Predgovor

Nacionalni plan razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. godine pripremili smo u jeku pandemije COVID-19, najvećeg izazova s kojim se naše zdravstvo susrelo još od Domovinskog rata. U roku nekoliko tjedana, sporadične vijesti o novoj bolesti u dalekoj Kini zamijenile su danonoćne analize i pripreme te svakodnevne tiskovne konferencije Stožera civilne zaštite na kojima smo građanima prezentirali podatke o zaraženima i umrlima u Hrvatskoj te komunicirali mjere usmjerene na suzbijanje širenja bolesti. Novo normalno, postala je svakodnevnica koja je do krajnjih granica testirala izdržljivost naših liječnika i medicinskih sestara, te duboko potresla naše gospodarstvo.

Iz perspektive planiranja razvoja zdravstva, neočekivan i razoran učinak virusa SARS-CoV-2 na zdravlje ljudi i ekonomije država diljem svijeta pridonio je boljem shvaćanju nekoliko koncepata od ključnog značaja za strateško promišljanje važnosti i budućnosti zdravstvenih sustava:

U proteklim mjesecima većina pozornosti javnosti je, opravdano, bila usmjerena na COVID-19. Danas s dostupnim cjepivom nadamo se da je kraj ovog izvanrednog stanja napokon na vidiku. No, nemamo vremena za opuštanje.

Uvod

Nacionalni plan razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. godine (u daljnjem tekstu: Nacionalni plan) krovni je sektorski dokument planiranja koji utvrđuje posebne ciljeve, mjere, projekte i aktivnosti koji će se provoditi pod okriljem Ministarstva zdravstva s osnovnim ciljem unaprjeđenja zdravstvenog sustava i zdravstvenih ishoda populacije. Nacionalni plan nadovezuje se na Nacionalnu razvojnu strategiju Republike Hrvatske do 2030. godine, koja u okviru strateškog cilja 5 „Zdrav, aktivan i kvalitetan život“ ambiciozno planira unaprjeđenje sustava zdravstvene zaštite te ishoda skrbi kao ključnog nacionalnog prioriteta.

Unaprjeđenje zdravstvenih ishoda na razinu koju bilježe razvijene zapadnoeuropske zemlje zahtijevat će znatne pomake u učinkovitosti, kvaliteti i dostupnosti zdravstvene zaštite. Oni se mogu ostvariti samo koordiniranim, odvažnim i ambicioznim mjerama koje moraju iz temelja promijeniti način na koji upravljamo zdravstvenim ustanovama , preveniramo bolest i liječimo pacijente.

Većina zdravstvenih izazov a s kojima se susrećemo već godinama opterećuje sustav i negativno djeluje na zdravlje građana. Tu prvenstveno mislimo na slabe rezultate mjera promocije zdravlja i prevencije bolesti, neujednačene ishode skrbi, financijsku neodrživost nekih oblika skrbi ili dijelova sustava, vremenski i mjestimično geografski slabu dostupnost skrbi, nepovezanost pružatelja usluga koja rezultira lutanjem pacijenata kroz sustav, izostanak sustava za upravljanje kvalitetom, itd.

Stoga, iskustvo nedostatne provedbe prethodnih zdravstvenih strategija i planova koji nisu uspjeli osigurati provedbu reformi koje bi adekvatno odgovorile na izazove prošlosti, nalaže promjenu u principima strateškog planiranja kako bi osigurali da period pred nama iskoristimo na najbolji mogući način te napokon zaustavimo i preokrenemo negativne zdravstvene trendove. U budućnosti će se još veća pozornost usmjeriti na kontinuiranu evaluaciju provedbe zacrtanih mjera i praćenje zdravstvenih ishoda, ključnog rezultata svih naših napora.

Pristupanje naše zemlje Europskoj uniji donijelo je brojne koristi koje vidimo već danas, poput znatnih investicija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i bolnicama, no pridonijelo je i stvaranju novog, izuzetno važnog izazova za zdravstveni sustav; znatan broj zdravstvenih radnika, najvrjednijeg resursa kojim raspolažemo i u čije smo obrazovanje uložili znatna sredstva, emigrirao je iz Hrvatske. Dugogodišnje zanemarivanje ulaganja u zdravstvene radnike, pogoršano emigracijom, dovelo je do situacije da se pojedine bolnice i naročito primarna zdravstvena zaštita susreću s teškoćama da popune otvorena radna mjesta. Kadrovi su time postali novo ključno područje na koje žurno moramo usredotočiti svoje aktivnosti.

E-zdravstvo će biti sastavna komponenta reformskih procesa, s ciljem osiguranja unaprjeđenja kvalitete i učinkovitosti zdravstvene skrbi za čitavu populaciju. U Republici Hrvatskoj su projekti i aktivnosti e-zdravstva prioritet za zdravstveni sustav već više od 15 godina. Međutim, informacijski sustavi još uvijek nisu u potpunosti cjeloviti i integrirani kako bi omogućili integrirano pružanje zdravstvene zaštite koja pacijente stavlja u središte, a zdravstvenom sustavu nedostajalo je fleksibilnosti da apsorbira sve potrebne promjene i moguća poboljšanja s obzirom na brz napredak tehnologije.

Procesu planiranja pristupilo se uz visoku razinu konkretizacije: definiranjem posebnih ciljeva, navođenjem konkretnih mjera te pokazatelja njihove provedbe,vremenskih rokova i odgovornosti za provedbu, financijskog učinka, itd. Nadalje, kako bi se osigurao pozitivan pomak u provedbi reformskih mjera koje proizlaze iz Nacionalnog plana, promišljanje svih aktivnosti temeljeno je na tri osnovna principa: 1.) donošenje odluka osnovano je na jasnim procedurama i utemeljeno na podacima, 2.) usmjerenost na odgovornost za kontinuirano unaprjeđenje procesa skrbi te za rezultate na svim razinama sustava i 3.) otvorenost prema inovacijama u procesima i tehnologijama.

Izrada Nacionalnog plana temeljila se na partnerskom pristupu. Proces planiranja obogaćen je zaključcima mapiranja zdravstvenih potreba na razini županija. Mapiranje potreba u zdravstvu izvedeno je prema zahtjevima EU (enabling conditions) te metodologiji i alatima koje je razvila EU komisija. Proces mapiranja proveden je u periodu od siječnja do lipnja 2021. godine i uključivao je: 1.) konzultacije i izradu plana mapiranja (Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije), 2.) terenske konzultacije u županijama i priprema županijskih timova za provedbu mapiranja na trećoj razini Nacionalne klasifikacije statističkih regija (NUTS 3 razini), 3.) provedbu procesa mapiranja od strane županijskih timova, 4.) dodatne terenske i online konzultacije vezano za specifičnosti utvrđene mapiranjem, 5.) izradu baze rezultata te sažetaka za mapiranje te 6.) definiranje elemenata koji kao rezultati mapiranja i prijedlozi intervencija ulaze u Nacionalni plan razvoja zdravstva i dokumente drugih sektora (npr. socijalna skrb, obrazovanje). Utvrđivanje potreba stanovništva NUTS 3 regija te određivanje prioriteta provedeni su po modelu procjene elemenata kvalitete: strukture, procesa i ishoda. Na taj način omogućen je uvid u potrebe pojedinih segmenata sustava te ključnih resursa (uključujući ljudske resurse) za osiguranje koordinirane, integrirane i održive skrbi. K ljučne potrebe mapirane su na primjerima najučestalijih zdravstvenih stanja i uzroka smrtnosti populacije, poput kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih, onkoloških, rijetkih bolesti, dijabetesa, ugroženog mentalnog zdravlja, demencija i poremećaja svijesti. Ona uključuje, uz nedostatak i/ili suboptimalno korištenje resursa u smislu prostora, ljudi i opreme, izražen nedostatak definiranih procesa skrbi, na razini subregija u županijama pa do nacionalne razine. U tom smislu su evidentirana preklapanja u programima skrbi i parcijalna rješenja, uz izostanak sagledavanja cjelovite slike skrbi i uključenih dionika, s njihovim ulogama i odnosima.

Rezultati mapiranja i prijedlozi intervencija ugrađeni su u nekoliko poglavlja/posebnih ciljeva nacrta prijedloga Nacionalnog plana. Zaključci Mapiranja nalaze se u Prilogu 1 ovog dokumenta.

Pripremom Nacionalnog plana rukovodio je koordinacijski odbor Ministarstva zdravstva, a ključan obol planiranju dale su radne skupine čiji članovi su bili predstavnici Ministarstva zdravstva, državnih zdravstvenih zavoda, zdravstvenih ustanova i ostalih ključnih dionika u sustavu zdravstva. za: 1.) promociju zdravlja i prevenciju bolesti, 2.) jačanje i povezivanje zdravstvenog sustava, 3.) nove modele skrbi za, kardiovaskularne bolesti, cerebrovaskularne bolesti, onkološke bolesti, dijabetes, poremećaje svijesti, demencije i rijetke bolesti, 4.) ljudske resurse i 5.) financijsku održivost.

Temeljem prikupljenih podataka te provedenim analizama (SWOT, Force field, itd.)  svi prilozi i podaci usklađeni su te uključeni u ovaj dokument. Dijelovi dokumenta koji se tiču e-zdravstva pripremljeni su u skladu s rezultatima projekta „Podrška razvoju hrvatskog Strateškog razvojnog plana e-zdravstva 2020.-2025. i Akcijskog plana 2020.-2021.“ provedenog 2020. godine koji je  dao preporuke oko nacionalnih kratkoročnih i srednjoročnih planova, integracije i koordinacije inicijativa e-zdravstva.

Nacionalni plan usklađen je s Programom reformi Vlade Republike Hrvatske, Nacionalnim planom za oporavak i otpornost te Smjernicama Europske komisije za kohezijsku politiku za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

Usklađenost s Nacionalnom razvojnom strategijom RH do 2030.

Nacionalna razvojna strategija RH do 2030. (u daljnjem tekstu: Nacionalna razvojna strategija) sektor zdravstva razmatra pod Strateškim ciljem 5 „Zdrav, aktivan i kvalitetan život“, te kao pokazatelj učinka navodi povećanje očekivanog broja godina zdravog života s 58,5 godina za žene i 56,5 godina za muškarce (2018. godina) na više od 64 godine za oba spola.

Posebni ciljevi, mjere, projekti i aktivnosti navedeni u Nacionalnom planu proizlaze iz Strateškog cilja 5 te prioriteta politike definiranih Nacionalnom razvojnom strategijom. S obzirom na ambicioznost i definirane ciljne vrijednosti pokazatelja učinka, pri izradi Nacionalnog plana naročita pozornost posvećena je intenzitetu reformi, adekvatnom vremenskom planu aktivnosti i eksplicitno zacrtanim pokazateljima provedbe koji će omogućiti njegovo ispunjenje do 2030. godine.

Srednjoročna vizija razvoja

Vizija razvoja ostvarit će se tako da će suvremeni hrvatski zdravstveni sustav, prilagođen širem europskom okruženju, biti organiziran na način da odgovara na potrebe svih građana kroz sustav povezanih i koordiniranih društvenih mjera, usluga i aktivnosti, vođenih novim spoznajama i tehnologijama, s ciljem očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, sprječavanja bolesti, ranog otkrivanja bolesti, pravodobnog liječenja, zdravstvene njege, rehabilitacije i palijativne skrbi.

Bit će učinkovit, otporan i imat će sustav upravljanja s jasnim ulogama. U odlukama koje se donose imat će jasno istaknuta očekivanja u smislu ishoda i održivosti te zadovoljstva građana i dionika u sustavu, prije svega profesionalaca u zdravstvu. Imat će unaprijeđen sustav korištenja podataka, znanstvenih činjenica i drugih informacija značajnih za odlučivanje. Imat će razvijene jasne procese za izradu policy dokumenata koji moraju biti podloga za donošenje svih strateških odluka. Razvijat će kapacitete za implementaciju zdravstvenih politika, strategija, planova, a posebice za evaluaciju koja kontinuirano mora biti podloga za uvođenje promjena. Razvijat će sustav digitalnih tehnologija, informatizacije sustava, te primjene međunarodnih standarda u prikupljanju i razmjeni podataka u smjeru podrške sustavu upravljanja i integracije skrbi, te usmjeravanju na postizanje veće učinkovitosti, djelotvornosti, kvalitete i sigurnosti u sustavu.

Poticat će se razvoj zdravstvene industrije uz primjenu novih tehnologija /zdravstvenog poduzetništva (primjerice klasteri zdravstvenog turizma, lječilišne usluge, usluge medicinskog wellnessa, medicinske usluge - posebno usluge i proizvodi dentalne medicine, usluge rehabilitacije, i ostalih poduzetničkih poduhvata u području zdravstvene industrije).

Opis srednjoročnih razvojnih potreba i razvojnih potencijala

Unutarnje okruženje

Ministarstvo zdravstva, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) i državni zdravstveni zavodi raspolažu dostatnim ljudskim, infrastrukturnim i financijskim sredstvima za provedbu zakonski propisanih obveza. Međutim, preobrazba sustava zdravstva i unaprjeđenje zdravstvenih ishoda kroz bolju promociju zdravlja, te prevenciju i liječenje bolesti zahtijevat će dodatna financijska sredstva i vanjsku ekspertizu za sve uključene ustanove kako bi se osigurala provedba ambicioznih reformi.

Nakon temeljite analize, Ministarstvo zdravstva preustrojeno je u rujnu 2020. godine kako bi omogućila provedbu zadataka predviđenih za period od sljedećih sedam godina. Strukture   Agencije za lijekove i medicinske proizvode, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i ostalih državnih zdravstvenih zavoda organizacijski, kadrovski i financijski su podržani tako da mogu odgovoriti potrebama zadataka koji će im biti povjereni.

SWOT analiza donosi pregled snaga, slabosti, prilika i prijetnji vezanih uz unutarnje okruženje proizašlih iz doprinosa članova radnih skupina i javne rasprave.

Vanjsko okruženje

SWOT analiza donosi pregled snaga, slabosti, prilika i prijetnji vezanih uz vanjsko okruženje proizašlih iz analize kvantitativnih podataka, doprinosa članova radnih skupina i javne rasprave.

Opis srednjoročnih razvojnih potreba i razvojnih potencijala iz perspektive vanjskog okruženja nastavlja se na iznimno opsežnu analizu stanja pripremljenu za Nacionalnu strategiju razvoja zdravstva 2012.-2020. Poduzete aktivnosti u proteklom periodu nisu bile dovoljno afirmativne kako bi se ostvarili znatni pozitivni pomaci u područjima koja su prepoznata kao strateški problemi hrvatskog zdravstva. Stoga je potrebno uložiti dodatan napor kako bi se ostvario pozitivan trend i ostvarili zacrtani ciljevi.

Ne smijemo zaboraviti pandemiju COVID-19 koja je za svog trajanja izrazito negativno utjecala na pružanje zdravstvene zaštite populaciji.

Unaprjeđenje mjera promocije zdravlja, prevencije bolesti i liječenja u Hrvatskoj snažno će utjecati na pozitivne zdravstvene ishode populacije. Iako očekivani životni vijek pri rođenju u Hrvatskoj posljednjih desetljeća kontinuirano raste (78,5 godina u 2019.), razlika spram prosjeka EU u čitavom periodu gotovo se nije promijenila te iznosi 2,5 godina. Razlike prema EU prosjecima u očekivanom broju godina zdravog života (58,5 i 56,5 u odnosu na 64,3 za žene i 62,7 za muškarce) kao i stopi smrtnosti koja se može spriječiti (232 u odnosu na 161 na 100,000 stanovnika) još su veće ¹ .

¹ Izvor podataka: Eurostat.

Slika 1: Očekivani broj godina zdravog života 2018. godine

Izvor: Eurostat, 2021.

Više od polovice svih smrtnih slučajeva u Hrvatskoj može se pripisati čimbenicima rizika povezanima s ponašanjem. Prema podatcima Europske zdravstvene ankete ( engl. European Health Interview Survey , EHIS) provedene u Republici Hrvatskoj tijekom 2014. i 2015. godine, u 18 % odraslih osoba je prisutna debljina, odnosno indeks tjelesne mase veći od 30 kg/m². Prema istom istraživanju samo 23% ispitanika starijih od 15 godina dostiže potrebnu razinu aerobne tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta od najmanje 2,5 sata tjedno. Nadalje, utvrđeno je da je jedna četvrtina ispitanika (25%) svakodnevni pušači, od toga 29,5% muškaraca i 20,8% žena. Prema podatcima EHIS istraživanja, 9,1% ispitanika izjavilo je da je u posljednjih 12 mjeseci svakodnevno konzumiralo alkohol.

Tablica 1: Doprinos čimbenika rizika smrtnosti i obolijevanju u Hrvatskoj

Izvor: Institute for health metrics and evaluation, 2021.

Nezdrava prehrana, pušenje, konzumacija alkohola i nedovoljna tjelesna aktivnost bitno su prisutniji nego u razvijenim zemljama zapadne Europe. Naročito zabrinjava komparativno visoka učestalost pušenja i namjernog prekomjernog opijanja u djece.

Slika 2: Čimbenici rizika za zdravlje u Hrvatskoj i EU

Izvor: Europska komisija. State of Health in the EU. Hrvatska; Pregled stanja zdravlja i zdravstvene zaštite 2019.

Kardiovaskularne, cerebrovaskularne, te maligne bolesti vodeći su uzrok smrtnosti i pobola i najviše doprinose teretu bolesti. Imajući u vidu starenje populacije, sveprisutnu globalizaciju i urbanizaciju, socioekonomsku situaciju kao i visoku prevalenciju čimbenika rizika, moguće je očekivati sve veće opterećenje ovim bolestima ako se ne poduzmu sveobuhvatne mjere prevencije. Od vodećih uzroka opterećenja bolestima za Hrvatsku ne treba zaboraviti niti dijabetes, ozljede, kronične respiratorne bolesti niti mentalne poremećaje. Važan je i utjecaj okoliša. Na području Hrvatske trenutno ne postoji sustavno provođenje ciljanog humanog biomonitoringa. Ova metoda utvrđivanja izloženosti ljudi čimbenicima okoliša te njihova učinaka na zdravlje ključna je za praćenje stanja okoliša i zdravlja, ali i za kreiranje konkretnih mjera kako bi se postigao opći cilj, a to je zaštititi građane od opasnosti za njihovo zdravlje povezanih s okolišem.

Tablica 2: Najčešći uzroci smrti u Hrvatskoj 2009. i 2019. godine

Izvor: Institute for health metrics and evaluation, 2021.

Također, unatoč spoznajama o važnosti dojenja za cijelu zajednicu, stopa dojene djece relativno je niska, a Svjetska zdravstvena organizacija i brojne stručne organizacije preporučuju isključivo dojenje svakog djeteta tijekom prvih šest mjeseci života, a nakon toga nastavak dojenja uz odgovarajuću dohranu.

U Hrvatskoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti bilježimo manjak liječnika, medicinskih sestara i nepopunjene ambulante, naročito u ruralnim područjima i otocima, te veoma visok prosječan broj osiguranika u skrbi (oko 1,700 ljudi). Stopa upućivanja u specijalističku zdravstvenu zaštitu je unatoč znatnom smanjenju (od 26,2% pacijenata u 2008. godini do 15.1%  u 2017. ² godini) još uvijek previsoka. Udio specijalista obiteljske medicine još uvijek je prenizak, a domovi zdravlja izgubili su ključnu ulogu stručnih koordinatora zdravstvenih radnika i aktivnosti u svom okružju. Također, bilježi se i sve veći nedostatak liječnika u djelatnosti hitne medicine, a potrebe za specijalističkim usavršavanjem medicinskih sestara i tehničara su sve veće.

Na primarnoj razini ne pružamo dovoljno nutricionističkih, palijativnih, psiholoških i farmakoloških usluga. Ne pružamo niti dovoljno usluga u zajednici . Velika opterećenost liječnika i medicinskih sestara administrativnim zadacima ometa pružanje kvalitetne skrbi te jače uključivanje u preventivne i promotivne aktivnosti ključne za unaprjeđenje zdravlja populacije.

Iako je udio nezadovoljenih potreba za zdravstvenom skrbi u Hrvatskoj manji od prosjeka EU-a, nezadovoljene potrebe zbog zemljopisne udaljenosti u Hrvatskoj veće su nego u bilo kojoj drugoj državi članici, a nezadovoljene potrebe među starijim osobama veće su od prosjeka EU . Problem geografske dostupnosti naročito je izražen u ruralnim i otočkim područjima u kojima dominira starije stanovništvo slabe mobilnosti. Unatoč nekoliko ambicioznih reformi započetih u posljednjem desetljeću, vremenska dostupnost skrbi i dalje iznimno varira između regija i ustanova. Duljina čekanja na liječenje tako nastavlja veoma negativno djelovati na uspjeh liječenja. Ovaj problem mogao bi dodatno eskalirati nakon kraja pandemije COVID-19 s obzirom da je znatan dio pacijenata tijekom epidemije odgađao redovito liječenje što će se bez sumnje odraziti na njihovo zdravstveno stanje i potrebe.

² Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Zdravstveno statistički ljetopisi.

Slika 3: Udio nezadovoljenih potreba za zdravstvenom skrbi u EU i Hrvatskoj 2014.

Izvor: Eurostat, 2021.

Zdravstvene ustanove i ordinacije primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj velikim dijelom funkcioniraju poput odvojenih silosa. Primjerice, informatički sustavi ne omogućavaju potpunu razmjenu podataka i koordinaciju na svim razinama zdravstvene zaštite, te liječnici obiteljske medicine nisu opremljeni odgovarajućim alatima da učinkovito i kvalitetno upravljaju skrbi. Putovi pacijenata koji uključuju prihvatljiva vremena čekanja i definiraju sve potrebne korake u liječenju bolesti od dijagnoze do izlječenja ili dostojanstvene smrti još uvijek nisu definirani. S obzirom na navedeno, može se zaključiti da je sustav još uvijek primarno orijentiran na zdravstvene ustanove koje pacijenti obilaze pod vodstvom svojih liječnika primarne zdravstvene zaštite umjesto da je orijentiran na pacijenta, što bi podrazumijevalo proaktivno planiranje i koordinaciju skrbi svih uključenih zdravstvenih radnika.

Unatoč pozitivnim trendovima zabilježenim proteklih godina, postoji dodatan prostor da se unaprijedi i učinkovitost pružanja skrbi, primjerice reflektirana prosječnom dužinom liječenja u bolnicama.

Tablica 3: Prosječna dužina liječenja u danima za sve bolnice u 2018. godini

Izvor: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2020.

Navedeno, ali i ustaljene navike kliničke prakse, sprječavaju usvajanje novih modela liječenja bolesti koje predstavljaju ključne zdravstvene izazove. Definiranje i unaprjeđenje nezadovoljavajućih zdravstvenih ishoda u raku, dijabetesu, kardiovaskularnim bolestima, cerebrovaskularnim bolestima i poremećajima svijesti te demencijama u kojima trenutno znatno zaostajemo za zemljama zapadne Europe zahtijevat će promjenu paradigme liječen ja, po ugledu na zemlje koje su već provele reforme koje su polučile dobre rezultate. Primjerice, Hrvatska je zemlja srednje incidencije, ali visokog mortaliteta i niskog preživljenja zloćudnih bolesti. Nedostatak ili zastarjelost kliničkih smjernica i fragmentiranost skrbi ne dopuštaju adekvatan razvoj modela liječenja osnovanog na centrima izvrsnosti koji bi, uz kvalitetnu i kontinuiranu podršku rješenja e-zdravstva, neposredno predvodili ostale ustanove koje pružaju skrb pacijentima, što je ključno za postizanje dobrih ishoda kompleksnih oblika liječenja.

Slika 4: Ishodi liječenja raka u Hrvatskoj (usporedba s drugim europskim zemljama)

Izvor: Allemani, C. et al. (2018). Global surveillance of trends in cancer survival 2000-14 (CONCORD-3): analysis of individual records for 37 513 025 patients diagnosed with one of 18 cancers from 322 population-based registries in 71 countries.  Lancet (London, England) ,  391 (10125), 1023–1075.

Kontrola i unaprjeđenje kvalitete liječenja i sigurnosti pacijenata u Hrvatskoj koje su temelj zdravstva zemlje već dugo su u povojima. Unatoč entuzijazmu i inicijativama zdravstvenih stručnjaka koje se provode u velikom broju zdravstvenih ustanova, sustavan pristup još uvijek izostaje. Nacionalni okvir akreditacije bolnica, osnovni preduvjet za operacionalizaciju sustavnog pristupa unapređenju kvalitete, još uvijek nije zaživio.

Iako županijski zavodi za hitnu medicinu i javno zdravstvo djeluju pod stručnim okriljem državnih zdravstvenih zavoda, postojeći regulatorni okvir nije rezultirao zadovoljavajućom razinom koordinacije i suradnje ustanova. Iz navedenog razloga izuzetno je teško pokrenuti i provesti projekte i promjene koje bi znatno unaprijedile praksu i osigurale da svi dijelovi sustava funkcioniraju kao jedan.

Ljudski resursi, stručni i posvećeni zdravstveni radnici, najvažniji su resurs našeg zdravstvenog sustava. Iako s brojem medicinskih sestara i naročito liječnika specijalista ne zaostajemo bitno za prosjecima Europske Unije, desetljeća neadekvatnog planiranja i upravljanja te trend iseljavanja u bogatije zemlje Europske unije doveli su do situacije u kojoj su mnoge ambulante primarne zdravstvene zaštite prazne, a bolnice se, naročito manje, susreću s ozbiljnim poteškoćama da zaposle potrebne medicinske sestre i liječnike.  Dostupne ankete koje je provela Hrvatska liječnička komora ukazuju na sustavne izazove koji uzrokuju nezadovoljstvo zdravstvenih radnika: slabo upravljanje i organizaciju rada, teške radne uvjete, neadekvatnu provedbu obrazovanja i stručnog usavršavanja, itd.

Slika 5:  Broj medicinskih sestara i primalja te liječnika specijalista na 100000 stanovnika 2019. godine

Izvor: Eurostat, 2021.

U okviru razmjerno malih financijskih resursa hrvatski zdravstveni sustav ostvaruje dobre ishode, ali je financijska osnova sustava zdravstvene zaštite kronično opterećena, što pokazuju financijske obveze nastale u proteklih dvadeset godina. U predstojećim godinama Hrvatska mora raditi na povećanju prihoda na temelju gospodarskog rasta, unaprjeđenju modela prikupljanja prihoda, racionalizaciji i boljem upravljanju izdatcima u zdravstvu. Poticat će se unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite kako bi za uložena sredstva ostvario najveći povrat u zdravlju populacije.

Prioriteti javne politike

Nacionalna razvojna strategija sektor zdravstva razmatra pod Strateškim ciljem 5 „Zdrav, aktivan i kvalitetan život“. Temeljem tako utvrđenih potreba te provedenog mapiranja zdravstvenih potreba i konzultacija definirani su sljedeći prioriteti politike na području zdravstva i zdravstvene skrbi:

Posebni ciljevi

1.  Bolje zdrave životne navike i učinkovitija prevencija bolesti koji su vodeći javnozdravstveni problem

Unaprjeđenje mjera promicanja zdravlja i prevencije bolesti ključan je korak u postizanju zacrtanog cilja poboljšanja zdravstvenih ishoda u populaciji. Promicanjem zdravih životnih navika i mjerama prevencije vodećih uzroka pobola i smrtnosti (kronične nezarazne bolesti, mentalni poremećaji i ozljede) teži se povećanju očekivanog trajanja života, ali i kvalitete života povećanjem broja godina zdravog života odnosno godina bez bolesti i/ili invaliditeta. U tu svrhu treba djelovati na različitim razinama: od mjera na individualnoj razini, preko rizičnih populacijskih skupina, do cijele zajednice. Ključ uspjeha su sveobuhvatne intervencije.

U okviru podizanja zdravstvene pismenosti stanovništva razvijat će se partnerski odnos s građanima u osnaživanju razvoja svijesti, znanja i vještina o unaprjeđenju zdravlja i prevenciji bolesti. Na razini sustava zagovarat će se i podržavati šire društvene promjene u kontekstu očuvanja i unapređenja zdravlja.

Izuzetno je važno iz korijena promijeniti odnos društva prema čimbenicima rizika kao što su pušenje, alkohol, droga, nepravilna prehrana i nedovoljna tjelesna aktivnost. U tu svrhu potrebno je znatno više ulagati u programe koji će promovirati i omogućavati brigu o vlastitom zdravlju i poticati zdravo ponašanje. Također, s obzirom na relativan neuspjeh dosad poduzimanih mjera koji se očituje izrazito visokom prevalencijom čimbenika rizika u odnosu na EU prosjeke, potrebno je otvoriti prostor i za nove aktivnosti, pristupe i partnerstva koji mogu povoljno utjecati na zdravstvene navike. Pri tom treba naročito obratiti pozornost na inovacije, potencijal korištenja digitalnih alata i prilike koje donosi suradnja s drugim sektorima poput odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi te poljoprivrede, ali i koordinirati napore s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugim dionicima poput medija te udruga civilnog društva koji samostalno poduzimaju razne aktivnosti u istom smjeru.

Kroz programe promicanja zdravlja, zdravstveno informiranje građana te zdravstveno-obrazovne programe u predškolskoj i školskoj dobi utjecat će se na razvoj zdravstvene pismenosti, usvajanje zdravih životnih navika i povećanje svjesnosti o djelovanju najučestalijih rizičnih čimbenika za nastanak vodećih javnozdravstvenih problema.

Kroz nastavak promicanja i zaštite dojenja dodatno će se doprinijeti zdravlju djece kroz dobivanje nutritivne vrijednosti humanog mlijeka, jačanje imunološkog sustava i poticaja razvoja rane privrženosti majke i djeteta, koja je izuzetno važna za kasniji adekvatan psihosocijalni razvoj djeteta, a doprinijet će i zdravlju majki.

Puno više i bolje morat će se raditi i na sekundarnoj prevenciji, tj. ranom otkrivanju bolesti i ranoj intervenciji. Mjerama ranog otkrivanja stanja koje čine najveće opterećenje u bremenu bolesti, a to su kardiovaskularne, cerebrovaskularne, maligne i rijetke bolesti, šećerna bolest, demencija, epilepsija, kronična opstruktivna plućna bolest, mentalni poremećaji, itd. nastojat će se prevenirati razvoj bolesti te smanjiti smrtnost u rizičnim skupinama stanovništva.

T akođer, snažnije će se promovirati te iz temelja reformirati nacionalne programe ranog otkrivanja raka debelog crijeva, dojke, vrata maternice i pluća, kako bi postizali zadovoljavajuće stope odaziva. Potrebno je razviti bolji koordinacijski model koji bi usklađivao i unaprjeđivao preventivne mjere na razini pojedinaca i zajednice kako bi se riješio problem niske učinkovitosti preventivnih programa .

Poseban izazov u prevenciji i smanjenju tereta nezaraznih bolesti predstavljaju ozljede.

Potrebno je također ojačati mjere primarne prevencije zaraznih bolesti koje predstavljaju zdravstvenu prijetnju za pojedine populacijske skupine ili cjelokupno stanovništvo

(COVID-19, cijepljenja koja su u redovnom nacionalnom programu, te druge zarazne bolesti protiv kojih se provodi cijepljenje).

Dodatni izazov u prevenciji i smanjenju tereta nezaraznih bolesti, uključujući ozljede, predstavlja unaprjeđenje preventivnih mjera usmjerenih smanjenju utjecaja okolišnih čimbenika štetnih po zdravlje. Bolesti povezane s okolišnim čimbenicima uzrokuju trećinu bremena bolesti, stoga je praćenje svih sastavnica okoliša i utvrđivanje izloženosti ljudi štetnim okolišnim čimbenicima te njihovih učinaka na zdravlje ljudi ključno za praćenje stanja okoliša i zdravlja, ali i za kreiranje konkretnih mjera kako bi se postigao opći cilj, a to je zaštita građana od opasnosti za njihovo zdravlje. U međusektorskoj suradnji izradit će se zakonodavni okvi i mjera očuvanja i zaštite okoliša koje doprinose kvalitetnom i zdravom životu, a odnose se na prehranu, pitku i otpadne vode, zrak, tlo, promet, stanovanje i zdravo radno mjesto.

2. Unaprjeđenje kvalitete zdravstvene zaštite

Kako bismo poboljšali dostupnost, učinkovitost, sigurnost, otpornost i održivost zdravstvenog sustava te unaprijedili koordinaciju i integraciju svih razina i dijelova zdravstvene zaštite prijeko su potrebna znatna ulaganja u jačanje zdravstvenog sustava kako bismo se mogli uspješnije nositi sa zdravstvenim i financijskim izazovima današnjice i budućnosti.

Primarna zdravstvena zaštita treba činiti temelj zdravstvenog sustava i središte integracije, razvijati se, koordinirati i kontinuirano prilagođavati specifičnim potrebama i mogućnostima lokalnih zajednica u kojima egzistira. Povećanje kvalitete i dostupnosti skrbi valja imati kao prioritet u planiranju investicija, a ulaganja usmjeravati prema načelima integracije i cjelovite skrbi uz jasno vođenu koordinaciju svih javnozdravstvenih službi, ustanova i ordinacija na razini primarne zdravstvene zaštite. U tu svrhu treba omogućiti nove načine organizacije u više organizacijskih opcija te osigurati financijske uvjete za postizanje pokrivenosti cijelog teritorija zemlje.

Jačanje dionika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti neizostavna je komponenta ovog pristupa kako bi se neposredno osigurala bolja dostupnost zdravstvenih usluga u zajednici. Osnaživanje primarne zdravstvene zaštite uključivat će  intervencije u nekoliko dimenzija:

 osnaživanje sustava materijalnim , tehnološkim i ljudskim resursima za pružanje skrbi u zajednici te u partnerstvu s pacijentima i njihovim njegovateljima,

 koordinaciju svih dionika u mreži javne zdravstvene službe prilagođene potrebama svake zdravstvene regije (područja pojedinih gradova ili nekoliko općina prema već postojećim gravitacijskim područjima za pojedine domove zdravlja ili njihove ispostave),

 formiranje različitih oblika multidisciplinarnih timova (ljekarnička skrb, nutricionizam, mentalno zdravlje, programi promocije zdravlja i prevencije bolesti, palijativna skrb itd .),

 domovi zdravlja trebali bi preuzeti dio specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite koju je svrsishodno pružati na primarnoj razini u koordinaciji sa ustanovama koje pružaju specijalističko konzilijarne usluge ili bi se usluga omogućila novim tehnološkim telemedicinskim uslugama,

 dio stacionarnih kapaciteta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti mora se angažirati za potrebe dugotrajne skrbi,

 kontinuirano ulagati u edukacije i specijalizacije liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti,

 omogućiti poslovnu fleksibilnost u organizaciji zdravstvene zaštite unutar sustava te suradnju s ustanovama specijalističko-konzilijarnih djelatnosti. Pri tome kao ključne kriterije uzimati dobrobit pacijenata (dostupnost i kvaliteta skrbi) te održivost modela skrbi u specifičnim okolnostima na lokalnoj razini,

 uspostaviti koordinaciju i integraciju zdravstvene zaštite sa socijalnom skrbi na razini skrbi u kući i u zajednici,

 kao poseban program razvijati modele dugotrajne skrbi koji će se ovisno o vrsti i intenzitetu zdravstvenog problema provoditi u kući, ustanovi socijalne skrbi ili zdravstvenoj ustanovi, ali u kontinuitetu, koordinirano i s cjelovitim pristupom koji osigurava skrb po modelu 24/7/365.

Kako bi se unaprijedila koordinacija i integracija zdravstvene zaštite sa socijalnom skrbi na području dugotrajne skrbi i osigurale mjere za osiguranje fizičke dostupnosti, učinkovitosti, održivosti i priuštivosti usluga zdravstvene zaštite i dugotrajne skrbi stanovništva na razini skrbi u kući, unutar zajednice, i svih razina zdravstvene skrbi od primarne do tercijarne razine uključujući promociju zdravlja i prevenciju bolesti uključujući i posebno ranjive skupine stanovništva oformljena je Međuresorna radna skupina koju čine predstavnici Ministarstva zdravstva i dionika u sustavu zdravstva te predstavnici ministarstva nadležnog za socijalnu politiku i dionika u sustavu socijalne politike. Zadaće Međuresorne radne skupine su komplementirati mjere Nacionalnog plana razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. godine i Nacionalnog plana razvoja socijalnih usluga od 2021. do 2027. godine i pripadajućih akcijskih planova za provedbu Nacionalnih planova kojima se obuhvaća područje dugotrajne skrbi.. U tu svrhu Međuresorna radna skupina će izvršiti analizu postojećeg stanja i predložiti razvoj modela za povezivanje sustava zdravstva i socijalne skrbi na području dugotrajne skrbi:

 na razini skrbi u kući, zajednici s ciljem postizanja pokrivenosti zdravstvenih odnosno socijalnih potreba 24 sata tjedno,

 koordinaciju i horizontalno povezivanje zdravstvenih ustanova (opće bolnice, domovi zdravlja), te zdravstvenih ustanova i ustanova socijalne skrbi (domovi za starije i nemoćne) s ciljem racionalnog korištenja resursa i cjelovitog menadžmenta skrbi za pacijente,

 horizontalno i vertikalno povezivanje svih oblika skrbi i dionika u procesima koji zahtijevaju najsloženije medicinske zahvate i specifične oblike skrbi (funkcionalne regije vezane uz kliničke jedinice, funkcionalne regije vezane uz specijalne bolnice/lječilišta),

 Operativni plan s vremenskim okvirom aktivnosti koje se trebaju provesti kako bi se ostvarili zacrtani ciljevi funkcionalnog povezivanja zdravstva i socijalne skrbi na području dugotrajne skrbi (Rok za izradu operativnog plana je do kraja 2023. 2022. godine).

Izvještavanje o provedbi mjera iz Nacionalnog plana razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. godine i Nacionalnog plana razvoja socijalnih usluga od 2021. do 2027. godine i pripadajućih akcijskih planova za provedbu Nacionalnih planova kojima se obuhvaća područje dugotrajne skrbi,

Bolja integracija do sada praktički razdvojenih resursa zdravstva i socijalne skrbi omogućit će učinkovitiju i kvalitetniju skrb u kući i zajednici uz rasterećenje stacionarnih zdravstvenih resursa i poboljšanje zdravstvenih ishoda.

