1. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu. Godišnje izviješće izrađuje se temeljem podataka iz sustava za praćenje, mjerenje i verifikaciju koje je Fond dostavio ministarstvu nadležnom za poslove graditeljstva.“

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Godišnje izviješće iz stavka 3. ovoga članka izrađuje se temeljem podataka iz sustava za praćenje, mjerenje i verifikaciju koje je Fond upisao i dostavio ministarstvu nadležnom za poslove graditeljstva.“

Članak 10.

U članku 11. stavku 2. riječi: „ u skladu s Nacionalnim akcijskim planom a“ brišu se.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Akcijski plan izrađuje se sukladno obrascu određenom u pravilniku iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona.

U stavku 4. iza riječi: „koordinacijskog tijela“ briše se točka i dodaju se riječi: „najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za sljedeće tri godine.“

Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

„(5) Jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi dužni su do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu, Ministarstvu dostaviti  izvješće o mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti, koje provode samostalno, odnosno bez sufinanciranja iz drugih izvora ili putem pružatelja energetskih usluga, provedenim u prethodnoj godini, kao i podatke o ostvarenim uštedama energije izračunatim u skladu s pravilnikom iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona.

Dosadašnji stavak 5. koji postaje stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Ako jedinice lokalne samouprave odluče donijeti Akcijski plan dužne su na odgovarajući način primijeniti odredbe stavaka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka.“

Članak 11.

Naslov poglavlja iznad članka 12. mijenja se i glasi: „IV. OBVEZA UŠTEDA ENERGIJE “.

Članak 12.

Članak 12. mijenja se i glasi:

„(1) Kao razdoblja kumuliranja ušteda energije određuju se:

1. prvo razdoblje kumuliranja ušteda energije koje traje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. godine

2. drugo razdoblje kumuliranja ušteda energije koje traje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. godine

3. treće i svako iduće razdoblje kumuliranja ušteda energije kao desetogodišnje razdoblje koje slijedi.“

(2) Uštede energije ostvarene u prvom razdoblju kumuliranja iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se prenositi u drugo razdoblje kumuliranja.“

Članak 13.

Iza članka 12. dodaje se članak 12.a i naslov iznad njega koji glase:

„Obvezni kumulativni cilj ušteda energije u neposrednoj potrošnji

Članak 12.a.

„(1) S ciljem doprinosa ostvarenju nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 3. stavka 7. ovoga Zakona, utvrđuju se obvezni kumulativni ciljevi ušteda energije u neposrednoj potrošnji:

- za razdoblje od početka 2014. do kraja 2020. godine kumulativni cilj ušteda energije iznosi 1295,7 kten  

- za razdoblje od početka 2021. do kraja 2030. godine kumulativni cilj ušteda iznosi 2.993,7 kten

(2) Obvezni kumulativni ciljevi ušteda energije u neposrednoj potrošnji za svako sljedeće razdoblje kumuliranja utvrđuju se u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu i Nacionalnim akcijskim planom energetske učinkovitosti.

(3) Obvezni kumulativni ciljevi iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju se kombinacijom sustava obveze energetske učinkovitosti utvrđenim člankom 14. ovoga Zakona i alternativnim mjerama politike i to:

- za razdoblje od početka 2014. do kraja 2020. godine 50,1% kumulativnog cilja ostvarit će se sustavom obveze energetske učinkovitosti, a ostatak alternativnim mjerama politike

- za razdoblje od početka 2021. do kraja 2030. godine najmanje 70,0% kumulativnog cilja ostvarit će se sustavom obveze energetske učinkovitosti, a ostatak alternativnim mjerama politike.

(4) Alternativne mjere definiraju se u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu i Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti, a obvezno obuhvaćaju programe energetske obnove zgrada određene zakonom kojim se uređuje područje gradnje.

(5) Način ostvarivanja obveznih kumulativnih ciljeva ušteda energije u neposrednoj potrošnji za svako sljedeće razdoblje kumuliranja utvrđuje se u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu i Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti.

(6) Uštede energije ostvarene iz sustava obveza energetske učinkovitosti, alternativnih mjera politike i drugih mjera politike utvrđuju se na način propisan pravilnikom iz članka 19. stavka 3. Zakona.“.

Članak 14.

Naslov iznad članka 13. mijenja se i glasi: „ Sustav obveza energetske učinkovitosti“

Članak 13. mijenja se i glasi:

„Članak 13.

(1) Radi ostvarivanja dijela obveznih kumulativnih ušteda energije iz članka 12.a ovoga Zakona, uspostavlja se sustav obveza energetske učinkovitosti (u daljnjem tekstu: sustav obveza).

(2) Stranke obveznice sustava obveza su u:

– 2019. godini opskrbljivači energije i sve njihove povezane osobe koje su opskrbljivači energije, ako su u 2017. godini krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima isporučili ukupno više od 300 GWh energije

– 2020. godini opskrbljivači energije i sve njihove povezane osobe koje su opskrbljivači energije, ako su u 2018. godini krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima isporučili ukupno više od 100 GWh energije

– u 2021. i svakoj narednoj godini opskrbljivači energije i sve njihove povezane osobe koje su opskrbljivači energije, ako su u pretprošloj godini krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima isporučili ukupno više od 50 GWh energije te svi obveznici stavljanja biogoriva na tržište odnosno distributer koji stavlja na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila koji se, po posebnom zakonu kojim se uređuju trošarine, smatra trošarinskim obveznikom.

