I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakon o trgovini („Narodne novine“, br. 87/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19 i 32/20 – u daljnjem tekstu: Zakon) je osnovni nacionalni Zakon koji na sveobuhvatan način normativno uređuje djelatnost trgovine. Sadržajno, naprijed navedeni Zakon uređuje uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine, radno vrijeme djelatnosti trgovine, mjere zabrane nepoštenog trgovanja te nadzor i upravne mjere.

Ovim Prijedlogom zakona u bitnome uredit će se dva pitanja.

Prvo, u svrhu uklanjanja administrativnih prepreka i smanjenja  roškova pokretanja i obavljanja djelatnosti trgovine, izmijenit će se odredba članka 13. stavka 10. važećeg Zakona koja propisuje institut nastavka obavljanja djelatnosti trgovine.

Odredba članka 13. stavka 9. važećeg Zakona propisuje da se bez novog rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine, djelatnost trgovine može obavljati u prodajnim objektima sukladno odredbama ovoga Zakona, ako je za isti prodajni objekt već izdano rješenje nadležnog tijela o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine ako se radi o nastavku obavljanja djelatnosti trgovine, a u međuvremenu nije došlo do bitnih promjena vezanih uz prodajni objekt, opremu i sredstva kojima se obavlja djelatnost trgovine, dok stavak 10. istoga članka propisuje da se institut nastavka obavljanja djelatnosti trgovine ne može primijeniti ukoliko se radi o hrani i robi opasnoj za život i zdravlje ljudi i životinja te prirodu i okoliš . Međutim , s aspekta osiguravanja higijenskih zahtjeva za hranu, odnosno prodajnih objekata koji prodaju hranu, obveze za trgovce proizlaze iz propisa o hrani, nevezano uz postupak ishođenja minimalno-tehničkih uvjeta prema Zakonu o trgovini te su u tom smislu trgovci obvezni uspostaviti, provoditi i održavati sustave i postupke samokontrole temeljene na načelima HACCP sustava ( Hazard Analysis Critical Control ) iz članka 5. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 852/2004  što uključuje i ispunjavanje infrastrukturnih zahtjeva za objekte i zahtjeva za opremu propisanih Uredbom (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane. Slijedom navedenog, odredbama Zakona o trgovini nepotrebno je propisati ograničenje, ako se radi o hrani, na način kako je to navedeno u važećem Zakonu.

Drugo, uredit će se radno vrijeme u djelatnosti trgovine te uskladiti s ostalim nacionalnim i međunarodnim aktima.

Temeljem odredbi članka 57. stavka 1. važećeg Zakona, trgovac samostalno određuje radno vrijeme prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo (u daljnjem tekstu: prodavaonica), uzimajući u obzir potrebe kupaca, broj radnika zaposlenih u prodavaonici i poštivanje njihovih prava uređenih ovim Zakonom, Zakonom o radu, drugim radno pravnim propisima, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća i ugovorom o radu, posebno u pogledu plaće i naknade plaće, dodataka na plaću, rasporeda i preraspodjele radnog vremena, prekovremenog i noćnog rada te stanke, dnevnog, tjednog i godišnjeg odmora.

Odredbom članka 2. ovog Prijedloga zakona predlaže se izmjena Zakona o trgovini u članku 57. na način da radno vrijeme prodajnih objekata određuje trgovac u razdobljima od ponedjeljka do subote s početkom najranije od 6:00 sati do najkasnije 21:00 sat, te da prodajni objekti nedjeljom i blagdanima budu pretežito zatvoreni.

Nedjelja je, kao dan tjednog odmora radnika, kao opće pravilo utvrđena Zakonom o radu, a taj je zahtjev potvrđen u pojedinim međunarodnim ugovorima te mjerodavnim nacionalnim propisima, odnosno kolektivnim i drugim odgovarajućim ugovorima, te se stoga ovim Prijedlogom zakona usklađuje odredba članka 57. Zakona o trgovini s ovim općim pravilom.

Članak 6. stavak 3. Konvencije 106 o tjednom odmoru u trgovini i uredima Međunarodne organizacije rada iz 1957. godine, objavljene u „Narodnim novinama – Međunarodni ugovori“ broj 3/02, koje je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji („Narodne novine -  Međunarodni ugovori“, broj 6/95), propisuje kako se razdoblje tjednog odmora mora, kad god je to moguće, podudarati s danom u tjednu koji je prema tradiciji ili običajima te zemlje određen kao dan odmora.

U tom smislu da je nedjelja opće pravilo koje vrijedi za sve poduzetnike u Republici Hrvatskoj, sukladno odredbama Zakona o radu, svoj stav izražava i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci broj: U-I-642/2009 od 19. lipnja 2009. godine kada u točki 9.6. obrazloženja navodi da, citat : „… Ustavni sud utvrđuje da je u pravnom poretku Republike Hrvatske nedjelja onaj dan u tjednu koji je prema hrvatskoj tradiciji i njezinim običajima dan tjednog odmora u smislu članka 6. stavka 3. Konvencije.“

Sukladno stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske, ovim Prijedlogom zakona postiže se legitiman cilj koji osigurava i omogućava kvalitetu funkcioniranja društvene zajednice.

Nadalje, odredbom č lanka 2. stavka 5. Europske povelje o socijalnim pravima propisano je da se tjedni odmor podudara s danom u tjednu koji je kao dan odmora prihvaćen prema tradiciji ili običajima zemlje ili regije. Isto daje pravo Republici Hrvatskoj da utvrdi pravila vezana uz radno vrijeme trgovina te da u skladu sa svojom tradicijom i običajima, kao i u interesu građana i radnika koji rade u djelatnosti trgovine, kao opće prihvaćen dan tjednog odmora odredi nedjelju.

Pravilo da nedjelja i blagdani budu neradni dani međutim ne može biti apsolutno te stoga ovaj Prijedlog zakona propisuje da se od općeg pravila može odstupiti kada za to postoje valjani razlozi koji su povezani sa zadovoljavanjem osnovnih životnih potreba, odnosno potreba društvene zajednice koje se ne mogu zadovoljiti bez kontinuiranog i nesmetanog obavljanja javnih usluga, kao i razlozi povezani sa činjenicom da je Republika Hrvatska turistička zemlja. Također, prijedlog iznimki usklađen je s materijalnim odredbama drugih propisa kao što je Zakon o radu.

Predlagatelj je iznimke uredio poštujući načelno razmjernosti te time ispravlja dosadašnju praksu prema kojoj je trgovina postala iznimka od općeg pravila o tjednom odmoru, za što se ne nalazi nužno opravdanje.

U prilog predloženom normativnom rješenju govore i stavovi hrvatskih građana o radu nedjeljom prikupljeni tijekom istraživanja provedenih 2019. i 2020. godine.

Agencija za istraživanje tržišta Hendal provela je 2019. godine istraživanje „Stavovi radnika o radnom vremenu“, na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1000 zaposlenih osoba. Rezultati istraživanja pokazali su da 80% ispitanika podržava zabranu rada nedjeljom. Potrebno je također istaknuti, a vezano uz prekovremeni rad radnika zaposlenih u djelatnosti trgovine, kako je istraživanje agencije Hendal pokazalo da kod 61,1% radnika prekovremeni rad nije bio pisano naložen i potvrđen, a kod 40,2% radnika prekovremeni rad nije niti bio evidentiran niti plaćen.

Tijekom mjeseca prosinca 2020. godine, agencija Ipsos provela je istraživanje stavova građana o radu nedjeljom metodom terenskog anketiranja u okviru redovitog omnibus istraživanja, na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1000 osoba starijih od 16 godina. Uz činjenicu da relativno velik broj građana (trećina ispitanika) radi nedjeljom, ona je za većinu hrvatskih građana dan koji je prije svega posvećen fizičkom odmoru, razonodi, druženju s obitelji kao i duhovnim aktivnostima. Također, za najveći broj hrvatskih građana nedjelja nije dan koji je ispunjen potrošačkim aktivnostima. Relativno mali broj sudionika istraživanja izjavio je da kupnju obavljaju svake nedjelje. Ukoliko kupuju svake nedjelje, najveći broj građana tada kupuje u pekari (13%), malim dućanima mješovite robe (8%), dok su trgovački centri ona prodajna mjesta na koja građani u najmanjem broju odlaze kupovati svake nedjelje (2%). Dakle, iz ovog istraživanja proizlazi da 57% građana nikada nedjeljom ne kupuje u trgovačkim centrima.

Generalno gledajući, rad nedjeljom, iako bi bio adekvatno plaćen i podrazumijevao pravo na drugi slobodan radni dan, nije prihvatljiv većini građana Hrvatske. Naznačeni trend prema kojem oko 2/3 građana iskazuje negativne stavove spram rada nedjeljom potvrđen je i činjenicom da 72% ispitanika uglavnom ili u potpunosti podržava prijedlog regulacije rada trgovina na način da se nedjelja odredi kao dan tjednog odmora. U pogledu satnice koju bi poslodavci trebali isplaćivati za rad nedjeljom, većina sudionika smatra da bi je trebalo povećati za 100% ili više.

Nadalje, tijekom siječnja 2021. godine, a za potrebe izrade ovoga Nacrta prijedloga izrađena je analiza tjednog prometa u trgovini na malo.

Obrađeni su podatci za razdoblje 2017. - 2020. godine koji pokazuju kumulativan promet po fiskaliziranim računima prema danima u tjednu kao i broj izdanih računa za djelatnost G-47 (trgovina na malo, osim trgovine motornih vozila i motocikala) s posebnim osvrtom na četiri velika trgovačka centra za razdoblje 2018. – 2020. godina.

Postotni udio prometa ostvarenog nedjeljom u odnosu na ukupno ostvareni tjedni promet u promatranom razdoblju kreće se od 8% do 9,50% i čini najmanji tjedni postotak. Najviše se kupuje subotom (od 16,5% do 17,16%) odnosno petkom (od 16,2% do 19,7%). Iznimka od navedenog su veliki trgovački centri koji najveći tjedni promet ostvaruju subotom (od 19,9% do 22,15%), zatim nedjeljom (od 15,13% do 17,8%), dok najmanji promet ostvaruju ponedjeljkom (10,3% do 11,4%).

Ukupan godišnji iznos računa (od 01.01.2017 do 22.12.2020) po danima u tjednu

u djelatnostima G-47

Izvor: Ministarstvo financija, prosinac 2020.

Ukupan godišnji iznos računa (od 01.01.2018. do 27.12.2020.) po danima u tjednu za trgovine unutar četiri velika trgovačka centra 

Izvor: Ministarstvo financija, prosinac 2020.

Dodatno, analizirano je i razdoblje od 25. travnja 2020. godine kada je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske svojom Odlukom obustavio rad nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, izuzev rada kioscima, pekarnicama, trgovinama kruhom i pekarskim proizvodima i trgovinama na benzinskim postajama pa do 27. svibnja 2020. godine kada je Odlukom o izmjeni te Odluke  dopustio rad nedjeljom svim prodajnim objektima, a zabrana je ostala samo za rad blagdanom i neradnim danima. Iz podataka je razvidno da se promet koji su trgovci ostvarivali nedjeljom u maloprodaji u velikim trgovačkim centrima (0,05 %) tijekom ovog razdoblja rasporedio na ostale dane u tjednu, osobito subotu (20,46%) i ponedjeljak (18,52%), odnosno dane koji su neposredno prethodili ili slijedili neradni dan.

Ukupan iznos računa u razdoblju od 27. travnja do 27. svibnja 2020. po danima u tjednu za trgovine unutar četiri velika trgovačka centra

Izvor: Ministarstvo financija, prosinac 2020.

Konačno, ekonomska znanost ukazuje da četiri osnovna čimbenika utječu na potrošnju: dohodak potrošača, cijene roba i usluga i  ukus potrošača.  Radno vrijeme trgovina nikada se nije pojavilo kao čimbenik koji bi mogao utjecati na osobnu potrošnju. Realna potrošnja je stabilna funkcija realnog raspoloživog dohotka. Pojedinci temelje svoju potrošnju na dohotku te je stoga privid da se gospodarska aktivnost povećava produženjem radnog vremena.

Uvidom u praksu rada trgovina u drugim zemljama članicama Europske unije može se zaključiti da je u trećini od analiziranih zemalja regulirano radno vrijeme na način da su trgovine nedjeljom u pravilu zatvorene, no postoje izuzeća koja su vezana uz vjerske ili nacionalne blagdane, turistička područja, zračne i pomorske luke, cestovna stajališta, prodaju određene vrste robe i dr. U Saveznoj Republici Njemačkoj pravo na nedjelju kao dan odmora zajamčeno je Ustavom. Stoga i ovaj prijedlog propisa, analogno praksi drugih zemalja članica Europske unije, utvrđuje iznimke na način da one budu minimalne i odnose se na situacije u kojima je potrebno osigurati kontinuiranu opskrbu stanovništva, neprekinutu javnu uslugu ili uzeti u obzir specifične potrebe potrošača.

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

  Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Članak 1.

U Zakonu o trgovini („Narodne novine", br. 87/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19,  98/19 i 32/20) u članku 13. stavak 10. mijenja se i glasi:

„(10) Na nastavak obavljanja djelatnosti trgovine iz stavka 9. ovoga članka bez izdavanja novog rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine ne utječe vrijeme izdavanja prijašnjeg rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine, ako su uvjeti za obavljanje djelatnosti trgovine usklađeni s odredbama članka 43. stavaka 1. i 2. Pravilnika o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica („Narodne novine“, broj 66/09), kao niti promjena vrste robe kojom se obavlja djelatnost trgovine, ako se ne radi o robi opasnoj za život i zdravlje ljudi i životinja te prirodu i okoliš.“.

Članak 2.

 Članak 57. mijenja se i glasi:

„(1) Radno vrijeme prodajnih objekata određuje trgovac u razdobljima od ponedjeljka do subote s početkom najranije od 6:00 sati do najkasnije 21:00 sat.

(2) Prodajni objekti zatvoreni su nedjeljom i u dane blagdana.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, prodajni objekti smiju raditi najviše 16 nedjelja u tijeku godine po izboru trgovca sukladno radnom vremenu iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Stavak 2. ovoga članka ne primjenjuje se na prodajne objekte na kolodvorima, zračnim i trajektnim lukama, brodovima, zrakoplovima i trajektima za prijevoz osoba i vozila, benzinskim postajama i pratećim uslužnim objektima na cestama, u bolnicama, u hotelima, u prostorima kulturnih i vjerskih ustanova, u prostorima koji su proglašeni zaštićenim područjem prirode u skladu s posebnim propisima kao i na otkup primarnih poljoprivrednih proizvoda, prodaju vlastitih proizvoda na tržnicama na veliko i malo te prigodnu prodaju na sajmovima i javnim manifestacijama .“.

Članak 3.

U članku 70. stavku 1. podstavak 6. mijenja se i glasi:

„- djelatnost trgovine obavlja u prodajnom objektu za koji nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo nije izdalo rješenje kojim se utvrđuje da prodajni objekt, oprema i sredstva ispunjavaju propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine ili ako ne ispunjava uvjete za nastavak obavljanja djelatnosti trgovine bez izdavanja novog rješenja (članak 13.)“,

Iza podstavka 7. dodaje se novi podstavak 8. koji glasi:

„– se ne pridržava propisanog radnog vremena prodajnih objekata (članak 57. stavci 1., 2. i 3.),“

Dosadašnji podstavak 8. postaje podstavak 9.

Članak 4.

U članku 75. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Predmeti i sredstva koji su namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali počinjenjem prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3., 4., 5., 6., 8. i 9. i članka 71. stavka 1. podstavaka 2., 3. i 4. oduzet će se.“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 5.

Ministarstvo nadležno za gospodarstvo će u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti naknadnu procjenu učinka ovoga Zakona.

Članak 6.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu 1. siječnja 2022.

Obrazloženje

Uz članak 1.

Odredbom ovoga članka Zakona, institut nastavka obavljanja djelatnosti bez izdavanja novog rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine odnosi se na sve vrste robe kojom se obavlja djelatnost trgovine, bez izuzetaka. Naime, s aspekta osiguravanja higijenskih zahtjeva za hranu, odnosno prodajnih objekata koji prodaju hranu, obveze za trgovce proizlaze iz propisa o hrani, nevezano uz postupak ishođenja minimalno-tehničkih uvjeta prema Zakonu o trgovini te su u tom smislu obvezni uspostaviti, provoditi i održavati sustave i postupke samokontrole temeljene na načelima HACCP sustava iz članka 5. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 852/2004  što uključuje i ispunjavanje infrastrukturnih zahtjeva za objekte i zahtjeva za opremu propisanih Uredbom (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane.

Slijedom navedenog, odredbama Zakona o trgovini nepotrebno je propisati ograničenje, ako se radi o hrani, na način kako je to navedeno u važećem Zakonu.

Uz članak 2.

Odredbama ovoga članka Zakona uređuje se radno vrijeme prodajnih objekta od ponedjeljka do subote te se kao opće pravilo nedjelja i blagdani određuju neradnim danima.

Uvažavajući potrebe pojedinih turističkih regija, kao i potrebu trgovaca za drugačijom regulacijom radnog vremena u određenim dijelovima godine, određuje se iznimka od općeg pravila na način da 16 nedjelja može biti radno po izboru trgovca. Ova iznimka od općeg pravila obrazlaže se organizacijom radnog vremena trgovca koji može odrediti raspored radnih nedjelja sukladno svojoj poslovnoj politici.  

Nadalje, ovim člankom također se propisuju iznimke općeg pravila koje se odnose na kolodvore, zračne i trajektne luke, brodove, zrakoplove i trajekte za prijevoz osoba i vozila, benzinske postaje, bolnice, hotele, prostore kulturnih i vjerskih ustanova, prostore koji su proglašeni zaštićenim područjem prirode u skladu s posebnim propisima, otkup primarnih poljoprivrednih proizvoda, prodaju vlastitih proizvoda na tržnicama na veliko i malo kao i u slučajevima  prigodne prodaje na sajmovima i javnim manifestacijama.

Navedene iznimke su propisane zbog potrebe opskrbe stanovništva, kontinuiranog obavljan ja javnih usluga, te rada onih objekata koji uobičajeno rade nedjeljom i blagdanima zbog specifičnosti potreba potrošača.

Navedene iznimke  nalazimo i u materijalnim odredbama članka 89. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 12/17 i 98/19) kojima je propisna m ogućnost drukčijeg uređenja dnevnog i tjednog odmora radnika, ako se radi o djelatnosti pružanja usluga u bolnicama, radu radnika u lukama i zračnim lukama, željezničkog prometu, poljoprivredi ili turizmu. Također, navedene iznimke u bitnome odgovaraju praksi i drugim zemljama članicama Europske unije.

   Nadalje, prijedlog da se u izuzeća uvrsti i otkup primarnih poljoprivrednih proizvoda te prodaja vlastitih proizvoda na tržnicama na veliko i malo proizlazi iz činjenice da je poljoprivredna djelatnost izravno uvjetovana prirodnim okolnostima te značajno ovisi o agroklimatskim uvjetima koji izravno utječu na fiziološke procese dozrijevanja. Isto tako, prigodna prodaja na sajmovima i javnim manifestacijama, prema Zakonu o trgovini, ne može se obavljati u prodavaonicama, vremenski je ograničena te je u određenim slučajevima njeno održavanje nedjeljom i blagdanima dio tradicije i običaja.

Preostale odredbe su brisane, budući se iste odnose na primjenu radno pravnih propisa  reguliranih posebnim propisima iz nadležnosti Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Uz članak 3.

Ovim člankom, a u cilju poštivanja načela određenosti pravne norme, specificira se prekršajna odgovornost za obavljanje djelatnosti trgovine protivno odredbama ovoga Zakona te se propisuje prekršajna sankcija u slučaju nepridržavanja propisanog radnog vremena od strane trgovca.

Uz članak 4.

Ovim se člankom u prekršajnim odredbama vrši usklađenje sa člankom 2. ovoga Zakona.

Uz članak 5.

Ovim se člankom propisuje obveza provođenja procjene učinka ovoga Zakona, sukladno članku 16. Zakona o procjeni učinka propisa („Narodne novine“, broj 44/17).

Na ovaj način će se postupanje po ovome Zakonu procijeniti u roku od dvije godine od njegova stupanja na snagu jer će u tom razdoblju obveznici provođenja ovoga Zakona, trgovci,  postupati s obzirom na rješenje ovoga Zakona kojim je propisano da 16 nedjelja može biti radno po izboru trgovca.

S obzirom na analitičke podloge koje su izrađene prilikom izrade ovoga Zakona, u roku od dvije godine od stupanja na snagu ovoga Zakona, moći će se odgovarajuće procijeniti učinak primjene rješenja iz ovoga Zakona.

Uz članak 6.

           Ovim člankom određeno je stupanje na snagu Zakona.

ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU

Čl anak 13.

(1) Zahtjev za izdavanje rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona podnosi se nadležnom upravnom tijelu županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo prema mjestu gdje se nalazi prodajni objekt i mora sadržavati sljedeće podatke i dokaze:

– o pravu korištenja poslovnog prostora,

– da prodajni objekt ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te druge uvjete propisane posebnim propisima.

(2) Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo.

(3) Ako nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka donijet će, u roku od 30 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva, rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina udovoljavaju minimalnim tehničkim, općim sanitarnim i zdravstvenim uvjetima i uvjetima sukladno propisima o hrani za obavljanje registrirane djelatnosti trgovine te drugim uvjetima propisanim posebnim propisima, a sukladno ovom Zakonu i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(4) Nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo dostavit će rješenje iz stavka 3. ovoga članka nadležnoj ispostavi područnog ureda Porezne uprave, nadležnoj ispostavi inspekcije, nadležnoj sanitarnoj inspekciji, Državnom zavodu za statistiku te Ministarstvu u pisanom i/ili elektroničkom obliku.

(5) Djelatnost trgovine ne može se započeti obavljati prije nego što nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo izda rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te druge uvjete propisane posebnim propisima.

(6) U prodajnom objektu se ne smije obavljati oblik trgovine za koji nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo nije izdao rješenje.

(7) Ako se utvrdi da je prodajni objekt prestao ispunjavati neki od uvjeta navedenih u stavku 1. ovoga članka, nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo donijet će rješenje o prestanku važenja rješenja iz stavka 3. ovoga članka.

(8) Iznimno od stavka 6. ovoga članka djelatnost trgovine izvan prodajnog objekta može se obavljati povremeno (za vrijeme trajanja manifestacija, sajmova, prigodnih priredbi i sl.) sukladno sanitarnim propisima.

(9) Iznimno od stavka 6. ovoga članka, bez novog rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine, djelatnost trgovine može se obavljati u prodajnim objektima sukladno odredbama ovoga Zakona, ukoliko je za isti prodajni objekt već izdano rješenje nadležnog tijela o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine ako se radi o nastavku obavljanja djelatnosti trgovine, a u međuvremenu nije došlo do bitnih promjena vezanih uz prodajni objekt, opremu i sredstva kojima se obavlja djelatnost trgovine.

(10) Na nastavak obavljanja djelatnosti trgovine iz stavka 9. ovoga članka bez izdavanja novog rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine ne utječe vrijeme izdavanja prijašnjeg rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine ako su uvjeti za obavljanje djelatnosti trgovine usklađeni s odredbama članka 43. stavaka 1. i 2. Pravilnika o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica („Narodne novine“, br. 66/09.), kao niti promjena vrste robe kojom se obavlja djelatnost trgovine, ako se ne radi o hrani i robi opasnim za život i zdravlje ljudi i životinja te prirodu i okoliš.

Članak 57.

(1) Trgovac određuje radno vrijeme prodavaonice i drugog oblika trgovine na malo (u daljnjem tekstu: prodavaonica) u skladu s ovim Zakonom pri čemu će uzeti u obzir potrebe kupaca, broj radnika zaposlenih u prodavaonici i poštivanje njihovih prava uređenih ovim Zakonom, Zakonom o radu, drugim radno pravnim propisima, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća i ugovorom o radu, posebno u pogledu plaće i naknade plaće, dodataka na plaću, rasporeda i preraspodijele radnog vremena, prekovremenog i noćnog rada, te stanke, dnevnog, tjednog i godišnjeg odmora.

(2) Nadzor nad primjenom radno-pravnih odnosa poslodavca i radnika iz stavka 1. ovoga članka obavlja tijelo državne uprave nadležno za poslove inspekcije rada.

(3) Podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu.

(4) Obraćanje radnika, zbog osnovane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, ne može biti razlog za otkaz.

(5) Radniku koji zbog osnovane sumnje na korupciju podnese prijavu o toj sumnji nadležnim tijelima jamči se anonimnost ako nadležno tijelo ocijeni da se radi o težem obliku korupcije, zaštita od uskraćivanja ili ograničavanja prava utvrđenih propisima o radu te zaštita od bilo kojeg oblika zlostavljanja.

(6) Ako radnik u slučaju spora iznese činjenice koje opravdavaju sumnju da je poslodavac postupao protivno odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka, na poslodavcu je teret dokazivanja o opravdanom razlogu otkaza ugovora o radu.

Članak 70.

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 4.000,00 do 70.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi kao i fizička osoba ako:

- obavlja djelatnost trgovine, a nije registrirana za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili obavljanje usluga u trgovini (članak 4.),

- prodaje određenu robu putem dražbe suprotno propisanim uvjetima (članak 6. stavci 1. i 3.),

- obavlja trgovinu na veliko suprotno propisanim uvjetima (članak 7.),

- obavlja trgovinu na malo suprotno propisanim uvjetima (članak 9.),

- prodaje u trgovini na malo alkoholna pića i druga pića koja sadrže alkohol ili robu pornografskog sadržaja osobama mlađim od 18 godina suprotno odredbama ovoga Zakona (članak 11. stavci 1. i 4.),

- djelatnost trgovine obavlja u prodajnom objektu za koji nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo nije izdalo rješenje kojim se utvrđuje da prodajni objekt, oprema i sredstva ispunjavaju propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine (članak 13.),

- osobe koje obavljaju određene poslove u trgovini ne ispunjavaju uvjete minimalne stručne spreme (članak 15.),

- obavlja djelatnost trgovine na nepošten način (članak 64.).

(2) Novčanom kaznom od 4.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se i fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinila u vezi s obavljanjem svojeg obrta ili druge samostalne djelatnosti.

Članak 75.

(1) Predmeti i sredstva koji su namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali počinjenjem prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 8. i članka 71. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3. i 4. oduzet će se.

(2) Predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se i u slučaju ako nisu u vlasništvu počinitelja prekršaja.

(3) Primjena odredaba ovoga članka ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od počinitelja prekršaja.

(4) Osim oduzimanja predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka, počinitelju prekršaja oduzet će se imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja.