I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti sadržana je u članku 2. stavka 4. alineje 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske)

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donesen je 8. veljače 2019. („Narodne novine“, br.17/2019, dalje u tekstu: Zakon), a stupio je na snagu 1. srpnja 2019.

Republika Hrvatska do njegova donošenja nije imala zakon koji bi na jedinstven  način uređivao problematiku zaštite prijavitelja nepravilnosti odnosno „zviždača“, ali je u hrvatskom pravnom sustavu osobama koje prijave nepravilnosti kroz zakone kojima se reguliraju posebna pravna područja bila osigurana kaznenopravna zaštita, zaštita od otkaza na radu, zaštita od diskriminacije zviždača nakon prijave, zaštita od zlostavljanja od strane poslodavca, zaštita od prijetnje otkazom, anonimnost zviždača, zaštita od optužbi za odavanje poslovnih tajni kroz zakone koji reguliraju predmetnu materiju. Međutim, ta je zaštita bila partikularna i često nije bila dostatna i pravovremena za zaštitu subjektivnih prava zviždača, prvenstveno njegovih radnih prava. Zbog toga se događalo da prijavitelj nepravilnosti nije mogao ostvariti adekvatnu zaštitu svojih prava nakon podnošenja prijave što pak dovodi do obeshrabrivanja potencijalnih prijavitelja nepravilnosti koji u dobroj vjeri prijave svoju sumnju na korupciju ili nepravilnosti koje su zapazili u radnom okruženju odgovornim osobama ili vlastima.

Zakonom za zaštitu prijavitelja nepravilnosti objedinili su se, dakle, svi pravni standardi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti tj. „zviždača“ u poseban zakon kojim se propisuju opće odredbe, prava prijavitelja nepravilnosti, postupak prijave nepravilnosti i postupanje po prijavi, sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti i prekršajne odredbe, a s ciljem osiguravanja dostupnih i pouzdanih načina prijavljivanja nepravilnosti, zaštite prijavitelja od štetnih radnji te promicanja sprječavanja nepravilnosti jačanjem svijesti o nužnosti sigurnog prijavljivanja nepravilnosti.

Prilikom izrade Zakona uzeti su bili u obzir međunarodni standardi zaštite zviždača, a to su: Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda štiti koja »zviždače« kroz aspekt slobode govora (čl. 10.). Preporuka Vijeća Europe iz 2014. za zaštitu „zviždača“, Kaznenopravna konvencija Vijeća Europe o korupciji, koja je donesena 1999. godine, a Hrvatska ju je ratificirala 2000. godine (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 11/00) Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije, koja je donesena 2003. godine, a Hrvatska ju je ratificirala 2005. godine (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 2/05) Građanskopravna konvencija Vijeća Europe o korupciji, koja je donesena 2001. godine, a Hrvatska ju je ratificirala 2003. godine (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 6/03) Kaznenopravna konvencija Vijeća Europe o korupciji, koja je donesena 1999. godine, a Hrvatska ju je ratificirala 2000. godine (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 11/00).

U vezi s dosadašnjom primjenom Zakona, u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2020. godinu navodi se da je kako je tijekom 2020. postupala po 45 prijava, od kojih je 13 preneseno iz 2019. Od 32 novo zaprimljene, deset ih se odnosilo na državna tijela, sedam na javne službe, pet na JLP(R)S, pet na poslodavce u gospodarstvu i obrtu, tri na tijela s javnim ovlastima te dvije na pravne osobe čiji je osnivač ili u kojima RH i/ili JLP(R)S imaju zasebno ili zajedničko većinsko vlasništvo. Prijavitelji su obraćali Pučkoj pravobraniteljici povodom različitih nepravilnosti, pri čemu su neki isključivo prijavljivali nepravilnosti, dok su neki tražili i zaštitu zbog štetnih radnji uvjetovanih prijavom. Relativno mali broj prijava tumačimo činjenicom da građani nisu u pravoj mjeri  upoznati sa zakonom niti zaštitom koja se pruža prijaviteljima nepravilnosti.

Novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donosi se prvenstveno zbog potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije. Potreba usklađivanja i harmonizacije našeg zakonodavstva sa Direktivom (EU) 2019/1937  Europskog parlamenta i vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije. L 305/17. (dalje u tekstu: Direktiva). Direktiva je donesena  23. listopada 2019., a stupila je na snagu 16. prosinca 2019. godine. Krajnji rok za prenošenje Direktive i usklađivanje zakonodavstva država članica s istom je 17. prosinca 2021. godine.

Tijekom rada na izmjenama i dopunama Zakona odlučeno je da se neće raditi o izmjenama i dopunama važećeg zakona već o novom zakonu. Naime, osim implementacije Direktive, bilo  je potrebno izmijeniti neke odredbe neovisno o zahtjevima Direktive, a na koje je ukazala praksa, odnosno nositelji primjene Zakona. Sukladno članku 48. stavak 3. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor („Narodne novine“ br. 74/2015), ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, potrebno je pristupiti donošenju novoga propisa te se zbog toga pristupilo izradi novog zakona.

Direktiva navodi da osobe koje rade za javnu ili privatnu organizaciju ili su u kontaktu s takvom organizacijom zbog aktivnosti povezanih s poslom često prve saznaju za prijetnje ili štetu javnom interesu koji nastaju u tom kontekstu. Prijavljivanjem povreda prava Unije koje su štetne za javni interes takve osobe djeluju kao „zviždači” i time imaju ključnu ulogu u razotkrivanju i sprječavanju takvih povreda te u zaštiti dobrobiti društva. Međutim, potencijalni zviždači često se zbog straha od osvete boje prijaviti ono što ih zabrinjava ili na što sumnjaju. U tom se kontekstu sve više prepoznaje važnost pružanja uravnotežene i učinkovite zaštite zviždača kako na razini Unije, tako i na međunarodnoj razini.

U okviru Unije prijave i javna razotkrivanja od strane zviždača važna su sastavnica provedbe prava i politika Unije. Zahvaljujući njima nacionalni sustavi i sustavi Unije za provedbu dobivaju informacije koje dovode do učinkovitog otkrivanja, istrage i progona povreda prava Unije, čime se jača transparentnost i odgovornost.

Zaštita koja se trenutačno pruža zviždačima u Uniji rascjepkana je po državama članicama i neujednačena s obzirom na područja politika. Posljedice povreda prava Unije s prekograničnom dimenzijom koje su prijavili zviždači pokazuju kako nedostatna zaštita u jednoj državi članici negativno utječe na funkcioniranje politika Unije ne samo u toj državi članici, nego i u drugim državama članicama i u cijeloj Uniji.

Direktiva propisuje  jasne mehanizme i obveza za poslodavca i tijela javne vlasti glede zaštite prijavitelja nepravilnosti, a u kojoj stoji  da će sva poduzeća s više od 50 zaposlenika ili s godišnjim prometom koji premašuje 10 milijuna EUR morati uspostaviti interni postupak za obradu prijava „zviždača“,  kao i sva državna i regionalna tijela vlasti te općine s više od 10 000 stanovnika.

Direktiva  predlaže uvođenje mehanizama zaštite prijavitelja nepravilnosti, koji uključuju i sljedeće:

- jasne kanale prijave nepravilnosti, unutar i izvan organizacije, uz osiguravanje povjerljivosti,

- uvođenje sustava prijavljivanja kroz tri razine: 1. interni kanali za prijavljivanje, 2. prijavljivanje nadležnim tijelima – ako interni kanali ne funkcioniraju ili se to ne može opravdano očekivati (npr. ako bi upotreba internih kanala mogla ugroziti učinkovitost istražnih radnji), 3. javnog/medijskog izvješćivanja – ako se nakon prijave putem drugih kanala ne poduzme odgovarajuća mjera ili u slučaju neposredne ili očite ugroženosti javnog interesa ili nenadoknadive štete,

- određivanje nadležnog tijela za zaprimanje prijava o povredama obuhvaćenim područjem primjene ove Direktive i za poduzimanje odgovarajućih mjera na temelju tih prijava. Prijedlog Direktive ostavlja na izbor državama članicama da odrede najprimjerenije nadležno tijelo, a to mogu biti regulatorna ili nadzorna tijela u predmetnim područjima, agencije za provođenje zakona, tijela za borbu protiv korupcije i pravobranitelji,

- obveze pružanja povratnih informacija prijaviteljima nepravilnosti za nadležna tijela i trgovačka društva, koji će morati reagirati na prijave i u vezi s njima poduzeti daljnje korake u roku od tri mjeseca za interne kanale za prijavljivanje,

- sprječavanje odmazde i učinkovita zaštita: zabranjuju se svi oblici odmazde i potrebno ih je sankcionirati. Ako je zviždač izložen osveti, trebao bi imati pristup savjetima i odgovarajućim pravnim sredstvima (npr. mjerama za zaustavljanje uznemiravanja na radnom mjestu ili sprječavanje otpuštanja). Teret dokazivanja u takvim će slučajevima biti na osobama ili organizacijama koje će morati dokazati da njihov postupak nije osveta protiv zviždača, a zviždači će uživati zaštitu i u sudskim postupcima.

Većina tih mehanizama sadržana je već u postojećem zakonu i oni će se, sukladno zahtjevu koji implementacija Direktive postavlja pred države članice, novim zakonom poboljšati i proširiti, što razlažemo u nastavku.

Zaključno, s obzirom na važnost „zviždača“ kao osoba koje u dobroj vjeri prijavljuju korupciju, potrebno im je pružiti odgovarajuću pravnu zaštitu kako bi ih se potaknulo na prijavljivanje korupcije i drugih nepravilnosti te zaštitilo od osvete i drugih diskriminirajućih postupanja.

Novi Zakon pridonijeti će daljnjem jačanju pravne zaštite prijavitelja nepravilnosti i podizanju javne svijest građana o nužnosti podnošenja prijava nepravilnosti radi zaštite javnog interesa.

Navedeno će imati učinak u području zaštite financijskih interesa EU, interesa Republike Hrvatske, zaštite okoliša, zaštite ljudskih prava i općenito pravne sigurnosti, jer će uz kvalitetnu provedbu i upoznavanje građana s njime, potencijalni prijavitelji nepravilnosti biti ohrabreni prijavljivati korupciju, nezakonitosti i druge nepravilnosti.

S tim ciljem, potrebno je nastaviti s provedbom edukativnih aktivnosti s ciljem jačanja sudske zaštite prijavitelja nepravilnosti sukladno Zakonu. Edukativne aktivnosti provodit će se u okviru nove Strategije sprječavanje korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. godine (dalje: Strategija), odvijat će se kontinuirana edukacija povjerljivih osoba o primjeni Zakona općenito i njihovim obvezama u njegovoj primjeni, a po mogućnosti i sindikalnih povjerenika koji mogu imati vrlo aktivnu ulogu u informiranju prijavitelja o zaštiti njihovih prava te samih zaposlenika odnosno potencijalnih prijavitelja o potrebi prijavljivanja nepravilnosti, načinima na koji to mogu činiti na sigurne, Zakonom predviđene načine i zaštiti koju pritom uživaju. Spomenuti NPOO – reforme?

Isto tako, u okviru Strategije provodit će se mjere za unaprjeđenje suradnje i koordinacije tijela nadležnih za postupanje po sadržaju prijave nepravilnosti. Osim toga, planirano je poboljšavanje digitalnog načina podnošenja prijave tijelu nadležnom za vanjsko prijavljivanje, informiranja prijavitelja o prijavi i postupanju te općenito građana o postojećem zakonodavnom okviru.

Novine u odnosu na važeći tekst Zakona

Područje primjene i zakonske definicije

U odnosu na važeći tekst Zakona, i u trenutnom Zakonu je zadržan fokus na postupak zaštite prijavitelja nepravilnosti i detaljno propisivanje vrsti kanala prijavljivanja, prava  prijavitelja nepravilnosti, postupke prijavljivanja i ostvarivanja prava iz ovog Zakona.

S obzirom da Direktiva izričito propisuje područja i akte Europske unije u kontekstu kojih je Republika Hrvatska dužna primjenjivati mehanizme zaštite prijavitelja nepravilnosti, ovaj prijedlog zakona sadrži i novi članak kojim se regulira područje primjene Zakona. Zbog potrebe preciznog transponiranja odgovarajućeg članka Direktive, u novom članku 3. precizirano je da se područje primjene  Zakona  odnosi na sektorska područja koja su obuhvaćena područjem primjene akata Unije izričito navedenih u dijelu I Priloga, zatim onim  područjima  koje utječu na financijske interese Europske unije kako je navedeno u članku 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te područja koje se odnose na unutarnje tržište, tržišno natjecanje i državne potpore. Imajući na umu da je važeći tekst područje primjene Zakona zahvaćao vrlo široko, ne definirajući izričito pojedina područja, u istom je članku zadržana i odredba  koja propisuje da se područje primjene Zakona odnosi na i na druge odredbe domaćeg prava (osim navedenih područja i akata Europske Unije), ukoliko se tim kršenjem ugrožava i javni interes.

U odnosu na definicije Zakona, najvažnija definicija odnosi se na nepravilnosti u navedenom području primjene te iste znače radnje ili propuste koji su protupravni ili su u suprotnosti sa ciljem ili svrhom propisa.

Nadalje, prijava ili prijavljivanje sada znače usmeno ili pisano prenošenje informacija o nepravilnostima te su načini prijavljivanja kasnije definirani kroz članak 17. Zakona koji navodi da prijava sadrži podatke o prijavitelju nepravilnosti, osobi/instituciji koja se prijavljuje i podatke o samim prijaviteljima dok je poslodavac dužan omogućiti ne samo usmeno prijavljivanje (osobno, telefon, glasovne poruke), nego i pisanim putem na način koji uključuje standardnu pisanu formu, ali i moderne načine komunikacije koji omogućavaju pisani zapis (email, aplikacije i slično).

Ujedno je izraz obavljanje poslova zamijenjen izrazom radnog okruženja koji detaljnije, ali i dalje vrlo široko definira u kojem kontekstu se pruža zaštita prijaviteljima nepravilnosti uključujući i aktivnosti koje traju, koje su trajale ili koje će tek početi. Radno okruženje definira se izvan okvira klasičnog radno-pravnog odnosa u okviru kojega se mogu steći saznanja o nepravilnostima i u okviru kojih bi te osobe mogle doživjeti osvetu te je krug profesionalne aktivnosti u okviru kojih prijavitelji stječu informacije o nepravilnostima ili mogu doživjeti osvetničku radnju proširen.

Novina je također definiranje tijela javne vlasti u skladu s definicijom iz Zakona o pravu na pristup informacijama.

Kao povjerljiva osoba sada, osim osobe zaposlene kod poslodavca, sada može biti i imenovana treća osoba, ali se uvijek mora raditi o fizičkoj osobi, sve uzimajući u obzir samu svrhu instituta povjerljive osobe kao osobe u koju prvenstveno potencijalni prijavitelji, zaposlenici i drugi moraju imati povjerenja, a zatim i vrlo konkretne odgovornosti i mjere zaštite povjerljive osobe.

Novost je i definiranje prijavljene osobe, povratne informacije kao i daljnjeg postupanja po zaprimljenoj prijavi.

Ukazuje se i na zamjenu definiranja štetne radnje pojmom osvete koja znači svaku izravnu ili neizravnu radnju ili propust u radnom okruženju, uključujući prijetnje osvetom i pokušaje osvete, potaknuta unutarnjim ili vanjskim prijavljivanjem ili javnim razotkrivanjem, a uzrokuje ili može uzrokovati neopravdanu štetu prijavitelju. Ova odredba je dalje konkretizirana u članku 9. koji poslodavcu, kao glavno načelo, izričito zabranjuje osvetu, detaljno propisuje koje će se radnje posebno smatraju osvetom (lista nije zatvorena) te propisuje da svi akti ili ugovori s poslodavcem koji predviđaju osvetu nemaju pravni učinak.

U odnosu na važeći tekst Zakona koji je propisivao da se prijavom nepravilnosti ne krši obveza čuvanja poslovne tajne, ovaj tekst puno detaljnije uređuje pitanje odgovornosti prijavitelja nepravilnosti u kontekstu prijavljivanja ili javnog razotkrivanja. Naime, uz izuzetak područja glede kojih ovaj zakon neće imati prednost pri primjeni, izričito se propisuje kako prijavitelj nepravilnosti neće snositi odgovornost za prijavljivanje ili javno razotkrivanje kao ni za stjecanje ili pristup podacima, osim ako je takvim stjecanjem ili pristupom podacima počinjeno kazneno djelo.

Konačno, posebno je propisano da se ovim pravilima ni na koji način ne utječe na postupke koji su obveznim pravilima drugačije uređeni u aktima Europske unije iz Priloga kao ni na odredbe nacionalnog prava u području: zaštite podataka označenih stupnjem tajnosti, obvezu čuvanja odvjetničke tajne, obvezu čuvanja podataka koji se odnose na zdravlje pojedinca, tajnost sudskih vijećanja, odredbe o kaznenom postupku. Također, ovim se zakonom propisuje da prijava nepravilnosti na bilo koji od predviđenih načina ne utječe na pravo prijavitelja da u bilo kojem trenutku podnese prijavu izravno  ijelima ovlaštenim na postupanje prema sadržaju prijave sukladno posebnom zakonu i uspostavljenim sustavima otkrivanja i postupanja po nepravilnostima.

Zaštita osoba u postupcima prijave nepravilnosti

Zakonom su i dalje izričito propisana prava na zaštitu prijavitelja nepravilnosti, a novost je i izričito propisivanje uvjeta za zaštitu prijavitelja. Tako je zaštita prijaviteljima nepravilnosti zajamčena uvijek ukoliko su prijavu podnijeli unutarnjim ili vanjskim kanalima prijavljivanja, odnosno ukoliko su javno razotkrili nepravilnost te ukoliko su imali opravdan razlog vjerovati da su informacije o nepravilnostima istinite. Izričito se propisuje kako i osobe koje su anonimno prijavile, ali im je naknadno utvrđen identitet sada imaju isti status zaštite kao i prijavitelji koju su odmah otkrili svoj identitet. Novost je i da osobe koje prijavu podnose institucijama, tijelima ili agencijama Europske Unije imaju također isu zaštitu kao i kad prijavljuju vanjskim kanalima prijavljivanja, u odnosu na  akte Europske Unije navedene u dijelu I Prilogu Zakona.

Detaljnije je također uređena obveza zaštite identiteta prijavitelja nepravilnosti te se sada izričito propisuje da je otkrivanje takvih podataka moguće samo uz poštivanje uvjeta nužnosti i razmjernosti u okviru postojećih propisa kao i da se prijavitelja obavještava o otkrivanju identiteta i razlozima. Vrlo je važna novina da je izričito propisano kako se zaštita identiteta na jednaki način sada primjenjuje i u kontekstu poslodavaca.

Konačno, preciznije je definirano i to koja prava na zaštitu točno uživaju povjerljiva osoba i njen zamjenik kao i povezane osobe.

Zakonom je točno određen sadržaj prijave nepravilnosti te ista mora sadržavati ime prijavitelja, ime prijavljene osobe i informacije o nepravilnostima, a prijava se može podnijeti u pisanom ili usmenom obliku. Usmeno prijavljivanje moguće je telefonom ili drugim sustavima glasovnih poruka, a na zahtjev prijavitelja i fizičkim sastankom u razumnom roku. Pisano prijavljivanje podrazumijeva mogućnost podnošenja prijave svim načinima koji osiguravaju pisani trag prijave, primjerice elektroničkom poštom ili putem aplikacije.

Ovim se Zakonom propisuje način vođenja evidencije o prijavama te se utvrđuju  načini usmenog prijavljivanja nepravilnosti. Osigurava se  mogućnost provjere i ispravka prijepisa i zapisnika usmenog prijavljivanja nepravilnosti kao i mogućnosti njihove potvrde točnosti potpisom.

Unutarnje prijavljivanje

Kao i u dosadašnjem tekstu zakona, unutarnje prijavljivanje znači prijavljivanje nepravilnosti poslodavcu. Zakon i dalje propisuje obvezu da je svaki poslodavac koji ima manje od 50 zaposlenika dužan osigurati kanal unutarnjeg prijavljivanja. Novost je, međutim, da osim pravnih subjekata s više od pedeset zaposlenih moraju imati i poslodavci neovisno o broju zaposlenih, ako su obuhvaćeni primjenom akata iz dijela I točka B. i dijela II Priloga. Nadalje, propisuje se da pravni subjekti u privatnom sektoru te trgovačka društva koja imaju između 50 i 249 radnika mogu dijeliti resurse u pogledu prijava i vođenja postupka unutarnjeg prijavljivanja. Ista mogućnost je ostavljena jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave uz dodatnu mogućnost da tim kanalima mogu upravljati zajednička tijela u skladu s nacionalnim pravom. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kao sustavnog propisa koji uređuje jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave, njihov djelokrug i ustrojstvo, način rada njihovih tijela, nadzor nad njihovim aktima i radom te druga pitanja od značenja za njihov rad. Navedeni Zakon predviđa mogućnost zajedničkog obavljanja poslova te u članku 54. propisuje sljedeće:

“(1) Dvije ili više jedinica lokalne samouprave mogu obavljanje pojedinih poslova iz svoga samoupravnog djelokruga organizirati zajednički, osobito u svrhu pripreme projekata za povlačenje novčanih sredstava iz fondova Europske unije.

(2) Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga na način iz stavka 1. ovoga članka jedinice lokalne samouprave mogu osnovati zajedničko tijelo, zajednički upravni odjel ili službu, zajedničko trgovačko društvo ili mogu zajednički organizirati njihovo obavljanje u skladu s posebnim zakonima.

(3) Međusobni odnosi jedinica lokalne samouprave u zajedničkom organiziranju obavljanja poslova iz samoupravnog djelokruga uređuju se posebnim sporazumom u skladu sa zakonom i njihovim statutima i općim aktima.”

Nadalje, u članku 54.a propisano je da o osnivanju, ustrojstvu i djelokrugu zajedničkog upravnog tijela iz članka 54. Zakona odlučuju predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave. Temeljem odluke predstavničkih tijela općinski načelnici i gradonačelnici sklopit će sporazum o osnivanju zajedničkog upravnog tijela kojim se propisuje financiranje, način upravljanja, odgovornost, statusna pitanja službenika i namještenika i druga pitanja od značaja za to tijelo.

Dakle, slijedom navedenih zakonskih odredbi dvije ili više jedinica mogu organizirati zajedničko obavljanje poslova osnivanjem zajedničkog upravnog tijela i to urediti sporazumom.

Obveze poslodavaca ostaju i dalje propisane gotovo na isti način. Izuzetak se tiče postupka imenovanja povjerljive osobe koja se do sada imenovala od strane poslodavca na temelju prijedloga 20% radnika te je isti mehanizam i dalje u upotrebi osim kod poslodavaca koji imaju uspostavljeno radničko vijeće ili sindikalnog povjerenika koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća gdje prijedlog povjerljive osobe daje radničko vijeće ili sindikalni povjerenik. Naime, obzirom da članak 141. stavak 2. Zakona o radu ( Narodne novine, brojevi: 93/14 , 127/17 , 98/19 ) propisuje da se: postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće na prijedlog sindikata ili najmanje dvadeset posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca, smatralo se korisnim pojednostavniti postupak predlaganja povjerljive osobe putem radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika.

U kontekstu unutarnjeg prijavljivanja i dalje postoji obveza poslodavca da postupak unutarnjeg prijavljivanja i imenovanje povjerljivih osoba definira kroz opće akte uz napomenu da je zakonska preporuka da takvi kanali budu jednostavni i lako dostupni u svrhu poticanja unutarnjeg prijavljivanja budući da više ne postoji obveza prvenstvenog obraćanja kanalu za unutarnje prijavljivanje prije kanala za vanjsko prijavljivanje.

Nadalje, ovim se zakonom pojašnjava postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti, poduzimanje radnji od strane povjerljive osobe, pružanje informacija prijavitelju nepravilnosti, čuvanje podataka iz prijave, vođenje evidencije o zaprimljenim prijavama te poduzimanje mjera u smjeru otklanjanja utvrđenih nepravilnosti. Promjena u dosadašnjoj regulaciji vidljiva je u kontekstu rokova budući sada više nije propisan rok za okončanje ispitivanja prijave te je rok za pružanje povratne informacije i poduzimanje odgovarajućih radnji duži. Razlog za takvo drugačije reguliranje prvenstveno se tiče omogućavanja prijaviteljima nepravilnosti da se izravno obrate i kanalu za vanjsko prijavljivanje bez da čekaju okončanje postupka pred kanalom unutarnjeg prijavljivanja te je time prijavitelju omogućeno puno više fleksibilnosti pri izboru kanala prijavljivanja. Također, tijekom rada na radnoj skupini istaknuto je kako ispitivanja nekih nepravilnosti mogu trajati i puno duže od sada predviđenog roka od 60 dana, a čije nepoštivanje ni do sada nije povlačilo nikakve posljedice.

Izričito je propisana zabrana poslodavcu da se osvećuje ne samo prijavitelju nepravilnosti, nego i povjerljivoj osobi i njenom zamjeniku. Također je zabranjeno pokušati utjecati na postupanje povjerljive osobe ili njenog zamjenika. Propisana je također i obveza za povjerljivu osobu i njenog zamjenika da postupaju savjesno i zakonito te ne smiju zloupotrebljavati svoje ovlasti na štetu prijavitelja nepravilnosti.

Vanjsko prijavljivanje nepravilnosti

Ovim se zakonom propisuje da prijavitelj nepravilnosti može prijaviti nepravilnost tijelu za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti neovisno je li prije toga iskoristio mogućnost unutarnjeg prijavljivanja.

Nadležnost Pučkog pravobranitelja kao tijela za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti ovim se zakonom dodatno uređuje te se postupovno daljnje uređuje postupak vanjskog prijavljivanja nepravilnosti. Propisuje se da Ured pučkog pravobranitelja objavljuje opće informacije o primitku prijava i daljnjem postupanju na temelju njih te druge opće informacije relevantne za zaštitu prijavitelja nepravilnost. Nadalje, propisuje se obveza prosljeđivanja informacija nadležnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Europske unije iz prijave, ako je to potrebno zbog provođenja daljnje istrage.

Ovim se zakonom propisuje obveza izrade obrazloženog izvješća o konačnom ishodu postupanja na temelju prijave. Definira se mogućnost davanja prednosti prijavama o teškim nepravilnostima ili o nepravilnostima glede ključnih odredbi obuhvaćenim područjem primjene ovoga Zakona, propisuje se mogućnost zaključenja postupka kod repetitivnih prijava te se definira postupanje s prijavama koje sadrže neznatne nepravilnosti. Definirana je i obveza obavještavanja podnositelja nepravilnosti o postupanju te o ishodu postupka nakon njegova okončanja.

Prijavitelju nepravilnosti je i dalje mogućnost javnog razotkrivanja, ali će prijavitelj uživati zaštitu samo pod uvjetima propisanima zakonom. Dakle, zakon precizira uvjete za ostvarivanje prava na zaštitu osobe koja javno razotkriva nepravilnosti: da nisu poduzete odgovarajuće mjere kao odgovor na prijavu od strane kanala za unutarnje i vanjsko prijavljivanje ili da prijavitelj ima opravdani razlog vjerovati da: nepravilnost može predstavljati neposrednu ili očitu opasnost za javni interes, da postoji rizik od osvete ili da nije izgledno da će se nepravilnosti djelotvorno ukloniti i zbog posebnih okolnosti slučaja.

Sudska zaštita

Sudska zaštita ostala je u najvećoj mjeri regulirana kao i do sada. Bitne izmjene odnose se na brisanje roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu u odnosu na to kad je prijavitelj nepravilnosti saznao za štetnu radnju kao i u odnosu na to kad je štetna radnja počinjena. Ovakav rok u prethodnom je zakonu bio definiran na način koji u određenoj mjeri odstupa od roka navedenog u Zakonu o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) koji definira opći rok za naknadu štete. Međutim ZOO početak tog roka povezuje s trenutkom nastanka štetne posljedice, a ne poduzimanja štetne radnje kao u dosadašnjem tekstu zakona. Time je zapravo ovaj zakon definirao rok nepovoljnije u odnosu na rok iz Zakona o obveznim odnosima.

Nadalje, ista odredba je stvarala zabunu glede njene povezanosti s odredbom članka 29. koji omogućuje više petita u tužbenom zahtjevu, uključivši onaj za naknadu štete, te da od njih se može odnositi i na zaštitu prava iz radnog odnosa. Obzirom da je zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa vezan za strogi prekluzivni rok, u praksi je stvaralo probleme odrediti po kojem postupku i u kojim rokovima odlučivati o tužbenom zahtjevu za zaštitu prijavitelja nepravilnosti. Kako bi se izbjegle nedoumice u praksi, a iskoristila logika postojećeg zakonskog rješenja iz Zakona o suzbijanju diskriminacije (članak 17. stavak 2.), koje se dobro uvriježilo u praksi, isto je uneseno i u ovaj Zakon. Navedeno rješenje predviđa spajanje tih postupaka i određivanje procesnih pravila na jednostavniji način.

Konačno napominjemo kako je dosadašnji pojam štetne radnje zamijenjen pojmom osvete koji izričaj je preuzet iz Direktive, ali se u osnovi radi o štetnoj radnji u smislu općih pravila o naknadi štete.

Sankcioniranje, prijelazne i završne odredbe

Novost u zakonu je i izričito propisivanje inspekcijskog nadzora nad provedbom ovog zakona i propisa koji se donose na temelju njega, a koji nadzor provode nadležna tijela sukladno posebnim propisima.

Novost u kontekstu sankcioniranja je uvođenje mogućnosti izricanja prekršajnih sankcija i za pokretanje zlonamjernih postupaka protiv prijavitelja nepravilnosti ili povezanih osoba. Nadalje, predviđeno je i da povjerljiva osoba i njen zamjenik i bilo koja druga osoba koja sudjeluje u postupku prekršajno odgovaraju za kršenje obveza zaštite identiteta i povjerljivosti.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Financijska sredstva za provedbu ovoga Zakona osigurat će se u okviru razdjela 120 Ured pučkog pravobranitelja.

IV. TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA

Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti

I. OPĆE ODREDBE

Sadržaj

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje prijavljivanje nepravilnosti, postupak prijavljivanja nepravilnosti, prava osoba u postupku prijavljivanja, obveze tijela javne vlasti te pravnih i fizičkih osoba u vezi s prijavom nepravilnosti, kao i druga pitanja važna za prijavu nepravilnosti i zaštitu prijavitelja nepravilnosti.

Primjena pravne stečevine Europske unije

Članak 2.

Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26. 11. 2019.).

Cilj

Članak 3.

Cilj je ovoga Zakona učinkovita zaštita prijavitelja nepravilnosti koja uključuje i osiguravanje dostupnih i pouzdanih načina prijavljivanja nepravilnosti.

Područje primjene Zakona

Članak 4.

(1) Ovim Zakonom propisuje se zaštita osoba koje prijavljuju nepravilnosti:

a) koje su obuhvaćene područjem primjene akata Europske unije navedenih u dijelu I Priloga ovom Zakonu koji se odnose na sljedeća područja:

- javnu nabavu

- financijske usluge, proizvode i tržišta te sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma

- sigurnost i sukladnost proizvoda

- sigurnost prometa

- zaštitu okoliša

- zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnost

- sigurnost hrane i hrane za životinje, zdravlje i dobrobit životinja

- javno zdravlje

- zaštitu potrošača

- zaštitu privatnosti i osobnih podataka te sigurnost mrežnih i informacijskih sustava.

b) koje utječu na financijske interese Europske unije kako je navedeno u članku 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i dodatno utvrđeno u relevantnim mjerama Europske unije

c) koje se odnose na unutarnje tržište, kako je navedeno u članku 26. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, uključujući povrede pravila Europske unije o tržišnom natjecanju i državnim potporama, kao i povrede koje se odnose na unutarnje tržište u odnosu na radnje kojima se krše pravila o porezu na dobit ili aranžmane čija je svrha ostvariti poreznu prednost koja je u suprotnosti sa ciljem ili svrhom primjenjivog zakonodavstva o porezu na dobit

d) koje se odnose na druge odredbe nacionalnih propisa, ukoliko se takvim kršenjem ugrožava i javni interes.

