OPĆI CILJ: Smanjena vjerojatnost nenamjernog unosa invazivnih stranih vrsta u Republiku Hrvatsku i širenja putovima unosa vezanim uz transport (kontaminacija i slijepi putnik) na području Republike Hrvatske čime se doprinosi smanjenju broja vrsta na crvenom popisu koje IAS-i ugrožavaju

Specifični ciljevi kroz koje se ostvaruje opći cilj:

Specifični cilj 1. Tijekom provedbe akcijskog plana sustav provjere na granicama i inspekcijski nadzor u državi doprinosi sprječavanju unosa/širenja IAS-a nenamjernim putovima unosa (kontaminacija i slijepi putnik) na području Republike Hrvatske

Pokazatelj:

- edukacijom carinskih službenika te veterinarskih i fitosanitarnih inspektora smanjen je nenamjerni unos i širenje IAS-a putevima vezanim uz transport na području Republike Hrvatske

Prema Uredbi o IAS-u članku 13. akcijski planovi bi trebali sadržavati mjere „radi osiguranja odgovarajućih provjera na granicama Unije“. U tom segmentu potrebno je pojačati efikasnost svih nadležnih službi u otkrivanju IAS-a prilikom njihovih već propisanih aktivnosti i osigurati žurno dojavljivanje ministarstvu nadležnom za zaštitu prirode.

Biološka sigurnost je niz aktivnosti kojima se sprječava, intervenira i reagira na pojavu štetnika (uključujući invazivne vrste) i bolesti koje prijete gospodarstvu i okolišu. U ovom kontekstu Hrvatska je potpisnica konvencija povezanih s ovom tematikom i ima razvijen sustav propisa vezanih za fitosanitarnu zaštitu, veterinarsku zaštitu (životinja i hrane) te s time povezan sustav carinske kontrole. Primjena ovih propisa će doprinijeti smanjenju mogućnosti ulaska IAS-a nenamjernim putovima unosa. Unatoč tome, iz dosadašnjih iskustava, primijećen je nedostatak svijesti o problematici IAS-a, pogotovo o nenamjernom unosu - transportom. Stoga je za potpuni razvoj sustava biološke sigurnosti potrebno povećati svijest o postojanju IAS-a kod relevantnih institucija. Fokus edukacije dionika treba biti na prepoznavanju i načinu postupanja s IAS-om. Dionici koji sudjeluju u nadzoru i implementaciji mjera iz područja biološke sigurnosti (fitosanitarne zaštite, veterinarstva i sigurnosti hrane) trebaju biti educirani o IAS-u, zakonodavstvu vezanom za IAS-e, njihovom prepoznavanju i mogućnostima brze dojave novouočenih vrsta.

K tome, Zakon o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima  (NN 15/18, 14/19) (dalje u tekstu Zakon o IAS-u) predviđa da Ministarstvo treba osigurati determinaciju strane vrste (mišljenje o taksonomskoj pripadnosti vrste) koja je predmet kontrole, ako će biti potrebno, pa je potrebno jačati ove kapacitete ili u Zavodu za zaštitu okoliša i prirode ili osigurati podršku kroz mrežu vanjskih suradnika.

Specifični cilj 2. Međunarodnom i međuresornom suradnjom do 2033. povećana je učinkovitost sprječavanja nenamjernog unosa invazivnih stranih vrsta u Republiku Hrvatsku i širenja putem unosa transportom na području Republike Hrvatske

Pokazatelj:

- do 2027. uspostavljena je razmjena podataka o IAS-ima sa svim sektorima navedenim u ovom akcijskom planu

- ostvaren pozitivan trend dojava o mogućim IAS-ima

- izrađeni protokoli za dojavu i djelovanje u slučaju pronalaska strane ili invazivne strane vrste su primijenjeni

Ovaj cilj odnosi se prije svega na uspostavljanje i/ili ojačavanje međusektorske suradnje, koja se u dijalogu s dionicima često spominje kao čimbenik koji nedostaje u upravljanju IAS-ima. Primarno, ovdje govorimo o znanstveno-stručnim informacijama prisutnima u akademskom sektoru koje uglavnom sporo postaju dostupne širem krugu javnosti, zatim o postojećim propisima (i budućim koje proizlaze iz Specifičnog cilja 1) kojima je nositelj resorno Ministarstvo, a koji nisu dovoljno poznati široj javnosti i dionicima te na koncu o izostanku horizontalne povezanosti među različitim sektorima i dionicima koji dolaze u kontakt s IAS-om na terenu. Zakonom o IAS-u u članku 8. predviđeno je osnivanje međuresornog povjerenstva s ciljem praćenja provedbe Uredbe (EU) br. 1143/2014 o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (dalje u tekstu Uredba (EU) br. 1143/2014) i ovoga Zakona, koordiniranja međuresorne suradnje i učinkovitog protoka informacija između tijela državne uprave, relevantnih tijela i stručnih institucija uključenih u provedbu Uredbe, te je ono osnovano 2018. godine.

Uredba (EU) br. 1143/2014 pretpostavlja jačanje prekogranične suradnje, posebice sa susjednim zemljama, te poticanja koordinacije između država članica, osobito unutar iste biogeografske regije Unije.

U sklopu ovog cilja bit će također obrađena implementacija međunarodnih konvencija i propisa EU-a te eventualna potreba nadogradnje hrvatskog zakonodavstva zbog usklađivanja i/ili njihove efikasnije provedbe. Hrvatska je u svoje zakonodavstvo implementirala glavne odrednice međunarodnih konvencija kojih je potpisnica u području biosigurnosti, fitosanitarne zaštite, veterinarstva i sigurnosti hrane. Ipak, u periodu trajanja Akcijskog plana (12 godina) bit će uključena nova saznanja i prakse, koje će trebati valorizirati i implementirati s aspekta prevencije prijenosa IAS-a te je bitno predvidjeti aktivnosti praćenja promjena i usklađivanja.

Specifični cilj 3. Do 2033. dobrovoljni mehanizmi upravljanja su primijenjeni u svrhu sprječavanja nenamjernog unošenja i širenja IAS-a putem transporta u Republiku Hrvatsku i na području Republike Hrvatske

Pokazatelj:

- putovima unosa transportom ne doprinosi se povećanju broja IAS-a u Hrvatskoj

- široko rasprostranjene IAS-e koje se dominantno šire putom unosa transportom (strojevi i mehanizacija) ne povećavaju svoj areal u Hrvatskoj

- edukacijom šire javnosti i specifičnih dionika smanjen je nenamjerni unos i širenje IAS-a putovima vezanim uz transport na području Republike Hrvatske

Kodeksi dobre prakse

Po svojoj definiciji, kodeksi dobre prakse su dobrovoljni dokumenti, odnosno nisu pravno obavezujući. U njima su navedena načela na temelju kojih se u određenom sektoru osigurava samoregulacija djelovanja. Do određene mjere, kodeksi formaliziraju postojeće prakse u nadi da će većina dionika na koje se odnose usvojiti preporuke koje su dane u kodeksima. Iako kodeksi nisu obavezujući, ovakvi „meki“ instrumenti na visokoj razini ipak mogu biti učinkoviti (Shine i sur., 2010), kao u primjeru Kodeksa ponašanja Vijeća Europe/EPPO-a o hortikulturi i invazivnim stranim biljkama (Heywood i Brunel, 2009, 2011). Njega  je podržao Stalni odbor Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa u studenom 2008. godine, s preporukama državama strankama da pripreme nacionalne kodekse dobre prakse u hortikulturi o invazivnim stranim biljkama, uzimajući u obzir Europski kodeks ponašanja. Bitno je napomenuti da se u narednom tekstu u ovom dokumentu kodeks dobre prakse odnosi na postupanje s IAS-ima, a ne svim aspektima rada pojedinog dionika.

Prednosti:

 imaju ključnu ulogu u izgradnji svijesti, poticanju najboljih praksi, mijenjanju stavova i poticanju dobrovoljnog pridržavanja pravila

 budući da su dobrovoljni, lakše ih je izraditi, mijenjati i implementirati od zakonski obavezujućih instrumenata te se mogu brže prilagođavati kako bi bili u skladu s promjenama okolnosti

 ako se uspješno široko provode, mogu smanjiti potrebu za alternativnim regulatornim dokumentima

Nedostatci:

 kodeksi dobre prakse ili smjernice ne sadrže konkretne ciljeve ili vremenski okvir provedbe te njihova učinkovitost u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti njihove promidžbe

 dosadašnja iskustva o učinkovitosti dobrovoljnih kodeks su različita

 potrebno je pažljivo pratiti na koji način se osigurava poštivanje kodeksa, stoga je u kodekse potrebno uključiti neke nadzorne mjere

Edukacija

Edukacija u smislu ostvarenja specifičnog cilja je izuzetno važna jer gotovo svi aspekti vezani za IAS-e ovise o razini educiranosti šire javnosti i specifičnih dionika. Edukacija šire javnosti je važna zbog bolje integriranosti IAS tema u svakodnevni život i gospodarske aktivnosti te poticanja javnosti na uključivanje u procese koji doprinose sprječavanju unosa i širenja IAS. Ciljana edukacija specifičnih dionika je potrebna radi ojačavanja njihove motivacije i osposobljavanja za poduzimanje dobrovoljnih mjera. Kroz dijalog s dionicima postalo je jasno da je nedostatak edukacije osnovni problem u svim sektorima. Svi su dionici navodili potrebu za boljom edukacijom, a mnogi su je isticali i kao najvažniju aktivnost koju je potrebno provesti.

Aktivnosti za postizanje specifičnih ciljeva

Planirano vrijeme trajanja akcijskog plana je 12 godina tj. od 2021. do 2033. uz reviziju nakon 6 godina.

U nastavku slijede predložene aktivnosti pomoću kojih se postižu specifični ciljevi. Kako bi se aktivnosti grupirale prema važnosti njihovog provođenja, svakoj aktivnosti se dodjeljuje jedna od tri razine prioriteta:

Razina I obuhvaća aktivnosti koje se moraju provesti za vrijeme trajanja plana. Neispunjavanje ovih aktivnosti direktno dovodi u pitanje provedbu cijelog Plana.

Razina II obuhvaća aktivnosti koje se trebaju provesti. Njihovo neispunjavanje ne dovodi u pitanje provedbu cijelog Plana, ali njihova provedba pridonosi smanjenju negativnih utjecaja IAS-a.

Razina III obuhvaća aktivnosti koje se mogu provesti kada vrijeme i/ili sredstva postanu dostupni.

Tablica 5-1 Popis kratica naziva nadležnih institucija i sudionika aktivnosti akcijskog plana

1.1 TEMA A: Zaštita prirode

Invazivne vrste su jedan od šest glavnih problema u zaštiti bioraznolikosti pa sustav zaštite prirode treba biti glavni pokretač provođenja mjera za suzbijanje njihovog širenja. U sustavu zaštite prirode rade specijalisti koji već raspolažu znanjem o prirodi, bioraznolikosti i zavičajnim vrstama, te o važnosti njihove zaštite.

Na samom terenu, javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i područjima ekološke mreže predstavljaju važnu mrežu institucija koje mogu kvalitetno sudjelovati u praćenju stanja IAS-a, prioritizirati IAS-e s ciljem bolje kontrole i uspostavljanja mehanizama za sprječavanje spontanog širenja IAS-a te njihovom iskorjenjivanju. Planovima upravljanja zaštićenim područjima prepoznati su problemi širenja IAS-a te su propisane određene mjere i aktivnosti kako bi se te vrste identificirale, pratila njihova pojava te spriječilo širenje, ali je potrebno i dalje unaprjeđivati i jačati operativne kapacitete javnih ustanova. Javne ustanove imaju i veliki potencijal za informiranje i edukaciju lokalne zajednice i posjetitelja. Trenutno u Republici Hrvatskoj djeluje 19 javnih ustanova na državnoj, 21 na županijskoj te 6 na lokalnoj razini (Uredba o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže, NN 80/19). Javne ustanove sa svojim stručnim službama i službama čuvara prirode predstavljaju bitan dio mreže za praćenje stanja IAS, ali također mogu biti bitne i u brzom iskorjenjivanju novih IAS. Zbog toga je potrebno provoditi sustavnu edukaciju djelatnika JU, ali i uspostaviti sustav za brzo iskorjenjivanje u kojeg će biti uključene JU.

EASIN (Europska informativna mreža o stranim vrstama) je informacijski sustav koji je osmišljen kao podrška politici EU-a o biološkoj raznolikosti i IAS-u, a u okviru kojeg se prikupljaju i usklađuju podaci o pojavi, biologiji, podrijetlu i putovima unošenja IAS-a iz nekoliko izvora širom svijeta. Podrška je provedbi Uredbe (EU) br. 1143/2014 o invazivnim stranim vrstama.

EASIN-ov katalog koji trenutno obuhvaća više od 14 000 stranih vrsta zabilježenih u EU njegov je najvažniji dio, čime se dobivaju informacije o prostornoj distribuciji tih vrsta u Europi. U EASIN su integrirani i podaci dobiveni kroz uključivanje zainteresirane javnosti u praćenje IAS-a (engl. Citizen Science Project ) putem mobilne aplikacije. Njime se učinkovito povezuju postojeće baze podataka s prostornim bazama podataka.

Razvijena je i mobilna aplikacija Invazivne vrste u Hrvatskoj (trenutno aplikacija sadrži 42 vrste) namijenjena javnosti s ciljem razvijanja mreže istraživača amatera na terenu koji će dojavljivati i dijeliti nalaze invazivnih stranih vrsta u Hrvatskoj (tzv. citizen science ) i tako pridonijeti kartiranju IAS-a u RH i njihovom ranom otkrivanju. Mobilna aplikacija je povezana s Informacijskim sustavom o IAS-u. Osim ove aplikacije postoji i web stranica www.invazivnevrste.hr na kojoj su informacije o tome što su invazivne strane vrste, pregled propisa o IAS i stranim vrstama, preporuke za odgovorno ponašanje i prevenciju unošenja stranih vrsta u prirodu, a dostupan je i obrazac za dojavu nalaza IAS. Namjena ove stranice je prvenstveno informacijsko-edukativna, a ona između ostalog omogućuje prijavu opažanja i praćenje invazivnih stranih vrsta. U odnosu na ulogu ovog akcijskog plana, kao referentna polazišna točka uzeta je web stranica invazivnevrste.hr u izgradnji cjelovitog nacionalnog informacijskog sustava o IAS, koji treba podržati provedbu Uredbe (EU) br. 1143/2014. Sprječavanje unosa i širenja invazivnih stranih vrsta potrebno je provoditi kroz sektor zaštite prirode, ali i kroz aktivnosti drugih prepoznatih dionika/sektora. Svaki sektor/dionik ima svoje specifične izazove u uspostavljanju sustava sprječavanja, praćenja stanja i kontrole nenamjernog unošenje i širenja IAS-a vezanim uz transport. Za efikasnu provedbu potrebna je čim jasnija komunikacija prema pojedinim dionicima (sektorima) pa je zbog toga ključno razviti set informacijskih i edukativnih aktivnosti koji im je prilagođen. U tu svrhu sektor zaštite prirode treba provesti edukacije (obuke i treninge) stručnjaka, ali i drugih suradnika u pojedinim sektorima, a koji će sadržavati sljedeće:

- pregled rizika povezanih s djelovanjem pojedinog sektora u pogledu širenja IAS-a (relevantan za sektor)

- mjere upravljanja pojedinom IAS u cilju prevencije, kontrole i iskorjenjivanja

- taksonomska pitanja i identifikaciju pojedine IAS (relevantne za sektor)

- metode i protokole praćenja pojedine IAS (relevantne za sektor).

Invazivne vrste se šire zbog direktnog ili indirektnog djelovanja čovjeka te je stoga edukacija jedan od najvažnijih i najučinkovitijih alata u sprječavanju njihovog daljnjeg unosa i širenja. Edukacija je ključna jer pridonosi informiranosti ljudi o štetnim učincima invazivnih vrsta, čime se povećava broj pojedinaca koji su motivirani za poduzimanje predloženih mjera. U isto vrijeme, educirani pojedinci mogu pravovremeno i učinkovito primijeniti navedene mjere za sprječavanje daljnjeg širenja IAS-a. Osim edukacije šire javnosti, vrlo je važno i korisno provoditi ciljane edukacije pojedinih sektora koji su svojim djelovanjem na neki način uključeni u putove širenja IAS-a, stoga mogu značajnije pridonijeti sprječavanju njihovog unosa i širenja ako imaju na raspolaganju potrebne alate u smislu mjera i kodeksa dobre prakse. Dionike je potrebno upoznati s kodeksima dobre prakse i važnostima njihove provedbe te sustavno informirati o eventualnim promjenama u zakonodavstvu ili stanju na terenu.

Tablica 5-2 Zaštita prirode

* - aktivnost je moguće spojiti sa aktivnosti u Akcijskom planu za putove unosa IAS-a spontanim širenjem

** - aktivnost je planirana Akcijskim planom za putove unosa IAS-a spontanim širenjem

1.2 TEMA B: Poljoprivreda

Poljoprivreda obuhvaća sve aktivnosti vezane za uzgoj biljaka i životinja za ljudsku i životinjsku ishranu te je samim time sektor u kojemu su često prisutne strane vrste koje imaju invazivni karakter. Takve vrste uzrokuju direktnu štetu u poljoprivrednoj proizvodnji i zbog toga se redovno prate i kontroliraju.

Širenje IAS-a odvija se kroz dva glavna mehanizma. Prvenstveno, IAS-i se mogu širiti kroz kontaminaciju tijekom raznih faza procesa uzgoja biljaka i životinja. Drugo, IAS-i se mogu širiti kao slijepi putnici na strojevima i vozilima koja se koriste u proizvodnji.

Fitosanitarni propisi i prakse reguliraju unos novih IAS-a iz trećih zemalja te reguliraju promet poljoprivrednim sjemenom i sadnim materijalom. No trgovina sadnim materijalom i sjemenom iz EU-a ima manju mogućnost kontrole te je potrebno razviti mehanizme za učinkovitiji nadzor unosa novih vrsta ovim putem.

Propisi iz područja veterinarstva mogu pridonijeti u kontroli mogućih putova unosa vezanih za transport životinja (kontaminacija mamaca, kontaminacije na životinjama).

Poljoprivredna proizvodnja organizirana je kroz mrežu od 20 područnih jedinica „poljoprivredno - savjetodavnih službi“ (danas: Uprava za stručnu podršku razvoja poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede). Ove područne jedinice su tijela koja provjeravaju stanje na terenu, ali i sudjeluju u informiranju i savjetovanju poljoprivrednika. Ova mreža savjetodavnih institucija predstavlja potencijal za širenje informacija o novim i postojećim IAS-ima te njihovom brzom uočavanju i kontroli daljnjeg širenja.

K tome postoji potencijal u tome da je veliki broj korovnih vrsta u poljoprivredi stranog porijekla, a neke od njih su i invazivne pa postoji zajednički interes u njihovom nadzoru i kontroli.

U Programu ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. predviđena je provedba brojnih mjera (i tipova operacija) koje doprinose zaštiti okoliša i prirode. Korisnici takvih mjera često trebaju proći neki oblik edukacije te je u taj tip edukacije logično uključiti i dio koji se odnosi na IAS i kodeks dobre prakse u poljoprivredi.

Tablica 5-3 Poljoprivreda

1.3 TEMA C: Šumarstvo

Šume i šumska zemljišta zauzimaju oko 2,76 milijuna hektara, što je 49,3 % ukupne kopnene površine Republike Hrvatske. Od toga, različitim oblicima šumske vegetacije obraslo je 90 % površine, dok šumsko zemljište, odnosno neobraslo proizvodno zemljište zauzima oko 7 %, neobraslo neproizvodno zemljište oko 1 % i neplodno zemljište oko 2 % površine. Šume i šumska zemljišta većinski su u državnom vlasništvu (76 %), dok ostatkom gospodare privatni šumo - posjednici, uz stručnu, administrativnu i savjetodavnu pomoć Uprave šumarstva, lovstva i drvne industrije (Ministarstvo poljoprivrede).

Šumama i šumskim zemljištem u RH gospodari se na temelju Šumskogospodarskih osnova područja (Osnova područja), koje se donose na razdoblje od 10 godina. U Hrvatskoj postoji 684 šumsko-gospodarskih jedinica za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske (od čega Hrvatske šume d.o.o. gospodare sa 649 gospodarskih jedinica, dok se s 35 gospodarskih jedinica koriste ili njima gospodare tijela državne uprave i pravne osobe kojih je osnivač Republika Hrvatska). Šumama i šumskim zemljištem šumoposjednika (privatnim šumama) gospodari se kroz 414 gospodarskih jedinica. Hrvatske šume d.o.o. imaju 17 podružnica koje su organizirane u 169 šumarija - temeljnih organizacijskih jedinica za gospodarenje i upravljanje šumama.

Šumarski radovi i drvna industrija mogu biti „izvor“ slučajnog unosa i širenja IAS-a na nova područja. Prijevozom i skladištenjem trupaca na mjestima koja su udaljena od mjesta gdje je drvo raslo mogu se prenositi različite vrste koje kontaminiraju drvo, primjerice ličinke kukaca ili odrasli kukci. Mehanizacija koja se koristi u šumama prilikom šumarskih radova, kao i kamioni koji prevoze trupce i drvnu građu mogu također biti vektori prijenosa IAS, ako se strani organizmi ili njihovi dijelovi koji se mogu dalje razmnožavati nađu na njima kao slijepi putnici. Osim toga, u šumarstvu je prisutna i rasadničarska proizvodnja i pomlađivanje šuma sadnicama i sjemenom, tijekom kojeg može doći do unosa stranih vrsta u šumski sustav ako dođe do kontaminacije rasadnog ili sjemenskog materijala. Postojeća zakonska regulativa u šumarstvu i implementacija kroz lokalne rasadnike koje održavaju Hrvatske šume d.o.o. dobro pokriva sprječavanje putova unosa kontaminacijom vezano za sadnice i sjemenje te potiče korištenje sadnog i sjemenskog materijala proizvedenog u sustavu rasadnika koje nadziru Hrvatske šume.

Veća je mogućnost prijenosa IAS-a u transportu trupaca ili izvozu drvne građe te se u tom dijelu primjenom dijela fitosanitarnih mjera sprječava i širenje IAS.

Tablica 5-4 Šumarstvo

* - aktivnost je moguće spojiti s aktivnosti u Akcijskom planu za putove unosa IAS-a spontanim širenjem

1.4 TEMA D: Lovstvo

Lovstvo je djelatnost koja obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. Unos divljači namjernim putem je jasno definiran i više ne predstavlja bitan put unosa IAS-a jer je reguliran kroz Zakon o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20) koji definira lovnu divljač odnosno propisuje uvjete ispuštanja divljači u prirodu radi lova. Unatoč tome, tijekom standardnih aktivnosti koje se provode u lovstvu moguće je nenamjerno unošenje i širenje IAS-a. To se prvenstveno odnosi na kontaminaciju hrane. Lovci u sklopu brige za divljač obavljaju prihranu pri čemu se hrana može transportirati na velike udaljenosti. Ako je korištena hrana kontaminirana, IAS-i se mogu proširiti na nova područja. K tome, kod uspostave remiza mogu se koristiti strojevi te se tako može prenijeti dio invazivnih vrsta. Drugi bitni put unosa IAS-a je divljač koja se prevozi za potrebe obnavljanja lovnog fonda pojedinog lovišta. Pri tome može doći do širenja IAS-a kroz kontaminaciju na životinjama i širenja parazita na životinjama, no kontrola ovog mogućeg puta unosa IAS-a je regulirana veterinarskim propisima pa je pretpostavka da se uz primjenu propisa i protokola značajno smanjuje rizik od njihovog unošenja i širenja.

Prema Zakonu o lovstvu (članak 63.) Ministarstvo poljoprivrede ovlašteno je „utvrditi mjere i uvjete za uporabu lovačkog oružja i naboja te uvjete i način lova na invazivnu stranu vrstu“ za koju MINGOR Uprava za zaštitu prirode propiše uklanjanje. (U sklopu Akcijskog plana za putove unosa IAS-a spontanim širenjem je detaljno obrađena tema brzog iskorjenjivanja te zbog toga ona ovdje neće biti detaljnije obrađena.)

U sklopu lovišta organiziraju se remize i hranilišta, a na njima je moguća pojava invazivnih stranih vrsta,prvenstveno biljaka. Prema postojećem sustavu bilježenja podataka vezanog za lovstvo, ne postoji uspostavljeni protok informacija u kojem bi se potencijalno prikupljeni podaci o IAS-u mogli razmjenjivati sa sektorom zaštite prirode. Postojeća web stranica invazivnevrste.hr i mobilna aplikacija “Invazivne vrste“ za dojavu nalaza stranih i invazivnih stranih vrsta, uz prethodno unapređenje funkcionalnosti (npr. dodatak opcije unosa iz kojeg je sektora korisnik), dobro je polazište za uključivanje lovaca u sustav prikupljanja podataka te ju je potrebno promovirati među lovcima.

U uvjetima zaštite prirode koji se propisuju za Programe zaštite divljači i Planove gospodarenja divljači često se definira mjera prema kojoj se pronalazak uginule ili ozlijeđene strogo zaštićene vrste mora prijaviti Zavodu za zaštitu okoliša i prirode te jednom godišnje evidentirati opažanja i nalaze strogo zaštićenih vrsta. Na sličan način MINGOR može uvjetima zaštite prirode propisati primjenu kodeksa dobre prakse i praćenja stanja IAS-a relevantnih za lovstvo.

Tablica 5-5 Lovstvo

* - aktivnost je moguće spojiti sa aktivnosti u Akcijskom planu za putove unosa IAS-a spontanim širenjem

1.5 TEMA E: Hortikultura i komunalne djelatnosti

Hortikultura predstavlja jedan od najčešćih putova unosa invazivnih biljaka, kada govorimo o namjernom unosu. Rasadnici u pravilu sadrže veliki broj stranih biljaka koje se dalje distribuiraju u slobodnu prodaju. Bilje iz rasadnika nabavljaju i sade građani u privatnim vrtovima, ali i gradske komunalne službe koje uređuju javne gradske površine. Uvoz i trgovina biljkama su u pravilu dobro regulirani propisima, stoga invazivne i potencijalno invazivne biljke ne bi trebale dospijevati u slobodnu prodaju u Republici Hrvatskoj, no to podrazumijeva da su djelatnici u rasadnicima dobro upoznati s postojećim propisima i da ih provode. Ipak, čak i ako se radi o vrstama koje provjereno nisu invazivne, s biljkama (posebno lončanicama) moguće je slučajno prenijeti biljne štetnike i bolesti ili pak sjemenke drugih biljaka pa i životinjske vrste. Fitosanitarni propisi bi trebali osigurati sprječavanje prijenosa bolesti i štetnika pa ove kontrole mogu potencijalno doprinijeti smanjenju slučajnog unosa kroz kontaminaciju biljaka, tla ili posuda.

Osim sadnje biljaka na javnim površinama, komunalne službe su zadužene i za održavanje ovih površina, što se poglavito odnosi na košnju. Na ovaj način sudjeluju u uklanjanju invazivnih vrsta, no njihovi strojevi mogu istovremeno biti vektori prijenosa IAS-a u nova područja (sjemenke, fragmenti biljaka, i sl.). Osim toga, u slučaju neadekvatnog zbrinjavanja biljnog materijala također je moguće uzrokovati daljnje širenje ovih vrsta.

Tablica 5-6 Hortikultura i komunalne djelatnosti

* - aktivnost je moguće spojiti s aktivnosti u Akcijskom planu za putove unosa IAS-a spontanim širenjem

1.6 TEMA F: Promet (cestovni promet, željeznički promet, promet slatkim vodama)

Promet je sektor koji obuhvaća sve oblike transporta ljudi i dobara, te zbog intenziteta (udaljenosti i količine) predstavlja bitan put unošenja i širenja za veliki broj IAS-a. Iz perspektive ovog plana, bitna su dva moguća načina kojima se IAS-i šire. Prvi je širenje samim vozilima koja prenose teret (primarno cestovna vozila i vlakovi). Zbog raznolikosti vrsta i količina robe koja se prevozi, u sektoru prometa mogući su gotovo svi oblici širenja IAS-a kroz skupine putova unosa kontaminacija i slijepi putnik. Drugi način širenja je održavanjem prometnica (primarno cesta i pruga). Prometnice se održavaju košnjom i sječom stabala, a zbog korištenja strojeva u tim aktivnostima, moguće je širenje IAS-a kao slijepog putnika na strojevima i kao kontaminacije stanišnog materijala.

Promet različitim dobrima se u današnje vrijeme sve više odvija poštanskim prometom i kurirskim službama te je tim putem moguć unos velikog broja različitih stranih vrsta, kao kontaminacije biljaka ili životinja, a naročito u obliku sjemena.

Smjernice o e-trgovini Bernske konvencije preporučaju primjenu sljedećih načela:

- podizanje svijesti o svim rizicima biološke invazije povezanim s e-trgovinom među svim relevantnim subjektima i institucijama

- usvojiti i provoditi nacionalno zakonodavstvo koje regulira invazivne strane vrste i učiniti popise reguliranih vrsta lako dostupnim svim subjektima (prodavačima, kupcima, platformama, carinskim organizacijama, agencijama za zaštitu okoliša, itd.).

- surađivati s glavnim platformama i akterima e-trgovine biljkama i životinjama zbog sprječavanja e-trgovine invazivnim stranim vrstama

- osigurati da prodavači i kupci dobivaju ključne informacije i upozorenja o vrstama koje prodaju ili kupuju, uključujući i potencijalnu invazivnost

- pratiti je li se e-trgovinom trguje s invazivnim stranim vrstama (na svim razinama)

Putnici koji koriste različite oblike prometa (cestovni, željeznički, avionski) mogu imati kontaminirane dijelove odjeće ili obuće ili sa sobom nositi neki predmet koji može poslužiti kao vektor za prijenos IAS. Ova tematika je posebno naglašena na mjestima gdje dolaze putnici iz drugih kontinenata. Premda se u nekim zemljama (Australija, Novi Zeland) provode vrlo stroge biosigurnosne kontrole putnika, na području Europe to nije uobičajena praksa. U ovom slučaju je moguća jedino edukacija putnika o tome kako mogu pridonijeti smanjenju rizika širenja IAS-a na odjeći, njihovoj prtljazi ili opremi prilikom putovanja. Prvenstveno je to potrebno u zračnim lukama u kojima dolaze putnici (direktno ili transferom s drugih kontinenata)

Tablica 5-7 Promet (cestovni promet, željeznički promet, promet slatkim vodama)

** - aktivnost je planirana Akcijskim planom o putovima unosa IAS-a spontanim širenjem

1.7 TEMA G: Vodno gospodarstvo

Hrvatske vode su pravna osoba za upravljanje vodama sukladno Zakonu o vodama (NN 66/19, 84/21). Hrvatske vode organizirane su po teritorijalnom i funkcionalnom principu. Ustrojene su u dvije osnovne cjeline: direkcija i vodno gospodarski odjeli (VGO).

Teritorijalno su osnovne jedinice u upravljanju vodama šest vodno gospodarskih odjela (VGO) u čijem sastavu je 33 vodno gospodarskih ispostava (VGI) određenih prema granicama područja malih slivova. Na temelju članka 252. Zakona o vodama, monitoring površinskih, uključujući i priobalnih voda, provode Hrvatske vode . U okviru monitoringa stanja površinskih voda provodi se monitoring bioloških elemenata kakvoće (fitoplanktona, fitobentosa, makrofita, makrozoobentosa i riba) za potrebe ocjene ekološkog stanja površinskih voda, a sukladno Uredbi o standardu kakvoće voda (NN 96/19.). Posebno ciljano praćenje IAS-a nije propisano, već se kroz prikupljanje podataka u okviru monitoringa površinskih voda dobiva velika količina podataka o prisutnosti različitih vrsta, pa tako i invazivnih. Istovremeno, Hrvatske vode provode različite zahvate na vodotocima (kanaliziranje, produbljivanje korita, košnju nasipa, itd.) tijekom kojih se mogu uočiti ili pak slučajno prenijeti invazivne vrste na nova područja.

Drugi bitni dionik u vodnom gospodarstvu je HEP d.d. Kao upravljač akumulacijama za potrebe hidrocentrala ima iskustvo u upravljanju IAS-ima. U slučaju oba ključna dionika, prijenos IAS-a se može odviti na nekoliko načina. Prijenos se može dogoditi putem kontaminacije stanišnog materijala (tlo, vegetacija i sl.) ako se takav materijal nakon obavljenih radova premješta na drugo mjesto. Osim toga, do prijenosa može doći ako pojedini organizmi (ili njihovi dijelovi/razvojni stadiji koji se mogu dalje razmnožiti) zaostanu na strojevima tijekom obavljanja radova, te se strojevima prenesu u drugo područje. Također, u vodnom gospodarstvu koriste se plovila (brodovi i čamci) na kojima mogu završiti razne vodene IAS i tako biti prenesene na veće udaljenosti.

Tablica 5-8 Vodno gospodarstvo

* - aktivnost je moguće spojiti sa aktivnosti u Akcijskom planu o putovima unosa IAS-a spontanim širenjem

** - aktivnost istovjetna aktivnosti F3-6

1.8 TEMA H: Ribolov, sportski ribolov i akvakultura

Gospodarski i sportski ribolov te akvakultura u slatkim vodama obuhvaćaju sve ljudske aktivnosti vezane za slatkovodne ribe. Time ova tema obuhvaća najveću grupu dionika koja je aktivno uključena u korištenje, zaštitu i održavanje slatkovodnih ekosustava u Hrvatskoj. Veliki broj IAS-a su riblje vrste, a također, pri samom obavljanju ribolova može doći do širenja brojnih drugih IAS-a (osobito beskralješnjaka, vodozemaca, biljnih vrsta). Dodatno, rijeke su bitni putovi širenja za veliki broj IAS-a, a također brojni IAS-i postižu visoke gustoće populacija u rijekama i ekosustavima povezanim s njima.

Gospodarski ribolov se na slatkim vodama u Republici Hrvatskoj obavlja na rijeci Dunav i na rijeci Savi (nizvodno od Jasenovca). Podaci iz 2011. godine govore o ukupno 39 ovlaštenika povlastica za gospodarski ribolov na slatkim vodama, od čega je njih 23 registrirano za obavljanje gospodarskog ribolova na rijeci Dunav, a 16 ovlaštenika je na rijeci Savi. Ukupan ulov svih ovlaštenika povlastica za gospodarski ribolov na slatkim vodama iste godine iznosio je 51 tonu slatkovodne ribe, od čega je oko 90% ulovljeno u Dunavu, a tek 10% u Savi.

Sportski ribolov na slatkim vodama u 2011. godini obavljalo je oko 38.500 ribiča. Za obavljanje sportskog ribolova na određenom ribolovnom području ili ribolovnoj zoni ribiči kupuju dozvole od ovlaštenika ribolovnog prava koje vrijede na ribolovnom području ili u ribolovnoj zoni za koju je ovlaštenik dobio ribolovno pravo. Ribolovno pravo ima 130 ovlaštenika, a obuhvaća gospodarenje ribljim fondom temeljem gospodarskih osnova i godišnjih planova. Gospodarenje ovim segmentom slatkovodnog ribarstva provodi se kroz oko 450 sportsko-ribolovnih društava. Prema evidenciji iz 2018. godine, u Republici Hrvatskoj je evidentirano 269 sportsko-ribolovnih društava u slatkovodnom ribolovu i 377 morskih ribolovnih društava.

Prijenos IAS-a prilikom ribolova je najčešće slučajan jer se prenose zajedno sa zavičajnim vrstama. Korištenje živih mamaca pri ribolovu je jedan od bitnih putova unosa IAS-a. Kao mamci se najčešće koriste male ribe (tzv. kederi), ponekad rakovi, pijavice, gujavice i dr. vrste beskralješnjaka. Budući da su invazivne vrste često otpornije od zavičajnih na loše uvjete i kvalitetu vode, kao mamac mogu preživjeti nekoliko dana, za razliku od zavičajnih vrsta koje su osjetljive i često brže ugibaju. Zbog toga se invazivne strane vrste ponekad češće koriste kao mamac. Zakon o slatkovodnom ribarstvu (NN 63/19) zabranjuje ribolov u ribolovnim vodama uz upotrebu stranih i invazivnih vrsta riba (živih ili mrtvih) kao mamaca te se u tom smislu svaki unos strane vrste ribe kao mamca može okarakterizirati kao namjerni unos. Sve riblje vrste imaju neku vrstu parazita, koji su ponekad IAS-i. Ako su paraziti prisutni na ribama kojima se poribljava neki vodotok, mogu se proširiti na područje gdje prije nisu bili prisutni. Ribolovna oprema (ribolovni pribor, osobna oprema poput čizmi) se često prenosi između raznih vodnih tijela. Prilikom korištenja opreme, IAS-i mogu ostati pričvršćeni u ili na opremi i biti preneseni na novu lokaciju. S obzirom da dio vodenih vrsta ima neke prilagodbe na isušivanje, u povoljnim uvjetima moguće je preživljavanje od nekoliko dana. Pri tome su invazivne vrste otpornije od zavičajnih te je i vjerojatnost njihova prenošenja veća. Ovim putovima se šire invazivni strani vodeni kukci, rakovi, školjkaši, ali ponekad i ribe. Pri ribolovu se koriste plovila (brodovi i čamci) na kojima mogu završiti razni IAS-i i biti prenesene na velike udaljenosti kao slijepi putnici u plovilu ili kao obraštaj na vanjskoj strani trupa. Zbog prisutnosti na terenu ribiči mogu doprinijeti praćenju pojave IAS-a, a često i samoinicijativno sudjeluju u mjerama kontrole brojnosti invazivnih vrsta (selektivni ribolov invazivnih stranih vrsta riba, u skladu s gospodarskim osnovama).

U sektoru akvakulture IAS-i su prepoznati kao štetni, primarno za sami proces uzgoja ciljanih, zavičajnih vrsta. Unatoč tome javljaju se u proizvodnom procesu, ali postoji usmjereni napor da se njihovo širenje smanji. Sukladno Zakonu o akvakulturi (NN130/17, 111/18, 144/20) i Pravilniku o stručnom osposobljavanju za obavljanje djelatnosti akvakulture (NN 56/18) fizička ili pravna osoba kojoj je izdana dozvola za akvakulturu smije započeti i obavljati djelatnost akvakulture ako je za to stručno osposobljena, odnosno ima zaposlenu osobu stručno osposobljenu za obavljanje djelatnosti akvakulture u punom radnom vremenu. U sprječavanju širenja IAS-a nenamjernim putovima unosa (transportom) bitno je da su osobe uključene u obavljanje djelatnosti akvakulture educirane o IAS-u i sprječavanju njihova unosa i širenja. K tome, mogu biti i dio mreže za praćenje stanja IAS-a.

Tablica 5-9 Ribolov, sportski ribolov i akvakultura

* - aktivnost je moguće spojiti s aktivnosti u Akcijskom planu za putove unosa IAS-a spontanim širenjem

2.1 Kodeks dobre prakse u sportskom ribolovu i plovidbi malim plovilima slatkovodnim ekosustavima

U okviru Bernske konvencije razvijen je niz kodeksa dobre prakse kojima se predlažu mjere čijom primjenom se žele spriječiti unošenje i širenje invazivnih vrsta provedbom redovnih aktivnosti u okviru djelovanja različitih sektora i djelatnosti poput slatkovodnog ribarstva, hortikulture, lovstva, šumarstva, trgovine kućnim ljubimcima i slično.

Sportski ribolov je vrlo stara djelatnost prisutna u cijeloj Europi i svijetu koji se tijekom vremena razvio u važnu djelatnost s gospodarskim i rekreacijskim aspektima. Prema procjeni Europskog ribolovnog saveza (European Anglers Alliance, EAA), krovne organizacije europskih ribolovaca, 2003. godine je u ribolovu na slatkim vodama i na moru sudjelovalo barem 25 milijuna sportskih ribolovaca.

Europski kodeks ponašanja o sportskom ribolovu i invazivnim stranim vrstama i rekreacijsko plovidbi i invazivnim stranim vrstama sadrže sljedeće mjere i protokole, kojima sportski ribolovci, a gdje primjenjivo i drugi korisnici slatkovodnih ekosustava (akvakultura, vodno gospodarstvo) mogu doprinositi sprječavanju nenamjernog unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta. Europski kodeks ponašanja o sportskom ribolovu i IAS-u je preveden i dostupan putem internetske stranice Invazivne vrste u Hrvatskoj.

U pogledu invazivnih stranih vrsta, na nacionalnoj razini Zakonom o slatkovodnom ribarstvu (NN 63/19) se izričito zabranjuje ribolov u ribolovnim vodama uz upotrebu stranih i invazivnih stranih vrsta riba kao (živih ili mrtvih) mamaca .

Načela (kodeks) dobre prakse za sportske ribolovce u osnovi sadrži sljedeće mjere i protokole:

Dezinfekcijski postupci „provjeri, očisti, osuši“ u korištenju pribora, alata i osobne opreme za aktivnosti na slatkim vodama

Jedan od osnovnih principa u razvijanju kodeksa dobre prakse je ravnoteža između učinkovitosti pojedinih metoda i zahtjevnosti njihovog provođenja. Stoga relativno jednostavni protokoli, koje će ljudi moći provoditi u sklopu redovnih aktivnosti imaju prednost nad kompliciranijim i zahtjevnijim procedurama. Na osnovu ovoga, razvijen je protokol “provjeri, očisti, osuši“ . Ova se praksa oslanja na sudjelovanje javnosti, obrazovanje, osvještavanje i osposobljavanje kako bi se osiguralo da se slijede ovi postupci:

I. Provjeri!

Svu odjeću i opremu treba temeljito pregledati i sve vidljive ostatke tvari (blato, biljnu ili životinjsku tvar) treba ukloniti i ostaviti na vodnom tijelu gdje su nađeni. Posebna se pozornost mora posvetiti spojevima na ribičkim čizmama. Sve džepove nakupljene vode treba isprazniti.

II. Očisti!

Opremu treba oprati vodom iz crijeva ili visokotlačnim peračem na licu mjesta. Ako za to nisu prikladnih uvjeta, opremu treba pažljivo spremiti npr. u plastične vreće, dok uvjeti ne budu prikladni. Otpadnu vodu od pranja treba izliti uz vodno tijelo na kojem je oprema korištena ili je treba spremiti i onemogućiti njezino dospijevanje u neki drugi vodeni tok ili sustav odvodnje (tj. nemojte je ispuštati u odvod ili sudoper). Gdje je moguće, čistu opremu treba umočiti u otopinu za dezinfekciju da bi se ubili patogeni, ali nije vjerojatno da će time biti ubijene strane vrste.

III. Osuši!

Temeljito sušenje najbolja je metoda dezinfekcije odjeće i opreme. Čizme i mreže treba objesiti da se osuše. Oprema treba biti potpuno suha najmanje 48 sati prije nego što se koristi na nekom drugom mjestu. Neke strane vrste mogu preživjeti do 15 dana u vlažnim uvjetima i do 2 dana u suhim uvjetima, tako da postupak sušenja mora biti temeljit.

Korištenje plovila na slatkim vodama

U slučaju da sportski ribolovci, ali i drugi korisnici slatkovodnih ekosustava za ribolov koriste plovila, treba poduzeti sljedeće mjere:

1. Potrebno je temeljito ukloniti obraštaj s trupa čamca i drugih uronjenih površina prije prijenosa na drugu lokaciju.

2. Treba se pobrinuti za prikolice u čijim se šupljinama može zadržavati voda i teško ih je pregledati. Po mogućnosti treba osigurati da prikolice i kolica za prijevoz plovila budu na raspolaganju na mjestu ribolova i njihovo korištenje treba imati prednost nad korištenjem vlastite opreme.

3. Voda koja se skuplja u kaljužama čamaca ili unutar čamaca i čamaca na napuhavanje (i slične opreme koja se koristi za plovidbu) mora se u potpunosti isprazniti prije napuštanja mjesta ribolova.

4. Motori koji se hlade vodom moraju se oprati vodom iz vodovoda kako bi se osiguralo da se u sustavu ne nalaze invazivne strane vrste.

Na vodi:

 izbjegavajte plovidbu kroz vodene biljke ako je moguće jer se time mogu otkinuti dijelovi biljaka, a ako se uhvate za trup ili propeler mogu se prenijeti na drugo područje

 ako je čamac na vodi, ali se neko vrijeme ne koristi, podignite propelere izvan vode kako bi se smanjio rizik od ulaska invazivnih stranih vrsta u motor

 u slučaju korištenja sidra, prije spremanja isperite uže, lanac i sidro

 bilo koja oprema uronjena u vodu neko vrijeme (poput plutača) također predstavljaju rizik od širenja invazivnih stranih vrsta pa treba biti posebno oprezan prilikom kretanja ili rada s njom.

Nakon korištenja:

 kad se plovilo nalazi izvan vode, uklonite sav vidljivi biljni i životinjski materijal i odložite u kantu za smeće

 slatkom vodom operite sve dijelove plovila koji su bili u kontaktu s vodom (uključujući prikolicu) i obratite pažnju na sve pukotine

 ispustite svu vodu s broda, uključujući kaljuže; ostavite da se voda potpuno isprazni iz motora postavljanjem u okomiti položaj prema dolje

 ako na lokaciji nisu dostupni uređaji za pranje slatkom vodom, osigurajte da je čamac opran, ispražnjen i osušen prije korištenja u drugom vodnom tijelu

 ne izlijevajte otpadnu vodu ili vodu iz plovila u druga vodna tijela.

U spremištu za brod na kopnu:

 p lovila i motore čuvajte na mjestu gdje nije moguće otjecanje u vodna tijela (kroz odvode, kanalice i sl.)

 vratite motore u okomiti donji položaj da se isprazne.

Osim gore navedenih mjera, osobito sportski ribolovci u okviru svojeg djelovanja potiču se na aktivno sudjelovanje u kontroli unošenja i širenja IAS-a kroz:

1. Individualnu edukaciju i djelovanje vezano uz sprječavanje unošenja i širenja IAS-a , koje se temelji na načelima:

a. Dobro upoznaj invazivne strane vrste prisutne u slatkim vodama Republike Hrvatske!

b. Ulovljene jedinke invazivnih stranih vrsta riba ne vraćaj u vodu!

2. Organizirane akcije selektivnog ribolova ribolovnih društava sa svrhom smanjenja populacija invazivnih stranih vrsta riba , a u suradnji s nadležnim tijelima za zaštitu prirode na državnoj (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja: Uprava za zaštitu prirode, Zavod za zaštitu okoliša i prirode) ili regionalnoj razini (javne ustanove nadležne za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže).

3. Sudjelovanje u praćenju pojave i širenja invazivnih stranih vrsta – dojava opažanja putem obrasca za prijavu opažanja (dostupnog na internetskoj stranici Invazivne vrste u Hrvatskoj (https://invazivnevrste.hr) ili putem mobilne aplikacije Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja „Invazivne vrste u Hrvatskoj“).

Relevantne publikacije i internetski izvori podataka:

IAS Web stranica - https://invazivnevrste.hr/

Publikacija: Strane vrste slatkovodnih riba u Hrvatskoj (izdavač: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Udruga Hyla) (dostupno putem poveznice: http://www.invazivnevrste.hr/wp-content/uploads/2020/01/Strane-vrste-slatkovodnih-riba-u-RH_2019-1.pdf)

Europski kodeks ponašanja o sportskom ribolovu i IAS-u (dostupno putem poveznice: https://invazivnevrste.haop.hr/edukacija#europski-kodeks #)

Popis vrsta s Unijina popisa na koje treba obratiti pažnju u sprječavanju širenja sportskim ribolovom i plovidbom malim brodicama slatkovodnim ekosustavima:

1. Vrste s Unijinog popisa:

2. Vrste koje nisu na Unijinom popisu, ali su prisutne u Hrvatskoj i izazivaju zabrinutost

2.2 Kodeks dobre prakse u lovstvu vezan za sprječavanje unosa IAS-a transportom

Kodeks dobre prakse ima za cilj pružiti lovcima i ovlaštenicima prava na lov niz dobrovoljnih načela čijim bi se usvajanjem unaprijedila održivost lovstva, ali i ojačao bi se doprinos lovaca u upravljanju i očuvanju biološke raznolikosti.

Premda se lov se općenito smatra jednim od najčešćih razloga za unošenje stranih vrsta sisavaca i ptica, ovi kodeksi dobre prakse su vezani za one aktivnosti kojima je moguć nenamjeran unos invazivnih vrsta, a što se prvenstveno odnosi na aktivnosti vezane za hranjenje i održavanje lovišta.

1. Izbjegavati namjerno i nenamjerno unošenje i širenje invazivnih stranih biljaka radi prehrane i zaklona divljači

Unošenje nezavičajnih vrsta divljači također može imati ozbiljan gospodarski utjecaj na poljoprivredu i šumarstvo (Gebhart, 1996.). Nadalje, lovstvo je prepoznato kao posredni put unošenja stranih biljaka (Hulme i sur., 2008.) koje lovci koriste za obnovu staništa (npr. zakloni, živice, male močvare i šume) ili opskrbu divljači hranom (žitarice za divljač, umjetno hranjenje; npr. čičoka ( Helianthus tuberosus ) u Poljskoj (Bzdęga i sur., 2009.)).

U sklopu dobre prakse u lovstvu potrebno je primjenjivati načela propisana za područje hortikulture i vezano za rad sa strojevima i opremom .

2. Smatrati iskorjenjivanje i kontrolu nužnim alatima upravljanja radi suzbijanja invazivnih stranih vrsta te podupirati njihovo provođenje i kad su usmjereni na vrste divljači

Obnavljanje fonda divljači se treba obavljati strogo slijedeći Smjernice IUCN-a za reintrodukcije i druge translokacije u svrhu očuvanja kako ne bi došlo do kontaminacija ili parazita na životinjama. Jedna od navedenih smjernica je uvođenje karantene kako bi došlo do otkrića i prevencije bolesti i parazita na divljači. Obnovu staništa kao i opskrbu divljači hranom treba obavljati isključivo koristeći zavičajne biljke kako ne bi došlo do kontaminacije hranom, kontaminacije na biljkama i parazita na biljkama.

Prevencijom se mogu smanjiti nova unošenja, ali kada je invazivna strana vrsta uspostavila populaciju možda će biti potrebno pribjegnuti iskorjenjivanju i/ili mjerama kontrole. Iskorjenjivanje često postaje nemoguće ili vrlo skupo kada invazivne vrste uspostave populaciju na širokom području. Kada se smatra da je iskorjenjivanje nepraktično, tada bi kontrola mogla postati neophodna – s ciljem smanjenja širenja, brojnosti i gustoće invazivnih stranih vrsta na dugoročno prihvatljivu razinu.

3. Surađivati u programima praćenja i nadzora invazivnih stranih vrsta

Tradicionalna znanja o vrstama i prirodnom okolišu kojima lovci raspolažu doista predstavljaju vrijedan doprinos praćenju i proučavanju divljih vrsta i biološke raznolikosti, pa je važno poboljšati suradnju s upravljačima i stručnjacima za divlje vrste. Lovci su vrlo dobar primjer pojma „građanske znanosti“ ili „građanina kao senzora“, termina koji se koriste za programe temeljene na sudjelovanju dobrovoljaca u djelatnosti praćenja prirodnih resursa radi poboljšanja upravljanja i/ili istraživanja.

Potrebno je informirati lovce o nenamjernim putevima unosa invazivnih stranih vrsta kako bi se smanjila mogućnost kontaminacije i slijepih putnika. Ako su odgovarajuće informirani i obučeni, lovci bi mogli biti učinkovito uključeni u programe praćenja i prikupljanje podataka o rasprostranjenosti i brojnosti invazivnih stranih vrsta. Osim toga, mogli bi igrati ključnu ulogu u nadzoru pojave ili unošenja novih invazivnih stranih vrsta, što je presudno za uspostavljanje sustava ranog upozoravanja i brzog djelovanja. Ključan korak u poticanju točnog izvještavanja i prikupljanje sažetih i točnih informacija je oblikovanje sažetih i točnih informativnih i obrazovnih materijala. Dojava opažanja invazivne strane vrste moguća je putem obrasca za prijavu opažanja (dostupno putem internetske stranice Invazivne vrste u Hrvatsko ili putem mobilne aplikacije Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja „Invazivne vrste u Hrvatskoj“).

2.3 Kodeks dobre prakse u radu sa strojevima i vozilima

U području gradnje i održavanja prometnica (ceste i željezničke pruge), vodnom gospodarstvu, poljoprivredi i šumarstvu glavni su putovi nenamjernog unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (IAS), kojima se najčešće unose i šire IAS-i:

1. unos i širenje IAS-a putem kontaminacije materijala za rasadnike, kontaminacije sjemena, kontaminacije stanišnog materijala u svrhu obnove i/ili održavanja vegetacije uz ili na samim građevinama (gradnja i održavanje prometnica, vodno gospodarstvo);

2. unos i širenje IAS-a kao „slijepog putnika“ na strojevima/opremi i vozilima kao vektorima (gradnja i održavanje prometnica, vodno gospodarstvo, poljoprivreda, šumarstvo)

Načela dobre prakse u radu sa strojevima i vozilima primjenjuju se na: (1) planiranje radova, (2) izvođenje radova, (3) nadzor (provjeru).

(1) PLANIRANJE RADOVA

1. Identificirajte IAS-e i u skladu s time planirajte aktivnosti (radove).

Uključite sagledavanje IAS-a prilikom planiranja izvođenja radova. Informirajte se kod stručnih institucija nadležnih za upravljanje invazivnim vrstama o tome koji IAS-i su zabilježeni u području izvođenja radova i koje specifične mjere (ovisno o vrsti) se mogu primijeniti da se smanji njihovo širenje strojevima i opremom.

Zabilježite i prijavite IAS-e. Vrste koje nađete u području izvođenja radova prijavite putem mobilne aplikacije Invazivne strane vrste u Hrvatskoj ili putem obrasca za dojavu opažanja.

Izvor informacija o IAS-u i obrazac za dojavu opažanja: https://invazivnevrste.hr/

Kod izvođenja radova gdje se mehanizacija koristi samo u kopnenom okolišu treba obratiti pozornost na: biljne IAS-e i njihove dijelove(biljni ostaci, čitave biljke, sjeme i plodovi).

Kod izvođenja radova gdje se mehanizacija koristi samo u vodenom okolišu treba obratiti pozornost na: biljne IAS-e i njihove dijelove(biljni ostaci, čitave biljke, sjeme i plodovi), beskralješnjake (svi razvojni stadiji), vodozemce (jajašca) i ribe (jajašca).

2. Planirajte dinamiku izvođenja radova tako da radovi započnu na lokacijama s najmanjom prisutnošću IAS-ima, a završe na lokacijama s najviše prisutnih IAS-a.

3. Za ozelenjivanje u području izvođenja radova koristiti zavičajne vrste lokalno ili regionalno prisutne u biljnim zajednicama, odnosno prirodnoj vegetaciji.

Prilikom nabave sjemenskog, stanišnog i rasadnog materijala voditi računa o porijeklu i čistoći materijala.

4. Nakon odabira izvođača radova, informirati ih o potrebnim mjerama vezanim uz izvođenje radova koje treba poduzeti prije početka i nakon izvođenja radova u vašem području.

Mjere čišćenja opreme i mehanizacije, upravljanja otpadnim materijalom, porijeklo sjemenskog, rasadnog i stanišnog materijala – v. dolje načela tijekom izvođenja radova.

(2) IZVOĐENJE RADOVA

1. Držite opremu, vozila i mehanizaciju čistom.

Izbjegavajte parkiranje, okretanje ili skladištenje opreme, vozila, mehanizacije, te odlaganje građevnog i zemljanog materijala na područjima s velikim brojem IAS-a; ili za pojedine invazivne strane biljne  vrste pokosite područje i uklonite pokošeni biljni materijal prije izvođenja radova (dolaska mehanizacije i vozila na lokaciju; prije odlaganja zemljanog i građevinskog materijala).

Provjerite i očistite opremu, vozila i mehanizaciju prije ulaska na područje bez IAS-a (i korovnih vrsta).

Prije povratka obavezno očistite opremu, vozila i mehanizaciju na području izvođenja radova ako su prisutne IAS.

Očistite opremu, vozila i mehanizaciju nakon vraćanja u skladišni prostor i prije skladištenja.

Čišćenje je potrebno obavljati po mogućnosti minimalno 30 m dalje od vodenih tokova, na tvrdoj ili šljunčanoj površini bez blata.

Čišćenje vozila iznutra:

- očistiti unutrašnjost vozila brišući, usisavajući ili koristeći uređaj s komprimiranim zrakom. Posebno obratiti pozornost na podove, podloške (gumene i tekstilne), sjedala i ispod sjedala.

Čišćenje vozila izvana:

- ukloniti sve veće nakupine zemlje. Ako je potrebno koristiti željeznu polugu.

- utvrditi površine na kojima je bolje primijeniti stlačeni zrak kao što su radijatori i rešetke. Prvo očistite ovakve površine (prije korištenja vode)

- očistiti vozilo s visokotlačnim crijevom (minimalni tlak vode 16 kg/cm ² ) u kombinaciji sa čvrstom četkom i/ili željeznom polugom da bi učinkovitije uklonili nakupine blata

- započeti sa čišćenjem gornjeg dijela vozila spuštajući se prema donjem dijelu

- naglasak čišćenja treba biti na donjim dijelovima – gume, lukovi kotača, šasija, blatobrani, branici, utori za motor, radijatori, rešetke, stabilizatori, gusjenica, hidraulične naprave i oruđa

- kada je čišćenje dovršeno, izbjegavati voziti kroz otpadnu vodu kad se vozilo pomiče od mjesta čišćenja

- za vozila koja prolaze kroz vodu i koja mogu biti izložena vodenim invazivnim vrstama, vozila se trebaju dezinficirati ili potpuno osušiti prije nego se započne rad na drugoj vodenoj površini

2. Ograničite radove uz rubove prometnica kako bi se sačuvala autohtona vegetacija.

Smanjite na najmanju moguću mjeru pomicanje tla te zadržite prirodnu autohtonu vegetaciju gdje je moguće.

Prilikom košnje uz rub ceste, nemojte kositi IAS-e nakon što je obavljeno sijanje prirodne vegetacije.

Dodani zemljani materijal treba jednako rasporediti u tankom sloju i ozeleniti kako bi se spriječilo naseljavanje IAS-a.

Ozeleniti izloženo tlo, kako bi se spriječilo širenje IAS-a te ispiranje zemljanog materijala u vodotoke.

Sijanje provesti u rano proljeće ili kasnu jesen.

3. Prakticirajte učinkovitu košnju i sakupljanje (otkosa)

Po mogućnosti, započnite košnju ili sakupljanje otkosa na području bez IAS-a i završite u kontaminiranom području (području s IAS-om).

Na područjima bez IAS-a izbjegavajte košnju trave i ostale autohtone vegetacije niže od 15 cm iznad razine tla.

Pokosite ili pograbljajte IAS-e prije sijanja prirodne vegetacije.

Razmotrite primjenu selektivne košnje na pojedinim dijelovima.

4. Iskapanje

Kod iskapanja izbjegavajte odlaganje viška iskopa iznad ili ispod usjeka prometnice, na mjesta gdje već postoji prirodna vegetacija. Odložite materijal iz iskopa koji sadrži ostatke IAS-a na predviđeno ograđeno mjesto.

Smanjite na najmanju moguću mjeru izloženost tla i uklanjanje vegetacije prilikom održavanja usjeka, vodotoka i drenažnih građevina.

Gdje je potrebno nasipavati materijal, treba osigurati da se sav materijal odložen na vegetaciju jednako rasporedi. Ozeleniti nasuti materijal i određena područja s izloženim tlom koja prelaze 1 m iznad ramena kod iskopa, isto kao i nasip prilikom održavanja usjeka prometnice.

5. Učinkovito upravljajte unesenim i otpadnim materijalom

Kameni agregat i drugi materijal koji sadrži ostatke IAS-a koristite samo ako je proveden proces čišćenja, ili su primijenjene odgovarajuće mjere na lokacijama pozajmišta prilikom iskopa i utovara.

Odložite zemljani materijal koji sadrži ostatke IAS-a na mjesto koje definirate za tu namjenu.

Ispitajte sva mjesta za iskop kamenog agregata i porijeklo materijala na godišnjoj razini kako bi se provjerilo da nemaju IAS-e. Zabilježite i prijavite mjesta za iskop kamenog agregata i jalovine koja sadrži ostatke IAS-a. Osim toga, budite na oprezu prilikom utovara i transporta iskopanog materijala/kamenog agregata ili jalovine koji sadrži IAS-a kako bi se smanjio gubitak materijala i (npr. pokrijte materijal prilikom transporta) kako bi se smanjio gubitak kontaminiranog materijala prilikom transporta.

6. Uklonite IAS-e na području izgradnje prije ozelenjivanja.

7. Obnovite lokacije narušene IAS-om

Zbrinite neželjeni otpadni materijal koji sadrži ostatke IAS-a.

Sva mjesta na kojima je narušena postojeća vegetacija tijekom izvođenja radova potrebno je ozeleniti kako bi se spriječilo širenje IAS-a.

8. Ozelenite

Ponovno posijte travnu smjesu autohtonih vrsta, bez korova, prilagođenu lokalnim uvjetima, neinvazivnu te koja se brzo ukorjenjuje kako bi se smanjio rizik od širenja IAS-a.

Sijanje u rano proljeće ili kasnu jesen će pomoći uspješnijem ukorjenjivanju.

(3) PROVJERA

Provjeru opreme, vozila i mehanizacije treba obavljati PRIJE:

- premještanja iz područja izvođenja radova

- premještanja s jedne lokacije (gdje nema IAS-a) na drugi gdje su prisutni IAS-i

- korištenja duž prometnica, kanala i vodotoka

- prijevoza duž zemljanih i makadamskih putova

- korištenja mehanizacije za prijevoz zemljanog i kamenog materijala

- dolaska na lokacije gdje je ograničen pristup vozilima

Provjeru opreme, vozila i mehanizacije treba obavljati NAKON:

- izvođenja radova u području gdje su prisutni IAS-i

- prijevoza materijala (npr. tla) za koji je sigurno da sadrži ostatke IAS-a

Izvori podataka – preporučene publikacije:

Best Practices for Managing Invasive Plants On Roadsides. A Pocket Guide For British Columbia’s Maintenance Contractors, 2019.

Environmental best practices for highway maintenance activities, 2018.

Clean Equipment Protocol for Industry, 2016.

Primjeri korištenih vozila, strojeva i opreme, poredanih prema razini rizika od širenja IAS-a, zajedno s primjerima mogućih mjera i postupaka čišćenja

2.4 Kodeks dobre prakse u hortikulturi, rasadničarstvu i radu sa sjemenjem

Hortikultura je na globalnoj razini prepoznata kao glavni put unosa invazivnih stranih vrsta biljaka. Procjenjuje se da je čak 80% trenutno invazivnih stranih vrsta uvedeno kao ukrasne ili poljoprivredne vrste.

Hortikulturna industrija je u Europi i drugdje donijela veliku socijalnu i ekonomsku dobrobit te je širok spektar ukrasnih biljaka učinila dostupnima javnosti. Važeći propisi u Republici Hrvatskoj ne dopuštaju vrtnim centrima, akvarijskim trgovinama i sličnim prodajnim mjestima uvoz i trgovinu IAS-a s Unijina popisa i crne liste RH te je potrebno posebno dopuštenje ministarstva nadležnog za zaštitu prirode za stavljanje na tržište stranih vrsta koje ne nalaze na Unijinom popisu, crnoj listi RH ni bijeloj listi RH. Ministarstvo nadležno za zaštitu prirode može izdati dopuštenje za stavljanje na tržište strane vrste nakon što utvrdi da ne postoji ekološki rizik strane vrste. U kontekstu navedenog je u najvećoj mjeri smanjen rizik od širenja IAS-a namjernim putovima unosa. S druge strane, nenamjerni putovi unosa i širenja IAS-a u okviru hortikulturne djelatnosti odnose se na unos IAS-a kao kontaminacije stanišnog materijala, kontaminacije sjemena ili sadnica, kao parazita ili patogena na biljkama, odnosno kao slijepog putnika na ambalažnom materijalu ili strojevima i opremi.  

Cilj Kodeksa:

Potaknuti suradnju između hortikulturne industrije i trgovine zajedno s relevantnim stručnjacima u svrhu smanjenja i kontrole mogućeg unošenja invazivnih stranih vrsta u europske i mediteranske zemlje , kao i usvajanje dobre prakse u:

 podizanju svijesti među stručnjacima,

 sprečavanju širenja već prisutnih invazivnih stranih vrsta,

 sprečavanju uvođenja novih invazivnih stranih vrsta u Europu.

Kodeks je namijenjen vladama i vlastima, kao i hortikulturnoj industriji i trgovini, svim uvoznicima biljaka, komercijalnim rasadnicima, vrtnim centrima i akvaristima. Može biti koristan svima koji su projektiranjem vezani za vanjski prostor poput krajobraznih arhitekata, različitih odjela za vrtove, parkove i sl.

Odredbe Kodeksa povezane s nenamjernim putovima unosa IAS-a i prilagođene kako bi se nenamjernim putovima unosa vezanim uz transport smanjila mogućnost unošenja i širenja IAS-a na druga područja:

1. Budi svjestan koje su invazivne strane vrste već prisutne na određenom području

Dužnost svih koji se bave hortikulturom u Hrvatskoj (a i u svim drugim zemljama) je znati koji su IAS-i prisutni na tom području. Ako postoji sumnja da bi određena vrsta mogla biti invazivna, onda je ključno tražiti profesionalni savjet od lokalnih ili nacionalnih tijela za zaštitu prirode.

2. Znaj što uzgajaš i točno identificiraj materijal (živi biljni materijal i stanišni materijal) koji koristiš.

Nužno je pravilno identificirati sav živi biljni materijal koji se koristi jer su pogrešna određivanja vrsta u hortikulturi vrlo česta (npr. Opuntia ficus-indica se u novijoj literaturi spominje kao O. maxima ). Određivanje vrste je ponekad vrlo teško i zahtjevno, stoga je nužno posavjetovati se sa stručnjacima (npr. botanički vrtovi, Zavod za zaštitu okoliša i prirode).

Nabavljaj biljni materijal od provjerenih uzgajivača. Egzotični biljni materijal nabavlja se preko raznih inozemnih proizvođača. Vrtni centri i rasadnici ne mogu znati što se događa s biljnim materijalom tijekom transporta, ali puno može značiti ako su vrtni centri već prethodno upoznati i sigurni u nekog proizvođača da na pravilan i oprezan način tretira, pakira i transportira biljni materijal.

Provjeri živi materijal koji je stigao transportom. Preporučuje se pregled uvezenog biljnog materijala prije stavljanja istog u prodaju. Ako se utvrdi neka nepravilnost na biljkama (mogući parazit, nepoznata životinjska vrsta) ili se pojavi sumnja na ispravnost sjemena potrebno je ukloniti i zbrinuti na pravilan način takve organizme prije puštanja u prodaju. Pritom se navedeno ne odnosi samo na IAS-e s Unijina popisa i crne liste RH (čija ja trgovina i uvoz zabranjena važećim propisima), već bi trebalo pažnju posvetiti i drugim nepoznatim biljnim i životinjskim vrstama ako se detektiraju u uvezenom živom biljnom materijalu ili u stanišnom materijalu. Ako postoji sumnja na da bi neka nepoznata vrsta mogla biti invazivna, ključno je takvu vrstu izdvojiti, što prije tražiti profesionalni savjet od lokalnih ili nacionalnih tijela za zaštitu prirode te izbjeći stavljanje u daljnju prodaju uvezenog biljnog materijala prije potvrde da ne predstavlja rizik.

3. Budi svjestan propisa koji se tiču stranih i invazivnih stranih vrsta.

Vrlo je važno biti upoznat sa svim važećim propisima u Republici Hrvatskoj kojima se uređuje pitanje sprječavanja unošenja i širenja te upravljanje invazivnim stranim vrstama koje izazivaju zabrinutost u Europskoj uniji te stranim vrstama, uključujući i invazivne strane vrste koje izazivaju zabrinutost u Republici Hrvatskoj, prvenstveno Zakon o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima (NN 15/18, 14/19) i vezani provedbeni propisi.

4. Surađuj s drugim dionicima , kako u trgovini tako i u sektorima očuvanja i zaštite biljaka. Pri tome nastoj postići dogovore o suradnji ili se barem pridruži ostalima angažiranima u kontroli IAS-a, osobito u sektorima koji se bave očuvanjem i zaštitom biljaka kao što su lokalne agencije za zaštitu okoliša, društva i udruge, botanički vrtovi i sveučilišta.

5. Utvrdi koje biljne vrste predstavljaju prijetnju te uništi postojeće zalihe i zaustavi prodaju

Nakon utvrđivanja koje biljne vrste predstavljaju prijetnju, važno ih je uništiti jer se iste ne smiju stavljati na tržište. Kako bi pridonio umanjenju njihovog daljnjeg unosa i širenja nenamjernim putovima unosa, preporuča se kupcima i korisnicima dati stroge upute za upotrebu, održavanje i odlaganje otpadnog biljnog materijala tih vrsta.

Primjer biljaka koje se u Hrvatskoj koriste u hortikulturi (prvenstveno u privatnim vrtovima), a smatraju se invazivnima te predstavljaju ili mogu predstavljati prijetnju:

 Acer negundo

 Broussonetia papyrifera

 Carpobrotus edulis

 Helianthus tuberosus

 Impatiens balfourii

 Nicotiana glauca

 Oenothera biennis

 Opuntia ficus-indica

 Parthenocissus quinquefolia

 Phytolacca americana

 Reynoutria japonica

 Reynoutria sachalinensis

 Reynoutria × bohemica

 Robinia pseudoacacia

 Rudbeckia laciniata

6. Pažljivo i na propisan način odlaži biljni otpad

Odbačeni vrtni otpad, kompost, ambalažni materijal i otpadne vode neki su od načina bijega vrtnih biljaka u prirodu. Potrebno je upoznati se s EPPO smjernicama (EPPO standard PM 3/66 (1) 2006) o rizicima vezanima za biljni otpad. Primjenjuju se i preporuke Kodeksa dobre prakse u odlaganju biljnog otpadnog materijala.

7. Usvoji dobre prakse u proizvodnji , da bi se za izbjeglo nenamjerno unošenje i širenje invazivnih stranih vrsta

- uvezen sadni materijal držati daleko od domaćih biljaka i onih koje rastu u divljini

- sadni materijal mora biti bez IAS-a i ostalih štetnika

- u svim stadijima rasta biljke koristiti sadni materijal koji nema prisutnost IAS-a ili ostalih štetnika

- strojeve, alate i drugu opremu koristiti samo na nezaraženim ili potencijalno zaraženim tlima s obaveznom pravilnom dezinfekcijom i čišćenjem

- skladišteni sadni materijal, posude i ostalu opremu treba izolirati od potencijalne kontaminacije

- osobe koje rukuju s biljkama trebaju biti svjesne mogućeg prijenosa kontaminata preko obuće, odjeće (rukavice) i dr.

- ambalažu koja se koristi kod pakiranja biljaka je potrebno očistiti; uvezenu ambalažu je potrebno uništiti ili očistiti

- tijekom proizvodnje vodenih biljaka, onemogućiti bijeg iz posuda/tankova u kojima se uzgajaju

- prije trgovanja vodenim biljkama potrebno ih je skladištiti zasebno od potencijalno invazivnih biljaka; isprati ih visokotlačnim pumpama; ukloniti potencijalnu zemlju (tlo) koja se nalazi na biljki.

8. Uključi se u aktivnosti koje povećavaju publicitet i dopiru do javnosti

Popis biljaka koje zamjenjuju IAS-e koji su već prisutne u okolišu kao ukrasne biljke treba biti dostupan javnosti u obliku plakata, letaka, brošura i sl. Oni trebaju biti dostupni u svim vrtnim centrima, rasadnicima i drugim prodajnim mjestima.

9. Popiši IAS-e koje su dio hortikulturnog uređenja u vašoj lokalnoj zajednici (za komunalna poduzeća)

Ova odredba se prvenstveno odnosi na višegodišnje i drvenaste biljke. Mnoge drvenaste biljke koje krase ulice gradova posađene su prije nego je ustanovljena njihova invazivnost. Takve biljke prirodnim ciklusom proizvode plodove i sjeme koje se spontano, prenosi dalje u (do)prirodna i prirodna staništa i na ostale zelene površine gradova. Prilikom održavanja zelenih površina u naseljima moguć je njihov nenamjeran unos i širenje na druge lokacije, ponajprije kontaminiranim strojevima i opremom. Često su takve biljke dio parkovne arhitekture. Ako je moguće, preporuka je takve biljke ukloniti i zamijeniti prikladnom neinvazivnom ukrasnom vrstom, a otpadni materijal od te biljke zbrinuti na propisan način. Ako uklanjanje jedinki invazivnih vrsta nije moguće, preporučuje se redovno orezivanje takvih biljaka (nakon čega će se taj materijal zbrinuti na propisan način), kao i redovna košnja i čišćenje zelenih gradskih površina koje se nalaze u blizini. Na zelenim površinama na kojima postoje IAS-i u radu sa strojevima i opremom za održavanje zelenih površina primjenjive su i preporuke Kodeksa dobre prakse u radu sa strojevima i vozilima.

2.5 Kodeks dobre prakse u odlaganju biljnog otpadnog materijala

Ovaj opis dobre prakse je napisan na temelju preporuka iz Europskog kodeksa ponašanja za botaničke vrtove o invazivnim stranim vrstama:

Potrebno je voditi posebnu brigu pri odlaganju biljnog otpadnog materijala iz bilo kojeg dijela vrta i to činiti odgovorno. Sav biljni materijal treba odložiti na takav način da se izbjegne rizik širenja invazivnih organizama.

Mogu se koristiti sljedeće metode: zakapanje, kompostiranje, spaljivanje, anaerobna digestija ili rezanje ili korištenje za gorivo, štapove ili druge svrhe. Prema potrebi treba konzultirati i usvojiti Smjernice EPPO-a za upravljanje rizicima po zdravlje biljaka od bio-otpada biljnog porijekla (EPPO, 2008) koje savjetuju kako postupati s takvim bio-otpadom da bi se uništile štetočine bilja.

Biljni otpad nikad ne treba baciti u prirodu. U Hrvatskoj se biljni otpad odlaže u kompostane prema Pravilniku o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada (NN 117/14) kroz Posebne kriterije za ukidanje statusa otpada za kompost. Postupak oporabe među ostalim kriterijima (sprječavanje neugodnih mirisa, trajanje skladištenja, vrsta i veličina čestica, osiguravanje temperature i aerobnih uvjeta, razrjeđivanje) uključuje i onaj da se kontrolom temperature šarže mora osigurati biološka stabilizacija, uklanjanje patogenih mikroorganizama i klijabilnih sjemenki, bilja iz otpada u trajanju najmanje 14 dana pri temperaturi 55 °C i do 7 dana pri temperaturi 65 °C, te da temperatura kompostiranja ne prelazi 75 °C. Nastali produkt zatim ide na ispitivanje kako bi se provjerili dopušteni i nedopušteni sadržaji komposta. Kriteriji uključuju, među ostalim i kriterij da kompost ne sadrži više od 2 klijabilne biljne sjemenke u uzorku volumena 1 litre. Ako je moguće ponovnim procesom obrade ukloniti neke od nedopuštenih sadržaja, nastali kompost se može ponovo staviti u postupak oporabe, inače ga je potrebno odložiti kao otpad. Većina sjemena invazivnih vrsta izgubi klijavost u prvoj fazi obrade komposta na višim temperaturama (55 -65 °C) i to u roku od nekoliko dana do 2 tjedna (Van Rossum i Renz 2013; Meier i sur. 2014; Wen 2015; Yuan i Wen 2018; ). Dodatna provjera omogućena je ispitivanjem uzorka za klijavost sjemena.

 Smjernice EPPO-a upozoravaju da, iako bi temperature koje se postižu u kompostiranju trebale, u načelu, uništiti štetočine bilja, uključujući korove, postoje objavljeni jasni dokazi da određeni štetnici preživljavaju neke postupke obrade . Propagule dvornika ( Reynoutria sp. ) mogu preživjeti u kompostu i tako se širiti dalje.

Potrebno je uzeti u razmatranje sljedeće dobre prakse:

 Osigurati poštivanje lokalnih propisa koji se tiču odlaganja biljnog materijala. Na primjer, neke zemlje zabranjuju kompostiranje određenih vrsta kao što je dvornik ( Reynoutria sp. ). Moguće rješenje je ako se prilikom odlaganja otpada uoči dvornik, da se ovakav otpad preda CGO-ima (Centrima za odlaganje otpadom) u kojima se provodi mehaničko-biološka razgradnja otpada i da se takav otpad obrađuje s ostalim komunalnim otpadom koji se nakon obrade odlaže na odlagalište u sklopu CGO-a ili ovisno o tehnologiji kao RDF (gorivo iz otpada) ili SRF (oporabljeno kruto gorivo) predaje u cementare na energetsku obradu.

 Materijali koji nastanu restauracijom nekog područja mogu se pravilnim kompostiranjem pretvoriti u povoljno tlo uklanjajući trošak transporta i odlaganja biljnog materijala u kompostane

o Ako je riječ o zakapanju, pri određivanju dubine ukopa treba uzeti u obzir posebne karakteristike materijala, na primjer, u slučaju japanskog dvornika u nekim zemljama postoje posebni propisi za njegovo odlaganje ( Treatment and disposal of invasive non-native plants: RPS 178 ), tj. potrebno je spaliti (uz ishođenje svih potrebnih dozvola) nadzemne dijelove i rizome. Tlo koje sadrži spaljene dijelove biljke treba se zakopati na dubinu od najmanje 5 m ako se ne koristi geotekstilna membrana, te minimalno 2 m ako se koristi geotekstil.

 Dodatna dobra praksa bila bi da se otpad u kompostanama koji sadrži sjeme invazivnih vrsta stavi u središte kompostne hrpe i ostavi neokrenut do tjedan dana. Tako bi se moguće sjemenke izložile maksimalnoj temperaturi hrpe u vremenu koje značajno smanjuje klijavost sjemena.

 Biljni otpadni materijali mogu se staviti u vreće i jasno obilježiti ako se zna da sadrže materijal invazivnih vrsta.

 U ispitivanju komposta, osim klijavosti sjemenki, uključiti i ispitivanje količine i rasta propagula.

 Istraživati i informirati se o najboljoj praksi (/novim načinima) sigurnog odlaganja IAS-a

Odlaganje vodenih biljaka

Osobito pažljivo treba postupati pri odlaganju vodenih biljaka i izbjegavanju rizika da one dospiju u rijeke, vodene putove ili mora. Metode koje se mogu koristiti za njihovo odlaganje su: kompostiranje i zakapanje, sušenje ili sušenje zamrzavanjem i naknadno sigurno odlaganje. Potrebno je voditi brigu pri odlaganju ambalaže korištene za vodene biljke budući da u njoj mogu obitavati „slijepi putnici“, uključujući spore, parazite ili druge vrste koje se mogu sakriti u tkivu tih biljaka, u ili na površinama njihove ambalaže ili u vodi za držanje ili sedimentima. Potrebno je ispravno rukovanje kako bi se izbjegao rizik da ijedan slijepi putnik pobjegne.

Odlaganje ambalaže i spremnika

Ambalažni materijal u kojem su biljke zaprimljene (ili poslane) također je prepoznat kao put unosa i širenja invazivnih vrsta. Dobra je praksa:

 pažljivo provjeriti ambalažni materijal da ne sadrži dijelove invazivnih vrsta, uključujući sjeme, jajašca, itd.

 uništiti uvezeni ambalažni materijal ili ga očistiti za ponovnu upotrebu.

 osigurati da se ambalažni materijal, koji će se koristiti za slanje biljaka, drži čistim i izoliranim od drugog biljnog materijala koji bi ga mogao kontaminirati.

Reference

 Van Rossum J, Renz M (2013): Evaluation of Composting as a Management Strategy for Garlic Mustard and Common Buckthorn Plant Debris. Final report. University of Wisconsin system solid waste research program.

 Meier EJ, Waliczek TM i Abbott M (2014): Large-Scale Composting As a Means of Managing Invasive Plants In the Rio Grande River Valley Basin. Invasive Plant Science and Management.

 Organics recycling group (2013): INFORMATION SHEET Composting - Noxious weeds. https://www.qualitycompost.org.uk/upload/files/f43_31_ORG_information_sheet_on_composting_noxious_weeds.pdf

 Wen B (2015): Effects of High Temperature and Water Stress on Seed Germination of the Invasive Species Mexican Sunflower. PLoS ONE 10 (10): e0141567. doi:10.1371/journal.pone.0141567

 Yuan X, Wen B (2018) Seed germination response to high temperature and water stress in three invasive Asteraceae weeds from Xishuangbanna, SW China. PLoS ONE 13(1):e0191710. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0191710

 Treatment and disposal of invasive non-native plants: RPS 178. https://www.gov.uk/government/publications/treatment-and-disposal-of-invasive-non-native-plants-rps-178/treatment-and-disposal-of-invasive-non-native-plants-rps-178

2.6 Kodeks dobre prakse u međunarodnim putovanjima o invazivnim stranim vrstama

Glavni je cilj ovog kodeksa dobre prakse dati smjernice o dobrovoljnim mjerama koje se trebaju usvojiti kako bi se spriječilo daljnje namjerno ili nenamjerno unošenje IAS-a, uključujući patogene i bolesti, od putnika i turista koji putuju između različitih zemalja i regija. Detaljnije, posebna se pozornost posvećuje putnicima prema „osjetljivim mjestima “ (ekološki osjetljivi otoci, netaknuta staništa i drugi izolirani ekosustavi poput jezera, planinska područja, zaštićena područja, prirodni rezervati, divlja područja, izolirane šume, obalni morski ekosustavi, itd.) od kojih su neki tijekom evolucije bili izolirani i zbog toga su manje otporni na negativne učinke koje mogu prouzročiti unosi novih vrsta. Također, budući da prijenos stranih vrsta na kraće udaljenosti može predstavljati prijetnju lokalnoj bioraznolikosti, ovaj se kodeks može primijeniti i na sve vrste kretanja ljudi i pripadajuću prtljagu/opremu/prijevozno sredstvo.

1. Budite oprezni!

Putovanja se razlikuju od osobe do osobe. Neki ih provode pasivno, a neki aktivno. Sve su aktualniji aktivni odmori, gdje se putnici bave raznim sportovima (planinarenje, ribolov, lov, kampiranje i sl.). Tijekom planinarenja, ribolova, lova ili kampiranja moguće je da ste na svojoj opremi prenesli zemlju, sadni materijal ili vodu. Stoga je vrlo važno da se prije povratka sva oprema, odjeća i obuća temeljito ispere i osuši. Kako bi se smanjila mogućnost unosa IAS-a u Hrvatsku, ne nosite svoju opremu već ju iznajmite kada stignete na odredište.

Predmeti koji predstavljaju rizik su: odjeća i obuća ako sadrže zemlju, biljni materijal ili vodu, oprema za kampiranje (ruksaci, bicikli i druga sportska oprema) na kojoj je pričvršćeno tlo ili gnoj; drveni predmeti za ribolov (štapovi, kolutovi, torbe, uže, mreže, i sl.); oprema za rekreaciju i vodene sportove (mokra odijela, neoprenska oprema, prsluci, vesla, i sl.); planinarska i kupaća oprema.

2. Sakupljajte uspomene, ne suvenire!

Određene namirnice, biljni materijal i životinjski proizvodi mogu se ponijeti s putovanja, ali postoje mnogi predmeti/namirnice koji nisu dopušteni zbog rizika da sadrže štetnike i bolesti.

3. Upoznajte se s pravilima: koju hranu možete uvesti.

Sva uvezena hrana mora zadovoljavati biološke zahtjeve. Neke namirnice možda nisu dopuštene ili imaju ograničenja (čak i ako su u komercijalnom pakiranju).

2.7 Preporuke u sektoru pčelarstva za smanjenje rizika od unosa IAS-a vezanim uz transport

Utjecaj IAS-a na zavičajne oprašivače može biti pozitivan, ali i negativan te danas još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. IAS-i predstavljaju rizik za ishranu oprašivača, mijenjaju interakcije između vrsta, utječu na oprašivanje od strane zavičajnih oprašivača i stabilnost zajednice te mogu biti vektori za patogene i zavičajnih oprašivača. Invazivne strane vrste biljaka često stvaraju veliki broj mirišljavih i atraktivnih cvjetova te mogu poslužiti zavičajnim vrstama oprašivača kao dodatni izvor peludi, što može biti važno u kasno ljeto kada su mnoge zavičajne vrste biljaka već ocvale. No, takav dodatan izvor peludi koristan je oprašivačima generalistima, dok se oprašivači specijalisti teško prilagođavaju na nove izvore peludi. Dominacija invazivnih stranih vrsta biljaka u biljnim zajednicama može lokalno promijeniti ishranu oprašivača iz raznolike u uglavnom monotipsku ishranu, a prevladavanje peluda IAS-a u prehrani oprašivača može proizvesti rizike za zdravlje pojedinih oprašivača. Na oprašivače specijaliste invazivne strane vrste biljaka mogu negativno djelovati i zbog potiskivanja (npr. kompeticijom i alelopatijom) zavičajnih vrsta biljaka za koje su se oni specijalizirali. Dodatno, oprašivanjem invazivnih stranih vrsta biljaka dolazi do njihovog daljnjeg širenja čime se negativan utjecaj na oprašivače specijaliste pojačava, a u slučaju da su invazivne strane vrste biljaka ponekad uspješnije u privlačenju oprašivača od zavičajnih vrsta biljaka, pojedine zavičajne vrste biljaka ostaju bez oprašivanja. Moguće je da se utjecaj invazivnih stranih vrsta biljaka manifestira i kao promjena u kemijskom sastavu peludi koju oprašivači prikupljaju te se zaključuje da je i ovdje utjecaj IAS-a na generaliste pozitivan ili neutralan, a na oprašivače specijaliste negativan. Zbog višestrukog negativnog utjecaja invazivnih stranih vrsta biljaka na oprašivače specijaliste, oni mogu polako biti potisnuti od strane oprašivača generalista, što dovodi do smanjenja ukupne bioraznolikosti oprašivača. Utjecaj životinjskih IAS-a oprašivače posljedica je izravne predacije na zavičajne vrste oprašivača, kao i kompeticije (invazivne strane vrste mogu zauzeti ekološke niše zavičajnih oprašivača ili se hraniti biljnim vrstama koje su važne za ishranu zavičajnih oprašivača). Negativan utjecaj manifestira se i prilikom prijenosa patogena i parazita s invazivnih stranih vrsta životinja na zavičajne oprašivače. Prijenosom patogena dolazi do mogućnosti da se oni prošire na nove domaćine, čime invazivne strane vrsta životinja služe kao vektori. Invazivne strane vrste oprašivača mogu utjecati na zavičajne oprašivače i kroz genetske efekte (hibiridizacija i introgresija s posljedicom smanjenja fitnesa zavičajnih vrsta).

U okviru izrade ovog akcijskog plana pčelarstvo je također prepoznato kao grana poljoprivrede koja izravno svojim aktivnostima ima utjecaj na zavičajne oprašivače, a taj je utjecaj moguć i kao posljedica nenamjernog unosa i širenja IAS-a. Osim u okviru djelatnosti pčelarstva, i u okviru drugih grana poljoprivrede, osobito ratarstva, zatim sektora vodnog gospodarstva, hortikulture te šumarstva može doći do unosa IAS-a putovima vezanim uz transport, gdje IAS-i (bilo biljne vrste ili životinjske) mogu imati utjecaj na zavičajne oprašivače. Kodeksi dobre prakse koji su primjenjivi na navedene sektore pridonose umanjenju rizika koji nenamjerno unesene IAS-e predstavljaju za zavičajne oprašivače, ali i za one u uzgoju.

Pčelari mogu prilikom rada s pčelama slučajno prenijeti invazivne strane vrste biljaka i životinja, odnosno unijeti ih u nova područja, a predvidljivi putovi unosa IAS-a vezanih uz transport u kontekstu pčelarstva jesu:

– nenamjeran unos i širenje IAS-a kao kontaminacije na transportiranim životinjama, ili kao parazita ili patogena na životinjama;

– nenamjeran unos i širenje IAS-a kao „slijepog putnika“.

Prilikom kupnje novih matica pčelari mogu prenijeti patogene ili parazite putem zaraženih matica ili pratećih hraniteljica bez znanja da one služe kao vektori širenja različitih IAS-a. Osim prijenosa patogena i parazita, mogući su i prijenosi potencijalnih štetnika zavičajnih biljnih vrsta te kompetitora i predatora za zavičajne oprašivače.

Trgovina i uvoz matica pčela i bumbara u EU trebala bi zadovoljavati veterinarsko – zdravstvene zahtjeve propisane u člancima 7. i 13. Uredbe Komisije (EU) br. 206/2010 od 12. ožujka 2010., prema kojima životinje mora pratiti izvorni obrazac veterinarskog certifikata „QUE”, koji je propisan u Prilogu IV Uredbe Komisije (EU) br. 206/2010 te moraju udovoljavati veterinarsko-zdravstvenim zahtjevima navedenim u veterinarskom certifikatu. Sve pošiljke pčela i bumbara koje se unose na područje EU iz trećih zemalja podliježu veterinarskom pregledu na ulazu u državu. Stoga je za kontrolu ovog puta unosa nužno da se pčelari i uzgajivači pčela pridržavaju važećih veterinarskih propisa. S druge strane, pri transportu košnica između različitih lokacija može se dogoditi da su košnice, a osobito vozila na kojima s prevoze, kontaminirani biljnim materijalom ili ostatcima IAS-a čime može doći do njihovog unosa na novu lokaciju gdje još nisu rasprostranjeni.

Osim pridržavanja važećih propisa u pogledu trgovine i uvoza pčela i bumbara, sljedeće preporuke pčelarima i uzgajivačima pčela i bumbara mogu doprinijeti umanjenju rizika povezanih s nenamjernim putovima unosa vezanim uz transport:

1. Informirati se o prisutnim IAS-ima na svom području rada, putem mrežnih stranica o IAS-u (npr. Portal o invazivnim stranim vrstama u Hrvatskoj - https://invazivnevrste.hr/ ), pogotovo o medonosnim invazivnim stranim vrstama biljaka te invazivnim stranim vrstama životinja koje su izravni kompetitori ili predatori zavičajnih i oprašivača iz uzgoja.

2. Preferirati za ispašu pčela autohtone vrste biljaka kad god za to postoji mogućnost.

3. Prilikom prijenosa košnica između različitih mjesta prikupljanja meda, košnice kao i vozila za transport, bi trebalo temeljito očistiti od zemlje, blata i biljnih ostataka prije dolaska na novu lokaciju (osobitu pažnju ovome posvetiti prilikom transporta košnica s kopna na otoke te transporta iz kontinentalnog dijela Hrvatske u područje primorske Hrvatske). Nakon rada s pčelama na području gdje je zabilježena prisutnost IAS-a, radnu opremu i alate bi trebalo temeljito očistiti od zemlje, blata i biljnih ostataka;

4. Za svaku promjenu u zdravlju životinja trebalo bi u što kraćem roku obavijestiti predstavnika ovlaštene veterinarske organizacije te utvrditi uzrok.

Vezano uz preporuku pod 3., dodatno se mogu primijeniti i preporuke u okviru Kodeksa dobre prakse u radu sa strojevima i vozilima.

2.8 Preporuka za štetnike u šumarstvu kod prijevoza trupaca

Prijenos štetnika prilikom transporta trupaca u šumarstvu jedan je od češćih putova unosa i širenja IAS. Neki od štetnika vezani su uz samo drvo te u njemu „izgrađuju“ hodnike (npr azijska strizibuba - Anoplophora chinensis ), neki „izgrađuju“ hodnike neposredno ispod kore (npr- mediteranski potkornjak - Orthotomicus erosus ), a neki (npr- hrastova mrežasta stjenica - Corythucha arcuata ) odlažu svoja jajašca ispod lišća. Zbog male veličine štetnika i njihove biologije teško ih je primijetiti te se često nenamjerno transportiraju unutar trupaca te ostalih drvnih proizvoda i na velike udaljenosti. Štetnici se, nakon što se već nalaze u transportu, mogu proširiti iz zaraženih trupaca u prirodu na svakom mjestu na kojem se vozilo koje transportira trupce zaustavi - benzinske postaje, odmorišta, pilane…

Prema Studiji o učinkovitosti provedbe Naredbe o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja štetnog organizma Corythucha arcuata (Say, 1832) - hrastova mrežasta stjenica (Oikon 2018b) dan je niz preporuka za postupanje u slučaju pojave invazivnog štetnika.

Način unosa i obrazac širenja koji su opisani kod hrastove mrežaste stjenice mogu vjerojatno pokazivati i drugi štetnici u šumarstvu. Stoga su ovdje preuzete preporuke iz navedene Studije koje služe sprječavanju unosa IAS-a kao štetnika u šumarstvu putem prijevoza trupaca na druga područja te su prilagođene u smislu njihove primjene na druge organizme koji bi mogli pokazati slično ponašanje. U slučaju pronalaska strane ili invazivne strane vrste štetnika (u ranoj fazi njihove invazije) potrebno je sljedeće:

1. Uspostaviti Protokol za dojavu i djelovanje te Plan brzog iskorjenjivanja invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji ili u Republici Hrvatskoj s ciljem ograničavanja vektora ubrzanog širenja štetnika, tj. transport trupaca, višemetrice i ostataka drva.

2. U Plan bi trebalo uključiti i zabranu izvoza šumske biomase/sječke koja je dobivena od netretiranog drva te treba ograničiti promet ovim tipom energenta unutar države.

3. Uspostaviti fitosanitarne punktove za tretiranje potencijalno zaraženih trupaca i vozila kojima se prevoze. Ovi punktovi trebaju biti raspoređeni u blizini graničnih prijelaza te na strateškim lokacijama unutar Republike Hrvatske. Treba ih izgraditi po najvišim standardima zaštite protiv otjecanja i ispiranja korištenih sredstava.

4. Poštivati procedure koje će osigurati nadzor provođenja tretiranja kroz fitosanitarne punktove i unutar mjesta za preradu drva.

5. Napraviti okoravanje trupaca na mjestu sječe prije stavljanja u promet, a odstranjenu koru je potrebno što prije spaliti na zato pogodnim i prethodno predviđenim mjestima.

6. Zabraniti zaustavljanje kamiona koji prenose trupce na benzinskim postajama/odmorištima (u tranzitu) ako se u blizini od 2 km od njih nalaze šume koje štetnik potencijalno napada.

7. Trupce/višemetricu skladištiti i propiljivati samo u pilanama koje su najmanje 2 km udaljene od napadnutih sastojina. Po mogućnosti raditi prepiljivanje onih trupaca/višemetrice koja je već tretirana ili okorana.

8. Uspostaviti bolju kontrolu prometa trupaca/višemetrice iz privatnih šuma u kojima je štetnik zabilježen, od strane Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe.