I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovog Zakona sadržana je u odredbi članka  38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Sloboda informiranja, a time i pravo na dostupnost informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti jedno je od temeljnih ljudskih prava, koje osim Ustava Republike Hrvatske propisuju i Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, Konvencija o pristupu informacijama, te međunarodni ugovori.

Zakonom o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ br. 25/13 i 85/15) uređuje se pravo na pristup informacijama i ponovna uporaba informacija koje posjeduju tijela javne vlasti, propisuju se načela, ograničenja, postupak i način ostvarivanja i olakšavanja pristupa i ponovne uporabe informacija, djelokrug, način rada i uvjeti za imenovanje i razrješenje Povjerenika za informiranje te inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona.

U Zakon o pravu na pristup informacijama ugrađene su odredbe Direktive 2003/98/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 17. studenoga 2003. o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora i Direktive 2013/37/EU Europskog parlamenta i vijeća od 26. lipnja 2013. o izmjeni Direktive 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora, kojima je osigurana transparentnost i slobodan pristup informacijama tijela javne vlasti.

Navedenom Direktivom iz 2003. godine i izmjenama iz 2013. godine utvrđen je skup minimalnih pravila kojima se uređuju ponovna uporaba i praktični dogovori za olakšavanje ponovne uporabe postojećih dokumenata u posjedu tijela javnog sektora država članica, među ostalim izvršnih, zakonodavnih i pravosudnih tijela. Od donošenja prvog skupa pravila o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora količina podataka u svijetu, uključujući javne podatke, eksponencijalno je porasla, a nastaju i prikupljaju se nove vrste podataka. Istodobno, brzi tehnološki razvoj omogućuje stvaranje novih usluga i aplikacija koje se temelje na uporabi, prikupljanju ili objedinjavanju podataka. Pravila izvorno donesena 2003. i izmijenjena 2013. više ne idu ukorak s tim brzim promjenama te se zbog toga propuštaju gospodarske i društvene prilike koje se pružaju ponovnom uporabom javnih podataka.

Direktivom (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i vijeća od 20. lipnja 2019. godine, o otvorenim podacima i ponovnoj upora i informacija javnog sektora (preinaka), navedena dosadašnja Direktiva je preinačena.

Preinačena direktiva temelji se na općem načelu da se javni i javno financirani podaci trebaju ponovno upotrijebiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe. U usporedbi s prethodnom Direktivom, ključne promjene odnose se na sljedeće:

-jačanje kvalitete podataka za ponovnu uporabu te objavljivanje dinamičkih podataka u realnom vremenu;

-proširenje obveze objavljivanja otvorenih podataka na „javna poduzeća“ u određenim sektorima (koja su podvrgnuta propisima o javnoj nabavi u djelatnostima na području  plina i toplinske energije, električne energije, vodnoga gospodarstva, usluga prijevoza, zračnih, morskih i riječnih luka, poštanskih usluga, vađenja nafte i plina te istraživanja ili vađenja ugljena ili drugih krutih goriva prema Direktivi 2014/25/EU; koja djeluju kao operateri javnih usluga na temelju članka 2. Uredbe (EZ) br. 1370/2007; koja djeluju kao zračni prijevoznici koji ispunjavaju obveze javnih usluga na temelju članka 16. Uredbe (EZ) br. 1008/2008; ili djeluju kao brodari zajednice koji ispunjavaju obveze javnih usluga na temelju članka 4. Uredbe (EZ) br. 3577/92. ), a nad kojima tijela javnog sektora mogu izvršavati izravno ili neizravno, prevladavajući utjecaj na temelju svojeg vlasništva u njemu, svojeg financijskog sudjelovanja u njemu ili na temelju pravila kojima je ono uređeno. Pri tom se smatra da postoji prevladavajući utjecaj ako tijelo javnog sektora drži većinu upisanog kapitala poduzeća ili raspolaže većinom  glasova povezanih s dionicama koje je poduzeće izdalo ili mogu imenovati više od polovice članova upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela poduzeća. Međutim, dokumenti „javnih poduzeća“ nisu podložni primjeni direktive ako su izrađeni izvan opsega pružanja usluga od općeg interesa ili ako se odnose na djelatnosti izravno izložene tržišnom natjecanju pa ne podliježu pravilima o javnoj nabavi (prema članku 34. Direktive 2014/25/EU). Također, obveze javnih poduzeća ne odnose se na postupanje po zahtjevima za ponovnu uporabu.

-uvođenje obveze objavljivanja visokovrijednih skupova podataka, koji su definirani kao dokumenti čija je ponovna uporaba povezana s važnim koristima za društvo, okoliš i gospodarstvo, osobito zbog njihove prikladnosti za stvaranje usluga s dodanom vrijednošću, aplikacija i novih, kvalitetnih te prikladnih (koji štite dignitet) radnih mjesta, te zbog brojnih mogućih korisnika usluga s dodanom vrijednošću i aplikacija koje se temelje na tim skupovima podataka. Radi se o skupovima podataka unutar sljedećih tematskih kategorija (koje su određene u prilogu I. Direktive): geoprostorni podaci; promatranje zemlje i okoliša; meteorološki podaci; statistički podaci; trgovačka društva i vlasništvo nad trgovačkim društvima te mobilnost.  Sukladno člancima 13. i 14. Direktive, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata radi izmjena prilog I. Direktive dodavanjem novih tematskih kategorija visokovrijednih skupova podataka s ciljem održavanja tehnoloških i tržišnih kretanja, te donosi provedbene akte o utvrđivanju popisa posebnih visokovrijednih skupova podataka koji pripadaju utvrđenim tematskim kategorijama.

-uključivanje istraživačkih podataka u podruje primjene, koji su definirani kao dokumenti u digitalnom obliku, osim znanstvenih publikacija, koji se prikupljaju ili izrađuju tijekom znanstvenoistraživačkih aktivnosti i upotrebljavaju se kao dokaz u istraživačkim postupcima ili ih istraživačka zajednica općenito smatra potrebnima za provjeru istraživačkih nalaza i rezultata. Direktiva polazi od toga da istraživanja koja su financirana javnim sredstvima trebaju biti javno dostupna jer imaju veliki potencijal za ponovnu uporabu i izvan znanstvene zajednice te ih podvrgava načelu otvorenog pristupa.

-dodatno ograničavanje mogućnosti naplate troškova. Direktiva polazi od općeg načela da je ponovna uporaba dokumenata besplatna, međutim može se dopustiti nadoknada graničnih (stvarnih) troškova nastalih zbog (kao što je bilo utvrđeno i u prijašnjoj Direktivi) reprodukcije, davanja na uporabu i širenja dokumenata, ali sada  i zbog anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija. Također, Direktiva predviđa izuzetke, odnosno dopušta povrat troškova (kao i prijašnja Direktiva) za tijela javnog sektora koja moraju ostvariti prihod kako bi pokrili znatan dio troškova povezanih s obavljanjem svojih javnih zadaća, te za knjižnice, muzeje i arhive, ali sada se takav izuzetak predviđa i za „javna poduzeća“ i predviđa se da države članice objave popis tijela javnog sektora koja moraju ostvariti prihod kako bi pokrili znatan dio troškova povezanih s obavljanjem svojih javnih zadaća.

Prijedlogom ovog Zakona se Zakon o pravu na pristup informacijama usklađuje s pravnom stečevinom Europske unije, Direktivom (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora:

- definiraju se novi pojmovi, kao što su  otvoreni podaci, standardna dozvola,  anonimizacija, dinamički podaci, istraživački podaci, visokovrijedni skupovi podataka, razumni povrat ulaganja, treća osoba;

- objava informacija za ponovnu uporabu, osim na lako pretraživ način, u strojno čitljivom i otvorenom obliku, utvrđuje se   elektroničkim putem i u pristupačnom obliku;

- utvrđuje se obveza objave dinamičkih podataka za ponovnu uporabu odmah nakon prikupljanja, putem sučelja za programiranje (API) i u obliku masovnog preuzimanja te se utvrđuju iznimke u slučaju financijskih ili tehničkih ograničenja tijela javne vlasti, odnosno dužnost objave u roku i na način kojim se ne narušava iskorištavanje njihova gospodarskog i društvenog potencijala;

- utvrđuje se obveza objave visokovrijednih skupova podataka za ponovnu uporabu, u strojno čitljivom obliku putem odgovarajućih API-ja i u obliku masovnog preuzimanja; Ujedno se utvrđuju tematske kategorije visokovrijednih skupova podataka koji su utvrđeni u prilogu I. Direktive;

- utvrđuje se obveza objave istraživačkih podataka za ponovnu uporabu, koji su financirani javnim sredstvima i već javno dostupni putem institucijskih i tematskih repozitorija;

- utvrđuje se da se odredbe o ponovnoj uporabi informacija ne primjenjuju na informacije koje su u posjedu obrazovnih ustanova osim  informacija u posjedu ustanova visokog obrazovanja koje se odnose na istraživačke podatke; na informacije koje su u posjedu znanstvenoistraživačkih organizacija i organizacija koje financiraju istraživanja, uključujući organizacije osnovane u svrhu prijenosa rezultata istraživanja, osim u slučaju ako se informacije odnose na istraživačke podatke i na informacije kojima pristup nije dopušten ili je ograničen zbog zaštite osjetljivih podataka o zaštiti kritične infrastrukture;

- također se utvrđuje da se odredbe o ponovnoj uporabi informacija ne primjenjuju na informacije u posjedu trgovačkih društava u određenim sektorima i u kojima Republike Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima ili može imati izravno ili neizravno, prevladavajući utjecaj na temelju svojeg vlasništva, financijskog udjela ili na temelju pravila kojima je društvo uređeno, a koje su izrađene izvan opsega pružanja usluga od općeg interesa propisanog zakonom ili drugim propisom, te koje se odnose na djelatnosti izravno izložene tržišnom natjecanju i koje stoga, sukladno propisima o javnoj nabavi ne podliježu pravilima o javnoj nabavi;

- utvrđuje se da po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija nisu dužna postupati navedena trgovačka društva, kao ni obrazovne ustanove, znanstvenoistraživačke organizacije i organizacije koje financiraju istraživanja.  (Postojećim izrazom „tijela javne vlasti“ utvrđenom u članku 5. točki 2. Zakona, već su obuhvaćena i trgovačka društva (utvrđena u Direktivi kao „javna poduzeća“) na koja Direktiva proširuje primjenu, te se stoga trgovačka društva na koja se Direktiva primjenjuje, u Prijedlogu zakona ne utvrđuju posebno kao novi subjekti, već se ista pobliže utvrđuju u članku 29. Zakona, kojim se, sukladno Direktivi, utvrđuju subjekti koji nisu dužni postupati po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija).

- utvrđuje se da tijela javne vlasti ne naplaćuju naknadu za ponovnu uporabu informacija, te da mogu naplatiti stvarne troškove, koji osim već ranije utvrđenih troškova nastalih zbog reprodukcije, davanja na uporabu i dostave informacija, uključuju i troškove anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija. Također se utvrđuju iznimke, odnosno tijela koja korisniku mogu naplatiti troškove ponovne uporabe, te se kao takva utvrđuju knjižnice, uključujući knjižnice ustanova visokog obrazovanja, muzeji i arhivi, gore spomenuta trgovačka društva  e ostala tijela javne vlasti koja se pretežito financiraju iz vlastitih prihoda.

Također se utvrđuje da se ne naplaćuje naknada za ponovnu uporabu visokovrijednih skupova podataka osim za ponovnu uporabu specifičnih visokovrijednih skupova podataka u posjedu gore spomenutih trgovačkih društava ako bi to dovelo do narušavanja tržišnog natjecanja na relevantnim tržištima, a također ne naplaćuje se naknada za ponovnu uporabu istraživačkih podataka ako su financirani javnim sredstvima i ako su ih istraživači, istraživačke organizacije ili organizacije koje financiraju istraživanja već učinili javno dostupnim putem institucijskog ili tematskog repozitorija.

- utvrđuje se da Povjerenik za informiranje objavljuje popis tijela javne vlasti koja se pretežito financiraju iz vlastitih sredstava.

Prijedlogom zakona također se predlaže izmjena i dopuna pojedinih odredbi Zakon, radi uklanjanja u praksi uočenih nedostataka u njegovoj primjeni.

Pojam „odgovorne osobe“ u članku 5. točki 16. Zakona, prema kojoj je odgovorna osoba u smislu ovoga Zakona, osoba u tijelu javne vlasti čije je činjenje ili nečinjenje dovelo do povrede Zakona, u praksi prekršajnih sudova dovelo je do različite interpretacije i primjene vezano uz utvrđivanje odgovornosti čelnika tijela.  Prema nekim presudama čelnik tijela se ne smatra odgovornom osobom za izvršavanje naloga  Povjerenika (primjerice presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, Poslovni broj:18.Pp G-688/2020), dok se prema nekim presudama utvrđuje odgovornost čelnika tijeka kao odgovorne osobe (primjerice presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru br.: 85-Pp G-285/2019-22; presuda Prekršajnog suda u Splitu, stalna služba u Trogiru br.17.Pp G-1313/17-12).

Iako je rješenje i zapisnik o provedbi inspekcijskog nadzora upućen čelniku tijela i utvrđuje njegovu obvezu osiguranja izvršenja naloga, propisivanje odgovorne osobe na „neodređen“ način u postojećoj odredbi i posljedično tome različite interpretacije i primjena u praksi prekršajnih sudova, zahtijeva preciziranje navedene odredbe, te se Prijedlogom zakona (članak 5. točka 24.) predlaže jasno utvrditi da je „odgovorna osoba“ u smislu ovoga Zakona čelnik tijela, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje i predstavljanje tijela javne vlasti.

Člankom 16. stavkom 3. Zakon propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Postojećom odredbom su sve informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima izuzete od obveze provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, odnosno postoji presumpcija javnog interesa koji se ne propitkuje. Isto znači da se informacije trebaju  dati korisniku i onda kad postoji sumnja zlouporabe  prava na pristup informacija od strane samog korisnika, a koja je regulirana odredbom članka 23. stavka 5. važećeg Zakona.

Povjerenik za informiranje i Visoki upravni sud imali su izbalansiranu praksu primjene ove odredbe i odredbe o zlouporabi prava na pristup informacijama od strane korisnika, međutim izmijenjena praksa Visokog upravnog suda prema kojoj odredba članka 23. stavka 5. o zlouporabi prava na pristup informacijama, nije primjenjiva kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima, suspendirala je primjenu odredbe o zlouporabi. Kako bi se onemogućilo iscrpljivanje tijela javne vlasti u traženju mase podataka bez propitkivanja postojanja javnog interesa, Prijedlogom zakona predlaže se jasno utvrditi vrste informacija koje uvijek moraju biti dostupne javnosti (osobno ime ili naziv, iznos i namjena sredstava) bez provođenja testa razmjernosti, čime se ujedno ubrzava postupak, a da se za detaljnije i opsežnije informacije provodi test razmjernosti i javnog interesa.

Člankom 23. stavkom 1. točkama 2-6 Zakona, propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu „2) kad obavještava korisnika da je istu informaciju već dobio, a nije protekao rok od 90 dana od podnošenja prethodnog zahtjeva, 3) kad obavještava korisnika da je informacija javno objavljena, 4) kad obavještava korisnika da mu je kao stranci u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena, 5) kad obavještava korisnika da za informaciju postoji obveza zaštite odnosno čuvanja njezine tajnosti, sukladno članku 1. stavku 4. i 5. ovog Zakona, 6) kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegova traženja.“ Prema stavku 2. istoga članka, o postojanju razloga koji su utvrđeni u stavku 1. točkama 2., 3. 4. i 5. tijelo javne vlasti dužno je obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem.

Praksa Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda je u početku bila usuglašena te je na obavijest korisnik mogao uputiti prigovor čelniku tijela javne vlasti temeljem odredbi članaka 155. i 156. Zakona o općem upravnom postupku (ZUP) i dalje žalbu na rješenje čelnika te je stranka imala osiguranu pravnu zaštitu. Međutim, promjenom stajališta Visokog upravnog suda, na obavijest temeljem odredbi Zakona o pravu na pristupi informacijama se ne mogu primijeniti odredbe ZUP-a o pravu na prigovor, jer se ne radi o općim već specifičnim postupanjima koja je potrebno regulirati posebnim propisom. Promjenom stajališta Visokog upravnog suda, korisnik prava je u konkretnim slučajevima ostao bez pravne zaštite. Stoga se ovim Prijedlogom zakona, radi osiguranja pravne zaštite, predlaže utvrditi da podnositelj zahtjeva ima pravo izjaviti prigovor na obavijesti iz stavka 2. ovoga članka  e da se na podnošenje i postupanje po prigovoru primjenjuju odredbe  Zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.

U članku 25. stavku 3. Zakona predlaže se izmijeniti rok u kojem je Povjerenik dužan donijeti rješenje o žalbi, tako da se umjesto dosadašnjeg roka od 30 dana od dana predaje uredne žalbe utvrdi rok od 60 dana od dana predaje uredne žalbe. Naime, opći rok za rješavanje žalbi prema Zakonu o općem upravnom postupku je 60 dana. Postojećom odredbom Zakona o pravu na pristup informacijama, rok za odlučivanje o žalbi je 30 dana što se u većoj mjeri i poštuje. Međutim, u slučajevima podnošenja velikog broja istovjetnih i istovremenih žalbi/tužbi od strane istog korisnika te u  slučajevima  pribavljanja prvostupanjskog spisa od tijela javne vlasti, postojeći rok je objektivno prekratak. Isto je rezultiralo velikim brojem upravnih sporova zbog šutnje administracije pokrenutih protiv Povjerenika za informiranje kao drugostupanjskog tijela, a sve češće i uz traženje naplate troškova spora.  

Velika većina sporova pokreće se zbog šutnje administracije odnosno nerješavanja žalbe u roku od 30 dana te Visoki upravni sud donosi odluku o naplati troškova spora Povjereniku za informiranje iako je postupak obustavljen, jer je Povjerenik u međuvremenu riješio žalbu. Kako bi se izbjeglo pokretanje sudskog postupka zbog šutnje administracije i  naplata troškova predlaže se produžiti rok rješavanja žalbe na 60 dana i uskladiti ga s općim rokom utvrđenim člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku.

Zakonom o pravu na pristup informacijama propisano je da će Hrvatski sabor razriješiti dužnosti Povjerenika prije isteka vremena na koje je izabran, pored ostalog, u slučaju ako je spriječen obavljati dužnost u razdoblju duljem od šest mjeseci, međutim nije uređeno pitanje tko će zamjenjivati Povjerenika u slučaju kraće spriječenosti (kraće od 6 mjeseci), kao niti u prijelaznom razdoblju nakon isteka mandata Povjerenika do imenovanja novog Povjerenika. Kako bi se osigurao kontinuitet obavljanja dužnosti i prevladala postojeća pravna praznina, Prijedlogom zakona se predlaže utvrditi da Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora, na prijedlog Povjerenika za informiranje i uz prethodno pribavljeno mišljenje Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskoga sabora, odlukom određuje jednog od službenika iz Ureda povjerenika, koji će zamjenjivati Povjerenika za informiranje  u slučajevima kada je Povjerenik spriječen u obavljanju dužnosti u razdobljima kraćim od 6 mjeseci te u prijelaznom periodu nakon isteka mandata Povjerenika do imenovanja novog Povjerenika.

To su uglavnom osnovna pitanja koja se predlaže urediti ovim Prijedlogom zakona.

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama nije potrebno osigurati sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA

Članak 1.

U Zakonu o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“  br. 25/13. i 85/15.)  u članku 2. podstavak 1. mijenja se i glasi:

„- Direktiva (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka) (SL L 172, 26. 6. 2019.)“

Podstavak 3. briše se.

Članak 2.

U članku 5. iza točke 14. dodaju se nove točke  15., 16., 17., 18., 19., 20., 21. i 22. koje glase:

„15.“Otvoreni podaci“ su podaci dostupni u otvorenim oblicima koji se mogu za bilo koju namjenu slobodno koristiti, ponovno uporabiti i dijeliti, bez ograničenja ili s minimalnim pravnim, tehničkim ili financijskim ograničenjima.

16) „Standardna dozvola“ je niz unaprijed utvrđenih uvjeta za ponovnu uporabu u digitalnom obliku, po mogućnosti usklađenih sa standardiziranim javnim dozvolama dostupnima putem interneta;

17) „Anonimizacija“ je proces izmjene informacije u anonimne informacije koje ne upućuju na fizičke osobe čiji je identitet utvrđen ili čiji se identitet može utvrditi ili proces kojim se osobni podaci čine anonimnima na način da se ne može utvrditi identitet ispitanika ili se više ne može utvrditi identitet ispitanika;

18) „Dinamički podaci“ su informacije u digitalnom obliku koje se ažuriraju često ili u stvarnom vremenu, posebno zbog njihove promjenjivosti ili brzog zastarijevanja; podaci koje su proizveli senzori obično se smatraju dinamičkim podacima;

19) „Istraživački podaci“ su informacije u digitalnom obliku, osim znanstvenih publikacija, koje se prikupljaju ili izrađuju tijekom znanstvenoistraživačkih aktivnosti i upotrebljavaju se kao dokaz u istraživačkim postupcima ili ih istraživačka zajednica općenito smatra potrebnima za provjeru istraživačkih nalaza i rezultata;

20) „Visokovrijedni skupovi podataka“ su informacije čija je ponovna uporaba povezana s važnim koristima za društvo, okoliš i gospodarstvo, osobito zbog njihove prikladnosti za stvaranje usluga s dodanom vrijednošću, aplikacija i novih, kvalitetnih te prikladnih (koji štite dignitet) radnih mjesta, te zbog brojnih mogućih korisnika usluga s dodanom vrijednošću i aplikacija koje se temelje na tim skupovima podataka;

21) „Razumni povrat ulaganja“ je postotak ukupne naknade, povrh iznosa potrebnog za povrat prihvatljivih troškova koji je od fiksne kamatne stope ESB-a veći za najviše 5 postotnih bodova;  

22) „Treća osoba“ je bilo koja fizička ili pravna osoba koja posjeduje podatke, a nije tijelo javne vlasti.“.

Dosadašnja točka 15. postaje točka 23.

Dosadašnja točka 16. koja postaje točka 24. mijenja se i glasi:

„24) »Odgovorna osoba« u smislu ovoga Zakona je čelnik tijela, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje i predstavljanje tijela javne vlasti.“ .

Članak 3.

U članku 10.a stavku 2. riječi: „Digitalni informacijsko-dokumentacijski ured Vlade Republike Hrvatske“ zamjenjuje se riječima: „tijelo državne uprave nadležno za razvoj digitalnog društva“.

U stavku 3. riječi: „ministar nadležan za poslove uprave“ zamjenjuju se riječima: „čelnik tijela državne uprave nadležnog za razvoj digitalnog društva“.

Članak 4.

U članku 11. stavku 2. iza riječi: „akta ili drugog dokumenta“ stavlja se zarez i dodaju se riječi: „sastavom radne skupine koja je izradila nacrt“.

Članak 5.

U članku 15. stavku 2. točki 4. riječi: „zakonom kojim“ zamjenjuju se riječima: „propisima kojima“.

Članak 6.

U članku 16. stavak 3.  mijenja se i glasi:

„(3) Iznimno, informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje se odnose na osobno ime ili naziv, iznos i namjenu sredstava, dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.“.

Č l anak 7.

U članku 23. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Na obavijest iz stavka 2. ovoga članka podnositelj zahtjeva ima pravo izjaviti prigovor. Na podnošenje i postupanje po prigovoru primjenjuju se odredbe  Zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.“.

Dosadašnji stavci 3., 4. i 5. postaju stavci 4., 5. i 6.

Članak 8.

U članku 25. stavku 1. iza riječi: „rješenja.“ dodaje se rečenica koja glasi: „ Žalba se dostavlja Povjereniku putem tijela javne vlasti koje je odlučivalo o zahtjevu u prvom stupnju.“.

U stavku 3. broj: „30“ zamjenjuje se brojem „60“.

U stavku 4. riječi: „stavka 2. i 3.“ zamjenjuju se riječima: „stavaka 2., 3. i 4.“.

Stavak 5. briše se.

Dosadašnji stavci 6., 7. i 8. postaju stavci 5., 6. i 7.

Članak 9.

U podnaslovu iznad članka 27. iza riječi: „informacija“ dodaju se riječi: „i otvoreni podaci“.

Članak 10.

U članku 27. iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2., 3. i 4. koji glase:

„(2) Tijelo javne vlasti omogućava dostupnost otvorenih podataka i ponovnu uporabu informacija korisnicima javnom objavom informacija pogodnih za ponovnu uporabu odnosno na temelju zahtjeva za ponovnu uporabu.

(3) Vlada Republike Hrvatske potiče tijela javne vlasti na stvaranje i objavljivanje informacija nastalih u okviru obavljanja javnog posla, donošenjem politika i akcijskih planova kojima u skladu s načelima integrirane i zadane otvorenosti osigurava razvoj standarda otvorenih podataka, olakšavanjem uvjeta za prilagodbu, (terminskim) planiranjem rokova objave informacija pojedinih tematskih kategorija i uspostavljanjem portala otvorenih podataka i poticanjem uspostavljanja posebnih portala, kao i povezivanjem portala s portalima na razini Europske unije.

(4) Vlada Republike Hrvatske podupire dostupnost istraživačkih podataka donošenjem politike otvorenog pristupa i akcijskih planova, kako bi se osiguralo da sve istraživačke organizacije i organizacije koje financiraju istraživanja provode politiku  otvorenog stavljanja na raspolaganje istraživačkih podataka  financiranih javnim sredstvima, u skladu s načelom zadane otvorenosti i koji su pronalazivi, dostupni, interoperabilni i ponovno uporabljivi, uzimajući u obzir pitanja koja se odnose na privatnost, zaštitu osobnih podataka, povjerljivost, nacionalnu sigurnost, legitimne komercijalne interese poput poslovnih tajni te prava intelektualnog vlasništva trećih osoba u skladu s načelom „otvoreni koliko je to moguće, zatvoreni koliko je to potrebno.”.

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 5. i 6.

Članak 11.

Podnaslov iznad članka 28. i članak 28. mijenjaju se i glase:

„Objavljivanje informacija za ponovnu uporabu

Članak 28.

(1) U svrhu poticanja i olakšavanja ponovne uporabe informacija tijela javne vlasti dužna su elektroničkim putem, na lako pretraživ način objaviti informacije dostupne za ponovnu uporabu, zajedno s metapodacima, u strojno čitljivom, pristupačnom i otvorenom obliku, u skladu s otvorenim standardima.

(2) Tijela javne vlasti dužna su dinamičke podatke za ponovnu uporabu objaviti odmah nakon prikupljanja, putem sučelja za programiranje aplikacija (API) i u obliku masovnog preuzimanja.

(3) Iznimno od stavka 2. Ovoga članka, ako objava dinamičkih podataka za ponovnu uporabu odmah nakon prikupljanja zbog financijskih ili tehničkih ograničenja nije moguća ili bi iziskivala izniman napor, tijela javne vlasti  dužna su te podatke objaviti u roku ili s privremenim tehničkim ograničenjima, u kojem se, odnosno kojima se nepotrebno ne narušava iskorištavanje njihova gospodarskog i društvenog potencijala.

(4) Tijela javne vlasti dužna su visokovrijedne skupove podataka objaviti za ponovnu uporabu, u strojno čitljivom obliku, putem odgovarajućih API-ja i u obliku masovnog preuzimanja.  Tematske kategorije visokovrijednih skupova podataka su: geoprostorni podaci;

promatranje Zemlje i okoliš; meteorološki podaci; statistički podaci; trgovačka društva i vlasništvo nad trgovačkim društvima; mobilnost.

(5) Tijela javne vlasti dužna su istraživačke podatke financirane javnim sredstvima i već javno dostupne putem institucijskih i tematskih repozitorija objaviti za ponovnu uporabu u strojno čitljivom i otvorenom obliku u skladu s otvorenim standardima.

(6) U svrhu poticanja i olakšavanja ponovne uporabe informacija knjižnice, uključujući knjižnice ustanova visokog obrazovanja, muzeji i arhivi dužni su na način propisan u stavku 1. ovog članka objaviti informacije na kojima imaju prava intelektualnog vlasništva.“.

Članak 12.

Iza članka 28. dodaju se podnaslov i članak 28.a koji glase:

„Portali otvorenih podataka

Članak 28.a

(1) Putem Portala otvorenih podataka koji vodi i održava tijelo državne uprave nadležno za razvoj digitalnog društva osigurava se popis informacija dostupnih za ponovnu uporabu zajedno s metapodacima, koji su objavljeni u skladu sa člankom 28. ovoga Zakona.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne isključuje uspostavljanje i održavanje posebnih tematskih portala kojima se omogućava ponovna uporaba posebnih vrsta informacija, osobito kada se radi o prioritetnim, visokovrijednim skupovima podataka te o skupovima podataka knjižnica, muzeja i arhiva, istraživačkih podataka kao i portala koje uspostavljaju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalno ili zajednički.

(3) Tijelo državne uprave nadležno za razvoj digitalnog društva vodi evidenciju portala otvorenih podataka. Tijela javne vlasti dužna su izvijestiti tijelo državne uprave nadležno za razvoj digitalnog društva o uspostavi portala iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana.

(4) Kada je to moguće i prikladno, omogućit će se međujezično traženje dokumenata, posebno u svrhu omogućavanja grupiranja podataka na razini Unije.“.

Članak 13.

Podnaslov iznad članka 29. i članak 29. mijenjaju se i glase:

„Zahtjev za ponovnu uporabu informacija i zaštita prava korisnika

Članak 29.

(1) U zahtjevu za ponovnu uporabu informacija podnositelj zahtjeva mora, osim podataka iz članka 18. stavka 3. ovoga Zakona, navesti informacije koje želi ponovno upotrijebiti, oblik i način na koji želi primiti sadržaj traženih informacija, kao i svrhu korištenja informacija (komercijalna ili nekomercijalna svrha).

(2) Po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija nisu dužni postupati slijedeći subjekti:

1. obrazovne ustanove, znanstveno istraživačke organizacije i organizacije koje financiraju istraživanja;

2. Trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima ili može imati, izravno ili neizravno, prevladavajući utjecaj na temelju svojeg vlasništva, financijskog udjela ili na temelju pravila kojima je društvo uređeno i   koja:

- obavljaju neku od djelatnosti koje se odnose na područje plina i toplinske energije, električne energije, vodnoga gospodarstva, usluga prijevoza, zračnih, morskih i riječnih luka, poštanske usluge, vađenje nafte i plina te istraživanje ili vađenja ugljena ili drugih krutih goriva u skladu sa zakonom kojim se uređuje javna nabava.

- djeluju kao operateri javnih usluga na temelju članka 2. Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br.1191/69 i 1107/70 (SL L 315, 3.12.2007);

- djeluju kao zračni prijevoznici koji ispunjavaju obveze javnih usluga na temelju članka 16. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008), ili

- djeluju kao brodari zajednice koji ispunjavaju obveze javnih usluga na temelju članka 4. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3577/92 od 7. prosinca 1992. o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) (SL L 364, 12.12.1992).

(3) Smatra se da Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima prevladavajući utjecaj u smislu stavka 2. točke 2. ovoga članka ako, izravno ili neizravno:

1. ima većinu upisanog kapitala društva, ili

2. kontrolira većinu glasova koji se odnose na dionice koje je društvo izdalo, ili

3. može imenovati više od polovine članova nadzornog, upravnog ili odgovarajućeg tijela za upravljanje te vođenje poslova društva.

(4) Tijelo javne vlasti odlučit će o zahtjevu za ponovnu uporabu informacija rješenjem u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Rješenje obvezno sadrži vrstu dozvole kojom se utvrđuju uvjeti uporabe te visinu i način izračuna troškova.

(5) Iznimno, tijela javne vlasti ne donose rješenje  iz stavka 4. ovog članka kad omogućavaju ponovnu uporabu uz standardnu otvorenu dozvolu i bez naknade.

(6) Tijelo javne vlasti postupat će po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija putem sredstava elektroničke komunikacije, kad god je to moguće i prikladno.

(7) Protiv rješenja o ponovnoj uporabi informacija može se izjaviti žalba Povjereniku u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Protiv rješenja Povjerenika žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

(8) Ako tijelo javne vlasti odbije zahtjev za ponovnu uporabu zbog zaštite prava intelektualnog vlasništva, dužno je obavijestiti podnositelja o nositelju prava intelektualnog vlasništva, ako je poznat, odnosno o nositelju licencije od kojeg je tijelo javne vlasti dobilo odnosnu informaciju.“.

Članak 14.

Podnaslov iznad članka 30. i članak 30. mijenjaju se i glase:

„Informacije na koje se ne primjenjuje ponovna uporaba

Članak 30.

(1) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ponovnu uporabu informacija ne primjenjuju se na sljedeće informacije:  

1) informacije iz članka 15. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona,

2) povjerljive statističke informacije, sukladno zakonu,

3) informacije za koje korisnik treba dokazati postojanje pravnog interesa,

4) logotipe, grbove ili oznake,

5) informacije koje su u posjedu tijela koja pružaju javne usluge radija, televizije i elektroničkih medija,

6) informacije koje su u posjedu obrazovnih ustanova osim  informacija u posjedu ustanova visokog obrazovanja koje se odnose na istraživačke podatke,

7) informacije koje su u posjedu znanstvenoistraživačkih organizacija i organizacija koje financiraju istraživanja, uključujući organizacije osnovane u svrhu prijenosa rezultata istraživanja, osim u slučaju ako se informacije odnose na istraživačke podatke,  

8) informacije koje posjeduju ustanove u kulturi, osim knjižnica uključujući knjižnice ustanova visokog obrazovanja, muzeja i arhiva,

9) informacije koje se ne prikupljaju u svrhu obavljanja javnog posla.

10) informacije kojima pristup nije dopušten ili je ograničen zbog zaštite osjetljivih podataka o zaštiti kritične infrastrukture, kako su definirani zakonom  kojim se uređuju kritične infrastrukture.

11) informacije  u posjedu trgovačkih društava iz članka 29. ovoga Zakona:

- koje su izrađene izvan opsega pružanja usluga od općeg interesa propisanog zakonom ili drugim propisom;

- koje se odnose na djelatnosti izravno izložene tržišnom natjecanju i koje stoga, sukladno propisima o javnoj nabavi ne podliježu pravilima o javnoj nabavi.

(2) Tijela javne vlasti odlučujući po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija iz stavka 1. ovoga članka, rješenjem će odbiti zahtjev za ponovnu uporabu informacija.“.

Članak 15.

U članku 31. stavku 3. iza riječi: „nekomercijalnu uporabu“ dodaju se riječi: „uključujući prekograničnu ponovnu uporabu“.

Članak 16.

Članak 32. mijenja se i glasi:

Članak 32.

„(1) Tijelo javne vlasti ne naplaćuje naknadu za ponovnu uporabu informacija.

(2) Tijelo javne vlasti može korisniku naplatiti stvarne materijalne troškove ponovne uporabe informacija nastale zbog reprodukcije, davanja na uporabu i dostave informacija, anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija, u skladu s kriterijima iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona, osim u dijelu koji se odnosi na anonimizaciju osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija, koji se utvrđuju uredbom Vlade Republike Hrvatske.

(3) Iznimno, slijedeća tijela javne vlasti mogu korisniku naplatiti troškove  uz troškove iz stavka 2. ovoga članka:

1) knjižnice, uključujući knjižnice ustanova visokog obrazovanja, muzeji i arhivi,

2) trgovačka društva iz članka 29. Zakona,

3) ostala tijela javne vlasti koja se pretežito financiraju iz vlastitih prihoda.

(4) U slučajevima iz stavka 3. točke 2. i 3. ovoga članka tijelo javne vlasti odredit će naknadu za ponovnu uporabu u skladu s objektivnim, jasnim i provjerljivim kriterijima za izračun troškova ponovne uporabe informacija koje utvrđuje uredbom Vlada Republike Hrvatske. Troškovi se izračunavaju u skladu s računovodstvenim pravilima koja se primjenjuju na dotična tijela javne vlasti.

(5) Ukupan godišnji prihod tijela javne vlasti iz stavka 3. točke 2. i 3. ovoga članka ostvaren po osnovi naknade troškova temeljem stavka 4. ovoga članka ne smije prelaziti troškove prikupljanja, izrade, reprodukcije, pohrane, anonimizacije osobnih podataka, mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija i pružanja informacije, uključujući razuman povrat ulaganja. Tijelo javne vlasti dužno je revidirati način izračuna naknade troškova na godišnjoj razini.

(6) Tijela javne vlasti iz stavka 3. točke 2. i 3. ovoga članka dužna su na svojim internetskim stranicama informirati korisnike o kriterijima za naplatu troškova iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona, kriterijima i načinu izračuna troškova iz stavka 4. ovoga članka te o stvarno naplaćenom iznosu troškova ponovne uporabe informacija na godišnjoj razini.

(7) Tijelo javne vlasti korisniku ne naplaćuje naknadu za ponovnu uporabu visokovrijednih skupova podataka osim za ponovnu uporabu specifičnih visokovrijednih skupova podataka u posjedu trgovačkih društava iz članka 29. ovoga Zakona ako bi to dovelo do narušavanja tržišnog natjecanja na relevantnim tržištima.  

(8) Tijelo javne vlasti korisniku ne naplaćuje naknadu za ponovnu uporabu istraživačkih podataka ako su financirani javnim sredstvima i ako su ih istraživači, istraživačke organizacije ili organizacije koje financiraju istraživanja već učinili javno dostupnim putem institucijskog ili tematskog repozitorija.

(9) Povjerenik za informiranje na svojim internetskim stranicama objavljuje popis tijela javne vlasti iz stavka 3. točke  3. ovoga članka, na temelju dostavljenih podataka od tijela javne vlasti.“.  

Članak 17.

U članku 33. stavku 1. iza riječi: „naplatiti trošak“ dodaju se riječi: „ponovne uporabe informacija i visokovrijednih skupova podataka“.

U stavku 2. iza riječi: “otpis,“ dodaju se riječi: „anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija,“ .

Članak 18.

U članku 34. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Ugovore i odluke o isključivim pravima, tijela  javne vlasti dužna su objaviti na svojim internetskim stranicama  najkasnije dva mjeseca prije njihova stupanja na snagu.  Konačni uvjeti takvih ugovora i odluka moraju biti transparentni i moraju se objaviti na internetskim stranicama tijela javne vlasti.“.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.

U dosadašnjem stavku 5. koji postaje stavak 6. riječi: „stavka 4.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 5“.

Iza dosadašnjeg stavka 5. koji je postao stavak 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:

„(7) Pravni ili praktični dogovori kojima se izričito ne dodjeljuje isključivo pravo, ali čiji je cilj ili za koje se može razumno očekivati da će dovesti do toga da se subjektima koji nisu treća osoba koja sudjeluje u dogovoru ograniči dostupnost dokumenata za ponovnu uporabu, tijela javne vlasti dužna su objaviti na svojim internetskim strancima najmanje dva mjeseca prije nego što počnu proizvoditi učinke. Učinci takvih pravnih ili praktičnih dogovora o dostupnosti podataka za ponovnu uporabu podliježu redovitim preispitivanjima od strane Povjerenika i provjeravaju se svake tri godine. Konačni uvjeti takvih dogovora moraju biti transparentni i moraju se objaviti na internetskim stranicama tijela javne vlasti.“.

Dosadašnji stavci 6. i 7. postaju stavci 8. i 9.

Članak 19.

U članku 35. stavku 3. podstavak 9. briše se.

Članak 20.

Iza članka 38. dodaje se članak 38.a koji glasi:

„Članak 38.a

Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora, na prijedlog Povjerenika za informiranje i uz prethodno pribavljeno mišljenje Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskoga sabora, odlukom određuje jednog od službenika iz Ureda povjerenika koji će zamjenjivati Povjerenika za informiranje u slučajevima kada je Povjerenik spriječen u obavljanju dužnosti u razdobljima kraćim od 6 mjeseci te u prijelaznom periodu nakon isteka mandata Povjerenika do imenovanja novog Povjerenika.“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 21.

Ugovori i odluke o isključivim pravima koji su sklopljeni odnosno doneseni i bili na snazi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, a koje su sklopila odnosno donijela trgovačka društva iz članka 29. ovoga Zakona, osim onih koji se odnose na digitalizaciju kulturnih izvora, prestaju važiti istekom roka određenog ugovorom odnosno odlukom, a najkasnije 17. srpnja 2049. godine.

Članak 22.

Vlada Republike Hrvatske će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti Uredbu o troškovima ponovne uporabe informacija („Narodne novine“ br. 87/18) s odredbama ovoga Zakona.

Čelnik tijela državne uprave nadležnog za razvoj digitalnog društva donijeti će Pravilnik iz članka 3. ovoga Zakona, kojim je izmijenjen članak 10.a Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ br. 25/13 i 85/15), u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Povjerenik za informiranje će u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona objaviti popis iz članka 16. ovoga Zakona, kojim je izmijenjen članak 32. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ br. 25/13 i 85/15).

Povjerenik za informiranje će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeti Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora, prijedlog iz članka

20. ovoga Zakona, kojim je dodan članak 38.a u Zakonu o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ br. 25/13 i 85/15).

Stupanjem na snagu Pravilnika iz stavka 2. ovoga članka, prestaje važiti Pravilnik o Središnjem katalogu službenih dokumenata Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 124/15).

Članak 23.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

Obrazloženje

Uz članak 1.

Ovim člankom utvrđuje se da ovaj Zakona sadrži odredbe koje su u skladu s Direktivom(EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka) (SL L 172, 26. 6. 2019.)

Uz članak 2.

Ovim se člankom dopunjuje članak 5. Zakona kojim se utvrđuje značenje pojedinih izraza, te se sukladno definicijama iz članka 2. Direktive, utvrđuje značenje pojmova „Standardna dozvola“, „anonimizacija“, „dinamički podaci“, „istraživački podaci“, „visokovrijedni skupovi podataka“, „razumni povrat ulaganja“, „treća osoba“, te se ujedno preciznije definira pojam „odgovorne osobe“.

Uz članak 3.

Ovim člankom se, sukladno djelokrugu propisanom Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“ br. 85/20), utvrđuje da poslove vođenja i održavanja Središnjeg kataloga službenih dokumenata Republike Hrvatske obavlja tijelo državne uprave nadležno za razvoj digitalnog društva, umjesto dosadašnjeg određenja, prema kojem je bilo utvrđeno da navedeno poslove  obavlja Digitalni informacijsko-dokumentacijski ured Vlade Republike Hrvatske, (koji više ne postoji i čije je poslove 2016. godine preuzeo Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva). Također se utvrđuje da će način ustrojavanja i vođenja Središnjeg kataloga službenih dokumenata Republike Hrvatske propisati pravilnikom čelnik tijela državne uprave nadležnog za razvoj digitalnog društva, umjesto dosadašnjeg određenja prema kojem je isto propisivao ministar nadležan za poslove uprave.

Uz članak 4.

Ovim člankom se dopunjuje članak 11. stavak 2. Zakona, na način da se utvrđuje da se uz nacrt propisa, općeg akta odnosno drugog dokumenta, koji se objavljuju za javno savjetovanje, navodi i sastav radne skupine koja je izradila nacrt.

Uz članak 5.

Ovim člankom se u članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona, kojom je utvrđeno da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se  uređuje područje zaštite osobnih podataka,  riječi „zakonom“ zamjenjuje riječju „propisima“, budući da je područje zaštite osobnih podataka uređeno Općom uredbom o zaštiti podataka, koja se neposredno primjenjuje u svim državama članica Europske unije.

Uz članak 6.

Ovim se člankom mijenja članak 16. stavak 3. Zakona na način da se jasno utvrđuju vrste informacija o raspolaganju javnim sredstvima koje su dostupne bez provođenja testa razmjernosti.

Uz članak 7.

Ovim člankom se, radi osiguranja pravne zaštite, dopunjuje članak 23. Zakona, na način da se utvrđuje da podnositelj zahtjeva ima pravo izjaviti prigovor na obavijesti iz stavka 2. ovoga članka (kad tijelo javne vlasti obavještava korisnika da je istu informaciju već dobio, da je informacija javno objavljena, da mu je kao stranci u postupku dostupnost informacija propisom utvrđena, da za informaciju postoji obveza zaštite odnosno čuvanja njezine tajnosti) te se utvrđuje da se na podnošenje i postupanje po prigovoru primjenjuju odredbe  Zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.

Uz članak 8.

Ovim se člankom mijenja članak 25. stavak 3. Zakona, te se umjesto dosadašnjeg roka od 30 dana, utvrđuje da je Povjerenik dužan rješenje o žalbi donijeti i dostaviti stranci u roku 60 dana od dana predaje uredne žalbe, što je opći rok za rješavanje žalbi prema Zakonu o općem upravnom postupku. Ujedno se stavak 5. istoga članka, koji također propisuje rok za rješavanje po žalbi od 60 dana, briše kao suvišan. Također se dopunjuje stavak 1. istoga članka na način da se utvrđuje da se žalba dostavlja Povjereniku putem tijela javne vlasti koje je odlučivalo o zahtjevu u prvom stupnju.

Uz članak 9.

Ovim člankom se dopunjuje naslov iznad članka 27. Zakona.

Uz članak 10.

Ovim člankom dopunjuje se članak 27. Zakona, te se precizira da tijelo javne vlasti omogućava dostupnost otvorenih podataka i ponovnu uporabu informacija korisnicima javnom objavom informacija te na temelju zahtjeva; utvrđuje se da Vlada Republike Hrvatske potiče tijela javne vlasti na stvaranje i objavljivanje informacija nastalih u okviru obavljanja javnog posla donošenjem politika i akcijskih planova kojima se osigurava razvoj standarda otvorenih podataka, te da Vlada Republike Hrvatske podupire dostupnost istraživačkih podataka donošenjem politika i akcijskih planova otvorenog pristupa.

Uz članak 11.

Ovim člankom mijenja se članak 28. Zakona, te se istim utvrđuje objavljivanje informacija za ponovnu uporabu i utvrđuju se tematske kategorije visokovrijednih skupova podataka.

Uz članak 12.

Ovim člankom dodaje se novi članak 28.a kojim se uređuju pitanja koja se odnose na portale otvorenih podataka.

Uz članak 13.

Ovim člankom mijenja se članak 29. Zakona koji se odnosi na zahtjev za ponovnu uporabu informacija, na način da se istim, sukladno odredbama Direktive utvrđuju subjekti koji nisu dužni postupati po zahtjevu za ponovnu uporabu informacija. Kao novina, ovim se člankom također utvrđuje (u stavku 5.) da iznimno, tijela javne vlasti ne donose rješenje o zahtjevu za ponovnu uporabu informacija kad omogućavaju ponovnu uporabu uz standardnu dozvolu i bez naknade. Također, dosadašnji stavci 2. i 3. članka 30. Zakona, uvršteni su u članak 29. Prijedloga zakona kao stavci  7. i 8., te se naslov iznad članka 29. Zakona stoga ujedno zamjenjuje naslovom „zahtjev za ponovnu uporabu informacija i zaštita prava korisnika“.

Uz članak 14.

Ovim člankom mijenja se članak 30. Zakona, te se istim utvrđuju informacije na koje se ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona, a sukladno odredbama Direktive (članak 1. stavak 2.) kojim se utvrđuje na koje se dokumente Direktiva ne primjenjuje.

Uz članak 15.

Ovim se člankom, sukladno odredbama Direktive, dopunjuje članak 31. stavak 3. Zakona na način da se utvrđuje da uvjeti za ponovnu uporabu informacija ne smiju biti diskriminirajući za iste ili slične vrste informacija, odnosno za komercijalnu ili nekomercijalnu uporabu, uključujući prekograničnu uporabu.

Uz članak 16.

Ovim člankom se odredba o naknadi za ponovnu uporabu informacija usklađuje s odredbama Direktive. Utvrđuje se da tijela javne vlasti ne naplaćuju naknadu za ponovnu uporabu informacija, te da mogu naplatiti stvarne troškove, koji osim već ranije utvrđenih troškova nastalih zbog reprodukcije, davanja na uporabu i dostave informacija, uključuju i troškove anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija. Također se utvrđuju iznimke, odnosno tijela koja korisniku mogu naplatiti troškove ponovne uporabe, te se kao takva utvrđuju knjižnice, uključujući knjižnice ustanova visokog obrazovanja, muzeji i arhivi, trgovačka društva iz članka 29. Zakona te ostala tijela javne vlasti koja se pretežito financiraju iz vlastitih prihoda. Ujedno se utvrđuje da Povjerenik za informiranje objavljuje popis tijela javne vlasti koja se pretežito financiraju iz vlastitih sredstava. Također se utvrđuje da se ne naplaćuje naknada za ponovnu uporabu visokovrijednih skupova podataka osim za ponovnu uporabu specifičnih visokovrijednih skupova podataka u posjedu trgovačkih društava iz članka 29. Zakona ako bi to dovelo do narušavanja tržišnog natjecanja na relevantnim tržištima. Također se utvrđuje da se ne naplaćuje naknada za ponovnu uporabu istraživačkih podataka ako su financirani javnim sredstvima i ako su ih istraživači, istraživačke organizacije ili organizacije koje financiraju istraživanja već učinili javno dostupnim putem institucijskog ili tematskog repozitorija.

Uz članak 17.

Ovim se člankom dopunjuje članak 33. stavak 1. Zakona, sukladno odredbama Direktive, na način da se utvrđuje da knjižnice ustanova visokog obrazovanja, muzeji i arhivi mogu korisniku, uz trošak iz članka 32. stavka 2. Zakona, naplatiti trošak ponovne uporabe informacija i visokovrijednih  skupova podataka. U stavku 2. istoga članka, u utvrđivanju troškova koje ne smije prelaziti naknada troškova temeljem stavka 1. istog članka, dodaju se i troškovi anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih podataka, sukladno odredbama Direktive.

Uz članak 18.

Ovim se člankom dopunjuje članak 34. Zakona, na način da se sukladno odredbama Direktive, utvrđuje obveza i rok objave ugovora i odluka o isključivim pravima, te obveza i rok objave pravnih i praktičnih dogovora kojima se izričito ne dodjeljuje isključivo pravo, ali čiji je cilj ili za koje se može razumno očekivati da će dovesti do toga da se subjektima koji nisu treća osoba koja sudjeluje u dogovoru ograniči dostupnost dokumenata za ponovnu uporabu, te se utvrđuje da učinci takvih pravnih ili praktičnih dogovora o dostupnosti podataka za ponovnu uporabu podliježu redovitim preispitivanjima od strane Povjerenika i provjeravaju se svake tri godine.

Uz članak 19.

Ovim se člankom u članku 35. stavku 3. Zakona briše podstavak 9. kojim je utvrđeno da Povjerenik za informiranje svake tri godine izvješćuje Europsku komisiju o dostupnosti informacija za ponovnu uporabu, budući da takva obveza Direktivom sada nije predviđena.

Uz članak 20.

Ovim člankom se uređuje pitanje zamjenjivanja Povjerenika u slučajevima kada je Povjerenik spriječen u obavljanju dužnosti u razdobljima kraćim od 6 mjeseci te u prijelaznom periodu nakon isteka mandata Povjerenika do imenovanja novog Povjerenika.

Uz članak 21.

Ovim se člankom,  radi usklađivanja s  Direktivom, utvrđuje  da ugovori i odluke o isključivim pravima koji su sklopljeni odnosno doneseni i bili na snazi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, a koje su sklopila odnosno donijela trgovačka društva iz članka 29. ovoga Zakona, osim onih koji se odnose na digitalizaciju kulturnih izvora, prestaju važiti istekom roka određenog ugovorom odnosno odlukom, a najkasnije 17. srpnja 2049. godine.

Uz članak 22.

Ovim člankom utvrđuju se rokovi u kojima će nadležna tijela uskladiti odnosno donijeti propise i druge akte sukladno odredbama ovoga Zakona, te se određuje rok u kojem će Povjerenik podnijeti Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora prijedlog za određivanje osobe iz ureda Povjerenika koja će ga zamjenjivati u slučajevima određenim u članku 19. ovoga Zakona.

Uz članak 23.

Ovim člankom utvrđuje se stupanje na snagu ovoga Zakona.

Tekst odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine br. 25/13 i 85/15) koje se mijenjaju odn o sno dopunjuju

Članak 2.

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

- Direktiva 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenog 2003. o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (SL L 345, 17. 11. 2003.),

- Uredba 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31. 5. 2001.),

- Direktiva 2013/37/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o izmjeni Direktive 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (SL L 175, 27. 6. 2013.).

Pojmovi

Članak 5.

Pojedini izrazi u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

1) »Korisnik prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija« (u daljnjem tekstu: korisnik) je svaka domaća ili strana fizička i pravna osoba;

2) »Tijela javne vlasti«, u smislu ovoga Zakona, su tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja, i sl.), kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo;

3) »Informacija« je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti;

4) »Međunarodna informacija« je ona informacija koju je Republici Hrvatskoj ustupila strana država ili međunarodna organizacija s kojom Republika Hrvatska surađuje ili joj je član;

5) »Pravo na pristup informacijama« obuhvaća pravo korisnika na traženje i dobivanje informacije kao i obvezu tijela javne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji, odnosno da objavljuje informacije neovisno o postavljenom zahtjevu kada takvo objavljivanje proizlazi iz obveze određene zakonom ili drugim propisom;

6) »Ponovna uporaba« znači uporabu informacija tijela javne vlasti od strane fizičkih ili pravnih osoba, u komercijalnu ili nekomercijalnu svrhu različitu od izvorne svrhe za koju su informacije nastale, a koja se ostvaruje u okviru zakonom ili drugim propisom određenog djelokruga ili posla koji se uobičajeno smatra javnim poslom. Razmjena informacija između tijela javne vlasti radi obavljanja poslova iz njihova djelokruga ne predstavlja ponovnu uporabu;

7) »Test razmjernosti i javnog interesa« je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes;

8) »Vlasnik informacije« je tijelo javne vlasti u okviru čijeg djelokruga je nastala informacija klasificirana stupnjem tajnosti odnosno tijelo druge države ili međunarodna organizacija u okviru čijeg djelokruga je nastala međunarodna informacija;

9) »Središnji katalog službenih dokumenata Republike Hrvatske« je na internetu javno dostupan alat koji korisnicima kroz puni tekst i/ili uređeni skup metapodataka omogućuje trajni pristup dokumentima pohranjenim u bazi elektroničkih dokumenata i/ili fizičkim zbirkama;

10) »Strojno čitljiv oblik« je oblik datoteke strukturiran tako da ga programska aplikacija može lako identificirati, prepoznati i iz njega izdvojiti određene podatke, uključujući pojedinačne podatke i njihovu unutarnju strukturu;

11) »Otvoreni oblik« je oblik datoteke koji je neovisan o korištenoj platformi i dostupan javnosti bez ograničenja koja bi priječila ponovnu uporabu;

12) »Otvoreni standard« je u pisanom obliku utvrđen standard s detaljnim specifikacijama preduvjeta za osiguravanje interoperabilnosti softvera;

13) »Portal otvorenih podataka« je podatkovni čvor koji služi za prikupljanje, kategorizaciju i distribuciju otvorenih podataka javnog sektora. Portal predstavlja svojevrsni katalog metapodataka koji omogućava lakše pretraživanje otvorenih podataka;

14) »Metapodaci« su podaci o podacima, odnosno podaci koji opisuju karakteristike nekog izvora. Oni mogu opisivati jedan podatak, cijelu skupinu podataka ili samo neki dio cjeline;

15) »Povjerenik za informiranje« (u daljnjem tekstu: Povjerenik) je neovisno državno tijelo za zaštitu prava na pristup informacijama i ponovne uporabe informacija;

16) »Odgovorna osoba« u smislu ovoga Zakona je osoba u tijelu javne vlasti čije je činjenje ili nečinjenje dovelo do povrede Zakona.

Dostavljanje dokumenata u Središnji katalog službenih dokumenata Republike Hrvatske

Članak 10.a

(1) Tijela državne uprave i druga državna tijela, pravne osobe koje Republika Hrvatska zakonom ili podzakonskim propisom osniva ili čije osnivanje zakonom izričito predviđa te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, dužne su dokumente iz članka 10. stavka 1. točaka 2. i 4. ovoga Zakona u elektroničkom obliku dostavljati u Središnji katalog službenih dokumenata Republike Hrvatske radi njihove trajne dostupnosti.

(2) Poslove vođenja i održavanja Središnjeg kataloga službenih dokumenata Republike Hrvatske obavlja Digitalni informacijsko-dokumentacijski ured Vlade Republike Hrvatske.

(3) Način ustrojavanja i vođenja Središnjeg kataloga službenih dokumenata Republike Hrvatske propisat će pravilnikom ministar nadležan za poslove uprave.

Objavljivanje dokumenata u svrhu savjetovanja s javnošću

Članak 11.

(1) Tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima dužne su provoditi savjetovanje s javnošću pri donošenju zakona i podzakonskih propisa, a pri donošenju općih akata odnosno drugih strateških ili planskih dokumenta kad se njima utječe na interese građana i pravnih osoba.

(2) Savjetovanje s javnošću tijela državne uprave provode preko središnjeg državnog internetskog portala za savjetovanja s javnošću, a druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima preko internetske stranice ili preko središnjeg državnog internetskog portala za savjetovanje s javnošću, objavom nacrta propisa, općeg akta odnosno drugog dokumenta, s obrazloženjem razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem propisa, akta ili drugog dokumenta te pozivom javnosti da dostavi svoje prijedloge i mišljenja.

(3) Tijela javne vlasti iz stavka 1. ovoga članka dužna su provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana, osim u slučajevima kad se savjetovanje provodi sukladno propisu kojim se uređuje postupak procjene učinaka propisa.

(4) Po isteku roka za dostavu mišljenja i prijedloga tijelo javne vlasti dužno je izraditi i objaviti na središnjem državnom internetskom portalu za savjetovanje s javnošću odnosno internetskoj stranici izvješće o savjetovanju s javnošću, koje sadrži zaprimljene prijedloge i primjedbe te očitovanja s razlozima za neprihvaćanje pojedinih prijedloga i primjedbi. Izvješće o savjetovanju s javnošću nositelj izrade nacrta obvezno dostavlja tijelu koje usvaja ili donosi propis, opći akt ili dokument.

(5) Tijela javne vlasti dužna su donijeti i na svojoj internetskoj stranici objaviti plan savjetovanja s javnošću za kalendarsku godinu najkasnije do isteka prethodne kalendarske godine. O izmjenama plana savjetovanja tijelo javne vlasti dužno je istim putem izvijestiti javnost.

(6) Plan savjetovanja s javnošću sadrži naziv propisa, općeg akta ili dokumenta za koji se provodi savjetovanje, očekivano vrijeme njegova donošenja ili usvajanja, okvirno vrijeme provedbe internetskog savjetovanja te druge predviđene načine na koje se namjerava provesti savjetovanje, kao što su javne rasprave, distribucija nacrta propisa zainteresiranoj javnosti elektroničkom poštom, sudjelovanje u radnim skupinama i drugo.

(7) Nakon provedenog savjetovanja dokumentaciju koja nastaje u postupku savjetovanja s javnošću, bilo u elektroničkom obliku bilo na papiru, tijelo javne vlasti dužno je čuvati u skladu s propisima o arhivskom gradivu.

IV. OGRANIČENJA PRAVA NA PRISTUP INFORMACIJAMA

Ograničenja i njihovo trajanje

Članak 15.

(1) Tijela javne vlasti ograničit će pristup informacijama koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka.

(2) Tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji:

1) ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka;

2) ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu;

3) ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu;

4) ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka;

5) ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitoga pisanog pristanka nositelja prava;

6) ako je pristup informaciji ograničen sukladno međunarodnim ugovorima ili se radi o informaciji nastaloj u postupku sklapanja ili pristupanja međunarodnim ugovorima ili pregovora s drugim državama ili međunarodnim organizacijama, do završetka postupka, ili se radi o informaciji nastaloj u području održavanja diplomatskih odnosa;

7) u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

(3) Tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje:

1) onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne;

2) onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti.

(4) Tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je:

1) informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade;

2) informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.

(5) Ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

(6) Informacije kojima se ograničava pravo na pristup zbog razloga navedenih u stavku 2. točki 5. ovoga članka postaju dostupne javnosti kad to odredi onaj kome bi objavljivanjem informacije mogla biti prouzročena šteta, ali najduže u roku od 20 godina od dana kad je informacija nastala, osim ako zakonom ili drugim propisom nije određen duži rok.

(7) Informacije iz stavka 2. i 3. ovoga članka postaju dostupne javnosti nakon što prestanu razlozi na temelju kojih je tijelo javne vlasti ograničilo pravo na pristup informaciji.

(8) Pristup informaciji iz stavka 4. točke 1. ovoga članka može se ograničiti i nakon što je informacija dovršena, osobito ako bi ta objava ozbiljno narušila proces odlučivanja i izražavanja mišljenja ili dovela do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, osim ako postoji prevladavajući javni interes za objavu informacije.

Test razmjernosti i javnog interesa

Članak 16.

(1) Tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

(2) Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

(3) Informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Rješavanje o zahtjevu

Članak 23.

(1) Tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu:

1) kad korisniku omogućuje pristup traženoj informaciji,

2) kad obavještava korisnika da je istu informaciju već dobio, a nije protekao rok od 90 dana od podnošenja prethodnog zahtjeva,

3) kad obavještava korisnika da je informacija javno objavljena,

4) kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena,

5) kad obavještava korisnika da za informaciju postoji obveza zaštite odnosno čuvanja njezine tajnosti, sukladno članku 1. stavku 4. i 5. ovog Zakona,

6) kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegova traženja.

(2) O postojanju razloga koji su utvrđeni stavkom 1. točkom 2., 3., 4. i 5. ovog članka tijelo javne vlasti obvezno je, bez odgode, obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem.

(3) Tijelo javne vlasti donosi rješenje kad korisniku omogućuje pristup traženoj informaciji, primjenom odredbe članka 16. stavka 1. ovog Zakona.

(4) Tijelo javne vlasti rješenjem će odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

(5) Tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev:

1) ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavku 1. ovog Zakona,

2) ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2.,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona,

3) ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona,

4) ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona,

5) ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Žalba

Članak 25.

(1) Protiv rješenja tijela javne vlasti može se izjaviti žalba Povjereniku u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

(2) Žalba se može izjaviti i kad tijelo javne vlasti, u propisanom roku, ne odluči o zahtjevu podnositelja.

(3) Povjerenik je dužan rješenje o žalbi donijeti i dostaviti stranki, putem prvostupanjskog tijela, najkasnije u roku od 30 dana od dana predaje uredne žalbe.

(4) Tijela javne vlasti dužna su Povjereniku u postupku po žalbi protiv rješenja o ograničenju informacija iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, omogućiti uvid u informacije koje su predmet postupka. Za informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, Povjerenik će zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.

(5) Kad Povjerenik u postupku rješavanja po žalbi treba ispitati pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, odnosno provesti test razmjernosti i javnog interesa, rješenje o žalbi dužan je donijeti i dostaviti stranci, putem prvostupanjskog tijela, najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe.

(6) Kad Povjerenik, za informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, traži mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je rješenje donijeti i dostaviti stranki, putem prvostupanjskog tijela, najkasnije u roku od 90 dana od dana predaje uredne žalbe.

(7) Kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji, odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjeren rok u kojem je dužno to učiniti.

(8) Smatrat će se da je tijelo javne vlasti onemogućilo ili ograničilo pristup informacijama korisniku ako ne postupi po odluci Povjerenika iz stavka 7. ovoga članka ili to ne učini u roku koji je odredio Povjerenik.

VI. PONOVNA UPORABA INFORMACIJA

Pravo na ponovnu uporabu informacija