(2) Tijela u čijem su djelokrugu poslovi nacionalne sigurnosti i obrane donijeti će posebni akt kojim će se urediti zaštita prijavitelja nepravilnosti te postupak prijavljivanja nepravilnosti u području ključnih sigurnosnih i obrambenih interesa, a vodeći račina o zaštiti ključnih sigurnosnih i obrambenih interesa.

Odnos s drugim propisima

Članak 5.

(1) Ukoliko su zakonodavstvom Europske unije navedenom u dijelu II Priloga ovom Zakonu predviđena posebna pravila o prijavljivanju nepravilnosti, primjenjuju se ta pravila. Odredbe ovog Zakona primjenjuju se u mjeri u kojoj pitanje nije obvezno uređeno aktima Unije iz dijela II Priloga ovog Zakona.

(2) Ovim se zakonom ne utječe na primjenu prava Europske unije ili nacionalnog prava koje se odnosi na:

a) zaštitu podataka označenih stupnjem tajnosti

b) obvezu čuvanja odvjetničke tajne

c) obvezu čuvanja podataka koji se odnose na zdravlje pojedinca

d) tajnost sudskih vijećanja

e) pravila o kaznenom postupku.

(3) Prijava nepravilnosti vanjskim ili unutarnjim kanalima prijavljivanja ili javnim razotkrivanjem ne utječe na pravo prijavitelja da u bilo kojem trenutku podnese prijavu izravno tijelima ovlaštenim na postupanje prema sadržaju prijave sukladno posebnom zakonu i uspostavljenim sustavima otkrivanja i postupanja po nepravilnostima.

Značenje izraza u ovom Zakonu

Članak 6.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1. „nepravilnost“ znači radnje ili propuste koji su protupravni i odnose se na područje primjene i propisa navedene u članku 4., ili su u suprotnosti sa ciljem ili svrhom tih propisa

2. „informacije o nepravilnostima“ označavaju informacije, uključujući opravdane sumnje , o stvarnim ili mogućim nepravilnostima koje su se dogodile ili su vrlo izgledne u organizaciji u kojoj prijavitelj radi ili je radio ili neposredno treba ili je trebao započeti raditi ili u drugoj organizaciji s kojom je prijavitelj u kontaktu ili bio u kontaktu u radnom okruženju, te o pokušajima prikrivanja takvih nepravilnosti

3. „prijavitelj nepravilnosti“ je fizička osoba koja prijavljuje ili javno razotkriva nepravilnosti o kojima je saznao u svom radnom okruženju

4. „prijava“ ili „prijaviti“ znači usmeno ili pisano prenošenje informacija o nepravilnostima

5. „radno okruženje” znači profesionalne aktivnosti u javnom ili privatnom sektoru u okviru kojih, neovisno o prirodi tih aktivnosti, osobe stječu informacije o nepravilnostima i u okviru kojih bi te osobe mogle doživjeti osvetu ako prijave takve nepravilnosti, uključivši situaciju kada je aktivnost u međuvremenu prestala ili neposredno treba ili je trebala započeti.  

Takve aktivnosti posebno uključuju:

a) osobe u radnom odnosu

b) osobe koje imaju položaj samozaposlenih osoba

c) imatelje dionica i poslovnih udjela, kao i osobe koje su članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela poduzeća, uključujući neizvršne članove, te volontere i plaćene ili neplaćene vježbenike

d) osobe koje rade pod nadzorom i u skladu s uputama ugovaratelja, podugovaratelja i dobavljača

e) svako drugo sudjelovanje u djelatnostima pravne ili fizičke osobe;

6. „poslodavac“ je tijelo javne vlasti te fizička ili pravna osoba prema zakonu kojim se uređuju radni odnosi i fizička ili pravna osoba kod koje prijavitelj nepravilnosti obavlja poslove ili neposredno treba ili trebao započeti obavljanje poslova

7. „tijela javne vlasti“ su određena odredbama zakona kojim se uređuje pravo na pristup informacijama

8. „povezane osobe“ su bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner, srodnici po krvi u ravnoj liniji, srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, srodnici po tazbini do drugog stupnja, skrbnik, partner – skrbnik djeteta te posvojitelj odnosno posvojenik, te druge fizičke i pravne osobe koje se prema drugim osnovama i okolnostima opravdano mogu smatrati interesno povezanima s prijaviteljem nepravilnosti

9. „osveta“ označava svaku izravnu ili neizravnu radnju ili propust u radnom okruženju, uključujući prijetnje osvetom i pokušaje osvete, potaknuta unutarnjim ili vanjskim prijavljivanjem ili javnim razotkrivanjem, a uzrokuje ili može uzrokovati neopravdanu štetu prijavitelju

10. „povjerljiva osoba“ je fizička osoba zaposlena kod poslodavca ili treća fizička osoba imenovana od strane poslodavca radi zaprimanja prijava nepravilnosti, komunikacije s prijaviteljem i vođenja postupka zaštite u vezi s prijavom nepravilnosti

11. „prijavljena osoba” je tijelo javne vlasti, fizička ili pravna osoba koja je u prijavi ili pri javnom razotkrivanju nepravilnosti navedena kao odgovorna za počinjenje nepravilnosti ili s njom povezana osoba

12. „daljnje postupanje“ označava svaku mjeru koju je primatelj prijave nadležan za ispitivanje nepravilnosti ili bilo koje drugo tijelo ili osoba, organizacijska cjelina, odnosno tijelo nadležno za postupanje po sadržaju prijave nepravilnosti poduzeo radi procjene točnosti navoda iz prijave i, prema potrebi, rješavanja prijavljene nepravilnosti, uključujući mjere kao što su unutarnja istraga, istraga, progon, mjera za povrat sredstava ili zaključivanje postupka

13. „povratna informacija” znači pružanje informacija prijaviteljima u vezi s predviđenim ili poduzetim daljnjim postupanjima te o razlozima za takvo daljnje postupanje.

Rodna neutralnost

Članak 7.

Izrazi u ovom Zakonu koji imaju rodno značenje, bez obzira na to koriste li se u muškom ili ženskom rodu, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Zabrana sprječavanja prijavljivanja nepravilnosti

Članak 8.

(1) Zabranjeno je sprječavanje prijavljivanja nepravilnosti.

(2) Odredbe općeg ili pojedinačnog akta poslodavca te pravnog posla kojima se propisuje zabrana prijavljivanja nepravilnosti nemaju pravni učinak.

Zabrana osvete

Članak 9.

(1) Poslodavac se ne smije osvećivati prijavitelju nepravilnosti zbog prijavljivanja nepravilnosti ili javnog razotkrivanja.

(2) Osvetom se posebice smatraju postupci:

a)privremenog udaljavanja, otpuštanja, razrješenja ili jednakovrijednih mjera

b)nazadovanja ili uskraćivanja mogućnosti za napredovanje

c)prijenosa dužnosti, promjene mjesta rada, smanjenja plaće, promjene radnog vremena

d)uskraćivanja mogućnosti za osposobljavanje

e)negativne ocjene rada ili preporuke za zapošljavanje

f)nametanja ili određivanja stegovne mjere, prijekora ili druge sankcije, uključujući financijsku sankciju

g)prisile, zastrašivanja, uznemiravanja ili izoliranja

h)diskriminacije, stavljanja u nepovoljni položaj ili nepravednog tretmana

i) uskrate ponude za sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme, a za to su bili ispunjeni zakonski uvjeti, ako je radnik imao opravdano očekivanje da će mu isti biti ponuđen

j) u kojima ugovor o radu na određeno vrijeme nije bio produljen u skladu s odredbama nacionalnih propisa ili je prijevremeno raskinut

k) prouzročenja štete, uključujući štetu za ugled osobe, osobito na društvenim mrežama, ili financijskog gubitka, uključujući gubitak poslovanja i gubitak prihoda

l) negativnog označavanja na temelju neformalnog ili formalnog sektorskog sporazuma ili sporazuma koji se primjenjuje na cijelu industriju, što može značiti da osoba u budućnosti neće moći naći posao u tom sektoru ili industriji

m)prijevremenog raskida ugovora o nabavi robe ili usluga ili njegova poništavanja;

n)poništavanja licencije ili dozvole

o)psihijatrijskih ili liječničkih upućivanja.

(3) Odredbe općeg ili pojedinačnog akta poslodavca te pravnog posla kojima se prijavitelju nepravilnosti poslodavac osvećuje zbog prijavljivanja nepravilnosti ili javnog razotkrivanja nemaju pravni učinak.

Odgovornost prijavitelja nepravilnosti u slučaju prijavljivanja ili javnog razotkrivanja

Članak 10.

(1) Ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 2. te odredbe o nacionalnoj sigurnosti i obrani u dijelu koji nije obuhvaćen područjem primjene ovog Zakona, ako osobe prijave informacije o nepravilnostima ili javno razotkriju informacije u skladu s ovim Zakonom, ne smatra se da su prekršile bilo kakvo ograničenje u vezi s otkrivanjem informacija te ni na koji način ne snose odgovornost u pogledu takve prijave ili javnog razotkrivanja pod uvjetom da su imale opravdan razlog vjerovati da su prijava ili javno razotkrivanje tih informacija bili nužni radi razotkrivanja nepravilnosti na temelju ovog Zakona.

(2) Prijavitelji ne snose odgovornost u pogledu stjecanja prijavljenih ili javno razotkrivenih informacija ili pristupa njima, osim ako takvo stjecanje ili pristup ne predstavlja kazneno djelo .

(3) Svaka druga potencijalna odgovornost prijavitelja proizišla iz radnji ili propusta koji nisu povezani s podnošenjem prijave ili javnim razotkrivanjem ili koji nisu potrebni za razotkrivanje nepravilnosti na temelju ovog zakona i dalje je uređena primjenjivim nacionalnim propisima ili pravom Europske unije.

(4) U svim postupcima, uključujući postupke zbog klevete, povrede autorskog prava, povrede tajnosti, povrede pravila o zaštiti podataka, otkrivanja poslovne tajne ili zahtjeva za naknadu na temelju privatnog, javnog ili kolektivnog radnog prava, prijavitelji nepravilnosti ne snose nikakvu odgovornost zbog prijava ili javnih razotkrivanja na temelju ovog Zakon. Te osobe imaju pravo na temelju te prijave ili javnog razotkrivanja zatražiti odbacivanje predmeta, pod uvjetom da su imali opravdan razlog vjerovati da su prijava ili javno razotkrivanje bili nužni radi razotkrivanja nepravilnosti na temelju ovog Zakona.

(5) Ako osoba podnese prijavu ili javno razotkrije informacije o nepravilnostima koje su obuhvaćene područjem primjene ovog zakona, a te informacije uključuju poslovne tajne, te ako ta osoba ispunjava uvjete iz ovog Zakona, takva prijava ili javno razotkrivanje smatraju se zakonitima u onoj mjeri u kojoj se takvo pribavljanje, korištenje ili otkrivanje zahtijeva ili dopušta pravom Unije ili nacionalnim pravom.

II. PRAVA PRIJAVITELJA NEPRAVILNOSTI, POVJERLJIVIH OSOBA I NJIHOVIH ZAMJENIKA TE POVEZANIH OSOBA

Pravo na zaštitu

Članak 11.

Prijavitelj nepravilnosti ima pravo na:

1. zaštitu sukladno postupcima za prijavljivanje nepravilnosti predviđenim ovim Zakonom

2. sudsku zaštitu

3. naknadu štete

4. zaštitu identiteta i povjerljivosti.

Uvjeti za zaštitu prijavitelja

Članak 12.

(1) Prijavitelji nepravilnosti uživaju zaštitu predviđenu ovim zakonom ukoliko su imali opravdan razlog vjerovati da su prijavljene ili javno razotkrivene informacije o nepravilnostima istinite u trenutku prijave ili razotkrivanja te da su te informacije obuhvaćene područjem primjene ovog zakona te ukoliko su podnijeli prijavu u skladu s odredbama ovog Zakona unutarnjim ili vanjskim kanalima ili su javno razotkrili nepravilnost.

(2) Osobe koje su anonimno prijavile ili javno razotkrile informacije o nepravilnostima , a čiji je identitet naknadno utvrđen i trpe osvetu, imaju neovisno o tome pravo na odgovarajuću zaštitu.

(3) Osobe koje nepravilnosti obuhvaćene područjem primjene iz dijela I i II Priloga ovog Zakona prijavljuju nadležnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Europske unije imaju pravo na zaštitu utvrđenu ovim Zakonom pod istim uvjetima kao osobe koje podnose prijavu vanjskim kanalima.

Pomoć prijavitelju nepravilnosti

Članak 13.

Prijavitelja nepravilnosti ili povezanu osobu koja sudjeluje u postupku pred sudom ili drugim tijelom, a iz neznanja bi mogla propustiti kakvu radnju ili se zbog toga ne bi koristila svojim pravom, sud ili drugo tijelo koje vodi postupak poučit će o pravima koja joj pripadaju prema ovom Zakonu ili prema zakonu koji se primjenjuje u tom postupku te o posljedicama propuštanja radnje.

Obveza zaštite identiteta

Članak 14.

(1) Identitet prijavitelja, odnosno podaci na osnovi kojih se može otkriti njegov identitet te drugi podaci koji su navedeni u prijavi nepravilnosti dostupni su  isključivo osobama koje su zadužene za primanje takvih prijava i njihovu daljnju obradu te isti moraju ostati zaštićeni, osim ako prijavitelj nepravilnosti pristane na otkrivanje tih podataka.

(2) Iznimno se identitet prijavitelja i sve ostale informacije iz stavka 1. ovoga članka mogu otkriti samo ako je to nužna i razmjerna obveza koja se nalaže pravom Europske unije ili nacionalnim pravom u kontekstu istraga nacionalnih tijela ili u okviru sudskog postupka, među ostalim radi zaštite prava na obranu prijavljene osobe.

(3) Otkrivanja izvršena na temelju iznimke predviđene stavkom 2. ovoga članka podliježu odgovarajućim zaštitnim mjerama na temelju primjenjivih pravila Europske unije i nacionalnog zakonodavstva. Tijelo koje otkriva identitet prijavitelja, istoga obavještava prije otkrivanja njihovog identiteta, osim ako bi se takvom informacijom ugrozile povezane istrage ili sudski postupci. Prilikom obavješćivanja nadležna tijela prijaviteljima šalju pisano objašnjenje s razlozima za otkrivanje povjerljivih podataka.

(4) Odredbe stavka 1. ovoga članka koje s odnose na zaštitu identiteta prijavitelja primjenjuju se i na zaštitu identiteta prijavljenih osoba.

Obrada osobnih podataka

Članak 15.

(1) Svaka obrada osobnih podataka u skladu s ovim Zakonom, uključujući razmjenu ili prijenos osobnih podataka nadležnim tijelima, obavlja se u skladu s relevantnim propisima Europske unije i propisima nacionalnog zakonodavstva.

(2) Osobni podaci koji očito nisu relevantni za postupanje s određenom prijavom ne prikupljaju se ili se, ako se slučajno prikupe, brišu bez nepotrebne odgode.

Zaštita povjerljivosti

Članak 16.

Osoba kojoj prijavitelj nepravilnosti prijavi nepravilnosti i svaka druga osoba koja sudjeluje u postupku po prijavi nepravilnosti dužna je štititi podatke koje sazna u prijavi te ih ne smiju  iskorištavati ili otkrivati za svrhe koje prelaze ono što je potrebno za ispravno daljnje postupanje .

Zaštita povjerljivih osoba i njihovih zamjenika

Članak 17.

Povjerljiva osoba te njezin zamjenik imaju pravo na zaštitu iz članka 11. točaka 2. i 3. ovoga Zakona, ako učine vjerojatnim da je prema njima počinjena ili bi mogla biti počinjena osveta zbog zaprimanja prijave o nepravilnosti, odnosno postupanja po zaprimljenoj prijavi.

Zaštita povezanih osoba

Članak 18.

Povezana osoba ima pravo na zaštitu iz članka 11. točaka 2. do 4. ovoga Zakona, ako učini vjerojatnim da je prema njoj počinjena ili bi mogla biti počinjena osveta zbog povezanosti s prijaviteljem nepravilnosti.

III. POSTUPAK PRIJAVLJIVANJA NEPRAVILNOSTI I POSTUPANJE PO PRIJAVI

Prijava nepravilnosti

Članak 19.

(1)  Prijava nepravilnosti sadrži podatke o prijavitelju nepravilnosti, prijavljenom tijelu ili osobi te informacije o nepravilnostima.

(2) Prijava nepravilnosti može se podnijeti u pisanom ili usmenom obliku. Pisani oblik uključuje svaki oblik komunikacije koji osigurava pisani zapis. Usmeno prijavljivanje moguće je telefonom ili drugim sustavima glasovnih poruka te, na zahtjev prijavitelja, fizičkim sastankom u razumnom roku .

Vođenje evidencije o prijavama

Članak 20.

(1) Povjerljive osobe i tijelo nadležno za vanjsko prijavljivanje vode evidenciju o svakoj zaprimljenoj prijavi nepravilnosti, u skladu sa zahtjevima u pogledu povjerljivosti predviđenima u člancima 14., 15. i 16. ovoga Zakona.

(2) Prijave se čuvaju sukladno propisima nacionalnog zakonodavstva.

(3) Ako se za podnošenje prijave upotrebljava telefonska linija na kojoj je moguće napraviti zvučni zapis ili drugi sustav glasovnih poruka na kojem je moguće napraviti zvučni zapis, povjerljive osobe i tijelo nadležno za vanjsko prijavljivanje imaju pravo evidentirati usmenu prijavu, uz  suglasnost prijavitelja, na jedan od sljedećih načina:

a)zvučnim zapisom razgovora u trajnom i dostupnom obliku ili

b)potpunim i točnim prijepisom razgovora koji izrađuju članovi osoblja koji su odgovorni za postupanje s prijavom.

(4) Ako se za podnošenje prijave upotrebljava telefonska linija na kojoj nije moguće napraviti zvučni zapis ili drugi sustav glasovnih poruka na kojem nije moguće napraviti zvučni zapis, povjerljiva osoba i tijelo nadležno za vanjsko prijavljivanje imaju pravo evidentirati usmenu prijavu u obliku točnog zapisa razgovora koji zapisuje član osoblja odgovoran za postupanje s prijavom.

(5) Ako osoba zatraži sastanak s povjerljivom osobom i tijelom nadležnim za vanjsko prijavljivanje u svrhu podnošenja prijave u skladu s člankom 19. stavkom 2. ovoga Zakona, povjerljiva osoba i tijelo nadležno za vanjsko prijavljivanje osiguravaju, uz suglasnost prijavitelja, vođenje potpune i točne evidencije sa sastanka u trajnom i dostupnom obliku.

(6) Povjerljiva osoba i tijelo nadležno za vanjsko prijavljivanje imaju pravo evidentirati sastanak na jedan od sljedećih načina:

(a)zvučnim zapisom razgovora u trajnom i dostupnom obliku ili

(b) točnim zapisnikom sa sastanka koji izrađuju članovi osoblja odgovorni za postupanje s prijavom.

(7) Povjerljiva osoba i tijelo nadležno za vanjsko prijavljivanje ponuditi će prijavitelju mogućnost provjere i ispravka prijepisa poziva iz stavka 3. ovog članka, zapisnika razgovora iz stavka 4. ovog članka i zapisnika sa sastanka iz stavka 6. ovog članka, kao i mogućnost potvrde točnosti potpisom.

Unutarnje prijavljivanje nepravilnosti

Članak 21.

(1) Unutarnje prijavljivanje nepravilnosti je prijavljivanje nepravilnosti poslodavcu.

(2) Poslodavac koji zapošljava najmanje pedeset osoba, dužan je osigurati mogućnost unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti. Poslodavci koji zapošljavaju manje od pedeset radnika mogu imati uspostavljen unutarnji kanal prijavljivanja nepravilnosti.

(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, poslodavac koji je obuhvaćen primjenom akata iz dijela I točka B. i dijela II Priloga, dužan je uspostaviti kanal unutarnjeg prijavljivanja neovisno o broju zaposlenih.

(4) Pravni subjekti u privatnom sektoru te trgovačka društva iz definicije javne vlasti navedene u članku 6. točke 7. ovog Zakona koji imaju između 50 i 249 radnika mogu dijeliti resurse u pogledu primitka prijava i vođenja postupka, pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom.

(5) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu dijeliti kanale za unutarnje prijavljivanje ili tim kanalima mogu upravljati zajednička tijela u skladu s propisima koji reguliraju područje lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Obveze poslodavca

Članak 22.

(1) Poslodavac je dužan:

1. donijeti opći akt iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona i na prikladan način učiniti ga dostupnim svim osobama koje obavljaju poslove, zajedno sa svim informacijama bitnima za podnošenje prijave nepravilnosti

2. imenovati povjerljivu osobu iz članka 6. točke 10. ovoga Zakona i njenog zamjenika u skladu s općim aktom iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona, na prijedlog:

a) radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća

b) najmanje 20 % radnika zaposlenih kod poslodavca, ukoliko radničko vijeće ili s indikalni povjerenik koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća nisu ustanovljeni pri poslodavcu

3. zaštititi prijavitelja nepravilnosti od osvete i poduzeti nužne mjere radi zaustavljanja osvete i otklanjanja njenih posljedica

4. čuvati podatke zaprimljene u prijavi od neovlaštenog otkrivanja, osim ako to nije suprotno zakonu

5. voditi evidenciju o prijavama u skladu sa člankom 20. ovoga Zakona

6. poduzeti mjere radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti.

(2) Poslodavac će imenovati osobe iz stavka 1. točke 2. ovoga članka i u slučaju kada nije dan prijedlog radničkog vijeća ili s indikalnog povjerenika koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća , odnosno 20 % radnika zaposlenih kod poslodavca.

(3) Imenovana povjerljiva osoba i njen zamjenik iz stavka 1. točke 2. i stavka 2. ovoga članka mogu se promijeniti na temelju prijedloga radničkog vijeća ili s indikalnog povjerenika koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća , odnosno 20 % radnika zaposlenih kod poslodavca.

(4) Odluka iz stavka 3. ovoga članka obvezuje poslodavca da promijeni kanal unutarnjeg prijavljivanja u roku od trideset dana od donošenja odluke o promjeni. Do donošenja odluke o određivanju novog kanala unutarnjeg prijavljivanja, poslove povjerljive osobe obavlja njezin zamjenik, osim ako okolnosti upućuju na to da je potrebno privremeno imenovati treću osobu za povjerljivu osobu.

(5) Povjerljiva osoba i njen zamjenik moraju dati suglasnost za njihovo imenovanje.

Akti poslodavca

Članak 23.

(1) Općim aktom uređuje se postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i postupak imenovanja povjerljive osobe i njenog zamjenika.

(2) Kanali za unutarnje prijavljivanje, kao i informacije o  njima, moraju biti lako dostupni, razumljivi i učinkoviti u svrhu poticanja prvenstvenog korištenja unutarnjih kanala prijavljivanja.  

(3) Aktom iz stavka 1. ovoga članka ne može se smanjiti opseg prava ili uskratiti neko pravo prijavitelju nepravilnosti iz ovoga Zakona.

(4) Akt iz stavka 1. ovoga članka koji nije u skladu s ovim Zakonom nema pravni učinak.

Postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti

Članak 24.

(1) Postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti započinje dostavljanjem prijave povjerljivoj osobi.

