1. UVOD

U okviru ovog uvodnog  dijela ukratko su izneseni polazište, svrha i ciljevi izrade Programa društvene i gospodarske revitalizacije potpomognutih područja Sisačko-moslavačke županije pogođenih potresom (u daljnjem tekstu Program) te je opisana njegova  struktura i sadržaj.

1.1 Polazište  za izradu Programa

Regionalne nejednakosti na području Republike Hrvatske dugotrajno su prisutne i predstavljaju ograničavajući čimbenik dinamičnijeg društvenog i ekonomskog razvoja, ali istovremeno  ozbiljan i konkretan izazov za sve nositelje javnih politika. Republika Hrvatska još 1996. godine donošenjem Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“ br. 44/96) opredijelila se za  postizanje što ravnomjernijeg razvitka svih svojih područja, poticanje demografskog i gospodarskog napretka, završetak programa obnove, povratak prijeratnog stanovništva te njegovo trajno stambeno zbrinjavanje. Nakon 25 godina, unatoč brojnim institucionalnim mehanizmima i naporima, još uvijek postoje izraziti dispariteti između hrvatskih regija – županija, te gradova i općina. Brojne i dugotrajne mjere državne pomoći na potpomognutim područjima nisu polučile očekivanim rezultatima: analize efikasnosti dosadašnjeg sustava potpore dokazuju da se, zbog pada ekonomske aktivnosti, gubitka stanovništva, deficitarnosti javnih usluga i ključnih infrastrukturnih pretpostavki, povećala divergencija na teritoriju Republike Hrvatske.  Zbog toga je razumljivo da je u okviru Nacionalne razvojne strategije RH do 2030. godine jedno od četiri razvojna smjera upravo Ravnomjeran regionalni razvoj , u okviru kojeg su postavljena i dva strateška cilja: razvoj potpomognutih područja i područja s razvojnim posebnostima te jačanje regionalne konkurentnosti.  

Ako se promatraju razvojni rezultati na NUTS 3 razini, pojedine hrvatske županije imaju izrazito nepovoljna ekonomska i socijalna kretanja. Jedna od njih je i Sisačko-moslavačka (SMŽ) koja je od prosinca 2020. godine zbog serije razornih potresa koji su pogodili gradove i općine ove Županije u posebnom fokusu hrvatske javnosti te nositelja vlasti i  nadležnih institucija. Postojeći socio-ekonomski problemi značajno su pogoršani devastacijom i uništenjem velikog broja stambenih i poslovnih objekata te intenziviranjem emigracije stanovništva, što u konačnici dodatno degradira već osiromašene gospodarske i demografske resurse Županije.

Procijenjena vrijednost ukupne izravne štete prouzročene serijom potresa iznosi 41.633.410.427 HRK (5.508.740.811 EUR) što čini 10,21 % bruto nacionalnog dohotka (BND) Hrvatske, od čega više od 90% se odnosi na Sisačko-moslavačku županiju (37,5 mlrd kuna).

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 4. siječnja 2021. godine donijela Odluku o proglašenju katastrofe na području pogođenom potresom, a na sjednici održanoj 14. siječnja 2021. godine donijela je Odluku o  pokretanju postupka izrade Programa društvene i gospodarske revitalizacije potpomognutih područja Sisačko-moslavačke županije pogođenih potresom (Narodne novine br. 4/2021.), te je Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU) pristupilo njegovoj izradi.

1.2 Svrha i ciljevi

Svrha izrade ovog Programa je predložiti strateška usmjerenja i posebne ciljeve djelovanja nositelja javnih politika, te sukladno tome predložiti mjere i aktivnosti  kako bi se u razumnom roku ublažile  demografske i materijalne posljedice uzrokovane potresom, te istovremeno dizajnirale pretpostavke za društvenu i gospodarsku revitalizaciju, odnosno jačanje konkurentnosti Županije u srednjoročnom i dugoročnom vremenskom horizontu. Program ima tri osnovna cilja:  

1) analizirati ekonomska, demografska i fiskalna kretanja na županijskoj i lokalnoj razini Sisačko-moslavačke županije u usporedbi s prosječnim razvojnim kretanjima na razini Republike Hrvatske i njezinih potpomognutih područja;

2) utvrditi ograničenja budućeg razvoja JLS-a na području Sisačko-moslavačke županije koja su uzrokovana razornim posljedicama potresa;

3) na temelju dobivenih rezultata predložiti osnovne komponente Programa sukladno Odluci Vlade od 14. siječnja 2021. godine.

1.3 Sadržaj

S obzirom na prethodno opisanu svrhu i ciljeve Programa, razrađena je njegova sljedeća struktura:

Nakon uvoda, u drugom poglavlju ukratko je prikazan strateški i zakonodavni okvir koji je relevantan za definiranje pojedinih komponenti Programa te predstavlja jedno od polazišta za definiranje strateških usmjerenja, posebnih ciljeva, te mjera i aktivnosti koje su predložene  u cilju društvene i ekonomske revitalizacije jedinica lokalne samouprave (JLS) na  području Sisačko-moslavačke županije

Radi utvrđivanja razvojnog položaja Županije, u trećem je poglavlju provedena komparativna analiza relevantnih demografskih, ekonomskih i fiskalnih pokazatelja razvoja Sisačko-moslavačke županije, Republike Hrvatske i potpomognutih područja. Analiza je provedena na dvije razine:

- na županijskoj razini gdje je primarni fokus bio utvrditi ključne faktore koji uzrokuju ispodprosječnu produktivnost Županije u odnosu na Republiku Hrvatsku te na osnovu toga prepoznati izvore njenih konkurentskih prednosti i slabosti;

- na lokalnoj razini u okviru čega je temeljem odabranih demografskih, ekonomskih, fiskalnih i financijskih pokazatelja ocijenjen razvojni položaj JLS-a Sisačko-moslavačke županije u odnosu na prosječne razvojne performanse JLS-a sa statusom potpomognutih područja i Republike Hrvatske.  Ovisno o dostupnosti podataka, vremenski obuhvat analize za obje prostorne razine uglavnom  se odnosi na post-recesijsko razdoblje od 2015. do 2019. godine.

U četvrtom poglavlju, temeljem dostupnih podataka o procjeni materijalnih i nematerijalnih šteta uzrokovanih potresom, sagledane su socio-ekonomske posljedice i razvojna ograničenja Sisačko-moslavačke županije koja su nastala zbog razornih potresa koji su pogodili njezino područje.

Uvažavajući rezultate analize i istraživanja koji su prezentirani u analitičkim dijelovima Program, ali i strateškog okvira razvoja Sisačko-moslavačke županije koji proizlazi iz važećih razvojnih akata, u petom su poglavlju predložena razvoja usmjerenja i posebni ciljevi  razvoja Sisačko-moslavačke županije za razdoblje od 2021. do 2027. godine, odnosno tekuće proračunsko razdoblje EU -a. Također, u okviru ovog poglavlja predložene su oportune mjere i aktivnosti,  e su prikazani već započeti i planirani projekti u funkciji realizacije ciljeva. Također, definirani su mogući izvori financiranja provedbe započetih i planiranih programa, te gdje je bilo moguće planirani iznos potrebnih financijskih sredstava.

Za praćenje i vrednovanje učinaka ciljeva i ishoda pojedinih mjera, u šestom su poglavlju  definirani i objašnjeni mogući pokazatelji.  

2. STRATEŠKI I ZAKONODAVNI OKVIR

Osim gradova Siska i Kutine, prema kriteriju vrijednosti indeksa razvijenosti, sve ostale jedinice lokalne samouprave, kao i čitava  Sisačko-moslavačka županija (SMŽ) pripadaju kategoriji potpomognutih područja. Budući da najveći dio Županije ostvaruje ispodprosječne razvojne rezultate, već postojećim strateškim dokumentima i specifičnim zakonima predviđeni su mehanizmi potpore i poticanja društvenog i ekonomskog napretka. MRRFEU kao jedan od nositelja regionalnog razvoja Hrvatske, kroz pojedine mjere Provedbenog programa iz državnog proračuna i drugih izvora financiranja potiče razvoj potpomognutih područja. Također, za poticanje i usmjeravanje regionalnog razvoja odgovorne su jedinice područne (regionalne) samouprave kroz donošenje i implementaciju razvojnih strategija. U tom kontekstu  ključni strateški okvir usmjeravanja regionalnog razvoja SMŽ i izrade ovog Programa čine slijedeći dokumenti (tablica 2.1.):

Tablica 2.1. Strateški okvir izrade Programa

Na 6. sjednici 10. saziva Hrvatskog Sabora 05. veljače 2021. godine,  usvojena je Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine (NRSRH 2030.). U sustavu strateškog planiranja razvojem Nacionalna razvojna strategija predstavlja najviši hijerarhijski akt te svi ostali dugoročni, srednjoročni i  kratkoročni dokumenti planiranja razvojem na čitavom teritoriju ili specifičnim područjima RH  rebaju slijediti razvojne smjernice, ciljeve i prioritete ovog dokumenta. Zbog toga NRSRH 2030. predstavlja polazni strateški okvir izrade Programa, konkretno prijedloga smjernica i posebnih ciljeva, te mjera i aktivnosti za revitalizaciju i ublažavanje posljedica potresa. Za ostvarenje razvojne vizije kao konkurentne, kreativne i sigurne zemlje, prepoznatljivog identiteta i kulture, kvalitetnih životnih uvjeta, očuvanih prirodnih resursa i jednakih prilika za sve, NRSRH 2030. ponudila je četiri razvojna smjera i značajan broj  razvojnih prioriteta, te djelovanja javnih politika. Jedan od razvojnih smjerova odnosi se upravo na ravnomjerni regionalni razvoj (razvojni smjer 4). Argumentirajući važnost ovog smjera, u dokumentu se navodi slijedeće: „Podupiranjem teritorijalnih strategija, vođenih na regionalnoj razini, te poticajnim mjerama za aktivaciju svih neiskorištenih potencijala, osobito zemljišta i nekretnina, omogućit će se ravnomjerniji regionalni razvoj te pridonijeti boljem standardu i kvaliteti života svih dijelova Hrvatske. Tim će se strategijama, između ostalog, potaknuti razvoj potpomognutih područja i područja s razvojnim posebnostima (brdsko-planinska područja i otoci), jačati regionalna konkurentnost kroz pametnu specijalizaciju i jačati uloga gradova u policentričnom razvoju urbanih područja.“

Sukladno tome, u NRSRH 2030. izdvaja se strateški cilj 12 . Razvoj potpomognutih područja i područja s razvojnim posebnostima . Realizacija ovog cilja kroz provedbu brojnih drugih strateških akata, programa razvoja i operativnih, provedbenih programa mora polučiti smanjenjem razvojnih disproporcija koje kao dugoročni problem RH predstavljaju značajno ograničenje svih razvojnih dimenzija (ekonomskih, društvenih, infrastrukturnih i drugih). Zbog toga je ovaj cilj u okviru NRSRH 2030. direktno povezan sa sadržajem Programa čija provedba treba rezultirati razvojnim pomacima SMŽ-a i smanjenjem razvojnog zaostajanja ove županije u odnosu na ostala područja Republike Hrvatske.

Program Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje 2020. – 2024 . godine predstavlja kratkoročni akt strateškog planiranja od nacionalnog značaja iz kojeg su vidljivi prioriteti Vlade za navedeno razdoblje . Sukladno sustavu o strateškom planiranju razvoja Republike Hrvatske, Program Vlade predstavlja okvir za izradu nacionalnog programa reformi, programa konvergencije i provedbenih programa tijela državne uprave. Zbog toga je on jedan od ključnih dokumenata izrade Programa. Programom Vlade za tekuće mandatno razdoblje artikulirano je pet temeljnih programskih područja važnih za postizanje ekonomskog i društvenog napretka, te jačanja međunarodne konkurentnosti  Republike Hrvatske. To su slijedeća područja: socijalna sigurnost, perspektivna budućnost, ekonomska suverenost, osnažena državnost i globalna prepoznatljivost. U Programu Vlade navodi se da će „Vlada  ulagati i u ravnomjerni regionalni razvoj kako bi se svaki dio Hrvatske učinio boljim i poželjnijim za život“.  Iz Vladinog programa za razdoblje 2020.-2024. jasno se prepoznaje namjera smanjenja regionalnih nejednakosti pojedinih regija Republike Hrvatske  kroz osiguranje značajnih financijskih sredstava koja će se osigurati ubrzanom apsorpcijom europskih fondova. Posebno se planira dodatni napor usmjeriti na razvoj potpomognutih područja: „Dodatnu podršku usmjerit će se u potpomognuta i brdsko-planinska područja radi njihove demografske revitalizacije, njihova održivog razvoja i ekonomske regeneracije ključnih sektora za njihov razvoj, poput turizma, prehrambeno-prerađivačkog i drvno-prerađivačkog sektora. Novim mjerama nastavit će se smanjivati socijalnu nejednakost, isključenost i siromaštvo te povećavati kvalitetu življenja i poslovanja na tim područjima. Razvojem koncepta pametnih sela ublažit će se depopulacijske procese te potaknuti društveno-gospodarski razvoj potpomognutih i brdsko-planinskih područja.“ Realizacija postavljenih ciljeva koji se odnose na jačanje potpore potpomognutim područjima, za stanovnike, poduzetnike i obrtnike SMŽ predstavlja danas preduvjet demografskog opstanka i gospodarskog napretka.

Provedbeni program MRRFEU za razdoblje od 2021. do 2024.   kratkoročni je akt strateškog planiranja koji se donosi na temelju nacionalnih planova, programa Vlade i financijskog plana tijela državne uprave te vrijedi za vrijeme trajanja mandata Vlade. U provedbenom Programu MRRFEU razrađene su mjere za provedbu ciljeva iz Programa Vlade Republike Hrvatske za mandat 2020.-2024., ali i drugih hijerarhijski nadređenih akata strateškog planiranja. Time se osigurava koherentnost čitavog sustava planiranja javnih politika na nacionalnoj razini. Sukladno svom djelokrugu rada, MRRFEU definiralo je viziju za navedeno razdoblje na slijedeći način: „Kvalitetni životni uvjeti i uvjeti poslovanja u svim krajevima Hrvatske, prosperitetne regije koje su ostvarile vlastiti razvojni potencijal, spriječeno iseljavanje stanovništva i gospodarski regenerirana potpomognuta i brdsko-planinska područja, oživjela otočna gospodarstva i život na otocima te kvalitetno usmjereni europski fondovi u sufinanciranje projekata prema razvojnim potrebama za održivi rast, razvoj i zapošljavanje.“ Realizacija te vizije planira se kroz tri prioritetna područja, od kojih je prvo   Ravnomjeran razvoj svih područja Hrvatske . Unutar tog prioriteta planirane su dvije mjere koje su usmjerene na razvoj potpomognutih područja:

Mjera 4. Poticanje ulaganja na potpomognutim područjima koja kao investicijska mjera izravno utječe na povećanje gospodarske aktivnosti direktnim potporama poduzetnicima kroz otvorene pozive, ali također i izgradnjom poduzetničke infrastrukture i potpornih institucija. Ulaganja u infrastrukturu imaju dvojak učinak, s jedne strane riječ je o izravnim investicijama koja imaju multiplikativni efekt, s druge strane poboljšanje infrastrukture čini život u tim područjima ugodnijim, kako za postojeće stanovništvo, tako i za potencijalne nove stanovnike. Također, financiranje projekata iz društvene infrastrukture i djelatnosti ima za cilj povećati društvenu inkluziju svih stanovnika na potpomognutim područjima, s posebnim naglaskom na društveno najugroženije i marginalizirane skupine.

Mjera 8.  Društveni i gospodarski razvoj potpomognutih područja čija je svrha pridonijeti gospodarskoj i socijalnoj revitalizaciji slabije razvijenih područja kroz ulaganja u projekte iz područja komunalne i socijalne infrastrukture provedbom različitih programa. Programi su koncipirani kao odgovor na razvojne prioritete lokalne i područne razine i predstavljaju podršku u unapređenju i razvoju društvene, javne, komunalne, socijalne i gospodarske infrastrukture. Korisnici programa u širem smislu su svi stanovnici lokalne zajednice na potpomognutim područjima koji imaju korist od provedbenih aktivnosti programa.

Osim navedenih strateških dokumenata na nacionalnoj razini koji predstavljaju jedno od polazišta za definiranje smjernica, ciljeva, te mjera i aktivnosti ovog Programa, potrebno je spomenuti i Županijsku razvojnu strategiju Sisačko-moslavačke županije 2017.-2020 . godine. Iako je formalno razdoblje na koje se odnosila ova strategija isteklo, pojedini dijelovi Strategije i dalje su aktualni, te također predstavljaju strateški okvir za prepoznavanje i argumentiranje postojećih razvojnih potencijala i ograničenja, te provedbenih mjera i aktivnosti. Tako je u okviru Razvojne strategije  navedena i hijerarhijska struktura  s opisom prioriteta i mjera. To su slijedeći ciljevi: C1 . Gospodarski rast i zapošljavanje ; C2. Zaštita okoliša i očuvanje prirodne i kulturne baštine i C3. Razvoj infrastrukture i unapređenje kvalitete života.

Nadalje, jedno od polazišta za predlaganje smjernica  razvoja i posebnih ciljeva, te mjera i aktivnosti za  jačanje konkurentnosti SMŽ je i   Zakon o potpomognutim  područjima (NN 118/18, Zakon) koji je na snazi od 04. siječnja 2019. godine, te krovni Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (NN 147/14, 123/17, 118/18) u kojem se navodi da su potpomognuta područja ona koja su  prema indeksu razvijenosti ocijenjena kao područja koja zaostaju u razvoju u odnosu na  nacionalni prosjek,  e je njihov razvoj potrebno dodatno poticati. Zakonom o potpomognutim područjima stavlja se naglasak na specifičnosti mikro lokacija i potiče aktivacija svih dionika na zajedničkom radu za dobrobit potpomognutih područja i njihov gospodarski oporavak što je preduvjet za sprečavanje iseljavanja stanovništva i smanjenje negativnog demografskog trenda.    U skladu s člankom 3. Zakona, Republika Hrvatske, jedinice područne (regionalne) samouprave i jedinice lokalne samouprave te njihova tijela dužni su poduzimati sve potrebne radnje radi jačanja konkurentnosti i ostvarenja vlastitih razvojnih potencijala potpomognutih područja (područja koja su prema Zakonu o regionalnom razvoju, na temelju indeksa razvijenosti, ocjenjena kao područja koja prema stupnju razvijenosti zaostaju za nacionalnim prosjekom i čiji je razvoj potrebno dodatno poticati), a između ostalih i  one koje se odnose na:  potporu potpomognutim područjima za povećanje i optimalno korištenje vlastitog razvojnog potencijala, odgovarajuće mjere za ravnomjeran i održiv razvoj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na potpomognutim područjima, zadržavanje i poticanje naseljavanja stanovnika na potpomognuta područja, poticanje unaprjeđenja razvojnih programa na područjima gdje povijesno žive i pripadnici nacionalnih manjina, a koja su demografski, ekonomski ili socijalno oslabljena i značajno ispod prosjeka nacionalne razvijenosti.

Temeljem navedenih zakona, izrađen je od strane MRRFEU Program  održivog društvenog i gospodarskog razvoja potpomognutih područja koji je  u postupku donošenja.

Treba također naglasiti da je osim spomenute Odluke o pokretanju  postupka izrade Programa društvene i gospodarske revitalizacije potpomognutih područja Sisačko-moslavačke županije pogođenih potresom (Narodne novine br. 4/2021.), Vlada Republike Hrvatske 22.travnja 2021. donijela i   Odluku  o nabavi i korištenju roba strateških robnih zaliha u svrhu provedbe mjera otklanjanja posljedica katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije. Tim su odlukama koje se odnose na način rješavanja posljedica potresa na području SMŽ,  razdvojeni  procesi obnove zgrada oštećenih potresom od procesa društvene i gospodarske revitalizacije. Ovakav pristup Vlade za rješavanje složene situacije na području SMŽ također predstavlja okvir za izradu ovog Programa.  Osim toga, Vlada Republike Hrvatske i resorna ministarstva počevši od prosinca 2020. godine donijeli su  niz mjera i odluka za ublažavanje posljedica potresa na području Sisačko-moslavačke županije (popis u Prilogu 1 .). Sve te odluke imaju ili će imati direktne i indirektne implikacije na dinamiku oporavka od potresa, ali i na demografska i ekonomska kretanja i razvojne outpute ove izrazito osjetljive i s razvojnog aspekta jedne od najmanje razvijenih hrvatskih regija.

3. DEMOGRAFSKA, EKONOMSKA I FISKALNA KRETANJA NA PODRUČJU SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE

U ovome dijelu analizirana je dinamika i struktura demografskih, ekonomskih i fiskalnih promjena na lokalnoj i županijskoj razini SMŽ-a u usporedbi s referentnim nacionalnim prosjecima u post-recesijskom razdoblju od 2015. do 2019. godine. U analizi demografskih kretanja korišteni su odabrani ukupni i strukturni pokazatelji stanovništva koji se temelje na podacima popisne statistike i procjene stanovništva koje redovito objavljuje Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS). Ekonomska analiza provedena je na temelju apsolutnih, relativnih i strukturnih pokazatelja BDP-a, zaposlenosti, nezaposlenosti i ekonomske aktivnosti stanovništva koji odražavaju promjene u produktivnim performansama županijskog gospodarstva i trendove na njegovom tržištu rada u odnosu na prosječna kretanja na nacionalnoj razini. U tu svrhu korištena je dostupna gospodarska statistika DZS-a. Također, ovaj dio analize obuhvatio je apsolutne i per capita pokazatelje nominalnog dohotka kao opće mjere ekonomskog bogatstva stanovništva. Za izračun ovih pokazatelja korišteni su dostavljeni podaci Porezne uprave o ostvarenom dohotku stanovništva prije oporezivanja i DZS-ove procjene ukupnog broja stanovnika. Analiza fiskalnih nejednakosti u post-recesijskom razdoblju zasnivala se na dostavljenim podacima Ministarstva financija o izvornim proračunskim prihodima koji su uzeti kao surogatni pokazatelj fiskalnog kapaciteta JLS-a. U svrhu utvrđivanja i analize ključnih izvora konkurentskih slabosti gospodarstva SMŽ-a, na kraju ovog poglavlja izvršena je dekompozicija razlike u ostvarenom BDP-u po stanovniku između Županije i Republike Hrvatske na osnovne komponente, odnosno faktore ispodprosječnih ekonomskih performansi Županije.

2

3

3.1 Analiza općeg kretanja stanovništva

Prema posljednje objavljenoj procjeni stanovništva Državnog zavoda za statistiku (DZS), SMŽ je 2019. godine imala 144.599 stanovnika i prosječnu gustoću naseljenosti od 32,37 stanovnika na km², što je čini trećom po redu najrjeđe naseljenom županijom, dok je prema kriteriju površine čak treća po veličini županija u Republici Hrvatskoj (cf. Tablica 3.1.). Navedeno ukazuje na značajnu demografsku opustošenost prostora Županije, što predstavlja ozbiljno ograničenje za pokretanjem propulzivnijeg razvoja njezinog gospodarstva, kako s aspekta oskudnosti radne snage kao temeljnog proizvodnog faktora, tako i s aspekta ograničenog kapaciteta unutarnjeg tržišta Županije, odnosno niske razine moguće potražnje za finalnim dobrima i uslugama.  

Tablica 3.1. Gustoća naseljenosti i površina županija u Republici Hrvatskoj

             Izvor: priredili autori na temelju podataka DZS-a

Demografska degradacija SMŽ-a posljedica je iznadprosječne depopulacije njezinog stanovništva na što upućuju pokazatelji izvedeni iz službene popisne statistike (cf. Grafikon 3.1.). Uspoređujući relativnu promjenu broja stanovnika na županijskoj i nacionalnoj razini u posljednjem međupopisnom razdoblju, može se vidjeti da je dekadna stopa smanjenja stanovništva Županije bila dva puta veća od dekadne stope smanjenja hrvatskog stanovništva.

Grafikon 3.1. Međupopisna stopa promjene broja stanovnika (%) u Sisačko-moslavačkoj županiji i Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2001. do 2011. godine

Izvor: izračun autora na temelju Popisa stanovništva 2001. i Popisa stanovništva 2011.

Razlike u negativnim populacijskim trendovima između SMŽ-a i Republike Hrvatske zadržale su se i u post-recesijskom razdoblju. U svrhu argumentacije toga, u sljedećoj tablici prikazani su godišnji podaci o ukupnom broju stanovnika u ispodprosječno i iznadprosječno razvijenim područjima u SMŽ, Republici Hrvatskoj te ukupnom obuhvatu njezinih potpomognutih područja (PP) za razdoblje od 2015. do 2019. godine. Pritom, važno je naglasiti da je prema kriteriju trenutno važećeg indeksa razvijenosti čak 84% teritorija Županije ispodprosječno razvijeno, odnosno ima status potpomognutog područja.

Tablica 3.2. Ukupan broj stanovnika u razdoblju od 2015. do 2019. godine

Izvor: izračun autora na temelju podataka DZS-a

Uspoređujući prosječnu dinamiku kretanja stanovništva u razdoblju nakon izlaska hrvatskog gospodarstva iz kriznog stanja 2015. godine može se zaključiti da su, ukupno gledajući, depopulacijski procesi bili znatno izraženiji na razini SMŽ-a nego na razini Republike Hrvatske. Prema procjeni DZS-a, stanovništvo Županije se u 2019. godini smanjilo za 8,95% u odnosu na 2015. godinu, što je gotovo 6 postotnih bodova više od relativnog smanjenja stanovništva na nacionalnoj razini u istom razdoblju. Zabrinjavajuće je to što se stanovništvo u gradovima Kutini i Sisku, kao jedinim JLS-ima u Županiji koje nemaju status potpomognutog područja, smanjilo dvostruko brže od nacionalnog prosjeka. Analogno tome, u ostatku Županije, odnosno u njezinim potpomognutim područjima, zabilježen je relativno veći pad broja stanovnika od nacionalnog prosjeka za potpomognuta područja, a koja u smislu gubitka stanovništva predstavljaju posebno ugrožena područja u Republici Hrvatskoj (cf. Tablica 3.2.). Sve to ukazuje da gotovo čitav prostor SMŽ-a obilježavaju iznadprosječno negativna populacijska kretanja. Naime, od ukupno 19 JLS-a koje pripadaju Županiji, u samo jednoj JLS se stanovništvo smanjilo po neznatno manjoj stopi od depopulacijskog prosjeka za Republiku Hrvatsku, dok je u svega njih 4 stopa smanjenja stanovništva bila manja od one na razini potpomognutih područja u Republici Hrvatskoj (cf. Prilog 2.).

Prisutnost iznadprosječne dinamike depopulacije na prostoru SMŽ-a potvrđuju i godišnje stope promjene ukupnog broja stanovnika u odnosu na prethodnu godinu (verižne stope promjene). Iako je iz navedenih stopa vidljivo usporavanje depopulacije na svim promatranim prostornim razinama, evidentan je značajan negativan jaz između nacionalnih prosjeka s jedne strane te SMŽ-a i njezinih prostornih jedinica s druge strane. Tako su prema podacima ilustriranim na grafikonu 3.2. daleko najveće verižne stope smanjenja stanovništva ostvarila potpomognuta područja u SMŽ, dok je godišnje kretanje depopulacije u SMŽ tijekom post-recesijskog razdoblja gotovo istovjetno prosječnom kretanju depopulacije na razini potpomognutih područja u Republici Hrvatskoj. Sukladno tome, gradove Sisak i Kutinu u kojima živi više od 40% stanovništva SMŽ-a obilježavaju izraženije negativne verižne stope promjene broja stanovnika u usporedbi s onima na nacionalnoj razini.

Grafikon 3.2. Verižne stope promjene broja stanovnika za razdoblje od 2015. do 2019. godine

              Izvor: Priredili autori na temelju podataka DZS-a

Promatrajući strukturu populacijskog pražnjena čitavog prostora Županije može se zaključiti da se SMŽ, kao i Republika Hrvatska, trenutno nalazi u procesu ekstremne depopulacije, a koji se odvija kroz istovremeno negativno djelovanje prirodne i migracijske komponente kretanja stanovništva (cf. tablica 3.3.). To znači da SMŽ pripada najgorem egzodusnom tipu prostora (E4) – izumiranje , odnosno da mehaničko kretanje stanovništva na području Županije ne može nadoknaditi niti ublažiti depopulacijske učinke njezinog negativnog prirodnog prirasta, već naprotiv ono dodatno doprinosi depopulaciji Županije. Ako se sagleda utjecaj pojedinih komponenti populacijskog pražnjenja prostora Županije na lokalnoj razini, onda je njezina demografska situacija još kritičnija. Naime, u dobrom dijelu JLS-a u SŽM utjecaj negativnog prirodnog prirasta na njihovu depopulaciju približio se ili čak premašio utjecaj negativnog migracijskog salda (cf. Prilog 3.). To ukazuje na postepenu degradaciju emigracijskog potencijala u pojedinim JLS-ima te na sve veći značaj prirodne komponente u smanjivanju  njihovog stanovništva, što je indikacija da se one nalaze u poodmaklom stadiju demografskog izumiranja. Sve to upozorava da gravitacijski učinci sveukupnih prilika i okolnosti koje već duže vrijeme vladaju u SMŽ-u nisu poticajni za intenzivnije naseljavanje Županije, niti motivirajući za domicilno mlado stanovništvo u smislu značajnijeg povećanja nataliteta.

Tablica 3.3. Mehaničko i prirodno kretanje stanovništva u Sisačko-moslavačkoj županiji i Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2015. do 2019. godine

                                      Izvor: izračun autora na temelju podataka DZS-a

Osim depopulacije, stanovništvo Županije obilježava i nepovoljna dobna struktura koja se također pogoršava u post-recesijskom razdoblju, na način da se smanjuje udio kontingenta mladih (0-14 god.) i radnog kontingenta (15-64 god.), a povećava udio staračkog kontingenta (65 i više god.) u ukupnom stanovništvu (cf. Grafikon 3.3.). Pritom, iako je isti trend prisutan na nacionalnoj razini, stanovništvo Županije konstantno ima nepovoljniju dobnu strukturu od hrvatskog stanovništva u pogledu zastupljenosti stanovništva pred-radne, radne i post-radne dobi. Primjerice, u 2019. godini Županija je imala za 0,65 postotnih bodova manji udio kontingenta mladih, za 1,41 postotnih bodova manji udio radnog kontingenta i za 2,06 postotnih bodova veći udio staračkog kontingenta u usporedbi s nacionalnom razinom. To ukazuje da je SMŽ ispodprosječna u kontekstu potencijala stanovništva za održavanje ponude radne snage za potrebe županijskog gospodarstva, što također predstavlja značajno demografsko ograničenje budućeg razvoja Županije. Naime, ako se uzme u obzir da je radno sposobno stanovništvo temeljni proizvodni faktor i glavni nositelj ekonomskih aktivnosti, očuvanje demografskih rezervi radne snage u domicilnom stanovništvu predstavlja jednu od osnovnih pretpostavki gospodarske stabilnosti, rasta i razvoja. Stoga, sve nepovoljniji odnos između dobnih kontingenata u stanovništvu Županije upozorava na negativnu reprodukciju njezinog radnog kontingenta, odnosno na nesrazmjer između priljeva mladih naraštaja u radnu dob i odljeva stanovništva iz radne dobi. Problem je u tome što prisutnost takvih okolnosti dovodi do sve manje ponude radne snage na županijskom tržištu rada, a samim time i do degradacije proizvodnih potencijala u županijskom gospodarstvu.

Grafikon 3.3. Udjeli dobnih kontingenata u stanovništvu Sisačko-moslavačkoj županije i Republike Hrvatske u 2015. do 2019. godini (u %)

               Izvor: priredili autori na temelju podataka DZS-a

Na ubrzano pogoršavanje dobne strukture Županije upozorava i promjena vrijednosti njezinog indeksa starenja, a čije vrijednosti ne samo da uvelike premašuju graničnu vrijednost za taj pokazatelj, već one značajno odstupaju od nacionalnog prosjeka (cf. Grafikon 3.4.).

Grafikon 3.4. Indeks starenja za Sisačko-moslavačku županiju i Republiku Hrvatsku u 2015. i 2019. godini (u %)

              Izvor: priredili autori na temelju podataka DZS-a

Indeks starenja mjeri odnos između broja osoba starih 60 i više godina i broja osoba starih od 0 do 19 godina. Budući da indeks starenja veći od 40% ukazuje da se stanovništvo na određenom području nalazi u procesu demografskog starenja, može se zaključiti da je demografsko starenje Republike Hrvatske i SMŽ-a poprimilo kritična obilježja, s tim da je dinamika tog procesa izraženija kod stanovništva Županije. Primjerice, prema podacima DZS-a za 2019. godinu, stanovništvo Županije ima čak za 165,41% veći dobni kontingent 60+ od dobnog kontingent 0-19, što govori da je potencijalna vitalnost i opstojnost biodinamike stanovništva Županije ugrožena. Stoga, ukoliko uskoro ne dođe do pozitivnih promjena u migracijskom i prirodnom kretanju stanovništva na području SMŽ-a te se ne popravi nepovoljan odnos između kontingenta mladih i staračkog kontingenta, u perspektivi će, između ostalog, sve više rasti potrebe za mirovinskim, socijalnim i zdravstvenim izdvajanjima, što će dodatno opteretiti gospodarstvo Županije.

3.2 Obilježja rasta i struktura gospodarstva županije

Dinamika i obilježja gospodarskih kretanja u regionalnim i lokalnim jedinicama koje se nalaze u zemljama s otvorenim i relativno malim gospodarstvima kao što je Republika Hrvatska u pravilu su u velikoj mjeri uvjetovana promjenama u nacionalnom gospodarstvu. Stoga, kroz utvrđivanje stupnja njihove konvergencije ili divergencije u odnosu na prosječne performanse nacionalnog gospodarstva u različitim ciklusima može se utvrditi napredak ili zaostajanje u produktivnim sposobnostima lokalnih i regionalnih gospodarstava, a samim time i razini ekonomskog prosperiteta koju ona mogu postići za svoje stanovništvo. Stoga, kako bi se ocijenila gospodarska snaga i produktivnost SMŽ-a, nužno je prvo utvrditi kako je njezino gospodarstvo reagiralo na efekte pozitivnog ekonomskog ciklusa hrvatskog gospodarstva. U svrhu toga, u sljedećoj tablici prikazane su godišnje vrijednosti odabranih pokazatelja BDP-a Republike Hrvatske i SMŽ u razdoblju od 2015. do 2019. godine.

Tablica 3.4 . Apsolutni i relativni pokazatelji BDP-a Sisačko-moslavačke županije i Republike Hrvatske u razdoblju od  2015. do 2018. godine (u tekućim cijenama)

Izvor: Izračun autora prema podacima DZS-a

*odstupanje je iskazano u postotnim bodovima

U 2018. godini BDP Županije iskazan u tekućim cijenama iznosio je 9,86 milijardi kuna, što je nominalno za 2,12% više od vrijednosti njezinog BDP-a u 2015. godini. Uspoređujući promjene ukupnog BDP-a na nacionalnoj i županijskoj razini , može se zaključiti da je uslijed uzlazne konjunkture hrvatskog gospodarstva došlo da smanjenja relativnog značaja SMŽ-a u teritorijalnoj strukturi BDP-a Republike Hrvatske. Naime, nominalni porast hrvatskog BDP-a tijekom promatranog razdoblja bio je čak za 11,34 postotna boda veći od porasta BDP-a Županije. Posljedično tome, 2018. godine udio Županije u hrvatskom BDP-u bio je za 0,28 postotnih bodova manji nego 2015. godine te je iznosio svega 2,56%.

Slabljenje uloge Županije u poticanju rasta nacionalnog gospodarstva može se sagledati i s aspekta ostvarenog BDP-a po zaposlenom, odnosno produktivnosti rada. Naime, za razliku od nacionalne razine gdje je u razdoblju od 2015. do 2018. godine zabilježen rast produktivnosti rada od 4,92%, Županija je po tom pitanju ostvarila smanjenje od 3,72%. Time su produktivne performanse SMŽ-a u 2018. godini pale na svega 76,16% nacionalnog prosjeka. S obzirom na to da je do pada produktivnosti rada Županije došlo uslijed bržeg rasta zaposlenosti od BDP-a (cf. tablica 3.4. i 3.5.), može se zaključiti da je razvoj županijskog gospodarstva tijekom promatranog post-recesijskog razdoblja bio više radno intenzivno orijentiran. Budući da su radno intenzivna gospodarstva u pravilu nekonkurentna, manje produktivna te stvaraju nižu razinu dodane vrijednosti, sasvim je razumljivo zašto je gospodarstvo Županije ostvarilo neznatan rast u usporedbi s hrvatskim gospodarstvom. Na osnovu toga može se pretpostaviti da Županija zaostaje za Republikom Hrvatskom i u ostalim komponentama ukupne faktorske produktivnosti. Tu se posebno misli na kapitalnu opremljenost rada, što potvrđuju podaci o kretanju bruto investicija u dugotrajnu imovinu po zaposlenom (cf. Grafikon 3.5.). Dakle, unatoč rastu investicija po zaposlenom na obje promatrane prostorne razine, vidljiv je kontinuirani jaz između SMŽ-a i Republike Hrvatske. Time se u perspektivi zasigurno umanjuje potencijal za brži rast županijskog gospodarstva u odnosu na rast nacionalnog gospodarstva.

Grafikon 3.5. Kretanje bruto investicija u dugotrajnu imovinu po zaposlenom u Sisačko-moslavačkoj županiji i Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2015. do 2019. godine (u %)

                       Izvor: Izračun autora prema podacima DZS-a

Sukladno nejednakostima u kretanju i dostignutoj razini relativne produktivnosti županijskog gospodarstva u odnosu na nacionalne prosjeke, tijekom promatranog razdoblja došlo je i do povećanja razlike u prosječnom ekonomskom blagostanju stanovništva između SMŽ-a i Republike Hrvatske.  U usporedbi s 2015. godinom, nominalni BDP po stanovniku Županije smanjio se 2018. godine za 1,44%, dok se istovremeno BDP po stanovniku Republike Hrvatske povećao za 14,46%. Posljedično tome, SMŽ je 2018. godine imala čak za 36% manji BDP po stanovniku od Republike Hrvatske. Koliko je gospodarski deprivirano područje Županije najbolje govori podatak da je od svih županija u Republici Hrvatskoj jedino SMŽ ostvarila negativan porast BDP-a po stanovniku u promatranom razdoblju. Navedeno upozorava na kontinuirano slabljenje proizvodnih činitelja Županije i neefikasno korištenje raspoloživih gospodarskih potencijala Županije u odnosu na njezino okruženje, zbog čega su trenutne produktivne sposobnosti županijskog gospodarstva jednostavno premale u kontekstu sve većih razvojnih potreba domicilnog stanovništva i želje za postizanjem ekonomski održivijeg i prosperitetnijeg društva.

Osim ispodprosječnih produktivnih i investicijskih performansi, razloge sve većeg gospodarskog zaostajanja Županije treba tražiti i njezinoj u nerazvijenoj gospodarskoj strukturi (cf. Grafikon 3.6.).

Grafikon 3.6. Struktura bruto dodane vrijednosti (BDV) za Sisačko-moslavačku županiju i Republiku Hrvatsku prema NKD-u 2007 u 2018. godini

Izvor: Priredili autori prema podacima DZS-a

Prema podacima o strukturi BDV-a na razini hrvatskih županija za 2018. godinu, gospodarstvo SMŽ-a obilježava monolitna struktura u okviru koje više od polovice njezinog BDV-a nastaje u industrijskim djelatnostima i djelatnostima javne uprave i obrane, obrazovanja te zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. To zapravo govori da je sve izraženija gospodarska divergencija Županije posljedica visokog stupnja industrijske specijalizacije temeljene na nekonkurentnim i tehnološki zastarjelim proizvodnjama, kao i dominacije sektora javnih usluga niskog standarda (više o tome cf. poglavlje 4) u odnosu na druge djelatnosti. Takva gospodarska osnovica zasigurno predstavlja velik rizik za dugoročnu stabilnost županijskog gospodarstva iz razloga što pruža limitirane mogućnosti i prilike za otvaranje novih radnih mjesta i poticanje stanovništva na ekonomsku aktivnost. To je ujedno i glavni razlog zašto se SMŽ posljednjih godina suočava sa sve izraženijim problemom neiskorištenih viškova radne snage, o čemu se detaljnije raspravlja u sljedećem poglavlju.

3.3 Analiza kretanja na tržištu rada

Budući da nejednakosti na tržištu rada između nižih i viših teritorijalno-upravnih razina ukazuju na razlike u mogućnostima i kapacitetima njihovih ekonomija za stvaranje dovoljno radnih mjesta za ekonomski aktivno stanovništvo, u ovome dijelu studije analizirana su kretanja i promjene na tržištu rada SMŽ-a u usporedbi s prosječnim kretanjima na nacionalnoj razini.

Tablica 3.5. Odabrani apsolutni pokazatelji tržišta rada za razdoblje od 2015. i 2019. godine

    Izvor: Izračun autora na temelju podataka DZS-a

Analizirajući promjene u vrijednostima apsolutnih pokazatelja tržišta rada tijekom promatranog post-recesijskog razdoblja može se zaključiti da je uzlazna konjunktura hrvatskog gospodarstva pozitivno utjecala na kretanje zaposlenosti, kako na nacionalnoj razini, tako i na razini Županije i njezinih JLS-a.  Ipak, gospodarski rast Republike Hrvatske imao je relativno slabiji učinak na rast zaposlenosti u SMŽ u usporedbi s nacionalnim prosjekom. U odnosu na 2015. godinu, Županija je u 2019. godini zabilježila rast zaposlenosti od 7,56%, što je za 3,44 postotna boda manje od rasta zaposlenosti na nacionalnoj razini. Divergencija u rastu zaposlenosti vidljiva je i kod usporedbe iznadprosječno razvijenih JLS-a u Županiji s Republikom Hrvatskom. Tako je stopa rasta zaposlenosti u gradu Sisku u promatranom razdoblju bila za 3,61 postotnih bodova manja od nacionalnog prosjeka, dok je negativno odstupanje rasta zaposlenosti u gradu Kutini od nacionalnog prosjeka bilo još izraženije (7,58 postotnih bodova). Iako u znatno  manjoj mjeri, također postoje razlike u apsorpciji radne snage između potpomognutih područja u SMŽ i Republici Hrvatskoj. Tijekom promatranog razdoblja zaposlenost u potpomognutim područjima Županije povećala se za 8,81%, što je za 0,27 postotnih bodova manje od nacionalnog prosjeka za potpomognuta područja.

Rezimirajući prethodno navedena odstupanja po pitanju zaposlenosti može se zaključiti da gospodarstvo SMŽ-a zaostaje za nacionalnim gospodarstvom u aktivaciji radne snage. To je također vidljivo ako se sagleda kretanje zaposlenosti na lokalnoj razini. Naime, za razliku od kretanja zaposlenosti na nacionalnoj razini koje obilježava oscilirajući rast, pojedine JLS u Županiji ostvarile su oscilaciju pada i rasta zaposlenosti, što upozorava na nestabilnost njihovih lokalnih ekonomija (cf. Prilog 4. i Grafikon 3.5.). Pored toga, posebno je indikativan prethodno spomenuti relativno sporiji rast zaposlenosti u Sisku i Kutini,  iz čega proizlazi da čak i iznadprosječno razvijena područja Županije nemaju dovoljnu pokretačku snagu za iniciranje propulzivnijeg rasta županijskog gospodarstva. Zbog toga sve više slabi konkurentnost Županije u zadržavanju radne snage koja bi trebala doprinijeti stvaranju novih vrijednosti u njezinom gospodarstvu. Specifičnosti ovog nepovoljnog trenda dodatno su elaborirane u nastavku.

Grafikon 3.6. Verižne godišnje stope promjene ukupnog broja zaposlenih u odabranim JLS-ima Sisačko-moslavačke županije u razdoblju od 2015. do 2019. godine

                  Izvor: Priredili autori na temelju podataka DZS-a

Sukladno rastu zaposlenosti, sve promatrane prostorne razine zabilježile su nagli pad nezaposlenosti u post-recesijskom razdoblju. Pritom, dinamika smanjenja agregatne nezaposlenosti na razini iznadprosječno i ispodprosječno razvijenih područja SMŽ-a također je bila sporija od nacionalnih prosjeka. Primjerice, u razdoblju od 2015. do 2019. godine nezaposlenost u Županiji smanjila se za 51,4%, što je za 3,6 postotnih bodova manji pad nezaposlenosti od pada nezaposlenosti na nacionalnoj razini u istom razdoblju. Međutim, važno je naglasiti da je, osim Hrvatske Kostajnice, u svim JLS-ima u Županiji evidentan značajno veći apsolutni pad nezaposlenosti nego apsolutni porast zaposlenosti. Zbog toga se pojava naglog smanjenja nezaposlenosti u SMŽ ne može isključivo interpretirati kao rezultat pozitivnih ekonomskih prilika i otvaranja novih radnih mjesta u post-recesijskom razdoblju, već je ona dobrim dijelom direktna posljedica ubrzane emigracije radno sposobnog stanovništva. Zbog toga je došlo do degradacije realnog radnog potencijala Županije, što potvrđuju podaci o godišnjem kretanju veličine ekonomski aktivnog stanovništva (radna snaga). Dakle, za razliku od Republike Hrvatske, ispodprosječno i iznadprosječno razvijena područja u SMŽ zabilježila su smanjenje kontingenta ekonomsko aktivnog stanovništva (cf. Tablica 3.4. i Prilog 4.). To zapravo govori da su ispodprosječni kapaciteti zapošljavanja u gospodarstvu Županije imali negativan učinak na ponudu radne snage na njezinom tržištu rada.

Slabije performanse tržišta rada u Županiji također se ogledaju i kroz njegovu ispodprosječnu efikasnost, odnosno relativno manju iskoristivost raspoložive radne snage u usporedbi s nacionalnim prosjekom (cf. Tablica 2.4.).

Tablica 3.6. Kretanje stope nezaposlenosti u razdoblju od 2015. do 2019. godine

     Izvor: Izračun autora na temelju podataka DZS-a

Analizirajući usporednu statistiku stope nezaposlenosti za razdoblje od 2015. do 2019. godine mogu se utvrditi značajne razlike između ispodprosječno i iznadprosječno razvijenih područja u SMŽ i referentnih nacionalnih prosjeka. Iako se zbog kombiniranog učinka rasta zaposlenosti i emigracije radne snage tijekom post-recesijskog razdoblja stopa nezaposlenosti drastično smanjila na svim promatranim razinama, vidljive su značajne razlike u sposobnosti njihovih ekonomija u generiranju dovoljnog broja radnih mjesta za stanovništvo koje traži posao. Tako je najveća neusklađenost između ponude i potražnje na tržištu rada prisutna unutar potpomognutih područja SMŽ gdje je u 2019. godini čak 14,02% ekonomski aktivnog stanovništva bilo nezaposleno. Međutim, niti učinak kretanja na tržištu rada u gradu Sisku i Kutini nisu značajnije utjecali na stopu nezaposlenosti na razini cjelokupne Županije, a koja je u 2019. godini iznosila 12,92%, što je gotova dva puta veća stopa od nacionalnog prosjeka. Posebno je zabrinjavajuće što je SMŽ u tom smislu ispodprosječna i u usporedbi sa stopom nezaposlenosti na razini ukupnog obuhvata potpomognutih područja u Republici Hrvatskoj. S tim u vezi, pojedine JLS u Županiji su u 2019. godini još uvijek bilježile kritično velike stope nezaposlenosti koje premašuju razinu od 25% (npr. Donji Kukuruzari, Dvor i Gvozd, cf. Prilog 5.). Na temelju svega toga može se zaključiti da je pojava iznadprosječnih viškova radne snage nad njihovom potražnjom zasigurno jedno od kritičnih gospodarskih obilježja SMŽ-a. U tome se može prepoznati jedan od glavnih pokretača budućih nepovoljnih demografskih kretanja na području Županije, budući da nezaposlena radna snaga u pravilu ima najveću sklonost emigriranju.

Glavni uzroci prethodno analiziranih dispariteta na tržištu rada prvenstveno se odnose na nepovoljna strukturna obilježja gospodarstva Županije koja su utvrđena u prethodnom poglavlju. S tim u vezi, važno je naglasiti da je ispodprosječan rast zaposlenosti i niži stupanj efikasnosti tržišta rada ograničio značajniji rast dohodovne moći stanovništva i fiskalnog kapaciteta JLS-a na području Županije u odnosu na nacionalne prosjeke, što također predstavlja jedno od kritičnih obilježja njezinog razvojnog zaostajanja.  O tome se detaljnije raspravlja u sljedećem poglavlju.

3.4 Analiza dohotka stanovništva i izvornih proračunskih prihoda

Ovaj dio analize temelji se na apsolutnim i per capita vrijednostima nominalnog dohotka kao općeg pokazatelja ekonomskog bogatstva stanovništva te apsolutnim i per capita vrijednostima izvornih proračunskih prihoda kao jednog od osnovnih pokazatelja fiskalnog kapaciteta. Sukladno tome, u sljedećoj tablici prikazano je kretanje ukupnog dohotka i izvornih proračunskih prihoda na promatranim prostornim razinama SMŽ-a i Republike Hrvatske u razdoblju od 2015. do 2019. godine.

Tablica 3.7. Kretanje ukupnog dohotka i izvornih proračunskih prihoda u razdoblju od 2015. do 2019. godine (u 1000 HRK)

Izvor: Izračun autora na temelju podataka Ministarstva financija

Prema podacima prikazanim u prethodnoj tablici može se zaključiti da su efekti rasta hrvatskog gospodarstva u post-recesijskom razdoblju imali pozitivan utjecaj na povećanje apsolutnog ekonomskog bogatstva stanovništva i fiskalnog kapaciteta u SMŽ, kako na lokalnoj tako i na županijskoj razini. Drugim riječima, uslijed uzastopnog rasta BDP-a hrvatskog gospodarstva, stanovništvo Županije počelo je ostvarivati veće razine agregatnog dohotka. Budući da prihodi od poreza i prireza na dohodak predstavljaju jedne od najznačajnijih izvornih prihoda proračuna JLS-a, povećanje agregatnog dohotka doprinijelo je i povećanju izvornih prihoda lokalnih proračuna u Županiji.

Uspoređujući relativne veličine promjene vrijednosti analiziranih agregatnih pokazatelja može se utvrditi da je rast dohotka i izvornih proračunskih prihoda u SMŽ imao sporiju dinamiku od prosječnih kretanja na nacionalnoj razini. U 2019. godini stanovništvo Županije ostvarilo je za 19% veći dohodak nego 2015. godine, što predstavlja za 2,08 postotnih bodova manji rast dohotka u odnosu na nacionalnu razinu. Pozitivno je da je napredak u produktivnosti stanovništva u smislu sposobnosti generiranja većih razina agregatnog dohotka zabilježen u svima JLS-ima Županije (cf. Prilog 6.). S tim da su, ukupno gledajući, rastu dohotka u Županiji najviše doprinijela njezina potpomognuta, odnosno ispodprosječno razvijena područja, što je i očekivano budući da su upravo ona zabilježila i relativno veći rast zaposlenosti. Međutim, važno je naglasiti da ova područja imaju relativno malu dohodovnu bazu, stoga je rast njihovog dohotka od 22,92% u stvarnosti rezultirao blagom konvergencijom prema relativnom dohodovnom bogatstvu stanovništva na nacionalnoj razini (cf. Tablica 3.7.).

Analogno promjenama u dostignutoj razini dohotka, vidljive su i razlike u stopama rasta izvornih proračunskih prihoda između SMŽ- i nacionalnih prosjeka, a koje su bile znatno više izražene nego u slučaju dohotka. Primjerice, tijekom promatranog razdoblja izvorni proračunski prihodi na razini Županije porasli su za 6,21%, što je više od tri puta manje od njihove stope rasta na nacionalnoj razini. Isto tako, stopa rasta izvornih proračunskih prihoda u gradu Sisku (10,48%), kao najrazvijenijoj JLS u SMŽ, bila je gotovo dva puta manja od nacionalnog prosjeka. Značajno sporiji rast izvornih proračunskih prihoda u odnosu na rast zaposlenosti na području Županije može ukazivati na relativno slabu izdašnost drugih izvora rasta njezine fiskalne snage. Tu se primarno misli na komunalne naknade i doprinose te prihode od imovine koji uz porezne prihode čine najznačajnije izvore financiranja proračuna JLS-a u Republici Hrvatskoj. U tom kontekstu, može se pretpostaviti da su JLS u SMŽ tijekom promatranog razdoblja bile ispodprosječne u okvirima hrvatskog gospodarstva po pitanju izgradnje ukupne infrastrukture i korištenja javne imovine. Navedeno djelomično potvrđuju podaci o investicijama koji su analizirani u prethodnom poglavlju.

Uvažavajući međugodišnje oscilacije u kretanju ukupnih izvornih proračunskih prihoda na svim promatranim razinama, što je ujedno i obilježje gotovo svih JLS-a u Županiji (cf. Grafikon 3.6. i Prilog 6.), može se zaključiti da u Republici Hrvatskoj postoji problem nestabilnosti lokalnih fiskalnih i nefiskalnih izvornih proračunskih prihoda, što zasigurno ograničava planiranje financiranja javnih potreba na lokalnoj razini. S obzirom na to da su spomenute oscilacije naglašenije kod županijskog prosjeka u odnosu na nacionalni, očigledno je da su razvojne okolnosti u Županiji i u tom aspektu nepovoljnije od nacionalnog prosjeka.

Grafikon 3.7. Verižne godišnje stope promjene ukupnih izvornih proračunskih prihoda u razdoblju od 2015. do 2019. godine (u %)

                 Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima Ministarstva financija

Na osnovu relativizacije ostvarenih dohodaka i izvornih proračunskih prihoda po per capita osnovi može se utvrditi da između SMŽ i Republike Hrvatske kontinuirano postoji značajan razvojni jaz u pogledu relativnog ekonomskog bogatstva stanovništva i relativne izdašnosti izvornih proračunskih prihoda kao osnovnih faktora povećanja životnog standarda i kvalitete života u lokalnim zajednicama. Pritom, važno je istaknuti da su izraženije stope rasta dohotka i izvornih proračunskih prihoda po stanovniku na svim promatranim razinama u odnosu na njihove apsolutne vrijednosti prvenstveno bile uvjetovane negativnim populacijskim kretanjima, odnosno smanjenjem stanovništva (cf. Tablica 3.8.).

Tablica 3.8. Kretanje ukupnog dohotka i izvornih proračunskih prihoda po stanovniku u razdoblju od 2015. i 2019. godine

Izvor: izračun autora na temelju podataka Ministarstva financija

Unatoč tome što je ukupni dohodak po stanovniku na razini Županije porastao tijekom promatranog razdoblja za čak 30,7%, što je za 5,67 postotnih bodova više od rasta vrijednosti ovog pokazatelja na nacionalnoj razini, još uvijek postoji značajna razlika u dohodovnoj moći između stanovnika Županije i Republike Hrvatske. Tako je u 2019. godini prosječni mjesečni dohodak po stanovniku u Republici Hrvatskoj bio za 285 kuna veći od prosječnog mjesečnog dohotka po stanovniku u Županiji. Zapravo, od svih JLS-a u SMŽ, jedino je grad Sisak u 2019. godini uspio ostvariti veći dohodak po stanovniku od nacionalnog prosjeka i to za 5,02% (cf. Prilog 7.).  Navedeno ukazuje da postojeći izvori stjecanja dohotka na lokalnoj razini u SMŽ  generiraju ispodprosječnu potrošačku snagu domicilnog stanovništva.

U usporedbi s nacionalnim prosjekom, sve promatrane prostorne razine, izuzev potpomognutih područja, ostvarile su značajno manji rast izvornih proračunskih prihoda po stanovniku tijekom promatranog razdoblja. To je doprinijelo povećanju njihovog zaostajanja za Republikom Hrvatskom u pogledu relativne izdašnosti izvornih proračunskih prihoda kao osnovnog faktora isporuke i unaprjeđenja kvalitete lokalnih javnih usluga i dobara, a samim time i podizanja opće kvalitete života u lokalnim zajednicama. Primjerice, u 2019. godini izvorni proračunski prihodi po stanovniku Županije iznosili su svega 71,22% nacionalnog prosjeka, dok je u istoj godini čak više od polovica JLS-a u Županiji ostvarila izvorne proračunske prihode po stanovniku koji su bili ispod razine od 50% nacionalnoga prosjeka (cf. Prilog 7.). To ukazuje na izrazito nisku ekonomsku snagu JLS-a u Županiji, a posljedično tome i na njihovu fiskalnu potkapacitiranost u zadovoljavanju javnih potreba i poticanju propulzivnijeg gospodarskog razvoja. Slično kao i kod dohotka, glavni uzrok tome je relativno mala porezna baza, zbog čega postojeći modeli državnih potpora lokalnim proračunima u potpomognutim područjima Županije trenutno niti ne mogu značajnije povećati njihove fiskalne kapacitete.

3.5 Ključni izvori konkurentskih slabosti gospodarstva Sisačko-moslavačke županije

Polazeći od toga da konkurentnije županije u pravilu ostvaruju veću razinu BDP-a po stanovniku od nacionalnog prosjeka, ključnu ulogu u podizanju konkurentnosti SMŽ-a imaju upravo oni faktori koji mogu doprinijeti smanjenju dugoročnog jaza u BDP-u po stanovniku između Županije i Republike Hrvatske. Prema OECD-ovoj metodologiji, razlika u prosječnom ekonomskom blagostanju između Županije i Republike Hrvatske može se dekomponirati na četiri osnovne komponente:

S obzirom na to da svaka od prikazanih komponenti predstavlja specifičnu determinantu, odnosno faktor koji u određenoj mjeri doprinosi smanjenju ekonomskih performansi Županije u odnosu na nacionalni prosjek, korištenjem spomenute metodologije moguće je identificirati ključne izvore konkurentskih slabosti SMŽ-a u hrvatskom gospodarstvu (cf. tablica 3.9.).

Tablica 3.9. Osnovne komponente dekompozicije odstupanja županijskog BDP-a po stanovniku u odnosu na nacionalni prosjek

Izvor: Spiezia, V. (2004): Measuring regional economies in OECD countries, u  Income Disparities in China - an OECD perspective, OECD

U dekompoziciji ostvarene razlike u BDP-u po stanovniku između SMŽ-a i Republike Hrvatske korišteni su podaci prikazani u tablici 3.9.

Tablica 3.10. Odabrani ekonomski pokazatelji Sisačko-moslavačke županije i Republike Hrvatske u 2018. godini

Izvor: priredili autori na temelju podataka DZS-a

Rezultati dekompozicije prikazani su na sljedećem grafikonu.

Grafikon 3.8. Osnovne determinante ispodprosječnih ekonomskih performansi SMŽ-a u 2018. godini

                 Izvor: Izračun autori na temelju podataka prikazanih u Tablici 3.9.

Prema podacima za 2018. godinu, stopa nezaposlenosti i stopa komutacije ističu se kao glavni faktori ispodprosječnog BDP-a po stanovniku Županije. Prisutnost snažnog nepovoljnog utjecaja stope zaposlenosti na ekonomske performanse Županije ukazuje na izražen problem strukturne i kvalifikacijske neusklađenosti na njezinom tržištu rada. To znači da ponuda i kvalifikacijska obilježja radne snage u SMŽ ne odgovaraju potrebama, zahtjevima i kapacitetima zapošljavanja poslodavaca u županijskom gospodarstvu, zbog čega Županija raspolaže sa značajnim neiskorištenim resursima radne snage koji se potencijalno mogu aktivirati i povećati njezinu ekonomsku snagu. To se može postići kroz ciljane programe osposobljavanja, edukacije i prekvalifikacije ekonomski aktivnog stanovništva koji su prilagođeni potrebama deficitarnih zanimanja, ali s druge strane i kroz poticanje razvoja djelatnosti za koje postoje konkurentske prednosti u neiskorištenim resursima radne snage. Na nužnost primjene takvog pristupa ukazuje i izrazito negativan utjecaj stope komutacije na ekonomske performanse Županije, što znači da dio ekonomski aktivnih stanovnika koji žive na području SMŽ-a doprinosi gospodarstvima razvijenijih susjednih županija, budući da u SMŽ ne mogu pronaći ili pokrenuti posao primjeren njihovom obrazovanju, struci i kompetencijama.

Utjecaj produktivnosti rada na ispodprosječne ekonomske performanse Županije dodatno potvrđuje već ranije dijagnosticiran problem niske razine kapitalne i tehnološke opremljenosti rada i zastarjele ili neodgovarajuće gospodarske infrastrukture. Stoga je razumljivo zašto se županijsko gospodarstvo s vremenom specijaliziralo u radno intenzivnim i nisko produktivnim proizvodnjama i uslugama koje nemaju dovoljno snažne kapacitete za poticanje snažnije konvergencije Županije prema prosječnim vrijednostima na razini nacionalnog gospodarstva. Međutim, važno je naglasiti da su infrastruktura i tehnologija nadoknadivi resursi, stoga ulaganja u ova područja mogu relativno brzo aktivirati neiskorištene ljudske i prirodne potencijale SMŽ-a te ih staviti u funkciju stvaranja novih ekonomskih vrijednosti i povećanja produktivnih sposobnosti županijskog gospodarstava.

Nepovoljni učinci stope aktivnosti na prosječno ekonomsko blagostanje stanovništva u SMŽ upozoravaju da je iznadprosječna zastupljenost starijeg stanovništva također jedan od izvora konkurentskih slabosti Županije. Međutim, ako se stvore mogućnosti i pruže prilike za uključivanje starijih osoba u društvene i poduzetničke aktivnosti, neiskorišteni ljudski potencijali starijeg stanovništva mogu doprinijeti jačanju ekonomske snage Županije. To se posebno odnosi na osmišljavanje i komercijalizaciju proizvoda i usluga koji se temelje na tradicionalnim vještinama i znanjima, što, između ostalog, može potaknuti ekonomsku revitalizaciju demografski opustošenih JLS-a  na području Županije.

3.6 Zaključna razmatranja

U nastavku su rezimirani najvažniji rezultati i zaključci do kojih se došlo temeljem analize demografskih, gospodarskih i fiskalnih obilježja SMŽ-a u post-recesijskom razdoblju:

- Ukupno gledajući, dinamika negativnog kretanja stanovništva u post-recesijskom razdoblju znatno je izraženija na razini SMŽ-a nego na razini Republike Hrvatske. Ono što posebno zabrinjava je da se čak i stanovništvo u iznadprosječno razvijenim dijelovima Županije počelo smanjivati dvostruko brže u odnosu na nacionalni prosjek, što upozorava da opći uvjeti života, rada i poslovanja koji su vladali na čitavom području Županije tijekom pozitivne konjunkture hrvatskog gospodarstva nisu bili dovoljno poticajni za prirodnu obnovu i zadržavanje domicilnog stanovništva.

- Iznadprosječna depopulacijska kretanja na području Županije značajno su pogoršala dobnu strukturu županijskog stanovništva, čime je ugrožena potencijalna vitalnost i opstojnost njegove biodinamike, ali i degradirana sposobnost reprodukcije i održavanja volumena radnog kontingenta kao temeljnog izvora ponude radne snage u županijskom gospodarstvu. Stoga, ukoliko uskoro ne dođe do pozitivnih promjena u migracijskom i prirodnom kretanju stanovništva na području SMŽ-a, u perspektivi se može očekivati sve manja ponuda radne snage županijskom gospodarstvu, što će ograničiti njegove produktivne performanse; zatim sve manja razina ukupne potrošnje stanovništva, što će ograničiti kapacitete unutarnjeg tržišta Županije; te sve veća zastupljenost staračkog kontingenta u ukupnom stanovništvu, zbog čega će rasti potrebe za mirovinskim, socijalnim i zdravstvenim izdvajanjima, a koje će dodatno opteretiti sustava raspodjele proizvedenih vrijednosti u županijskom gospodarstvu.

- Budući da je tijekom post-recesijskog razdoblja županijsko gospodarstvo raslo šest puta sporije od ukupnog hrvatskog gospodarstva,  smanjio se relativni značaj SMŽ-a u teritorijalnoj strukturi BDP-a Republike Hrvatske. Analogno tome, smanjila se produktivnost rada u SMŽ, kao i prosječno ekonomsko blagostanje njezinog stanovništva prema kriteriju ostvarenog BDP-a po stanovniku. Efekti slabljenja gospodarskog značaja Županije izravna su posljedica dugogodišnjeg ispodprosječnog priljeva kapitalnih investicija u županijsko gospodarstvo, a sukladno tome i razvoja monolitne gospodarske strukture koja se dominantno temelji na radno intenzivnim proizvodnjama niskih dodanih vrijednosti. Takva strukturna obilježja gospodarstva Županije nemaju dovoljan potencijal za brži gospodarski rast i konvergenciju prema prosječnim performansama nacionalnog gospodarstva. Tim više što je povećanje jaza u produktivnosti između županijske i nacionalne razine zabilježeno upravo u godinama pozitivnog ciklusa hrvatskog gospodarstva.

- Iako je rast hrvatskog gospodarstva pozitivno utjecao na porast zaposlenosti i smanjenje nezaposlenosti u SMŽ, važno je naglasiti da je smanjenju nezaposlenosti u SMŽ značajno doprinijela ubrzana emigracija stanovništva. Zbog toga se tijekom post-recesijskog razdoblja dodatno smanjila veličina kontingenta ekonomski aktivnog stanovništva u županijskom gospodarstvu. S obzirom na utvrđene razlike u dinamici promjena apsolutnih pokazatelja tržišta rada između županijske i nacionalne razine, može se zaključiti da županijsko gospodarstvo ima ograničene mogućnosti za apsorpciju raspoložive radne snage, što ima demotivirajući učinak na ekonomsku aktivaciju domicilnog stanovništva i zadržavanje radne snage.

- Razvojni dispariteti između Županije i Republike Hrvatske javljaju se i u pogledu efikasnosti tržišta rada, pri čemu Županiju obilježava znatno veći stupanj neusklađenost između ponude i potražnje na tržištu rada. Kontinuirano visoke stope nezaposlenosti u SMŽ upozoravaju na kroničan problem iznadprosječnih viškova aktivne radne snage u županijskom gospodarstvu, što predstavlja jedan od glavnih pokretača depopulacijskih procesa. S obzirom na utvrđene razlike između nacionalnih i županijskih stopa nezaposlenosti, evidentno je da su kapaciteti zapošljavanja u gospodarstvu Županije izrazito niski u odnosu na razvojne potrebe i preferencije domicilnog stanovništva, što pojačava njegovu divergenciju u odnosu na razvojne prosjeke nacionalnog gospodarstva.

- Zbog relativno male dohodovne baze, ukupni dohodak stanovništva u SMŽ rastao je sporijom dinamikom od rasta ukupnog dohotka stanovništva na nacionalnoj razini. Unatoč zabilježenom rastu ukupnog dohotka, godišnje promjene u razini ostvarenog dohotka po stanovniku ukazuju da između Županije i Republike Hrvatske postoji dugogodišnji jaz u relativnom ekonomskom, odnosno dohodovnom bogatstvu stanovništva. Na osnovu toga može se zaključiti da stanovnici SMŽ-a imaju ograničene mogućnosti zarade u županijskom gospodarstvu, stoga postojeći načini stjecanja dohotka u SMŽ generiraju ispodprosječnu potrošačku snagu njezinog stanovništva, kao osnovnog faktora za povećanje životnog standarda.

- Gospodarska nerazvijenost Županije umanjila je izdašnost izvora fiskalne snage njezinih JLS-a, što je uvjetovalo značajno sporiji rast ukupnih izvornih proračunskih prihoda na području Županije u usporedbi s nacionalnim prosjekom. Pored toga, JLS u SMŽ bilježe i znatno veće međugodišnje oscilacije u kretanju izvornih proračunskih prihoda u odnosu na prosječna kretanja na nacionalnoj razini, što implicira veći stupanj nestabilnosti izvora financiranja proračuna JLS-a, a samim time i neizvjesnosti u planiranju financiranja njihovih javnih potreba. S druge strane, rastuće nejednakosti između Županije i Republike Hrvatske po osnovi ostvarenih proračunskih prihoda po stanovniku indiciraju na izraženu fiskalnu potkapacitiranost JLS-a u Županiji, zbog čega one bez državne intervencije nisu sposobne premostiti sve veći razvojni jaz po pitanju dostupnosti i standarda javnih usluga.

- Dekompozicija ispodprosječnih ekonomskih performansi SMŽ-a na osnovne faktore ukazala je da je glavni izvori konkurentskih slabosti SMŽ-a strukturna neprilagođenost županijskog gospodarstva kvalifikacijskim obilježjima domicilnog radno sposobnog stanovništva, zbog čega u županijskom gospodarstvu postoje značajni viškovi neiskorištenih resursa radne snage. Zbog istog razloga razvijenije susjedne županije aktivirale su dio radne snage s prebivalištem na području SMŽ, što dovodi do apsurdne situacije da se konkurentske prednosti gospodarstava susjednih županija naspram SMŽ-a dijelom temelje i na korištenju njezine radne snage. Povrh toga, ispodprosječne ekonomske performanse Županije dodatno su determinirane niskom razinom kapitalne i tehnološke opremljenosti rada, kao i iznadprosječnom zastupljenošću starijeg stanovništva u ukupnoj populaciji Županije, što ukazuje na nužnost modernizacije proizvodnih kapaciteta, ali i kreiranja odgovarajućih prilika za ekonomsku aktivaciju sve starijeg domicilnog stanovništva.

Iz svega prethodno navedenog može se zaključiti da SMŽ nakon izlaska hrvatskog gospodarstva iz kriznog stanja 2015. godine obilježava kontinuirano negativno odstupanje od prosječnih demografskih, ekonomskih i fiskalnih kretanja na nacionalnoj razini. Sporija dinamika razvoja u odnosu na nacionalne prosjeke bila je prisutna i na razini gradova Siska i Kutine, a koji su prema rezultatima indeksa razvijenosti za razdoblje od 2014. do 2016. godine bile jedine iznadprosječno razvijene JLS u Županiji. Većina analiziranih pokazatelja ukazuje da čak i ovi gradovi sve više konvergiraju prema zoni ispodprosječne razvijenosti u odnosu na prosječne razvojne okolnosti u Republici Hrvatskoj. S obzirom na nedostatne demografske, gospodarske i fiskalne kapacitete Županije, sasvim je razvidno kako je za učinkovito pokretanje ravnomjerne društvene i gospodarske revitalizacije razvojno depriviranog prostora Županije potrebna dodatna intervencija.

4. RAZVOJNE IMPLIKACIJE MATERIJALNIH I NEMATERIJALNIH ŠTETA UZROKOVANIH POTRESOM

Analiza posljedica potresa neodvojiva je od polazišnih postavki socio-ekonomske strukture potresom pogođenog područja koje je kada je riječ o Sisačko-moslavačkoj županiji jedno od najranjivijih područja Republike Hrvatske. Uz dugoročne posljedice ratnih zbivanja na dugogodišnja negativna socio-ekonomska kretanja nepovoljno su utjecale i promjene gospodarske strukture koje su konstantno narušavale gospodarske pokazatelje, pokazatelje kvalitete života te dodatno inducirale demografski odljev. Takvo stanje  značajno smanjuje otpornost određenog područja na negativne učinke katastrofalnih događanja i otežava mogućnosti brzog oporavka. Pored navedenog, predstavlja i katalizator za ubrzanje negativnih tendencija.

Kada je riječ o štetama uzrokovanim djelovanjem potresa, mogu se prepoznati izravni i neizravni učinci. Naime, potres uzrokuje izravne štete na kapitalnim objektima, ali i izravne i neizravne štete povezane s gubicima koji nastaju zbog izostanka uobičajenih društvenih i gospodarskih aktivnosti. Također, nepovoljno djelovanje potresa, kao i bilo koje druge prirodne katastrofe, može se sagledati kroz različite oblike neželjenih posljedica i gubitaka po stanovništvo (npr. poginulo i ozlijeđeno stanovništvo, privremeno i trajno raseljeno stanovništvo, ekonomsko-socijalne posljedice koji se očituju u izgubljenom dohotku  i imovini, ali i različite druge psihološke i socijalne posljedice s kojima se stanovništvo može suočiti u stresnim situacijama izazvanim razornim učincima potresa). Posebno su u tom smislu ugrožene tradicionalno ranjive skupine nezaposlenog, siromašnog, starijeg ili bolesnog stanovništva, kao i drugih socijalno ugroženih skupina,  budući da se njihovi uobičajeni socio-ekonomski problemi dodatno intenziviraju u uvjetima prirodnih katastrofa.

Stoga je jedan od prvih koraka u ocjeni posljedica potresa analiza postojećih izazova i ograničenja vezanih za socio-ekonomski položaj stanovništva, razinu gospodarske aktivnosti županije, standardu javnih usluga u domeni društvenih te komunalnih djelatnosti, razine socijalne skrbi i zaštite, stanja opće javne i poslovne infrastrukture te stanja stambenog fonda. Naime, s obzirom da je prostor Sisačko-moslavačke županije jedno od socio-ekonomski najzaostalijih područja Republike Hrvatske, može se očekivati da je potres dodatno ubrzao i pogoršao već prisutna nepovoljna kretanja i to u značajno većoj mjeri nego kada je to slučaj s razvijenijim područjem (primjerice područjem grada Zagreba).

Isto tako, s obzirom da je uobičajeno najveća imovina svakog društva sadržana u vrijednosti stambenog fonda, tako su  i posljedice potresa najveće u tom sektoru gdje dominiraju štete i gubici fizičkih osoba, poduzetnika i obrtnika, ali značajne su štete i na javnoj infrastrukturi, posebno na objektima kao što su bolnice, škole te vrtići koji čine važan segment društvene infrastrukture i bez koje nije moguća niti dugoročna opstojnost gospodarskih aktivnosti.

Također, ne treba zaboraviti niti na nepovoljne okolišne učinke potresa, a koji su primarno vezani uz specifična  geomorfološka obilježja određenog područja, stanje javne infrastrukture te razinu nastalih oštećenja koja mogu dovesti do naglog prekida isporuke osnovnih komunalnih usluga poput, primjerice, opskrbe pitkom vodom, električnom energijom, odvoza i zbrinjavanja otpada te odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Navedeno može generirati dodatna zagađenja i ugroze za lokalno stanovništvo i ekosustave.

Isto tako, sami učinci potresa mogu se prema vremenskim obilježjima njihovog utjecaja podijeliti na kratkoročne, srednjoročne i dugoročne. Naime, najznačajniji kratkoročni učinci vezani su za kretanje stanovništva te njihove društvene i gospodarske aktivnosti na potresom pogođenom području. Srednjoročni učinci vezani su za razinu i specifičnosti nastalih šteta koje u srednjem roku (od 3 do 5 godina) mogu ograničiti oporavak potresom zahvaćenih područja u smislu normalnog, odnosno uobičajenog odvijanja društvenih i gospodarskih aktivnosti. Dugoročne posljedice vezane su za trajne štete i gubitke koji rezultiraju demografskim i gospodarskim odumiranjem određenog prostora. Pritom, važno je istaknuti da izostanak pravovremene i brze sanacije kratkoročnih posljedica može rezultirati većim rizikom nastanka dugoročnih posljedica potresa, za čije ublažavanje su potrebna značajno veća sredstva i vremenski period.

Uvažavajući prethodno elaborirana tipična obilježja socio-ekonomskih posljedica razornih potresa, sasvim je jasno zašto je serija potresa koja je zahvatila područje Županije inicirala asimetrične razvojne šokove s učinkom dodatnog pojačavanja njezinih negativnih razvojnih divergencija, kao i poteškoća u njihovom otklanjanju. Ukupne štete uzrokovane potresima nastalim krajem prosinca 2020. godine procjenjuju se na 41,6 mld kuna. Važno je naglasiti da se navedene procjene temelje na očekivanim scenarijima obnove i oporavka potresom zahvaćenih područja, što znači da realno štete u konačnici mogu biti i znatno veće, što ovisi o čitavom nizu čimbenika, primjerice, vremenskih prilikama, duljini trajanja obnove, ali i dinamici gospodarskog i socijalnog oporavka.

Izuzetno značajna oštećenja nastala su i u poslovnom sektoru u okviru kojeg se visina trenutno procijenjenih šteta i gubitaka približila iznosu od 2 milijarde kuna. Ipak, kao što je već prethodno naglašeno, izuzetno je teško objektivno procijeniti tekuće štete svih onih poslovnih subjekata koji zbog oštećene imovine i opreme ili naglog gubitka tržišta ne mogu obavljati svoju djelatnost. Također tu se postavlja pitanje i njihove financijske održivosti, budući da uslijed smanjenje razine poslovanja i manjka prihoda ne mogu pokrivati redovite troškove poslovanja, a posebno one fiksne troškove poput najma i kreditnih obveza, zbog čega će brojni poslovni subjekti biti prisiljeni na likvidaciju, što zasigurno predstavlja trajnu štetu za lokalno gospodarstvo. Osim spomenutih sektora, značajnu štetu pretrpjela je i javna infrastruktura, posebice u sektoru opskrbe vodom te zbrinjavanja otpadnih voda. Posljedično tome, posebno zabrinjava nedostatak pitke vode za potrebe stanovništva, ali i vode potrebne za nesmetano odvijanje poljoprivrednih djelatnosti i stočarstva. Od ostalih sektora značajnije štete vidljive su u sektorima zdravstva, odgoja i obrazovanja, kulture i kulturne baštine te socijalne skrbi.

S obzirom da je područje Sisačko-moslavačke županije izuzetno bogato kulturnom baštinom i arheološkim nalazištima, veliki dio devastiranog stambenog fonda također ima obilježja zaštićene kulturne baštine, što dodatno povećava štetu od potresa, posebice u subjektivnom smislu. Na području županije oštećeno je oko 29.431 stambenih objekata, od čega su 2.468 privatna te 53 javna objekta kategorizirana kao „neupotrebljiva“. U povijesnim urbanim zonama Siska, Petrinje i Gline oko 602 objekta ili 53,23 posto od 1.131 pregledane stambene jedinice pretrpjele su značajnu štetu. Također, utvrđeno je da su 142 pojedinačna nepokretna kulturna dobra, odnosno zgrade kulturne baštine, pretrpjela određenu strukturnu štetu, a 103 od njih su kategorizirana kao „privremeno neupotrebljiva“ ili „neupotrebljiva“.

U okviru javne infrastrukture, kada je riječ o prometnom sektoru, potresna oštećenja imala su sljedeće značajke: poprečne i mrežaste pukotine na asfaltnim kolnicima; lomljenje betona na mostovima, vijaduktima i nadvožnjacima; oštećenja nosača; deformacije ležajeva i prijelaznih uređaja; oštećenja na cestovnim i željezničkim objektima i upravnim zgradama; te pojava i otvaranje klizišta. Međutim, važno je istaknut da su prekidi prometa bili samo privremenog karaktera što je u tom smislu izazvalo ograničene gospodarske štete.

U sektoru energije najveća oštećenja zabilježena su u sektoru distribucije i prijenosa električne energije. Pored toga, problem predstavljaju i dodatne potrebe za osiguranjem električne energije u dijelovima županije i privremenim objektima u kojima je smješteno dislociran stanovništvo. Naime, kapaciteti dosadašnje elektroenergetske mreže nisu niti bili dostatni za zadovoljavanje potreba na prostoru čitave Županije, stoga trenutne specifičnosti ukupne potražnja za električnom energijom na razini Županije predstavljaju poseban izazov.

Posebno izražen problem predstavlja opskrba pitkom vodom, budući da je na javni vodoopskrbni sustav u županiji priključeno tek 75% stanovnika. Također, za razliku od urbanih područja, stanovništvo u ruralnim područjima koristi se bunarima i pojedinačnim kanalizacijskim sustavima. Potres je uzrokovao brojna oštećenja te zagađenja vode koja uzrokuju nedostatak pitke vode za stanovništvo te poljoprivredu i stočarstvo.

U nastavku je dan detaljniji pregled učinaka potresa s posebnim osvrtom na ključne pokazatelje pojedinih sektora prije potresa. Naime, nepovoljni demografski, gospodarski, socijalni, infrastrukturni i drugi razvojni pokazatelji Sisačko-moslavačke županije potresom su dodatno intenzivirani, ali su doprinijeli  i puno većim štetama i značajnijim negativnim učincima. Naime, kao područje niske razine otpornosti na vanjske šokove kao što su elementarne nepogode, Sisačko-moslavačka županija ima slabije mehanizme društvenog i gospodarskog oporavka. Stoga je definiranje i implementacija mehanizama i mjera državne intervencije puno zahtjevniji proces budući da se realizira u uvjetima značajno slabijih resursa i potencijala, kako kadrovskih, tako i upravljačko-administrativnih, financijskih, fiskalnih i drugih.

4

4.1 Demografski aspekti razvojnih ograničenja

Analiza općeg kretanja stanovništva Sisačko-moslavačke županije ukazala je da je čitav prostor županije uključujući i stanovništvom najbrojnije te gospodarski najrazvijenije sredine, kao što su Sisak i Kutina, u procesu ekstremne depopulacije te pripada egzodusnom tipu prostora. Takav zaključak ključna je identifikacija najvažnijeg razvojnog ograničenja Županije, ubrzane depopulacije prostora, koji se ne može zaustaviti temeljem mehaničkog kretanja stanovništva. Potres je samo dodatno ubrzao populacijsku degradaciju prostora te prijeti dodatan rizik degradacije starosne i obrazovne strukture stanovništva. U tablici 4.1. prikazani su najznačajniji učinci potresa koji su produbili razvojna ograničenja Županije.

Tablica 4.1. Sažeti prikaz učinaka potresa na demografska kretanja

4.2 Gospodarski aspekti razvojnih ograničenja

Kako je navedeno u zaključcima gospodarskih kretanja na prostoru Sisačko-moslavačke županije, u svim segmentima gospodarstva bilježe se ispodprosječni pokazatelji koji su u visokoj uzročno-posljedičnoj korelaciji sa katastrofalnim demografskim kretanjima. Izravne i neizravne štete i gubici koji su nastali potresom dodatno intenziviraju dugogodišnja negativna kretanja u više međusobno povezanih segmenata kao što su smanjenje potražnje i dohotka na lokalnom tržištu, izostanak te smanjen obujam poslovnih aktivnosti, dodatni poremećaji na tržištu rada, problemi u opskrbi javnim uslugama te brojni drugi.

Stoga se u okviru NPOO, vezano za Energetske tranzicije za održivo gospodarstvo na području Sisačko-moslavačke županije planiraju ulaganja u energetske kompanije poticanjem korištenja vodika i novih tehnologija u proizvodnji (Petrokemija), razvoj tehnologije skladištenja CO2 (Petrokemija – INA – Ivanić Grad) te inovativni projekt Biorafinerija za proizvodnju naprednih biogoriva u Sisku izgradnjom energetski samoodrživog bioindustrijskog kompleksa.

U kratkom roku, posebno je zabrinjavajući utjecaj izravnih oštećenja imovine poduzetnika i obrtnika koji predstavljaju veliki rizik u kontekstu njihova opstanka. Naime, analiza gospodarskih pokazatelja ukazuje na nisku razinu produktivnosti te uspješnosti poslovanja, kao i nisku razinu dohodovne snage lokalnog gospodarstva. Stoga, može se zaključiti da lokalno gospodarstvo ne samo da nema primjerenu akumuliranu štednju već se može pretpostaviti i visoka relativna razina zaduženosti te opterećenja redovnim troškovima poslovanja. Sve indicira nisku razinu otpornosti lokalnog gospodarstva na vanjske šokove što može dovesti do trajnih posljedica u smislu zatvaranja velikog broja malih i srednjih poduzeća i obrta. Takav scenarij uzrokovat će dramatično propadanje gospodarstva Županije ne samo u kratkom roku već i trajno.

U tablici 4.2. prikazani su sažeti učinci potresa na gospodarska kretanja na prostoru Županije te potencijalne implikacije na razvojna ograničenja. Može se zaključiti da učinak potresa u najvećoj mjeri pogađa tržište rada kroz privremenu nemogućnost obavljanja poslovnih zadataka ili zbog obustave poslovanja ili zbog usmjerenosti na rješavanje egzistencijalnih pitanja stanovanja. Drugi segment odnosi se na poslovanje dijela poduzetnika i obrtnika. Svi ostali čimbenici gospodarskih kretanja više su povezani sa dugogodišnjim problemima sustava upravljanja i financiranja regionalnim razvojem. Stoga je od presudne važnosti hitna intervencija u osiguranju primjerenog dohotka te stambenog pitanja za stanovništvo te financiranja i ostalih oblika potpore za poduzetništvo i obrtništvo.

Tablica 4.2. Sažeti prikaz učinaka potresa na gospodarska kretanja

4.3 Razvojna ograničenja u sektoru društvene infrastrukture

Posljedice potresa, kada je u pitanju društvena infrastruktura, u najvećoj mjeri odrazile su se na privremenu obustavu javnih usluga u domeni odgoja i obrazovanja, zdravstva te socijalne skrbi. U tom smislu, posljedice koje se manifestiraju u smanjenom pristupu odgoju i obrazovanju koje rezultiraju dugoročnim gestacijskim procesima smanjene razine kvalitete obrazovnog sustava, povećanim zdravstvenim oboljenjima te smanjenju kvalitete života, kao i povećanju psiho-socijalnih problema u lokalnoj zajednici, nisu mjerljive. Ono što je zabrinjavajuće, a na što ukazuju privremeni te dijelom neslužbeni podaci je da je u kratkom roku nakon potresa, lokalni prostor trajno napustio dio mlađih obitelji i djece te visokoobrazovanih kadrova koji su i prije potresa bili izuzetno deficitarni. Stoga je i u ovom segmentu potrebno u što kraćem roku identificirati takve, još uvijek, privremene migracije te intervenirati poticajima koji su usmjereni zadržavanju najvitalnijeg dijela demografske strukture kao i predvidjeti mehanizme poticanja privremenog zapošljavanja potrebnih kadrova kao i trajnog naseljavanja.

Tablica 4.3. prikazuje razvojna ograničenja nastala kao rezultanta dugogodišnjih nepovoljnih kretanja u pogledu društvene infrastrukture te potresom uzrokovanih šteta i gubitaka. Činjenica da je veliki broj objekata društvene infrastrukture dodatno pojačava pritisak na upotrebljive objekte posebno u okviru sustava odgoja i obrazovanja, zdravstva te socijalne skrbi. Stoga je u kratkom roku potrebno osmisliti alternativne mehanizme održavanja i unapređenja standarda društvene infrastrukture, sve dok se, u srednjem roku, ne realizira rekonstrukcija oštećenih objekata. Dodatan problem za brzinu obnove pojedinih objekata proizlazi iz bogate kulturne baštine te njihove klasifikacije kao objekata kulturne zaštite što će zasigurno usporiti proces obnove, ali i povećati troškove. Dodatno je važno osmisliti fleksibilne mehanizme pristupa zdravstvenoj i socijalnoj skrbi koji će osigurati zadovoljavajući standard u kratkom roku. Također, jednako tako je važna priprema za sljedeće predškolske i školske cikluse koja mora nadvladati evidentirane probleme pristupa sustavu odgoja i obrazovanja, posebno za djecu u ruralnim krajevima.

Tablica 4.3. Sažeti prikaz učinaka potresa na društvenu infrastrukturu

4.4 Javna infrastruktura

U svim kategorijama mrežne javne  infrastrukture može se zaključiti postojanje ispodprosječnog standarda u odnosu na ostale županije Republike Hrvatske. Ključni problemi vezani su za teškoće i prekide u opskrbi električnom energijom, slabu pokrivenost širokopojasnim internetom i 5G mrežom, neuključenosti u veće transportne sustave prirodnog plina, neizgrađen cjeloviti kanalizacijski sustav s pripadajućim pročistačima otpadnih voda te vrlo slaba opskrba pitkom vodom gdje samo 20% naselja ima potpunu ili djelomično riješenu opskrbu pitkom vodom. Uz oštećenja stambenog fonda koja su značajno pogoršala životne uvjete velikog broja stanovnika, štete na vodoopskrbnom sustavu, ali i dodatna naprezanja elektroenergetskog sustava značajno su se odrazila na društvene i gospodarske aktivnosti, odnosno i na kućanstva i poslovnu zajednicu. Stoga je obnova i rekonstrukcija javne mrežne infrastrukture jedan od najvažnijih segmenata obnove i oporavka županije.

Tablica 4.4. pokazuje da su učinci potresa na javnu infrastrukturu također dominantno kratkoročne naravi. Naime, višestruko značajniji problem predstavljaju dugogodišnja neprimjerena ulaganja u sve segmente javne infrastrukture, koja je kao jedan od najvažnijih čimbenika razvoja, dovela do stagnacije kvalitete života te gospodarstva na prostoru Županije. Paradoksalno je da je, ustvari, nedostatak javne infrastrukture doveo do smanjenog obujma šteta na javnoj infrastrukturi. Stoga su financijski izazovi, kada je riječ o javnoj infrastrukturi, puno manje značajni u kontekstu sanacije oštećenja potresa, već su nemjerljivo veći ukoliko se dimenzioniraju u skladu s potrebama uravnoteženja standarda javne infrastrukture na području Županije. U kratkom roku je potrebno sanirati oštećenu infrastrukturu te ponuditi alternativna rješenja u pogledu javnog prometa i telekomunikacija, kao i opskrbe energentima te pitkom vodom. U srednjem roku važno je pripremiti strateške i planske dokumente potrebne za realizaciju holističke vizije izgradnje mrežne javne infrastrukture na području Županije.

Tablica 4.4. Sažeti prikaz učinaka potresa na javnu mrežnu infrastrukturu

4.5 Zaključna razmatranja o razvojnim ograničenjima

Iz provedene analize vidljivo je kako na području Sisačko-moslavačke županije postoje društveni i gospodarski izazovi koji otežavaju snažniji društveni i gospodarski razvoj kao i obnovu nakon potresa ovoga područja. Sukladno odredbama Zakona o potpomognutim područjima (NN 118/18) jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nositelji su razvoja svoga područja te su dužne osigurati pretpostavke za jačanje konkurentnosti i ostvarenje vlastitih razvojnih potencijala. U svrhu prevladavanja društvenih i gospodarskih izazova potrebna je snažnija inicijativa lokalnih dionika, poduzetnika, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema resornim tijelima državne uprave i prema Europskoj uniji. Kako bi se u potpunosti mogli iskoristiti razvojni potencijali SMŽ nužna je aktivacija i jača uloga lokalnog stanovništva i lokalnih institucija radi ostvarivanja preokreta u društvenom i gospodarskom razvoju Sisačko-moslavačke županije.

Tablica 4.5. Vremenska uvjetovanost učinaka, razvojnih ograničenja te mjera javne intervencije

S obzirom na navedene ocjene, u nastavku se ukratko iznosi sumarna ocjena učinaka potresa te posljedičnih razvojnih ograničenja:

- područje Sisačko-moslavačke županije karakterizira dugogodišnje zaostajanje te izostanak očekivanih pozitivnih efekata intervencije svih razina javne vlasti u pravcu preokretanja negativnih kretanja; potres je navedeno stanje samo intenzivirao i ustvari predstavlja izazov za društvenu i gospodarsku revitalizaciju;

- poseban su problem upravljačko-administrativni kapaciteti te trajno stanje neriješenih imovinsko-pravnih odnosa koje predstavljaju najveći rizik za ostvarenje uspješne obnove i oporavka; stoga su potrebna brza rješenja u okviru svih operativnih resursa općina, gradova, županija, državnih institucija, ministarstava te osigurati brzu realizaciju odštetnih zahtjeva kućanstava i poslovnog sektora;

- posebno je važna hitna javna intervencija u kratkom roku sa naglaskom na zadržavanje postojećeg stanovništva hitnom obnovom ili osiguranjem primjerenih životnih uvjeta te održanje postojećih poduzetnika i obrtnika, svim raspoloživim mjerama financijske i tehničke pomoći; naime, neuspjeh u kratkom roku odrazit će se presudno na društvenu i gospodarsku revitalizaciju u dugom roku;

- potrebe za javnom i društvenom infrastrukturom i prije potresa bile su izuzetno značajne. Stoga u svim sektorima, financijski iznosi rekonstrukcije zahtijevaju značajno veći napor od samih iznosa nastalih štetama od potresa. Bila bi trajna šteta da se napori obnove i oporavka usmjere samo na sanaciju oštećenja već je važno da se posebice javna infrastruktura obnovi na način da barem dostigne prosječne vrijednosti za Republiku Hrvatsku te da prometno, energetski, telekomunikacijski i vodno integrira prostor županije u nacionalni prostor;

- Potrebno je ići u smjeru privremenog i trajnog osiguranja kadrova te institucionalnog kapaciteta za održanje primjerenog standarda zdravstva, socijalne skrbi te odgoja i obrazovanja. Mora se osigurati dovoljno kadrova iz ostalih susjednih županija kako bi se prevladao nedostatak socijalnih radnika, liječnika, učitelja i drugih deficitarnih zanimanja, najprije privremeno, a različitim poticajima i trajno.

5. PRIJEDLOG SMJERNICA I POSEBNIH CILJEVA  ZA DRUŠTVENO-GOSPODARSKU REVITALIZACIJU I JAČANJE KONKURENTNOSTI

Nepovoljna demografska slika i stanje ekonomije u SMŽ te ispodprosječni fiskalni kapaciteti njezinih JLS-a ukazuju na nužnost donošenja i sustavnog provođenja odgovarajućih mjera i projekata koji će u relativno kratkom roku ublažiti posljedice izazvane potresom i rezultirati pozitivnim razvojnim pomacima u ukupnim društveno-ekonomskim performansama Županije. U svrhu toga, u ovom poglavlju predložene su smjernice i posebni ciljevi, odnosno prioritetna područja budućeg razvoja Županije te je sukladno tome ukazano na moguće mjere, aktivnosti i projekte koji mogu potaknuti propulzivniji razvoj Županije te na osnovu toga smanjiti rastuće razvojnu divergenciju Županije u odnosu na nacionalnu razinu, ali i u odnosu na europske regije.

Polazišta za definiranje strateških smjernica za društveno-ekonomsku revitalizaciju i jačanje konkurentnosti Županije su slijedeća:

 postojeći strateški i zakonodavni okvir koji determinira razvojne ciljeve, mjere i projektne aktivnosti JLS-a na području Županije te Odluka Vlade Republike Hrvatske o pokretanju postupka izrade Programa društvene i gospodarske revitalizacije potpomognutih područja Sisačko-moslavačke županije pogođenih potresom donesena u siječnju 2021.;

 rezultati analize socio-ekonomskih obilježja SMŽ-a;

 rezultati analize materijalnih i nematerijalnih šteta uzrokovanih potresom na području SMŽ-a s aspekta razvojnih ograničenja.

5

5.1 Strateške smjernice i posebni ciljevi (prioritetna područja)

Prilikom definiranja strateških smjernica i posebnih ciljeva djelovanja javnih politika na području SMŽ-a u narednom razdoblju, potrebno je uzeti u obzir relevantne komponente postojećeg strateškog i zakonodavnog okvira Republike Hrvatske u području regionalnog razvoja, kao i posebne Odluke Vlade Republike Hrvatske koje su donesene s ciljem što brže obnove i uklanjanja posljedica potresa, ali i iniciranja sveukupne ekonomske i demografske revitalizacije prostora SMŽ-a. Uz već prethodno navedene ključne zakone (Zakon o potpomognutim područjima (NN 118/18) i  Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (NN 147/14, 123/17, 118/18)) i strateške akte (Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030., Program Vlade Republike Hrvatske za mandat2020.-2024. i Provedbeni program MRRFEU za razdoblje od 2020.do 2024.), potrebno je istaknuti da je trenutno u postupku donošenja Program održivog društvenog i gospodarskog razvoja potpomognutih područja koji predstavlja kratkoročni akt strateškog planiranja MRRFEU, kao glavnog nositelja javnih politika u području upravljanja regionalnim razvojem Republike Hrvatske. Navedenim Programom definirani su ključni ciljevi, mjere i aktivnosti poticanja razvoja svih JLS-a koje prema kompozitnim rezultatima hrvatskog indeksa razvijenosti ostvaruju ispodprosječne rezultate. Upravo zbog tog razloga spomenuti akt također predstavlja važno polazište za  definiranje strateških smjernica i prioriteta ekonomske i demografske revitalizacije SMŽ-a, budući da prema trenutno važećem indeksu razvijenosti veći dio teritorija Županije ima status potpomognutog  područja. Sukladno tome, mjere i grupe aktivnosti koje su preuzete iz ovog strateškog akta redefinirane su i prilagođene razvojnim izazovima i specifičnostima SMŽ-a.  Razvojne specifičnosti i izazovi SMŽ-a utvrđeni su temeljem rezultata i spoznaja dobivenih analizom demografskih, ekonomskih i fiskalnih obilježja SMŽ-a, zatim identificiranjem osnovnih determinanti konkurentskih slabosti županijskog gospodarstva te cjelovitim sagledavanjem razvojnih implikacija procijenjenih materijalnih i nematerijalnih šteta serije potresa koji su pogodili područje SMŽ-a.

Slijedom navedenog, u sljedećoj tablici definirani su ključni razvojni smjerovi i prioriteti djelovanja (posebni ciljevi)  integriranih javnih politika na području SMŽ za razdoblju do 2027. godine.

Tablica 5.1. Prijedlog razvojnih smjerova i posebnih ciljeva

Ovako definirani razvojni smjerovi i njima pripadajući posebni ciljevi jasno ukazuju na stratešku usmjerenost provedbenih mehanizama Programa društvene i gospodarske revitalizacije potpomognutih područja Sisačko-moslavačke županije pogođenih potresom .

U nastavku je detaljnije objašnjena komplementarnost definiranih strateških smjerova i njihovih posebnih ciljeva.

Strateški smjer 1. Unaprjeđenje svih činitelja konkurentnosti županije

S obzirom na utvrđena obilježja razvojnog zaostajanja SMŽ-a i njezinih konkurentskih slabosti, ovo strateško usmjerenje mora biti u funkciji povećanja produktivnosti i zaposlenosti u županijskom gospodarstvu, kao nužnih pretpostavki cjelovite socio-ekonomske revitalizacije i teritorijalne integracije prostora Županije. Uvažavajući uzročno-posljedičnu vezu između:

- smanjenja BDP-a po stanovniku i produktivnosti rada u županijskom gospodarstvu;

- niske razine investicija i kapitalno-tehnološke opremljenosti rada;

- monolitne i radno intenzivne strukture županijskog gospodarstva;

- visoke stope nezaposlenosti i strukturnih neusklađenosti na županijskom tržištu rada;

- ispodprosječne dohodovne snage domicilnog stanovništva i nedostatnih fiskalnih kapaciteta JLS-a na području Županije;

- te ubrzane depopulacije i starenja županijskog stanovništva;

povećanje produktivnosti i zaposlenosti u županijskom gospodarstvu oportuno je poticati kroz:

- razvoj i efikasnije korištenje raspoloživih ljudskih potencijala;

- stvaranje povoljnog investicijskog i poslovnog okruženja;

- razvoj djelatnosti temeljenih na specifičnostima prostora i raspoloživim resursima Županije;

- modernizaciju gospodarskih kapaciteta i razvoj poduzetničke i gospodarske infrastrukture;

- umrežavanje poduzetnika i razvoj proizvodno-uslužnih klastera;

- bolju suradnju između javnog, privatnog i znanstveno-obrazovnog sektora na razvoju i provedbi razvojnih projekata;

- veću apsorpciju raspoloživih sredstava iz EU fondova.

Očekivani učinci takvog pristupa povećanju produktivnosti i zaposlenosti u županijskom gospodarstvu trebali bi rezultirati digitalnom i zelenom tranzicijom gospodarstva, povećanjem inovacija, razvojem industrije 4.0 te povećanjem sveukupnog gospodarskog prosperiteta Županije, a sukladno tome i smanjenju njezinog zaostajanja za prosječnim performansama hrvatskog gospodarstva.

Unaprjeđenje svih činitelja konkurentnosti Županije također se mora temeljiti na povećanju sveukupne atraktivnosti njezinog prostora u kontekstu poticanja demografske revitalizacije , kao posebnog cilja ovog Programa. Zbog dugoročno prisutnih procesa migracijskog pražnjenja prostora Županije, odumiranja stanovništva i ubrzanog pogoršavanja njegovih strukturnih obilježja, nepovoljna demografska kretanja postala su kritičnim ograničavajućim čimbenikom budućeg razvoja Županije. Međutim, pokretanje prirodne i migracijske obnove županijskog stanovništva izrazito je kompleksan izazov, a koji osim provedbe odgovarajućih integriranih mjera zadržavanja, povrata i osposobljavanja kontingenata mlađeg, radno sposobnog i starijeg stanovništva za produktivan život i rad u lokalnim zajednicama, uključujući i provedbu mjera stimulativne i proaktivne natalitetne politike, također zahtijeva pozitivne pomake u ekonomskoj aktivnosti stanovništva i mogućnostima stjecanja viših razina dohotka u županijskom gospodarstvu. Stoga je realizacije cilja demografske revitalizacije u velikoj mjeri uvjetovana realizacijom cilja povećanja produktivnosti i zaposlenosti. S tim u vezi, očekivani sinergijski učinci uspješne provedbe komplementarnih gospodarskih, infrastrukturnih i demografskih mjera u okviru posebnog cilja 1. i 2. trebali bi utjecati na zaustavljanje depopulacijskih procesa na prostoru Županije i poboljšanje strukturnih obilježja njezinog stanovništva.

Strateški smjer 2. Uklanjanje i ublažavanje posljedica izazvanih potresom

Drugo strateško područje na koje je nužno usmjeriti djelovanje javnih politika u što kraćem roku determinirano je posljedicama serije potresa koji su pogodili područja SMŽ, odnosno izravnim i neizravnim štetama od potresa. Demografske, materijalne i ostale posljedice potresa dodatno smanjuju razvojne resurse neophodne za jačanje konkurentnosti i  usporavanje postojeće regionalne divergencije ovog dijela hrvatskog teritorija. Zbog toga je u procesu društvene i ekonomske revitalizacije djelovanje nositelja javne politike potrebno, i to u kratkom roku, usmjeriti na   otklanjanje i ublažavanje posljedica uzrokovanih potresom. Prema podacima o izvršenoj procjeni šteta uzrokovanih potresom, najveći iznos odnosi se na privatni stambeni fond – obiteljske kuće i zgrade, ali ozbiljna i financijski zahtjevna oštećenja procjenjuju se i u poslovnom sektoru. Također, izuzetno značajne štete pretrpjela je javna infrastruktura, posebice u sektoru opskrbe vodom te zbrinjavanja otpadnih voda, ali i sva ostala područja društvene i poslovne infrastrukture. Zbog toga je u okviru ovog strateškog smjera prvenstveno potrebno osigurati nužne pretpostavke za hitnu normalizaciju svih aspekata društvenog i gospodarskog života. Sukladno tome, posebni ciljevi u okviru strateškog smjera 2. su: Obnova i izgradnja stambenih i poslovnih objekata , te Obnova i izgradnja nužne društvene, prometne i poslovne infrastrukture. Potres je dodatno intenzivirao dugoročno nepovoljne demografske, gospodarske, socijalne, infrastrukturne i druge razvojne trendove na području SMŽ-a. S obzirom na razvojni položaj Županije i njezinih JLS, očito je da su interni kapaciteti za oporavak i ublažavanje posljedica izrazito mali, te je snažna državna intervencija neophodna. Vremenska dimenzija provedbe predloženih mjera za realizaciju ova dva prioritetna cilja ključan su čimbenik učinkovitosti, neophodan za zaustavljanje daljnjeg egzodusa stanovništva, pražnjenja radno-aktivnog kontingenta, propadanja već ugrožene i devastirane infrastrukture, pad ekonomskih aktivnosti.  To znači da je uspješna realizacija ciljeva u okviru ovog strateškog usmjerenja pretpostavka ukupne društvene i demografske revitalizacije koja se planira provedbom mjera i aktivnosti u okviru strateškog smjera 1. Realizacija ciljeva: Obnova i izgradnja stambenih i poslovnih objekata , te Obnova i izgradnja nužne društvene, prometne i poslovne infrastrukture prvenstveno je usmjerena na obnovu oštećenih stambenih, poslovnih i infrastrukturnih objekata gdje je to moguće s obzirom na građevinske i druge relevantne standarde, te na izgradnju novih objekata koji su u potpunosti uništeni ili njihova obnova nije moguća. U okviru provedbenih mehanizama predloženih mjera za realizaciju ovih ciljeva, potrebno je omogućiti brzu i efikasnu obnovu ili izgradnju novih devastiranih stambenih i poslovnih objekata, te javnu i društvenu infrastrukturu. S obzirom na specifičnosti prostora Županije s aspekta rizika od potresa, prilikom obnove ili izgradnje tih objekata potrebno se pridržavati  pravila relevantnih struka i nacionalnih sigurnosnih standarda gradnje. S obzirom na to, očekivani učinci ciljeva u okviru strateškog smjera 2.  prvenstveno se odnose na uspostavljanje nužnih pretpostavki za normalno funkcioniranje života ljudi te gospodarskih subjekata, poduzetnika i obrtnika. Šire gledajući, pokazatelji uspješnosti provedbe predloženih mjera odnose se na povrat stanovništva koje je zbog posljedica potresa napustilo prostor SMŽ, aktiviranje poduzetničkih i obrtničkih djelatnosti koje su iz istog razloga prestale s radom, održavanje primjerenog standarda zdravstva, socijalne skrbi te odgoja i obrazovanja i slično.

S obzirom na suštinske uzroke dugoročnog razvojnog zaostajanja SMŽ-a koji su dodatno intenzivirani devastirajućim posljedicama potresa, važno je naglasiti da su predloženi smjerovi društveno-gospodarskog oporavka i njihovi razvojni prioriteti jednako važni i komplementarni, stoga je potrebno istovremeno raditi na njihovoj učinkovitoj realizaciji, a sve kako bi se stvorile pretpostavke za postizanje održivog i prosperitetnog razvoja Županije. Pritom, oportuno je da se provedbeni mehanizmi predloženih strateških usmjerenja Županije većim dijelom temelje na tekućem  proračunskom razdoblju EU-a do 2027. godine..

5.2 Prijedlog mjera i  aktivnosti

U okviru ovog poglavlju prikazane su mjere i grupe aktivnosti kojima nadležne institucije i tijela u Republici Hrvatskoj mogu utjecati na ublažavanje dugoročnih razvojnih problema svih JLS na području SMŽ. S obzirom na rezultate analize, čitavo područje SMŽ suočeno je s ozbiljnim gospodarskim i demografskim ograničenjima, odnosno nedostatnim kapacitetima za dinamičnije pokretanje poduzetničkih aktivnosti i demografske obnove. Već postojeća negativna socio-ekonomska obilježja, zbog katastrofalnih posljedica potresa, realno se mogu samo intenzivirati ukoliko se mjerama državne intervencije ne bude sustavno i integrirano djelovalo i upravljalo na području  čitave Županije.  Prijedlog navedenih mjera  sagledava se s aspekta realizacije očekivanih učinaka predloženih posebnih ciljeva i strateških usmjerenja.  Za svaku grupu mjera predložene su i moguće grupe aktivnosti. S obzirom da se radi o Programu čija će se provedba detaljno aktivirati kroz  godišnje provedbene planove nadležnih institucija i tijela državne uprave, prijedlog mjera te grupa aktivnosti i projekata postavljen je prema kriteriju šireg obuhvata, čime  se osigurava fleksibilnost u provedbi  Programa.

Tablica 5.2. Prijedlog mjera

Mjera 1.1. Povećanje kapaciteta zapošljavanja u gospodarstvu Županije usmjerena je na rješavanje problema strukturnih i kvalifikacijskih neusklađenosti na županijskom tržištu rada i aktivaciju neiskorištenih viškova radne snage u gospodarstvu Županije. Sukladno tome, u okviru ove mjere provodit će se aktivnosti osposobljavanja, obrazovanja i prekvalifikacije različitih kontingenata ekonomski aktivnog stanovništva za deficitarna i potencijalno prosperitetna zanimanja, a sve u svrhu kreiranja boljih mogućnosti i prilika za zapošljavanje i samozapošljavanje na području SMŽ-a. Tu se posebno misli na mlade koji tek ulaze na tržište rada, nezaposlene, žene i društveno ugrožene skupine koje se suočavaju s problemom dugotrajne nezaposlenosti. Također, kroz provođenje ove mjere motivirat će se postojeći poslovni subjekti na otvaranje novih radnih mjesta, ali i pružiti potpore otvaranju novih poslovnih subjekata, što će dodatno povećati kapacitete zapošljavanja u županijskom gospodarstvu. Osnovni ishodi ove mjere ogledaju se u porastu broja novih poduzeća, obrta, OPG-ova i zaposlenih, što će generirati višestruko pozitivne ishode u smislu jačanja dohodovne snage stanovništva i fiskalnih kapaciteta JLS-a

Mjera 1.2. Jačanje produktivnih kapaciteta gospodarstva Županije usmjereno je na jačanje konkurentskih prednosti Županije u faktorima koji dominantno utječu na produktivne performanse njezinog gospodarstva. S tim u vezi, provedbene aktivnosti u okviru ove mjere doprinijet će povećanju atraktivnosti SMŽ-a kao investicijske destinacije, što je ključno za povećanje potencijala budućeg gospodarskog rasta Županije. Pored toga, produktivni kapaciteti županijskog gospodarstva ojačat će se kroz povećanje kapitalne i tehnološke opremljenosti rada te poticanje razvoja djelatnosti temeljenih na korištenju resursne osnovice i prirodnih posebnosti SMŽ-a. Pritom, prednost će se dati sufinanciranju onih djelatnosti koje se zasnivaju na principima zelene i kružne ekonomije, što će doprinijeti očuvanju prirode i zaštite okoliša Županije, ali i povećanju resursne samodostatnosti županijskog gospodarstva. Također, provedbene aktivnosti u okviru ove mjere potaknut će lokalne rezidentne poslovne subjekte na povezivanje unutar proizvodno-uslužnih klastera te lokalnih i regionalnih lanaca stvaranja dodanih vrijednosti, što će ojačati njihovu mrežu dobavljača i kupaca. Posebno će se poticati umrežavanje dionika iz privatnog, javnog i znanstveno-istraživačkog sektora u svrhu osmišljavanja i efikasnije realizacije razvojnih i poslovnih projekata. Kumulativni ishodi provođenja predviđenih grupa aktivnosti unutar ove mjere rezultirat će većom razinom investicijske aktivnosti i produktivnosti rada gospodarstva Županije, zatim većim stupnjem razvijenosti gospodarske strukture Županije, što će ojačati njezinu otpornost i stabilnost, a posljedično tome i većoj izdašnosti izvornih proračunskih prihoda JLS-a koji se temelje na ekonomskoj snazi lokalnih poslovnih subjekata.

Mjera 1.3. Povećanje atraktivnosti i funkcionalnosti poslovnog i gospodarskog okruženja u Županiji usmjerena je na jačanje gravitacijskog utjecaja prostora Županije kroz izgradnju i razvoj deficitarne gospodarske i poduzetničke infrastrukture, jačanje kapaciteta lokalnih samouprava za kreiranje povoljnog poslovnog okruženja te jačanja kapaciteta za uspješno planiranje i upravljanje poslovnim i razvojnim procesima u privatnom i javnom sektoru. Provedbene aktivnosti u okviru ove mjere zapravo predstavljaju potporne aktivnosti za  uspješnu realizaciju mjera 1.1. i 1.2., budući da je povećanje proizvodnje i zaposlenosti u županijskom gospodarstvu dobrim dijelom uvjetovano dostupnošću i standardu poduzetničke i gospodarske infrastrukture, učinkovitošću sustava podrške razvoju privatnog sektora i kapacitetima planiranja i upravljanja u privatnom i javnom sektoru. Stoga očekivani ishodi ove mjere upravo podrazumijevaju napredak u spomenutim područjima.

Mjera 1.4. Razvoj održive poljoprivrede usmjerena je na poticanje umrežavanja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kako bi se osnažio njihov položaja na tržištu. Također kako bi se osnažila poljoprivredna proizvodnja predviđene su aktivnosti koje pružaju potporu osnivanju novih poljoprivrednih gospodarstava, razvoj ekološke i tradicijske proizvodnje bazirane na principima kružne ekonomije, razrada modela otkupa poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, ulaganje u povećanje produktivnosti, konkurentnosti i inovativnosti u poljoprivredi te umanjivanje rizika od nepovoljnih klimatskih promjena kao i potpore korištenju komparativnih prednosti SMŽ poglavito u djelu stočarstva i voćarske proizvodnje. Sve aktivnosti unutar ove mjere imaju za cilj povećanje jačanje gospodarstva kroz osnaživanje poljoprivredne proizvodnje na području Sisačko-moslavačke županije.

Mjera 1.5. Razvoj održivog turizma usmjerena je na poticanje razvoja zdravstvenog turizma gdje je kroz aktivnost prepoznata važnost lječilišta Topusko kako okosnice razvoja ovog vida turizma te razvoja turizma na unutarnjim vodama kao nastavka planiranih aktivnosti na rijekama u sklopu realizacije Akcijskog plana razvoja nautičkog turizma,  odnosno aktivnosti za realizaciju Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine. Također, područje Sisačko-moslavačke županije je područje iznimno bogatog prirodnog i kulturnog naslijeđa. Prirodno i kulturno naslijeđe

SMŽ je naslijeđe nacionalnoga, regionalnoga i lokalnog značaja, a može pridonijeti održivom razvoju područja te podizanju kvalitete života. Jedan od primjera prirodnog i kulturnog nasljeđa na ovom području je svakako Park prirode Lonjsko polje. Riječ je o jednom od najvećih i najbolje očuvanih prirodnih poplavnih područja u Europi, kulturnom krajoliku bogate kulturne i povijesne baštine s nebrojenim prirodnim vrijednostima. Potrebno je poticati  i razvoj eko turizma (Lonjsko, Mokro i Poganovo polje, Natura 2000, meandri rijeke Save itd.), ruralnog turizma (ekološka poljoprivredna proizvodnja, drveno graditeljstvo, izvorne pasmine konja, svinja, goveda, ribolovna područja) i kulturnog turizma (rimska povijest, tradicionalne građevine, sakralna baština, Stari grad Zrin).

Mjera 1.6. Veća apsorpcija EU fondova usmjerena je na jačanje administrativnih kapaciteta JLS-a i gospodarskih subjekata u području ovladavanja specifičnim znanjima i vještinama potrebnih za prijavu na projekte sufinancirane sredstvima EU, kao i njihovu uspješnu implementaciju na području SMŽ-a. S obzirom na ograničenost vlastitih izvora financiranja te relativno ograničenih financijskih kapaciteta Županije, ova mjera omogućuje realizaciju  većih i ambicioznijih poduzetničkih i obrtničkih aktivnosti, kao što su širenje poslovanja, unapređenje tehnologije, umrežavanje s poduzetnicima unutar i izvan Županije. Poduzetnicima i obrtnicima na području Županije na raspolaganju su brojni izvori financiranja u okviru europskih programa teritorijalne suradnje,  što nedvojbeno pretpostavlja mogućnost za značajno osnaživanje financijskih resursa u javnom, poduzetničkom i obrtničkom sektoru. Aktivnosti i projekti kojima se ova mjera planira ostvariti prvenstveno se odnose  na podizanje razine znanja i vještina u području pripreme i provođenja projekata sufinanciranih iz EU fondova koji su primarno namijenjeni razvoju poduzetništva i obrtništva te povećanju produktivnosti i zaposlenosti. Tu se misli na ljudske potencijale u JLS-ima SMŽ-a, ali i na ljudske potencijale u poduzetništvu i obrtništvu, uključujući financijsku potporu pri izradi dokumentacije nužne za financiranje projekata iz EU fondova. Ishodi koji se  očekuju od provedbe ove mjere odnose se na povećanje broja zaposlenosti i produktivnosti, otvaranje novih poduzeća, obrta i OPG-a (start-up poduzeća), povećanje fiskalnih kapaciteta JLS na području SMŽ.

Mjera 2.1. Zadržavanje postojećeg i poticanje doseljavanja novog stanovništva usmjerena je na poticanje demografskog oporavka na području Županije  kroz zaustavljanje i promjenu izrazito negativnih migracijskih tokova stanovništva koji su doveli do značajnog pogoršanja strukturnih obilježja stanovništva. Budući da su time kritično smanjeni realni radni i ljudski potencijali, nužno je s aspekta integriranog djelovanja regionalne politike pridonijeti sustavnim naporima demografskih politika na svim razinama u poticanju zadržavanja i doseljavanja stanovništva. U fokusu ove mjere su oni projekti i aktivnosti koji mogu olakšati rješavanje stambenog pitanja i opremanje stambenog prostora, zatim povećati dostupnost i kvalitetu diversificiranih sadržaja i usluga bitnih za kvalitetan i ispunjen život te poboljšati obrazovne mogućnosti i jednakost pristupa obrazovanju za sve. Stoga, kako bi se intenzivnije potaknulo zadržavanje i naseljavanje stanovništva u JLS na području Županije, kroz ovu mjeru osigurat će se financijska potpora stambenom zbrinjavanju mladog, radno aktivnog i radno sposobnog stanovništva. Na taj način realizacija ove mjere, osim rasta broja stanovnika i kućanstva, doprinijet će obnovi radnog kontingenta i povećanju ponude radne snage, ali i očekivanim učincima prioritetnih ciljeva 3. i 4., odnosno strateškog usmjerenja 2.  Isto tako, ovom mjerom sufinancirat će se projekti i aktivnosti koji su usmjereni na unaprjeđenje kvalitete života  kroz razvoj i obogaćivanje ponude deficitarnih sadržaja i usluga u području obrazovanja, kulture, zdravstva i skrbi, športa i rekreacije, slobodnih aktivnosti, ali i drugih specifičnih sadržaja i usluga koji mogu, naročito nakon nužne obnove i oporavka od posljedica potresa,  povećati atraktivnost Županije u pogledu zadržavanja i trajne imigracije stanovništva na njihovim prostorima. To se odnosi i na projekte, odnosno aktivnosti koji putem pametnih i inovativnih rješenja mogu olakšati pristup i korištenje usluga u lokalnim zajednicama za potrebite marginalizirane društvene skupine te aktivirati zapuštenu i neaktivnu dugotrajnu materijalnu imovinu u društveno korisne svrhe. Temeljem takvog provedbenog pristupa, ova mjera utjecat će na smanjenje društvenih nejednakosti na lokalnoj i županijskoj razini te potaknuti kapitalizaciju napuštenih, derutnih i nefunkcionalnih objekata i površina na opću dobrobit Županije. Mjera predviđa u aktivnosti sufinanciranja projekata i programa obrazovnih ustanova, centara izvrsnosti i centara kompetencija koji će omogućiti stjecanje željenih i odgovarajućih kvalifikacija i vještina potrebnih za svestran profesionalni i osobni razvoj pojedinaca. Također, ovaj segment mjere 2.1. uključuje i sufinanciranje i stipendiranje pohađanja dostupnih i dislociranih programa formalnog i cjeloživotnog obrazovanja i učenja u svrhu osposobljavanja stanovništva za produktivan rad, poduzetničko djelovanje i dostojan život u lokalnoj zajednici i gospodarstvu, što posljedično može rezultirati većom razinom ekonomske i društvene aktivnosti stanovništva na području Županije.

Mjera 2.2. Poticanje prirodnog prirasta stanovništva usmjerena je na oporavak i jačanje prirodne komponente populacijske dinamike stanovništva u JLS SMŽ. Naime, zbog dugoročne emigracije stanovnika radne i fertilne dobi, a posljedično tome i dominantne zastupljenosti starijih dobnih kontingenata, došlo je do ozbiljnog narušavanja bio-reprodukcijskog potencijala stanovništva u većini JLS na području Županije. U takvim okolnostima, drastično se smanjila izdašnost kontingenta mladih koji predstavlja temeljni izvor obnavljanja domicilne radne snage te ima ulogu ključnog pokretača i nositelja budućih, poželjnih  razvojnih promjena. Ovom će se  mjerom, uz već postojeće pronatalitetne politike koje se provode, dodatno utjecati na povećanje nataliteta i prirodnog prirasta stanovništva u Županiji. Polazeći od toga da mogućnosti i stanje raspoloživih kapaciteta za odgoj, obrazovanje i brigu o djeci čine važan čimbenik u donošenju odluka o rađanju i odgoju djece, ali i kod planiranja i usklađivanja obiteljskog i profesionalnog života roditelja djece rane i predškolske dobi, kroz ovu mjeru sufinancirat će se projekti i aktivnosti koji se odnose na zadovoljavanje javnih potreba i provođenje programa u odgoju, obrazovanju i skrbi o djeci rane i predškolske dobi na području SMŽ. Time se želi povećati razina dostupnosti i standard kvalitete raznolikih predškolskih usluga na korist djece i njihovih roditelja. S druge strane, ovom mjerom osigurat će se dodatna financijska potpora aktivnostima i instrumentima koji se provode u okviru već postojećih pronatalitetnih mjera i politika.

Mjera 2.3. Ekonomska i socijalna integracija starijeg stanovništva u lokalnu zajednicu usmjerena je na prevladavanje i ublažavanje socio-ekonomskih posljedica ubrzanog procesa starenja stanovništva, odnosno značajne zastupljenosti starijih dobnih kontingenata stanovništva u SMŽ. U Županiji najveći broj JLS ima status potpomognutih područja s  nedostatnim sredstvima i infrastrukturom za  učinkovitije poticanje i promicanje socio-ekonomske integracije starijeg stanovništva u život lokalne zajednice, što dodatno produbljuje njihovu društvenu isključenost i marginalizaciju. Iz toga proizlazi da je mjerama demografske revitalizacije  nužno stvoriti povoljno okruženje za primjenu i promicanje koncepta zdravog, aktivnog i produktivnog starenja te na taj način inicirati višestruki doprinos lokalnih zajednica blagostanju, prosperitetu i kvaliteti života starih ljudi i obrnuto. U tu svrhu, ovom mjerom pružit će se financijska potpora aktivnostima, projektima i programima koji će olakšati pristup i korištenje zdravstvenih i socijalnih usluga, usluga skrbi i njege, cjeloživotnog učenja, usluga prijevoza te drugih usluga i sadržaja koji su prilagođeni potrebama starog stanovništva. Navedeno uključuje i poticaje izgradnji nove i modernizaciji postojeće socijalne infrastrukture kao što su to, primjerice, domovi za starije osobe i centri za dnevnu skrb. Osim toga, ovom mjerom osigurat će se financijska potpora projektima, programima i aktivnostima koji povećavaju mogućnosti za zdrav život i angažman starijih osoba u lokalnim zajednicama, neovisno o prirodi i području njihovog angažmana. Primjerice, sukladno svojim sposobnostima, starije osobe mogu biti produktivne u različitim radnim i poduzetničkim aktivnostima temeljem kojih mogu ostvariti financijsku koristi ili različitim volonterskim aktivnostima za dobrobit drugih.

Mjera 3.1. Obnova stambenih i poslovnih objekata u svoj fokus stavlja što skoriju obnovu svih stambenih i poslovnih objekata koji su oštećeni prilikom potresa, imajući u vidu opravdanost rekonstrukcije oštećenih objekata, imovinsko-pravne odnose, klasifikacije kao objekta kulturne baštine ili objekta na području kulturne baštine, kao i ostalih bitnih obilježja oštećenih objekata. Neprimjereni uvjeti stanovanja kao i nemogućnost nesmetanog odvijanja poslovnih aktivnosti povećavaju rizike dodatnog demografskog odljeva te narušavanja demografske strukture, kao i pogoršanja gospodarske konkurentnosti Županije. Stoga će se u okviru ove mjere poticati aktivnosti ubrzane pripreme dokumentacije te procesa implementacije programa obnove u okviru mehanizama poticaja te sufinanciranja građevinske obnove stambenih i poslovnih objekata. Jedan od posebnih izazova u okviru provođenja aktivnosti je savladavanje imovinsko-pravnih problema koji predstavljaju značajan rizik realizacije programa obnove, ali i njegove brzine.

Mjera 3.2. Izgradnja novih stambenih i poslovnih objekata povezana je s aktivnostima i ishodima mjere 3.1. te se odnosi na dodatno povećanje kvalitete i kvalitete stambenog fonda te poslovne infrastrukture koja je potrebna kako bi se izmjestio dio stanovnika te poslovnih subjekata iz objekata koji iz imovinsko-pravnih ili drugih razloga ne mogu nastaviti stanovanje i/ili poslovne aktivnosti na prijašnjoj lokaciji. Isto tako, potrebni su novi stambeni objekti koji će podići razinu življenja ne samo postojećeg i trenutno raseljenog stanovništva već će omogućiti privremeni ili trajni smještaj visoke razine standarda kako bi se osigurao smještaj novonaseljenog stanovništva. Isto tako, kada je riječ o poduzetnicima i obrtnicima, od iznimne je važnosti povećati institucionalne kapacitete potpornih poduzetničkih institucija u skladu s procijenjenim potrebama lokalnih gospodarstvenika. Zadatak je novih poslovnih objekata osigurati dodatnu institucionalnu i savjetodavnu podršku, ali i ponuditi inkubacijski radni prostor visoke tehnološke opremljenosti.  Ove aktivnosti u izravnoj su vezi s ostvarenjem mjera 2.1. budući da su ostvarenje primjerenih uvjeta stanovanja te zaposlenost i dohodak ostvaren kroz poslovne aktivnosti, temelj demografske obnove potresom oštećenog prostora.

Mjera 3.3. Financijska podrška stanovništvu, poduzetnicima i obrtnicima odnosi se na aktivnosti koje su u prvom redu namijenjene prevladavanju kratkoročnih poteškoća stanovništva, poduzetnika i obrtnika koje su kreirane izravnim oštećenjima objekata koji nisu pogodni za stanovanje i nesmetano odvijanje poslovnih aktivnosti. Analiza socio-ekonomske strukture i kretanja, ali i iskustva temeljem posljedica prethodnih ekonomsko-financijskih kriza koja su pogodila nacionalni prostor, pokazala su da veća ranjivost slabije razvijenih područja dovodi do značajno većih demografskih i gospodarskih posljedica vanjskih šokova nastalih elementarnim nepogodama ili cikličkim kretanjima. Takvo stanje koje je zadano okvirima gdje lokalno gospodarstvo ne samo da nema primjerenu akumuliranu štednju već se može pretpostaviti i visoka relativna razina zaduženosti te opterećenja redovnim troškovima poslovanja, ali i dijela stanovništva koje se suočava s temeljnim egzistencijalnim pitanjima zbog gubitka stambenog smještaja i zadovoljavajućeg dohotka, može kreirati migracijska kretanja te dovesti do trajnih posljedica u smislu zatvaranja velikog broja malih i srednjih poduzeća i obrta te iseljavanja stanovništva. Stoga su ključne aktivnosti koje su neophodne za realizaciju ishoda u ovom segmentu vezane za osiguranje dodatnog dohotka stanovništvu koje je zbog učinaka potresa privremeno ili trajno nezaposleno, poput primjerice bespovratne pomoći, kreditiranje poduzetnika i obrtnika, upotreba novih financijskih instrumenata, ali i povezane savjetodavne i koordinacijske mehanizme kako bi se osigurala puna apsorpcija raspoloživih instrumenata potpore svim potrebitim stanovnicima, poduzetnicima i obrtnicima, poticanje jačanja aktivnosti socijalno/društvenog poduzetništva.

Kao jedna od mogućnosti osiguravanja prihoda lokalnom stanovništvu je i njihovo zapošljavanje u procesima obnove potresom pogođenog područja, a dodatno rasterećenje privremeno ukidanje obveze plaćanja pričuve za sve višestambene zgrade , a koje su označene kao NEUPORABLJIV O /C RVENA OZNAKA odnosno PRIVREMENO N EUPRABLJIVO / ŽUTA OZNAKA. Privremena obustava plaćanja pričuve za svaku pojedinu zgradu trajala bi dok se ista ne obnovi i ne preda suvlasnicima zgrade zajedno s tehničkom dokumentacijom. Za zgrade kojima je određeno uklanjanje iz razloga što su i zgubile svoju mehaničku otpornost i/ili stabilnost u toj mjeri da su urušene ili da njìhova obnova nije moguća, a još nisu uklonjene, trajno se ukida obveza plaćanja pričuve.

Mjera 4.1. Obnova i izgradnja komunalne, prometne, energetske i digitalne infrastrukture ima za cilj sveobuhvatno dimenzioniranje potrebne mrežne javne te komunalne infrastrukture koja je potrebna za dostizanje prihvatljivog standarda koji će omogućiti podizanje kvalitete života te produktivnosti poslovnih subjekata na prostoru Županije. Važno je napomenuti da aktivnosti u okviru ove mjere trebaju uvažavati vremenska obilježja potreba za javnom infrastrukturom, ali isto tako i vremenska obilježja procesa pripreme, planiranja te realizacije projekata javne infrastrukture. Stoga je u kratkom roku, s obzirom da rekonstrukcija i izgradnja nove infrastrukture zahtijevaju duže vremensko razdoblje, važno osigurati alternativna te privremena rješenja kako bi se osigurao minimum zadovoljenja potreba. U srednjem roku realno je očekivati izvođenje radova rekonstrukcije te pripremu planskih i drugih dokumenata i dozvola projektne dokumentacije, kako bi se u dugom roku osigurala izgradnja nove javne infrastrukture. U sklopu aktivnosti pomoć jedinicama lokalne i regionalne samouprave za razvoj riječnog prometa i županijskih luka i pristaništa provest će se  povećanje interoperabilnosti, pristupačnosti i kvalitete usluge prometa te poticanje inovativnosti u riječnom prometu. Osigurati će se prometna povezanost naseljenih područja preko rijeke gdje nema postojeće infrastrukture, prometovanjem skela, a što je od velike je važnosti za takva područja unutar jedinica lokalne i regionalne samouprave odnosno širu društvenu zajednicu. Kroz mjeru potpore brodarima unutarnje plovidbe u nacionalnom prijevozu osigurat će se potrebna ulaganja u gospodarsku flotu s ciljem dodatne zaštite putnika i posade te sigurnost u unutarnjoj plovidbi.  

Mjera 4.2. Obnova i izgradnja svih područja društvene infrastrukture u funkciji su podizanja kvalitete života na potresom pogođenom području imajući u vidu i dugogodišnja nepovoljna kretanja u pogledu ponude javnih usluga u domeni društvene infrastrukture. Osim obnove i izgradnje objekata s ciljem povećanja kapaciteta sustava odgoja i obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi, sporta i kulture koji je i do sada bio neprimjerene razine, važno je voditi računa da se u kombinaciji s aktivnostima zacrtanim u ostalim mjerama, osigura tehnička, kadrovska i financijska pomoć kako bi se osiguralo funkcioniranje ovog dijela javnih usluga u punom kapacitetu te prevladao postojeći jaz potražnje i ponude.

U tablici 5.3. prikazane su predložene mjere, te moguće grupe aktivnosti unutar svake od njih. Osim predloženih aktivnosti, s obzirom na već navedeni kriterij šireg obuhvata, u okviru provedbenih mehanizama nositelji mogu  predložiti i duge aktivnosti vodeći računa o njihovoj usmjerenosti na ključne ciljeve te očekivane učinke i ishode Programa.

Tablica 5.3. Mjere i aktivnosti Programa