Posebnu pozornost valja posvetiti dostupnosti skrbi u lokalnim zajednicama, poglavito u slabo naseljenim područjima, udaljenim, izoliranim i ruralnim područjima i otocima gdje će trebati aktivnije koristiti suvremena sredstva prijevoza i telemedicinska rješenja.  

Sustave zavoda za javno zdravstvo i hitnu medicinu treba dodatno ojačati boljom koordinacijom županijskih zavoda pod vodstvom državnih, te zajedničkim djelovanjem s primarnom zdravstvenom zaštitom te bolnicama na rješavanju javnozdravstvenih izazova i hitnih slučajeva.

Bolnice treba nastaviti jačati kadrovski i opremom kako bi se unaprijedila učinkovitost i kvaliteta skrbi, no to treba činiti planski. Sustav u kojem svi mogu raditi sve, bez ikakve kontrole nije održiv i ne može dati dobre rezultate. Unaprjeđenje procesa i ishoda liječenja te rehabilitacije zahtijevat će znatno bolju koordinaciju pružatelja zdravstvenih usluga i integraciju skrbi. Nacionalni i regionalni centri izvrsnosti moraju postati pokretači i primjeri dokazano najbolje prakse, a ne tek imenovani autoriteti s ingerencijom kontrole nad ostalim ustanovama.

Zbog kontinuiranog unapređenja kliničke pedijatrijske skrbi u RH, utvrđene su potrebe za uspostavom bolnice koja bi objedinila sadašnje kapacitete pojedinih bolnica i odjela/klinika pedijatrijskih kapaciteta u Gradu Zagrebu, uz osiguranje uvjeta za provođenje zdravstvene zaštite u djelatnosti ginekologije i opstetricije, kao i cjelokupne zdravstvene zaštite na području reproduktivnog zdravlja.

Funkcionalnim povezivanjem zdravstvenih resursa horizontalno i vertikalno koordinirat će se putevi skrbi o pacijentima. Na taj način stvorit će se mreže poslovne suradnje između ustanova i stručnih timova prema realnim potrebama i mogućnostima, a ne hijerarhijski ili prema fiksno definiranim odnosima. Bez obzira na dominantnu ulogu bolnica u pružanju kompleksnih postupaka, timski pristup mora biti olakšan i od strane liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i od drugih dionika, jer se jedino tako svi dijelovi mozaika mogu povezati u svrsishodnu cjelinu.

Valja uložiti dodatne napore u razvoj sustavnih rješenja usmjerenih na sigurnost pacijenata i unaprjeđenje kvalitete skrbi.

Razvijat će se sustav digitalnih tehnologija, informatizacije sustava, te primjene međunarodnih standarda u prikupljanju i razmjeni podataka u smjeru podrške sustavu upravljanja i integracije skrbi te usmjeravanju na postizanje veće učinkovitosti, djelotvornosti, kvalitete i sigurnosti u sustavu . Nadogradnja i povezanost postojećih zdravstvenih informacijskih sustava omogućit će brz (idealno u realnom vremenu) protok primarnih zdravstvenih podataka između pružatelja zdravstvene zaštite, a pacijentima na udaljenim i teže dostupnim područjima učinit će zdravstvenu zaštitu dostupnijom. Informacijski sustavi bazirat će se na potrebi osiguranja cjelovite skrbi i dugotrajne skrbi, a ne samo pojedinih usluga ili epizoda liječenja. Tako će se postići bolja komunikacija unutar sustava što bi poboljšalo i kvalitetu same zdravstvene zaštite konkretnog pacijenta, ali i donosiocima odluka omogućiti transparentne i ažurne podatke kao temelj za kreiranje odgovarajućih politika i usmjeravanje intervencija tamo gdje su zaista i potrebne.

Neophodno je uspostaviti pravni temelj i etičke smjernice za sekundarnu uporabu zdravstvenih podataka. Time će se omogućiti korištenje mnoštva podataka koji već postoje i koji će se još više prikupljati i generirati u hrvatskom zdravstvenom sustavu, i u potpunosti iskoristiti njihov potencijal u zdravstvu, a Hrvatsku svrstati među ravnopravne i aktivne članove inicijative Europske komisije za uspostavu Europskog prostora zdravstvenih podataka.

U svrhu ostvarenja Posebnog cilja 2 definirano je deset mjera:

1. Jačanje, horizontalna i vertikalna integracija primarne zdravstvene zaštite (PZZ)

Primarna zdravstvena zaštita prvi je i osnovni oblik kontakta stanovništva sa zdravstvenim sustavom. Stručna, kontinuirana i koordinirana skrb u PZZ-u temeljni je preduvjet kvalitetne zdravstvene zaštite populacije. Veća ulaganja i uspostava PZZ regija koje će obuhvaćati područja koja imaju slične potrebe i mogu koordinirano koristiti raspoložive resurse svih zdravstvenih i socijalnih ustanova (horizontala integracija) ojačati će ulogu PZZ-a u sustavu zdravstva.

2. Koordinacija i integracija resursa zdravstva i socijalne skrbi

Bolja koordinacija u pružanju usluga do sada praktički razdvojenih resursa zdravstva i socijalne skrbi omogućit će učinkovitiju i kvalitetniju skrb u kući uz rasterećenje stacionarnih zdravstvenih resursa i poboljšanje zdravstvenih ishoda. Usluge koje pružaju su komplementarne, a bolje planiranje i suradnja rezultirat će sinergijskim učinkom na zdravlje korisnika te racionalizacijom troškova.  

3. Modernizacija bolnica i funkcionalna integracija zdravstvenih ustanova

Napredak u medicini usko je povezan s uporabom  suvremenih tehnologija. Funkcionalna integracija zdravstvenih ustanova pretpostavlja visok stupanj koordinacije koji će omogućiti specijalizaciju nužnu za razvoj izvrsnosti, prilagođavanje ponude usluga potrebama bolesnika i postizanje ekonomije razmjera. Ulaganje u prostor i opremu vodeći računa o protupotresnoj zaštiti, energetskoj učinkovitosti i izgradnji i jačanju izolacijskih jedinica kako bi sustavi bili otporniji na prirodne nepogode poput potresa, poplava i pandemije zaraznih bolesti, funkcionalna integracija te jačanje dnevnih bolnica uz smanjenje akutnih kapaciteta i povećanje kapaciteta za palijativnu skrb i dugotrajno liječenje poboljšat će kvalitetu zdravstvene zaštite.

4. Revitalizacija Imunološkog zavoda

Revitalizacija Imunološkog zavoda potrebna je za osiguranje dostupnosti kvalitetnih virusnih cjepiva nužnih za prevenciju raznih zaraznih bolesti i opskrbe dovoljne količine proizvoda iz krvne plazme, prikupljene isključivo na području Republike Hrvatske. Strateški pozitivni učinci su osiguranje dostupnost strateški važnih cjepiva, što značajno doprinosi unaprjeđenju javnog zdravlja u RH. Ostvaruje se neovisnost o vanjskoj tehnologiji, kao i vodeća uloga u regiji u pogledu visokih tehnologija. Također, stvaraju se pretpostavke za razvoj tehnologija za proizvodnju novih vrsta cjepiva (rekombinantna cjepiva) i zadržavaju se visoko educirani stručnjaci u Republici Hrvatskoj.

5. Uspostava centara izvrsnosti

6. Uspostava okvira za mjerenje učinkovitosti zdravstva (HSPA)

Uspostava sustava mjerenja i praćenja učinka sustava zdravstva i definiranje ključnih pokazatelja za ocjenu učinkovitosti sustava prema metodologiji HSPA (eng. Health System Performance Assessment) omogućit će mjerenje ključnih pokazatelja učinkovitosti zdravstvenog sustava. To je nužan preduvjet za objektivnu analizu stanja i planiranje konkretnih koraka unaprjeđenja upravljanja.

7. Uspostava sveobuhvatnog nacionalnog sustava kvalitete i sigurnosti zdravstvene zaštite

Nacionalni sustav (metodologije, digitalni alati, registri, programi edukacije i akreditacije) ujednačit će kvalitetu zdravstvene zaštite i postaviti okvir za kontinuirano unaprjeđenje procesa i ishoda liječenja, s posebnim naglaskom na bolesti koje su vodeći uzroci smrtnosti u RH, te razvoj inovativnih terapijskih postupaka i proizvoda tkivnog bankarstva u svrhu postizanja dobrih ishoda kompleksnih i inovativnih oblika liječenja. Unaprjeđenjem praćenja pokazatelja kliničke učinkovitosti i dostupnosti te sigurnosti pacijenata omogućit će se uočavanje odstupanja te smanjenje rizika.

8. Jačanje procjene zdravstvenih tehnologija

Svi zdravstveni sustavi svijeta raspolažu ograničenom količinom resursa koji se moraju koristiti na najracionalniji mogući način. Sustav procjene zdravstvenih tehnologija unaprijedit će kvalitetu odluka o financiranju lijekova, proizvoda i postupaka u skladu s raspoloživim sredstvima, a s ciljem postizanja najveće dobrobiti za bolesnike.

9. Razvoj sustava za učinkovitiji transport pacijenata ili zdravstvenih resursa, uključujući helikoptersku hitnu medicinsku službu.

Ulaganja u brži i učinkovitiji transport pacijenata ili zdravstvenih resursa povećat će dostupnost i kvalitetu zdravstvene zaštite stanovnicima na udaljenim, izoliranim i ruralnim područjima. Poboljšat će se zdravstveni ishodi prije svega kod kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih stanja koja su vodeći uzroci smrtnosti u Republici Hrvatskoj što će imati pozitivan utjecaj i na smanjenje troškova zdravstvene zaštite.