(3) Opskrbljivači energije iz članka 4. stavka 2. točke 46. ovoga Zakona dužni su Ministarstvu do 31. siječnja tekuće godine za pretprošlu godinu dostaviti podatke o isporuci energije krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima.

(4) Povezane osobe smatraju se strankom obveznicom, ako kao cjelina ispunjavaju kriterije za nastup obveze uštede energije, u razdoblju za koje se obveza određuje, bez obzira na količinu godišnje prodaje energije krajnjim kupcima koju je svaka pojedina članica povezanih osoba pojedinačno isporučila u promatranoj godini krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima.

(5) Povezane osobe iz stavka 4. ovoga članka mogu odrediti nositelja objedinjenog izvješća, koji će za povezane osobe koje su donijele takvu odluku, predati jedinstveno izvješće o ostvarenim uštedama, a nositelj je dužan izvješću priložiti takve odluke stranaka obveznica iz kojih je vidljivo davanje suglasnosti za podnošenje takvog izvješća.

(6) Stranke obveznice mogu svoju obvezu uštede energije ostvariti na jedan od sljedećih načina:

– ulaganjem u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u sektorima krajnje potrošnje, i to na način da se takva ulaganja ostvare kroz mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti određene pravilnikom iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona, ne isključujući pri tome ulaganja u opremu za proizvodnju električne energije i samoopskrbu energijom, male i mikrokogeneracije, napredna brojila za očitanje potrošnje energije kod krajnjih kupaca, odnosno kupaca energije i sva druga ulaganja u mjere za poboljšanja energetske učinkovitosti za koje stranka obveznica dokaže ostvarenje nove uštede energije ili

– ulaganjem u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u sektorima pretvorbe, prijenosa i distribucije energije, uključujući i infrastrukturu za daljinsko grijanje i hlađenje, kao zadovoljavanje njihove obveze ostvarenja ušteda u krajnjoj potrošnji ili

– kupnjom, odnosno prijenosom ušteda energije koje su ostvarile treće strane ili

– uplatom u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost iznosa koji odgovara jediničnoj naknadi iz članka 15. ovoga Zakona pomnoženoj s iznosom obvezne uštede energije koju je stranka obveznica dužna ostvariti.

(7) Uštede energije ostvarene kupnjom odnosno, prijenosom ušteda energije koje su ostvarile treće strane dokazuju se i verificiraju na način određen pravilnikom iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona.

(8) Stranke obveznice dužne su obvezu ušteda energije ostvariti:

– ulaganjem i poticanjem energetske učinkovitosti koja dovode do većeg učinka nego što bi to imala mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti učinjena na razini koju nalažu propisi i tehnički standardi

– ulaganjem i poticanjem mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti ili aktivnosti koje, u trenutku kada se ulaganje ugovara ili započinje izvoditi, nisu već obuhvaćene alternativnim mjerama, a radi izbjegavanja dvostrukog obračuna ušteda.

(9) Da bi se smatralo da je ulaganje i poticanje energetske učinkovitosti dovelo do većeg učinka nego što bi to imala mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti učinjena u razini koju nalažu propisi i tehnički standardi, potrebno je da:

– stranka obveznica ili njezina povezana osoba nije ostvario kakvu komercijalnu prednost toga ulaganja mimo ispunjenja obveze ili

– da krajnji kupac nema pristup financiranju kakvo je ostvarila stranka obveznica ili njezina povezana osoba

– da krajnji kupac nema znanja i/ili podatke za ostvarenje takve uštede energije bez utjecaja stranke obveznice ili njezine povezane osobe.

(10) Unosom podataka u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije stranka obveznica ili nositelj objedinjenog izviješća odgovara za davanje istinitog iskaza o ispunjenju barem jednog od uvjeta iz stavka 9. ovoga članka.

(11) U ostvarenju obveze energetske učinkovitosti, stranke obveznice se potiče povećavati energetsku učinkovitost prioritetno u kućanstvima koja su u riziku od energetskog siromaštva i to na sljedeći način:

– izračunate uštede koje su rezultat mjera za poboljšanja energetske učinkovitosti provedenih u kućanstvima na područjima s razvojnim posebnostima sukladno odredbama zakona kojim se uređuje regionalni razvoj uvećavaju se za 10%

– izračunate uštede koje su rezultat mjera za poboljšanja energetske učinkovitosti provedenih u kućanstvima korisnika naknade za ugroženog kupca energenta uvećavaju se za 20%

– izračunate uštede koje su rezultat mjera za poboljšanja energetske učinkovitosti provedenih u kućanstvima korisnika naknade za ugroženog kupca energenta na područjima s razvojnim posebnostima uvećavaju se za 30%.

(12) Stranka obveznica postavlja svoj zahtjev za prioritetno ostvarenja ušteda energije iz stavka 11. ovoga članka u izvješću o ostvarenim uštedama energije.

(13) Sve uštede energije neostvarene zbog davanja prioritetnog ostvarenja ušteda energije sukladno stavku 11. ovoga članka, nadoknadit će se će se posredstvom Fonda korištenjem sredstava uplaćenih na ime neostvarene uštede u alternativne mjere.

(14) Unosom podataka u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije i prikazom u izvješću o ostvarenim uštedama energije, stranka obveznica odgovara za davanje istinitog iskaza o ispunjenju uvjeta za prioritetno ostvarenja ušteda energije iz stavka 10. ovoga članka.