(2) Povjerljiva osoba dužna je:

1. zaprimiti prijavu nepravilnosti i potvrditi primitak prijave u roku od sedam dana od primitka

2. bez odgode poduzeti radnje iz svoje nadležnosti potrebne za zaštitu prijavitelja nepravilnosti ako je prijavitelj nepravilnosti učinio vjerojatnim da jest ili bi mogao biti žrtva osvete zbog prijave nepravilnosti

3. prijavu o nepravilnosti proslijediti tijelima ovlaštenim na postupanje prema sadržaju prijave, ako nepravilnost nije riješena s poslodavcem

4. poduzeti radnje radi ispitivanja nepravilnosti i dostaviti prijavitelju povratnu informaciju o prijavi u pravilu u roku od trideset dana, ali ne duljem od devedeset dana od potvrde o primitku prijave, ili ako potvrda nije poslana prijavitelju od isteka sedmodnevnog razdoblja nakon podnošenja prijave

5. pisanim putem obavijestiti prijavitelja nepravilnosti o ishodu postupka iz stavka 1. ovoga članka odmah nakon njegova završetka

6. pisanim putem izvijestiti nadležno tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti o zaprimljenim prijavama i ishodu postupanja u roku od trideset dana od odlučivanja o prijavi

7. čuvati identitet prijavitelja nepravilnosti i podatke zaprimljene u prijavi od neovlaštenog otkrivanja odnosno objave drugim osobama, osim ako to nije suprotno zakonu

8. pružiti jasne i lako dostupne informacije o postupcima za podnošenje prijave vanjskim kanalima nadležnim tijelima i prema potrebi, institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije nadležnim za postupanje po sadržaju prijave nepravilnosti.

(3) Poslodavac se ne smije osvećivati povjerljivoj osobi i njezinom zamjeniku.

(4) Poslodavac ne smije utjecati ili pokušati utjecati na postupanje povjerljive osobe i njezina zamjenika prilikom poduzimanja radnji iz njihove nadležnosti potrebnih za zaštitu prijavitelja nepravilnosti.

(5) Povjerljiva osoba i njezin zamjenik trebaju svoje dužnosti obavljati zakonito i savjesno i ne smiju zlouporabiti svoje ovlasti na štetu prijavitelja nepravilnosti.

Vanjsko prijavljivanje nepravilnosti

Članak 25.

(1) Vanjsko prijavljivanje nepravilnosti je prijavljivanje nepravilnosti nadležnom tijelu.

(2) Prijavitelj nepravilnosti može prijaviti nepravilnost nadležnom tijelu za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti:

- nakon što je prvo podnio prijavu kanalima za unutarnje prijavljivanje ili

- izravno kanalima za vanjsko prijavljivanje.

Nadležno tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti

Članak 26.

(1) Nadležno tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti je pučki pravobranitelj.

(2) Pučki pravobranitelj sukladno ovom Zakonu:

1. zaprima prijavu o nepravilnosti

2. bez odgode, a u svakom slučaju unutar sedam dana od primitka prijave, potvrđuje taj primitak, osim ako je prijavitelj izričito zatražio suprotno ili ako nadležno tijelo opravdano vjeruje da bi se potvrdom primitka prijave ugrozila zaštita identiteta prijavitelja

3. ispituje pojedinačne prijave radi poduzimanja radnji iz svoje nadležnosti potrebnih za zaštitu prava prijavitelja, ako je prijavitelj nepravilnosti učinio vjerojatnim da jest ili bi mogao biti žrtva osvete zbog prijave nepravilnosti

4. prijavu o nepravilnosti u razumnom roku na siguran način prosljeđuje tijelima ovlaštenim za postupanje prema sadržaju prijave te o tome bez odgađanja obavještava prijavitelja nepravilnosti

5. izrađuje izvještaj kojim ocjenjuje jesu li ugrožena ili povrijeđena ustavna ili zakonska prava prijavitelja nepravilnosti

6. daje opće pravne informacije prijavitelju nepravilnosti u vezi zaštitom prava prijavitelja nepravilnosti

7. čuva identitet prijavitelja nepravilnosti i podatke zaprimljene u prijavi od neovlaštenog otkrivanja odnosno objave drugim osobama, osim ako to nije suprotno zakonu

8. u svom godišnjem izvješću izvješćuje Hrvatski sabor o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, a to može činiti i posebnim izvješćima ako se radi o ugroženosti ustavnih i zakonskih prava većeg stupnja ili značaja

9. prema potrebi, nadležnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Europske unije pravodobno prosljeđuje informacije iz prijave radi provođenja daljnje istrage, ako je tako predviđeno pravom Europske unije ili nacionalnim zakonodavstvom

10. na svojim internetskim stranicama u zasebnom, lako prepoznatljivom i lako dostupnom odjeljku objavljuje opće informacije o primitku prijava i daljnjem postupanju na temelju njih te druge opće informacije relevantne za zaštitu prijavitelja nepravilnosti u kontekstu ovog zakona, a poglavito:

- uvjete pod kojima se ostvaruje pravo na zaštitu

- kontakt podatke, posebno adresu elektroničke pošte i poštansku adresu te brojeve telefona, uz napomenu snimaju li se telefonski razgovori

- postupke koji se primjenjuju na prijavu povreda, uključujući način na koji nadležno tijelo može od prijavitelja zatražiti pojašnjenje prijavljene informacije ili pružanje dodatnih informacija, rok za pružanje povratne informacije te vrstu i sadržaj takve povratne informacije

- režim povjerljivosti koji se primjenjuje na prijave, imajući u vidu članak 16. ovog Zakona te relevantne odredbe nacionalnog zakonodavstva

- vrstu potrebnog daljnjeg postupanja prema prijavi

- pravna sredstva i postupke za zaštitu od osvete te mogućnosti dobivanja povjerljivih savjeta za osobe koje razmatraju podnošenje prijave

- izjavu u kojoj se jasno objašnjavaju uvjeti pod kojima su osobe koje podnose prijavu nadležnom tijelu zaštićene od snošenja odgovornosti za povredu povjerljivosti.

(3) Postupak zaštite prijavitelja nepravilnosti provodi se sukladno propisima koje primjenjuje pučki pravobranitelj te odredbama ovoga Zakona.

Postupanje s prijavom nepravilnosti i komunikacija s prijaviteljem

Članak 27.

(1) Osobe, organizacijske cjeline, odnosno tijela ovlaštena na postupanje prema sadržaju prijave, dužna su u razumnom roku koji ne smije biti dulji od trideset dana od zaprimanja prijave podnijeti informacije o poduzetim mjerama na temelju te prijave pučkom pravobranitelju, kao i povjerljivoj osobi kad je ona poslala prijavu nepravilnosti tijelima ovlaštenim na postupanje prema sadržaju prijave sukladno članku 24. stavku 2. točki 3. ovoga Zakona.

(2) Osobe, organizacijske cjeline, odnosno tijela ovlaštena na postupanje prema sadržaju prijave dužna su u roku od petnaest dana od okončanja postupanja podnijeti obrazloženo izvješće o konačnom ishodu postupanja na temelju prijave pučkom pravobranitelju, kao i povjerljivoj osobi kad je ona poslala prijavu nepravilnosti tijelima ovlaštenim na postupanje prema sadržaju prijave sukladno članku 24. stavku 2. točki 3. ovoga Zakona.

(3) Ako prijava o nepravilnosti upućuje na postojanje osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo, tijela ovlaštena na postupanje po sadržaju prijave postupat će prema odredbama posebnih zakona.

(4) U slučaju velikog priljeva prijava pučki pravobranitelj može dati prednost prijavama o teškim nepravilnostima ili o nepravilnostima glede ključnih odredaba obuhvaćenih područjem primjene ovog Zakona, ne dovodeći u pitanje rok iz stavka 2. ovog članka.

(5) Pučki pravobranitelj dužan je prijavitelju nepravilnosti pružiti informacije o tijeku i radnjama poduzetima u postupku u pravilu u roku od trideset dana, ali ne duljem od devedeset dana. U opravdanim slučajevima taj rok može trajati do šest mjeseci.

(6) Pučki pravobranitelj može, nakon izvršene procjene, odlučiti da je prijavljena nepravilnost očito neznatna te da ne zahtjeva daljnje postupanje u smislu ovog zakona. Podnositelji takve prijave uživaju i dalje zaštitu predviđenu ovim zakonom.

(7) Pučki pravobranitelj može, ako prijava ne sadrži značajne nove informacije o povredama u odnosu na prethodnu prijavu u vezi s kojom su relevantni postupci okončani, a daljnje postupanje nije opravdano novim pravnim ili činjeničnim okolnostima, zaključiti postupak i tome obavijestiti prijavitelja.

(8) Nadležno tijelo dužno je bez odgađanja obavijestiti prijavitelja nepravilnosti o ishodu postupka nakon njegova okončanja.

Javno razotkrivanje nepravilnosti