Članak 1.

U Zakonu o otocima (Narodne novine, br. 116/18 i 73/20 - Uredba) u članku 5. točki 22. riječi: „čiji je nositelj ministarstvo nadležno za otoke (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i“ brišu se.

Iza točke 23. dodaju se točke 24. i 25. koje glase:

„24. voda – voda za ljudsku potrošnju u skladu sa zakonom kojim se uređuje kvaliteta vode  namijenjena za ljudsku potrošnju

25. otočni gospodarski subjekt – fizičke i pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost u otočnom naselju ili dijelu otočnog naselja koje nije priključeno na sustav javne vodoopskrbe .“.

Članak 2.

U članku 6. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Ministarstvo nadležno za regionalni razvoj i fondove Europske unije (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) ustrojava i vodi Registar otoka.“

U stavku 4. riječ: „otoke“ zamjenjuje se riječima: „regionalni razvoj i fondove Europske unije“.

Članak 3.

U članku 9. stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6)   Razvojne p otrebe svake pojedine skupine otoka proizašle zbog njihove udaljenosti od kopna uzet će se u obzir prilikom izrade Nacionalnog plana razvoja otoka.“.

Stavak 7. briše se.

Članak 4.

U članku 10. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2)  Razvojne potrebe koje proizlaze iz specifičnog položaja otoka iz stavka 1. ovoga članka u odnosu na sjedište jedinice lokalne samouprave u čijem se sastavu nalaze, uzet će se u obzir prilikom izrade Nacionalnog plana razvoja otoka.“.

Stavak 3. briše se.

Članak 5.

Naslov iznad članka 11. i članak 11. brišu se.

Članak 6.

U članku 14. stavku 3. riječi: „Strateški ciljevi razvoja“ zamjenjuju se riječima: „Razvojne potrebe“.

Članak 7.

U članku 18. stavku 2. točka d) mijenja se i glasi:

„d) predstavnici regionalnih koordinatora iz obalno-otočnih jedinica područne (regionalne) samouprave“.

Stavak 4. briše se.

Dosadašnji stavci 5., 6., 7. i 8. postaju stavci 4., 5., 6. i 7.

Članak 8.

U članku 19. stavku 3. točke 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„2. obavlja upis otočnih razvojnih projekata od važnosti za obalno-otočnu jedinicu područne (regionalne) samouprave u središnji elektronički registar razvojnih projekata koji se ustrojava prema posebnom propisu

3. koordinira upis otočnih razvojnih projekata od važnosti za jedinicu lokalne samouprave na otoku ili od važnosti za otok sa specifičnim položajem u registar iz točke 2. ovoga stavka“.

Iza točke 3. dodaje se nova točka 4. koja glasi:

„4. po potrebi dostavlja Ministarstvu podatke o upisanim projektima iz točaka 2. i 3. ovoga stavka“.

Dosadašnja točka 4. postaje točka 5.

Stavak 6. briše se.  

Dosadašnji stavci 7. i 8. postaju stavci 6. i 7.

Članak 9.

Članak 26. mijenja se i glasi:

„(1) Obalno-otočna jedinica područne (regionalne) samouprave u plan razvoja jedinice područne (regionalne) samouprave uključuje plan razvoja otoka.

(2)  Plan razvoja otoka predstavlja viziju razvoja, razvojne potrebe i razvojne potencijale otoka te posebne ciljeve i prioritete javne politike prema otocima.

(3)  Plan razvoja otoka odnosi se na sve otoke odnosno dijelove otoka na području iste obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave.“.

Članak 10.

Naslov iznad članka 27. i članak 27. brišu se.

Članak  11.

Članak 28. mijenja se i glasi:

„(1) Radi provedbe ovoga Zakona i učinkovite koordinacije politike otočnog razvoja, najmanje tri obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave mogu sklopiti razvojni sporazum za otoke iz svoje nadležnosti.

 (2) Razvojnim sporazumom iz stavka 1. ovoga članka usuglašavaju se prioriteti otočnog razvoja i utvrđuju se otočni razvojni projekti koji pridonose integriranom razvoju otoka za koje se sklapa razvojni sporazum, u skladu sa strategijama i programima Republike Hrvatske i Europske unije te se planiraju sredstva za njihovu provedbu.“.

Članak 12.

Naslov iznad članka 29. i članak 29. brišu se.

Članak 13.

 U članku 31. stavci 4., 5. i 6. mijenjaju se i glase:

            „ (4) Obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave obvezne su omogućiti korisnicima iz ovoga članka korištenje prava na povlašteni javni otočni cestovni prijevoz odobravanjem pojedinačnih polazno/povratnih karata, polumjesečnih odnosno mjesečnih karata ovisno o kategoriji korisnika i njihovim pravima prema drugim propisima, primjenjujući pravilo racionalnosti odnosno najpovoljnijeg iznosa za državni proračun.

(5) Osobe s invaliditetom iz stavka 2. ovoga članka, koje zbog invaliditeta, za ostvarivanje svojih osobnih potreba ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz, imaju pravo na novčanu naknadu za nadoknadu troškova vlastitog prijevoza, a navedeno pravo ostvaruju podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave.

(6) O zahtjevu iz stavka 5. ovoga članka odlučuje nadležno upravno tijelo obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave prema adresi prebivališta podnositelja zahtjeva, rješenjem nakon provedenog upravnog postupka.“.

Iza stavka 6. dodaju se stavci 7., 8., 9. i 10.  koji glase:

„(7) Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga članka može se izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za pomorstvo i promet.

(8) Sredstva za ostvarivanje prava iz ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu na proračunskoj stavci ministarstva nadležnog za pomorstvo i promet, a dodjeljuju se obalno-otočnim jedinicama područne (regionalne) samouprave.

(9) Obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave obvezne su kroz ugovore o javnoj usluzi prijevoza putnika sklopljene sa cestovnim prijevoznicima, u skladu sa zakonom koji regulira prijevoz u cestovnom prometu, omogućiti ostvarivanje prava iz ovoga članka Zakona.

(10) Na sva pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom, a odnose se na provedbu mjere iz ovoga članka, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje prijevoz u cestovnom prometu.“.

Članak 14.

Naslov iznad članka 33. i članak 33. mijenjaju se i glase:

„Opskrba vodom za ljudsku potrošnju na otocima

Članak 33.

(1) Radi poboljšanja uvjeta života otočnog stanovništva i poslovanja otočnog gospodarstva u otočnim naseljima ili dijelovima otočnih naselja koja nisu priključena na sustav javne vodoopskrbe, opskrba vodom osigurava se u skladu s ovim Zakonom.

(2) Isporučitelj vodne usluge je dužan naseljima iz stavka 1. ovoga članka isporučivati  vodu plovilima vodonoscima i/ili autocisternama.

(3) Uvjeti isporuke vode  plovilom vodonoscem i/ili autocisternom određuju se u skladu s propisima kojima se uređuju vodne usluge i voda za ljudsku potrošnju.

(4) Otočaninu, stanovniku naselja iz stavka 1. ovoga članka osigurava se opskrba vodom u količini do najviše 85 m ³ godišnje po cijeni koja je jednaka cijeni vode koju plaća ista kategorija korisnika u mjestu iz kojeg se voda isporučuje, a naknada troškova prijevoza vode isplaćuje se isporučitelju vodne usluge iz stavka 2. ovoga članka na temelju ugovora sklopljenog s Ministarstvom.

(5) Jedinice lokalne samouprave vode evidenciju otočana iz stavka 4. ovoga članka i redovito ih dostavljaju isporučitelju vodne usluge javne vodoopskrbe.

(6) Naknadu troškova prijevoza iz stavka 4. ovoga članka isporučitelj vodne usluge potražuje od Ministarstva, u skladu s isporučenim količinama vode, na temelju zahtjeva ovjerenog od jedinice lokalne samouprave.

(7) Ministarstvo će subvencionirati troškove prijevoza vode plovilom vodonoscem i/ili autocisternom za otočana iz stavka 4. ovoga članka ovisno o mogućnostima i sukladno osiguranim sredstvima za tu namjenu u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva.“.

Članak 15.

Iza članka 33. dodaje se  članak 33.a koji glasi:

„Članak 33.a

„ (1) Otočni gospodarski subjekt ostvaruje državnu potporu do najviše 50% troškova prijevoza vode plovilom vodonoscem i/ili autocisternom, koja se dodjeljuje u skladu s pravilima o državnim potporama i isplaćuje izravno otočnom gospodarskom subjektu

(2) Ministarstvo će poticati troškove prijevoza vode plovilom vodonoscem i/ili autocisternom otočnim gospodarskim subjektima ovisno o mogućnostima i sukladno osiguranim sredstvima za tu namjenu u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva.

(3) Ministarstvo jednom godišnje na mrežnim stranicama Ministarstva raspisuje javni poziv na podnošenje zahtjeva za dodjelu državne potpore otočnim gospodarskim subjektima iz stavka 1. ovoga članka, imenuje Povjerenstvo za dodjelu državne potpore, određuje rok podnošenja zahtjeva na javni poziv koji ne može biti kraći od 15 dana od dana objave javnog  poziva, na temelju Programa kojeg donosi ministar.

(4) O zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka, nakon provedenog upravnog postupka, odlučuje Ministarstvo rješenjem, na prijedlog Povjerenstva za dodjelu državne potpore koje pregledava zahtjev.

(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.

Članak 16.

Članak 36. mijenja se i glasi:

„(1) Program „Hrvatski otočni proizvod“ (u daljnjem tekstu: Program HOP) donosi ministar.

(2) Cilj je Programa HOP poticanje proizvodnje i plasmana te promocija izvornih i inovativnih otočnih proizvoda, tradicije i baštine.

(3) Ministarstvo dodjeljuje oznaku kvalitete „Hrvatski otočni proizvod“ (u daljnjem tekstu: oznaka HOP) otočnim proizvodima i nematerijalnom dobru u svrhu očuvanja otočne tradicije i identiteta u skladu s Programom HOP.

(4) Ministar donosi odluku o raspisivanju javnog poziva za podnošenje zahtjeva za dodjelu oznake HOP i imenuje stručno povjerenstvo za dodjelu oznake HOP za svaku pojedinu grupu otočnih proizvoda, i to za:

a) prehrambene proizvode

b) pića

c) kemijske proizvode

d) primijenjenu umjetnost i dizajn

e) nematerijalno dobro.

(5) Pravo na podnošenje zahtjeva za dodjelu oznake HOP imaju otočni subjekti – fizičke i pravne osobe koji svoju djelatnost obavljaju na otoku.

(6) Ministarstvo donosi rješenje o zahtjevu iz stavka 5. ovoga članka na prijedlog stručnog povjerenstva za dodjelu oznake HOP u upravnom postupku.

(7) Ministarstvo će ukinuti rješenje kojim je dodijeljena oznaka HOP ukoliko se kontrolom koju provodi Ministarstvo utvrdi da otočni subjekt više ne ispunjava uvjete na osnovu kojih je oznaka dodijeljena.

(8) Protiv rješenja iz stavaka 6. i 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(9) Ministar pravilnikom propisuje provedbu Programa HOP u vezi s djelokrugom, brojem članova i sastavom stručnih povjerenstava za dodjelu oznake HOP, način vođenja evidencije subjekata kojima je dodijeljena oznaka HOP i način provođenja kontrole nad korištenjem oznake HOP.“.

Članak 17.

Iza članka 36. dodaje se članak 36.a koji glasi:

„Članak 36.a

(1) Ministarstvo dodjeljuje bespovratna financijska sredstva za sufinanciranje provedbe aktivnosti promocije Programa HOP na temelju javnog poziva kojeg raspisuje Ministarstvo.

(2) Prihvatljive aktivnosti za sufinanciranje putem dodjele bespovratnih financijskih sredstava su:

- skupna događanja koja doprinose ostvarenju ciljeva Programa HOP (sajam, manifestacija, konferencija, radionica, edukacija/seminari i dr.)

- projekti i/ili programi promotivno-informativnog karaktera o programu HOP.

(3) Pravo na podnošenje zahtjeva za dodjelu bespovratnih financijskih sredstava iz stavka 1. ovoga članka imaju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i javne ustanove te udruge, savez udruga, zadružni savezi i turističke zajednice, koje u okviru svoje djelatnosti promoviraju oznaku HOP, a ne obavljaju gospodarsku djelatnost.

(4) Opći uvjeti za dodjelu bespovratnih sredstava iz stavka 1. ovoga članka:

- korisniku se mogu dodijeliti sredstva za provedbu najviše dvije različite aktivnosti

- za istu aktivnost pravo na dodjelu sredstava može ostvariti samo jedan korisnik

- osoba u svojstvu odgovorne osobe jednog korisnika ne može se pojaviti u svojstvu odgovorne osobe drugog korisnika

- udruge, savez udruga i zadružni savez moraju biti registrirane najmanje dvije godine prije podnošenja prijave za dodjelu bespovratnih financijskih sredstava.

(5) Ministar donosi odluku o raspisivanju javnog poziva za podnošenje zahtjeva za dodjelu bespovratnih financijskih sredstava iz stavka 1. ovoga članka, koji se sa pripadajućim obrascima objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva i imenuje Povjerenstvo za provedbu javnog poziva za promociju Programa HOP.

(6) Rok prijave na javni poziv ne može biti kraći od 15 dana od dana objave javnog poziva.  

(7) Ministarstvo donosi rješenje o zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka na prijedlog povjerenstva za provedbu javnog poziva za promociju Programa HOP, u upravnom postupku.

(8) Protiv rješenja iz stavka 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(9) Ministar pravilnikom propisuje način vrednovanja zahtjeva za dodjelu bespovratnih financijskih sredstava, način rada te sastav i broj članova Povjerenstva za provedbu javnog poziva za promociju Programa HOP.“.

Članak 18.

Članak 37. mijenja se i glasi:

„(1) Otočni poslodavci jednom godišnje ostvaruju pravo na dodjelu državne potpore za djelatnosti koje su važne za gospodarski razvoj otoka iz članka 35. ovoga Zakona, s izuzećem djelatnosti u sektoru ribarstva i akvakulture te primarne proizvodnje poljoprivrednih proizvoda koji pravo na dodjelu potpore ostvaruju prema posebnim aktima Europske komisije.

(2) Potpore iz stavka 1. ovoga članka dodjeljuju se otočnim poslodavcima u svrhu poticanja konkurentnosti i rasta poduzetništva na otocima za mjeru pokretanja gospodarske aktivnosti i mjeru očuvanja radnih mjesta u skladu s pravilima o državnim potporama i isplaćuju se izravno otočnim poslodavcima.

(3) Potpore iz stavka 1. ovoga članka otočni poslodavci mogu ostvariti ukoliko zadovoljavaju sljedeće uvjete:

– da obavljaju djelatnost na otoku

– da djelatnici koje zapošljavaju i za koje traže potporu imaju prebivalište na otocima

– da djelatnici koje zapošljavaju rade kod istog otočnog poslodavca najmanje dvanaest mjeseci bez prekida u razdoblju za koje se potpora dodjeljuje za mjeru očuvanja radnih mjesta

– da djelatnici koje zapošljavaju rade kod istog otočnog poslodavca najmanje šest mjeseci bez prekida u razdoblju za koje se potpora dodjeljuje za mjeru pokretanja gospodarske djelatnosti i za svako novootvoreno radno mjesto u odnosu na prethodno razdoblje dodjele potpore (ako je primjenjivo)

– da udio vlasništva Republike Hrvatske i/ili jedinice lokalne samouprave i/ili jedinice područne (regionalne) samouprave u strukturi vlasništva otočnog poslodavca, nije veći od 50% i

– da otočni poslodavac nije financijska institucija (banka, osiguravajuće društvo, štedno-kreditna zadruga i slično).

(4) Visina potpora otočnim poslodavcima dodjeljuje se sukladno razvrstavanju otoka iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona i iznosi:

- za I. skupinu otoka – 100 %-tni iznos

- za II. skupinu otoka – 75 %-tni iznos

- za III. skupinu otoka – 45 %-tni iznos.

(5) Osnovica za izračun potpore iz stavka 1. ovoga članka je jedna prosječna mjesečna bruto plaća koju je otočni poslodavac isplatio djelatniku, bez doprinosa na plaću, a za otočnog poslodavca koji je samozaposlen osnovica za izračun potpore iz stavka 1. ovoga članka je jedna prosječna mjesečna neto plaća u Republici Hrvatskoj, bez doprinosa na plaću, u godini u kojoj se potpora dodjeljuje.

(6) Ministarstvo na temelju Programa o dodjeli potpora kojeg donosi ministar, jednom godišnje raspisuje i na mrežnim stranicama Ministarstva objavljuje javni poziv za podnošenje zahtjeva za dodjelu potpore otočnim poslodavcima iz stavka 1. ovoga članka, određuje rok podnošenja zahtjeva na javni poziv koji ne može biti kraći od 15 dana od dana objave javnog  poziva te imenuje Povjerenstvo za dodjelu državne potpore.

(7) O zahtjevu iz stavka 6. ovoga članka odlučuje Ministarstvo rješenjem, nakon provedenog upravnog postupka  na prijedlog Povjerenstva za dodjelu državne potpore iz stavka 6. ovoga članka koje pregledava zahtjev.

(8) Protiv rješenja iz stavka 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(9) Financijska sredstva za potpore iz stavka 1. ovoga članka dodjeljuju se ovisno o mogućnostima i u skladu s osiguranim sredstvima za tu namjenu u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva.“.

Članak 19.

U članku 42. stavku 9. riječi : „iz stavka 6. ovoga članka kojom prihvaća ponudu iz stavka 3. ili stavka 5.“ zamjenjuju se riječima: „kojom prihvaća ponudu iz stavka 2.“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

Ministarstvo nadležno za pomorstvo i promet će do pojedinačnog sklapanja ugovora o javnoj usluzi prijevoza putnika iz članka 31. stavka 9. Zakona o otocima koji je dodan člankom 13. ovoga Zakona, osigurati provedbu mjere i sredstva cestovnim prijevoznicima i osobama s invaliditetom za korištenje prava iz članka 31. stavaka 4. i 5. Zakona o otocima koji su izmijenjeni člankom 13. ovoga Zakona.

Članak 21.

(1) Pravilnike iz članka 36. stavka 9. Zakona o otocima koji je izmijenjen člankom 16. ovoga Zakona i iz članka 36.a stavka 9. Zakona o otocima koji je dodan člankom 17. ovoga Zakona  donijet će ministar u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

            (2) Programe iz članka 33.a stavka 3. Zakona o otocima koji je dodan člankom 15. ovoga Zakona, iz članka 36. stavka 1. Zakona o otocima koji je izmijenjen člankom 16. ovoga Zakona i iz članka 37. stavka 6. Zakona o otocima koji je izmijenjen člankom 18. ovoga Zakona donijet će ministar u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 22.

(1) Do stupanja na snagu pravilnika iz članka 36. stavka 9. Zakona o otocima koji je izmijenjen člankom 16. ovoga Zakona ostaje na snazi Pravilnik o uvjetima, kriterijima i načinu označavanja proizvoda oznakom „Hrvatski otočni proizvod“ („Narodne novine“, broj 47/07).

           (2) Pravilnik o ustrojstvu, djelokrugu i načinu rada Otočnog vijeća (Narodne novine, broj 71/19) ministar će uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 23.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti:

- Uredba o izmjeni Zakona o otocima  (Narodne novine, broj 73/20)

- Uredba o uvjetima, visini i načinu ostvarivanja prava dodjele državnih potpora male vrijednosti otočnim poslodavcima za očuvanje radnih mjesta (Narodne novine, br. 77/06 i 66/07)

- Pravilnik o načinu ostvarivanja prava na naknadu troškova prijevoza vodonoscem i/ili autocisternom i razlike do pune cijene vode (Narodne novine, broj 68/19)

- Pravilnik o uvjetima, kriterijima i načinu ostvarivanja prava na besplatni javni otočni cestovni prijevoz (Narodne novine, br. 82/07 i 35/11).

Članak 24.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

OBRAZLOŽENJE

I. RAZLOZI ZBOG KOJIH SE ZAKON DONOSI

Zakon o otocima (Narodne novine, broj 116/18) stupio je na snagu 29. prosinca 2018.

S obzirom na žurnu potrebu dodatnog osiguravanja vode za naselja na otocima koja nisu spojena na sustav javne vodoopskrbe, u smislu povećanja količine vode za ljudsku potrošnju po subvencioniranoj cijeni po otočaninu, Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o izmjeni Zakona o otocima (Narodne novine, broj 73/20 – u daljnjem tekstu: Uredba) na temelju Zakona o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 118/19).

S obzirom da je odredbe Uredbe potrebno prenijeti u zakonski okvir, pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona o otocima u koji su, uz navedeno, uvrštene i dodatne izmjene i dopune s obzirom da su, tijekom razdoblja provedbe mjera i aktivnosti koje su propisane Zakonom o otocima, uočeni određeni problemi. Uz potrebu izmjena i dopuna odredbi kojima su propisane određene mjere i aktivnosti,  utvrđena je i neusklađenost pojedinih odredbi Zakona o otocima u odnosu na novi zakonski okvir kojim se uređuje sustav strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske i zakonski okvir kojim se uređuje upravljanje regionalnim razvojem Republike Hrvatske što je dovelo do nemogućnosti donošenja određenih podzakonskih propisa i akata koji su u obvezi donošenja na temelju Zakona o otocima. Stoga se ovim Konačnim prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima namjerava izvršiti usklađivanje navedenih odredbi kako bi se jasno odredili akti strateškog planiranja otočnog razvoja.

II. PITANJA KOJA SE ZAKONOM RJEŠAVAJU

Uredbom koja je stupila na snagu 4. srpnja 2020. izmijenjen je članak 33. Zakona o otocima kako bi se žurno osigurale dodatne potrebne količine vode po subvencioniranoj cijeni za otočane s prebivalištem u otočnim naseljima ili dijelovima naselja koja nisu spojena na javnu vodoopskrbnu mrežu (voda se dostavlja autocisternom ili brodom vodonoscem) s 45 m ³ na 85 m ³ godišnje po otočaninu. Ovim se Zakonom i dodatno uređuje provedba prava na vodu za ljudsku potrošnju po subvencioniranoj cijeni koja se dostavlja fizičkim i pravnim osobama koje obavljaju gospodarsku djelatnost u otočnim naseljima koja nisu spojena na vodoopskrbni sustav.

S obzirom na neusklađenost unutar zakonodavstva te posljedično zbog nemogućnosti provedbe pojedinih odredbi Zakona o otocima, posebice onih kojima se propisuje donošenje pojedinih akata strateškog planiranja i upravljanja razvojem otoka, kao i onih kojima se uređuje provedba pojedinih otočnih prava i gospodarski razvoj otoka, potrebno je navedene odredbe Zakona o otocima izmijeniti i dopuniti.

Stoga se odredbe članka 11. Zakona o otocima kojima se propisuje ustrojavanje otočnih urbanih područja brišu pošto ne postoji propisana osnova za izradu strategije i time definiranja strateških ciljeva otočnog urbanog područja što isključuje i svrhu njihovog ustrojavanja. Otočna urbana područja se ne mogu smatrati ni urbanim područjima kako ih definira Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 147/14, 123/17 i 118/18) pa se na njih ne odnosi niti obveza izrade Strategije urbanog područja. Donošenje zasebnog strateškog dokumenta za razvoj otočnog urbanog područja ne bi bilo u skladu sa Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 123/17) te bi dodatno otežalo planiranje, usklađivanje i provedbu politike otočnog razvoja.

Ovim se Zakonom djelomično mijenja sastav Otočnog vijeća s obzirom da je propisano kako u radu Otočnog vijeća instituciju regionalnog koordinatora može predstavljati isključivo otočni koordinator. Ova odredba je stoga izmijenjana u svrhu usklađivanja razine predstavnika svih institucija koje sudjeluju u radu Otočnog vijeća na način da se propisuje da u njegovom radu može sudjelovati predstavnik regionalnog koordinatora, a ne isključivo otočni koordinator. Ovim se Zakonom djelomično mijenjaju propisani poslovi otočnih koordinatora koji se odnose na evidentiranje otočnih razvojnih projekta koji se vode u središnjem elektroničkom registru razvojnih projekata sukladno Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske.

Izmijenjene su odredbe članka 26. Zakona o otocima vezane za nadležnost nad donošenjem planova razvoja otoka i način njihovog donošenja, na način da sadržaj plana razvoja otoka postaje sastavni dio plana razvoja obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave koji se donosi sukladno Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske koji podrazumijeva racionalizaciju strateških i planskih dokumenata, a time i njihovu veću efikasnost.

Nadalje, ovim se Zakonom ukida obveza donošenja Otočnog godišnjeg programa s obzirom na to da će mjere, aktivnosti i projekti za otoke biti vidljivi u provedbenim programima i proračunima tijela državne uprave i drugih javnopravnih tijela na godišnjoj razini.

Novim odredbama kojima se uređuje sklapanje razvojnih sporazuma kojima se usuglašavaju prioriteti otočnog razvoja i utvrđuju otočni razvojni projekti koji pridonose integriranom razvoju otoka za koje se sklapa razvojni sporazum, u skladu sa strategijama i programima Republike Hrvatske i Europske unije, odredbe članka 28. Zakona o otocima usklađuju s odredbama Zakona o regionalnom razvoju Republike Hrvatske.

Brišu se odredbe članka 29. Zakona o otocima kojima se propisuje da Nacionalni plan razvoja otoka mora obuhvatiti sadržaj vezan za prometnu povezanost otoka na način koji je u suprotnosti sa svrhom i propisanim sadržajem kojeg takav dokument mora imati u skladu s odredbama Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske.

Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, u skladu s člankom 31. Zakona o otocima provodi mjeru subvencioniranja javnog otočnog cestovnog prijevoza. Člankom 33. točkom 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine, br. 41/18 i 98/19), propisano je da se županijski prijevoz putnika može obavljati sukladno Uredbi (EZ) br. 1370/2007 kao javna usluga. Ugovorom o javnim uslugama se na taj način definiraju obaveze obavljanja javnih usluga na određenom zemljopisnom području koji ujedno obuhvaća unaprijed, objektivno i transparentno utvrđene parametre za izračun naknade, prirodu i doseg isključivih prava, raspodjelu troškova te raspored prihoda od prodaje karata nadležnom tijelu (županiji) odnosno operateru. Sukladno navedenom, ovim se Zakonom u svrhu usklađivanja sa Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu, daje ovlast Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i nadležnom tijelu jedinice područne (regionalne) samouprave za  provedbu mjere povlaštenog prijevoza propisanih kategorija otočnog stanovništva u okviru javne usluge cestovnog prijevoza na otocima i mjere novčane naknade za nadoknadu troškova vlastitog prijevoza za osobe s invaliditetom koje ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz. Sredstva za provedbu ovih mjera osiguravat će se, sukladno ovom Zakonu, u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva mora, prometa i infrastrukture te dodjeljivati obalno-otočnim jedinicama područne (regionalne) samouprave.

Ovaj Zakon dodatno uređuje provedbu aktivnosti programa „Hrvatski otočni proizvod“ na način da se oznaka „Hrvatski otočni proizvod“ i bespovratna financijska sredstava za provedbu aktivnosti promocije Programa „Hrvatski otočni proizvod“ dodjeljuju u  upravnom postupku.

Također, ovaj Zakon dodatno uređuje uvjete, način,  visinu i postupanje u dodjeli potpore otočnim poslodavcima u svrhu poticanja konkurentnosti i rasta poduzetništva na otocima, kroz mjeru očuvanja radnih mjesta te za pokretanje djelatnosti i novootvorena radna mjesta, u skladu s propisima Republike Hrvatske i Europske unije koji reguliraju državne potpore. Propisuje se donošenje Programa o dodjeli potpore kojeg će donijeti ministar nadležan za regionalni razvoj i fondove Europske unije.

Sve ostale izmjene i dopune Zakona o otocima uglavnom se odnose na nomotehničko uređivanje pravnih normi.

III. OBJAŠNJENJE ODREDBI PREDLOŽENOG ZAKONA

Članak 1.

Ovom odredbom briše se navođenje ministarstva nadležnog za regionalni razvoj i fondove Europske unije kao nositelja otočnih razvojnih projekata s obzirom na to da, u skladu s definicijom razvojnog projekta iz članka 2. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske, nositelji razvojnih projekta mogu biti i druga javna tijela, a budući da otočni razvoj podrazumijeva višesektorski pristup, provedba otočnih razvojnih projekata može biti u nadležnosti drugih javnih tijela.

U ovom članku, u smislu ovog Zakona, definiraju se i novi pojmovi: „voda“ i „otočni gospodarski subjekt“.

Članak 2.

Ovim se člankom nomotehnički uređuju odredbe naziva ministarstva nadležnog za regionalni razvoj i fondove Europske unije i ministra nadležnog za regionalni razvoj i fondove Europske unije.

Članak 3.

U ovome članku briše se obveza donošenja Programa mjera za skupine otoka iz članka 9. Zakona o otocima u sklopu Otočnog godišnjeg programa s obzirom na to da se obveza donošenja Otočnog godišnjeg programa ukida člankom 10. ovoga Zakona. Stoga se ovom odredbom propisuje da će se razvojne potrebe svake pojedine skupine otoka, proizašle zbog njihove udaljenosti od kopna, uzeti u obzir prilikom izrade Nacionalnog plana razvoja otoka.

Članak 4.

U stavku 2. ovoga članka briše se obveza donošenja Programa mjera za otoke sa specifičnim položajem iz članka 10. Zakona o otocima u sklopu Otočnog godišnjeg programa s obzirom na to da se obveza donošenja Otočnog godišnjeg programa ukida člankom 10. ovoga Zakona. Stoga se ovom odredbom propisuje da će se razvojne potrebe koje proizlaze iz specifičnog položaja ovih otoka u odnosu na sjedište jedinice lokalne samouprave u čijem se sastavu nalaze, uzeti u obzir prilikom izrade Nacionalnog plana razvoja otoka. Posljedično se briše i stavak 3. u članku 10. Zakona o otocima pošto se njime propisuje poseban uvjet koji se mora uzeti u obzir pri donošenju Programa mjera iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 5.

Odredbe članka 11. Zakona o otocima kojima se propisuje ustrojavanje otočnih urbanih područja brišu se s obzirom da ne postoji propisana osnova za izradu strategije otočnog urbanog područja i time definiranje strateških ciljeva otočnog urbanog područja. Otočna urbana područja se ne mogu  smatrati urbanim područjima kako ih definira Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 147/14, 123/17 i 118/18) pa se na njih niti ne odnosi obveza izrade Strategije urbanog područja. S druge strane, donošenje zasebnog strateškog dokumenta za razvoj otočnog urbanog područja ne bi bilo u skladu sa Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske te bi dodatno otežalo planiranje, usklađivanje i provedbu politike otočnog razvoja, što je u direktnoj suprotnosti sa svrhom ustrojavanja otočnih urbanih područja.        

Članak 6.

Ovom se odredbom propisuje da se potrebe otočnih prioritetnih područja ugrađuju u Nacionalni plan razvoja otoka i planove razvoja otoka s obzirom na to da će razvojne potrebe otočnog prioritetnog područja biti integrirane u strateškim ciljevima Nacionalnog plana razvoja otoka i planova razvoja otoka koji se odnose na cjelokupno otočno područje te se sukladno navedenom neće izrađivati zasebna strategija za otočno prioritetno područje.

Članak 7.

Članak 18. Zakona o otocima propisuje osnivanje i sastav Otočnog vijeća kojeg čine predstavnici Hrvatskoga sabora, predstavnici tijela državne uprave i/ili nadležnih javnopravnih tijela, predstavnici jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u čijoj su nadležnosti otoci odnosno dijelovi otoka, predstavnici otočnih razvojnih dionika, predstavnici znanstvene i stručne zajednice koji se bave otočnim razvojem te otočni koordinatori. S obzirom na to da su otočni koordinatori fizičke osobe koje su zaposlenici regionalnih koordinatora u sedam obalno-otočnih jedinica područne (regionalne) samouprave, u svrhu ujednačenosti razine predstavnika u Otočnom vijeću, mijenja se odredba članka 18. stavka 2. postavka d) Zakona o otocima te se u sastav Otočnog vijeća, umjesto otočnog koordinatora, uvrštavaju predstavnici regionalnih koordinatora iz obalno-otočnih jedinica područne (regionalne) samouprave što znači da u radu Otočnog vijeća može sudjelovati čelnik regionalnog koordinatora ili druga osoba koju on odredi što će se dodatno urediti pravilnikom. U ovom se članku također briše odredba kojom se propisuje da Otočno vijeće sudjeluje u izradi Otočnog godišnjeg programa s obzirom na to da se ukida obveza donošenja otočnog godišnjeg programa u članku 10. ovoga Zakona.

Članak 8.

Odredbama članka 19. Zakona o otocima određuje se da ministarstvo nadležno za regionalni razvoj i fondove Europske unije vodi jedinstveni registar otočnih razvojnih projekata kojim se objedinjuju registri otočnih razvojnih projekata te se obvezuje otočni koordinator da obavlja upis otočnih razvojnih projekata u registar otočnih razvojnih projekata i dostavlja podatke za jedinstveni registar otočnih razvojnih projekata. Usporedno, člankom 33. točkom 4. i člankom 46. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske propisuje se uspostavljanje središnjeg elektroničkog registra razvojnih projekata čiji je upis u registar preduvjet za korištenje sredstava proračuna i sredstava Europske unije namijenjenih Republici Hrvatskoj kroz državni proračun. S obzirom na navedeno, uspostavljanje predmetnog registra iz članka 19. Zakona o otocima je nepotrebno i može dovesti do neusklađenosti podataka te se stoga ovim člankom propisuje da otočni koordinator obavlja upis otočnih razvojnih projekata od važnosti za obalno-otočnu jedinicu područne (regionalne) samouprave u središnji elektronički registar razvojnih projekata i koordinira upis otočnih razvojnih projekata od važnosti za jedinicu lokalne samouprave na otoku ili od važnosti za otok sa specifičnim položajem, u središnji elektronički registar razvojnih projekata. Također, sukladno izmjeni iz članka 7. ovoga Zakona briše se odredba članka 19. Zakona o otocima kojom se propisuje obveza sudjelovanja otočnih koordinatora u radu Otočnog vijeća.

Članak 9.

Ovim se člankom određuje da plan razvoja otoka predstavlja viziju razvoja, razvojnih potreba i razvojnih potencijala otoka te posebnih ciljeva i prioriteta javne politike prema otocima i postaje obvezni sadržaj plana razvoja obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave koju donosi jedinica područne (regionalne) samouprave sukladno članku 23. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske. Članak 26. Zakona o otocima propisuje donošenje planova razvoja otoka za svaki pojedini otok koji donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na otoku s jednom jedinicom lokalne samouprave odnosno sporazumno sva predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave na otoku s više jedinica lokalne samouprave, za razdoblje od sedam godina, čime se ne daje mogućnost donošenja zajedničkih planova na razini više jedinica lokalne samouprave koje se ne nalaze na istom otoku, odnosno donošenje zajedničkih planova na razini više otoka, osim ako se radi o otocima kojima se sjedište jedinice lokalne samouprave kojoj pripadaju nalazi na kopnu ili na drugom otoku. Ovime je izvršeno usklađivanje odredbi Zakona o otocima s odredbama Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske.

Članak 10.

Ovom se odredbom briše članak 27. Zakona o otocima kojim se propisuje obveza donošenja Otočnog godišnjeg programa na temelju Nacionalnog plana razvoja otoka i u skladu s planovima razvoja otoka. Istim je člankom propisano da Otočni godišnji program sadrži mjere, projekte i aktivnosti tijela državne uprave i drugih javnopravnih tijela na razini godine, vezanih uz otočni  razvoj, kao i izvore njihova financiranja. Člankom 19. stavkom 3. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske propisuje se da Nacionalni plan sadržava posebne ciljeve povezane s državnim proračunom Republike Hrvatske te da predstavlja okvir za oblikovanje mjera, projekata i aktivnosti u provedbenim programima središnjih tijela državne uprave kao kratkoročnih akata strateškog planiranja koje donose čelnici središnjih tijela državne uprave na temelju nacionalnih planova, programa Vlade Republike Hrvatske i financijskog plana tih tijela. S obzirom na to da će mjere, aktivnosti i projekti za otoke biti vidljivi u provedbenim programima i proračunima tijela državne uprave i drugih javnopravnih tijela na godišnjoj razini , ne postoji daljnja potreba za propisivanjem obveze donošenja Otočnog godišnjeg programa. Ovime je izvršeno usklađivanje odredbi Zakona o otocima s odredbama Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske.

Članak 11.

Ovime se usklađuje odredba članka 28. Zakona o otocima sa Zakonom o regionalnom razvoju Republike Hrvatske vezano za sklapanje razvojnih sporazuma u cilju davanja većih ovlasti jedinicama područne (regionalne) samouprave u upravljanju integriranim otočnim razvojem u skladu s europskim i nacionalnim pravilima, strategijama i programima. Nadalje, u ovom se članku usklađuje izričaj unutar Zakona o otocima na način da se umjesto pojma: „jedinice područne (regionalne) samouprave“ koristi pojam: „obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave“ sukladno definiciji iz članka 5. točke 8. Zakona o otocima. Isto se pravilo primjenjuje i na pojam: „strateški projekt“ koji se zamjenjuje pojmom: „otočni razvojni projekt“ u skladu s točkom 22. istog članka Zakona o otocima te u skladu s člankom 8. stavkom 1. ovoga Zakona.

Članak 12.

Ovom se odredbom članak 29. Zakona o otocima briše. Članak 29. Zakona o otocima se odnosi na prometno povezivanje otoka i određuje da se trajektne, brodske, brzobrodske i autobusne linije koje povezuju otočna naselja odnosno otoke s kopnom i otoke međusobno, kao i razmještaj, veličina, propusnost i rokovi izgradnje cesta, mostova, tunela, luka, pristana, letjelišta, zračnih luka i helidroma te izvori i načini financiranja razvoja sustava otočnog pomorskog, zračnog i cestovnog prijevoza utvrđuju Nacionalnim planom razvoja otoka. S obzirom na to da su nacionalni planovi srednjoročni akti strateškog planiranja temeljem članka 19. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske te s obzirom na višesektorsko područje koje Nacionalni plan razvoja otoka obuhvaća, a što je vidljivo i u članku 25. stavku 3. Zakona o otocima koji propisuje da Nacionalni plan razvoja otoka sadržava 17 programskih područja, od čega se jedno odnosi i na prometno povezivanje, navedena odredba je u suprotnosti sa svrhom Nacionalnog plana razvoja otoka. Nacionalni plan razvoja otoka daje strateški okvir za provedbu mjera, aktivnosti i projekata iz različitih sektora u srednjoročnom periodu, i kao takav ne razrađuje dugoročne planove razvoja niti dinamiku provedbe tih planova iz bilo kojeg područja.

Članak 13.

Ovim se odredbama mijenja članak 31. Zakona o otocima na način da se daje ovlast obalno-otočnim jedinicama područne (regionalne) samouprave da, u sklopu uspostavljanja javne usluge prijevoza putnika u cestovnom prometu, omoguće određenim kategorijama otočnog stanovništva korištenje prava na povlašteni javni otočni cestovni prijevoz prema Zakonu o otocima. Također, daje se ovlast nadležnom upravnom tijelu obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave za provedbu prava na ostvarivanje novčane naknade za nadoknadu troškova vlastitog prijevoza otočanima, osobama s invaliditetom, koje zbog invaliditeta ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz, kroz upravni postupak, u kojem je drugostupanjsko tijelo ministarstvo nadležno za pomorstvo i promet. Uz navedeno, osiguravanje sredstava u državnom proračunu Republike Hrvatske u skladu sa svojim djelokrugom, kao i ovlast za kontrolu provedbe ove mjere preuzima ministarstvo nadležno za pomorstvo i promet. Ovim se člankom također propisuje obveza primjene odredbi zakona kojim se uređuje prijevoz u cestovnom prometu na sva pitanja koja nisu uređena Zakonom o otocima a odnose se na provedbu mjere povlaštenog otočnog javnog cestovnog prijevoza i prava na besplatni prijevoz određenih kategorija otočnog stanovništva.

Članak 14.

Ovim se odredbama ozakonjuje dio odredbi donesenih Uredbom kojom je izmijenjen članak 33. Zakona o otocima koji se odnosi na otočane te se dodatno uređuje odredba na način da se otočanima subvencionira trošak prijevoza plovilom vodonoscem i/ili autocisternom isporučene vode za ljudsku potrošnju. Obvezuju se jedinice lokalne samouprave voditi evidenciju otočana kojima se osigurava isporuka vode na temelju i u skladu sa Zakonom o otocima, propisuje se dostava evidencije isporučiteljima vodne usluge te obračun i način naknade troškova isporučene vode koja se na temelju ugovora s ministarstvom nadležnog za regionalni razvoj i fondove Europske unije isplaćuje isporučiteljima vodne usluge.

Članak 15.

Ovim se člankom Zakon o otocima dopunjuje novim člankom 33.a kojim se detaljnije određuje provedba mjere opskrbe vodom u dijelu dodjele državne potpore otočnim gospodarskim subjektima odnosno fizičkim i pravnim osobama koje obavljaju gospodarsku djelatnost u otočnom naselju ili dijelu otočnog naselja koje nije spojeno na javni vodoopskrbni sustav, u skladu s propisima Republike Hrvatske i Europske unije koji reguliraju državne potpore, za najviše do 50% troška prijevoza isporučene vode, kroz upravni postupak. Za  dodjelu  državne potpore određuje se donošenje Programa kojeg će donijeti ministar nadležan za regionalni razvoj i fondove Europske unije.

Članak 16.

Ovim člankom se propisuju aktivnosti Programa „Hrvatski otočni proizvod“ koje obuhvaćaju dodjelu oznake „Hrvatski otočni proizvod“ u upravnom postupku, raspisivanje javnog poziva za dodjelu oznake i stručna povjerenstva za grupe proizvoda za koje se dodjeljuje oznaka.

Članak 17.

Ovim se člankom propisuju aktivnosti Programa „Hrvatski otočni proizvod“ koje obuhvaćaju promociju Programa „Hrvatski otočni proizvod“, raspisivanje javnog poziva za dodjelu bespovratnih sredstava za navedenu aktivnost, osnovni uvjeti za dodjelu bespovratnih sredstava te način provedbe javnog poziva.

Članak 18.

Ovim izmijenjenim člankom 37. Zakona o otocima propisuje se mogućnost ostvarivanje prava na državnu potporu odnosno potporu male vrijednosti, za očuvanje radnih mjesta i/ili pokretanje djelatnosti kao i za novootvorena radna mjesta, poslodavcima koji gospodarsku djelatnost, određenu i prihvatljivu ovim Zakonom, obavljaju na otocima, pod uvjetom da su djelatnici za koje se traži potpora otočani u smislu Zakona o otocima, da rade kod istog poslodavca najmanje dvanaest mjeseci bez prekida u razdoblju za koje se potpora dodjeljuje za mjeru očuvanja radnih mjesta, odnosno najmanje šest mjeseci bez prekida u razdoblju za koje se potpora dodjeljuje za svako novootvoreno radno mjesto za mjeru pokretanja gospodarske djelatnosti. Za prihvatljive poslodavce su određeni i uvjeti pravnog nastana kao i najveći dozvoljeni udio vlasništva Republike Hrvatske i/ili jedinice lokalne samouprave i/ili jedinica područne (regionalne) samouprave u strukturi vlasništva poslodavca. Nadalje, određena je osnovica za izračun potpore, visina potpore prema skupini razvijenosti otoka na kojem se prihvatljiva djelatnost obavlja, kao i procedura dodjele potpore putem objave javnog poziva, kojeg jednom godišnje na mrežnim stranicama objavljuje Ministarstvo u skladu s Programom za dodjelu potpore kojeg donosi ministar.  Poslodavci na objavljeni javni poziv podnose zahtjeve koje, u upravnom postupku, razmatra imenovano Povjerenstvo. Nakon provedenog upravnog postupka Povjerenstvo predlaže, a Ministarstvo o dodjeli potpore odlučuje rješenjem. Ovim člankom regulirano je i izuzeće iz dodjele ove potpore poslodavaca kojima je osnovna djelatnost u sektoru ribarstva i akvakulture te primarna proizvodnja poljoprivrednih  proizvoda, a koji (poslodavci) pravo na potporu ostvaruju po drugim aktima Komisije Europske unije.

Članak 19.

Ovim člankom se nomotehnički dorađuje odredba članka 42. stavka 9. Zakona o otocima te se ispravlja pogrešno pozivanje na odredbe stavaka 3., 5. i 6. u istom članku.

Članak 20.

Ovim člankom se propisuje obveza ministarstvu nadležnom za pomorstvo i promet da do pojedinačnog sklapanja Ugovora o javnoj usluzi prijevoza putnika osigura sredstva cestovnim prijevoznicima za obavljanje usluge javnog otočnog cestovnog prijevoza i naknadu sredstava osobama s invaliditetom koji ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz.

Članak 21.

Ovim člankom se propisuje rok za donošenje pravilnika i programa čije je donošenje propisano na temelju odredbi ovoga Zakona.

Članak 22.

Ovim člankom se propisuje usklađivanje i rok za usklađivanje Pravilnika o ustrojstvu, djelokrugu i načinu rada Otočnog vijeća (Narodne novine, broj 71/19) s odredbama ovoga Zakona s obzirom na to da je izmijenjena odredba članka 18. stavka 2. točke d) Zakona o otocima. Ovim člankom se također propisuje da do stupanja na snagu pravilnika iz članka 36. stavka 9. Zakona o otocima koji je izmijenjen člankom 16. ovoga Zakona ostaje na snazi Pravilnik o uvjetima, kriterijima i načinu označavanja proizvoda oznakom „Hrvatski otočni proizvod“ („Narodne novine“, broj 47/07).

Članak 23.

Ovim člankom se propisuje prestanak važenja donesenih uredbi i pravilnika st upanjem na snagu ovoga Zakona.

Članak 24.

Ovim člankom se propisuje stupanje na snagu ovoga Zakona osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

IV. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA

Sredstva za provedbu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima, osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2021. godinu i projekcijama za 2022. i 2023. godinu na pozicijama Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije.

V. RAZLIKA IZMEĐU RJEŠENJA KOJA SE PREDLAŽU KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA U ODNOSU NA RJEŠENJA IZ PRIJEDLOGA ZAKONA I RAZLOZI ZBOG KOJIH SU TE RAZLIKE NASTALE

Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora na 16. sjednici održanoj 19. siječnja 2021. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima, P.Z. br. 87, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. prosinca 2020. godine.

U Izvješću Odbora za zakonodavstvo o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima navedena je potreba za nomotehničkom doradom izričaja pojedinih odredbi koja se odnosi na:

-    članak 16. – u izmijenjenom članku 36. stavku 8. potrebno je ispraviti pozivanje na odredbe stavaka (radi se o rješenjima iz stavaka 6. i 7.)

-    članak 19. – u stavku 6. potrebno je brisati riječ: „novog“.

Oba su prijedloga prihvaćena i uvrštena u Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima.

Na 6. sjednici Hrvatskog sabora održanoj 5. ožujka 2021. godine Hrvatski sabor je donio zaključak kojim se prihvaća Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima te su primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućeni predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima.

Stoga je u odnosu na tekst Prijedloga zakona, u tekstu Konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima uvrštena i izmjena članka 37. Zakona o otocima na temelju i u skladu s opetovanim isticanjem potrebe izmjene ovog članka tijekom rasprave u prvom čitanju na sjednici Hrvatskog sabora u ime Kluba zastupnika HDZ-a kao i u pojedinačnim raspravama. Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, stručni nositelj izrade ovog Zakona, nakon prethodne procjene utjecaja ovoga Zakona, u postupku prikupljanja mišljenja  ostalih tijela državne uprave na isti, i samo je uočilo  da člankom 37. Zakona o otocima, nisu propisani uvjeti i postupak za ostvarivanje prava na državnu potporu koja je predmet te odredbe,  a pravo ili pravni interes mogu biti propisani samo zakonom, što drugim riječima znači da dosadašnji članak 37. Zakona o otocima nije usklađen sa Zakonom o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09) i stoga ga je potrebno izmijeniti.

Članak 37. Zakona o otocima izmijenjen je zbog potrebe određivanja uvjeta, načina i kriterija na osnovu kojih se dodjeljuje državna potpora otočnim poslodavcima što je moguće propisati jedino i samo zakonom, primjenom upravnog postupka u proceduri što se odnosi na podnošenje zahtjeva za dodjelu potpore, imenovanje tijela koje razmatra zahtjeve i daje prijedlog odluke, donošenje rješenja te određivanje pravnog lijeka i ostale radnje, sve u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku.

Uz navedeno, predlagatelj je u članku 17. Konačnog prijedloga zakona, kojim se Zakonu o otocima dodaje članak 36.a, brisao zadruge kao moguće prijavitelje na javni poziv putem kojeg se dodjeljuju bespovratna financijska sredstava za sufinanciranje provedbe aktivnosti promocije Programa „Hrvatski otočni proizvod“ s obzirom na to da su predmetnom odredbom obuhvaćeni isključivo subjekti koji ne obavljaju gospodarsku djelatnost. Time navedena dodjela bespovratnih financijskih sredstava ne predstavlja državnu potporu koja bi se mogla odnositi na gospodarske subjekte.

Također, predlagatelj je u članku 19. Konačnog prijedloga zakona nomotehnički doradio članak 42. stavak 9. Zakona o otocima zbog pogrešnog pozivanja na odredbe stavaka u istom članku.

VI.  PRIJEDLOZI, PRIMJEDBE I MIŠLJENJA DANI NA PRIJEDLOG ZAKONA KOJE PREDLAGATELJ NIJE PRIHVATIO TE RAZLOZI NEPRIHVAĆANJA

Odbor za regionalni razvoj i fondove Europske unije Hrvatskoga sabora je na 4. sjednici održanoj 17. prosinca 2020. godine donio Izvješće Odbora za regionalni razvoj i fondove o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima, prvo čitanje, P.Z. br. 87 u kojem se navodi da je predsjednik Odbora za regionalni razvoj i fondove Europske unije predložio u raspravi da se u sam zakon ne unose kvantitativne odredbe količine vode za subvenciju kako bi Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije ubuduće moglo operativnije i brže odgovarati na eventualne povećane potrebe stanovništva na otocima. Također je apelirao da se, kada to proračunske okolnosti budu dozvoljavale, uzmu u obzir apeli lokalnih zajednica da se otocima koji imaju vodoopskrbni sustav iz vlastitih izvora a nisu spojeni na vodoopskrbni sustav s kopna ili s drugih susjednih otoka, ostvare pravo na sufinanciranje troškova poslovanja.

Navedeni prijedlog Odbora za regionalni razvoj i fondove Europske unije da se u ovaj Zakon ne unose kvantitativne odredbe količine vode za subvenciju kako bi Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije ubuduće moglo operativnije i brže odgovarati na eventualne povećane potrebe stanovništva na otocima nije prihvaćen jer bez točno definirane maksimalne količine vode po otočaninu, nije moguće planirati i osigurati sredstva u državnom proračunu potrebna za provedbu mjere, a osnova za provedbu mjere i ostvarivanje pojedinog prava je određena i uređena Zakonom o otocima pa i ovim Zakonom. Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije i ovako ima bitnu nepoznanicu u planiranju sredstava za ovu mjeru na koju nema utjecaja, a to su jedinične cijene prijevoza m3 vode vodonoscem i/ili autociternom jer se iste dobivaju kroz postupke javne nabave koje jednom godišnje provode Isporučitelji vodne usluge (za svaku proračunsku godinu posebno), svatko za svoje područje prema procjenama potreba rukovodeći se potrošnjom vode na predmetnom području u prethodnom razdoblju. Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, odnosno čelnik tijela, ima fiskalnu odgovornost za ekonomski opravdano i racionalno planiranje i trošenje namjenskih sredstava državnog proračuna.

Nadalje, prijedlog Odbora za regionalni razvoj i fondove Europske unije da se, kada to proračunske okolnosti budu dozvoljavale, uzmu u obzir apeli lokalnih zajednica da se otocima koji imaju vodoopskrbni sustav iz vlastitih izvora, a nisu spojeni na vodoopskrbni sustav s kopna ili s drugih susjednih otoka, ostvare pravo na sufinanciranje troškova poslovanja, primljen je na znanje i o istome se vodi računa i voditi će se i dalje, naročito prilikom izrade strateških, planskih  i programskih  dokumenata, s tim da treba imati na umu da svi sudionici u kreiranju i provedbi javnih politika trebaju voditi računa o održivom razvoju, primjeni novih tehnologija, poticanju iskorištavanja obnovljivih izvora energije, kao i o racionalnom planiranju i korištenju sredstava, a kad su otoci u pitanju, dodatno je potrebno voditi računa o njihovoj otočnosti, specifičnosti i posebnosti, zbog čega i jesu posebno istaknuti u Ustavu Republike Hrvatske.

Sve ostale primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima, na 6. sjednici Hrvatskog sabora održanoj 5. ožujka 2021. godine, upućenih u formi zaključka Hrvatskog sabora predlagatelju, a od kojih se većina ni ne odnosi na sam tekst Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otocima, primljeni su na znanje i uzet će se u obzir kroz primjenu Zakona o otocima, propisa i akata donesenih na temelju Zakona o otocima, kao i svih ostalih planskih i programskih dokumenta iz djelokruga Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije te drugih nadležnih tijela, sukladno članku 47. Zakona o otocima.  

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU

Značenje pojmova

Članak 5.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona te propisa i akata koji se donose na temelju ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

otok – prirodno nastali dio kopna okružen morem, površine veće od 1 km ²

otočić – prirodno nastali dio kopna okružen morem, površine od 0,01 km ² do 1 km ²

hrid – prirodno nastali dio kopna okružen morem, površine manje od 0,01 km ² , vidljiv iznad površine mora

greben – prirodno nastali dio kopna okružen morem, površine manje od 0,01 km ² , povremeno potopljen ispod površine mora

Registar otoka – jedinstveni registar otoka, otočića i hridi u kojem su oni klasificirani po vanjskim obilježjima i drugim parametrima bitnim za upravljanje, korištenje i čuvanje (naziv, geografski položaj, površina, teritorijalna nadležnost, naseljenost, gospodarski, infrastrukturni, suprastrukturni i okolišni pokazatelji)

premošteni otok – otok mostom povezan s kopnom

otočani – hrvatski i strani državljani koji imaju prebivalište na otocima ili na poluotoku Pelješcu te državljani država članica Europskog gospodarskog prostora i članovi njihovih obitelji s prijavljenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj i koji najmanje 183 dana u jednoj godini borave na otocima ili poluotoku Pelješcu

obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave – jedinice područne (regionalne) samouprave na čijem se području nalaze otoci

održivi razvoj otoka – dugoročni proces unapređenja otočnog gospodarstva i otočne zajednice koji se ostvaruje prepoznavanjem, poticanjem i upravljanjem otočnim razvojnim potencijalom i korištenjem raspoloživih resursa uz najmanje moguće ugrožavanje prirodnih sustava

jedinica lokalne samouprave na otoku – jedinica lokalne samouprave čije se sjedište nalazi na otoku

otoci sa specifičnim položajem – otoci i dijelovi otoka kojima se sjedište jedinice lokalne samouprave nalazi na kopnu ili na drugom otoku

otočni razvojni dionici – otočni poslovni sektor te znanstvenici, zadruge i organizacije civilnog društva koje djeluju na otocima

otočni razvojni pokazatelji – skup otocima primjerenih geografskih, demografskih, gospodarskih, infrastrukturnih, suprastrukturnih i okolišnih pokazatelja kojima se određuje, prati i vrednuje ukupna razvijenost pojedinog otoka i tako oblikuje osnova za vođenje otočne razvojne politike

otočnost – skup geografskih, društvenih, povijesnih, gospodarskih i ekoloških posebnosti proizašlih iz potpune okruženosti morem. Iznimno se pojam otočnosti primjenjuje i na poluotok Pelješac

pametni otok – otok koji se uz korištenje odgovarajućih alata i inovativnih rješenja razvija ekološki, društveno, tehnološki i ekonomski održivo, gradeći pritom kružno gospodarstvo i povećavajući samodostatnost i otpornost na klimatske promjene; pametni otok je sastavnica ukupne prostorno-ekonomske razvojne politike jer se kao predložak može i treba koristiti za planiranje i promicanje razvoja održivih tehnologija koje se, jednom isprobane i uhodane u otočnim uvjetima, mogu u većem obujmu uvoditi i na kopnu

čista energija – energija dobivena iz obnovljivih izvora i visokoučinkovitih postrojenja, kao i biogoriva te druga sintetska goriva proizvedena iz obnovljivih izvora na održivi način

kružno gospodarstvo – gospodarstvo koje osigurava održivo gospodarenje resursima, a otpad svodi na najmanju moguću mjeru

Nacionalni plan razvoja otoka – srednjoročni akt strateškog planiranja razvoja otoka od nacionalnog značenja

Nacionalna razvojna strategija – dugoročni akt strateškog planiranja koji se donosi sukladno propisu kojim se uređuje područje strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske

otočni koordinator – fizička osoba koju zapošljava regionalni koordinator radi obavljanja poslova organiziranja, pokretanja i koordiniranja planova i projekata važnih za održivi razvoj otoka

regionalni koordinator – javna ustanova koja obavlja poslove od javnog interesa osnovana po posebnom zakonu kojim se uređuje upravljanje regionalnim razvojem Republike Hrvatske, radi učinkovite koordinacije i poticanja regionalnog razvoja za područje jedinice područne (regionalne) samouprave

otočni razvojni projekt – projekt čiji je nositelj ministarstvo nadležno za otoke (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i kojim se pridonosi postizanju razvojnih smjerova i strateških ciljeva definiranih u okviru Nacionalnog plana razvoja otoka, od važnosti za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na otocima te akata povezanih s okvirom za gospodarsko upravljanje EU-a i s korištenjem fondova EU-a

otočni poslodavci – fizičke osobe – obrtnici, trgovac pojedinac i pravne osobe koje svoju registriranu djelatnost obavljaju na otocima, neovisno o svom sjedištu.

Otoci, otočići, hridi i grebeni

Članak 6.

(1) Hrvatsko otočje je jedinstvena otočna geografska cjelina koja se sastoji od 78 otoka, 524 otočića te 642 hridi i grebena. Otoka, otočića, hridi i grebena ima ukupno 1244 i sastavni su dio teritorija Republike Hrvatske.

(2) Popis otoka i otočića prikazan je u Prilogu 1 koji je sastavni dio ovoga Zakona.

(3) Ministarstvo ustrojava i vodi Registar otoka.

(4) Metodologiju ustrojavanja i vođenja Registra otoka pravilnikom propisuje ministar nadležan za otoke (u daljnjem tekstu: ministar).

Razvrstavanje otoka prema udaljenosti od kopna

Članak 9.

Otoci se prema udaljenosti od kopna dijele na:

pučinske otoke – skupina otoka najudaljenijih od kopna

kanalske otoke – skupina otoka srednje udaljenosti od kopna

priobalne otoke – skupina otoka najbližih kopnu

premoštene otoke – skupina otoka mostom povezanih s kopnom.

(2) Pučinski otoci su: Unije, Vele Srakane, Male Srakane, Susak, Premuda, Ist, Molat, Dugi otok, Ilovik, Kornat, Žirje, Biševo, Vis, Lastovo, Prežba i svi povremeno nastanjeni i nenastanjeni otoci i otočići koji katastarski pripadaju navedenim otocima.

(3) Kanalski otoci su: Cres, Lošinj, Silba, Olib, Sestrunj, Zverinac, Rivanj, Iž, Rava, Kaprije, Hvar, Korčula, Mljet, Vrnik i svi povremeno nastanjeni i nenastanjeni otoci i otočići koji katastarski pripadaju navedenim otocima.

(4) Priobalni otoci su: Rab, Ugljan, Ošljak, Pašman, Babac, Vrgada, Prvić, Zlarin, Krapanj, Drvenik Mali, Drvenik Veli, Šolta, Brač, Šipan, Lopud, Koločep i svi povremeno nastanjeni i nenastanjeni otoci i otočići koji katastarski pripadaju navedenim otocima.

(5) Premošteni otoci su: Krk, Pag, Vir, Murter, Čiovo i poluotok Pelješac.

(6) Za svaku pojedinu skupinu otoka iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi Program mjera kroz Otočni godišnji program u skladu s potrebama svake pojedine skupine otoka proizašlih zbog njihove udaljenosti od kopna.

(7) Pri donošenju Programa iz stavka 6. ovoga članka potrebno je uzeti u obzir poseban status otoka koji su unutar obuhvata nacionalnih parkova i/ili parkova prirode.

Otoci sa specifičnim položajem

Članak 10.

Otoci i dijelovi otoka sa specifičnim položajem su:

Vele Srakane, Male Srakane, Ilovik, Susak, Unije i Cres – dio (u sastavu Grada Malog Lošinja); Premuda, Rava, Ist, Iž, Molat, Silba, Škarda i Olib (u sastavu Grada Zadra); Babac (u sastavu Općine Sv. Filip i Jakov); Zverinac i Lavdara (u sastavu Općine Sali); Vrgada (u sastavu Općine Pakoštane); Ošljak, Rivanj i Sestrunj (u sastavu Općine Preko); Prvić (u sastavu Grada Vodica); Kaprije, Krapanj, Zlarin i Žirje (u sastavu Grada Šibenika); Žutsko-sitsko otočje, Kornat i Kornatsko otočje (u sastavu Općine Murter-Kornati); Čiovo – dio, Drvenik Veli i Drvenik Mali (u sastavu Grada Trogira); Čiovo – dio (u sastavu Grada Splita); Pakleni otoci (u sastavu Grada Hvara), Šćedro (u sastavu Općine Jelsa); Svetac / Sveti Andrija i Biševo (u sastavu Grada Komiže); Budikovac Veli (u sastavu Grada Visa); Prežba i Sušac (u sastavu Općine Lastovo); Vrnik (u sastavu Grada Korčule); Koločep, Šipan, Jakljan, Lokrum i Lopud (u sastavu Grada Dubrovnika).

(2) Za otoke iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi Program mjera kroz Otočni godišnji program kako bi se ublažili nedostaci koji proizlaze iz specifičnog položaja ovih otoka u odnosu na sjedište jedinice lokalne samouprave u čijem se sastavu nalaze.

(3) Pri donošenju Programa iz stavka 2. ovoga članka potrebno je uzeti u obzir poseban status otoka i/ili dijelova otoka iz stavka 1. ovoga članaka koji su unutar obuhvata nacionalnih parkova i/ili parkova prirode.

Otočna urbana područja

Članak 11.

(1) Radi učinkovitijeg planiranja, usklađivanja i provedbe politike otočnog razvoja, ustrojavaju se otočna urbana područja.

(2) Otočna urbana područja su gradovi na otocima koji prema posljednjem popisu stanovništva imaju više od 2000 stanovnika i/ili su u sustavu prostornog uređenja određeni kao subregionalna, odnosno područna i lokalna središta.

(3) Otočna urbana područja mogu uključivati i susjedne jedinice lokalne samouprave i njihove dijelove, uz prethodnu suglasnost njihovih predstavničkih tijela.

(4) Strateški ciljevi razvoja otočnih urbanih područja ugrađuju se u planove razvoja otoka iz članka 26. ovoga Zakona.

Otočno prioritetno područje

Članak 14.

(1) Radi učinkovitog planiranja, usklađivanja i provedbe politike otočnog razvoja te radi fizičkog i gospodarskog razvoja i društveno-socijalne regeneracije otoka ustrojavaju se otočna prioritetna područja.

(2) U otočno prioritetno područje svrstavaju se pučinski otoci iz članka 9. stavka 2., otoci sa specifičnim položajem i otoci I. skupine iz članka 13. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona.

(3) Strateški ciljevi razvoja otočnih prioritetnih područja ugrađuju se u Nacionalni plan razvoja otoka i planove razvoja otoka iz članka 26. ovoga Zakona.

Otočno vijeće

Članak 18.

(1) Radi savjetovanja pri izradi i provođenju programa, planova, projekata, mjera i aktivnosti održivog razvoja otoka ministar osniva Otočno vijeće kao svoje savjetodavno tijelo.

(2) Otočno vijeće čine:

predstavnici Hrvatskoga sabora

predstavnici tijela državne uprave i/ili nadležnih javnopravnih tijela

predstavnici jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u čijoj su nadležnosti otoci odnosno dijelovi otoka

otočni koordinatori

predstavnici otočnih razvojnih dionika

predstavnici znanstvene i stručne zajednice koji se bave otočnim razvojem.

(3) Ministar predsjeda radom Otočnog vijeća.

(4) Otočno vijeće sudjeluje u izradi Otočnog godišnjeg programa iz članka 27. ovoga Zakona.

(5) Otočno vijeće donosi Poslovnik o radu.

(6) Za svoj rad u Otočnom vijeću članovi Otočnog vijeća ne primaju naknadu.

(7) Administrativno-stručne poslove Otočnog vijeća obavlja Ministarstvo.

(8) Broj članova Otočnog vijeća, način odabira članova i djelokrug Otočnog vijeća propisuje ministar pravilnikom.

Otočni koordinatori

Članak 19.

(1) Otočni koordinator je fizička osoba koju zapošljava regionalni koordinator radi obavljanja poslova organiziranja, pokretanja i koordiniranja planova i projekata važnih za održivi razvoj otoka.

(2) Otočni koordinator obavlja poslove iz stavka 1. ovoga članka u okviru propisanih poslova regionalnog koordinatora, sukladno posebnom propisu kojim se uređuje upravljanje regionalnim razvojem Republike Hrvatske, isključivo za otočno područje koje obuhvaća otok ili skupinu otoka koji se nalaze unutar obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave za koju je nadležan regionalni koordinator.

(3) Osim poslova iz stavka 2. ovoga članka, otočni koordinator za otočno područje obavlja sljedeće poslove:

1. surađuje s Ministarstvom na poslovima strateškog planiranja i upravljanja razvojem otoka

2. obavlja upis otočnih razvojnih projekata u registar otočnih razvojnih projekata i dostavlja podatke za jedinstveni registar otočnih razvojnih projekata

3. sudjeluje u radu Otočnog vijeća

4. obavlja i druge poslove sukladno ovom Zakonu.

(4) Prethodnu suglasnost regionalnom koordinatoru za zasnivanje radnog odnosa otočnog koordinatora daje Ministarstvo.

(5) Nadzor nad radom otočnih koordinatora provodi Ministarstvo.

(6) Ministarstvo vodi jedinstveni registar otočnih razvojnih projekata kojim se objedinjuju registri otočnih razvojnih projekata iz stavka 3. točke 2. ovoga članka.

(7) Međusobne odnose te prava i obveze u vezi s osiguravanjem financiranja i drugih uvjeta potrebnih za rad otočnih koordinatora iz ovoga članka Ministarstvo i regionalni koordinatori uredit će sporazumom.

(8) Broj otočnih koordinatora za svaku obalno-otočnu jedinicu područne (regionalne) samouprave i obuhvat otočnog područja iz stavka 2. ovoga članka za svakog otočnog koordinatora utvrđuje se odlukom koju donosi ministar.

Plan razvoja otoka

Članak 26.

(1) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na otoku s jednom jedinicom lokalne samouprave odnosno sporazumno sva predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave na otoku s više jedinica lokalne samouprave donose plan razvoja otoka (u daljnjem tekstu: plan razvoja otoka).

(2) Izvršna tijela jedinica lokalne samouprave na otoku s više jedinica lokalne samouprave iz stavka 1. ovoga članka donose zajedničku odluku o nositelju izrade plana razvoja otoka.

(3) Za otoke sa specifičnim položajem plan razvoja otoka ili otočne skupine donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave kojoj otok teritorijalno pripada.

(4) Plan razvoja otoka izrađuje se u skladu s programskim područjima Nacionalnog plana iz članka 25. stavka 3. ovoga Zakona i obvezna je osnova za financiranje razvojnih programa i projekata iz sredstava fondova Europske unije i drugih izvora financiranja.

(5) Plan razvoja otoka izrađuje se i donosi za razdoblje od sedam godina.

(6) Sredstva potrebna za izradu svakog pojedinog plana razvoja otoka osigurat će: jednu trećinu Ministarstvo, jednu trećinu jedinica područne (regionalne) samouprave i jednu trećinu jedinica/jedinice lokalne samouprave iz stavka 1. odnosno stavka 3. ovoga članka.

(7) Metodologiju i postupak izrade planova razvoja otoka propisuje ministar pravilnikom.

Otočni godišnji program

Članak 27.

(1) Otočni godišnji program donosi se na temelju Nacionalnog plana i u skladu s planovima razvoja otoka te sadrži mjere, projekte i aktivnosti tijela državne uprave i drugih javnopravnih tijela na razini godine, a vezanih uz otočni razvoj prema programskim područjima iz članka 25. stavka 3. ovoga Zakona, te izvore njihova financiranja.

(2) Otočni godišnji program donosi ministar najkasnije 30. rujna tekuće godine za sljedeću godinu.

Razvojni sporazum

Članak 28.

(1) Radi provedbe ovoga Zakona i učinkovite koordinacije politike otočnog razvoja može se sklopiti razvojni sporazum za područje najmanje tri jedinice područne (regionalne) samouprave iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona , sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje upravljanje regionalnim razvojem Republike Hrvatske.

(2) Razvojnim sporazumom iz stavka 1. ovoga članaka usuglašavaju se prioriteti otočnog razvoja državne i područne (regionalne) razine, utvrđuju se strateški projekti otočnog razvoja koji pridonose razvoju otoka za koji se sklapa razvojni sporazum te se planiraju sredstva za njegovu provedbu.

Sustav pomorskog, zračnog i cestovnog prometa

Članak 29.

(1) Javni putnički i putničko-teretni prijevoz u linijskom prometu između otoka i kopna i u međuotočnom prometu organizira se, usklađuje i unapređuje kao sustav pomorskog, zračnog i cestovnog prijevoza.

(2) Trajektne, brodske, brzobrodske i autobusne linije koje povezuju otočna naselja odnosno otoke s kopnom i otoke međusobno, kao i razmještaj, veličina, propusnost i rokovi izgradnje cesta, mostova, tunela, luka, pristana, letjelišta, zračnih luka i helidroma te izvori i načini financiranja razvoja sustava otočnog pomorskog, zračnog i cestovnog prijevoza utvrđuju se Nacionalnim planom.

Pravo na povlašteni javni otočni cestovni prijevoz

Članak 31.

(1) Cijene javnog cestovnog prijevoza na linijama koje povezuju otok s kopnom i otoke međusobno te cijene javnog otočnog cestovnog prijevoza za otočane ne smiju biti veće od cijene prijevoza na linijama iste udaljenosti u javnom cestovnom prijevozu matične obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave.

(2) Pravo na besplatan javni otočni cestovni prijevoz imaju sljedeće kategorije otočana:

–djeca do navršene osme godine života

–učenici i studenti

–umirovljenici

–stariji od 65 godina

–osobe s invaliditetom i osoba koja je u pratnji osobe s invaliditetom.

(3) Osim kategorija otočana iz stavka 2. ovoga članka, pravo na besplatan javni otočni cestovni prijevoz imaju:

–učenici i studenti koji se školuju odnosno studiraju na otoku

–korisnici domova za starije i nemoćne osobe na otocima.

(4) Osobe s invaliditetom iz stavka 2. ovoga članka koje ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz imaju pravo na novčanu naknadu za nadoknadu troškova vlastitog prijevoza.

(5) Sredstva za ostvarivanje prava iz ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva, a dodjeljuju se javnim cestovnim prijevoznicima i osobama s invaliditetom iz stavka 4. ovoga članka.

(6) Visinu i način ostvarivanja prava iz ovoga članka propisuje ministar pravilnikom.

Opskrba zdravstveno ispravnom vodom za ljudsku potrošnju na otocima

Članak 33.

(1) Radi poboljšanja uvjeta života otočnog stanovništva i poslovanja otočnog gospodarstva u otočnim naseljima ili dijelovima otočnih naselja koja nisu priključena na sustav javne vodoopskrbe, opskrba zdravstveno ispravnom vodom za ljudsku potrošnju osigurava se u skladu s ovim Zakonom.

(2) Isporučitelj vodne usluge dužan je isporučivati zdravstveno ispravnu vodu za ljudsku potrošnju plovilima vodonoscima (u daljnjem tekstu: vodonosci) i/ili autocisternama za otočna naselja ili dijelove otočnih naselja iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Otočaninu, stanovniku naselja iz stavka 1. ovoga članka osigurava se opskrba zdravstveno ispravnom vodom za ljudsku potrošnju u količini do najviše 85 m ³  godišnje po cijeni koja je jednaka cijeni vode koju plaća ista kategorija korisnika u mjestu iz kojeg se voda isporučuje.

(4) Fizičkoj i pravnoj osobi koja obavlja gospodarsku djelatnost u naselju iz stavka 1. ovoga članka isporučuje se zdravstveno ispravna voda za ljudsku potrošnju po subvencioniranoj cijeni do maksimalno 50 % razlike između stvarne cijene vode i cijene vode koja je jednaka cijeni vode koju plaća ista kategorija korisnika u mjestu iz kojeg se voda isporučuje.

(5) Visina cijene isporučene vode iz stavka 3. ovoga članka koju plaćaju socijalno ugroženi otočani ne može biti viša od one određene odredbama zakona kojim se uređuje javna vodoopskrba.

(6) Ministarstvo će sufinancirati troškove prijevoza vodonoscem i autocisternom jednom mjesečno za korisnike iz stavaka 3., 4. i 5. ovoga članka u visini ukupnih troškova, a za korisnike iz stavka 5. ovoga članka i razliku do pune cijene vode koju plaća ista kategorija korisnika u mjestu iz kojeg se voda isporučuje.

Hrvatski otočni proizvod

Članak 36.

(1) Ministarstvo je nositelj programa „Hrvatski otočni proizvod“.

(2) Cilj je programa „Hrvatski otočni proizvod“ poticanje proizvodnje i plasmana te promocija izvornih i inovativnih otočnih proizvoda, tradicije i baštine.

(3) Ministarstvo dodjeljuje oznaku kvalitete „Hrvatski otočni proizvod“ otočnim proizvodima te baštini koja čuva otočnu tradiciju i identitet iz stavka 2. u skladu s programom iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Način provođenja mjera i aktivnosti programa „Hrvatski otočni proizvod“ propisuje ministar pravilnikom.

Poticanje konkurentnosti i rasta poduzetništva na otocima

                                                                   Članak 37.

(1) Otočni poslodavci jednom godišnje mogu ostvariti pravo na potpore za djelatnosti koje su važne za gospodarski razvoj otoka iz članka 35. ovoga Zakona.

(2) Potpore iz stavka 1. ovoga članka dodjeljuju se otočnim poslodavcima u svrhu poticanja konkurentnosti i rasta poduzetništva na otocima za mjeru pokretanja gospodarske aktivnosti i mjeru očuvanja radnih mjesta .

(3) Visina potpora dodjeljuje se sukladno razvrstavanju otoka iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona.

(4) Visine potpora za otočne poslodavce koji obavljaju svoju djelatnost na otocima iz članka 13. ovoga Zakona iznose:

I. skupina otoka – 100 %-tni iznos potpor a

II. skupina otoka – 75 %-tni iznos potpora

III. skupina otoka – 45 %-tni iznos potpora.

(5) Financijska sredstva za potpore iz stavka 1. ovoga članka dodjeljuju se sukladno osiguranim sredstvima u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva.

(6) Način ostvarivanja prava na potpore iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar pravilnikom u skladu s važećim propisima o državnim potporama.

Pravo prvokupa Republike Hrvatske

                                                                     Članak 42.

(1) Republika Hrvatska ima pravo prvokupa nekretnina koje se nalaze na malim, povremeno nastanjenim i nenastanjenim otocima definiranim u Državnom programu zaštite i korištenja povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka, otočića i okolnog mora koji donosi Vlada Republike Hrvatske.

(2) Vlasnik nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koji namjerava takvu nekretninu prodati dužan je dostaviti pisanu ponudu za prodaju nekretnine nadležnom tijelu za upravljanje imovinom Republike Hrvatske.

(3) Vlasnik nekretnine dužan je u ponudi iz stavka 2. ovoga članka navesti naziv otoka na kojemu se nekretnina nalazi, uvjete prodaje i cijenu, uz ponudu priložiti izvod iz zemljišnih i drugih javnih knjiga, izvadak iz katastra zemljišta i kopiju katastarskog plana te izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika kojom pod kaznenom i materijalnom odgovornošću jamči zaštitu od evikcije.

(4) Pravo prvokupa na nekretnine iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na njihovo otuđenje na temelju sporazuma o razvrgnuću ili pravomoćne odluke suda o razvrgnuću, unošenjem nekretnine kao uloga u trgovačko društvo, u postupcima podjele društva kapitala, u ovršnim i stečajnim postupcima, kao i u postupcima stjecanja fiducijalnog vlasništva.

(5) Pravo prvokupa na nekretnine iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na njihovo otuđenje na temelju darovnih ugovora, osim kada su darovatelj i obdarenik svrstani u prvi nasljedni red.

(6) Ako vlasnik nekretnine namjerava darovati nekretninu iz stavka 1. ovoga članka osobi koja nije svrstana u prvi nasljedni red, dužan je dostaviti pisanu ponudu za prodaju nekretnine po cijeni utvrđenoj po ovlaštenom sudskom vještaku, sukladno posebnom propisu, nadležnom tijelu za upravljanje imovinom Republike Hrvatske.

(7) Nadležno tijelo za upravljanje imovinom Republike Hrvatske dužno je pisanim putem obavijestiti vlasnika nekretnine o prihvaćanju ili neprihvaćanju ponude u roku od tri mjeseca od dana primitka ponude.

(8) Ako istekom roka vlasnik nekretnine ne primi pisanu obavijest o prihvaćanju ponude, smatrat će se da ponuda nije prihvaćena.

(9) Nadležno tijelo za upravljanje imovinom Republike Hrvatske donosi odluku iz stavka 6. ovoga članka kojom prihvaća ponudu iz stavka 3. ili stavka 5. ovoga članka na temelju mišljenja Ministarstva, ministarstva nadležnog za poslove financija, ministarstva nadležnog za poslove kulture i ministarstva nadležnog za poslove pomorstva i prometa te je donesenu odluku dužno dostaviti vlasniku nekretnine i Ministarstvu u roku od 15 dana od dana donošenja.

(10) Ministarstvo daje mišljenje iz stavka 9. ovoga članka na temelju Državnog programa iz stavka 1. ovoga članka.

(11) Financijska sredstva za izradu Državnog programa zaštite i korištenja povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka, otočića i okolnog mora osiguravaju se u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva.