2.4.Doprinos ostvarenju nacionalnog cilja OIE u grijanju i hlađenju15
2.5.Raspoloživi izvori financiranja16
3.ENERGETSKA UČINKOVITOST I DEKARBONIZACIJA SEKTORA INDUSTRIJE19
3.1.Ukupna isporučena energija sektoru industrije19
3.2.Prijedlog mjera povećanja energetske učinkovitosti za sektor industrije22
3.3.Raspoloživi izvori financiranja23
4.ZAKLJUČAK25
POPIS SLIKA
SLIKA 2 1 UKUPNA GODIŠNJA ISPORUČENA ENERGIJA NA ULAZU U DISTRIBUCIJSKU MREŽU CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA U 2019., 2030. I 2050. GODINI – SIM SCENARIJ8
SLIKA 2 3 UDIO POJEDINIH OIE U CILJANOJ BRUTO NEPOSREDNOJ POTROŠNJI ENERGIJE (IZVOR: NECP)16
SLIKA 3 1 SEKTOR INDUSTRIJE – RASPODJELA UKUPNE GODIŠNJE ISPORUČENE ENERGIJE PO ENERGENTIMA U 2019. GODINI19
SLIKA 3 2 SEKTOR INDUSTRIJE – RASPODJELA UKUPNE GODIŠNJE ISPORUČENE ENERGIJE ZA POTREBE GRIJANJA/HLAĐENJA PREMA NAMJENI20
SLIKA 3 3 SEKTOR INDUSTRIJE – RASPODJELA UKUPNE ISPORUČENE ENERGIJE ZA POTREBE GRIJANJA/HLAĐENJA PREMA VRSTAMA DJELATNOSTI21
POPIS TABLICA
TABLICA 2 1 UKUPNA GODIŠNJA ISPORUČENA ENERGIJA NA ULAZU U DISTRIBUCIJSKU MREŽU CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA U 2019. GODINI4
TABLICA 2 2 UKUPNA GODIŠNJA ISPORUČENA ENERGIJA NA ULAZU U DISTRIBUCIJSKU MREŽU CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA U 2019., 2030. I 2050. GODINI7
TABLICA 2 4 MJERE POVEĆANJA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA U RAZDOBLJU DO 2030. GODINE – PREGLED POTREBNE INSTALIRANE TOPLINSKE SNAGE, UŠTEDE PRIMARNE ENERGIJE I UŠTEDE EMISIJA CO2 I POTREBNE INVESTICIJE9
TABLICA 2 5 MJERE POVEĆANJA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA U RAZDOBLJU OD 2031. DO 2050. GODINE – PREGLED POTREBNE INSTALIRANE TOPLINSKE SNAGE, UŠTEDE PRIMARNE ENERGIJE I UŠTEDE EMISIJA CO2 I POTREBNE INVESTICIJE10
TABLICA 2 6 MJERE POVEĆANJA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA U RAZDOBLJU DO 2030. I OD 2031. DO 2050. GODINE – PREGLED UŠTEDE PRIMARNE ENERGIJE I UŠTEDE EMISIJA CO2 I POTREBNE INVESTICIJE11
TABLICA 2 7 CTS ◊ REZULTATI PROVEDENE FINANCIJSKE I EKONOMSKE ANALIZE TROŠKOVA I KORISTI U RAZDOBLJU DO 2030., TE OD 2031. DO 2050. GODINE13
TABLICA 2 8 OCIJENJENI DOPRINOS TEHNOLOGIJA ZA OIE U GRIJANJU I HLAĐENJU (IZVOR: NECP)16
TABLICA 3 1 PREGLED ISPORUČENE ENERGIJE ZA POTREBE GRIJANJA/HLAĐENJA U SEKTORU INDUSTRIJE U 2019. GODINI PREMA OBRASCU PRIPREMLJENOM OD STRANE EUROPSKE KOMISIJE21
TABLICA 3 2 OKVIRNA LISTA PRIORITETNIH MJERA U SEKTORU INDUSTRIJE22
1.UVOD
Vlada Republike Hrvatske je u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime i izmjeni uredaba (EZ) 663/2009 i (EZ) 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (tekst značajan za EGP.) (SL L 328, 21.12.2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime) usvojila Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za razdoblje od 2021. do 2030. godine (u daljnjem tekstu: NEKP). Ključni ciljevi prikazani u NEKP-u su cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za Republiku Hrvatsku za 2030. godinu, udio obnovljivih izvora energije (OIE) u bruto neposrednoj potrošnji energije i energetska učinkovitost, i to iskazana kao potrošnja primarne energije i neposredna potrošnja energije.
Ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. godine su:
•u ETS sektoru: najmanje za 43 % u odnosu na razinu iz 2005. godine,
•za sektore izvan ETS-a: najmanje za 7 % u odnosu na razinu iz 2005. godine.
Smanjenje potrošnje energije mjerama energetske učinkovitosti i veće iskorištavanje OIE ključni su za ostvarenje ciljeva dekarbonizacije, pa su postavljeni sljedeći ciljevi do 2030. godine:
•potrošnja primarne energije u 2030. godini ne smije prijeći 8,23 Mten;
•neposredna potrošnja energije u 2030. godini ne smije prijeći 6,85 Mten
•udio OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije od 39,4 %.
Uz NEKP, izrađena je i Sveobuhvatna procjena potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje u Hrvatskoj prema Prilogu VIII. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju van snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ odnosno Direktive (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (dalje u tekstu: Direktiva o energetskoj učinkovitosti). Ova je analiza pokazala da grijanje i hlađenje u Hrvatskoj predstavlja 70 % ukupne neposredne potrošnje energije u sektorima kućanstava, usluga i industrije. U sektoru kućanstava udio grijanja i hlađenja u ukupnoj neposrednoj potrošnji energije je čak 80%, u uslugama oko 60%, dok je u industriji oko 75%. Razvidno je, stoga, da su sustavi grijanja i hlađenja imaju izuzetno veliku ulogu u postizanju ciljeva dekarbonizacije i energetske učinkovitosti.
U skladu s načelom „Prvo energetska učinkovitost“, NEKP predviđa niz mjera kojima se smanjuju potrebe za toplinskom energijom, prvenstveno donošenje i provedbu programa energetske obnove zgrada. Trenutno se u skladu s NEKP-om te Dugoročnom strategijom obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine (Narodne novine br. 140/20), a sukladno Zakonu o gradnji (Narodne novine br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), izrađuju programi energetske obnove obiteljskih kuća, višestambenih zgrada te zgrada javnoga sektora, čime se obuhvaća preko 90% cjelokupnog fonda zgrada u Hrvatskoj. Cilj ovih programa je dekarbonizacija sektora zgradarstva i to kroz smanjenje toplinskih potreba zgrada, poboljšanje energetske učinkovitosti i uporabu OIE. Kroz te programe omogućit će se zamjena individualnih sustava grijanja i hlađenja sustavima koji koriste OIE na razini zgrade, ali i priključenje zgrada na postojeće i nove centralizirane toplinske sustave (CTS).
Pri tome treba istaknuti da se toplinske potrebe za grijanje i hlađenje u Hrvatskoj samo u manjem udjelu zadovoljavaju iz CTS-a – u kućanstvima CTS sudjeluje sa 6,09% u ukupnoj isporučenoj energiji za grijanje i hlađenje, u uslugama je taj udio 6,99%, a u industriji 7,35%. Energetskom obnovom zgrada, prema načelu „Prvo energetska učinkovitost“, smanjuje se potrebna energija zgrada za grijanje i hlađenje, što će omogućiti prihvat novih korisnika u postojeće CTS-e.
U tom je smislu izuzetno bitno omogućiti dekarbonizaciju postojećih CTS-a kako bi oni postali visokoučinkoviti (Visokoučinkoviti CTS, prema definiciji iz Zakona o energetskoj učinkovitosti (Narodne novine br. 127/14, 116/18, 25/20, 32/21, 41/21) je sustav koji upotrebljava najmanje 50% obnovljive energije, 50% otpadne topline, 75% topline dobivene kogeneracijom ili 50% kombinacije takve energije.) te razvoj novih CTS-a koji koriste OIE.
Što se industrijskih postrojenja tiče, potencijali kako za smanjenje potrošnje energije tako i za korištenje OIE su značajni, ali ih je teško kvantificirati zbog raznorodnosti procesa i dostupnosti podataka. Stoga je u tom sektoru potrebno poticati istodobno provedbu mjera energetske učinkovitosti i korištenja OIE, koje će biti prilagođene vrsti i potrebama proizvodnog procesa.
Upravo su ova dva segmenta energetskog sektora – centralizirani toplinski sustavi i industrija – prepoznati i u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021. – 2026. (dalje u tekstu: NPOO) kao područja u kojima je potrebno potaknuti investicije radi ostvarenja ciljeva dekarbonizacije energetskog sektora. Reformska mjera „C1.2.R1: Dekarbonizacija energetskog sektora“ predviđa provedbu investicije „C1.2.R1-I2: Poticanje energetske učinkovitosti, toplinarstva i obnovljivih izvora energije za dekarbonizaciju energetskog sektora“ koja se upravo odnosi na centralizirane toplinske sustave i industriju. NPOO kao temelj za provedbu te investicije odnosno kao kvalitativni pokazatelj predviđa upravo donošenje Programa energetske učinkovitosti za dekarbonizaciju energetskog sektora (u daljnjem tekstu: Program).
Ovaj Program podijeljen je u dva dijela. Prvi dio (poglavlje 2.) odnosi se na centralizirane toplinske sustave te prikazuje trenutnu proizvodnju toplinske energije u ovim sustavima kao i strukturu korištenih energenata. Potom se identificiraju potencijali za poboljšanje energetske učinkovitosti i korištenje OIE, prezentiraju rezultati analize troškova i koristi provedene u sklopu Sveobuhvatne procjene potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje u Hrvatskoj te se daju preporuke za provedbu mjera kojima će se doprinijeti poboljšanju energetske učinkovitosti i dekarbonizaciji centraliziranih toplinskih sustava. Za navedene mjere daju se i procjene potrebnih investicija. Drugi dio (poglavlje 3.) odnosi se na industrijska postrojenja te donosi pregled trenutne strukture potrošnje u industriji te prijedlog mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i korištenje OIE. U zaključku (poglavlje 4.) se daje krati pregled prioritetnih aktivnosti i potrebnih investicija.
Program se donosi na temelju NPOO-a, a koristit će se i kao temelj za planiranje investicija unutar višegodišnjeg financijskog okvira za korištenje europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje 2021. do 2027. godine.
Na kraju je potrebno istaknuti da ovaj Program nije jedina mjera politike Republike Hrvatske za postizanje ciljeva dekarbonizacije energetskog sektora, sektora zgradarstva i cjelokupnog gospodarstva do 2030. donosno do 2050. godine. Osim spomenutih programa energetske obnove zgrada, u tijeku je izrada Programa iskorištavanja geotermalnog potencijala u Hrvatskoj kao i Hrvatske strategije za vodik od 2021. do 2050., na temelju kojih će se donositi i dodatne mjere politike za postizanje ciljeva utvrđenih u NEKP-u.
S obzirom na kontinuirani razvoj politika i otvaranje novih mogućnosti za financiranje njihove provedbe, ovaj Program će se redovito ažurirati. Prva revizija Programa svakako će se dogoditi nakon obvezne revizije NEKP-a prema Uredbi o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime (30. lipnja 2023. za nacrt revizije odnosno 30. lipnja 2024. godine za konačnu reviziju NEKP-a). Osim toga, Program će se revidirati i prema saznanjima iz ažuriranih verzija Sveobuhvatne procjene potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje, od kojih se prva mora izraditi do konca 2025. godine u skladu s Direktivom o energetskoj učinkovitosti.
2.ENERGETSKA UČINKOVITOST I DEKARBONIZACIJA CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA
U ovom poglavlju dana je ukupna isporučena energija iz centralnih toplinskih sustava na ulazu u distribucijsku mrežu u 2019. godini u Hrvatskoj, te su prikazane tehnologije kojima se navedena isporučena energija proizvodi. Zatim je dan kratki osvrt na postojeće centralne toplinske sustave i smjer razvoja centralnih toplinskih sustava u Hrvatskoj. U nastavku se predlažu mjere za povećanje energetske učinkovitosti centralnih toplinskih sustava za sljedeća dva razdoblja: razdoblje do 2030. i razdoblje od 2031. do 2050. godine.
Na temelju ove analize su predložene potencijalne mjere energetske učinkovitosti centralnih toplinskih sustava, koje su društveno opravdane i zahtijevaju potporu, te mjere koje su isplative i ne zahtijevaju potporu.
2.1.Ukupna isporučena energija iz centralnih toplinskih sustava u 2019. godini
Ukupna isporučena energija iz centralnih toplinskih sustava (CTS) na ulazu u distribucijsku mrežu u 2019. godini iznosi 1.823,04 GWh.
Tablica 2 1 Ukupna godišnja isporučena energija na ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava u 2019. godini
Naziv energenta/tehnologije
Ukupna godišnja isporučena energija na ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava [GWh/a]
Udio [%]
CTS-kotlovi na prirodni plin
1.326,77
72,78
CTS-kotlovi na loživo ulje
34,7
1,90
CTS-kotlovi na biomasu
3,76
0,21
CTS-prirodni plin-visokoučinkovita kogeneracija
38,51
2,11
CTS-biomasa-visokoučinkovita kogeneracija
105,51
5,79
CTS-prirodni plin-kogeneracija
197,8
10,85
CTS-geotermalna energija
113,94
6,25
CTS-sunčeva energija
2,05
0,11
UKUPNO
1.823,04
100,00
Promatrajući raspodjelu ukupne godišnje isporučene energije na u ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava u 2019. godini vidljivo je da se:
•72,78 % ukupne isporučene energije proizvodi u kotlovima na prirodni plin,
•10,85 % ukupne isporučene energije proizvodi u kogeneraciji na prirodni plin,
•6,25 % ukupne isporučene energije proizvodi iz geotermalne energije,
•5,79 % ukupne isporučene energije proizvodi u visokoučinkovitoj kogeneraciji na biomasu,
•svega 2,11 % ukupne isporučene energije proizvede u visokoučinkovitoj kogeneraciji na prirodni plin.
Dakle, trenutno se u Hrvatskoj kao glavna tehnologija proizvodnih postrojenja u postojećim centralnim toplinskim sustavima koriste kotlovi na fosilna goriva (prirodni plin uglavnom, no koristi se još i loživo ulje).
U manjoj mjeri se koriste obnovljivi izvori energije, kao što su geotermalna energija, biomasa i sunčeva energija (solarni kolektori), za proizvodnju isporučene energije iz centralnih toplinskih sustava. Važno je istaknuti, da se 85,74 % ukupne godišnje isporučene energije na ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava proizvodi u Hrvatskoj izgaranjem prirodnog plina u kotlovima ili kogeneraciji ili visokoučinkovitoj kogeneraciji. Dakle, prirodni plin je svakako glavni energent koji se koristi za proizvodnju toplinske energije u centralnim toplinskim sustavima u Hrvatskoj.
2.2.Kratki osvrt na postojeće centralne toplinske sustave i smjer razvoja centralnih toplinskih sustava u Hrvatskoj
Republika Hrvatska danas ima neučinkovite centralne toplinske sustave, projektirane za visoke temperature u distribucijskim mrežama i neučinkovit, još najvećim dijelom neobnovljen stambeni i nestambeni fond. U Hrvatskoj prevladavaju centralni toplinski sustavi druge generacije, koje treba unaprijediti na sustave treće (predizolirane cijevi, kompaktne toplinske podstanice) ili četvrte generacije (pametni energetski sustavi, dvosmjerni CTS). To uključuje nove suvremene proizvodne jedinice, pristup novim obnovljivim izvorima energije, učinkovitu distribucijsku infrastrukturu, visoko učinkovite zgrade koje su obnovljene za opskrbu niskotemperaturnom toplinskom energijom, poboljšanu kontrolu sustava grijanja, te mjerenje topline s naplatom prema stvarnoj potrošnji.
Iznimno je bitno unaprjeđenje CTS-a i to prije svega smanjenjem toplinskih gubitaka u postojećoj distribucijskoj mreži (mjera ENU-17 iz NEKP-a) kao i daljnjim razvojem proizvodnih postrojenja postojećih centralnih toplinskih sustava, koji podrazumijeva integraciju obnovljivih izvora energije, te smanjivanje potrošnje fosilnih goriva (loživog ulja i prirodnog plina).
U prvom koraku do 2030. godine Hrvatska bi trebala prije svega:
•smanjiti toplinske gubitke postojeće distribucijske mreže centralnih toplinskih sustava i težiti istovremeno širenju postojeće distribucijske mreže posebno u gusto naseljenim gradskim sredinama,
•prestati koristiti kotlove na loživo ulje za proizvodnju isporučene energije iz centralnih toplinskih sustava.
U razdoblju iza 2030. godine Hrvatska bi se trebala orijentirati na modernizaciju proizvodnih postrojenja centralnih toplinskih sustava uz postizanje mogućnosti proizvodnje isporučene energije koristeći sljedeće izvore energije odnosno tehnologije:
•korištenje otpadne topline iz industrijskih postrojenja,
•korištenje geotermalnih izvora energije,
•energetsko korištenje otpada,
•korištenje Sunčeve energije (solarni kolektori za proizvodnju tople vode),
•korištenje biomase kao obnovljivog izvora energije, prije svega u visokoučinkovitoj kogeneraciji ili kao gorivo za pogon kotlova,
•korištenje prirodnog plina samo u visokoučinkovitoj kogeneraciji.
U razdoblju iza 2030. godine nužno je postepeno smanjivati potrošnju prirodnog plina, što zasigurno nije jednostavni zadatak s obzirom da je u 2019. godini 85,74 % ukupne godišnje isporučene energije na ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava proizvedeno upravo iz prirodnog plina bilo izgaranjem u kotlovima ili kogeneraciji ili visokoučinkovitoj kogeneraciji.
Nadalje, s obzirom da je Hrvatska mediteranska zemlja s izraženim potrebama za hlađenje tijekom ljeta, potrebno je potaknuti korištenje tople vode proizvedene u centralnim toplinskim sustavima kao pogonsku energiju tijekom ljeta za pogon apsorpcijskih rashladnih uređaja u zgradama veće korisne površine javne namjene. Time bi se izbjeglo korištenje kompresijskih rashladnih uređaja i dijelom riješio problem trenutno korištenih radnih tvari kod kompresijskih rashladnih uređaja, te bi se povećao rad centralnih toplinskih sustava tijekom ljeta.
Kada je riječ o korištenju otpadne topline iz postojećih industrijskih postrojenja, raspoloživoj toplinskoj energiji iz geotermalnih izvora energije, te korištenju toplinske energije iz spalionica otpada, važno je da se svi ti potencijalni izvori energije nalaze na maksimalnoj udaljenosti 15 km od centralnog toplinskog sustava. Detaljne analize potencijala za iskorištavanje energije iz ovih izvora dana je u Sveobuhvatnoj procjeni potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje u Hrvatskoj.
2.3.Prijedlog mjera povećanja energetske učinkovitosti centralnih toplinskih sustava
Mjere povećanja energetske učinkovitosti centralnih toplinskih sustava definirane su u nastavku za sljedeća dva razdoblja:
•razdoblje do 2030. godine,
•razdoblje od 2031. do 2050. godine.
Tablično i slikom dane su vrijednosti godišnje isporučene energije iz centralnih toplinskih sustava u 2019., te vrijednosti isporučene energije iz centralnih toplinskih sustava, koji bi se predloženim mjerama trebale ostvariti u 2030. i 2050. godini.
Tablica 2 2 Ukupna godišnja isporučena energija na ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava u 2019., 2030. i 2050. godini
Ukupna godišnja isporučena energija na ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava [GWh/a]
PROGRAM ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA DEKARBONIZACIJU ENERGETSKOG SEKTORA
Zagreb, studeni 2021.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
Sadržaj
SadržajI
Popis slikaII
Popis tablicaIII
1.UVOD1
2.ENERGETSKA UČINKOVITOST I DEKARBONIZACIJA CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA4
2.1.Ukupna isporučena energija iz centralnih toplinskih sustava u 2019. godini4
2.2.Kratki osvrt na postojeće centralne toplinske sustave i smjer razvoja centralnih toplinskih sustava u Hrvatskoj5
2.3.Prijedlog mjera povećanja energetske učinkovitosti centralnih toplinskih sustava7
2.4.Doprinos ostvarenju nacionalnog cilja OIE u grijanju i hlađenju15
2.5.Raspoloživi izvori financiranja16
3.ENERGETSKA UČINKOVITOST I DEKARBONIZACIJA SEKTORA INDUSTRIJE19
3.1.Ukupna isporučena energija sektoru industrije19
3.2.Prijedlog mjera povećanja energetske učinkovitosti za sektor industrije22
3.3.Raspoloživi izvori financiranja23
4.ZAKLJUČAK25
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
POPIS SLIKA
SLIKA 2 1 UKUPNA GODIŠNJA ISPORUČENA ENERGIJA NA ULAZU U DISTRIBUCIJSKU MREŽU CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA U 2019., 2030. I 2050. GODINI – SIM SCENARIJ8
SLIKA 2 3 UDIO POJEDINIH OIE U CILJANOJ BRUTO NEPOSREDNOJ POTROŠNJI ENERGIJE (IZVOR: NECP)16
SLIKA 3 1 SEKTOR INDUSTRIJE – RASPODJELA UKUPNE GODIŠNJE ISPORUČENE ENERGIJE PO ENERGENTIMA U 2019. GODINI19
SLIKA 3 2 SEKTOR INDUSTRIJE – RASPODJELA UKUPNE GODIŠNJE ISPORUČENE ENERGIJE ZA POTREBE GRIJANJA/HLAĐENJA PREMA NAMJENI20
SLIKA 3 3 SEKTOR INDUSTRIJE – RASPODJELA UKUPNE ISPORUČENE ENERGIJE ZA POTREBE GRIJANJA/HLAĐENJA PREMA VRSTAMA DJELATNOSTI21
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
POPIS TABLICA
TABLICA 2 1 UKUPNA GODIŠNJA ISPORUČENA ENERGIJA NA ULAZU U DISTRIBUCIJSKU MREŽU CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA U 2019. GODINI4
TABLICA 2 2 UKUPNA GODIŠNJA ISPORUČENA ENERGIJA NA ULAZU U DISTRIBUCIJSKU MREŽU CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA U 2019., 2030. I 2050. GODINI7
TABLICA 2 3 PREGLED PREDLOŽENIH MJERA POVEĆANJA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA8
TABLICA 2 4 MJERE POVEĆANJA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA U RAZDOBLJU DO 2030. GODINE – PREGLED POTREBNE INSTALIRANE TOPLINSKE SNAGE, UŠTEDE PRIMARNE ENERGIJE I UŠTEDE EMISIJA CO2 I POTREBNE INVESTICIJE9
TABLICA 2 5 MJERE POVEĆANJA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA U RAZDOBLJU OD 2031. DO 2050. GODINE – PREGLED POTREBNE INSTALIRANE TOPLINSKE SNAGE, UŠTEDE PRIMARNE ENERGIJE I UŠTEDE EMISIJA CO2 I POTREBNE INVESTICIJE10
TABLICA 2 6 MJERE POVEĆANJA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA U RAZDOBLJU DO 2030. I OD 2031. DO 2050. GODINE – PREGLED UŠTEDE PRIMARNE ENERGIJE I UŠTEDE EMISIJA CO2 I POTREBNE INVESTICIJE11
TABLICA 2 7 CTS ◊ REZULTATI PROVEDENE FINANCIJSKE I EKONOMSKE ANALIZE TROŠKOVA I KORISTI U RAZDOBLJU DO 2030., TE OD 2031. DO 2050. GODINE13
TABLICA 2 8 OCIJENJENI DOPRINOS TEHNOLOGIJA ZA OIE U GRIJANJU I HLAĐENJU (IZVOR: NECP)16
TABLICA 3 1 PREGLED ISPORUČENE ENERGIJE ZA POTREBE GRIJANJA/HLAĐENJA U SEKTORU INDUSTRIJE U 2019. GODINI PREMA OBRASCU PRIPREMLJENOM OD STRANE EUROPSKE KOMISIJE21
TABLICA 3 2 OKVIRNA LISTA PRIORITETNIH MJERA U SEKTORU INDUSTRIJE22
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
1.UVOD
Vlada Republike Hrvatske je u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime i izmjeni uredaba (EZ) 663/2009 i (EZ) 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (tekst značajan za EGP.) (SL L 328, 21.12.2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime) usvojila Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za razdoblje od 2021. do 2030. godine (u daljnjem tekstu: NEKP). Ključni ciljevi prikazani u NEKP-u su cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za Republiku Hrvatsku za 2030. godinu, udio obnovljivih izvora energije (OIE) u bruto neposrednoj potrošnji energije i energetska učinkovitost, i to iskazana kao potrošnja primarne energije i neposredna potrošnja energije.
Ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. godine su:
•u ETS sektoru: najmanje za 43 % u odnosu na razinu iz 2005. godine,
•za sektore izvan ETS-a: najmanje za 7 % u odnosu na razinu iz 2005. godine.
Smanjenje potrošnje energije mjerama energetske učinkovitosti i veće iskorištavanje OIE ključni su za ostvarenje ciljeva dekarbonizacije, pa su postavljeni sljedeći ciljevi do 2030. godine:
•potrošnja primarne energije u 2030. godini ne smije prijeći 8,23 Mten;
•neposredna potrošnja energije u 2030. godini ne smije prijeći 6,85 Mten
•udio OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije od 39,4 %.
Uz NEKP, izrađena je i Sveobuhvatna procjena potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje u Hrvatskoj prema Prilogu VIII. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju van snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ odnosno Direktive (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (dalje u tekstu: Direktiva o energetskoj učinkovitosti). Ova je analiza pokazala da grijanje i hlađenje u Hrvatskoj predstavlja 70 % ukupne neposredne potrošnje energije u sektorima kućanstava, usluga i industrije. U sektoru kućanstava udio grijanja i hlađenja u ukupnoj neposrednoj potrošnji energije je čak 80%, u uslugama oko 60%, dok je u industriji oko 75%. Razvidno je, stoga, da su sustavi grijanja i hlađenja imaju izuzetno veliku ulogu u postizanju ciljeva dekarbonizacije i energetske učinkovitosti.
U skladu s načelom „Prvo energetska učinkovitost“, NEKP predviđa niz mjera kojima se smanjuju potrebe za toplinskom energijom, prvenstveno donošenje i provedbu programa energetske obnove zgrada. Trenutno se u skladu s NEKP-om te Dugoročnom strategijom obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine (Narodne novine br. 140/20), a sukladno Zakonu o gradnji (Narodne novine br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), izrađuju programi energetske obnove obiteljskih kuća, višestambenih zgrada te zgrada javnoga sektora, čime se obuhvaća preko 90% cjelokupnog fonda zgrada u Hrvatskoj. Cilj ovih programa je dekarbonizacija sektora zgradarstva i to kroz smanjenje toplinskih potreba zgrada, poboljšanje energetske učinkovitosti i uporabu OIE. Kroz te programe omogućit će se zamjena individualnih sustava grijanja i hlađenja sustavima koji koriste OIE na razini zgrade, ali i priključenje zgrada na postojeće i nove centralizirane toplinske sustave (CTS).
Pri tome treba istaknuti da se toplinske potrebe za grijanje i hlađenje u Hrvatskoj samo u manjem udjelu zadovoljavaju iz CTS-a – u kućanstvima CTS sudjeluje sa 6,09% u ukupnoj isporučenoj energiji za grijanje i hlađenje, u uslugama je taj udio 6,99%, a u industriji 7,35%. Energetskom obnovom zgrada, prema načelu „Prvo energetska učinkovitost“, smanjuje se potrebna energija zgrada za grijanje i hlađenje, što će omogućiti prihvat novih korisnika u postojeće CTS-e.
U tom je smislu izuzetno bitno omogućiti dekarbonizaciju postojećih CTS-a kako bi oni postali visokoučinkoviti (Visokoučinkoviti CTS, prema definiciji iz Zakona o energetskoj učinkovitosti (Narodne novine br. 127/14, 116/18, 25/20, 32/21, 41/21) je sustav koji upotrebljava najmanje 50% obnovljive energije, 50% otpadne topline, 75% topline dobivene kogeneracijom ili 50% kombinacije takve energije.) te razvoj novih CTS-a koji koriste OIE.
Što se industrijskih postrojenja tiče, potencijali kako za smanjenje potrošnje energije tako i za korištenje OIE su značajni, ali ih je teško kvantificirati zbog raznorodnosti procesa i dostupnosti podataka. Stoga je u tom sektoru potrebno poticati istodobno provedbu mjera energetske učinkovitosti i korištenja OIE, koje će biti prilagođene vrsti i potrebama proizvodnog procesa.
Upravo su ova dva segmenta energetskog sektora – centralizirani toplinski sustavi i industrija – prepoznati i u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021. – 2026. (dalje u tekstu: NPOO) kao područja u kojima je potrebno potaknuti investicije radi ostvarenja ciljeva dekarbonizacije energetskog sektora. Reformska mjera „C1.2.R1: Dekarbonizacija energetskog sektora“ predviđa provedbu investicije „C1.2.R1-I2: Poticanje energetske učinkovitosti, toplinarstva i obnovljivih izvora energije za dekarbonizaciju energetskog sektora“ koja se upravo odnosi na centralizirane toplinske sustave i industriju. NPOO kao temelj za provedbu te investicije odnosno kao kvalitativni pokazatelj predviđa upravo donošenje Programa energetske učinkovitosti za dekarbonizaciju energetskog sektora (u daljnjem tekstu: Program).
Ovaj Program podijeljen je u dva dijela. Prvi dio (poglavlje 2.) odnosi se na centralizirane toplinske sustave te prikazuje trenutnu proizvodnju toplinske energije u ovim sustavima kao i strukturu korištenih energenata. Potom se identificiraju potencijali za poboljšanje energetske učinkovitosti i korištenje OIE, prezentiraju rezultati analize troškova i koristi provedene u sklopu Sveobuhvatne procjene potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje u Hrvatskoj te se daju preporuke za provedbu mjera kojima će se doprinijeti poboljšanju energetske učinkovitosti i dekarbonizaciji centraliziranih toplinskih sustava. Za navedene mjere daju se i procjene potrebnih investicija. Drugi dio (poglavlje 3.) odnosi se na industrijska postrojenja te donosi pregled trenutne strukture potrošnje u industriji te prijedlog mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i korištenje OIE. U zaključku (poglavlje 4.) se daje krati pregled prioritetnih aktivnosti i potrebnih investicija.
Program se donosi na temelju NPOO-a, a koristit će se i kao temelj za planiranje investicija unutar višegodišnjeg financijskog okvira za korištenje europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje 2021. do 2027. godine.
Na kraju je potrebno istaknuti da ovaj Program nije jedina mjera politike Republike Hrvatske za postizanje ciljeva dekarbonizacije energetskog sektora, sektora zgradarstva i cjelokupnog gospodarstva do 2030. donosno do 2050. godine. Osim spomenutih programa energetske obnove zgrada, u tijeku je izrada Programa iskorištavanja geotermalnog potencijala u Hrvatskoj kao i Hrvatske strategije za vodik od 2021. do 2050., na temelju kojih će se donositi i dodatne mjere politike za postizanje ciljeva utvrđenih u NEKP-u.
S obzirom na kontinuirani razvoj politika i otvaranje novih mogućnosti za financiranje njihove provedbe, ovaj Program će se redovito ažurirati. Prva revizija Programa svakako će se dogoditi nakon obvezne revizije NEKP-a prema Uredbi o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime (30. lipnja 2023. za nacrt revizije odnosno 30. lipnja 2024. godine za konačnu reviziju NEKP-a). Osim toga, Program će se revidirati i prema saznanjima iz ažuriranih verzija Sveobuhvatne procjene potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje, od kojih se prva mora izraditi do konca 2025. godine u skladu s Direktivom o energetskoj učinkovitosti.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
2.ENERGETSKA UČINKOVITOST I DEKARBONIZACIJA CENTRALNIH TOPLINSKIH SUSTAVA
U ovom poglavlju dana je ukupna isporučena energija iz centralnih toplinskih sustava na ulazu u distribucijsku mrežu u 2019. godini u Hrvatskoj, te su prikazane tehnologije kojima se navedena isporučena energija proizvodi. Zatim je dan kratki osvrt na postojeće centralne toplinske sustave i smjer razvoja centralnih toplinskih sustava u Hrvatskoj. U nastavku se predlažu mjere za povećanje energetske učinkovitosti centralnih toplinskih sustava za sljedeća dva razdoblja: razdoblje do 2030. i razdoblje od 2031. do 2050. godine.
Na temelju ove analize su predložene potencijalne mjere energetske učinkovitosti centralnih toplinskih sustava, koje su društveno opravdane i zahtijevaju potporu, te mjere koje su isplative i ne zahtijevaju potporu.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
2.1.Ukupna isporučena energija iz centralnih toplinskih sustava u 2019. godini
Ukupna isporučena energija iz centralnih toplinskih sustava (CTS) na ulazu u distribucijsku mrežu u 2019. godini iznosi 1.823,04 GWh.
Tablica 2 1 Ukupna godišnja isporučena energija na ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava u 2019. godini
Naziv energenta/tehnologije
Ukupna godišnja isporučena energija na ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava [GWh/a]
Udio [%]
CTS-kotlovi na prirodni plin
1.326,77
72,78
CTS-kotlovi na loživo ulje
34,7
1,90
CTS-kotlovi na biomasu
3,76
0,21
CTS-prirodni plin-visokoučinkovita kogeneracija
38,51
2,11
CTS-biomasa-visokoučinkovita kogeneracija
105,51
5,79
CTS-prirodni plin-kogeneracija
197,8
10,85
CTS-geotermalna energija
113,94
6,25
CTS-sunčeva energija
2,05
0,11
UKUPNO
1.823,04
100,00
Promatrajući raspodjelu ukupne godišnje isporučene energije na u ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava u 2019. godini vidljivo je da se:
•72,78 % ukupne isporučene energije proizvodi u kotlovima na prirodni plin,
•10,85 % ukupne isporučene energije proizvodi u kogeneraciji na prirodni plin,
•6,25 % ukupne isporučene energije proizvodi iz geotermalne energije,
•5,79 % ukupne isporučene energije proizvodi u visokoučinkovitoj kogeneraciji na biomasu,
•svega 2,11 % ukupne isporučene energije proizvede u visokoučinkovitoj kogeneraciji na prirodni plin.
Dakle, trenutno se u Hrvatskoj kao glavna tehnologija proizvodnih postrojenja u postojećim centralnim toplinskim sustavima koriste kotlovi na fosilna goriva (prirodni plin uglavnom, no koristi se još i loživo ulje).
U manjoj mjeri se koriste obnovljivi izvori energije, kao što su geotermalna energija, biomasa i sunčeva energija (solarni kolektori), za proizvodnju isporučene energije iz centralnih toplinskih sustava. Važno je istaknuti, da se 85,74 % ukupne godišnje isporučene energije na ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava proizvodi u Hrvatskoj izgaranjem prirodnog plina u kotlovima ili kogeneraciji ili visokoučinkovitoj kogeneraciji. Dakle, prirodni plin je svakako glavni energent koji se koristi za proizvodnju toplinske energije u centralnim toplinskim sustavima u Hrvatskoj.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
2.2.Kratki osvrt na postojeće centralne toplinske sustave i smjer razvoja centralnih toplinskih sustava u Hrvatskoj
Republika Hrvatska danas ima neučinkovite centralne toplinske sustave, projektirane za visoke temperature u distribucijskim mrežama i neučinkovit, još najvećim dijelom neobnovljen stambeni i nestambeni fond. U Hrvatskoj prevladavaju centralni toplinski sustavi druge generacije, koje treba unaprijediti na sustave treće (predizolirane cijevi, kompaktne toplinske podstanice) ili četvrte generacije (pametni energetski sustavi, dvosmjerni CTS). To uključuje nove suvremene proizvodne jedinice, pristup novim obnovljivim izvorima energije, učinkovitu distribucijsku infrastrukturu, visoko učinkovite zgrade koje su obnovljene za opskrbu niskotemperaturnom toplinskom energijom, poboljšanu kontrolu sustava grijanja, te mjerenje topline s naplatom prema stvarnoj potrošnji.
Iznimno je bitno unaprjeđenje CTS-a i to prije svega smanjenjem toplinskih gubitaka u postojećoj distribucijskoj mreži (mjera ENU-17 iz NEKP-a) kao i daljnjim razvojem proizvodnih postrojenja postojećih centralnih toplinskih sustava, koji podrazumijeva integraciju obnovljivih izvora energije, te smanjivanje potrošnje fosilnih goriva (loživog ulja i prirodnog plina).
U prvom koraku do 2030. godine Hrvatska bi trebala prije svega:
•smanjiti toplinske gubitke postojeće distribucijske mreže centralnih toplinskih sustava i težiti istovremeno širenju postojeće distribucijske mreže posebno u gusto naseljenim gradskim sredinama,
•prestati koristiti kotlove na loživo ulje za proizvodnju isporučene energije iz centralnih toplinskih sustava.
U razdoblju iza 2030. godine Hrvatska bi se trebala orijentirati na modernizaciju proizvodnih postrojenja centralnih toplinskih sustava uz postizanje mogućnosti proizvodnje isporučene energije koristeći sljedeće izvore energije odnosno tehnologije:
•korištenje otpadne topline iz industrijskih postrojenja,
•korištenje geotermalnih izvora energije,
•energetsko korištenje otpada,
•korištenje Sunčeve energije (solarni kolektori za proizvodnju tople vode),
•korištenje biomase kao obnovljivog izvora energije, prije svega u visokoučinkovitoj kogeneraciji ili kao gorivo za pogon kotlova,
•korištenje prirodnog plina samo u visokoučinkovitoj kogeneraciji.
U razdoblju iza 2030. godine nužno je postepeno smanjivati potrošnju prirodnog plina, što zasigurno nije jednostavni zadatak s obzirom da je u 2019. godini 85,74 % ukupne godišnje isporučene energije na ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava proizvedeno upravo iz prirodnog plina bilo izgaranjem u kotlovima ili kogeneraciji ili visokoučinkovitoj kogeneraciji.
Nadalje, s obzirom da je Hrvatska mediteranska zemlja s izraženim potrebama za hlađenje tijekom ljeta, potrebno je potaknuti korištenje tople vode proizvedene u centralnim toplinskim sustavima kao pogonsku energiju tijekom ljeta za pogon apsorpcijskih rashladnih uređaja u zgradama veće korisne površine javne namjene. Time bi se izbjeglo korištenje kompresijskih rashladnih uređaja i dijelom riješio problem trenutno korištenih radnih tvari kod kompresijskih rashladnih uređaja, te bi se povećao rad centralnih toplinskih sustava tijekom ljeta.
Kada je riječ o korištenju otpadne topline iz postojećih industrijskih postrojenja, raspoloživoj toplinskoj energiji iz geotermalnih izvora energije, te korištenju toplinske energije iz spalionica otpada, važno je da se svi ti potencijalni izvori energije nalaze na maksimalnoj udaljenosti 15 km od centralnog toplinskog sustava. Detaljne analize potencijala za iskorištavanje energije iz ovih izvora dana je u Sveobuhvatnoj procjeni potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje u Hrvatskoj.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
2.3.Prijedlog mjera povećanja energetske učinkovitosti centralnih toplinskih sustava
Mjere povećanja energetske učinkovitosti centralnih toplinskih sustava definirane su u nastavku za sljedeća dva razdoblja:
•razdoblje do 2030. godine,
•razdoblje od 2031. do 2050. godine.
Tablično i slikom dane su vrijednosti godišnje isporučene energije iz centralnih toplinskih sustava u 2019., te vrijednosti isporučene energije iz centralnih toplinskih sustava, koji bi se predloženim mjerama trebale ostvariti u 2030. i 2050. godini.
Tablica 2 2 Ukupna godišnja isporučena energija na ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava u 2019., 2030. i 2050. godini
Ukupna godišnja isporučena energija na ulazu u distribucijsku mrežu centralnih toplinskih sustava [GWh/a]
Naziv energenta/tehnologije
2019
SIM-2030
SIM-2050
CTS-kotlovi na prirodni plin
1.326,77
661,90
200,00
CTS-kotlovi na loživo ulje
34,70
0,00
0,00
CTS-kotlovi na biomasu
3,76
7,00
13,34
CTS-prirodni plin-visokoučinkovita kogeneracija
38,51
250,00
237,39
CTS-biomasa-visokoučinkovita kogeneracija
105,51
150,00
256,28
CTS-prirodni plin-kogeneracija
197,80
0,00
0,00
CTS-geotermalna energija
113,94
422,27
477,14
CTS-sunčeva energija
2,05
24,80
33,49
CTS-dizalice topline - pogonska električna
0,00
14,20
24,15
CTS-dizalice topline - OIE iz okoliša
0,00
48,30
82,10
CTS-otpadna toplina iz industrije
0,00
15,00
22,67
CTS-toplina iz termičke obrade otpada
0,00
130,00
195,76
UKUPNO
1.823,04