Sadržaj

1. Uvod

1.1. Kontekst (globalni okvir)

1.2. Hrvatska i Europska Unija

2. Usklađenost s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine i Nacrtom Strategije poljoprivrede do 2030. “Više od farme”

3. Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj

4. Vizija sektora mljekarstva u Republici Hrvatskoj

5. SWOT analiza

6. Ključni čimbenici u proizvodnji mlijeka

7. Ciljevi, prioriteti i mjere

Cilj 1. Povećanje broja krava u proizvodnji mlijeka

Prioritet 1.1. Očuvati gospodarstva u proizvodnji mlijeka te omogućiti diverzifikaciju proizvodnje

Prioritet 1.2. Stvaranje novih kapaciteta u proizvodnji mlijeka

Mjere u ostvarivanju cilja 1.: Očuvanje broja krava u proizvodnji mlijeka

Financijske pretpostavke za dostizanje Cilja 1

Cilj 2. Povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka po grlu i po gospodarstvu

Prioritet 2.1. Modernizacija i razvoj gospodarstava i uvođenje novih proizvodnih tehnologija u proizvodnji mlijeka

Prioritet 2.2. Unaprjeđenje proizvodnosti krava primjenom uzgojnih metoda

Mjere u ostvarivanju cilja 2.: Povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka po grlu i po gospodarstvu

Financijske pretpostavke za dostizanje Cilja 2

Cilj 3. Osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta i trženja mlijeka

Prioritet 3.1. Razvoj domaće ponude i prerade mlijeka i mliječnih proizvoda (kratki lanci opskrbe)

Prioritet 3.2. Jačanje prerade mlijeka

Prioritet 3.3. Promocija domaće proizvodnje

Mjere u ostvarivanju cilja 3. Osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta i trženja mlijeka

Financijske pretpostavke za dostizanje Cilja 3

8. Procijenjeni broj grla i proizvodnja mlijeka do 2030. godine

9. Izvori financiranja za provedbu Programa

10. Zaključak

11. Korišteni izvori

Popis tablica

Tablica 1. Broj krava svih pasmina po županijama 2019. godine

Tablica 2. Struktura isporučitelja mlijeka i broja krava na gospodarstvima isporučitelja te isporučene količine mlijeka 2021. godine

Tablica 3. Udio u otkupu 10 najvećih mljekara i ostalih otkupljivača u razdoblju od 2014. do 2019. godine

Tablica 4. Bilanca proizvodnje, uvoza i izvoza te potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda (tone) u periodu od 2012. – 2019. godine

Tablica 5. Veličina farme prema broju krava na gospodarstvu u 2021. godini

Tablica 6. Financijske pretpostavke za provedbu prioriteta iz Cilja 1. Povećanje broja krava u proizvodnji mlijeka u jednogodišnjem razdoblju provedbe Programa

Tablica 7. Ulaganja (milijuna kuna) za ostvarenje Cilja 1. Povećanje broja krava u proizvodnji mlijeka kroz godine provedbe Programa

Tablica 8. Financijske pretpostavke za provedbu mjera iz Cilja 2. Povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka u jednogodišnjem razdoblju provedbe Programa

Tablica 9. Ulaganja (milijuna kuna) za ostvarenje Cilja 2. Povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka kroz godine provedbe Programa

Tablica 10. Financijske pretpostavke za provedbu mjera iz Cilja 3. Osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta i trženja mlijeka u jednogodišnjem razdoblju provedbe Programa

Tablica 11. Ulaganja (milijuna kuna) za ostvarenje Cilja 3. Osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta i trženja mlijeka kroz godine provedbe Programa

Tablica 12. Ulaganja (milijuna kuna) za ostvarenje ciljeva kroz godine provedbe Programa

Tablica 13. Procijenjeni broj grla u govedarstvu i proizvodnja mlijeka do 2030. godine

Popis slika

Slika 1. Prikaz lanca vrijednosti mlijeka i mliječnih proizvoda

Slika 2. Udio (%) krava po regijama Hrvatske

Slika 3. Udio (%) krava po pasminama u RH u 2019. godini

Slika 4. Proizvodnja mlijeka u standardnoj laktaciji od 305 dana prema veličini stada i pasmini

Slika 5. Broj isporučitelja i otkupljene količine mlijeka (milijuna kilograma)

Slika 6. Količina otkupljenog mlijeka (kg) i udio otkupljenog mlijeka u ukupnoj količini proizvedenog mlijeka u RH

Slika 7. Ukupna proizvodnja mlijeka i broj isporučitelja mlijeka u RH

Slika 8. Broj isporučitelja mlijeka prema količinskim razredima i ukupnoj godišnjoj isporuci mlijeka (kg) u 2019. godini

Slika 9. Isporučeno mlijeko po isporučitelju (tona) i broj isporučitelja

Slika 10. Otkupljeno mlijeko (000 tona) i broj (000) krava mliječnih i kombiniranih pasmina

Slika 11. Otkup mlijeka po mjesecima

Slika 12. Broj proizvođača kravljeg mlijeka po mljekarama u razdoblju od 2014. do 2019. godine

Slika 13. Broj isporučitelja i isporučene količine mlijeka u Hrvatskoj u 2019. godini

Slika 14. Isporuka i otkup mlijeka po kravi od 2015. do 2018. godine u nekim zemljama regije i Republici Hrvatskoj

Slika 15. Ukupna potrošnja mlijeka (000 tona) i potrošnja mlijeka po stanovniku (kg)

Slika 16. Stopa samodostatnosti Republike Hrvatske u mljekarskom sektoru

Slika 17. Stopa samodostatnosti zemalja u okruženju

Popis kratica

1. Uvod

Ministarstvo poljoprivrede izradilo je nacrt Strategije poljoprivrede Republike Hrvatske do 2030. godine pod nazivom „Više od farme“. Strategija predviđa rast i razvoj poljoprivrednog sektora u cilju transformacije poljoprivrede iz sadašnjeg stanja u pokretača gospodarskog rasta Republike Hrvatske sukladno zadanim ciljevima.  

Strategija daje okvir i smjernice razvoja poljoprivrede u kojoj je govedarstvo s proizvodnjom mlijeka i mesa istaknuto kao sektor koji zahtijeva osobitu pozornost.

Strategija je temelj za izradu, provedbu, praćenje i evaluaciju svih daljnjih strateških dokumenata i planova za poljoprivredu i ruralni razvoj nakon 2020. godine. Sadrži viziju i plan strateške transformacije sektora ne samo na razini poslovanja poljoprivrednih gospodarstava, nego razmatra izazove, mogućnosti i sudionike koji utječu na širi poljoprivredno-prehrambeni sektor („Više od farme“), uključujući poljoprivrednu proizvodnju, preradu, distribuciju proizvoda, tržište i zahtjeve potrošača.

Strateška vizija za poljoprivredu oblikovana je u četiri strateška cilja: 1) povećanje produktivnosti i otpornosti poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene; 2) jačanje konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog sektora; 3) obnova ruralnog gospodarstva i unaprjeđenje uvjeta života u ruralnim područjima; i horizontalni cilj 4) poticanje inovacija u poljoprivredno-prehrambenom sektoru.

U ovom Programu prikazani su strateški ciljevi, prioriteti te mjere koji će osigurati jačanje i konkurentnost sektora proizvodnje mlijeka u narednom razdoblju. Program je strukturiran kroz tri strateška cilja: 1) Očuvanje broja krava u proizvodnji mlijeka, 2) Povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka i 3) Osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta.

Realizacijom ovog Programa procjenjuje se da će se povećati populacija krava mliječnih i kombiniranih pasmina te da će ukupna proizvodnja mlijeka u Republici Hrvatskoj biti na razini 700 milijuna litara 2030. godine.

1.1. Kontekst (globalni okvir)

Globalna kretanja roba i usluga utječu na dostupnost hrane širom svijeta. Hrana je do jednog trenutka bila toliko lokalna da ono što se dogodilo u jednom dijelu svijeta zapravo nije utjecalo puno na ono što se dogodilo drugdje u svijetu. Uslijed stvaranja globalnog tržišta, mjere poljoprivredne politike na jednom kontinentu imaju utjecaja na proizvodnju i tržište hrane na drugom kontinentu.

Izmijenjeni su i uvjeti promocije prehrambenih smjernica i marketinga hrane. Do pojave globalnih komunikacija, svaka je država mogla kontrolirati što se događa u njezinim granicama, jer nije bilo komunikacijskih kanala izvan granica. Razvojem interneta i globalnih komunikacija dostupnije je informiranje, međutim mogu se pojaviti i negativne posljedice marketinga hrane iz nepouzdanih izvora.

Globalna slika proizvodnje i tržišta se mijenja. Svijet se mijenja od lokalnog do globalnog, a ta promjena ima snažan utjecaj na sve dionike. Nekadašnji odnos ljudi prema hrani bio je taj da su živjeli blizu mjesta gdje se hrana uzgaja, znali su proizvođača ili su poznavali osobu koja je hranu dopremila od proizvođača. Nije bilo puno koraka između nastanka, pripreme i potrošnje hrane. Danas postoji mnogo više koraka između proizvođača i potrošača te je sve više ljudi koji ovise o hrani izvan svog lokalnog područja.

Mlijeko kao hrana u čitavom iznesenom kontekstu nije izuzetak, dapače industrija prerade mlijeka o kojoj ovisi većina potrošača je premašila lokalnu razinu, što može potvrditi današnja struktura mliječne prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj.

1.2. Hrvatska i Europska Unija

Restrukturiranje sektora proizvodnje mlijeka u Republici Hrvatskoj naročito je izraženo posljednjih dvadesetak godine. Na prostoru RH 2003. godine bilo je 58.815 isporučitelja mlijeka, od kojih je približno 34.000 isporučivalo manje od 6.000 kg mlijeka godišnje, a mlijeko je prikupljano na 5.119 sabirnih mjesta. Iste je godine isporučeno 527.343.188 kg mlijeka. Više od 100.000 kg mlijeka godišnje isporučilo je 191 gospodarstvo i činilo je 12,22% ukupne isporuke mlijeka.

Međutim, broj isporučitelja mlijeka bilježi značajno smanjenje u proteklom razdoblju. U 2021. godini bilježimo 3.767 isporučitelja kravljeg mlijeka (-93,59% u odnosu na 2003. godinu). Zabilježen je i pad u proizvodnji mlijeka. Ukupna količina isporučenog mlijeka u 2020 godini iznosila je 434.220.206 kg (-19,90% u odnosu na 2003.).

Struktura isporučitelja mlijeka značajno se izmijenila u promatranom razdoblju. Tijekom 2020. 68,48 % proizvođača mlijeka isporučivalo je manje od 50.000 kg mlijeka godišnje, a ukupno u isporuci sudjeluju s 13,33 % proizvedenog mlijeka, dok je 298 (6,27 %) proizvođača prosječno isporučilo više od 200.000 kg mlijeka godišnje, i sudjelovali su u ukupnoj isporuci s 60,77 % proizvedenog mlijeka.

Iz strukture gospodarstava u proizvodnji mlijeka proizlaze i prosječne količine isporučenog mlijeka po gospodarstvu koje su se tijekom 2020. kretale od 7.800 do 8.700 kg mjesečno, što je u usporedbi s podacima iz 2003. godine, kada je prosječna mjesečna isporuka bila ≈750 kg mlijeka, značajno povećanje.

Ukidanje mliječnih kvota dovelo je do povećanja proizvodnje i velikog poremećaja na tržištu, koje je unatoč poduzetim mjerama dovelo do smanjenja cijene mlijeka. Zaustavljeno plasiranje poljoprivrednih proizvoda Europske unije na tržište Ruske Federacije, dodatno je negativno utjecalo na mljekarski sektor.

U Republici Hrvatskoj veliki je utjecaj na govedarsku proizvodnju imala i pojava bolesti kvrgave kože čije se posljedice još uvijek osjete na razini cjelokupnog govedarskog sektora. U svrhu sprečavanja širenja bolesti kvrgave kože poduzeta je akcija cijepljenja goveda, koje je za posljedicu imalo smanjenje proizvodnje i ograničenje prometa stokom.

S obzirom na značaj sektora proizvodnje mlijeka i nedostatnu tehnološku zaokruženost proizvodnje, potrebno je nastaviti ulaganja u prilagodbu važećim standardima. Ulaganja u ovaj sektor proizvodnje proizlaze iz potreba podizanja konkurentnosti, tehnologije proizvodnje i uvjeta držanja goveda, prerade i trženja mlijeka i mliječnih proizvoda uz zadovoljenje visokih standarda zaštite okoliša i dobrobiti životinja, a s ciljem podizanja vrijednost govedarske proizvodnje za 20% do 2030. godine.

2. Usklađenost s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine i Nacrtom Strategije poljoprivrede do 2030. “Više od farme”

Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine kroz strateški cilj 9. „Samodostatnost u hrani i razvoj biogospodarstva“ postavlja preduvjete da hrvatski sektor proizvodnje hrane, uključujući poljoprivredu, ribarstvo i akvakulturu, proizvodi više kvalitetne hrane po konkurentnim cijenama uz održivo upravljanje prirodnim resursima i bolje upravljanje rizicima od klimatskih promjena. Podaci pokazuju da postoje prilike za rast koje se mogu ostvariti povećanjem količine i podizanjem kvalitete proizvoda, učinkovitijim povezivanjem primarne proizvodnje s prehrambeno-prerađivačkom industrijom i jačanjem pristupa tržištu, posebno u segmentima tržišta svježe hrane i visokokvalitetnih proizvoda.

Nacrt strategije poljoprivrede do 2030. “Više od farme” (u daljnjem tekstu: Nacionalna strategija poljoprivrede) predstavlja hijerarhijski viši akt strateškog planiranja u poljoprivredi te služi za oblikovanje i provedbu njezinih razvojnih politika. Ovaj Program usklađen je s razvojnim smjerovima i strateškim ciljevima (SC) definiranim u Nacionalnoj strategiji poljoprivrede:

SC I.: Povećanje produktivnosti i konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog sektora

SC II.: Jačanje održivosti i otpornosti poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene

SC III.: Obnova ruralnog gospodarstva i unaprjeđenje uvjeta života u ruralnim područjima

SC IV.: Poticanje inovacija u poljoprivredno-prehrambenom sektoru

3. Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj

Slika 1. Prikaz lanca vrijednosti mlijeka i mliječnih proizvoda

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

3.1. Broj krava u Republici Hrvatskoj

U razdoblju od 2013. do 2020. godine populacija krava smanjena je za ~25.469 grla ili 14,07%. Prema privremenim podacima MP u 2021. godini bilo je 153.147 krava što je za 1,5% manje u odnosu na 2020. godinu.

Preko 50% krava se drži u Središnjoj Hrvatskoj, pri čemu po veličini odstupaju Koprivničko-križevačka i Bjelovarsko-bilogorska županija koje drže preko 26% grla u svojim stadima (Slika 2). Najznačajniji udjel na razini Republike Hrvatske zauzima Osječko-baranjska županija sa 14,7% ukupnog broja krava. U mediteranskoj i gorskoj Hrvatskoj drži se oko 16% grla.

Slika 2. Udio (%) krava po regijama Hrvatske

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

Najznačajniji udio (po veličini stada) zauzimaju stada veličine 11 do 30 krava (28% u ukupnoj strukturi). Može se uočiti kako su županije s najvećim brojem krava u velikim stadima (stada sa preko 250 krava) Osječko-baranjska županija i Vukovarsko srijemska županija (Tablica 1).

Tablica 1. Broj krava svih pasmina po županijama 2019. godine

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

S druge strane, županije sa značajnim brojem krava (Bjelovarsko-bilogorska, Koprivničko-križevačka, Sisačko-moslavačka) imaju znatno manja stada (ili uopće nemaju stada kod kojih broj krava prelazi 250), te kod njih dominira veličina stada s 11-30 krava.

Zagrebačka županija ima najznačajniji udio izrazito malih stada (do 6 krava). Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska, Osječko-baranjska i Sisačko-moslavačka županija četiri su županije sa najvećim brojem krava. Koprivničko-križevačka, Bjelovarko-bilogorska te Sisačko-moslavačka županija imaju najviše stada od 11-30 krava, dok Osječko-baranjska županija ima najviše stada s preko 250 krava.

Tijekom 2020. godine broj krava po županijama nije se značajno promijenio. Prema podacima HAPIH-a (2021), broj krava u stadima s 1 – 5 krava se smanjio u Zagrebačkoj županiji, te je najveći broj malih stada tijekom 2020. godine na području Koprivničko-križevačke županije. Uspoređujući ukupne podatke o broju krava iz 2020. u odnosu na podatke iz 2019. uočava se da broj krava u stadima do 30 grla bilježi smanjenje, dok stada s više od 30 grla bilježe porast broja krava, poglavito u stadima od 30 do 100 grla.

Simentalska je najbrojnija pasmina krava u Republici Hrvatskoj (~61% populacije). Zastupljena je uglavnom na manjim i srednjim obiteljskim gospodarstvima. Veći dio njih su mješovita stada, gdje se sa simentalskim kravama drže i krave drugih pasmina. Prosječna veličina ovih stada je relativno mala (~10 krava).

Slika 3. Udio (%) krava po pasminama u RH u 2019. godini

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

Holstein pasmini pripada ~22% ukupne populacije krava. Uglavnom je zastupljena na srednjim i većim obiteljskim gospodarstvima, te velikim specijaliziranim farmama. Na obiteljskim gospodarstvima se uglavnom drži u mješovitim stadima (npr. skupa sa simentalskim kravama), dok se na velikim specijaliziranim farmama (250-2500 krava) uzgaja u čistim stadima.

U 2020. godini udio broja krava po pasminama nije se bitno promijenio. Udio simentalske pasmine smanjio se na 59,4%,holstein pasmina na 21,7%, dok se udio smeđe pasmine (2,2%) i križanaca (8,4%) blago povećao.

Kada se promatra proizvodnja po kravi po pasmini, može se uočiti kako je proizvodnja mlijeka holstein pasmine značajno viša u odnosu na druge pasmine, te se povećava s rastom stada. Također, i kod simentalske pasmine raste produktivnost kod većih stada (Slika 4). Navedeno implicira značajno bolju produktivnost većih stada, odnosno organiziraniju i opremljeniju proizvodnju kod srednjih i većih proizvođača mlijeka.

Slika 4. Proizvodnja mlijeka u standardnoj laktaciji od 305 dana prema veličini stada i pasmini

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

3.2. Broj isporučitelja i količine otkupljenog mlijeka

Broj proizvođača mlijeka (isporučitelja) koji mlijeko isporučuju u otkup mliječnoj industriji u Republici Hrvatskoj značajno pada od 2012. godine, te je u prosincu 2019. godine bilo 4.535 isporučitelja (smanjenje od 70% u odnosu na 2012. godinu), a tijekom čitave 2019. godine mlijeko je isporučivalo 5.473 gospodarstva. Smanjenje broja isporučitelja je rezultiralo smanjenjem otkupljene količine mlijeka, sa 602 tisuće tona u 2012. na 436 tisuća tona u 2019. godini (smanjenje od 28%). Nerazmjer u smanjenju broja isporučitelja od 70% i smanjenju količine otkupljenog mlijeka od 28% ukazuje na visoku razinu koncentracije u sektoru proizvodnje mlijeka, te značajan pad broja malih proizvođača (Slika 5).

Slika 5. Broj isporučitelja i otkupljene količine mlijeka (milijuna kilograma)

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.
Opaska MP: Podaci o broju isporučitelja u 2019. godini (4.535) u slici 5. prikazani su za prosinac 2019.
Za prethodne godine prikazan je ukupni broj isporučitelja.

Ukupno otkupljene količine mlijeka po mljekarama u 2020. godini iznosile su 434 tisuće tona, a isporučene su od ukupno 4.750 proizvođača. Tijekom 2021. godine isporučeno je 428 tisuća tona mlijeka od ukupno 3.767 proizvođača (podaci za 2021. godinu su privremeni).

Broj isporučitelja mlijeka s malih farmi je u EU 27 također bilježio trend pada u razdoblju prije uvođenja mliječnog paketa (2003. –2010. godine).

Udio otkupljenog mlijeka u Republici Hrvatskoj se održava na razini od 75%, unatoč smanjenim proizvedenim količinama i smanjenom broju isporučitelja (Slika 6). Isti omjer zabilježen je i u 2020. godini.

Slika 6. Količina otkupljenog mlijeka (kg) i udio otkupljenog mlijeka u ukupnoj količini proizvedenog mlijeka u RH

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj

Usporedba smanjenja broja isporučitelja s ukupno proizvedenim količinama mlijeka (Slika 7) ukazuje na opstanak produktivnijih primarnih proizvođača na tržištu.  

Slika 7. Ukupna proizvodnja mlijeka i broj isporučitelja mlijeka u RH

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj

Pet posto proizvođača (njih 289) koji pojedinačno isporučuju preko 200.000 kilograma mlijeka godišnje, čine gotovo 60% ukupnih isporuka mlijeka u 2019. godini (Slika 8). Najveći broj proizvođača (njih 2.447) čine većinski udio u ukupnom broju proizvođača (45%), ali sudjeluju u ukupnoj isporuci mlijeka s 14%, dok 28% proizvođača koji pripadaju najmanjem količinskom razredu sudjeluju u ukupnim isporukama sa 2%.

Prema podacima DZS, ukupna proizvodnja mlijeka tijekom 2020. godine procijenjena je na 579 tisuća tona.

Slika 8. Broj isporučitelja mlijeka prema količinskim razredima i ukupnoj godišnjoj isporuci mlijeka (kg) u 2019. godini

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

Osim toga, za manje farme vidljivo je da se njihov broj smanjuje u 2019. godini, dok se broj najvećih farmi blago povećava. Vidljiva je značajna razlika u produktivnosti između malih i velikih farmi (tj. veliki broj malih farmi s malim brojem krava i vrlo malom isporukom mlijeka, za razliku od velikih farmi).

Unatoč značajnom padu broja isporučitelja mlijeka na tržištu, (ukupno 5.473 isporučitelja 2019. godine) prosječna otkupljena količina mlijeka po proizvođaču raste na 86 tisuća kilograma mlijeka na kraju 2019. godine, što je dijelom posljedica smanjenja broja malih proizvođača (Slika 9). Isti trend je nastavljen i tijekom 2020. godine, kada je prosječna godišnja isporuka kravljeg mlijeka po isporučitelju iznosila 100.141 kg.

Slika 9. Isporučeno mlijeko po isporučitelju (tona) i broj isporučitelja

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

Broj proizvođača mlijeka koji isporučuju više od 20.000 kilograma mlijeka na godišnjoj razini pada u razdoblju od 2014. do 2018. godine, međutim prosječna isporuka kod istih primarnih proizvođača raste, što ukazuje na povećanu produktivnost.

Tablica 2. Struktura isporučitelja mlijeka i broja krava na gospodarstvima isporučitelja te isporučene količine mlijeka 2021. godine

Izvor: MP

Isporuku mlijeka većinom napuštaju mali proizvođači, koji u ukupnoj isporuci mlijeka sudjeluju s malim udjelom. Međutim, važno je naglasiti da je u govedarstvu značajno i s kojom pasminom gospodarstva sudjeluju u proizvodnji mlijeka. Veći isporučitelji povećavaju isporuku mlijeka, ali ne mogu u potpunosti kompenzirati pad proizvodnje uzorkovan izlaskom malih gospodarstava iz ove proizvodnje. Dodatno, posljedica gašenja proizvodnje mlijeka na malim gospodarstvima rezultira smanjenjem broja teladi za tov.

Smanjenje količina otkupljenog mlijeka u periodu 2012.–2019. prati i pad broja krava (Slika 10). Dok se količina otkupljenog mlijeka smanjuje sa 602 tisuće tona na 435 tisuća tona (27,7%), broj krava mliječnih i kombiniranih pasmina se smanjuje sa 181.000 u 2012. godini na 130.025 krava u 2019. godini, što predstavlja pad od 28,2%.

Slika 10. Otkupljeno mlijeko (000 tona) i broj (000) krava mliječnih i kombiniranih pasmina

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

Kada se promatra mjesečno kretanje otkupa mlijeka u razdoblju od 2009. do 2019. godine, vidljivo je da je prosječni mjesečni otkup na najnižoj razini u 2019. godini te da razina otkupa bilježi kontinuirani trend pada iz mjeseca u mjesec (Slika 11).

Slika 11. Otkup mlijeka po mjesecima

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

Prosječna mjesečna količina otkupa u 2019. iznosi oko 36 tisuća tona, dok se tijekom 2020. godine kretala po mjesecima između 33,5 i 38,8 tisuća tona, a tijekom 2021. između 32,2 i 39,6 tisuća tona.

U otkupu mlijeka je prisutna iznimno visoka koncentracija otkupljivača (Tablica 3), te 10 najvećih otkupljivača sudjeluje u otkupu sa čak 97% mlijeka na tržištu, od čega 2 najveća otkupljivača sudjeluju u 71% otkupa što ukazuje na visoku ovisnost o nekoliko domaćih mljekara.

Tablica 3. Udio u otkupu 10 najvećih mljekara i ostalih otkupljivača u razdoblju od 2014. do 2019. godine

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

Najznačajniji udio zauzima Dukat (42%), a slijede ga Vindija (29%) i Belje (11%). Izlaskom Megglea sa tržišta, koncentracija otkupa tri glavna otkupljivača se očekivano povećava. Analiza trenda ukazuje na stabilnost na tržištu u smislu udjela najznačajnijih otkupljivača mlijeka, ali i povećan rizik u slučaju nepovoljnog tržišnog kretanja, te potencijalnog odlaska prerađivača s tržišta (npr. Meggle).

Osim značajne koncentracije u otkupljenim količinama mlijeka, vidljivo je i da velik broj primarnih proizvođača (oko 2/3) ovisi o nekoliko najvećih prerađivača na tržištu (Slika 12); od ukupno 5.473 proizvođača u 2019. godini:

-41% ih isporučuje mlijeko Dukatu,

-20% ih isporučuje mlijeko Vindiji.

Udio najznačajnijih otkupljivača tijekom 2020. godine nije se znatnije mijenjao, te su Dukat (42,7%), Vindija (30,4%) i Belje (11%) i nadalje najznačajniji otkupljivači (HAPIH, 2021)

Slika 12. Broj proizvođača kravljeg mlijeka po mljekarama u razdoblju od 2014. do 2019. godine

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

3.3. Struktura proizvodnje mlijeka po županijama

U otkupljenim količinama najznačajniji udio (preko 79% otkupljenih količina) zauzimaju četiri županije: Osječko-baranjska, Bjelovarsko-bilogorska, Koprivničko-križevačka, te Vukovarsko-srijemska županija. Proizvođači (isporučitelji mlijeka prema mljekarama) koji isporučuju manje od 50.000 kilograma godišnje su najznačajniji, te su najzastupljeniji u Koprivničko-križevačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Uz Zagrebačku županiju, to su ujedno županije koje prednjače po broju proizvođača koji isporučuju više od 50.000 kilograma godišnje (Slika 13).

Slika 13. Broj isporučitelja i isporučene količine mlijeka u Hrvatskoj u 2019. godini

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

U 2020. godini struktura isporuke mlijeka po županijama se nije promijenila u odnosu na 2019. godinu, te i dalje najznačajniji udio zauzimaju četiri županije Osječko-baranjska, Bjelovarsko-bilogorska, Koprivničko-križevačka i Vukovarsko-srijemska županija (HAPIH, 2021).

3.4. Prerada mlijeka na vlastitom gospodarstvu

Prerada i stavljanje mlijeka i mliječnih proizvoda na tržište odvija se u objektima koji moraju udovoljiti zahtjevima za objekte propisanima Pravilnikom o registraciji i odobravanju objekata te o registraciji subjekata u poslovanju s hranom („Narodne novine“, 123/2019 i 3/2021).

U Upisniku registriranih objekata u poslovanju s hranom životinjskoga podrijetla kojeg vodi Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane registriran je 1.141 objekt za preradu mlijeka s vlastitog gospodarstva. U Republici Hrvatskoj odobreno je 11 objekata za preradu (kravljeg) mlijeka proizvedenog na vlastitom gospodarstvu.

3.5. Isporuka i otkup mlijeka po kravi

Postoji značajan prostor za poboljšanjem produktivnosti u proizvodnji mlijeka, s obzirom da u Hrvatskoj proizvodnja po kravi iznosi nešto više od 4,5 tisuće kilograma mlijeka po grlu, te je navedena isporuka u otkup značajno niža u odnosu na prosjek zemalja u regiji, a posebno u odnosu na Češku, Mađarsku i Slovačku. U svim promatranim godinama, isporuka mlijeka po grlu je ispod prosjeka naprednih zemalja, pri čemu Bugarska i Rumunjska imaju niže pokazatelje (Slika 14).

Slika 14. Isporuka i otkup mlijeka po kravi od 2015. do 2018. godine u nekim zemljama regije i Republici Hrvatskoj

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.
Napomena uz Sliku 13: Izvor podataka koje je objavila Europska komisija se bazira na podacima od DG AGRI-a, izračunatima na bazi proizvodnje mlijeka mliječnih krava i pregleda stoke iz prosinca, a na temelju EUROSTAT podataka. Za 2018. godinu isporučena količina okvirno odgovara omjeru proizvodnje od 600.000 tona proizvedenog mlijeka i 137.000 muznih krava.

Prema podacima DZS, izračunata proizvodnja po mliječnoj kravi u Republici Hrvatskoj tijekom 2019. godine iznosila je 4.474 kg, koju je proizvelo 130.025 krava. Tijekom 2020. godine proizvodnja po kravi iznosila je 5.274 kg, a izračunata je na bazi 109.807 muznih krava (metodologija vođenja podataka o broju muznih krava promijenjena je tijekom 2020. godine).

3.6. Bilanca (potrošnja, otkup, izvoz i uvoz)

S druge strane potrošnja mlijeka u tonama raste značajno u odnosu na 2012. godinu (16%) što ukazuje na nedovoljnu samodostatnost mliječnog sektora u Hrvatskoj za stanovnike RH (Slika 15).  

Slika 15. Ukupna potrošnja mlijeka (000 tona) i potrošnja mlijeka po stanovniku (kg)

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

Može se uočiti kako pada proizvodnja, dok potrošnja raste, te se razlika nadoknađuje kroz uvoz.

Tablica 4. Bilanca proizvodnje, uvoza i izvoza te potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda (tone) u periodu od 2012. – 2019. godine

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

Iz tablice 4 vidljivo je kako proizvodi s većom dodanom vrijednošću (na primjer maslac, sirevi) čine znatno manji udio u proizvedenim količinama.

3.7. Samodostatnost u proizvodnji mlijeka

Stopa samodostatnosti predstavlja mogućnost zemlje da opskrbljuje potražnju za mlijekom unutar zemlje vlastitim proizvodnim kapacitetima. Hrvatska iz vlastite proizvodnje podmiruje dio godišnje potrebe za mlijekom i mliječnim prerađevinama. Udio uvoza sirovog mlijeka kojeg uvoze mljekare zbog nedostatnih količina mlijeka iz domaće proizvodnje se smanjuje, a istovremeno je uvoz gotovih visokokvalitetnih mliječnih proizvoda u porastu.

Od ukupno prerađenih 612 tisuća tona mlijeka, proizvede se 489 tisuća tona mliječnih proizvoda (80% od prerađenih tona). Najznačajniji udio zauzima mlijeko za piće (61%), a slijedi proizvodnja fermentiranih proizvoda s udjelom od 19%.

Stopa samodostatnosti u mljekarskom sektoru u Hrvatskoj pada u promatranom periodu (2016. –2019. godina) sa 56,9% na 48,7% (Slika 16), što je značajno niže od stope samodostatnosti na razini EU koja prelazi 115,40% u 2019. godini.

Podaci o stopi samodostatnosti tijekom 2020. godine ukazuju na blago povećanje, te je stopa samodostatnosti iznosila 51,42% (CLAL, 2022).

Slika 16. Stopa samodostatnosti Republike Hrvatske u mljekarskom sektoru

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.
Napomena uz Sliku 15: Stopa samodostatnosti = Isporuke mlijeka / Domaća potrošnja u ekvivalentu mlijeka (EM)
Domaća potrošnja u ekvivalentu mlijeka (EM) = Isporuke mlijeka + Uvoz u EM –Izvoz u EM. Uvoz sira je također uključen (nije uključen samo indirektno kao npr. u pekarskim proizvodima).

U usporedbi sa zemljama u okruženju, Hrvatska je po stopi samodostatnosti značajno ispod razine odabranih usporednih zemalja. Slovenija, Slovačka i Češka bilježe viškove, dok Bugarska bilježi znatno nižu stopu samodostatnosti od 67,45% u odnosu na druge promatrane zemlje (Slika 17).

Slika 17. Stopa samodostatnosti zemalja u okruženju

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

Slovenija i Mađarska, koje bilježe znatno višu stopu samodostatnosti, ujedno su dvije najznačajnije zemlje izvoznice mlijeka i mliječnih proizvoda u Republiku Hrvatsku.

4. Vizija sektora mljekarstva u Republici Hrvatskoj

Povećana produktivnost sektora mljekarstva kroz rast proizvodnje i prerade mlijeka proizvedenog na hrvatskim farmama uz stalno poboljšavanje dobrobiti životinja na famama, održivo upravljanje resursima, bolji položaj proizvođača i prerađivača mlijeka te povećanje potrošnje domaćih proizvoda s dodanom vrijednošću.  

5. SWOT analiza

SWOT analiza prikazana je u publikaciji „Više od farme”, koja predstavlja strategiju i viziju razvoja hrvatske poljoprivrede u razdoblju od 2020. do 2030. godine. Izdvojen je i prilagođen opis stavki koje su primjenjive na mljekarski sektor u Republici Hrvatskoj. 

Prilagođeno iz KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj i Više od farme. Prijedlog nacrta Strategije poljoprivrede. Hrvatska 2020. – 2030.

6. Ključni čimbenici u proizvodnji mlijeka

a. Poljoprivredni proizvođači

U Republici Hrvatskoj su procesi depopulacije ruralnih prostora i odseljavanja radno sposobnog stanovništva prisutni godinama. Depopulacija ima višestruke učinke na sektor mljekarstva, a najznačajniji je sve manji broj radno sposobnog stanovništva koji sudjeluje u proizvodnji mlijeka, te manjak radne snage. Na ovaj proces nema utjecaj samo poljoprivreda, već se treba gledati u širem kontekstu života pojedinaca i obitelji u ruralnim, a pogotovo udaljenim, slabije povezanim sredinama.

Uz osiguravanje optimalnih životnih uvjeta, potrebno je poticati lokalnu i regionalnu povezanost stanovnika, a koja bi trebala obuhvaćati jačanje aktivnosti u osnivanju proizvođačkih organizacija te udruga uz kontinuiranu podršku savjetodavnih službi.

Iz Analize sektora predstavljene u prethodnim poglavljima ovog Programa razvidna je niska dohodovnost proizvođača mlijeka, stoga je neophodno potaknuti promjene na gospodarstvima kako bi se povećala produktivnost po proizvodnoj jedinici kroz veću specijalizaciju, a na dijelu gospodarstava i diverzifikaciju aktivnosti.

b. Mladi poljoprivrednici

Republika Hrvatska je i poput većine zemalja Europske unije suočena sa nepovoljnom dobnom strukturom nositelja poljoprivrednih gospodarstava. Primarna proizvodnja mlijeka je zahtjevan posao koji mnogi proizvođači zovu i načinom života. Sa ciljem podizanja atraktivnosti primarne proizvodnje mlijeka, a ujedno i smanjenje ovisnosti o radnoj snazi koja u posljednjem razdoblju postaje sve veća prepreka širenju poslovanja, modernizacija farmi korištenjem naprednijih tehnologija poput robotizacije mužnje i izgnojavanja, digitalizacija prikupljanja i obrade podataka na farmama, predstavlja način kako povećati atraktivnost poslovanja u sektoru primarne proizvodnje mlijeka. Mogućnost razvoja novih, inovativnih proizvoda s višom dodanom vrijednosti je također jedan izazov za mlade proizvođače s ambicijom direktne prodaje proizvoda. Dodatno, mladi poljoprivrednici su u poziciji koristiti i uvećani povrat bespovratnih sredstava iz Programa ruralnog razvoja kao i mogućnost ostvarivanja dodatnog plaćanja za mlade poljoprivrednike.

c. Infrastruktura

Za uspješnu poljoprivrednu proizvodnju neophodna je primjerena i funkcionalna infrastruktura  na svim razinama: od farme preko lokalne i regionalne sredine do razine države, što ukazuje na potrebu sinergijskog djelovanja jedinica lokalne i regionalne samouprave (JL(R)S) i institucija na državnoj razini.

Kroz zajedničke programe potrebno je unaprijediti komunalnu infrastrukturu (struja, voda, odvodnja, plin,… ), cestovnu, željezničku, informatičku povezanost, potaknuti izgradnju i stavljanje u funkciju skladišta, distribucijskih / otkupnih / prerađivačkih centara te transportne logistike.

d. Zemljište  

Poljoprivredno zemljište osnova je stočarske proizvodnje, pa tako i mlijeka. Isto tako, bitni su i uvjeti izgradnje objekata, bilo za proizvodnju ili za preradu i plasman proizvoda. Iz Analize lanca vrijednosti mlijeka i mliječnih proizvoda (KPMG, 2021) proizlazi da je prosječna veličina poljoprivrednog zemljišta povezanog s gospodarstvima u proizvodnji mlijeka relativno niska. Dodatno, mala gospodarstva (do 10 ha) s rascjepkanim poljoprivrednim površinama čine više od 50% svih gospodarstava.

Prema podacima Eurostata iz 2016. godine, indikativna analiza ukazuje da je prosječna površina po UG u Hrvatskoj iznosila 0,58 ha, što je na razini 73% u odnosu na zemlje EU 15. Kako bi se postigla konkurentnost, produktivnost u proizvodnji mlijeka trebala bi se dovesti na razinu produktivnosti postignutu u zemljama iz kojih RH uvozi najviše mlijeka. Za osiguravanje hranidbenih potreba (voluminozna hrana) s vlastitog gospodarstva potrebno je raspolagati s 1,0 ha oranice ili livade, ili najmanje 2,0 ha pašnjaka ili najmanje 3,3 ha krških pašnjaka po uvjetnom grlu ovisno o regiji u kojoj se odvija proizvodnja (Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Narodne novine 20/2018). Analizom lanca vrijednosti mlijeka i mliječnih proizvoda (KPMG, 2021) procjenjuje se da bi za 130 tisuća mliječnih krava kojima Hrvatska raspolaže, bilo potrebno osigurati između 195.000 i 260.000 ha poljoprivrednog zemljišta (pretežito oranica za uzgoj ratarskih kultura potrebnih za proizvodnju stočne hrane, ali i pašnjake i trajne travnjake za pašnjački način uzgoja i proizvodnju mlijeka).

e. Izgradnja farmi  

Analizom lanca vrijednosti mlijeka i mliječnih proizvoda (KPMG, 2021) konstatira se da u nekim područjima Republike Hrvatske dolazi do problema prilikom izgradnje farmi.

Farme se mogu graditi na lokaciji koja mora biti na području i u zoni koja u odnosu na vrstu proizvodnje i ekološke čimbenike neće ugrožavati ili biti ugrožena od stambenih i drugih objekata u okolini. Izgradnja farmi mora biti usklađena s posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i zaštite okoliša .

Uslijed složenosti postupka ishođenja potrebne dokumentacije predlaže se uspostavljanje „one-stop-shop-a” za sve administrativne zahtjeve.

f. Grla – krave u proizvodnji mlijeka

Kako bi se povećala proizvodnja mlijeka, potrebno je prije svega osigurati razvoj postojećih gospodarstava, te ulazak novih gospodarstava u proizvodnju mlijeka.

U Republici Hrvatskoj postoji kapacitet za povećanje proizvodnje po grlu, ali ovisi o inovacijama, o primjeni selekcijskih metoda (kontrole mliječnosti, genotipizacije), o unaprjeđivanju uvjeta hranidbe i upravljanja stadima (reprodukcija, zdravlje), te je nužno osigurati stručnu podršku primjerenu svakom gospodarstvu (individualna savjetovanja, grupna savjetovanja).  

Inovacije i digitalizacija su nužnost, prije svega u upravljanju i radu na farmi. Sve je učestaliji problem manjka radne snage na mliječnim farmama. Jedno od rješenja koje se nameće su ulaganja u procese automatizacije (npr. robotska mužnja) te digitalizacije.

Jedan dio gospodarstava nema mogućnosti proširivanja opsega proizvodnje ili povećavanja broja grla, najčešće uslijed ograničenja u prirodnim resursima (zemljište). Za takva mala i srednja gospodarstva u proizvodnji mlijeka moguće su promjene u pristupu proizvodnji, u skladu sa smjernicama razvoja poljoprivrede u narednom sedmogodišnjem razdoblju (Europski zeleni plan, strategije „Od polja do stola“ te Strategije bioraznolikosti) kroz koje se, između ostalog, potiče prelazak na zelenu, održivu, ekološku poljoprivredu.  

Stručne, tehničke i upravljačke vještine vrlo su važne za postizanje tehnoloških i ekonomskih rezultata. Proizvodnja mlijeka je složena, s brojnim interakcijama u proizvodnom procesu. Mnoge upravljačke odluke utječu ne samo na trenutnu proizvodnju već i na proizvodni kapacitet dugoročno. S rastom farmi, zahtijeva se i usvajanje različitih vještina, stoga je nužno osigurati razvoj istih.

Sve aktivnosti koje se provode uključujući savjetodavne usluge, poboljšavanje hranidbe, reprodukcije i uvjeta držanja grla te procese automatizacije i digitalizacije, trebaju biti u funkciji povećanja produktivnosti grla, a time i farmi u cjelini.

g. Financije – izvori financija, porezi

Razvoj proizvodnje mlijeka na gospodarstvima zahtijeva ulaganja u podizanje tehnološke razine farmi (mužnja, hranidba i kapaciteti za skladištenje hrane, informatizacija i sl.). Nameće se pitanje koliko su naša gospodarstva financijski vitalna i koliko bi mogla ulagati u daljnje unaprjeđenje svoje proizvodnje, odnosno kako mogu doći do kreditnih sredstava.

Kompleksnost sektora mljekarstva, od uvjeta proizvodnje mlijeka na farmama do otkupa, prerade i trženja mlijeka i mliječnih proizvoda uvjetovala je angažiranje konzultantske tvrtke KPMG na izradi dokumenta „Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj“.

Prema podacima dobivenim kroz Analizu lanca vrijednosti mlijeka i mliječnih proizvoda (KPMG, 2021), okvirni iznosi ulaganja u opremanje staja po jednom ležištu za krave kreće se od 1.800 do 2.300 €, a ulaganja u izgradnju i opremanje samostojećeg izmuzišta po jednom muznom mjestu približno 6.000 €. Cijena jednog robota koji je dostatan za mužnju 50-70 krava, kreće se od 100.000 do 120.000 €, uz osiguravanje tehničkih preduvjeta za korištenje istih.

Izračun je rađen na bazi troška jednog ležišta po uvjetnom grlu na mliječnoj farmi. U troškove ležišta ušla su sva nužna ulaganja koja će omogućiti tehnološki zaokruženu cjelinu za farmu. Neka od tih ulaganja uključuju cijene za uređenje dvorišta farme, troškove nabave i korištenja mehanizacije za pripremu hrane, hranidbenog prostora, opreme za mužnju i hlađenje mlijeka, i mnoge druge.

Na temelju izračuna (KPMG, 2021), po uvjetnom grlu potrebno je planirati investiciju od 7.000 €. Ciljano povećanje vrijednost govedarske proizvodnje za 20% do 2030. godine, može se postići sa 100.000 krava na farmama, što implicira da bi ukupni iznos ulaganja iznosio 700 milijuna €. Uz pretpostavku da svaka od postojećih farmi posjeduje najmanje 50% potrebne opreme, iznos potrebnog ulaganja smanjuje se na konačni iznos od 350 milijuna €. Investicija od 350 milijuna € modernizirala bi farme proizvođača mlijeka te podigla konkurentnost domaće proizvodnje mlijeka.

Prema mišljenju autora studije Analiza lanca vrijednosti mlijeka i mliječnih proizvoda (KPMG, 2021), a na temelju provedenih intervjua primarnih proizvođača mlijeka, predložene su moguća unaprjeđenja sustava financiranja:

- osnivanje Agro-banke koja bi kreditirala poljoprivredu kroz posebne linije prilagođene poljoprivrednoj proizvodnji.

- Iz sredstava HBOR-a potrebno je osigurati posebne linije za iznose vlastitog učešća koje poljoprivrednici moraju osigurati uz dobivena sredstva iz fondova.

- Proizvođači su suočeni s problemom financiranja obrtnih sredstava za kojima imaju potrebu, zbog izrazite sezonalnosti poslovanja. Proizvođačima su bitna veća obrtna sredstva kako bi mogli kupovati stočnu hranu kada je najjeftinija (uglavnom odmah nakon berbe).

- Povećati obrtni kapital farmera – HBOR – olakšati dostupnost novca i posebne uvjete koje poljoprivredna proizvodnja može podnijeti.

- Potrebno je investirati u OIE, kako bi se kroz dodatni prihod povećao dohodak proizvođača.

Prema mišljenju predstavnika prerađivačke industrije prerađivači u pravilu imaju politiku financiranja svojih kooperanata. Međutim, potrebno je osigurati prerađivačima posebne investicijske kredite za nabavu opreme i modernizaciju te osigurati financiranje za ulaganje u OIE i digitalizaciju.

Osim ulaganja u primarnu proizvodnju i postojeću preradu, treba osigurati ulaganja u male prerađivačke kapacitete, pogotovo na prostorima koja nisu dostatno pokrivena otkupom mlijeka. Ulaganja u preradu trebaju biti praćena odgovarajućim razvojem infrastrukture (cestovna povezanost, skladišta, prodajni kanali).

Osnaživanje prerađivačke industrije je neophodno kroz procese razvoja novih proizvoda s dodanom vrijednošću. Za ista su potrebna ulaganja u očuvanje i modernizaciju postojećih prerađivačkih kapaciteta te u istraživanja i razvoj.

Analiza lanca vrijednosti mlijeka i mliječnih proizvoda (KPMG, 2021) ukazuje da na konkurentnost primarnih proizvođača i prateće prerađivačke industrije značajan utjecaj imaju i porezne politike, prvenstveno kroz visinu poreznog opterećenja.

h. Prerađivačka industrija

Očuvanje i modernizacija postojećih i razvoj novih prerađivačkih kapaciteta je nužnost budući da najveći udio proizvedenog mlijeka sa gospodarstava specijaliziranih za proizvodnju mlijeka otkupljuje prerađivačka industrija. Osim ulaganja u prerađivačke kapacitete, nužno je planirati ulaganja u razvoj tržišta i trženje mlijeka i mliječnih proizvoda.  

i. Udruživanje u proizvođačke i sektorske organizacije 

Neuređenost tržišta se u svim sektorima primarne poljoprivredne proizvodnje ali u kasnijim fazama prerade hrane navodi kao jedan od gorućih problema. Primarni poljoprivredni proizvođači se nalaze u nepovoljnijem položaju na tržištu te bi svoju poziciju mogli ojačati kroz udruživanje. Potreba o udruživanju primarnih poljoprivrednih proizvođača je sveprisutna i o njoj se vodi mnogo razgovora. Udruživanje je definirano i regulirano Uredbom o zajedničkoj organizaciji tržišta (Uredba EU br, 1308/2013), a u Republici Hrvatskoj je navedena regulativa preuzeta kroz Pravilnik o proizvođačkim organizacijama i drugim oblicima udruženja primarnih poljoprivrednih proizvođača (NN 87/2020 i 127/2020).  

Proizvođačka organizacija je udruženje primarnih poljoprivrednih proizvođača koji se bave proizvodnjom jednog ili više proizvoda iz jednog ili više sektora poljoprivredne proizvodnje u skladu Uredbom o zajedničkoj organizaciji tržišta (Uredba EU br, 1308/2013), osnovana na inicijativu istih, kojoj su isti dobrovoljno pristupili i čije poslovanje isti kontroliraju na demokratičan i nediskriminatoran način, a sa svrhom unaprjeđenja vlastitog poslovanja i povećanja tržišne konkurentnosti.

Sukladno navedenoj zakonskoj regulativi, neki od modela udruživanja koji u razvijenim zemljama Europske unije daju izvrsne rezultate, su udruživanja u proizvođačke i sektorske organizacije.

Udruživanje proizvođača u proizvođačku organizaciju donosi brojne materijalne i nematerijalne koristi svojim članovima.

Na inicijativu proizvođačke/ih organizacije uključenjem sektora prerade, a poželjno i trgovine može se pristupiti osnivanju sektorskih organizacija koje predstavljaju složeniji, vertikalni, oblik udruživanja. Sektorske organizacije obavljaju neke od sljedećih aktivnosti:

- poboljšanje poznavanja i transparentnosti proizvodnje i tržišta, uključujući objavljivanje sažetih statističkih podataka o troškovima proizvodnje, cijenama, uključujući, prema potrebi, indekse cijena, opseg i trajanje prethodno sklopljenih ugovora, te pružanjem analiza potencijalnih budućih kretanja na tržištu na regionalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini;

- predviđanje proizvodnog potencijala i bilježenje javnih tržišnih cijena;

- pomoć u boljem usklađivanju načina plasiranja proizvoda na tržište, pogotovo kroz istraživačke studije i tržišna istraživanja;

- istraživanje potencijalnih izvoznih tržišta;

- sastavljanje standardnih obrazaca ugovora, sukladnih pravilima Unije, za prodaju poljoprivrednih proizvoda kupcima i/ili za nabavu prerađenih proizvoda distributerima i trgovcima u maloprodaji, uzimajući u obzir potrebu da se postignu pošteni uvjeti konkurentnosti i da se izbjegne narušavanje tržišta;

- promicanje potrošnje proizvoda na unutarnjem tržištu i vanjskim tržištima i/ili pružanje informacija o tim proizvodima, itd.

j. Uzgojna udruženja

Uzgojno udruženje je bilo koja udruga uzgajivača, uzgojno društvo ili javno tijelo osim nadležnih tijela, koje je priznalo nadležno tijelo države članice u skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe (EU) 2016/1012 Europskog parlamenta i vijeća u svrhu provedbe uzgojnih programa na uzgojno valjanim životinjama čistih pasmina upisanima u matične knjige koje ono vodi ili utemeljuje.

U sektoru mliječnog govedarstva u Republici Hrvatskoj djeluju dva priznata saveza uzgajivača goveda: Savez udruga hrvatskih uzgajivača Holstein goveda (SUHUH-a) i Hrvatski savez uzgajivača simentalskog goveda (HUSIM). Savez udruga hrvatskih uzgajivača Holstein goveda (SUHUH) je priznato uzgojno udruženje rješenjem Ministarstva poljoprivrede od 22. srpnja 2019. kojim postaje krovna organizacija uzgajivača goveda Holstein pasmine koja djeluje na cjelokupnom području Republike Hrvatske. Cilj Saveza je promicanje i genetsko unapređivanje domaćih životinja provođenjem uzgojnog programa, te zadovoljavanje zajedničkih interesa članica Saveza. Hrvatski savez uzgajivača simentalskog goveda (HUSIM) je priznato uzgojno udruženje rješenjem Ministarstva poljoprivrede od 22. srpnja 2019. godine te mu je odobrena provedba uzgojnog programa za cjelokupnu simentalsku pasminu u Republici Hrvatskoj. Središnji savez hrvatskih uzgajivača simentalskog goveda (HUSIM) obuhvaća 29 uzgajivačkih udruga povezanih u 11 saveza županijskih udruga. Uspješno provodi genotipizaciju teladi te uzgoj bikova za umjetno osjemenjivanje.  

Potrebno je osnažiti rad priznatih uzgojnih udruženja te poticati primarne proizvođače mlijeka za uključivanje i aktivan rad u okviru isti.

k. Razvoj tržišta i promotivne te informativne aktivnosti (proizvodi – plasman)

Plasman proizvoda realizira se i sada na više razina, od kojih su neke tek u začecima, a neke su bolje razvijene. Dosta je ovisan i o lokalnoj sredini.

Plasman proizvoda na razini farme jest zaokruženi proces koji treba obuhvatiti proizvodnju, doradu, preradu i trženje izravno potrošaču, uz razvoj novih proizvoda s dodanom vrijednosti. Preduvjet za razvoj i širenje izravne prodaje je postojanje logistike za preradu, čuvanje, transport i marketing.

Nužno je osnažiti i promovirati udruživanje proizvođača u zadruge i/ili proizvođačke organizacije, čime se jača njihova pregovaračka pozicija, a time i povećava sigurnost proizvodnje. Proizvođačke organizacije mogu unaprijediti poziciju primarnih proizvođača objedinjavanjem ponude.

Udruživanjem dionika u lancu opskrbe hranom olakšava se otvaranje novih kanala prodaje za prepoznatljive proizvode s dodanom vrijednošću (hoteli, restorani, specijalizirana prodajna mjesta, a i vanjska tržišta koja prepoznaju takve proizvode).

U suradnji s jedinicama lokalne samouprave, uz poticanje udruživanja, potrebno je poticati razvoj manjih lokalnih prerađivačkih objekata (mljekare, sirane, kušaone i sl.) kroz ulaganja u revitalizaciju tradicionalnih i lokalnih proizvoda i njihov marketing te kroz ulaganja u prijelaz na „zelenu“ i ekološku poljoprivredu.

Veći dio proizvedenog mlijeka i nadalje ostaje za prodaju izravno otkupljivačima, te su potrebna ulaganja u sustave čuvanja (hlađenja) i transporta sirovog mlijeka od mjesta proizvodnje do mjesta prerade.

Plasman proizvoda s dodanom vrijednošću izravno ovisi i o kupovnoj moći potrošača. Porastom prihoda, povećava se potrošnja takvih proizvoda.

l. Obnovljivi izvori energije na farmama

S obzirom na veliki broj tehničkih opcija i sistemskih rješenja za korištenje obnovljive energije na farmama u kombinaciji s različitim veličinama i vrstama farmi (broj grla, zemljišne površine prema načinu korištenja) i okolišnim uvjetima (klima, tlo, infrastruktura) daljnji razvoj korištenja obnovljive energije na farmama vjerojatno će poprimiti različite oblike i puteve.

Razvoj bioplinskih postrojenja, te korištenje energije sunca i vjetra također sve više zahtijevaju mjere podrške u pogledu prostornog planiranja, infrastrukture i različitih poslovnih modela.

U skladu s nacrtom Strategije poljoprivrede Republike Hrvatske do 2030. godine „Više od farme“ prioritetna poboljšanja ruralne infrastrukture i usluga, između ostalog, uključivat će i obnovljive izvore energije, postrojenja za proizvodnju obnovljivih izvora energije (biodigestori i fotonaponske ploče na objektima koji su smješteni na poljoprivrednim gospodarstvima).

m. Europski zeleni plan

Europski zeleni plan uključuje dvije ključne strategije: Strategiju od polja do stola i Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. Obveze i ciljevi najavljeni u ovim strategijama zahtijevaju prilagodbe duž cijelog lanca, počevši od sektora poljoprivrede, prerade hrane i maloprodaje, pa do prehrambenih usluga i obrazaca potrošnje (Izvor: Barreiro-Hurle i sur., 2021).

Strategijom od polja do stola se namjerava preusmjeriti postojeći prehrambeni sustav EU-a prema održivom modelu i doprinijeti postizanju klimatske neutralnosti do 2050 (Izvor: https://www.consilium.europa.eu/hr/policies/from-farm-to-fork/ ). Uzimajući u obzir sigurnost hrane i sigurnost opskrbe hranom kao prioritete, glavni su ciljevi strategije:

- osigurati dostatnu, cjenovno pristupačnu i hranjivu hranu unutar granica mogućnosti planeta

- prepoloviti upotrebu pesticida i gnojiva te prodaju antimikrobnih sredstava

- povećati količinu zemljišta namijenjenog za ekološku poljoprivredu

- promicati održiviju potrošnju hrane i zdravu prehranu

- smanjiti gubitak i rasipanje hrane

- suzbiti prijevare povezane s hranom u lancu opskrbe

- poboljšati dobrobit životinja.

Implikacije Strategije od polja do stola i Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030 na poljoprivredu EU-a u velikoj će mjeri ovisiti o tome kako se provode. Prelazak na održiv prehrambeni sustav može donijeti koristi za okoliš, zdravlje i društvo te omogućiti pravedniju raspodjelu gospodarske koristi. Međutim, Studije Sveučilišta Wageningen (Bremmer i sur., 2021; Jongeneel i sur., 2022) ukazuju na rizike kroz smanjenu proizvodnju usjeva i opskrbu stočnom hranom, koje može za posljedicu dovesti do smanjenja broja životinja te imati negativan utjecaj na strukturu troškova (konkurentnost) stočara EU, čime se otvara put za rast uvoza i smanjenje izvoza.

n. Razvoj sektora mljekarstva generira nove vrijednosti

Razvojem proizvođačkih i prerađivačkih kapaciteta postiže se sigurnost opskrbe urbanog stanovništva visokovrijednom hranom te poboljšava prehrana ranjivih skupina društva (djeca, osobe starije životne dobi).

Razvojem tržišta lokalnih proizvoda izravno se štiti domaća poljoprivredna proizvodnja. Stvaranjem novih proizvoda s dodanom vrijednošću povećava se mogućnost plasmana proizvoda kroz HoReCa lanac te kroz izvoz. Prihvaćanje zelenih poljoprivrednih praksi imat će pozitivan utjecaj na ublažavanje i prilagodbu na klimatske promjene te može osigurati zadržavanje i zapošljavanje mladih.

7. Ciljevi, prioriteti i mjere

Cilj 1. Povećanje broja krava u proizvodnji mlijeka

Budući da su gospodarstva u proizvodnji mlijeka izrazito raznolika, potpora koju je potrebno osigurati svakoj od skupina proizvođača se razlikuje, ovisno o usmjeravanju proizvodnje u narednom razdoblju.

Za potrebe ovog Programa, na temelju podataka o strukturi gospodarstava koja drže krave mliječnih i kombiniranih pasmina u Republici Hrvatskoj, definiraju se slijedeće veličine farmi: male, srednje i velike prema broju krava na gospodarstvu.

Skupinu malih farmi čine gospodarstva koja imaju do 10 krava, a njihov je udio 81,75%. Farme srednje veličine dijele se na tri skupine: Skupina srednje malih farmi su gospodarstva koja drže od 11 do 30 krava, skupinu srednje velikih farmi čine gospodarstva koja drže između 31 i 100 krava, dok veće farme srednje veličine predstavljaju gospodarstva koja imaju od 100 do 250 krava. Velike farme su gospodarstva koja drže više od 250 krava, kako je navedeno u Analizi lanca vrijednosti mlijeka i mliječnih proizvoda (KPMG, 2021).

Tablica 5. Veličina farme prema broju krava na gospodarstvu u 2021. godini

Prioritet 1.1. Očuvati gospodarstva u proizvodnji mlijeka te omogućiti diverzifikaciju proizvodnje

U Hrvatskoj su većinom prisutne male i srednje farme i uobičajeno poslove baziraju samo na članovima obitelji ili imaju jednog ili nekoliko zaposlenih radnika. U usporedbi s velikim tvrtkama, strateško planiranje je neformalno i intuitivnije (ili subjektivnije), a karakterizira ga manje postupaka analize i manje istraživanje tržišta, ali im je prednost u bržem donošenju odluka.

Prema višegodišnjim trendovima u govedarskoj proizvodnji pretpostavlja se da će dio malih gospodarstava u proizvodnji mlijeka i dalje gasiti proizvodnju, dok se za gospodarstava iz skupine srednjih očekuje da mogu povećati i/ili diverzificirati proizvodnju te time preći u slijedeću kategoriju farmi, te je primarni cilj očuvati postojeću i povećati brojnost krava u proizvodnji mlijeka.

Mala i srednja gospodarstva često imaju nepovoljnu dobnu strukturu članova. Osim u proizvodnji mlijeka, ova gospodarstva imaju značajnu ulogu u očuvanju visoke vrijednosti krajobraza i biološke raznolikosti ruralnog prostora. Stoga je važno očuvati njihovo poslovanje te diverzificirati djelatnosti.

Osim ulaganja u mala i srednja gospodarstava, potrebno je omogućiti velikim gospodarstvima nastavak razvoja i usklađivanje sa zahtjevima koji će biti stavljeni pred proizvođače mlijeka u okviru buduće Strategije od polja do stola i Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030.

Svim je gospodarstvima potrebna stalna podrška Sustava znanja i inovacija u poljoprivredi (AKIS).

Ulaganja za ostvarenje cilja uključuju financiranje rekonstrukcije postojećih farmi radi podizanja standarda držanja životinja, ulaganja u rekonstrukciju i izgradnju pomoćnih objekata na farmama, ulaganja u izgradnju i proširenje objekata u cilju povećanja broj grla na postojećim farmama te podizanje standarda za učinkovito korištenje resursa i energije.

U očuvanju gospodarstava u proizvodnji mlijeka potrebno je osigurati sredstva za obnovu i očuvanje proizvodnog potencijala gospodarstava omogućavanjem korištenja potpora za uzgoj i kupovinu steonih junica, čime bi se poticao remont stada iz domaćeg uzgoja te potaknula ponuda rasplodnih junica na domaćem tržištu.

Prioritet 1.2. Stvaranje novih kapaciteta u proizvodnji mlijeka

Nositelji hrvatskih poljoprivrednih gospodarstva uglavnom su osobe starije životne dobi. Čak 68.198 gospodarstava ima nositelje starije od 65 godina (u ukupnom broju poljoprivrednika čine 39,9%), dok njih samo 21.995 ima nositelje starosti do 41 godine (u ukupnom broju poljoprivrednika čine 12,9%). (Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, 2021). Istovremeno, u Hrvatskoj je sporadična prodaja cjelokupnih poljoprivrednih gospodarstava. Za očuvanje proizvodnje potrebno je pokrenuti tržište prodaje / kupnje uhodanih poljoprivrednih gospodarstava na kojima postojeći nositelji nemaju nasljednika, te bi njihovim prestankom rada gospodarstvo prestalo s proizvodnjom. Omogućavanjem potpore za kupnju (prioritetno mladima) postojećih uhodanih gospodarstava osigurao bi se nastavak proizvodnje s novim nositeljem.  

Ukoliko bi se osigurao mehanizam potpore kojim bi se takva gospodarstva mogla ponuditi na tržištu, gospodarstva bi se mogla zadržati u poljoprivrednoj proizvodnji, osiguravanjem preuzimanja proizvodnje od strane mladih nositelja gospodarstva, čime bi se ujedno riješila i socijalna komponenta brige o poljoprivrednicima starije životne dobi koji napuštaju poljoprivrednu proizvodnju.

Uz programe preuzimanja postojećih gospodarstava, nužno je osigurati potporu za proširivanje postojećih i osnivanje novih gospodarstava, gradnju novih farmi te ulazak mladih poljoprivrednika u proizvodnju mlijeka.

Generacijska obnova gospodarstava u proizvodnji mlijeka i rast broja mladih poljoprivrednika može se ostvariti preuzimanjem gospodarstva unutar obitelji, a takvom mladom poljoprivredniku će se kroz provedbu Programa osigurati potpora za adaptaciju, proširivanje i modernizaciju gospodarstva, a koja bi uključivala i nabavu visokokvalitetnih rasplodnih grla.

Mjere u ostvarivanju cilja 1.: Očuvanje broja krava u proizvodnji mlijeka

. Ulaganja u postojeće farme u proizvodnji mlijeka i njihovu rekonstrukciju radi podizanja standarda za držanje životinja te povećanje kapaciteta farmi

. Ulaganja u spremišta za hranu

. Ulaganja u spremišta za zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva

. Ulaganja u izgradnju novih farmi

. Ulaganja u izgradnju i opremanje prostora za mužnju

. Kreditiranje mladih poljoprivrednika za preuzimanje postojećih farmi

. Ulaganje u objedinjavanje ponude proizvoda prema posebnim korisnicima (škole, vrtići, domovi za starije i nemoćne, bolnice,) ili u turističke svrhe (objedinjena ponuda prema HoReCa)

. Diverzifikacija sustava osiguranja usjeva, životinja i biljaka prema strukturi i potrebama gospodarstava u proizvodnji i preradi mlijeka

. Potpore za uzgoj rasplodnog podmlatka (uzgoj teladi i uzgoj junica za rasplod), čime će se poticati remont stada iz domaćeg uzgoja, ponuda na domaćem tržištu, a moguće je da bi se došlo i do viška rasplodnog materijala koji bi se mogao plasirati kroz izvoz.

. Programi potpore za nabavu uzgojno valjanih junica

. Programi revitalizacije za posebno ugrožena područja (potres, poplave, planinska područja, područja udaljena od urbanih centara, područja s krškim pašnjacima …)

. Proizvodno vezane potpore (PVP) za krave u proizvodnji mlijeka

. Potpore za iznimno osjetljiv sektor proizvodnje mlijeka

. Potpore za postizanje i osiguranje viših standarda dobrobiti životinja

Financijske pretpostavke za dostizanje Cilja 1

Tablica 6. Financijske pretpostavke za provedbu prioriteta iz Cilja 1. Povećanje broja krava u proizvodnji mlijeka u jednogodišnjem razdoblju provedbe Programa

Provedbom prioriteta 1.1. provest će se ulaganja u rekonstrukciju i izgradnju staja radi podizanja standarda za držanje životinja te povećanje kapaciteta farmi.

Kroz prioritet 1.2. planira se preuzimanje postojećih farmi od strane zainteresiranih poljoprivrednika, kojima će se osigurati povoljni krediti korištenjem financijskih instrumenata. Predviđaju se i sredstva za izgradnju novih staja te pratećih gospodarskih objekata i njihovo opremanje.

Prioriteti 1.1. i 1.2. namijenjeni su primarnim proizvođačima mlijeka za preuzimanje postojećih gospodarstava, njihovu modernizaciju i prilagodbu Strategiji od polja do stola i Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. te nastavak proizvodnje mlijeka.

Nositelji provedbe mjera iz Cilja 1

Tablica 7. Ulaganja (milijuna kuna) za ostvarenje Cilja 1. Povećanje broja krava u proizvodnji mlijeka kroz godine provedbe Programa

Cilj 2. Povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka po grlu i po gospodarstvu

Gospodarstva u proizvodnji mlijeka pod stalnim su pritiskom povećanja proizvodnje i dostizanja razine konkurentnosti koja omogućava financijsku održivost proizvodnje. Za intenzivnu proizvodnju mlijeka neophodna su kontinuirana ulaganja u unaprjeđenje tehnologije na farmama, poboljšanje proizvodnih procesa (proizvodnja i priprema hrane za životinje, sustav hranidbe, mužnja, izgnojavanje, reprodukcija) uz osiguravanje visokih standarda dobrobiti što je sve češće praćeno nedostatkom odgovarajuće radne snage te implicira uvođenje automatizacije u sve više procesa na gospodarstvima za proizvodnju mlijeka.

Povećanje u produktivnosti proizvodnje mlijeka moguće je ostvariti rastom broja grla u proizvodnji mlijeka na postojećim gospodarstvima koja imaju mogućnost širenja proizvodnje. Uz povećanje broja grla, neophodno je prilagođavati sve tehnološke postupke kojima je cilj povećanje produktivnosti po grlu.

Za ostvarenje zadanih ciljeva poticat će se uzgoj visokovrijednih grla na našim farmama, te razvijati tržište rasplodnim grlima uzgojenima na hrvatskim farmama, u čemu važnu ulogu uz gospodarstva u proizvodnji mlijeka imaju uzgojna udruženja HUSIM i SUHUH u suradnji s proizvođačkim organizacijama.

Prioritet 2.1. Modernizacija i razvoj gospodarstava i uvođenje novih proizvodnih tehnologija u proizvodnji mlijeka

Gospodarstvima će se omogućiti potpora za ulaganja u unaprjeđivanje i automatizaciju tehnoloških procesa na gospodarstvima, ulaganja u uzgoj visokokvalitetnih grla kao osnove proizvodnje te ulaganja u sustave uštede energije kao i korištenje obnovljivih izvora energije. Ovakva ulaganja su opravdana budući da imaju pozitivan učinak na rast produktivnosti i konkurentnosti gospodarstva.

Kod nas postoji kapacitet za povećanje proizvodnje po grlu, ali ovisi o inovacijama, o primjeni selekcijskih metoda (kontrole mliječnosti, genotipizacije, korištenja seksiranog sjemena), o unaprjeđivanju hranidbe, reprodukcije i upravljanja grlima, te je nužno osigurati stručnu podršku primjerenu svakom gospodarstvu (individualna savjetovanja, grupna savjetovanja iz hranidbe, unaprjeđivanja zaštite zdravlja i sl.).  

Inovacije i digitalizacija su nužnost, prije svega u upravljanju i radu na farmi. Sve je učestaliji problem manjka radne snage na mliječnim farmama. Jedno od rješenja koje se nameće su ulaganja u procese automatizacije (npr. robotska mužnja, automatizirano izgnojavanje, automatizirana hranidba, informatizacija svih sustava na farmi).

Povećanje proizvodnje mlijeka po grlu izravno je povezano s optimalnom hranidbom koju je moguće unaprijediti i uvođenjem digitalizacije (npr. hranidba uz primjenu RFID označavanje krava i automatizirana hranidba ili samohodni roboti za hranidbu). Fiziološko stanje grla na farmama moguće je unaprijediti uvođenjem sustava in-line analize mlijeka za vrijeme mužnje, kojim se omogućuje praćenje proizvodnog/zdravstvenog statusa svakog grla, što je već prisutno na gospodarstvima koja su uvela sustav robotske mužnje.

Svim je gospodarstvima potrebna stalna podrška iz institucija AKIS sustava.

Prioritet 2.2. Unaprjeđenje proizvodnosti krava primjenom uzgojnih metoda

Ovim posebnim ciljem obuhvaćena su grla u kontroli proizvodnih svojstava (kontrola mliječnosti), što je prema podacima za 2020. godinu oko 80.000 grla na 3.832 gospodarstva.  

Povećanje proizvodnje mlijeka krava obuhvaćenih uzgojnim programima u Hrvatskoj je dokumentirano više od jednog stoljeća. Povećanje proizvodnje mlijeka po grlu, pri čemu broj krava ne raste je trend prisutan u čitavoj Europi. Prosječno povećanje proizvodnje u Republici  primjenom selekcijskih metoda i provedbom uzgojnih programa iznosi od 1,5 do 2% godišnje te predstavlja povećanje proizvodnje od 10,5 milijuna litara po godini. S ciljem povećanja proizvodnje po grlu, neophodna su ulaganja u provedbu uzgojnih programa unaprjeđenjem procesa testiranja proizvodnih svojstava, digitalizacije i automatizacije prikupljanja podataka, te novih tehnika i metoda uzgoja (širenje korištenja tehnika genetskog testiranja, genotipizacije i unaprjeđenje sustava procjene uzgojnih vrijednosti te primjene u praksi). Potrebno je uključiti i smjer uzgoja prema ciljevima koji se nameću u okviru klimatskih promjena i jačanja održivog uzgoja (npr. smanjenja emisije štetnih plinova).

Korisnici mjera u okviru ovog Prioriteta su uzgojna udruženja, poljoprivredna gospodarstva u sustavu kontrole proizvodnih svojstava te treće strane koje sudjeluju u tehničkoj provedbi uzgojnih programa i procjenama uzgojnih vrijednosti.

Potrebno je iskoristiti prednosti novih digitalnih i informatičkih tehnologija unaprjeđenjem povezivanja podataka i transparentnog izvještavanja ( in-line analysis, big data, data mining ) za sve dionike ovih procesa.

Svim je gospodarstvima potrebna stalna podrška iz institucija AKIS sustava.

Mjere u ostvarivanju cilja 2.: Povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka po grlu i po gospodarstvu

. Ulaganja u izgradnju i opremanje izmuzišta

. Nabava robota za mužnju

. Ulaganja u spremišta za hranu te automatizacija izuzimanja hrane i hranidbe

. Ulaganja u unaprjeđenje procesa zbrinjavanja, rukovanja i korištenja stajskog gnojiva

. Informatizacija i digitalizacija na farmi (digitalno označavanje grla, automatizirana hranidba i sl. )

. Potpora razvoju uzgojnih programa u govedarstvu i uvođenje novih uzgojnih ciljeva

. Razvoj procesa prikupljanja podataka na farmama u KM

. Potpora za procese informatizacije i digitalizacije sustava potpore poljoprivrednim proizvođačima (treće strane, savjetodavna služba) osiguravanjem digitalnog povezivanja farmi na javne sustave izvora podataka te jačanje stručnih servisa dostupnih proizvođačima mlijeka

. Ulaganje u razvoj stručno analitičkih servisa (obnavljanje opreme, razvoj novih servisa,… )

Financijske pretpostavke za dostizanje Cilja 2

Tablica 8. Financijske pretpostavke za provedbu mjera iz Cilja 2. Povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka u jednogodišnjem razdoblju provedbe Programa

Prioritet 2.1. usmjeren je na sufinanciranje modernizacije i uvođenja novih tehnologija na gospodarstva u proizvodnji mlijeka. Korisnici ove mjere biti će primarni proizvođači mlijeka.

Kroz prioritet 2.2. financirat će se mjere, moguće i u obliku projekata, koje će provoditi priznata uzgojna udruženja i treće strane uključene u provođenje uzgojnih programa uključujući unaprjeđenje managementa stada.

Nositelji provedbe mjera iz Cilja 2

Tablica 9. Ulaganja (milijuna kuna) za ostvarenje Cilja 2. Povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka kroz godine provedbe Programa

Cilj 3. Osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta i trženja mlijeka

Povećana potrošnja domaćeg mlijeka i prepoznatljivih mliječnih proizvoda izravno će utjecati i na povećanu potražnju, a time i na farmsku proizvodnju. Naša je prednost u dugoj tradiciji proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda, često specifičnih za pojedinu regiju.

Glavninu proizvedenog mlijeka otkupljuje prerađivačka industrija. Dio industrijske prerade mlijeka je potrebno modernizirati i uskladiti sa zahtjevima održivih sustava proizvodnje hrane u skladu s ciljevima klimatske neutralnosti.

Očekuje se rast potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda, što je prilika za plasman prepoznatljivih proizvoda s dodanom vrijednošću iz sustava kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (ZOI/ZOZP/ZTS), nacionalnog sustava kvalitete poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda „Dokazana kvaliteta“, proizvodnje iz sustava dobrobiti životinja, ekološke proizvodnje kao i hrane koja je proizvedena bez GMO-a, u skladu sa smjernicama za zdravu i održivu prehranu, smanjenje ekološkog otiska i potrošnje energije kroz bolju energetsku učinkovitost, prilagodbu marketinških strategija i strategija oglašavanja s obzirom na potrebe najranjivijih skupina građana, cjenovnu promidžbu hrane kojom se ne iskrivljuje percepcija građana o njezinoj vrijednosti te smanjenje i isključivanje neprihvatljive ambalaže u skladu s novim akcijskim planom za kružno gospodarstvo.

Prioritet 3.1. Razvoj domaće ponude i prerade mlijeka i mliječnih proizvoda (kratki lanci opskrbe)

Razvoj novih proizvoda sa dodanom vrijednosti može biti jedan od pokretača povećanja domaće proizvodnje. Poticat će se postojeće proizvođače na veće uključivanje u postojeće sustave kvalitete čime bi se posljedično povećao broj proizvoda s većom dodanom vrijednosti.

Plasman proizvoda na razini farme jest zaokruženi proces koji treba obuhvatiti proizvodnju, doradu, preradu i trženje izravno potrošaču, uz razvoj novih proizvoda povećavane dodane vrijednosti. Preduvjet za razvoj i širenje izravne prodaje je postojanje logistike za preradu, čuvanje, transport i marketing.

U suradnji s JL(R)S poticat će se razvoj prerađivačkih objekata (mljekare, sirane, kušaone i sl.), koje mogu biti organizirane u okviru pojedinačnih PG, zadruga  ili proizvođačkih organizacija, koje je potrebno osnažiti i promovirati.

Razvojem tržišta lokalnih proizvoda izravno se štiti naša poljoprivredna proizvodnja. Stvaranje novih proizvoda s dodanom vrijednošću povećava mogućnost plasmana proizvoda kroz HoReCa lanac, na tržište drugih država članica te kroz izvoz u treće zemlje.  

Uz ulaganja u materijalnu imovinu i razvoj vještina na gospodarstvima, potrebna su ulaganja i stručna pomoć u poboljšanju organizacije i povezivanja proizvođača te njihovog zajedničkog nastupa na tržištima, čime će se povećati njihova održivost i povećanja dodane vrijednosti proizvoda.

Prioritet 3.2. Jačanje prerade mlijeka

Uz modernizaciju postojećih, potreban je i razvoj novih prerađivačkih kapaciteta. Uz ova ulaganja, neophodno je poticati istraživanja i razvoj novih proizvoda, usmjerenih ka modernom potrošaču mlijeka (npr. proizvodi sa smanjenim udjelom mliječne masti, proizvodi s povećanim udjelom proteina, proizvodi mliječne industrije kao funkcionalna hrana i sl.), gdje značajnu ulogu imaju institucije AKIS sustava.

Veći dio proizvedenog mlijeka prodaje se izravno otkupljivačima, te su potrebna ulaganja u sustave čuvanja (hlađenja) i transporta sirovog mlijeka s poljoprivrednih gospodarstava prema otkupljivačima.

Prioritet 3.3. Promocija domaće proizvodnje

Uz poticanje razvoja kapaciteta za preradu, potrebno je razvijati kapacitete za trženje (skladišta, transport, marketing, istraživanja i „brandiranje“ specifičnih proizvoda s dodanom vrijednošću).

Istovremeno je potrebno provoditi edukaciju potrošača u cilju njihove osviještenosti u prepoznavanju prednosti i vrijednosti proizvoda s dodanom vrijednosti i proizvoda kratkih lanaca opskrbe.  

Za nastup na tržištu je značajno zaokruživanje ponude kroz bolje organiziranje primarnih proizvođača, a jednako i prerađivača, te organiziranje kontinuiranih promotivnih kampanja s ciljem informiranja potrošača i pronalaženja novih kanala plasmana.

Jedan od značajnih kanala plasmana proizvoda zasigurno je turistička orijentiranost Republike Hrvatske. Naši proizvodi s dodanom vrijednošću trebaju naći svoje mjesto u HoReCa lancu, a zasigurno postoji i mogućnost izvoza.

Svim je gospodarstvima potrebna stalna podrška iz institucija AKIS sustava.

Mjere u ostvarivanju cilja 3. Osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta i trženja mlijeka

. Ulaganja u rashladne kapacitete na farmama

. Ulaganja u rashladna transportna vozila za dopremu svježeg sirovog mlijeka na sabirno mjesto / otkupljivaču / potrošaču

. Ulaganja u osposobljavanje objekata na poljoprivrednim gospodarstvima za preradu i trženje mlijeka i mliječnih proizvoda

. Ulaganja u opremanje prodajnih mjesta (zelene tržnice, turistički centri, lokalna ponuda, …)

. Potpora za ulaganja u postojeće prerađivačke kapacitete za razvoj novih proizvoda te podizanje standarda u skladu sa smjernicama razvoja poljoprivrede do 2030. godine

. Potpora istraživanjima za razvoj proizvoda s dodanom vrijednošću

. Ulaganja u prerađivačke kapacitete u vlasništvu PO

. Poticanje uslužne prerade kod postojećih gospodarskih subjekata.

. Ulaganje u objedinjavanje ponude proizvoda prema posebnim korisnicima (škole, vrtići, domovi za starije i nemoćne, bolnice,) ili u turističke svrhe (objedinjena ponuda prema HoReCa)

. Promovirati poljoprivredu kao djelatnost, s naglaskom na proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda

. Promocija tradicionalnog, domaćeg, s posebnim oznakama, s dodanom vrijednošću – osmisliti kontinuiranu kampanju usmjerenu na mijenjanje javnog mnijenja o vrijednosti domaće, lokalne hrane – kampanja mora obuhvatiti sve kanale promocije – fb, instagram, web, portali, tv, radio, škole, …

Financijske pretpostavke za dostizanje Cilja 3

Tablica 10. Financijske pretpostavke za provedbu mjera iz Cilja 3. Osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta i trženja mlijeka u jednogodišnjem razdoblju provedbe Programa

Ulaganja kroz prioritet 3.1. usmjerena su na snaženje domaće ponude mlijeka i mliječnih proizvoda kroz ulaganja u izgradnju, modernizaciju i opremanje prerađivačkih kapaciteta i kušaona te drugih oblika ponude proizvoda. Naglasak će biti na udruživanje u proizvođačke organizacije i njihovo nastupanje na tržištu.

Kroz prioritet 3.2. sufinancirat će se ulaganja u procese prerade mlijeka i razvoja novih proizvoda, a korisnici ove mjere bit će objekti registrirani za preradu mlijeka.

Kroz prioritet 3.3. poticati će se, moguće i u obliku projekata, ulaganja u razvoj tržišta mlijeka i mliječnih proizvoda, promotivne kampanje i zajedničke nastupe na tržištu.

Nositelji provedbe mjera iz Cilja 3

Tablica 11. Ulaganja (milijuna kuna) za ostvarenje Cilja 3. Osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta i trženja mlijeka kroz godine provedbe Programa

Tablica 12. Ulaganja (milijuna kuna) za ostvarenje ciljeva kroz godine provedbe Programa