(15) Stranke obveznice dužne su od 2020. godine Ministarstvu jednom godišnje do 15. veljače tekuće godine dostaviti izvješće o ostvarenim uštedama energije u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca prethodne godine u elektroničkom ili pisanom obliku na obrascu iz Priloga I., koji je sastani dio ovoga Zakona.

(16) Nositelji objedinjenog izviješća u izviješću iz stavka 15. ovoga članka navode ostvarene uštede energije za svaku pojedinu stranku obveznicu.

(17) Izračun i obračunavanje ostvarenih ušteda energije, stranke obveznice dužne su provesti na način utvrđen pravilnikom iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona.

(18) Uštede energije ostvarene u određenoj godini stranke obveznice mogu prikazati kao da su ostvarene u bilo kojoj od četiri prethodne ili tri sljedeće godine unutar istog razdoblja uzimajući u obzir životni vijek mjere.

(19) Stranke obveznice dužne su unijeti sve podatke o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije najkasnije do 15. veljače tekuće godine za prošlu godinu, te su odgovorne za davanje istinitih iskaza o provedenim mjerama poboljšanja energetske učinkovitosti i zadovoljavanju uvjeta iz stavaka 8. i 11. ovoga članka.

(20) Stranke obveznice iz stavka 2. ovoga članka, pri ispunjavanju svoje obveze energetske učinkovitosti ne smiju stvarati prepreke svojim kupcima vezano uz prelazak k drugom opskrbljivaču energije.“.

Članak 15.

Iza članka 13. dodaju se članci 13.a, 13.b i 13.c,  s naslovima iznad njih, koji glase:

„Sustav obveza energetske učinkovitosti za prvo razdoblje kumuliranja

Članak 13.a

(1) Ministarstvo strankama obveznicama,  po službenoj dužnosti,  rješenjem određuje obvezu uštede energije u tekućoj kalendarskoj godini u kWh, i to temeljem podatka o energiji koju je stranka obveznica isporučila krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima u pretprošloj godini.

(2) Podatke o energiji iz stavka 1. ovoga članka stranka obveznica je dužna dostaviti Ministarstvu do 31. siječnja tekuće godine za pretprošlu godinu.  

(3) Ministarstvo rješenjem iz stavka 1. ovoga članka stranki obveznici određuje početnu osnovicu obveze u visini od 1,5 % njihove godišnje prodaje energije krajnjim kupcima u pretprošloj godini.

(4) Ministarstvo u rješenju iz stavka 1. ovoga članka početnu osnovicu iz stavka 3. ovoga članka za izračun obveze umanjuje za:

– udio cilja koji se ostvaruje alternativnim mjerama u razmatranoj godini, počevši od 2017. godine

– dio biogoriva koji su subjekti (koji su i stranke obveznice) koji stavljaju na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila u određenom postotku imali obvezu staviti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje korištenje biogoriva za prijevoz

– dio energije koju je opskrbljivač energije isporučio kupcu koji je proizvođač, distributer ili opskrbljivač toplinske energije

– dio energije koju je opskrbljivač energije isporučio industriji koja je obveznik temeljem uredbe kojom se propisuje način trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova.

(5) Umanjenja temeljem stavka 4. podstavaka 2., 3. i 4. ovoga članka obračunavaju se na početnu osnovicu za sve povezane osobe stranke obveznice i ne mogu prijeći 25 % godišnje isporuke energije krajnjim kupcima ili isporuka do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima stranke obveznice.

(6) Ministarstvo u rješenju iz stavka 1. ovoga članka umanjuje obvezu izračunatu na početnoj osnovici sukladno stavcima 4. i 5. ovoga članka za uštedu energije koju je stranka obveznica ostvarila preko visine obveze uštede energije ostvarene u prethodnim godinama, uz uvjet da navedene uštede energije vrijede u danoj godini, uzimajući u obzir životni vijek provedenih mjera energetske učinkovitosti u skladu s pravilnikom iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona.

(7) Za neostvarene uštede energije stranke obveznice, koje ne prelaze 10 % ukupne obveze uštede energije u prošloj godini, Ministarstvo će rješenjem iz stavka 1. ovoga članka obvezu uštede energije stranke obveznice u idućoj godini uvećati za neostvarene uštede stranke obveznice iz prošle godine.

(8) Ministarstvo rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje izračun obveze za svaku od osoba koje čine povezane osobe, bez utjecaja godišnje prodaje energije krajnjim kupcima u pretprošloj godine bilo koje od njezinih povezanih osoba.

(9) U prvom izvješću o ostvarenim uštedama stranka obveznica prijavljuje sve ostvarene nove uštede koje su rezultat mjera koje je stranka obveznica poduzela nakon 1. siječnja 2014. godine, uključujući ulaganje u poticanje putem alternativnih mjera, isključivo u iznosu koji je proporcionalan ulaganju njezinih vlastitih sredstava, i to kao ostvarenje obveze u protekloj kalendarskoj godini, a stranka obveznica može postaviti zahtjev da se takva ušteda ili njihov dio obračuna u neku od idućih godina trenutnog razdoblja kumuliranja.

(10) U izvješću o ostvarenim uštedama, koji je određen u Prilogu I., koji je sastavni dio ovoga Zakona, stranka obveznica može prijaviti sve ostvarene nove uštede energije koje su rezultat mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, a koje je stranka obveznica poduzela nakon 1. siječnja 2014. godine, ali koje nisu prijavljene u izvješću iz stavka 9. ovoga članka, uključujući ulaganje u poticanje putem alternativnih mjera, isključivo u iznosu koji je proporcionalan ulaganju njezinih vlastitih sredstava, i to kao ostvarenje obveze u protekloj kalendarskoj godini.

(11) Na zahtjev stranke obveznice, Fond je dužan obračunati dio ušteda energije nastalih ulaganjem stranke obveznice u poticanje putem alternativnih mjera iz stavka 9. ovoga članka i u utvrđenoj visini prenijeti takvu količinu ušteda u sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije stranki obveznici.

(12) Ministarstvo će po službenoj dužnosti, rješenjem stranki obveznici odrediti iznos koji je stranka obveznica na ime neostvarene uštede dužna jednokratno uplatiti Fondu s rokom uplate od 30 dana od dana dostave rješenja stranki.

(13) Protiv rješenja iz stavaka 1. i 12. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

Sustav obveza energetske učinkovitosti za drugo razdoblje kumuliranja ušteda energije

Članak 13.b

(1) Strankama obveznicama sustava obveza iz članka 13. stavka 2. ovoga Zakona  Ministarstvo, po službenoj dužnosti, rješenjem određuje obvezu uštede energije u kWh, temeljem podatka o energiji koju je stranka obveznica isporučila krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima u pretprošloj godini, koja predstavlja početnu osnovicu za izračun godišnje obveze uštede energije.

(2) Ministarstvo u rješenju iz stavka 1. ovoga članka izračunava konačnu osnovicu za izračun obveze uštede energije i to na način da početnu osnovicu iz stavka 1. ovoga članka umanjuje za:

– energiju koju je opskrbljivač energije isporučio kupcu koji je proizvođač, distributer ili opskrbljivač toplinske energije

– energiju koju je opskrbljivač energije isporučio industriji koja je obveznik temeljem uredbe kojom se propisuje način trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova

– energiju iz biogoriva koji su stranke obveznice koji stavljaju na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila u određenom postotku imali obvezu staviti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje korištenje biogoriva za prijevoz.

(3) Umanjenja temeljem stavka 3. ovoga članka obračunavaju se na početnu osnovicu za sve povezane osobe stranke obveznice i ne mogu prijeći 25 % godišnje prodaje energije krajnjim kupcima ili isporuke energije do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima stranke obveznice.

(4) Ministarstvo rješenjem iz stavka 1. ovoga članka stranki obveznici određuje obvezu u visini od 0,8 % konačne osnovice izračunate na način određen stavcima 1., 2., i 3. ovoga članka.

(5) U rješenju iz stavka 1. ovoga članka za prvu godinu drugog razdoblja kumuliranja utvrđuje se i iznos kumulativnih ušteda energije koje je stranka obveznica dužna postići u cijelom razdoblju kumuliranja, a koji se utvrđuje na način određen stavcima 2., 3. i 4. ovoga članka, pri čemu se kao početna osnovica uzima trogodišnji prosjek isporučene energije za tri uzastopne godine koje prethode pretprošloj godini iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Ministarstvo rješenjem iz stavka 1. ovoga Zakona određuje izračun obveze uštede energije za svaku od osoba koje čine povezane osobe, bez utjecaja godišnje prodaje energije krajnjim kupcima u pretprošloj godine bilo koje od njezinih povezanih osoba.

(7) Stranka obveznica u izvješću o ostvarenim uštedama energije može zatražiti drukčiju vremensku raspodjelu ostvarenja kumulativnog cilja u odnosu na način utvrđen stavkom 5. ovoga članka, uz uvjet da na godišnjoj razini ostvaruje barem 30% godišnjeg cilja utvrđenog na način iz stavka 4. ovoga članka, odnosno da na trogodišnjoj razini ostvari kumulativne uštede utvrđene za to razdoblje u skladu sa stavkom 5. ovoga članka.

(8) Ukoliko stranka obveznica ne ostvaruje svoje obveze na godišnjoj razini u skladu sa stavkom 1. odnosno stavkom 7. ovoga članka, odnosno ne ostvaruje kumulativne uštede u skladu sa stavkom 5. i stavkom 7. ovoga članka, dužna je platiti naknadu za neostvareni iznos ušteda iz članka 13. stavka 5. ovoga Zakona i iznosa neostvarene uštede energije.

(9) Ministarstvo će po službenoj dužnosti, rješenjem stranki obveznici odrediti iznos koji je stranka obveznica na ime neostvarene uštede dužna jednokratno uplatiti Fondu s rokom uplate od 30 dana od dana dostave rješenja stranki.

(10) Protiv rješenja iz stavaka 1. i 9. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

Nadoknada ušteda neostvarenih sustavom obveze energetske učinkovitosti

Članak 13.c

(1) Za neostvareni dio obveze uštede energije iz prethodne godine sukladno člancima 13.a i 13.b ovoga Zakona Ministarstvo će po službenoj dužnosti, rješenjem stranki obveznici, odrediti iznos sukladno stavku 2. ovoga članka koji je stranka obveznica, na ime neostvarene uštede dužna uplatiti Fondu s rokom uplate od 30 dana od dana dostave rješenja stranki.

(2) Iznos iz stavka 1. ovoga članka određuje se na način da se neostvareni dio obveze iz prethodne godine u kWh pomnoži s jediničnom naknadom, izraženom u kn/kWh.

(3) Jedinična naknada iz stavka 2. ovoga članka za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. godine iznosi 1,2 kn/kWh.

(4) Jedinična naknada iz stavka 3. ovoga članka korigira se svake godine u odnosu na utvrđenu korigiranu jediničnu naknadu iz prethodne godine primjenom Indeksa potrošačkih cijena koji objavljuje Državni zavod za statistiku za prethodnu kalendarsku godinu.

(5) Fond će stranki obveznici odobriti plaćanje sredstava na ime neostvarene uštede u obrocima u razdoblju ne dužem od jedne godine, ako je stranka obveznica Fondu takav zahtjev postavila najkasnije osam dana prije isteka zakonskog roka za uplatu.

(6) Ovisno o visini sredstava za uplatu na ime neostvarene uštede, Fond može odobriti plaćanje u najmanje četiri, a najviše 12 obroka.

(7) Fond je dužan sva sredstva prikupljena sukladno stavku 1. ovoga članka evidentirati na odvojenom kontu i ulagati u alternativne mjere, te ostvariti uštede energije barem jednake onima koje je trebala ostvariti stranka obveznica, o čemu je dužan izvještavati Ministarstvo kroz izvješće iz članka 6. stavka 5. ovoga Zakona.  

(8) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.“.

Članak 16.

U članku 15. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Distributeri električne energije i prirodnog plina osiguravaju da, u mjeri u kojoj je to tehnički moguće, financijski opravdano i razmjerno s obzirom na potencijalne uštede energije, krajnjim kupcima električne energije i prirodnog plina budu pribavljena pojedinačna brojila po konkurentnim cijenama koja točno odražavaju stvarnu potrošnju energije krajnjih kupaca i koja osiguravaju informaciju o stvarnom vremenu korištenja.“.

Iza stavka 2. dodaju se novi stavci 3. i 4. koji glase:

„(3) Distributeri toplinske energije osiguravaju da krajnjim kupcima toplinske energije i potrošne tople vode iz toplinskih sustava budu pribavljena mjerila toplinske energije, po konkurentnim cijenama koja točno odražavaju stvarnu potrošnju energije krajnjih kupaca.

(4) U zgradama koje se toplinskom energijom i toplom vodom opskrbljuju iz toplinskih sustava koji obuhvaćaju više zgrada, mjerilo toplinske energije se instalira kod izmjenjivača topline na mjestu isporuke, a instalacija individualnih mjerila ili razdjelnika te raspodjela troškova za toplinsku energiju i toplu vodu detaljno se uređuju propisima kojima se uređuje tržište toplinske energije.“.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 5. i 6.

Članak 17.

U članku 18. iza stavka 8. dodaje se stavci 9., 10., 11., 12. i 13. koji glase:

„(9) Mjerenje i informacije o obračunu za potrošnju toplinske energije i potrošne tople vode iz toplinskih sustava detaljnije se uređuju propisima kojima se uređuje područje tržišta toplinskom energijom.

(10) Krajnji kupci sve svoje račune i informacije o obračunu za potrošnju energije dobivaju besplatno i imaju pristup svojim podacima o potrošnji na odgovarajući način i bez plaćanja.

(11) Stranke obveznice iz članka 3. stavka 2. točke 61. ovoga Zakona, pri ispunjavanju svojih obveza ušteda energije, ne smiju stvarati prepreke svojim kupcima za prelazak k drugom opskrbljivaču energije.

(12) Kada se zgrada/građevina opskrbljuju toplinskom energijom za grijanje, hlađenje ili potrošnom toplom vodom iz zatvorenog toplinskog sustava, odnosno centralnog toplinskog sustava određenih sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta toplinske energije, mjerilo toplinske energije mora biti postavljeno na izmjenjivaču topline ili mjestu isporuke toplinske energije.“.

Članak 18.

U članku 19. iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

„(4) Velika poduzeća iz stavka 3. ovoga članka dužna su Ministarstvu dostaviti dokaz o provedenom redovnom provedenom energetskom pregledu provedenom na temelju certifikata izdanog od strane akreditiranog neovisnog tijela prema relevantnim europskim ili međunarodnim normama.“.

Dosadašnji stavci od 4. do 11. postaju stavci od 5. do 12.

Članak 19.

Članak 22. mijenja se i glasi:

„Članak 22

(1) Sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije računalni je sustav za prikupljanje, obradu i verifikaciju informacija o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti i ostvarenim uštedama energije, a vodi ga Nacionalno koordinacijsko tijelo.

(2) Informacije iz stavka 1. ovoga članka dužni su u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije unositi odgovorne osobe javnog sektora,   pružatelji energetske usluge i   davatelji subvencije te stranke obveznice.

(3) Sustav iz stavka 1. ovoga članka vodi se u skladu s pravilnikom za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije, kojim se također određuje metodologija koja obuhvaća način praćenja i izračun pokazatelja potrošnje energije na nacionalnoj i sektorskoj razini, način izračuna uštede energije koja je rezultat provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i uštede energije koja je rezultat primjene energetskih usluga te postupak verifikacije ušteda energije, kao i metodologija za izradu Akcijskog plan, a kojega donosi ministar.“.

Članak 20.

Članak 41.a mijenja se i glasi:

„ (1) Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj stranka obveznica pravna osoba ako u roku ne plati Fondu iznos koji je dužna na ime neostvarene uštede (članak 13.c stavak 1.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba stranke obveznice novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj stranka obveznica pravna osoba ako ne dostavi u roku Ministarstvu za prethodnu godinu izvješće o ostvarenim uštedama (članak 13. stavak 15.) .

(4) Za prekršaje iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba stranke obveznice pravne osobe novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 15.000,00 kuna.

(5) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka koje je počinila u vezi s obavljanjem svog obrta ili samostalne djelatnosti kaznit će se i fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 200.000,00 kuna.