10. Informatičko povezivanje svih pružatelja zdravstvenih usluga

3. Unaprjeđenje modela skrbi za ključne zdravstvene izazove

Ubrzano se razvijaju nove medicinske tehnologije uključujući i lijekove, dok očekivanja javnosti u pogledu kvalitete liječenja rastu. Takav brz napredak donosi sve bolju zdravstvenu skrb, ali i rastuće financijske izdatke. Uvođenje novih modela skrbi za ključne zdravstvene izazove ima za cilj pravodobnu dijagnostiku, liječenje, habilitaciju i rehabilitaciju bolesnika koji se temelje na visokim etičkim i moralnim normama, a vođeni su znanstveno utemeljenim spoznajama, smjernicama i preporukama stručnih društava.

Uspostava novog modela skrbi za ključne zdravstvene izazove poput kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih, onkoloških, rijetkih bolesti, demencija i poremećaja svijesti te dijabetesa zahtijevat će jasno definiranu organizaciju liječenja kroz nacionalnu mrežu, te ključne kliničke smjernice i puteve pacijenata koji će odrediti konkretne korake u liječenju i prihvatljiva vremena čekanja. Time će se otvoriti mogućnost usporedbe, vrednovanja i unapređenja procesa skrbi s ciljem postizanja boljih zdravstvenih ishoda, povećanja učinkovitosti sustava i podizanja kvalitete skrbi. Poseban naglasak stavit će se na praćenje i objavu zdravstvenih ishoda pacijenata na razini ustanova i regija, uključujući ishode liječenja prijavljene od strane pacijenata.

Bolju informiranost i lakšu orijentaciju u skrbi pacijentima omogućit će uspostava digitalnih platformi e-zdravlja i m-zdravlja za komunikaciju s pacijentima.

S obzirom na kroničnu, tj. dugoročnu narav ključnih zdravstvenih izazova i često nužnu promjenu stila života koju bolest sa sobom nosi, radit će se na uspostavi sustava edukacije pacijenata i njihovih neformalnih njegovatelja u okviru zdravstvene zaštite. Cilj ovakvog pristupa je optimizirano liječenje uz istovremenu održivost i kontinuirano unaprjeđenje zdravstvenog sustava.

Unaprjeđenje liječenja oboljelih od kardiovaskularnih bolesti realizirat će se uspostavom mreže zdravstvenih radilišta koji će se koordinirano baviti aktivnostima kardiovaskularne prevencije, od primarne do tercijarne. Ovime bi se sustavno obuhvatila populacija u što širem dobnom rasponu, tj. od školske djece do 65 godina života. Tako koordinirana mreža, uz aktivan populacijski pristup, omogućavala bi i individualnu procjenu kardiovaskularnog rizika prema međunarodno definiranim postupnicima/bodovnicima i kao glavni cilj imala bi modificiranje individualnoga rizika u povoljnome smjeru. Neposredni pružatelji usluga u okviru nacionalne mreže kardiovaskularne prevencije bili bi stručnjaci različitih profila (liječnici, specifično doeducirane medicinske sestre, a kao konzultanti u sklopu takve, nacionalne mreže bili bi angažirani dijabetolozi, nutricionisti, psiholozi i kineziolozi.) U Hrvatskoj treba razviti i mrežu ambulantne i stacionarne rehabilitacije u kojima bi se rehabilitirali bolesnici nakon kardiovaskularnih incidenata, kardiokirurških zahvata te kardiopati kojima je potrebno produljeno liječenje, tjelovježba uz nadzor i procjenu optimalnog intenziteta tjelesnoga napora, pomno titriranje lijekova, edukacija o životu s ugradbenom srčanom crpkom ili nakon transplantacije srca i sl.

Unaprjeđenje liječenja oboljelih od cerebrovaskularnih bolesti realizirat će se uspostavom mreže zdravstvenih radilišta koja bi se koordinirano bavila aktivnostima prevencije cerebrovaskularnih bolesti, od primarne do tercijarne, čime bi se sustavno obuhvatila populacija od 14. godine života na dalje. Uz mogućnosti rane detekcije općeg rizika, mreža bi uz aktivan populacijski pristup, omogućila i individualnu procjenu cerebrovaskularnog rizika s ciljem modificiranja individualnoga rizika u povoljnome smjeru. Drugi glavni cilj biti će pravodobno zbrinjavanje bolesnika s akutnim moždanim udarom razvijanjem i povezivanjem regionalnih centara za neurointervencije. Neposredni pružatelji usluga u okviru nacionalne cerebrovaskularne mreže tvorit će multidisciplinarni tim stručnjaka različitih profila (neurolozi, specifično doeducirane medicinske sestre, radiolozi, neurokirurzi, dijabetolozi, kardiolozi, psihijatri, fizijatri, nutricionisti, psiholozi i fizioterapeuti.) U Hrvatskoj treba razviti i mrežu ambulantne i stacionarne rehabilitacije u kojima bi se rehabilitirali bolesnici nakon cerebrovaskularnih incidenata te neurokirurških zahvata.

Unaprjeđenje liječenja oboljelih od onkoloških bolesti ostvaruje se kroz uspostavu akreditiranih multidisciplinarnih onkoloških timova uz praćenje ishoda liječenja te uspostavljanje psiho-onkološkog liječenja, psihološke intervencije, te suportivne i palijativne skrbi kao standarda. Prognoza za većinu vrsta raka se poboljšava, stoga je sve važnije oboljelima od raka pružiti najbolju moguću prigodu da ubuduće dobro funkcioniraju u svim životnim ulogama. Sve veći broj pacijenata preživljava rak, ali posljedice njihove bolesti i/ili liječenja predstavljaju prepreke u njihovu svakodnevnom životu. Rehabilitacijske mjere (psihološke, socijalne, zdravstvene) moraju biti uvedene od početka liječenja do kraja života. Cilj rehabilitacije jest smanjiti štetne posljedice bolesti i popratne pojave liječenja raka, potičući pacijenta da zauzme aktivniji pristup liječenju i pomažući obiteljima pacijenata da podmiruju njihove potrebe, a samim time i promijene stav društvenog okruženja prema raku. Potrebno je aktivno uključivanje specijalista medicine rada i sporta te multidisciplinarni pristup u strukturiranom procesu povratka na posao. Onkološki pacijenti imaju pravo na rad i prilagodbu radnog mjesta i radnih uvjeta njihovim mogućnostima.

Unaprjeđenje liječenja demencija i poremećaja svijesti realizirat će se kvalitetnijim probirom odnosno detekcijom ranih znakova kognitivnih smetnji, u cilju korekcije rizika i što ranijeg početka liječenja. Uspostavit će se multidisciplinarni timovi (neurolog, psihijatar, psiholog, specifično educirane medicinske sestre, fizioterapeut, kineziolog, nutricionist) koji će koordinirati rani probir u populaciji starijoj od 50. godine života, zatim će educirati liječnike obiteljske medicine, skrbnike i staratelje za pružanje pomoći i njege oboljelim od demencije, organizirat će dnevne bolnice i radionice u sklopu zdravstvenih ustanova, a također će se uspostaviti mreže tercijarnih ustanova specijaliziranih za smještaj bolesnika s uznapredovalom demencijom i pružanje palijativne skrbi. Ustrojit će se centri za diferencijalnu dijagnostiku i liječenje poremećaja svijesti, koji će se međusobno telemedicinski povezati u mrežu video-EEG jedinica, s ciljem postavljanja adekvatne dijagnoze i suvremenog liječenja poremećaja svijesti uz selekciju kandidata za primjenu najsuvremenijih visokosofisticiranih subspecijalističkih metoda (implantacija dubokih moždanih elektroda, SEEG vođena RF termokoagulacija, DBS itd.)

Unaprjeđenje liječenja oboljelih od rijetkih bolesti ostvaruje se kroz uspostavu akreditiranih multidisciplinarnih liječničkih timova uz praćenje ishoda liječenja te psihološke intervencije, i suportivne i palijativne skrbi kao standarda. Povjerenstvo za rijetke bolesti pri Ministarstvu zdravstva provodit će realizaciju centara izvrsnosti za oboljele od rijetkih bolesti kroz aktivnosti i projekte te pripremu zakonskog okvira za bolji položaj pacijenata s rijetkim bolestima i stručnih radnika koji rade s rijetkim bolestima. Naime, trenutno je identificirano više od 7000 rijetkih bolesti. Rijetke bolesti imaju zajedničke karakteristike; opsežan vremenski okvir za postavljanje dijagnoze i nepostojanje ili visoku cijenu novodolazećih lijekova. Prosječni vremenski okvir dijagnoza za rijetke bolesti je između sedam i osam godina. Do uspostave dijagnoze, zdravlje pacijenata se znatno pogorša što je neprihvatljivo. Suvremene metode temeljem tehnologije masovnog paralelnog sekvenciranja DNA ( eng. Next Generation  Sequencing, NGS ) omogućit će konkretnu genetsku dijagnozu prisutne bolesti u nerazmjerno kraćem vremenskom okviru (dva mjeseca). Pacijenti će u tom slučaju bolje živjeti i imati bolju kvalitetu života uz dulji životni vijek. Primjerice, smatralo se da pacijenti s cističnom fibrozom žive samo do 20 godina. Međutim, s poboljšanjem dijagnostike i liječenja cistične fibroze, pacijenti žive do 40 godina i više.

Stoga će se uspostaviti nacionalna infrastruktura za masovno paralelno sekvenciranja DNA (NGS) za zdravstveno-istraživačke primjene u okviru centra izvrsnosti. Povjerenstvo za rijetke bolesti pri Ministarstvu zdravstva provodit će pripremu zakonskog okvira za rutinski probir novorođenčadi sa svrhom detekcije rijetkih bolesti pomoću masovnog paralelnog sekvenciranja DNA s ciljem ranog prepoznavanja bolesti.

Organizacija edukacije specijalista u međunarodnim centrima izvrsnosti i edukacija obiteljskih liječnika i primarnih pedijatara koji su prvi u kontaktu s oboljelima, omogućit će prepoznavanje rijetkih bolesti na vrijeme i osigurati upućivanje oboljelih na pravo mjesto radi dostupnosti usluga vezanih uz rehabilitaciju i poboljšanje samostalnosti korisnika. Uspostavljanjem i razvijanjem nastavnog kurikuluma za rijetke bolesti i usklađivanjem kurikuluma visokog obrazovanja osigurat će se odgovor na stvarne potrebe bolesnika.

Povjerenstvo za rijetke bolesti pri Ministarstvu zdravstva provodit će realizaciju centara izvrsnosti za oboljele od rijetkih bolesti kroz aktivnosti i projekte te pripremu zakonskog okvira za bolji položaj pacijenata s rijetkim bolestima i stručnih radnika koji rade s rijetkim bolestima. Organizacija edukacije specijalista u međunarodnim centrima izvrsnosti i edukacija obiteljskih liječnika i primarnih pedijatara koji su prvi u kontaktu s oboljelima, omogućit će prepoznavanje rijetkih bolesti na vrijeme i osigurati upućivanje oboljelih na pravo mjesto radi dostupnosti usluga vezanih uz rehabilitaciju i poboljšanje samostalnosti korisnika. Uspostavljanjem i razvijanjem nastavnog kurikuluma za rijetke bolesti i usklađivanjem kurikuluma visokog obrazovanja osigurat će se odgovor na stvarne potrebe bolesnika.

U dijabetološkoj skrbi potrebno je unaprijediti probir osoba s visokim rizikom s ciljem odgađanja pojave bolesti, odnosno njenog ranog otkrivanja i pravovremenog liječenja kako bi se smanjio rizik za razvoj kroničnih komplikacija. Cilj je razviti mrežu dijabetološke skrbi s ravnomjerno teritorijalno raspoređenim dijabetološkim timovima. Također, treba osigurati da i timovi obiteljske medicine budu odgovarajuće educirani i tehnički opremljeni za strukturirano zbrinjavanje osoba s dijabetesom. Uključiti treba i ljekarnike te patronažne sestre, koji svojim kompetencijama, neposrednošću u komunikaciji i dostupnošću mogu povećati efikasnost skrbi. Dodatnu pozornost treba posvetiti i znatno boljoj dijagnostici i liječenju komplikacija bolesti koje uključuju dijabetičku retinopatiju i nefropatiju, dijabetičko stopalo, te amputacije.

U svrhu ostvarenja Posebnog cilja 3 definirano je osam mjera:

1. Izrada unaprijeđenih kliničkih smjernica za bolesti koje najviše opterećuju zdravstveni sustav

Kliničke smjernice propisuju algoritme postupanja kod određene dijagnoze (dijagnostiku, terapiju), a primjenjuju se kako bi se standardizirala i ujednačila zdravstvena zaštita. Osiguravaju veću kvalitetu zdravstvene usluge i optimizaciju potrošnje u zdravstvu.

2. Unaprjeđenje liječenja oboljelih od kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti

Uspostava mreže zdravstvenih radilišta koja će se koordinirano baviti aktivnostima prevencije (od primarne do tercijarne) te nacionalna mreža ambulantne i stacionarne rehabilitacije će znatno unaprijediti rezultate liječenja. Dostupnost i kvaliteta skrbi za kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti biti će unaprijeđeni.

3. Unaprjeđenje liječenja oboljelih od onkoloških bolesti

Provedba Nacionalnog okvira za borbu protiv raka do 2030. transformirat će onkološku skrb u Hrvatskoj i znatno unaprijediti ishode liječenja. Promjena modela liječenja se planira na temelju iskustava drugih zemalja koja su dokumentirano rezultirala povećanjem kvaltete života i boljim preživljenjem bolesnika.

4. Unaprjeđenje liječenja demencija i poremećaja svijesti

Uspostava mreže radilišta i multidisciplinarnih timova koji će se koordinirano baviti ranim probirom, diferencijalnom dijagnostikom, liječenjem, edukacijom kao i uspostavom mreže centara za palijativnu skrb omogućit će kvalitetnije liječenje tih bolesnika.

5. Poboljšanje dostupnosti i kvalitete zdravstvene zaštite za pacijente oboljele od rijetkih bolesti

Jačanje centara izvrsnosti za liječenje rijetkih bolesti unaprijedit će ishode liječenja i rehabilitacije, a ulaganja u edukaciju zdravstvenih radnika omogućit će bolje prepoznavanje rijetkih bolesti.

6. Jačanje kapaciteta u području dijabetološke skrbi

Jačanje mreže dijabetoloških timova i programi edukacije i osnaživanje liječnika primarne zdravstvene zaštite unaprijedit će skrb za dijabetičare i pozitivno utjecati na sprječavanje komplikacije bolesti.

7. Praćenje i objava zdravstvenih ishoda pacijenata na razini ustanova i regija, uključujući ishode koje su prijavili pacijenti

Transparentan sustav praćenja i objave ishoda liječenja temeljen na uspostavi pametnih registara pacijenata biti će katalizator unaprjeđenja modela liječenja ali i snažan podstreh daljnjem povećanju povjerenja bolesnika u zdravstveni sustav.

8.  Uspostava digitalnih platformi i sustava za edukaciju i komunikaciju s pacijentima

Uspostava portala za pacijenata osnažit će bolesnike kroz bolju informiranost o stanjima, potrebnim prilagodbama životnih navika, mogućnostima liječenja, potrebnim dijagnostičkim i terapijskim zahvatima, njihova iskustva sa sustvavom zdravstvene zaštite, te će olakšati komunikaciju s pružateljima skrbi.

4.   Učiniti zdravstveni sustav poželjnim mjestom za rad i unaprijediti održivosti zdravstvenog sustava u pogledu dostatnosti zdravstvenih radnika  

Hrvatska prepoznaje zdravstvene radnike kao stratešku snagu potrebnu za održivost zdravstvenog sustava i održavanje visoke razine kvalitete zdravstvene skrbi. Zdravstveni sustav mora postati atraktivnije mjesto za rad kako bi omogućili zadovoljstvo i produktivnost zdravstvenih radnika i motivirali dovoljan broj mladih za medicinsko obrazovanje i rad u području zdravstvene zaštite.

Priprema strateškog okvira razvoja ljudskih resursa iz perspektive demografskih promjena i reorganizacije zdravstvenog sustava mora definirati kratkoročne i srednjoročne potrebe te omogućiti razvoj profesija uz transfer kompetencija kroz programe edukacije i treninga. Pri tome treba imati na umu i potrebu postizanja ravnomjerne zemljopisne raspodjele zdravstvenog kadra.

Upravljanje ljudskim resursima na razini ustanova treba znatno unaprijediti kroz omogućavanje i vrednovanje profesionalnog razvoja, poticanje izvrsnosti te nepristran sustav medijacije sporova. Uvjete rada u sustavu zdravstva treba dodatno unaprijediti u smislu poticanja asertivne komunikacije i timskog rada, transparentnog poslovanja i napredovanja te fleksibilnih modela rada za zainteresirane, kako bi se preveniralo iseljavanje u razvijenije zemlje Europske Unije. U skladu s financijskim mogućnostima treba i nadalje povećavati prihode zaposlenih.

Dodatna ulaganja treba osigurati i za programe cjeloživotnog učenja koji među inim moraju omogućiti i usavršavanja na vrhunskim ustanovama u inozemstvu u svrhu unaprjeđenja cjeloživotnog razvoja stručnih kompetencija. Osim kliničkih, potrebna je i podrška stjecanju novih vještina zaposlenika u zdravstvenom sustavu, što uključuje upravljačke, komunikacijske i digitalne vještine, kako bi se zaposlenici, i posljedično sustav, ravnomjerno razvijali u svim aspektima.

U svrhu ostvarenja Posebnog cilja 4 definirano je četiri mjere:      

1. Izrada strateškog okvira razvoja ljudskih resursa

Strateški okvir razvoja ljudskih resursa mora definirati konkretne kratkoročne i dugoročne potrebe za zdravstvenim djelatnicima na svim razinama i regijama sustava u Republici Hrvatskoj te postaviti okvir transfera kompetencija među strukama. Cilj mu je osigurati održivost sustava te postaviti okvire razvoja zdravstvenih struka.

2. Poboljšanje radnih uvjeta zaposlenih u zdravstvenom sustavu

Povećanje plaća u skladu s mogućnostima, programi profesionalnog razvoja, objektivizacija napredovanja, nepristran sustav medijacije sporova i fleksibilni radni uvjeti za zainteresirane povećat će zadovoljstvo zdravstvenih radnika uvjetima rada.

3. Sustav vrednovanja rada i poticanje izvrsnosti u zdravstvu

Sve zdravstvene ustanove trebaju uvesti objektivne programe vrednovanja rada i sustave nagrađivanja najboljih zaposlenika kako bi se prepoznavala i poticala izvrsnost. Sustavi koji ne prepoznaju i ne vrednuju izvrsnost ne mogu napredovati.

4. Specijalističko usavršavanje zdravstvenih radnika i programi cjeloživotnog učenja

Provedba specijalističkog usavršavanja zdravstvenih radnika i Programa cjeloživotnog učenja i prenošenja kompetencija (vještina), uključujući usavršavanje u inozemstvu dodatno će unaprijediti kvalitetu i racionalnost zdravstvene skrbi. Također će pozitivno djelovati na zadovoljstvo zaposlenih.

5. Osiguranje financijske održivosti zdravstvenog sustava

S javnim financijskim izdvajanjem od svega 861 € po stanovniku za zdravstvo u 2018. prema Eurostatu, Republika Hrvatska se nalazi pri samom dnu europske ljestvice zemalja po potrošnji na zdravstvo (samo Poljska, Rumunjska i Bugarska izdvajaju manje). S takvim izdvajanjem, koje se primarno temelji na uplati (i) doprinosa, koji plaćaju svi zaposleni te u manjem dijelu (ii) transferima iz proračuna, kojima javni sektor sukladno posebnim propisima sudjeluje u ukupno raspoloživim sredstvima za zdravstvo, otežano se postiže financijska stabilnost.  

S druge strane, unaprjeđenje upravljanja na svim razinama drugi je osnovni preduvjet financijske održivosti zdravstvenog sustava. U tu svrhu pripremit će se smjernice za financijsko i kliničko upravljanje zdravstvenim ustanovama te implementirati informatičko rješenje koje će omogućiti praćenje i ocjenu uspjeha rada uprava bolnica. Također, bit će potrebno uspostaviti sustav određivanja cijena skrbi koje odražavaju troškove učinkovito provedenog liječenja kroz laboratorij troškova na uzorku zdravstvenih ustanova. Na kraju, trebat će revidirati i učinkovitost i kvalitetu provedbe nezdravstvenih djelatnosti u bolnicama poput nabave, održavanja, režijskih troškova, energetske učinkovitosti i protupotresne zaštite.

U svrhu ostvarenja Posebnog cilja 5 definirano je pet mjera:

1. Izrada strateškog okvira za održivo financiranje zdravstva

Strateški okvir za dugoročno održivo financiranje zdravstva treba iscrpno analizirati prihodovnu i rashodovnu stranu zdravstva te definirati konkretne kratkoročne i dugoročne korake kako bi financiranje zdravstva došlo u ravnotežu. Postojeći sustav financiranja nije niti kratkoročno niti dugoročno održiv.

2. Povećana provedba postupaka objedinjene javne nabave

Intenziviranje postupaka zajedničke nabave povećat će transparentnost potrošnje i dovesti do daljnjih ušteda pri nabavi medicinskih i drugih potrepština, uz osiguranje njihove kvalitete.

3. Unaprjeđenje upravljanja bolnicama

Primjena smjernica i  nadzora financijskog i kliničkog (primjerice provedba programa kvalitete) upravljanja bolnicama, uz odgovornost uprava za rezultate, ključan su korak u unaprjeđenju upravljanja bolnicama. Stručan i odgovoran menadžment ključ je održivog poslovanja bolnica.

4. Sustav određivanja cijena zdravstvenih usluga koje odražavaju troškove učinkovito provedenog liječenja

Cijene zdravstvenih usluga moraju objektivno reflektirati troškove pružanja usluga kako bi se osigurala financijska održivost pružatelja usluga.

5. Unaprjeđenje modela plaćanja zdravstvenih usluga

Modeli plaćanja usluga moraju uzeti u obzir i kvalitetu, učinkovitost i integraciju pruženih usluga te nagraditi postizanje dobrih zdravstvenih ishoda kako bi se optimizirala vrijednost postignuta u zdravlju za uloženi novac.

Popis ključnih pokazatelja ishoda i ciljanih vrijednosti pokazatelja

Indikativni financijski plan s prikazom financijskih pretpostavki za provedbu posebnih ciljeva

Ciljevi utvrđeni u Nacionalnom planu provodit će se kroz mjere definirane u akcijskim planovima. Alokacija i raspoloživost financijskih sredstava za provedbu pojedinih mjera, izvori financiranja i planirana sredstva po godinama detaljnije će se prikazati u provedbenim akcijskim planovima. Za sedmogodišnje razdoblje provedbe Nacionalnog plana izradit će se dva Akcijska plana koji će sadržavati razrađene mjere i planirana financijska sredstva: Akcijski plan za razvoj zdravstva 2021. – 2025. i Akcijski plan za razvoj zdravstva 2026. – 2027.  

Financijska sredstva za provedbu Nacionalnog plana, odnosno mjera iz pratećih akcijskih planova primarno će se osigurati u Državnom proračunu te iz europskih fondova u financijskoj perspektivi Europske unije za razdoblje od 2021. do 2027.  Podaci o izvorima financiranja i ukupnom procijenjenom trošku provedbe ovoga akta prikazani su u Akcijskom planu koji je sastavni dio ovoga akta.

Okvir za praćenje i vrednovanje

Ministarstvo zdravstva, kao nositelj izrade akta strateškog planiranja, uspostavit će mehanizme za praćenje i vrednovanje Nacionalnog plana sukladno Pravilniku o rokovima i postupcima praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“, br. 6/19.) i Pravilniku o provedbi postupka vrednovanja („Narodne novine“, br. 66/19.). Koordinator provedbe Nacionalnog plana je unutarnja ustrojstvena jedinica nadležna za poslove strateškog planiranja Ministarstva zdravstva. Nacionalni plan objavit će se u Narodnim novinama i bit će dostupan na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva radi vidljivosti i njegove dosljedne provedbe. U skladu s Pravilnikom o provedbi postupka vrednovanja („Narodne novine“, br. 66/19.), Nacionalni plan podliježe postupku vrednovanja tijekom te po završetku provedbe prilikom čega je potrebno pratiti razvoj i analize mjerodavnih javnih politika. Postupak vrednovanja tijekom izrade akta proveden je na način da se priprema akta temeljila na rezultatima i iskustvima iz prethodnih procesa strateškog planiranja i iskustava/rezultata dobivenih prilikom analiziranja provedbe projekata iz prethodnog VFO-a 2014.-2020. Nacionalni plan je sektorski dokument planiranja koji utvrđuje posebne ciljeve, mjere, projekte i aktivnosti te će se provoditi pod okriljem Ministarstva zdravstva s osnovnim ciljem unaprjeđenja zdravstvenog sustava i zdravstvenih ishoda populacije. Mjere koje će doprinijeti postizanju posebnih ciljeva, podrobnije su opisane u Akcijskom planu te dodatno razrađene u Provedbenom programu Ministarstva zdravstva za razdoblje 2021. do 2027. Provedbeni program je kratkoročni akt strateškog planiranja te opisuje prioritetne mjere i aktivnosti za provedbu ciljeva utvrđenih u programu Vlade RH, nacionalnim razvojnim planovima i drugim relevantnim aktima strateškog planiranja od nacionalnog značaja. U 2025. godini planirano je srednjoročno vrednovanje koje treba pokazati napredak u postizanju ciljeva te dati preporuke za otklanjanje prepoznatih smetnji i prepreka, uključujući prijedloge promjena ili nadopuna Nacionalnog plana. U svrhu ocjene cjelokupnog utjecaja i učinka Nacionalnog plana u cijelom razdoblju provedbe, u 2028. godini planirano je naknadno vrednovanje. Za provedbu postupaka vrednovanja, osnovat će se Odbor za vrednovanje sastavljen od predstavnika koordinacijskog tijela, predstavnika koordinatora za strateško planiranje nadležnoga tijela i neovisnih unutarnjih članova tijela nadležnog za izradu akta te tima za vrednovanje koji će činiti predstavnici Ministarstva zdravstva i državnih zdravstvenih zavoda, zdravstvenih ustanova i ostalih ključnih dionika u sustavu zdravstva koji nisu neposredno sudjelovali u izradi akta strateškog planiranja.

Okvir za praćenje i izvještavanje

Ministarstvo zdravstva kontinuirano će pratiti uspješnost provedbe posebnih ciljeva i mjera za njihovo ostvarivanje. U tu će se svrhu prikupljati, analizirati i obrađivati podaci o ostvarenju unaprijed određenih pokazatelja ishoda kojima se prati napredak u ostvarenju posebnih ciljeva.  

Mjere za postizanje posebnih ciljeva Nacionalnog plana, podrobnije opisane u Akcijskom planu, preuzet će se i dodatno razraditi u Provedbenom programu Ministarstva zdravstva za razdoblje 2021. do 2027. U praćenju napretka u provedbi mjera prikupljat će se podaci o ostvarenju pokazatelja rezultata iz kratkoročnog akta strateškog planiranja nadležnog tijela državne uprave. Nositelj mjera pristupit će izradi polugodišnjih i godišnjih izvješća o napretku u provedbi Nacionalnog plana i Provedbenog programa prema Koordinacijskom tijelu. Nositelj izrade Nacionalnog plana podnijet će godišnje izvješće do 1. ožujka tekuće godine, a polugodišnje i godišnje izvješće do 31. srpnja, odnosno do 31. siječnja tekuće godine.

Godišnje izvješće o provedbi posebnih ciljeva i ostvarivanju pokazatelja ishoda iz Nacionalnog plana, nositelj izrade Nacionalnog plana podnijet će Koordinacijskom tijelu do 1. ožujka tekuće godine. Polugodišnje i godišnje izvješće o napretku o provedbi mjera i aktivnosti te ostvarivanju pokazatelja rezultata iz provedbenog programa podnijet će se Koordinacijskom tijelu do 31. srpnja odnosno do 31. siječnja tekuće godine. Radi praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja, nositelj izrade Nacionalnog plana formirat će radnu skupinu čija je zadaća ispitati sve relevantne procese, postupke i prakse, a koja će uključivati provedbene partnere u provedbi mjera i aktivnosti s ciljem sustavnog procesa prikupljanja, analize i obrade podataka te pružanja informacija. Ministarstvo zdravstva imenovat će osobu za praćenje i izvještavanje o provedbi akata strateškog planiranja u svrhu učinkovite suradnje i kontinuiranog poboljšanja sustava praćenja i izvještavanja te će na svojim mrežnim stranicama objavljivati relevantne informacije o provedbi akata strateškog planiranja iz svoje nadležnosti.

PRILOG 1.

Prilog 1: Rezultati Mapiranja nalazi se u rubrici: Dokumenti

PRILOG 2.

Prilog 2: Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana nalazi se u rubrici: Dokumenti