1. UVOD

Stockholmska konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (Stockholmska konvencija) prihvaćena je 2001., a stupila je na snagu 2004. godine. Do sada su 182 države svijeta usvojile Stockholmsku konvenciju. Postojane organske onečišćujuće tvari, eng. Persistent Organic Pollutants (u daljnjem tekstu : POPs) obuhvaćaju veliki broj toksičnih organskih spojeva koji su u različitom stupnju otporni na fotolitičku, biološku i kemijsku degradaciju te posjeduju sljedeća svojstva: toksičnost, postojanost (otpornost na kemijsku, fotokemijsku i biološku razgradnju), nakupljanje u živim organizmima (bioakumuliranje, najčešće u masnom tkivu), sklonost prijenosu na velike udaljenosti (zbog svojstva djelomične hlapljivosti nalaze se u parnoj fazi ili se apsorbiraju na čestice u atmosferi) i štetno djelovanje na okoliš i ljudsko zdravlje.

POPs-ovi ispušteni u atmosferu prenose se na velike udaljenosti, te se mogu taložiti na bilo kojem mjestu na svijetu, ne mogu se ukloniti, intenzivno se nakupljaju u prehrambenom lancu i kao takvi imaju štetan utjecaj na sve sastavnice okoliša.

Na temelju mnogobrojnih istraživanja, došlo se do znanstvenih spoznaja kako je njihova uporaba u poljoprivredi, veterinarstvu, šumarstvu i industriji te ispuštanje ovih tvari u atmosferu, vode i tlo štetna po zdravlje ljudi, naročito u zemljama u razvoju te posebice na žene i preko njih na buduće generacije.

Stockholmska konvencija jedan je od međunarodnih ugovora čije su se odredbe prvobitno odnosile na skupinu od 12 postojanih organskih onečišćujućih tvari, ponekad popularno nazvanih „Dvanaest prljavih“ koji su na temelju njihovog štetnog utjecaja na okoliš svrstani u tri glavne skupine: pesticidi, industrijske kemikalije i nenamjerno proizvedeni POPs-ovi (međuprodukti). No prihvaćanjem Odluka o izmjenama i dopunama dodataka A, B i C Stockholmske konvencije na četvrtoj, petoj i šestoj konferenciji stranaka, Konvencija je nadopunjena s još 11 novih te sedmoj i osmoj konferenciji stranaka, nadopunjena je s još pet novih POPs-ova.

Stockholmska konvencija je usmjerena na smanjenje i gdje je prikladno sprječavanje ispuštanja, postojanih organskih spojeva u okoliš, a danas popis broji 28 tvari ili skupina tvari zajedno s uvjetima i zahtjevima koje svaka stranka Konvencije treba ispuniti kako bi se postiglo ukidanje proizvodnje, uporabe, uvoza i izvoza postojanih organskih onečišćujućih tvari na globalnoj razini, a sve u cilju   značajnog smanjenje ili potpunog uklanjanja ispuštanja tih tvari u okoliš.

Republika Hrvatska potpisala je Konvenciju u svibnju 2001., dok je Hrvatski sabor na sjednici održanoj 30. studenoga 2006. donio odluku o proglašenju Zakona o potvrđivanju Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima („Narodne novine –Međunarodni ugovori“, broj 11/06). Konvencija je stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 30. travnja 2007. („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 2/07).

Sukladno obvezama iz članka 7. Stockholmske konvencije, Republika Hrvatska izradila je prvi Nacionalni plan za provedbu Stockholmske konvencije (u daljnjem tekstu: NIP) koji je prihvaćen od strane Vlade Republike Hrvatske Odlukom o prihvaćanju Nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima („Narodne novine“, broj 145/08). Kao stranka Stockholmske konvencije, Republika Hrvatska dostavila je Prvi NIP Tajništvu Stockholmske konvencije u travnju 2009..

Prihvaćanjem Odluka o izmjenama i dopunama dodataka A, B i C Stockholmske konvencije 2009., 2011. i 2013. na četvrtoj, petoj i šestoj konferenciji stranaka, Stockholmska konvencija je nadopunjena s još 11 novih POPs-ova. Izmjene i dopune Dodataka A, B i C stupile su na snagu u kolovozu 2010. za devet POPs-ova (alfa i beta heksaklorcikloheksan (alfa- i beta-HCH), klordekon, heksabromobifenil, lindan, pentaklorobenzen, perfluorooktan sulfonska kiselina (PFOS) i njezine soli i perfluorooktan sulfonil fluorid (PFOS-F), tetrabromodifenileter i pentabromodifenil eter). Dodatne izmjene i dopune Dodatka A, uz uključivanje tehničkog endosulfana stupile su na snagu u listopadu 2012., sukladno članku 22. stavku 3(c) Stockholmske konvencije. Izmjene i dopune Dodatka A iz 2013., uz uključivanje heksabromociklododekana, za većinu stranaka stupile su na snagu u studenome 2014.. Temeljem navedenih usvojenih Odluka stranke Stockholmske konvencije obvezne su izraditi novi revidirani NIP koji uključuje iste.

U lipnju 2013. od strane Fonda za globalni okoliš (GEF) odobren je projekt za financiranje aktivnosti koje su potrebne za izradu revidiranog NIP-a. U srpnju 2014. osnovano je Povjerenstvo za praćenje provedbe projekta „Revizija Nacionalnog provedbenog plana za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima“ te je tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, a današnje Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja ( u daljnjem tekstu: MINGO R) kao korisnik i glavni nositelj projekta u suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) kao provedbenom agencijom i ostalim nadležnim tijelima državne uprave izradilo Drugi NIP. U lipnju 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o prihvaćanju Drugog nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima („Narodne novine“, broj 62/16) kojim su između ostaloga predložene i definirane mjere unaprijeđena vezano uz izvještavanje prema obvezama Konvencije. Drugi NIP dostavljen je Tajništvu Konvencije 28. studenog 2016. Drugim NIP-om obuhvaćene su Odluke donesene na četvrtoj, petoj i šestoj konferenciji stranaka.

Izmjene i dopune Dodataka A i C Konvencije iz 2015., vezane uz uključivanje heksaklorobutadiena (HCBD-a) u Dodatak A, pentaklorofenola i njegovih soli i estera (PCP-a) u Dodatak A te polikloriranih naftalena (PCN-a) u Dodatke A i C, za većinu stranaka pa tako i za Republiku Hrvatsku, stupile su na snagu u prosincu 2016.. Navedene odluke sadržane su u:

- Uredbi o objavi Dodatka G od 6. svibnja 2005., Izmjena i dopuna Dodataka A, B i C iz svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka A iz travnja 2011. i izmjene i dopune Dodatka A iz svibnja 2013. Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 8/15) i

- Uredbi o objavi Izmjena i dopuna Dodataka A i C iz svibnja 2015. Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 5/16).

Izmjene i dopune Dodataka A i C Konvencije iz 2017. za većinu stranaka pa tako i za Republiku Hrvatsku stupile su na snagu u prosincu 2018., a sadržane su u:

- Uredbi o objavi Izmjena i dopuna Dodataka A i C iz svibnja 2017. Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 1/19).

Temeljem navedenih usvojenih Odluka stranke Stockholmske konvencije obvezne su izraditi novi revidirani NIP koji uključuje iste. Vlada Republike Hrvatske je na 70. sjednici održanoj 22. srpnja 2021. usvojila Odluku o donošenju Trećeg nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima u Republici Hrvatskoj u daljnjem tekstu: Treći NIP). Treći NIP, uz pripadajuću Odluku, objavljen je na mrežnim stranicama  MINGOR-a i dostavljen Tajništvu Stockholmske konvencije u rujnu 2021. Odlukom o donošenju Trećeg NIP-a ( https://mingor.gov.hr/UserDocsImages/klimatske_aktivnosti/zrak_tlo_svjetlosno/Postojane%20organske%20one%C4%8Di%C5%A1%C4%87uju%C4%87e%20tvari/NIP/treci_nac_plan_pops.pdf ) definirano je da Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MINGOR) u suradnji s ostalim nadležnim tijelima ima obavezu izvijesti Vladu Republike Hrvatske o provedbi na dvogodišnjoj osnovi.

Do sada je izrađeno pet izvješća od kojih su tri izvješća izrađena na temelju – prvog NIP-a https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_12_145_3971.html  (NN broj 145/08), a četvrto i peto na temelju Drugog NIP-a https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_07_62_1566.html   (NN broj 62/16) kako slijedi:

• Prvo izvješće, za razdoblje siječanj 2009. – prosinac 2010.

• Drugo izvješće, za razdoblje siječanj 2011. – prosinac 2012.

• Treće izvješće, za razdoblje siječanj 2013. – prosinac 2014.

• Četvrto izvješće, za razdoblje siječanj 2015. – prosinac 2017.

• Peto izvješće, za razdoblje siječanj 2018. – prosinac 2019.

U okviru ispunjavanja obaveza Republike Hrvatske prema Stokholmskoj konvenciji o postojanim organskim onečišćujućim tvarima u zrak, 10. prosinca 2021. u organizaciji MINGOR-a te Hrvatske gospodarske komore kao dugogodišnjeg partnera, održana je radionica pod nazivom „Treći Nacionalni plan za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima u Republici Hrvatskoj“. Zbog multidisciplinarne problematike pitanja upravljanja i ograničavanja proizvodnje te uporabe, uklanjanja i praćenja postojanih organskih onečišćujućih tvari u okolišu, sudionici radionice su, osim imenovanih predstavnika državnih tijela nadležnih za praćenje Nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije, bili i predstavnici institucija s javnim ovlastima, Hrvatske gospodarske komore te predstavnici industrije i gospodarstva. Jedna od glavnih mjera i aktivnosti iz Trećeg NIP-a je podizanje svijesti šire javnosti o POPs-ovima, a sve s ciljem smanjenja njihova štetnog djelovanja na zdravlje i okoliš. Radionica je dobila niz pozitivnih komentara sudionika, a organizatori su zaključili kako je i dalje važno nastaviti međuresornu suradnju kao i suradnju s predstavnicima industrije i gospodarstva te znanstveno-istraživačkim institucijama jer je njihovo aktivno sudjelovanje i razmjena znanja i iskustva neophodna u cilju zaštite zdravlja ljudi i okoliša od postojanih organskih onečišćujućih tvari.

Izmjene i dopune Dodataka A i B Konvencije iz 2019. za većinu stranaka pa tako i za Republiku Hrvatsku su stupile na snagu u prosincu 2020., a sadržane su u:

- Uredbi o objavi Izmjena i dopuna Dodataka A i B iz svibnja 2019. Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 5/20) i bit će uzete u obzir prilikom izrade Četvrtog NIP-a.

Tablica 1-1. Popis POPs-ova uvrštenih u dodatke Konvencije

Temeljem članka 15. Konvencije nadležna kontakt točka; Ministarstvo zaštite okoliša i prirode u rujnu 2014. dostavilo je Tajništvu konvencije redovno treće elektroničko Izvješće o provedbi obveza propisanih Konvencijom. Četvrto elektroničko Izvješće o provedbi obveza propisanih Konvencijom, dostavljeno je Tajništvu konvencije u listopadu 2018..

Osim što je stranka predmetne Konvencije, Republika Hrvatska je od prosinca 2007. i stranka Protokola o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (u daljnjem tekstu: Protokol o POPs-ovima) uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine (LRTAP Konvencija). Jedan od osnovnih ciljeva Protokola o POPs-ovima je nadzor te smanjivanje ukupnih godišnjih emisija POPs-ova u odnosu na razine emisija u početnoj godini primjenjivanja obveze (2005.), primjenjujući najbolje raspoložive tehnike za smanjivanje emisija iz postrojenja i postižući propisane granične vrijednosti emisije.

Na razini Europske unije temeljni provedbeni propis za Konvenciju i Protokol o POPs-ovima bila je Uredba (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i izmjeni Direktive 79/117/EEZ (SL L 158, 30. 4. 2004.) koja je direktno primjenjiva u svim državama članicama Europske unije. Navedena Uredba na snazi je bila do srpnja 2019..

Direktna provedba Uredbe (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i izmjeni Direktive 79/117/EEZ (SL L 158, 30. 4. 2004.) te izmjene i dopune Uredbe , u Republici Hrvatskoj omogućena je donošenjem Zakona o provedbi Uredbe (EZ) broj 850/2004 o postojanim organskim onečišćujućim tvarima („Narodne novine“, br. 148/13 i 52/19).

Od srpnja 2019. na je snazi Uredba (EU) 2019/1021 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (SL L 169, 25. 6. 2019.) (u daljnjem tekstu: POPs Uredba). Direktna provedba POPs Uredbe u Republici Hrvatskoj omogućena je donošenjem Zakona o provedbi Uredbe (EU) 2019/1021 o postojanim organskim onečišćujućim tvarima („Narodne novine“, broj 54/20) (u daljnjem tekstu: Zakon o provedbi POPs Uredbe).

Preinakom Uredbe uvode se samo tehničke izmjene s ciljem otklanjanja postojećih nejasnoća i provedivosti operativnih odredaba. Naime, mijenjaju se definicije „stavljanje na tržište“, „proizvoda“, „tvari“, „otpada“, „odlaganja“ i „oporabe“. Termin „pripravak“ zamijenjen je terminom „smjesa“ sukladno terminologiji prema općem zakonodavstvu vezano uz kemikalije, stoga se dodaju i nove definicije „proizvodnje“, „uporabe“ i „intermedijera u zatvorenom, prostorno ograničenom sustavu“.

Uvodi se Europska agencija za kemikalije (ECHA), u samu provedbu POPs Uredbe te se neke zadaće s Europske komisije prenose na ECHA-i zbog njezinog stručnog znanja i iskustva u provedbi općeg zakonodavstva o kemikalijama i međunarodnim sporazumima o kemikalijama. Uvodi se uloga Foruma za razmjenu informacija o provedbi, uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća / REACH Uredba i Uredbom (EU) 649/2012. Preinakom Uredbe ažurirane su ovlasti Europske komisije te su prilagođene odredbe o izvješćivanju i praćenju.

POPs Uredba sadrži i odredbe koje zahtijevaju uspostavu: proračuna emisija/inventara za nenamjerno proizvedene POPs-ove, izradu nacionalnih provedbenih planova i planova Europske unije i mehanizama za provedbu planova, praćenje i razmjenu informacija o POPs-ovima. U određenoj mjeri POPs Uredba ide korak dalje od samog međunarodnog ugovora u smislu ambicioznosti.

Ocjenjivanjem pravnog okvira za područje kemikalija na razini Europske unije , utvrđen je niz problema vezanih uz provedbu zakonodavstva Europske unije, što je dovelo do razlika u zakonima i drugim propisima država članica koje izravno utječu na funkcioniranje unutarnjega tržišta te je prepoznata potreba da se poduzmu dodatni napori u cilju:

- zaštite ljudskog zdravlja i okoliša

- osiguranja svih preduvjeta za ostvarivanja potpune i učinkovite kemijske sigurnosti na razini cijele Europske unije

- slobode kretanja tvari pojedinačno, u smjesama i proizvodima

- povećavanja konkurentnosti i inovativnosti i

- poticanja razvoja alternativnih metoda ocjenjivanja opasnosti tvari.

Na temelju navedenog, zakonodavstvo Europske unije kontinuirano se nadopunjuje i ažurira u skladu s novim saznanjima i aktualnim potrebama, dok se POPs Uredba redovno usklađuje i s ostalim zakonodavstvom Europske unije prije svega misli se na Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006) (u daljnjem tekstu REACH Uredba), a koja je prenesena u nacionalno zakonodavstvo putem Zakona o provedbi Uredbe (EZ) broj 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća EZ o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija („Narodne novine“, br. 53/08, 18/13 i 115/18).

Trenutno važeća POPs Uredba obuhvaća sedam priloga od toga njih pet se odnosi na same tvari:

- Prilog I. – popis tvari koje podliježu zabranama – predstavlja popis kemikalija/POPs-ova koje su uključene u dodatke Konvencije i Protokola o POPs-ovima uz LRTAP Konvenciju, odredbe koje se odnose na zabranu proizvodnje, stavljanje na tržište (Dio A. – Tvari navedene u Konvenciji i u Protokolu kao i tvari navedene samo u Konvenciji i Dio B. – Tvari navedene samo u Protokolu)

- Prilog II. – popis tvari koje podliježu ograničenjima

- Prilog III. – popis tvari koje podliježu odredbama o ograničenju ispuštanja u okoliš (nenamjerna proizvodnja)

- Prilog IV. – gospodarenje otpadom – propisane granične vrijednosti koncentracije sadržaja u otpadu

- Prilog V. – gospodarenje otpadom – Zbrinjavanje i oporaba u skladu s Člankom 7. stavkom 2. (Dio 1.) i vrste otpada i postupci na koje se primjenjuje Članak 7. stavak 4. točka (b) (Dio 2.)

- Prilog VI. – Uredba stavljena izvan snage i popis njezinih naknadnih izmjena

- Prilog VII. – korelacijska tablica.

Zakonom o provedbi POPs Uredbe omogućena je izravna provedba POPs Uredbe kojom se zabranjuje/ograničava proizvodnja, uporaba i stavljanje na tržište POPs-ova navedenih u dodacima Konvencije i Protokola o POPs-ovima, a sadrži odredbe o zalihama i gospodarenju otpadom. Za provedbu POPs Uredbe u Republici Hrvatskoj određena su tijela državne uprave nadležna za zdravstvo, poljoprivredu, gospodarstvo, zaštitu okoliša, vodno gospodarstvo, šumarstvo, veterinarstvo te inspekcijski nadzor.

2. PROVEDBA NIP-a, ODNOSNO KONVENCIJE

2.1. POPIS ZAKONSKIH PROPISA KOJI PROPISUJU GOSPODARENJE I PRAĆENJE (MONITORING) POPS-OVA KOJI SU BILI NA SNAZI U RAZDOBLJU SIJEČNJA 2020. – PROSINCA 2021. GODINE

2.2. PREGLED PODATAKA O IZVRŠENIM OBVEZAMA U GOSPODARENJU POLIKLORIRANIM BIFENILIMA I POLIKLORIRANIM TERFENILIMA (PCB/PCT) SUKLADNO PRAVILNIKU O GOSPODARENJU POLIKLORIRANIM BIFENILIMA I POLIKLORIRANIM TERFENILIMA (NARODNE NOVINE, BROJ 103/14), STATUS U RAZDOBLJU 2020. – 2021. GODINE

Direktiva Vijeća 96/59/EZ od 16. rujna 1996. o odlaganju polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (PCB/PCT) (SL L 243, 24. 9. 1996.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 96/59/EZ) propisuje zabrane i ograničenja kao i svako drugo obvezno postupanje pri zbrinjavanju polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (u daljnjem tekstu: PCB) i otpadnih PCB-a pri dekontaminaciji i zbrinjavanju opreme koja sadrži PCB kako bi se oni u potpunosti zbrinuli i uklonili zbog opasnosti koje predstavljaju za okoliš i ljudsko zdravlje te se propisuje obveza izvješćivanja Europskoj komisiji.

Direktiva 96/59/EZ prenesena je u nacionalno zakonodavstvo Pravilnikom o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (Narodne novine, broj 103/14; u daljnjem tekstu: Pravilnik). Donošenjem ovoga Pravilnika stavljen je izvan snage Pravilnik o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (Narodne novine, broj 105/08). Nadalje, Pravilnik propisuje uvjete gospodarenja PCB-ima, otpadnim PCB-ima i opremom koja sadrži PCB, zahtjeve u pogledu označavanja, skladištenja, prijevoza i obrade, obveze vođenja evidencije, dokazivanje te dostavu izvješća, uključujući izvješćivanje prema Europskoj komisiji.

Temeljem Direktive 96/59/EZ i Pravilnika o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (Narodne novine, broj 105/08) oprema s volumenom PCB-a većim od 5 dm ³ morala je biti dekontaminirana do 31. prosinca 2010. Ostalu opremu, nakon što su uređaji čiji je bila sastavni dio povučeni iz uporabe, potrebno je zasebno sakupiti te predati ovlaštenoj osobi na dekontaminaciju i/ili zbrinjavanje u najkraćem mogućem roku u skladu s odredbama Pravilnika i Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 84/21), a najkasnije u roku određenom Zakonom o potvrđivanju Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima.

Posjednik opreme dužan je popisati i prijaviti u MINGOR putem propisanih obrazaca iz dodatka Pravilnika, opremu s volumenom PCB-a većim od 5 dm ³ . Kod električnih kondenzatora, granična vrijednost od 5 dm ³ odnosi se na cjelokupnu zapreminu svih pojedinih elemenata koji sadrže PCB i čine dio uređaja. Za opremu za koju se opravdano može pretpostaviti da sadrži PCB u stopi od 0,05 % do 0,005 % ukupne mase tekućine, posjednik opreme dužan je uz prijavu priložiti i rezultate mjerenja koji navedeno dokazuju, a oprema se mora dekontaminirati i/ili zbrinuti sukladno uvjetima propisanima člankom 9. navedenog Pravilnika.

Sukladno istom Pravilniku, MINGOR ima obvezu vođenja evidencije o dostavljenim obrascima o opremi koja sadrži PCB i PCB opremi koja je dekontaminirana/zbrinuta. Pravilnikom je propisano da osobe koje posjeduju dozvolu za gospodarenje otpadnim PCB-om trebaju do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu dostaviti MINGOR-u godišnje izvješće o dekontaminiranom/zbrinutom PCB-u. Također, podaci o postupanju s ovim otpadom dostavljaju se u bazu Registar onečišćavanja okoliša (baza ROO) koju vodi MINGOR.

Pregled podataka o izvršenju obveza sukladno Pravilniku, kojeg izrađuje MINGOR dostupan je na mrežnim stranicama http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/otpad-registri-oneciscavanja-i-ostali-sektorski-pritisci/gospodarenje-otpadom-0  

Izvješćivanje prema Europskoj komisiji o provedbi Pravilnika obavlja MINGOR sukladno odredbama istog te Zakona o provedbi POPs Uredbe.

Tablica 2.2-1. Prikaz ključnih brojeva otpada koji sadrže PCB

2.2.1. Pregled podataka o izvršenju obveza

Polazna osnova za izradu Pregleda podataka o izvršenju obveza bili su podaci prikupljeni tijekom izrade inventara (Inventarizacije) opreme koja sadrži PCB i PCT koja je provedena 2009..

Zadnje raspoložive podatke koje je MINGOR koristio su bili: Godišnje izvješće o dekontaminiranom/zbrinutom PCB-u, Registar onečišćavanja okoliša (ROO), Izvješće o prekograničnom prometu otpada i podaci prikupljeni/dostavljeni od evidentiranih posjednika PCB opreme. Temeljem navedenih izvora MINGOR je ažurirao podatke o posjednicima i PCB opremi (transformatori i kondenzatori) koja nije zbrinuta i PCB opremi koja je predana na zbrinjavanje (otpad koji sadrži PCB pod KB 16 02 09*) te podatke o ostalim zbrinutim otpadnim predmetima, materijalima ili tekućinama koje sadrže ili su onečišćene PCB-om (ostali otpad koji sadrži PCB pod KB 13 01 01*, KB 13 03 01*, KB 16 01 09*, KB 16 02 10* i 17 09 02*).

Izvršenje obveza od siječnja 2008. do prosinca 2021.:

 kod 172 posjednika evidentirane su ukupno 735 tone opreme koja sadrži PCB, od čega je do prosinca 2020. godine predano je na zbrinjavanje 558 tona (76%), a preostalo je za zbrinuti 177 tona (24%) PCB opreme (63 transformatora i 1.608 kondenzatora), a do prosinca 2021. godine zbrinuto je 565 tona (77%), a preostalo je za zbrinuti 170 tona (23%) PCB opreme
(63 transformatora i 1.569 kondenzatora) koja je u posjedu 30 posjednika, Grafikon 2.2-1.

Grafikon 2.2-1. Količina opreme koja sadrži PCB, evidentirana / predana na zbrinjavanje / preostala za zbrinuti, po godinama, od 2008. - 2021. godine (Izvor: MINGOR, 2021.)

 od siječnja 2008. do prosinca 2021. zbrinuto je ukupno 75,70 tona ostalog otpada koji sadrži PCB (KB 13 01 01*, KB 13 03 01*, KB 16 01 09*, KB 16 02 10* i KB 17 09 02*). U 2020. nisu predavani na zbrinjavanje otpadni predmeti, materijali ili tekućine koje sadrže ili su onečišćene PCB-om dok je u 2021. predano na zbrinjavanje 1,60 tona.

Od ukupno 170 tona opreme koja sadrži PCB preostalo je  za zbrinuti:

◊ 110 tona (65 %) opreme koja je u posjedu je četiri tvrtke od kojih svaka ima pojedinačni udio veći od 10 tona (49 tona Dalit CORP d.d., u stečaju; 27 tona Impol-TLM d.o.o., 23 tone Industrogradnja-Izoind d.o.o. - brisani iz popisa poslovnih subjekata i 11 tona Sojara d.o.o.), a 60 tona (35 %) opreme u posjedu je 26 posjednika od kojih svaki ima pojedinačni udio manji od 10 tona , Grafikon 2.2-2.

Grafikon 2.2-2. Prikaz udjela PCB opreme preostale za zbrinuti, po posjednicima , stanje u prosincu 2021. (Izvor: MINGOR, 2021.)

Status podataka za 2020. i 2021. godinu:

 u 2020. godini posjednici su predali na zbrinjavanje ukupno 7,91 tona otpada koji sadrži PCB (oprema koja sadrži PCB – kondenzatori i transformatori, KB 16 02 09*). U 2020. godini nisu predavani na zbrinjavanje otpadni predmeti, materijali ili tekućine koje sadrže ili su onečišćene PCB-om. Prema podacima iz izvješća o prekograničnom prometu otpada, u 2020. godini izvezeno je ukupno 76,31 tona otpada koji sadrži PCB. Izvezen je i PCB otpad preuzet prethodnih godina te je iz tog razloga više PCB otpada izvezeno nego što je 2020. godine preuzeto od posjednika.

 u 2021. godini posjednici su predali na zbrinjavanje ukupno 8,23 tona otpada koji sadrži PCB od čega je bilo 6,63 tona opreme koja sadrži PCB – kondenzatora i transformatora
(KB 16 02 09*) i 1,60 tona otpadnih predmeta, materijala ili tekućina koje sadrže ili su onečišćene PCB-om (KB 16 02 10*). Prema podacima iz izvješća o prekograničnom prometu otpada, u 2021. godini izvezeno je ukupno 10,55 tona otpada koji sadrži PCB. Izvezen je i PCB otpad preuzet prethodnih godina te je iz tog razloga više PCB otpada izvezeno nego što je 2021. godine preuzeto od posjednika.

Uređaji koji sadrže PCB i tekućine s PCB-om spaljuju se isključivo u spalionicama opasnog otpada. Budući da u Republici Hrvatskoj nema odgovarajućih spalionica za ovu vrstu otpada, on se mora izvoziti na zbrinjavanje izvan države. Sakupljeni otpad tvrtke izvoze po dobivanju rješenja od MINGOR-a, u skladu s procedurom prema Baselskoj Konvenciji o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju (Narodne novine-Međunarodni ugovori, broj 3/94) i Uredbi (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o otpremi pošiljaka sukladno članku 118. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine, br. 84/21).

2.2.2. Zaključak

U razdoblju od stupanja Pravilnika na snagu od 2008. do 2021. obveze posjednika PCB opreme djelomično su provedene (predano je na zbrinjavanje 77% odnosno 565 tona, a preostalo je za zbrinuti 23% odnosno 170 tona od ukupno evidentirane 734 tone PCB opreme), no uočljiv je trend kumulativnog povećanja zbrinute opreme. Obzirom da u RH ne postoje kapaciteti za obradu, oprema koja sadrži PCB i dalje će se izvoziti na obradu izvan RH.

Od 2017. do 2021., u odnosu na prijašnje razdoblje, smanjio se godišnji prosjek količine zbrinute opreme iz razloga što je 56 % preostale PCB opreme u posjedu tvrtki koje su u stečaju ili su brisane iz popisa poslovnih subjekata. Nadalje, obzirom da se svake godine evidentira određeni broj novih posjednika PCB opreme, za pretpostaviti je  da i dalje postoji određeni broj posjednika koji nisu prepoznali vlastite odgovornosti i obveze sukladno Pravilniku te stoga nisu evidentirani u sustavu.

2.3. PRAĆENJE/MONITORING POPs-OVA

2.3.1 Monitoring POPs-ova u vodama

Monitoring stanja površinskih voda provodi se kao nadzorni i operativni  monitoring, a prema potrebi i kao istraživački monitoring.

Stanje prirodnih, znatno promijenjenih i umjetnih vodnih tijela površinskih voda u 2019. i 2020., koje uključuje rijeke, jezera, prijelazne i priobalne vode određeno je na temelju ekološkog ili kemijskog stanja toga tijela (Uredba o standardu kakvoće voda (Prilog 2c, za ekološko stanje te Prilog 5 za kemijsko stanje), a odnosi se na podatke monitoringa prikupljene do kraja 2019. i 2020. godine.

Nadzorni monitoring prema članku 30. Uredbe o standardu kakvoće voda (Narodne novine, br. 96/2019) ima za cilj ocjenjivanje dugoročnih promjena prirodnih uvjeta i dugoročnih promjena uzrokovanih intenzivnim ljudskim aktivnostima, planiranje budućeg monitoringa te dopunu i vrednovanje postupka ocjene utjecaja ljudskih aktivnosti na stanje voda.

Zadaća operativnog monitoringa je prema članku 31. (za površinske vode) i članku 53. (za podzemne vode) Uredbe o standardu kakvoće voda utvrđivanje stanja površinskih i podzemnih vodnih tijela za koja je utvrđen rizik od nepostizanja ciljeva zaštite voda,  utvrđivanje stanja površinskih voda u koje se ispuštaju prioritetne tvari i stanja podzemnih voda radi utvrđivanja znatno i trajno rastućih trendova koncentracije onečišćujućih tvari uslijed utjecaja ljudskih aktivnosti te utvrđivanje bilo kakvih promjena u stanju takvih vodnih tijela koja su rezultat provedbe Programa mjera.

Prema članku 32. navedene Uredbe istraživački monitoring se provodi kad razlozi prekoračenja graničnih vrijednosti pokazatelja za ocjenu stanja voda nisu poznati, kad nadzorni monitoring ukazuje na malu vjerojatnost da određeno tijelo površinske vode postigne ciljeve zaštite voda, a operativni monitoring još nije uspostavljen kako bi se utvrdili razlozi nepostizanja ciljeva zaštite voda te kod utvrđivanja veličine i utjecaja iznenadnog onečišćenja te radi osiguranja informacija za uspostavljanje programa mjera za postizanje ciljeva zaštite voda i određivanja programa posebnih mjera za otklanjanje posljedica iznenadnih onečišćenja.

Temeljem rezultata monitoringa se za svako vodno tijelo pojedinačno donosi ocjena njegovog stanja i razvrstava se u odgovarajuću kategoriju (klasifikacija stanja tijela) uz analizu utjecaja, procjenjuje se rizik da određeno tijelo površinske ili podzemne vode neće postići ciljeve zaštite vodnog okoliša, odnosno da neće zadržati stanje sukladno ciljevima zaštite voda. Rezultati monitoringa pokazuju stanje elemenata kakvoće te samim time i  napredak u postizanju ciljeva zaštite voda.

U članku 15. Uredbe o standardu kakvoće voda propisano je da se ekološko stanje ocjenjuje na temelju lošije vrijednosti, uzimajući u obzir ocjenu bioloških elemenata, te osnovnih fizikalno - kemijskih i kemijskih elemenata koji prate biološke elemente. Pet je  kategorija ekološkog stanja: vrlo dobro, dobro, umjereno, loše i vrlo loše. Vrlo dobro ekološko stanje se dodatno provjerava u odnosu na hidromorfološke elemente te se u slučaju da nisu zadovoljeni hidromorfološki uvjeti vrlo dobrog stanja utvrđuje dobro ekološko stanje.

Ocjena kemijskog stanja površinskih kopnenih voda je napravljena u odnosu na dozvoljenu prosječnu (PGK) i maksimalnu godišnju koncentraciju (MGK) prioritetnih i prioritetno opasnih tvari u vodi propisanih u Prilogu 5, tablici 5.B Uredbe o standardu kakvoće voda. Kemijsko stanje se raspodjeljuje u dvije klase: dobro kemijsko stanje i nije postignuto dobro kemijsko stanje.

Dobro kemijsko stanje se utvrđuje na onim mjernim postajama na kojima prosječne godišnje koncentracije izračunate kao aritmetičke sredine izmjerenih koncentracija (PGK) i maksimalne koncentracije (MGK) ne prelaze vrijednosti standarda kakvoće voda.

Prilikom ocjene ekološkog stanja, kemijskog stanja i stanja u zaštićenim područjima uzeti su u obzir, gdje je to primjenjivo, svi analitički rezultati gdje je granica kvantifikacije (LOQ) nekog pokazatelja bila niža ili jednaka graničnoj vrijednosti dobrog ekološkog stanja fizikalno - kemijskih elemenata kakvoće i specifičnih onečišćujućih tvari, standardu kakvoće vodnog okoliša (SKVO) i/ili graničnoj vrijednosti pokazatelja u zaštićenim područjima.

Rezultati praćenja monitoringa POP-sova u površinskim i podzemnim vodama Republike Hrvatske za 2021. biti će prikazani u sklopu sljedećeg sedmog izvješća o provedbi Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima.

2.3.1.1 Monitoring površinskih voda

Plan monitoringa stanja voda u rijekama Hrvatske u 2019. obuhvatio je 107 postaja nadzornog monitoringa, 441 postaju operativnog monitoringa (od kojih su 83 postaje nadzornog i operativnog monitoringa), 178 mjernih postaja istraživačkog monitoringa te mjerne postaje u područjima od posebne zaštite voda: vodama određenima pogodnima za život slatkovodnih riba, vodama iz kojih se zahvaća voda namijenjena ljudskoj potrošnji te u ranjivim i potencijalno ranjivim područjima. Monitoring pokazatelja ekološkog stanja je proveden na 638 mjernih postaja, a pokazatelja kemijskog stanja na 299 mjernih postaja. U 2020. plan monitoringa stanja voda u rijekama obuhvatio je 644 mjerne postaje od čega je 107 postaja nadzornog monitoringa, 441 postaju operativnog monitoringa (83 postaje su postaje i nadzornog i operativnog monitoringa) te 180 postaja istraživačkog monitoringa.

Rijeke

Ekološko stanje površinskih kopnenih voda – rijeke

Ekološko stanje određeno je u 2019. na 638 mjernih postaja u rijekama. Temeljem dobivenih ocjena stanja najmanje jedan biološki element je analiziran na ukupno 314 mjernih postaja, fizikalno - kemijski elementi su ispitivani na 644 mjerne postaje, a najmanje jedna specifična tvar na 231 mjernoj postaji. Sukladno propisanom u Uredbi o standardu kakvoće voda specifične onečišćujuće tvari obuhvaćaju nesintetske (arsen, bakar, cink te krom i njihove spojeve), sintetske (fluoride) te ostale koji obuhvaćaju organski vezane halogene koji se mogu adsorbirati (AOX) i poliklorirane bifenile (PCB). Hidromorfološki elementi kakvoće su ocjenjivani na 47 mjernih postaja. Vrlo dobro i dobro ekološko stanje je utvrđeno na 145 mjernih postaja nadzornog i operativnog monitoringa, te na 102 mjerne postaje istraživačkog monitoringa. Umjereno stanje je utvrđeno na 154 mjerne postaje nadzornog i operativnog monitoringa, loše stanje na 93, a vrlo loše na 71 mjernoj postaji. Što se tiče istraživačkog monitoringa umjereno stanje je utvrđeno na 55, loše stanje na 11, a vrlo loše na 7 mjernih postaja. Na jadranskom vodnom području je zabilježen najveći postotak mjernih postaja u vrlo dobrom i dobrom stanju (55 % nadzornog i operativnog monitoringa te 76 % postaja istraživačkog monitoringa). Kada se promatraju elementi kakvoće na postajama nadzornog i operativnog monitoringa, biološki elementi su na 204 mjerne postaje (71 %) bili u nezadovoljavajućem stanju, fizikalno - kemijski elementi na 244 mjerne postaje (53 %), dok su specifične onečišćujuće tvari na svega osam postaja prelazile granične vrijednosti za dobro ekološko stanje (4 %). Na postajama istraživačkog monitoringa su fizikalno - kemijski elementi bili u nezadovoljavajućem stanju na 104 mjerne postaje (41 %).  

U 2019. su specifične onečišćujuće tvari na 8 mjernih postaja prelazile granične vrijednosti za dobro ekološko stanje. Razlozi nepostizanja dobrog stanja voda u 2019. prema specifičnim onečišćujućim tvarima su u najvećem broju slučajeva cink (5 mjernih postaja), krom (4 mjerne postaje), fluoridi (1 mjerna postaja) te na 1 mjernoj postaji organski vezani halogeni spojevi koji se mogu adsorbirati (AOX).

U 2020. vrlo dobro i dobro ekološko stanje na mjernim postajama nadzornog i operativnog monitoringa određeno je na 71 mjernoj postaji, umjereno stanje na 130, loše stanje na 166 te vrlo loše na 97 mjernih postaja. Na ukupno 7 mjernih postaja operativnog i nadzornog monitoringa u 2020. nije dosegnuto dobro stanje prema specifičnim onečišćujućim tvarima zbog prekoračenja graničnih vrijednosti za krom (6 postaja), arsen (2 mjerne postaje), cink (1 postaja) i fluoride (1 mjerna postaja). U sklopu istraživačkog monitoringa u 2020. dobro ekološko stanje određeno je 43 mjerne postaje, umjereno na 43, loše na 56 te vrlo loše na 37 mjernih postaja. Na mjernim postajama istraživačkog monitoringa u 2020. nije bilo prekoračenja graničnih vrijednosti za pokazatelje specifičnih onečišćujućih tvari.

Kemijsko stanje površinskih kopnenih voda – rijeke

Kemijsko stanje, s pojedinačnim pokazateljima kemijskog stanja je određeno na  323 mjerne postaje površinskih voda u 2019. Izvori su obrađeni prema standardima kakvoće vodnog okoliša (SKVO) za površinske vode, a ušća rijeka prema SKVO za prijelazne vode. Ispitivani su svi pokazatelji kemijskog stanja definiranih prilogom 5. Uredbe o standardu kakvoće voda. Granice kvantifikacije analitičkih metoda za pokazatelje benzo(a)piren, tributilkositar, cipermetrin, heptaklor i heptaklor-epoksid bile su više od prosječnih godišnjih vrijednosti relevantnih standarda kakvoće okoliša (PGK-SKVO), stoga te tvari nisu ocjenjene prema PGK-SKVO.

Dobro kemijsko stanje je utvrđeno na 244 mjerne postaje rijeka, što predstavlja 82 % mjernih postaja nadzornog i/ili operativnog monitoringa na rijekama na kojima je obavljeno ispitivanje pokazatelja kemijskog stanja. Prema rezultatima monitoringa na postajama vodnog područja rijeke Dunav i jadranskog vodnog područja nekoliko prioritetnih tvari prelaze definirane standarde kakvoće vodnog okoliša. Prema prosječnoj godišnjoj koncentraciji (PGK) nije postignuto dobro stanje prema pokazateljima fluoranten (11 mjernih postaja), olovo i njegovi spojevi (13 mjernih postaja), dok prema maksimalnoj godišnjoj koncentraciji (MGK) na najviše mjernih postaja nije postignuto dobro stanje prema pokazatelju živa i njezini spojevi (7 mjernih postaja).

Na jadranskom vodnom području dobro stanje nije postignuto na po dvije mjerne postaje s obzirom na MGK žive i njezinih spojeva i PGK perfluoroktansulfonske kiseline, te na po jednoj mjernoj postaji s obzirom na diklorvos i endosulfan. Na svim ostalim postajama utvrđeno je dobro kemijsko stanje prema prosječnim i/ili maksimalnim godišnjim koncentracijama. Ispitivanja svih pokazatelja predviđenih planom monitoringa nisu realizirana u cijelosti.

Monitoring kemijskog stanje površinskih kopnenih voda je u 2020. proveden u vodnom području rijeke Dunav na 232 mjerne postaje, a u jadranskom vodnom području na 57 mjernih postaja.

U vodnom području rijeke Dunav u 2020. dobro kemijsko stanje utvrđeno je na 173 mjerne postaje dok na ukupno 59 mjernih postaja nije postignuto ukupno dobro kemijsko stanje. Razlozi ne postizanja dobrog kemijskog stanja bila su prekoračenja graničnih vrijednosti koncentracija bromiranih difenil etera u filetu ribe (30 mjernih postaja), prekoračenja PGK i MGK za kadmij i njegove spojeve (2 mjerne postaje), MGK za C10-13 kloroalkane (1 mjerna postaja), MGK za endosulfan (1 postaja), PGK za fluoranten (11 postaja), PGK za olovo i njegove spojeve  (4 postaje), MGK za živu i njezine spojeve u vodi (11 postaja) i u ribi (29 postaja), PGK i MDK za nikal i njegove spojeve na 2 mjerne postaje, PGK za pentaklorbenzen na jednoj postaji, MGK za benzo(a)piren na jednoj postaji, PGK i MGK za tributilkositar na 4 postaje, PGK za PFOS u vodi na 2 mjerne postaje i u filetu ribe na dvije mjerne postaje te PGK i MGK za heptaklorepoksid na jednoj mjernoj postaji.

Na jadranskom vodnom području u 2020. od ukupno 57 mjernih postaja dobro stanje nije postignuto na 13 mjernih postaja. Razlozi loše ocjene kemijskog stanja bila su prekoračenja graničnih vrijednosti za bromirane difeniletere u filetu ribe na 8 mjernih postaja, MGK za živu i njezine spojeve u vodi (na 3 mjerne postaje) i u cijeloj ribi na 8 mjernih postaja, te prekoračenje PGK za tributilkositrove spojeve na jednoj postaji.

Jezera

Ekološko stanje površinskih kopnenih voda - jezera

Od sedam tipiziranih prirodnih jezera dva se nalaze na podslivu rijeke Save, a pet na jadranskom vodnom području. U 2019. na pet jezera je utvrđeno dobro ekološko stanje, a na dva jezera umjereno (Vransko jezero kod Biograda i Baćinsko jezero Crniševo) gdje je srednja godišnja koncentracija adsorbilnih organskih halogena premašivala graničnu vrijednost dobrog stanja (50 μg/l). U Vranskom jezeru kod Biograda je umjereno stanje utvrđeno i prema biološkim elementima makrozoobentos i ribe. U 2020. dobro ekološko stanje utvrđeno je na pet jezera, a umjereno stanje utvrđeno je na Baćinskim jezerima-jezero Crniševo te na lokaciji Vransko jezero motel, na navedenim lokacijama su iz skupine specifičnih onečišćujućih tvari prijeđene granične vrijednosti za pokazatelj adsorbilni organski halogeni.

Kemijsko stanje površinskih kopnenih voda - jezera

Monitoringom kemijskog stanja koji je obavljen 2019. obuhvaćena su dva prirodna jezera na vodnom području rijeke Dunav. Na jadranskom vodnom području monitoring kemijskog stanja obavljen je na pet prirodnih jezera. Dobro kemijsko stanje je utvrđeno na svim jezerima osim na Visovačkom jezeru i Baćinskom jezeru Oćuša gdje je kritični pokazatelj bio perfluoroktansulfonska kiselina i njezini derivati.

Monitoringom kemijskog stanja u 2020. dobro kemijsko stanje nije postignuto na mjernim postajama Baćinska jezera-jezero Crniševo, Plitvička jezera (Prošćansko jezero i jezero Kozjak) i Visovačko jezero -Visovac zbog prekoračenja koncentracije bromiranih difenil etera te žive i njezinih spojeva u filetu ribe, te zbog prekoračenja koncentracije žive i njezinih spojeva u filetu ribe na mjernoj postaji Jezero Vrana-Cres.

Akumulacije

Ekološko stanje površinskih kopnenih voda - akumulacije

Planom monitoringa stanja voda u 2019. bilo je obuhvaćeno 38 akumulacija i ostalih stajaćica koje nisu prirodnog porijekla, prije svega šljunčara. Dobar i bolji ekološki potencijal je utvrđen na 34 % akumulacija. Tijekom 2019. godine ispitivani su  fizikalno - kemijski elementi kakvoće u 36 akumulacija, a specifične onečišćujuće tvari u 31 akumulaciji. Umjereno i lošije stanje prema fizikalno - kemijskim pokazateljima je utvrđeno u 16 akumulacija, a prema specifičnim onečišćujućim tvarima u jednoj akumulacije i to Akumulacija HE Dubrava gdje su srednje godišnje koncentracije bakra premašivale granične vrijednosti za dobro stanje.

U 2020. je ekološki potencijal akumulacija ocijenjen na mjernim postajama 37 akumulacija. Ekološki potencijal predstavlja stupanj kakvoće akvatičkog ekosustava tijela površinske vode u odnosu na maksimalni stupanj koji je moguće doseći, s obzirom na znatno promijenjene ili umjetne karakteristike vodnog tijela potrebne za njegovu namjenu ili za zaštitu šireg okoliša. U akumulacijama je u 2020. na 13 mjernih postaja ekološki potencijal ocijenjen vrlo lošim, na 7 lošim, na 14 umjeren dok je na 3 akumulacije ekološki potencijal ocijenjen kao dobar i bolji.

Kemijsko stanje površinskih kopnenih voda – akumulacije

U 2019. monitoring kemijskog stanja obuhvatio je osam akumulacija na vodnom području rijeke Dunav i osam akumulacija na jadranskom vodnom području. Dobro kemijsko stanje nije utvrđeno na dvije mjerne postaje jadranskog vodnog područja Akumulacija Brlog, Gusić polje i Jezero Lepenica zbog prekoračenja MGK za živu i njezine spojeve.

Dobro kemijsko stanje u 2020. nije postignuto na ukupno tri mjerne postaje u vodnom području rijeke Dunav zbog prekoračenja PGK flurantena u vodi na jednoj mjernoj postaji (akumulacija Jošava) te na dvije mjerne postaje zbog prekoračenja koncentracije bromiranih difeniletera u filetu ribe te žive i njezinih spojeva u cijeloj ribi (Akumulacija Pakra, Banova jaruga i Akumulacija Borovik). Na jadranskom vodnom području u 2020. dobro kemijsko stanje nije postignuto na dvije mjerne postaje zbog prekoračenja MGK žive i njezinih spojeva u vodi (Akumulacija Brlog i jezero Bajer).

2.3.1.2 Kemijsko stanje podzemnih voda u Republici Hrvatskoj u  2019. i 2020. godini

Sustavno praćenje podzemnih voda provodi se u svrhu utvrđivanja kemijskog stanja voda, dugoročnih promjena prirodnih uvjeta, promjena uzrokovanih intenzivnim ljudskim aktivnostima i promjena uslijed provođenja mjera na područjima za koja je utvrđeno da ne ispunjavaju uvjete za dobro stanje. Kao posljedica usklađenja s Okvirnom direktivom o vodama Europske Unije (ODV), u Zakonu o vodama je propisan monitoring stanja voda, što zahtijeva uspostavu praćenja količinskog i kemijskog stanja za podzemne vode. Današnji opseg, vrsta i način ispitivanja voda u Republici Hrvatskoj definirani su Zakonom o vodama, Uredbom o standardu kakvoće voda te Pravilnikom o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti uzimanja uzoraka i ispitivanja voda.

Nacionalni monitoring kemijskog stanja podzemnih voda na monitoring postajama u Republici Hrvatskoj obuhvaća nadzorni i operativni monitoring.

Monitoring kemijskog stanja podzemnih voda u 2019. i 2020. godini

Program praćenja i ocjene stanja podzemnih voda obavlja se radi jasnog i cjelovitog pregleda i ocjene stanja, uključujući i praćenje količinskog i kemijskog stanja podzemnih voda.  Monitoring kemijskog stanja podzemnih voda osigurava cjeloviti pregled kemijskog stanja podzemnih voda u vodnom području i omogućava utvrđivanje prisutnosti znatno i trajno rastućeg trenda onečišćenja.

Nadzorni monitoring provodi se radi ocjene stanja na podzemnim vodnim tijelima, vrednovanja i dopunjavanja postupka ocjenjivanja utjecaja onečišćenja te  pribavljanja informacija za ocjenu znatno i trajno rastućih trendova koji su rezultat promjena prirodnih uvjeta i utjecaja ljudske djelatnosti.

U 2019. nadzorni monitoring je proveden na 384 monitoring postaje, a u 2020. na 385 postaja.

Operativni monitoring provodi se u razdobljima programa nadzornog monitoringa radi utvrđivanja kemijskog stanja svih podzemnih voda, u 2019. je operativni monitoring obuhvatio 119 monitoring postaja, a u 2020. proveden je na 113 postaja.

Monitoring kemijskog stanja podzemnih voda treba osigurati cjelovitu informaciju o kemijskom stanju pojedinog vodnog tijela i vodnog područja u cjelini te omogućiti utvrđivanje prisutnosti znatnog i trajno rastućeg trenda onečišćenja podzemnih voda.  Za ocjenu kemijskog stanja grupiranog tijela podzemne vode prate se pokazatelji u okviru nadzornog i operativnog monitoringa, a koristi se i prosječna godišnja koncentracija nitrata i aktivnih tvari pesticida (pojedinačnih i ukupno ispitanih) na svim monitoring postajama unutar grupiranog tijela podzemne vode i uspoređuje sa standardom kakvoće podzemnih voda.  Uz standarde kakvoće podzemnih voda, za ocjenu kemijskog stanja uzima se prosječna godišnja koncentracija specifičnih onečišćujućih tvari i to: arsena, kadmija, olova, žive, amonija, klorida, sulfata, ortofosfata, nitrita, ukupnog fosfora, sume trikloretilena i tetrakloretilena, te električne vodljivosti na svim monitoring postajama unutar grupiranog tijela podzemne vode i uspoređuje se s graničnim vrijednostima.

Podzemne vode vodnog područja rijeke Dunav

Na 13 grupiranih tijela podzemne vode na vodnom području rijeke Dunav, rezultati monitoringa provedenog u okviru Nacionalnog programa u 2019. ukazuju na dobro stanje. Neodgovarajuće stanje u 2019. godini utvrđeno je na 7 grupiranih tijela podzemne vode odnosno na 19 mjernih postaja na vodnom području rijeke Dunav zbog prekoračenja propisanih vrijednosti parametara poput metala i/ili hranjivih soli.

Na 16 grupiranih tijela podzemne vode u Republici Hrvatskoj, rezultati monitoringa provedenog u okviru Nacionalnog programa u 2020. ukazuju na dobro stanje, a neodgovarajuće stanje zabilježeno je na četiri grupirana tijela podzemne vode (pet mjernih postaja) zbog prekoračenja standarda za hranjive tvari i/ili arsen.

Podzemne vode jadranskog vodnog područja

Na Jadranskom slivnom području ju u 2019. i 2020. od 13 grupiranih tijela podzemne vode na njih 9 nije zabilježeno niti jedno prekoračenje graničnih vrijednosti praćenih parametara. Neodgovarajuće stanje utvrđeno je na 4 grupirana tijela podzemne vode zbog prekoračenja granične vrijednosti za kloride.

2.3.2 Monitoring POPs-ova u moru

U razdoblju 2019. i 2020. u okviru ugovora o sustavnom ispitivanju kakvoće prijelaznih i priobalnih voda u 2019 i 2020., financiranog od strane Hrvatskih voda, rađene su analize niza organskih onečišćivala koja ulaze u skupinu POPs-ova ( Tablica 2.3-2 ). Izvođači Ugovora bili su konzorcij između Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita (IOR), Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba (IRB) i Nacionalnog laboratorija za zdravje, okolje i hrano iz Maribora, Slovenija (NZLO). Analize POPs-ova rađene su u laboratorijima IRB-a i NZLO-a.  U ovom izvješću prikazani su rezultati analiza uzoraka (voda, sediment, biota) iz priobalnih  voda sakupljenih u 2019. godini i prijelaznih voda sakupljenih u 2020. godini, a detaljniji podaci o lokacijama uzorkovanja mogu se naći u izvještajima navedenih Ugovora.  Podaci za 2021. još nisu obrađeni, te će biti prikazani u slijedećem izvještajnom razdoblju.

Analize su provođene prema zahtjevima Europske direktive o vodama o praćenju prioritetnih tvari u vodama, te je ocjena kemijskog stanja rađena prema važećoj europskoj i hrvatskoj regulativi  u kojoj su definirane dozvoljene koncentracije tih tvari u vodama i bioti (Narodne novine, br. 96/19). Ocjena stanja za sediment (za koji ne postoji niti hrvatska niti europska regulativa) rađena je prema dostupnoj znanstvenoj literaturi. Detaljniji rezultati dostupni su u izvještajima navedenih Ugovora.

Tablica 2.3-2. Popis POPs-ova određivanih u vodi, sedimentu i bioti u okviru monitoringa prijelaznih i priobalnih voda istočne jadranske obale u 2019. i 2020. godini

POPs-ovi u vodi, bioti i sedimentu priobalnih voda u 2019. godini

VODA

Praćenje odabranih prioritetnih tvari u priobalnim vodama tijekom 2019., obuhvatilo je 4 sezonska izlaska pri čemu su praćene koncentracije heksabromociklododekana i perfluoroktanske kiseline. Razina HBCD bila je u svim uzorcima niža od propisanog kriterija PGK-SKVO (0,8 ng/L). Izmjerene koncentracije PFOS bile su u na većini lokacija niže od PGK-SKVO, (0,13 ng/L), osim u Bakarskom zaljevu (O37) i Pulskoj luci (O45) gdje su premašile propisani kriterij za SKVO.

BIOTA

Na grafikonu 2.3-1. prikazana je raspodjela koncentracija polibromiranih difeniletera (PBDE) u mišiću riba priobalnih voda. Zbog izrazito strogog kriterija SKVO od 0,0085 ng/g za sumu reprezentativnih 6 kongenera PBDE niti jedan uzorak nije zadovoljio taj kriterij. Koncentracije su se kretale u rasponu od 0,03 do 0,95 ng/g, a prosječna koncentracija od 0,15 ng/g višestruko premašuje propisani kriterij. Najjača žarišta unosa PBDE nalaze u blizini naših većih gradova, Splita, Rijeke i Pule te Umaga. Rezultati su potvrdili da koncentracija polibromiranih difeniletera (PBDE) u mišiću riba predstavlja najkritičniji pokazatelj sa stajališta zadovoljavanja kriterija SKVO. Vrlo slična situacija nađena je i u nekim drugim područjima Europe, te je očito da će biti potrebni sustavni dogovori oko implementacije kriterija i, dakako, dodatnih mjera za smanjenje utjecaja PBDE na okoliš.

Grafikon 2.3-1. Raspodjela polibromiranih difeniletera (PBDE) u ribama priobalnih voda 2019.

Monitoringom biote obuhvaćen je i drugi tip usporivača gorenja - heksabromociklododekan (HBCD) pri čemu se analizira cijela riba.  Razina koncentracija HBCDD u analiziranim ribama priobalnih voda slična je kao i za PBDE (raspon: <0,1-1 ng/g; prosječna vrijednost: 0,11 ng/g; Grafikon 2.3-2. ). Međutim, zbog dosta visokog kriterija SKVO za koncentraciju u ribama (167 ng/g), sve su izmjerene vrijednosti barem sto puta manje od propisanog kriterija. Koncentracije heptaklora i heptaklorepoksida u ribama priobalnih voda 2019. bile su gotovo u svim uzorcima niže od granice određivanja (0,05 ng/g) te ne ukazuju na neko značajnije onečišćenje tim sastojcima. Međutim, kako je već naglašeno, SKVO za heptaklor i heptaklorepoksid je vrlo rigorozan (0,0067 ng/g) te se dostupnom metodom (granica određivanja 0,05 ng/g) ne može utvrditi ispunjavanje kriterija SKVO. Nasuprot tome, kriterij za klorirani insekticid  heksaklorbenzen ( Grafikon 2.3-3. ) mnogo je blaži (SKVO 10 ng/g) i sve izmjerene vrijednosti (raspon 0,1 do 1,1 ng/g; prosječna vrijednost: 0,28 ng/g) znatno su niže od propisane. Osim lokacije O14 (Brački kanal), ostale su lokacije pokazale relativno uniformnu raspodjelu, potvrđujući da na našoj obali vjerojatno nema značajnijih izvora recentnog unošenja.

Grafikon 2.3-2.  Raspodjela heksabromociklododekana (HBCDD) u ribama priobalnih voda 2019. godine

Grafikon 2.3-3. Raspodjela heksaklorobenzena (HCB) u ribama priobalnih voda 2019. godine

Razina dioksina i njima srodnih spojeva kretale su se u rasponu od <0,00002 do 0,0068 ng/g TEQ (prosječna vrijednost: 0,0011 ng/g TEQ) te su u gotovo svim uzorcima bile niže od propisanog SKVO (0,0065 ng/g, zbroj TEQ) ( Grafikon 2.3-4. ). Najviša razina, zabilježena u Splitskoj luci (O15A; 0,0068 ng/g TEQ), premašivala je SKVO. Koncentracija PFOS u ribama priobalnih voda kretala se u rasponu od <0,1 do 2,0 ng/g (prosječna vrijednost: 0,39 ng/g), što je dosta niže od propisanog kriterija SKVO (9,1 ng/g) ( Grafikon 2.3-5. ). Najviša koncentracija zabilježena je u ribama u području riječke luke (O38; 2 ng/g) i Zadra (lokacije O22A i O24).

Grafikon 2.3-4.  Raspodjela dioksina i njima srodnih spojeva u  ribama priobalnih voda 2019. godine

Grafikon 2.3-5.  Raspodjela perfluorooktan sulfonske kiseline (PFOS) u ribama priobalnih voda 2019. godine

SEDIMENT

Budući za kakvoću sedimenta nisu propisani jedinstveni europski kriteriji, ocjena stanja načinjena je prema kriterijima koje su u Norveškoj predložili Bakke i suradnici (2010). Prema Bakkeu i suradnicima kakvoća sedimenata je razvrstana u pet kategorija pri čemu su prve dvije, što se tiče stanja okoliša, smatrane dobrom i/ili zadovoljavajućom, dok su III, IV i V smatrane nezadovoljavajućom jer se u tom rasponu koncentracija  mogu očekivati toksični učinci.  Kao što se vidi na Grafikonu 2.3-6. , raspon koncentracija PBDE u sedimentima bio je <0,02 ng/g do 0,67 ng/g (srednja vrijednost 0,09 ng/g) što je preko 100 puta niže od kriterija (62 ng/g) koji su Bakke i sur. (2010) predložili za onečišćeni sediment. Budući da su koncentracije PBDE u vodi ekstremno niske i vrlo teške za praćenje, podatak o koncentraciji u sedimentu treba promatrati kao pokazatelj za detekciju vrućih točaka na našoj obali te kao indikator mogućeg prijenosa u biotu putem kontakta s kontaminiranim sedimentom. Najviše koncentracije PBDE u sedimentima priobalnih voda tijekom 2019. godine izmjerene su na lokacijama u područjima Splita (O15A), Bakra (O37), i Šibenika (O21A) te u Raškom zaljevu (O43A).

Grafikon 2.3-6. Raspodjela polibromiranih difeniletera (PBDE) u sedimentima priobalnih voda 2019. godine

Raspon izmjerenih koncentracija HBCDD ( Grafikon 2.3-7. ) bio je od <0,1 do 12,2 ng/g (prosječna vrijednost: 0,86 ng/g). Najviša vrijednost izmjerena je na lokaciji O15A u splitskoj luci, a ostala područja koja su pokazala povišene koncentracije su Marinski zaljev (O17A), područje ispred Šibenika (O21) i Zadra (O24) te riječku (O38) i pulsku luku (O45). Međutim, i te povišene razine bile su višestruko niže od graničnog kriterija za onečišćeni sediment prema Bakkeu i sur. (86 ng/g).

Grafikon 2.3-7. Raspodjela heksabromociklododekana (HBCDD) u sedimentima priobalnih voda 2019. godine

Klasična lipofilna zagađivala kao što su klorirani insekticidi heksaklorcikloheksan (HCH) i heksaklorbenzen (HCB) te njima srodne prioritetne tvari pentaklorbenzen (PeCB) i heksaklorbutadien (HCBD) bila su široko rasprostranjena u analiziranim priobalnim sedimentima, ali su njihove koncentracije bile relativno niske ( Grafikon 2.3-8. i 2.3-9. ). Rasponi koncentracija kloriranih insekticida bili su od 0,06 do 5,85 ng/g za HCH (prosječna vrijednost 0,86 ng/g) i <0,03 do 6,46 ng/g (prosječna vrijednost 0,51 ng/g). Najviša koncentracija HCH zabilježena je na lokaciji ispred Šibenika (O21), dok je za HCB najviša vrijednost izmjerena u Kaštelanskom zaljevu (O16). Za pentaklorbenzen i heksaklorbutadien rasponi koncentracija bili su od <0,02 do 1,41 ng/g za PeCB (prosječna vrijednost 0,13 ng/g) i <0,02 do 0,56 ng/g (prosječna vrijednost 0,08 ng/g) za HCBD, a maksimalne koncentracije zabulježene su u  Kaštelanskom zaljevu (O16 i O16A).

Grafikon 2.3-8. Raspodjela heksaklorocikloheksana (HCH) i heksaklorobenzena (HCB) u  sedimentima priobalnih voda 2019. godine

Grafikon 2.3-9. Raspodjela pentaklorbenzena (PeCB) i heksaklorbutadiena (HCBD) u sedimentima priobalnih voda 2019. godine.

Dioksini i njima srodni spojevi prisutni su u sedimentima priobalnih voda u relativno niskim koncentracijama ( Grafikon 2.3-10. ), koje su višestruko niže od kriterija za značajno onečišćeni sediment prema Bakkeu i sur. (0,03 ng/g TEQ za dioksinske spojeve). To upućuje na zaključak da u našim priobalnom području nema nekog jačeg specifičnog izvora dioksinskih spojeva.

Grafikon 2.3-10. Raspodjela dioksina i njima srodnih spojeva u sedimentima priobalnih voda 2019. godine.

Osim kloriranih insekticida i dioksinskih spojeva, u sedimentima priobalnih voda izmjerene su i značajne koncentracije dugolančastih kloralkana (C10-13) ( Grafikon 2.3-11. ). Zabilježene su koncentracije u širokom rasponu od 3,5 do 176 ng/g uz prosječnu vrijednost od 28,7 ng/g. Najviše razine izmjerene su u riječkoj (O38) i pulskoj (O45) luci. Prema kanadskim kriterijima (Environment Canada, 2016), izmjerene su koncentracije preko 1000 puta niže od kritičnih.

U sedimentima priobanih voda praćene su i dvije skupine polarnijih tvari industrijskog porijekla: perfluoroktansulfonske kiseline (PFOS) i njezini derivati te dietilheksilftalat (DEHP). Koncentracija PFOS u sedimentima priobalnih voda 2019. bila je dosta niska i kretala se se u rasponu od <0,1 do 0,5 ng/g (prosječna koncentracija: 0,02 ng/g). Izmjeren razine PFOS su preko 100 puta niže od kriterija za značajno onečišćeni sediment  (220 ng/g) prema Bakkeu i sur. (2010).

Grafikon 2.3-11. Raspodjela dugolančastih kloralkana (C10-C13) u sedimentima priobalnih voda 2019. godine

POPs-ovi u bioti i sedimentu prijelaznih voda u 2020. godini

BIOTA

Najkritičniji pokazatelj sa stajališta zadovoljavanja kriterija u uzorcima biote predstavlja koncentracija polibromiranih difeniletera (PBDE) u mišiću riba. Zbog izrazito strogog kriterija SKVO od 0,0085 ng/g za sumu reprezentativnih 6 kongenera PBDE-ova niti jedan uzorak nije zadovoljio taj kriterij ( Grafikon 2.3-12. ). Raspon koncentracija kretao se od 0,079 do 0,838 ng/g pa prosječna koncentracija od 0,26 ng/g višestruko premašuje propisani kriterij. Vrlo slična situacija nađena je i u nekim drugim područjima Europe. S ovim problemom očito će se suočiti gotovo sve članice EU-a te su potrebni sustavni dogovori oko implementacije kriterija i, dakako, dodatnih mjera za smanjenje utjecaja PBDE-ova na okoliš. Kao i tijekom prethodnih monitoringa prijelaznih voda u 2016. i 2018. godini, i u 2020. godini najjače žarište unosa PBDE-ova zabilježeno je u estuariju Omble (FP-P1 0,84 ng/g; FP-P2 0,36 ng/g).

Grafikon 2.3-12. Raspodjela polibromiranih difeniletera (PBDE) u ribama prijelaznih voda 2020. godine

Drugi tip bromiranih usporivača gorenja je obuhvaćen monitoringom biote, heksabromociklododekan (HBCDD), pri čemu se analizira cijela riba, izmjeren je u vrijednostima koje su u 2020. na svim lokacijama osim jedne bile ispod razine detekcije (< 0,2 ng/g), dok je mjerljiva koncentracija od 0,4 ng/g pronađena samo u bioti rijeke Zrmanje (FP-P16). SKVO za HBCDD-ove u ribama je dosta visok (167 ng/g) pa su izmjerene vrijednosti barem sto puta manje od propisanog kriterija. Niske koncentracije HBCDD-ova izmjerene u bioti u 2020. godini slične su onima zabilježenim tijekom 2016. i 2018..

Koncentracije heptaklora i heptaklorepoksida bile su u svim uzorcima niže od granice određivanja (0,05 ng/g) te ne ukazuju na neko značajnije onečišćenje tim sastojcima. Međutim, treba naglasiti da je SKVO za heptaklor i heptaklorepoksid vrlo rigorozan (0,0067 ng/g) te se dostupnom metodom ne može utvrditi ispunjavanje kriterija SKVO. Za vrlo sličan klorirani insekticid heksaklorbenzen kriterij je mnogo blaži (SKVO 10 ng/g) i sve izmjerene vrijednosti (raspon <0,02 do 0,13 ng/g) znatno su niže od propisanih, a njihova prostorna varijabilnost ukazuje na postojanje pojačanog unosa pesticida u ušća rijeke Neretve i Mirne ( Grafikon 2.3-13. ). Koncentracije za klorirani POPS heksaklorbutadien bile su uglavnom ispod ili na samoj granici detekcije (0,02 ng/g) i time višestruko ispod kriterija SKVO 0,6 ng/g.

Grafikon 2.3-13. Raspodjela heksaklorbenzena u ribama prijelaznih voda 2020. godine

Razina dioksina i njima srodnih spojeva kretale su se u rasponu od 0,00013 do 0,0027 ng/g TEQ te su u svim uzorcima bile niže od propisanog SKVO (0,0065 ng/g TEQ). Najviše razine zabilježene su u estuarijima Omble (FP-P1; 0,0027 ng/g TEQ), Krke (FP-P11; 0,0024 ng/g TEQ) i Mirne (FP-P22; 0,0023 ng/g TEQ) ( Grafikon 2.3-14. ).

Grafikon 2.3-14. Raspodjela dioksina i njima srodnih spojeva u ribama prijelaznih voda 2020. godine

Koncentracija PFOS u ribama kretala se u rasponu od <0,1 do 1,2 ng/g, što je dosta niže od propisanog kriterija SKVO (9,1 ng/g) ( Grafikon 2.3-15 .). Sadašnja razina onečišćenja u bioti samo na lokaciji rijeke Krke (FP-P13) premašuje 10 % propisanih vrijednosti te se čini da ne postoji neposredna opasnost od njihovog prekoračenja.

Grafikon 2.3-15 . Raspodjela perfluoroktansulfonske kiseline (PFOS) u ribama prijelaznih voda 2020. godine

SEDIMENT

Koncentracija prioritetnih organskih tvari u sedimentima prijelaznih voda tijekom 2020. bila je za većinu praćenih pokazatelja relativno niska. Budući da za kakvoću sedimenta nisu propisani jedinstveni europski kriteriji, kao što je to slučaj za vodu i biotu, ocjena stanja načinjena je prema kriterijima koje su u Norveškoj predložili Bakke i suradnici (2010). Prema Bakke-u i suradnicima kakvoća sedimenata je razvrstana u pet kategorija pri čemu su prve dvije, što se tiče stanja okoliša, smatrane dobrom i/ili zadovoljavajućom, dok su III., IV. i V. kategorija smatrane nezadovoljavajućim jer se u tom rasponu koncentracija mogu očekivati toksični učinci.

Prema Bakkeu i sur. (2010) kriterij za značajno onečišćenje sedimenta PBDE-ovima je 62 ng/g što je u odnosu na koncentracije izmjerene u sedimentima naših prijelaznih voda vrlo visoko. Kao što se vidi na Grafikonu 2.3-16 ., raspon koncetracija PBDE-ova u sedimentima bio je od <0,02 ng/g do 0,3 ng/g (srednja vrijednost 0,08 ng/g) što je više nego 100 puta niže od predloženog kriterija. Najviše koncentracije PBDE-ova tijekom 2020. izmjerene su na lokacijama u estuarijima rijeka Neretve (FP-P5b), Jadra (FP-P9a, FP-P10) i Rječine (FP-P18).

Grafikon 2.3-16 . Raspodjela polibromiranih difeniletera (PBDE) u sedimentima prijelaznih voda 2020. godine

Koncentracija heksabromociklododekana (HBCDD) u sedimentima pokazala je da su razine ovih spojeva na većini lokacija naših prijelaznih voda srazmjerno niske ( Grafikon 2.3-17.), prvenstveno na postajama u estuarijima Jadra (FP-P9a i FP-P10; 18,4 i 40,7 ng/g) i Krke (FP-P13; 30 ng/g). Vrijednosti izmjerene u 2020. godini na tim lokacijama pokazuju višestruki porast koncentracija HBCDD-ova u odnosu na 2018. godinu (3-5 puta) i dostižu gotovo 50% kriterija (PNEC = 86 ng/g) iznad kojeg se sediment može smatrati onečišćenim HBCDD-ovima prema Bakkeu i sur. (2010).

Grafikon 2.3-17 . Raspodjela heksabromociklododekana (HBCDD) u sedimentima prijelaznih voda 2020. godine

Klasične lipofilne prioritetne tvari kao što su klorirani insekticidi i njima srodni spojevi (heksaklorbenzen, heptaklor i heptaklorepoksid, pentaklorbenzen, heksaklorcikloheksan i heksaklorbutadien) prisutne su u sedimentima prijelaznih voda u relativno niskim koncentracijama. Vrijednosti organoklornih pesticida heptaklora i heptaklor epoksida i heksaklorbutadiena u svim su analiziranim uzorcima bile ispod ili na samoj granici detekcije od 0,1 ng/g. Heksaklorbenzen (HCB) u sedimentima ( Grafikon 2.3-18 ) mnogo je češće prisutan u mjerljivim koncentracijama nego heptaklor, iako su i njegove koncentracije vrlo niske (<0,1 do 0,84 ng/g, srednja vrijednost 0,14 ng/g) pa prema kriterijima za HCB u sedimentu (Bakke i sur. 2010) pripadaju u kategoriju u kojoj se ne očekuju toksični učinci (PNEC=17 ng/g). Razine pentaklorbenzena su u analiziranim sedimentima ( Grafikon 2.3-19 .) još niže od razina HCB-a (od

Grafikon 2.3-18 . Raspodjela heksaklorbenzena (HCB) u sedimentima prijelaznih voda 2020. godine

Grafikon 2.3-19 .   Raspodjela pentaklorbenzena (HCB) u sedimentima prijelaznih voda 2020. godine

Organoklorov pesticid heksaklorcikloheksan (HCH) jedan je od POPs-ova koje još uvijek nalazimo u vodama Hrvatske u mjerljivim koncentracijama. Koncentracije HCH-ova (izražene kao zbroj α-, β- i γ-izomera, Grafikon 2.3-20 .) kretale su se u rasponu od <0,1 do 0,8 ng/g (srednja vrijednost 0,26 ng/g). Prema kriteriju koji su predložili Bakke i sur. (2010), za procjenu stupnja zagađenosti sedimenta uzima se koncentracija γ-izomera (lindana) koji nosi većinu pesticidne aktivnosti (PNEC = 1,1 ng/g). Evaluacija zagađenja sedimenata na temelju γ-izomera pokazuje da na promatranim lokacijama njegova koncentracija ne premašuje granicu zagađenosti, ali u sedimentima rijeke Neretve (FP-P3) dostiže skoro 50% vrijednosti predloženog kriterija.