(6) Za prekršaje iz stavka 3. ovoga članka koje je počinila u vezi s obavljanjem svog obrta ili samostalne djelatnosti kaznit će se i fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 do 100.000,00 kuna.“.

Članak 21.

Iza članka 41.a dodaje se članak 41.b koji glasi:

„Članak 41.b

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj veliko poduzeća pravna osoba ako ne dostavi u roku Ministarstvu dokaz o provedenom redovnom energetskom pregledu provedenom na temelju certifikata izdanog od strane akreditiranog neovisnog tijela prema relevantnim europskim ili međunarodnim normama.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba velikog poduzeća pravne osobe novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 15.000,00 kuna.“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

(1) Ministar će donijeti pravilnik iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Do stupanja na snagu pravilnika iz stavka 1. ovoga članka ostaju na snazi odredbe Pravilnika o sustavu za pra ć enje, mjerenje i verifikaciju u š teda energije („Narodne novine“, br. 33/20).

(3) Velika poduzeća iz članka 18. ovoga Zakona dužna su Ministarstvu dostaviti dokaz o redovnom energetskom pregledu provedenom na temelju certifikata izdanog od strane akreditiranog neovisnog tijela prema relevantnim europskim ili međunarodnim normama u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 23.

Postupci određivanja obveze ušteda energije stranki obveznici, odnosno određivanja ostvarene ili neostvarene uštede energije u prvom razdoblju kumuliranja ušteda energije, koji nisu dovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Zakona o energetskoj učinkovitosti („Narodne novine“, br. 127/14, 116/18 i 25/20).

Članak 24.

Opskrbljivač toplinske energije određen sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta toplinske energije dužan je mjerilo toplinske energije iz članka 17. stavka 12. ovoga Zakona ugraditi u postojeću zgradu/građevinu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 25.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Pravilnik o sustavu obveze energetske učinkovitosti („Narodne novine“, br. 41/19).

Članak 26.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u  „Narodnim novinama.“

PRILOG I.

Prilozi obrascu:

1. Potvrde o ostvarenim uštedama,

2. Drugi dokazi sukladno ovome Pravilniku.

NAPOMENA: za svaku povezanu osobu dostaviti poseban obrazac. sve uštede se sukladno zakonskim odredbama iskazuju u odnosu na isporučenu energiju krajnjem kupcu.

O B R A Z L O Ž E N J E

Članak 1.

Ovim se člankom utvrđuje transpozicija relevantnih novih odnosno izmijenjenih i dopunjenih direktiva i uredbi Europske unije.

Članak 2.

Ovim se člankom utvrđuje da postavljanje nacionalnih okvirnih ciljeva Republike Hrvatske  energetske učinkovitosti za 2020. i 2030. godinu kao i poduzimanje mjere za postizanje tih ciljeva, uvažavajući pri tome paradigmu Europske unije „energetska učinkovitost prvo“ kao i socijalne aspekte vezane uz potrošnju energije. Projekcija neposredne potrošnje svih oblika energije izrađena je korištenjem pristupa „odozdo prema gore“ koji omogućava sagledavanje strukturnih promjena na strani korištenja energije u različitim sektorima (npr. industrija, kućanstvo, uslužni sektor, promet), a koje su nužne za ostvarivanje ciljeva ublažavanja klimatskih promjena. Korišten je model MEAD (engl. Model for Analysis of Energy Demand) za analizu neposredne potrošnje energije. Ovim se člankom također određuje da će se detaljna metodologija utvrđivanja nacionalnih okvirnih ciljeva Republike Hrvatske odrediti u Pravilniku o praćenju, mjerenju i verifikaciji ušteda energije.  

Članak 3.

Ovim se člankom jasnije definiraju pojedini pojmovi kao i određuju novi izrazi s ciljem pojašnjavanja pojedinih odnosa i definicija u području energetske učinkovitosti.

Članak 4.

Ovim se člankom Prijedlog zakona usmjerava na proširenje obveza Ministarstva vezanih uz izradu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana, te izvještavanja u skladu s Uredbom o upravljanju energetskom unijom kao i javnog objavljivanja izvješća na godišnjoj razini u skladu s člankom 7. Direktive o energetskoj učinkovitosti.

Članak 5.

Ovim se člankom utvrđuje obveza Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da svoje poslovanje u potpunosti uskladi s odredbama Nacionalnog akcijskog plana za energetsku učinkovitost, kao i programima energetske obnove zgrada, koji su glavne alternativne mjere politike energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj. Fondu se također jasno propisuje obveza da pravovremeno sve podatke o mjerama koje je sufinancirao unosi u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije te da o tome izvještava Ministarstvo. Na taj način se osigurava pravovremenost i raspoloživost podataka potrebnih za godišnje izvještavanje o postignutim ciljevima.

Članak 6.

Ovim se člankom utvrđuje obveza Ministarstva kao Nacionalnog koordinacijskog tijela za energetsku učinkovitost da redovno ažurira internetsku platformu o energetskoj učinkovitosti koja je definirana postojećim Zakonom, te da na toj platformi objavljuje godišnja izvješća o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti.

Članak 7.

Ovim se člankom usklađuje sadržaj Nacionalnog akcijskog plana za energetsku učinkovitost s novim odredbama Prijedloga Zakona te se posebice ističe da se alternativne mjere politike definiraju upravo u predmetnom Nacionalnom akcijskom planu.

Članak 8.

Ovim se člankom Prijedlog zakona usklađuje s Uredbom o upravljanju energetskom unijom kojom se utvrđuje da su države članice dužne do 15. ožujka 2023. godine izraditi i predati Europskoj komisiji prvo integrirano energetsko i klimatsko izvješće o napretku,  e svake dvije godine nakon toga. Sastavni dio tog izvješća je i izvješće o napretku u postizanju ciljeva u području energetske učinkovitosti, čiji je sadržaj definiran člankom 21. predmetne Uredbe.                      U Republici Hrvatskoj već je utvrđen postupak godišnjeg izvještavanja, sukladno zahtjevu iz članka 7. Direktive o energetskoj učinkovitosti. Redovnim godišnjim izvještavanjem osigurava se kontinuirano praćenje provedbe politike energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj i olakšava izvještavanje u skladu s predmetnom Uredbom.

Članak 9.

Ovim se člankom sukladno Uredbi o upravljanju energetskom unijom utvrđuje snažna poveznica između Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana, izvještaja o napretku u postizanju ciljeva iz Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti i Dugoročne strategije za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske, a čije su odrednice definirane Zakonom o gradnji („Narodne novine, br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19). Naime, ovim se člankom osigurava usklađenost pojedinih zakona te zajedničko izvještavanje o postignućima u području energetske učinkovitosti.

Članak 10.

Ovim se člankom usklađuju regionalni, odnosno lokani planovi s nacionalnim planovima, te osigurava metodološka usklađenost izrade regionalnih i lokalnih planova. Regionalne, odnosno lokane planove potrebno je donijeti do 31. prosinca tekuće godine za sljedeće tri godine. Na ovaj način će se planovi županija i gradova moći uzeti u obzir prilikom izrade Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti. Također, ovim se člankom utvrđuje obveza županijama i gradovima da na godišnji razini izvještavaju Ministarstvo o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti  i ostvarenim uštedama energije, te da sve smjere koje su proveli korištenjem isključivo vlastitih sredstava unose u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije.

Članak 11.

Ovim se člankom mijenja dosadašnji izričaj naziva poglavlja Zakon iz „Obveze energetske učinkovitosti“ u „Obveza ušteda energije“, s obzirom na usklađivanje izričaja iz Direktive.

Članak 12.

Ovim se člankom određuju razdoblja kumuliranja ušteda energije za sustav obveze ušteda energije, te se nedvojbeno određuje da se uštede energije ostvarene u prvom razdoblju kumuliranja ne mogu prenositi u drugo ili koje drugo razdoblje kumuliranja, ali se omogućuje fleksibilnost unutar istog razdoblja kumuliranja ušteda energije . Naime, Direktiva određuje da se dugoročnim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti ostvaruju uštede energije i nakon 2020., no kako bi se doprinijelo cilju energetske učinkovitosti Europske unije za 2030. godinu, tim mjerama trebala bi se ostvariti nove uštede nakon 2020. S druge strane, ušteda energije ostvarena nakon 31. prosinca 2020. ne bi se smjela uračunavati u kumulativnu uštedu energije u krajnjoj potrošnji koja se zahtijeva za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 13.

Ovim se člankom transponira članak 7. Direktive o energetskoj učinkovitosti na način da se jasno utvrđuju i kvantificiraju obvezni ciljevi ušteda energije za razdoblje 2014.-2020. i za razdoblje 2021.-2030. godine kao i načini ostvarenja tih ciljeva (kombinacijom sustava obveze energetske učinkovitosti i alternativnih mjera politike), a također se utvrđuju i temelji za postavljanje obvezujućih ciljeva uštede energije nakon 2030. godine. Ovim člankom se također utvrđuje da se alternativne mjere definiraju u planskim dokumentima, ali se ističe da svi programi energetske obnove zgrade koji se donose sukladno članku 47.b Zakona o gradnji („Narodne novine, br.  153/13, 20/17, 39/19, 125/19) smatraju alternativnim mjerama politike, što je od izuzetne važnosti, jer upravo ti programi imaju najveći potencijal za ostvarenje ušteda energije i postizanju ciljeva energetske učinkovitosti.

Članak 14.

Ovim se člankom definiraju temeljne odrednice sustava obveze, koje su zajedničke za sva razdoblja kumuliranja ušteda energije. Predmetnim člankom se utvrđuju mogući načini ostvarenja ušteda energije od strane stranaka obveznica, pri čemu je izuzetno bitno utvrditi da se ne dopušta preklapanje sustava obveza i alternativnih mjera politike. Stranke obveznice se dodatno potiče da mjere provode kod krajnjih korisnika koji su u riziku od energetskog siromaštva. Kao ostvarenje svoje obveze ušteda energije, stranke obveznice mogu prijaviti i mjere u pretvorbi, prijenosu i distribuciji energije. Stranke obveznice mogu uštede ostvariti i uplatom sredstava u Fond pri čemu se ovim člankom propisuje iznos jedinične naknade za razdoblje od 2021. do 2030. godine, s ciljem omogućavanja strankama obveznicama bolje planiranje svojih aktivnosti. Također se osigurava da stranke obveznice pravovremeno unose podatke o ostvarenim uštedama energije u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije, da izvještavaju Ministarstvo jednom godišnje o ostvarenju svojih obveza.

Članak 15.

Novi članak 13. a. regulira sustav obveza u razdoblju do 31. prosinca  2020. godine i njegov sadržaj je u velikoj mjeri istovjetan kao sadržaj postojećeg članka 13. Zakona te zadržava sva prava i obveze koja su već poznata strankama obveznicama. Novim člankom 13.b utvrđuju se specifična pravila za sustav obveza u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. godine. Glavna izmjena u odnosu na prethodno razdoblje je da se strankama obveznicama propisuju i dugoročni kumulativni ciljevi te im se omogućava fleksibilnost u postizanju kumulativnih ciljeva na način mogu planirati svoje aktivnosti po trogodišnjim razdobljima. Novim člankom 13.c određuje se način n adoknade ušteda neostvarenih sustavom obveze energetske učinkovitosti za stranke obveznice, kao i j edinična naknada za razdoblje od                             1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. koja se korigira svake godine u odnosu na utvrđeni korigiranu jediničnu naknadu iz prethodne godine primjenom Indeksa potrošačkih cijena koji objavljuje Državni zavod za statistiku za prethodnu kalendarsku godinu.

Članak 16.

Ovim se člankom transponiraju članci 9. i 9.a Direktive o energetskoj učinkovitosti kojima se reguliraju pitanja mjerenja potrošnje električne energije, prirodnog plina, toplinske energije i tople vode. Također se utvrđuje temelj za transpoziciju članka 9.b i 9.c Direktive kojim se regulira pitanje mjerenja potrošnje u individualnim cjelinama zgrada priključenih na toplinske sustave i alokacije troškova za toplinsku energiju i toplu vodu u takvim zgradama kroz propise iz područja tržišta toplinske energije.  

Članak 17.

Ovim člankom uređuje se pitanje mjerenja i obračunavanja potrošnje energije. Postojeće odredbe ovoga članka zadovoljavaju odredbe Direktive o energetskoj učinkovitosti koje se odnose na mjerenje i obračunavanje potrošnje električne energije i prirodnog plina. Mjerenje i obračunavanje potrošnje toplinske energije i tople vode dodatno je razrađeno u člancima 10.a i 11.a Direktive te se dopunom ovoga članka utvrđuje da će se ova pitanja detaljnije urediti u propisima kojima se uređuje područje tržišta toplinskom energijom. Ovim se člankom također određuje da krajnji kupci sve svoje račune i informacije o obračunu za potrošnju energije dobivaju besplatno i imaju pristup svojim podacima o potrošnji na odgovarajući način i bez plaćanja, kao i da s tranke obveznice u ispunjavanju svojih obveza ušteda energije ne smiju ni na koji način sprečavati svoje kupce da prijeđu drugom opskrbljivaču. Nadalje, ovim se čankom određuj da k ada se zgrada/građevina opskrbljuju, grijanjem, hlađenjem ili potrošnom toplom vodom iz zatvorenog toplinskog sustava, odnosno centralnog toplinskog sustava određenih sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta toplinske energije, mjerilo toplinske energije mora biti postavljeno na izmjenjivaču topline ili mjestu isporuke toplinske energije, kao i da se održavanje i umjeravanje takvih mjerila toplinske energije smatra mjerom za poboljšanje energetske učinkovitosti za stranku obveznica.

Članak 18.

Ovim se člankom određuje da su velika poduzeća dužna Ministarstvu dostaviti dokaz o provedenom redovnom energetskom pregledu provedenom na temelju certifikata izdanog od strane akreditiranog neovisnog tijela prema relevantnim europskim ili međunarodnim normama, a kako bi isti bili upisani u Registar ovlaštenih osoba za provođenje energetskih pregleda, odnosno izdanih izvješća o provedenim energetskim pregledima za velika poduzeća i na taj način se uspostavio mehanizam praćenja svih provedenih energetskih pregleda u Republici Hrvatskoj.

Članak 19.

Ovim se člankom određuje donošenje pravilnika za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije kojim se, između ostaloga, uspostavlja i vodi računalni sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije za prikupljanje, obradu i verifikaciju informacija o energetskoj učinkovitosti i ostvarenim uštedama energije, kao i osobe koje su dužne unositi podatke u isti, te se ovim Prijedlogom zakona jasno određuje dužnost stranke obveznice na unos podatak o izvršenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije.

Članak 20.

Ovim se člankom određuje prekršajna odredba koja uslijed izmjene važećeg Zakona više svojim opisom ne odgovara normativom dijelu na koji se upućuje u važećem Zakonu

Članak 21.

Ovim se člankom određuje prekršajna odredba ukoliko velika poduzeća ne dostave Ministarstvu dokaz o provedenom redovnom energetskom pregledu provedenom na temelju certifikata izdanog od strane akreditiranog neovisnog tijela prema relevantnim europskim ili međunarodnim normama.

Članak 22.

Ovim se člankom određuju prijelazne i završne odredbe Prijedloga zakona u pogledu rokova donošenje pravilnika, kao i roka primjene postojećeg Pravilnika o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije („Narodne novine“, br. 33/20).

Članak 23.

Ovim se člankom određuje da će se p ostupci određivanja obveze ušteda energije stranki obveznici, odnosno određivanja ostvarene ili neostvarene uštede energije u prvom razdoblju kumuliranja ušteda energije, dovršiti prema odredbama Zakona o energetskoj učinkovitosti („Narodne novine“, br. 127/14, 116/18 i 25/20).

Članak 24.

Ovim člankom se određuje rok u kojem je o pskrbljivač toplinske energije određen sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta toplinske energije dužan ugraditi u postojeću zgradu/građevinu mjerilo toplinske energije.

Članak 25.

Ovim se člankom određuje da d anom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Pravilnik o sustavu obveze energetske učinkovitosti („Narodne novine“, br. 41/19).

Članak 26.

Ovim se člankom utvrđuje dan stupanja na snagu ovoga Zakona.