I.  Sažetak

Nacionalni plan razvoja akvakulture za razdoblje od 2022. do 2027. godine (u daljnjem tekstu: NPRA) težište stavlja na četiri posebna cilja:

i) povećanje proizvodnosti i otpornosti proizvodnje u akvakulturi na klimatske promjene

ii) jačanje konkurentnosti sektora akvakulture

iii) jačanjem sektora akvakulture doprinijeti obnovi gospodarstva te unaprjeđenju uvjeta života u ruralnim i obalnim područjima

iv) poticanje inovacija u sektoru akvakulture .

Svaki od utvrđenih posebnih ciljeva, koji odgovaraju sektorskim razvojnim prioritetima, temelji se na nizu ključnih potreba i prilika za rast koji ukazuju na promjene koje je potrebno provesti za ostvarenje vizije razvoja hrvatske akvakulture.

Kroz unaprjeđenje proizvodnosti akvakulture na klimatski pametan i održiv način, NPRA doprinosi cjelokupnom gospodarskom razvoju Republike Hrvatske te unaprjeđenju ruralnih i obalnih gospodarstava. Navedeno je moguće postići jačanjem konkurentnosti svih proizvodnih segmenata, uz poticanje bolje povezanosti između proizvodnje i tržišta te povećanje zaposlenosti u ruralnom i obalnom gospodarstvu, i to kroz cjelokupni vrijednosni lanac u akvakulturi, a ne samo u primarnoj proizvodnji. Poseban naglasak stavljen je na inovacije, čije je poticanje od iznimne važnosti za unaprjeđenje razvoja akvakulture, kao i njezinu postojeću i buduću povezanost s drugim gospodarskim sektorima.

Ovaj akt strateškog planiranja, kao rezultat sveobuhvatnog procesa planiranja koji uključuje ekonomske analize i savjetovanja s dionicima, uzima u obzir razvojne smjerove i strateške ciljeve sadržane u okviru Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine. Slijedom toga, provedba NPRA pridonijet će razvoju RH, uključujući cjelovit teritorijalni razvoj ruralnih i obalnih područja, doprinos gospodarskih ulaganja modernizaciji lokalnog gospodarstva, unaprijeđenje koordinacije i komplementarnosti između intervencija u ruralnim i obalnim područjima, te brži prijelaz na pametno i zeleno ruralno gospodarstvo.

NPRA je izrađen i u skladu sa Strateškim smjernicama Europske komisije (EK) za održiviju i konkurentniju akvakulturu u EU za razdoblje 2021. – 2030. (COM (2021) 236 final), kao i s novim razvojnim smjerovima EU u okvirima Zelenog plana i strategije „Od polja do stola“.

II. Uvod

Akvakultura u Republici Hrvatskoj je sukladno zakonskom okviru strateška grana gospodarstva i kao takva dio ostalih razvojnih strategija. Ova gospodarska djelatnost proizvodi nutricionistički visokovrijedne proizvode koji se koriste za prehranu i koji kvalitetno nadomještaju manjak ponude proizvoda ribarstva koji dolaze iz direktnog ulova zbog sve većih restrikcija ribolova. Akvakultura znatno doprinosi opstanku osjetljivih otočnih i ruralnih zajednica, jer omogućava stalno zapošljavanje tijekom cijele godine. Također, doprinosi i razvoju pratećih djelatnosti koje pozitivno utječu na zadržavanje radno sposobnog stanovništva na otocima, te ujedno doprinosi razvoju turističke ponude.

Akvakultura je regulirana Zakonom o akvakulturi („Narodne novine“, br. 130/17, 111/18 i 144/20), čijim je člankom 5. propisano donošenje višegodišnjeg nacionalnog plana razvoja akvakulture od strane Vlade Republike Hrvatske, a sukladno članku 34. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28. 12. 2013.). Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 13. svibnja 2021. godine donijela  Odluku o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana razvoja akvakulture za razdoblje od 2021. do 2027. godine (KLASA: 022-03/21-04/158; URBROJ: 50301-05/31-21-2) . Time je započeo postupak izrade Nacionalnog plana razvoja akvakulture za razdoblje od 2021. do 2027. godine, koji provodi i koordinira Ministarstvo poljoprivrede te je uključivao i postupak strateške procjene utjecaja na okoliš, kao i neformalne konzultacije s Europskom komisijom (EK). S obzirom da se izrada produljila na 2022. godinu, kada se očekuje i završetak postupka donošenja, naziv akta je izmijenjen u Nacionalni plan razvoja akvakulture za razdoblje od 2022. do 2027. godine (NPRA). Naime, u svibnju 2021. godine usvojene su Strateške smjernice EK za održiviju i konkurentniju akvakulturu u EU za razdoblje 2021. – 2030. (COM (2021) 236 final) (u daljnjem tekstu: Smjernice EK), što je zahtijevalo dodatna usklađivanja s EK te zajedno s nepredvidivim otegotnim okolnostima (specifičan način rada tijekom pandemije virusa Covid 19) rezultiralo pomakom vremenskog okvira za donošenja NPRA. Izrada NPRA značajna je prvenstveno u pogledu planiranja razvoja i pozicioniranja djelatnosti akvakulture na nacionalnoj razini, ali posljedično i u kontekstu daljnjeg održivog razvoja EU akvakulture.

Iako je akvakultura na svjetskoj razini jedna od najbrže rastućih aktivnosti u proizvodnji hrane, EU akvakultura stagnira. Sukladno Smjernicama EK, sektor akvakulture je i nadalje daleko od ostvarenja punog potencijala u smislu rasta i zadovoljavanja sve veće potrebe za održivijim morskim prehrambenim proizvodima. Naime, EU uvozi više od 70 % svoje potrošnje morskih prehrambenih proizvoda. Nadalje, akvakultura EU čini manje od 2 % ukupne svjetske proizvodnje u akvakulturi, a udio proizvoda EU akvakulture u potrošnji EU-a tek 10 %. U Smjernicama EK je također utvrđeno da je proizvodnja u akvakulturi EU usko ograničena s obzirom na države članice i vrste koje se uzgajaju te postoji znatan potencijal za diversifikaciju, kao i za dodatno povećanje okolišne učinkovitosti, čime će se pridonijeti ciljevima iz europskog zelenog plana i povezanih strategija. Kako bi se iskoristile raznovrsne mogućnosti u sektoru EU akvakulture, buduće aktivnosti je potrebno usmjeriti ka ostvarenju sljedećih međusobno povezanih ciljeva: 1. izgradnji otpornosti i konkurentnosti; 2. sudjelovanju u zelenoj tranziciji; 3. prihvaćenosti u društvu i informiranju potrošača i 4. povećanju znanja i inovacija. Vizija i predloženi smjerovi razvoja EU akvakulture, koji su izneseni u Smjernicama EK, uzeti su u obzir pri izradi ovoga akta strateškog planiranja.

Usklađenost NPRA s Nacionalnom  razvojnom  strategijom  Republike Hrvatske do 2030. godine

Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine (NRS), koju je donio Hrvatski sabor u veljači 2021. godine, predstavlja hijerarhijski najviši akt strateškog planiranja u RH i kao takva služi za oblikovanje i provedbu razvojnih politika RH. Pri izradi NPRA posebno se vodilo računa o usklađenosti s razvojnim smjerovima i strateškim ciljevima definiranim u NRS. Među razvojnim smjerovima NRS, s kojima je usklađen NPRA, vrijedi izdvojiti sljedeće:

Naime, NPRA predviđa održivi razvoj sektora akvakulture kroz unaprjeđenje proizvodnosti akvakulture na klimatski pametan i održiv način, uz primjenu novih digitalnih tehnologija i inovacija, jačanje konkurentnosti sektora te doprinos sektora akvakulture razvoju gospodarstva u ruralnim i obalnim područjima, što je u skladu s izdvojenim razvojnim smjerovima NRS. Također, posebni ciljevi NPRA sukladni su sljedećim strateškim ciljevima NRS:

 SC1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo

 SC8. Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost

 SC9. Samodostatnost u hrani i razvoj biogospodarstva

 SC11. Digitalna tranzicija društva i gospodarstva

 SC12. Razvoj potpomognutih područja i područja s razvojnim posebnostima

 SC13. Jačanje regionalne konkurentnosti

NRS sektor akvakulture razmatra u okviru strateškog cilja SC9. Samodostatnost u hrani i razvoj biogospodarstva, Sva četiri posebna cilja NPRA izravno podupiru provedbu upravo navedenog strateškog cilja SC9. Samodostatnost u hrani i razvoj biogospodarstva te pripadajućih prioritetnih područja javnih politika definiranih NRS-om:

- povećanje produktivnosti poljoprivrede i akvakulture i njihove otpornosti na klimatske promjene na okolišno prihvatljiv i održiv način

- doprinos klimatskoj neutralnosti, smanjenje upotrebe pesticida i povećanje ekološke proizvodnje u skladu s novim smjerovima EU-a u okvirima Zelenog plana te Strategije „od polja do stola“ i Strategije EU-a za bioraznolikosti

- jačanje konkurentnosti i inovativnosti u poljoprivredi i akvakulturi

- oživljavanje ruralnih područja i unaprjeđenje kvalitete života u ruralnim i obalnim područjima.

Polazne osnove

Stanje sektora akvakulture u 2020. godini

Hrvatska akvakultura uključuje uzgoj vodenih organizama u moru (marikultura) i u kopnenim vodama (saltkovodna akvakultura). Ukupna proizvodnja u 2020. godini iznosila je oko 21.770 tona, ukupne vrijednosti preko 1 milijarde kuna. Akvakultura u RH pokazuje trend rasta, pri čemu uzgoj morskih organizama ima dominantan značaj, kako po količini godišnje proizvodnje, tako i po ukupnoj vrijednosti. U ukupnoj proizvodnji morska akvakultura je zastupljena s 87 % u količini i 95% u vrijednosti.

Tablica 1.: Ukupna proizvodnja u akvakulturi u razdoblju 2015 – 2020 (t)

Izvor: MP-Uprava ribarstva (UR)

Graf 1. Ukupna proizvodnja u akvakulturi u razdoblju 2015 – 2020 (t)

Tablica 2.: Ukupna proizvodnja u akvakulturi u razdoblju 2015 – 2020 (kn)

Izvor: MP- UR

Graf 2. Ukupna proizvodnja u akvakulturi u razdoblju 2015 – 2020 (kn)

Tablica 3. Pregled uzgojnih površina za svaki segment uzgoja po županijama u 2020. godini

Izvor: MP- UR

Marikultura - stanje

Morska akvakultura u RH ima dugogodišnju tradiciju. Najznačajnije vrste riba u morskom uzgoju su lubin ( Dicentrarchus labrax ), komarča ( Sparus aurata ) i atlantska plavoperajna tuna ( Tunnus thynnus ), dok su kod školjkaša zastupljene vrste dagnja ( Mytilus galoprovincialis ) i kamenica ( Ostrea edulis ).

Tablica 4. Proizvodnja u marikulturi po vrstama u razdoblju 2015 – 2020

Izvor: MP-UR

Počeci uzgoja kamenica na području RH zabilježeni su prije više stoljeća, dok se intenzivniji zamah uzgoja školjkaša događa u prošlom stoljeću. Uzgoj lubina i komarče započeo je na ovom području među prvima u Europi, i ima tradiciju od gotovo 50 godina. Uzgoj tuna također se u RH događa među prvima u Europi, i to 90-tih godina prošlog stoljeća.

Proizvodnja lubina i komarče odvija se u plutajućim kavezima uz primjenu suvremenih tehnologija i podrazumijeva zatvoreni uzgojni ciklus, od kontroliranog mrijesta, do konzumnog proizvoda. Uzgoj se odvija na području gotovo svih obalnih županija, međutim najviše je zastupljen na području Zadarske županije. Glavnina uzgojene bijele ribe plasira se na domaće tržište i tržište EU (Italija). Tijekom posljednjih godina bilježi se porast u proizvodnji ovih vrsta, zahvaljujući stalnom rastu potražnje na domaćem i EU tržištu, kao i povećanim investicijama i ulaganjima u modernizaciju postojećih i otvaranje novih uzgajališta.

Uzgoj tuna odvija se u plutajućim kavezima na poluotvorenim i otvorenim područjima srednjeg Jadrana, odnosno na području Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije. Uzgoj se temelji na ulovu nedoraslih tuna iz prirode (8-10 kg) i njihovom daljnjem uzgoju do tržišne veličine (30 i više kg). Proizvodnja se gotovo u cijelosti plasira na japansko tržište. Posljednjih godina tuna se u manjim količinama izvozi i na područje EU, SAD i drugih azijskih zemalja. Proizvodnja ovisi o ulovnim kvotama, tako da je zbog ulovnih restrikcija zabilježen pad i stagnacija proizvodnje, kao i ponovni rast uslijed povećanja ulovnih kvota.

Uzgoj školjkaša najvećim dijelom se odvija na malim obiteljskim uzgajalištima uz primjenu tradicionalnih tehnologija uzgoja na plutajućim parkovima. Uzgoj kamenica se uglavnom odvija

na području Malostonskog zaljeva i Malog mora, dok se dagnje najviše uzgajaju na području zapadne obale Istre, ušća rijeke Krke, Velebitskog kanala i Novigradskog mora. Uzgoj se temelji isključivo na sakupljanju mlađi iz prirode. Sva uzgojna područja nalaze se pod stalnim državnim monitoringom, a prodaja se ostvaruje uglavnom na domaćem tržištu. Posljednjih godina bilježi se stagnacija proizvodnje uslijed porasta prisutnosti predatorskih vrsta na uzgajalištima (komarča).

Važno je napomenuti da su sva uzgajališta morskih organizama u RH smještena u prostor uz poštivanje svih standarda očuvanja okoliša i prirode, te da su sve obalne županije uvrstile područja za akvakulturu u svoje prostorne planove. Uzgoj se odvija u svih 7 obalnih županija, na otprilike 400 lokacija. Najviše je malih uzgajališta školjkaša, dok se uzgoj ribe odvija na preko 60 lokacija.

Slatkovodna akvakultura – stanje

Uzgoj slatkovodnih vrsta riba uključuje uzgoj toplovodnih (ciprinidnih, šaranskih) i hladnovodnih (salmonidnih, pastrvskih) vrsta, pri čemu su šaran ( Cyprinus carpio ) i kalifornijska pastrva ( Oncorhynchus mykiss ) najznačajnije vrste.

Uzgoj šaranskih vrsta tradicionalno se odvija na šaranskim ribnjacima, koji se u pravilu prostiru na nekoliko stotina hektara, a pet šaranskih ribnjaka površinom premašuje 1.000 ha. Većina šaranskih ribnjaka smještena je uz veće riječne slivove u nizinskom, kontinentalnom području RH. Uzgoj ciprinidnih vrsta većinom podrazumijeva kontrolirani uzgoj šarana ( Cyprinus carpio ) u monokulturi ili polikulturi s drugim vrstama, od kojih su najzastupljenije bijeli amur ( Ctenopharyngodon idella ), sivi glavaš ( Hypophthalmichthys nobilis ), bijeli glavaš ( Hypophthalmichthys molitrix), som ( Silurus glanis ), smuđ ( Sander lucioperca ), štuka ( Esox lucius ) i linjak ( Tinca tinca ). Proizvodnja je u najvećoj mjeri poluintenzivna, pri čemu se uz prirodnu hranu, koja nastaje u ribnjaku biološkim procesima i čija se produkcija potiče agro-tehničkim mjerama (gnojidba i dr.), riba dohranjuje i dodatnom hranom, najčešće žitaricama (kukuruz, pšenica, raž, ječam). Proizvodni ciklus u šaranskom uzgoju u pravilu traje tri godine.

Uzgoj pastrvskih vrsta uglavnom se odvija u betonskim bazenima s protočnim sustavima koji omogućuju višestruku izmjenu vode. Pastrvski ribnjaci su uobičajeno smješteni u gorskim i planinskim područjima RH, koja obiluju brzim vodotocima s dovoljnom količinom hladne vode visoke kakvoće, kao preduvjetom za ovu vrstu proizvodnje. Uzgoj pastrvskih vrsta se gotovo u potpunosti odnosi na uzgoj kalifornijske pastrve ( Oncorhynchus mykiss ), a s niskim postotnim udjelom (< 1%) prisutna je i potočna pastrva ( Salmo trutta ). Uzgoj hladnovodnih vrsta se temelji na kontroliranom mrijestu, s proizvodnim ciklusom od oko 2 godine. Proizvodnja je intenzivna, budući da je prirodna hrana zanemariva, te se hranidba temelji na izbalansiranoj kompletnoj industrijskoj hrani.

Uzgoj slatkovodne ribe se odvija na oko 50 lokacija u 16 županija. Ukupna proizvodnja u slatkovodnoj akvakulturi je u 2020. godini iznosila oko 2.780 tona, s ukupnom ostvarenom vrijednošću od oko 46,8 milijuna kn. Od toga je proizvedeno 2.388 tona toplovodnih (šaranskih) vrsta, ukupne vrijednosti 35,3 milijuna kn. Najznačajnija vrsta u šaranskom uzgoju, s oko 1.700 tona ostvarene proizvodnje u 2020. godini, je šaran nakon kojeg zastupljenošću slijede biljojedne šaranske vrste (bijeli amur te sivi i bijeli glavaš). Ukupna proizvodnja hladnovodnih (pastrvskih) vrsta je u 2020. godini  iznosila 392 tone, s ukupnom vrijednošću 11,6 milijuna kn. Najznačajnija vrsta u pastrvskom uzgoju je kalifornijska pastrva, s ukupno ostvarenom proizvodnjom u 2020. godini od oko 380 tona. Glavnina proizvedene slatkovodne ribe namijenjena je domaćem tržištu, iako se posljednjih godina povećani plasman ostvaruje i na tržištu EU (Italija, Njemačka, Mađarska, i dr.), posebice u segmentu šaranskog uzgoja.

U posljednjih pet godina bilježi se pad proizvodnje u slatkovodnoj akvakulturi, s najnižim vrijednostima, kako količinski, tako i vrijednosno u 2020. godini. Navedena kretanja ukazuju na još uvijek prisutne probleme u ovom segmentu akvakulture, koji unatoč poduzetim koracima u poboljšanju regulatornog okvira i proizvodnim investicijama kroz proteklo programsko razdoblje, onemogućavaju postizanje veće stabilnosti u proizvodnji i očekivanog rasta. Uzroci ovakvog stanja mogu se dijelom povezani uz recentne poremećaje na tržištu koji su uzrokovani pandemijom virusa Covid-19, no proizlaze i iz problematike korištenja osnovnih resursa u proizvodnji, osobito poremećaja u dostupnosti vode uslijed sve izraženijih i dugotrajnijih sušnih razdoblja, kao i problematike predatorskih vrsta na uzgajalištima, te potrebe za sustavnijim praćenjem i sprječavanjem pojave bolesti u uzgoju.

Osim gospodarskog značaja u okviru sektorskih politika, svakako vrijedi istaknuti d oprinos slatkovodne akvakulture razvoju ruralnih područja, koji se ostvaruje kroz zapošljavanje lokalnog stanovništva i diversifikaciju aktivnosti na uzgajalištima, čime se obogaćuje ugostiteljsko-turistička ponuda ruralnih područja i doprinosi razvoju seoskog (ruralnog) turizma. Također, slatkovodna akvakultura u RH ima i izrazit ekološki značaj, doprinoseći očuvanju biološke raznolikosti, s obzirom da prostrani šaranski ribnjaci , osim primarne proizvodne funkcije, predstavljaju i značajna staništa za brojne zaštićene divlje vrste (prvenstveno ptice), te se kao područja velike prirodne vrijednosti nalaze unutar ekološke mreže Europske unije Natura 2000.

Tablica 5. Proizvodnja u slatkovodnoj akvakulturi po vrstama u razdoblju 2015 – 2020

Izvor: MP-UR

Razvojna postignuća do 2020. godine

Mogućnosti razvoja hrvatske akvakulture do 2020. godine sagledani su kroz Nacionalni strateški plan razvoja akvakulture za razdoblje 2014.-2020. godine (u daljnjem tekstu: NSPA), koji je, kao sektorski strateški dokument, utvrdio ciljeve i prioritete razvoja akvakulture za navedeno programsko razdoblje.  Kao jedan od općih ciljeva razvoja, NSPA je do kraja 2020. godine predvidio povećanje ukupne proizvodnje u akvakulturi na 24.050 tona, uz poštivanje načela ekonomske, socijalne i ekološke održivosti. Opći ciljevi razvoja bili su i jačanje društvenog, poslovnog i administrativnog okruženja za razvoj akvakulture, kao i poboljšanje percepcije te povećanje nacionalne potrošnje proizvoda akvakulture. Uz opće ciljeve razvoja, NSPA je utvrdio i niz razvojnih prioriteta, grupiranih u nekoliko tematskih područja usklađenih s tada aktualnim Strateškim smjernicama Europske komisije za održivi razvoj EU akvakulture iz 2013. godine. Među značajnijim prioritetima razvoja vrijedi istaknuti pojednostavljenje administrativnih postupaka, osiguranje održivog razvoja i rasta kroz koordinirano prostorno planiranje i osiguravanje potrebnih lokacija za uzgoj i za prateću infrastrukturu, te osiguravanje odgovarajuće količine vode za slatkovodni uzgoj, primjena ekološki prihvatljivih tehnologija, zaštita od predatora i naknada šteta od predatora, utvrđivanje i provođenje protokola u cilju prevencije i kontrole bolesti te dobrobiti organizama u uzgoju, diversifikacija proizvodnje i uvođenje novih vrsta u uzgoj, unaprjeđenje suradnje uzgajivača sa znanstvenim i istraživačko-razvojnim institucijama, osiguranje organizama u uzgoju, osnivanje organizacije proizvođača, povećanje konkurentnosti, certfikacija i brendiranje, promocija proizvoda akvakulture uključujući unaprjeđenje komunikacije sa potrošačima, kontinuirana opća edukacija i informiranje sudionika u akvakulturi te jačanje uloge savjetodavnih usluga. Navedeni ciljevi i prioriteti u pojedinim su segmentima ostvareni u potpunosti ili značajnom opsegu, dok se u preostalima očekuje daljnja provedba i ostvarenje u nastupajućem programskom razdoblju.

U pogledu proizvodnih rezultata vrijedi istaknuti da, iako ukupna planirana količinska vrijednost proizvodnje u 2020. nije postignuta, u dijelu uzgoja morske ribe vrijednosti proizvodnje nadmašili su planirane ciljeve ukazujući na dobre razvojne smjerove ovog podsektora hrvatske akvakulture koje je potrebno nastaviti i nadalje. U preostalim uzgojnim segmentima, koji uključuju slatkovodnu akvakulturu i uzgoj školjkaša, do 2020. godine nisu ostvarene ciljane vrijednosti proizvodnje, no detaljnjom sektorskom analizom utvrđene su slabosti i nedostaci te prilike i potencijali daljnjeg razvoja koje je potrebno iskoristiti kako bi se postigli novi redefinirani ciljevi do kraja 2027. godine.

Jedna od značajnijih aktivnosti koja je poduzeta u prethodnom pogramskom razdoblju te je značajno doprinijela ostvarenju ciljeva povezanih s pojednostavljenjem administrativnih postupaka je donošenje Zakona o akvakulturi, koji je stupio na snagu početkom siječnja 2018. godine te predstavlja novi zakonski okvir kojim je regulirana djelatnost akvakulture i kojime akvakultura dobiva s tratešku važnost u gospodarstvu RH. Donošenjem ovog Zakona akvakultura je izdvojena iz propisa koji uređuju ribolov te su objedinjavanjem uvjeta za obavljanje akvakulture u moru i u kopnenim vodama stvorene zakonske pretpostavke za pojednostavljenje procedura i lakše administriranje djelatnosti, a time i okvir za brži ujednačeni razvoj ove gospodarske djelatnosti u smislu povećanja ukupne proizvodnje i povećanja konkurentnosti.

Nadalje, u proteklom programskom razdoblju poduzeto je niz aktivnosti u smjeru proizvodnih ulaganja u akvakulturi, kroz investicije u modernizaciju i opremanje uzgajališta, diversifikaciju proizvodnje i primjenu tehnologija koje doprinose održivom razvoju akvakulture. U segmentu prostornog planiranja i smještanja djelatnosti u prostor, značajni su koraci poduzeti u dijelu prostornog planiranja za marikulturu, s obzirom da su sve obalne županije predvidjele područja za akvakulturu u svojim prostornim planovima, dok su pojedine, poput Zadarske i Šibensko-kninske, otišle i korak dalje u smjeru detaljnog zoniranja područja za akvakulturu. Uspostava sličnih mehanizama još uvijek nije ostvarena u dijelu slatkovodnog uzgoja, no predviđeno je donošenje podzakonskog propisa koji bi definirao osnovne kiterije za optimalno smještanje slatkovodnih uzgajališta u prostor, prvenstveno vodeći računa o osiguranju potrebnih količina kvalitetne vode, te postizanju komplementarnosti s ostalim dionicima prostora.

U dijelu primjerenog pozicioniranja proizvoda akvakulture na tržištu, povećanja konkurentnosti i poboljšanja u promociji i percepciji potrošača u periodu do 2020. poduzete su marketinške aktivnosti, poput kampanje „Riba Hrvatske-jedi što vrijedi“, u okviru koje je promovirana kvaliteta i održivost svih domaćih proizvoda ribarstva, pa tako i proizvoda akvakulture, s ciljem povećanja potrošnje i poboljšanja percepcije samih potrošača o ovim visokovrijednim prehrambenim proizvodima, ili reklamih spotova kojima su ciljano promovirani proizvodi akvakulture, kao i njihova nutritivna vrijednost, ali i doprinos održivom razvoju i zaštiti prirode i okoliša. Također, promocija proizvoda akvakulture vršila se i kroz primjenu prikladnih modela certificiranja, poput dobivanja oznake izvornosti za malostonsku kamenicu.

Za daljnje jačanje konkurentnosti proizvođača u akvakulturi i postizanje očekivane razine otpornosti i održivosti proizvodnje potrebno je dodatno osnažiti provedbu aktivnosti koje nisu u očekivanom opsegu ostvarene do 2020. godine, poput poticanja primjene učinkovitih praksi i protokola upravljanja zdravljem i dobrobiti organizama u uzgoju, daljnjeg unaprjeđenja suradnje uzgajivača sa znanstvenim i razvojno-istraživačkim institucijama kako bi se potaknule inovacije, osnaživanja udruživanja u sektoru akvakulture u smjeru osnivanja organizacija proizvođača i jačanja marketinških aktivnosti, posebice u dijelu slatkovodne akvakulture te poticanja stalne edukacije i usavršavanja svih sudionika u sektoru akvakulture.

Usklađenost s drugim strateškim dokumentima i javnim politikama

Kao srednjoročni akt strateškog planiranja, NPRA definira prioritete javnih politika i posebne ciljeve, njihovu provedbu, pokazatelje ishoda i njihove ciljane vrijednosti za razvoj hrvatske akvakulture u razdoblju od 2022. do 2027. godine. Pri izradi ovog akta strateškog planiranja vodilo se računa o usklađenosti sa nacionalnim i sektorskim aktima strateškog planiranja koji se odnose na akvakulturu, prije svega Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine.

Važno je istaknuti da su u ovom aktu strateškog planiranja utvrđeni srednjoročna vizija i plan provedbe razvoja hrvatske akvakulture, koji se ne odnose samo na akvakulturu, nego obuhvaćaju izazove, prilike i dionike koji utječu na širi prehrambeni sektor u RH. Naime, NPRA je usklađen sa strateškim smjernicama „Europskog zelenog plana“, na način da se prehrambenom sustavu pristupa potpuno u skladu s pristupom koji slijedi EK u razvoju strategije „Od polja do stola“, kao sastavnice „Europskog zelenog plana“. Sukladno takvom pristupu, prehrambeni sektor obuhvaća ključne sastavnice vrijednosnog lanca akvakulture, uključujući proizvodnju u akvakulturi, upravljanje i rukovanje proizvodima akvakuture te njihovu preradu, okrupnjavanje ponude i distribuciju, tržište i potražnju potrošača, kao i sustav znanja i inovacija, te ruralnu i obalnu infrastrukturu i pomoćne usluge kao sponu između različitih sastavnica vrijednosnog lanca u akvakulturi.

Nadalje, među ključnim izazovima s kojima će se suočiti hrvatska akvakultura u nastupajućem razdoblju su klimatske promjene te su utvrđeni posebni ciljevi, kao i planirane mjere u ovome dokumentu sagledani s aspekta prilagodbe klimatskim promjenama, kroz jačanje otpornosti cijelokupnog sektora akvakulture, ali i kroz ublažavanje klimatskih promjena primjenom inovativnih tehnologija koji doprinose viziji niskougljičnog razvoja. Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Strategija prilagodbe) i Strategija niskougljičnog razvoja RH (u daljnjem tekstu: Niskougljična strategija) su dva krovna akta strateškog planiranja iz ovog područja, a ostvarenju njihovih ciljeva doprinose i posebni ciljevi NPRA.

Strategija prilagodbe za ostvarenje vizije razvoja - Republika Hrvatska otporna na klimatske promjene – postavlja sljedeće ciljeve: (a) smanjiti ranjivost prirodnih sustava i društva na negativne utjecaje klimatskih promjena, (b) povećati sposobnost oporavka nakon učinaka klimatskih promjena i (c) iskoristiti potencijalne pozitivne učinke, koji također mogu biti posljedica klimatskih promjena, a ostvarenju ovih ciljeva izravno doprinose posebni ciljevi NPRA: 1. Povećanje proizvodnosti i otpornosti proizvodnje u akvakulturi na klimatske promjene , 3. Doprinos sektora akvakulture obnovi ruralnog i obalnog gospodarstva te unaprjeđenju uvjeta života u ruralnim i obalnim područjima i 4. Poticanje inovacija u sektoru akvakulture. Naime, u NPRA je sagledan mogući utjecaj klimatskih promjena te naglašena važnost primjene potrebnih mjera prilagodbe sektora, od uvođenja novih tehnologija, vrsta i proizvodnih praksi do unaprjeđenja sustava prikupljanja i dostupnosti podataka o klimatskim promjenama uspostavom jedinstvene platforme za sve relevantne dionike. Niskougljična strategija postavlja sljedeće opće ciljeve: 1. Postizanje održivog razvoja temeljenog na znanju i konkurentnom gospodarstvu s niskom razinom ugljika i učinkovitim korištenjem resursa, 2. Povećanje sigurnosti opskrbe energijom, održivost energetske opskrbe, povećanje dostupnosti energije i smanjenje energetske ovisnosti, 3. Solidarnost izvršavanjem obveza Republike Hrvatske prema međunarodnim sporazumima, u okviru politike EU, kao dio naše povijesne odgovornosti i doprinos globalnim ciljevima, 4. Smanjenje onečišćenja zraka i utjecaja na zdravlje te kvalitetu života građana. Prethodno navedeni posebni ciljevi 1., 3. i 4. NPRA doprinose ostvarenju općih ciljeva 1. i 2. Niskougljične strategije, a poveznica je osobito uočljiva kroz povezivanje s drugim sektorima, posebice u dijelu javnih usluga u ruralnim i obalnim područjima te njihovo usklađivanje s potrebama održivih i kružnih bioekonomija (npr. usluge koje se odnose na gospodarenje otpadom, proizvodnju električne energije iz otpada, i sl.). Tablični prikaz međuodnosa mjera NPRA s ciljevima i mjerama Strategije prilagodbe i Niskougljične strategije nalazi se u Dodatku II.

Pri izradi NPRA u obzir su uzeti i strateški smjerovi i okvir planiranja utvrđeni u najnovijim zakonodavnim prijedlozima Europske komisije u dijelu financiranja iz EU fondova, posebice za Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu, ali i za Europske strukturne i investicijske fondove te Obzor Europa.

Načelo partnerstva

NPRA je rezultat opširne dijagnostičke analize i konzultacija s dionicima o izazovima, pokretačima, prioritetima, potrebama i potencijalnim intervencijama specifičnima za sektor akvakulture, koje je provelo Ministarstvo poljoprivrede u suradnji sa stručnjacima Svjetske banke u okviru projekta STARS RAS (pod nazivom „Strategija razvoja poljoprivrede i ruralnog prostora”).

Provedena analiza uključivala je i kartiranje ključnih pokretača koji utječu na uspješnost sektora akvakulture i ključnih podsektora koji su bili uvršteni u analizu tržišta proizvodima akvakulture i ribarstva i procesa određivanja prioriteta na temelju prijedloga dionika i teorije promjene . Osim u konzultacijama za određivanje prioriteta, dionici su sudjelovali i u anketi koju je organizirao Ministarstvo poljoprivrede od 4. do 15. prosinca 2019., a koja je bila namijenjena ključnim podsektorima akvakulture.

U svrhu izrade prijedloga NPRA osnovana je Stručna radna skupina sukladno Odluci Vlade RH o pokretanju postupka izrade NPRA, u čiji rad su uključeni svi relevantni dionici kako bi se osigurao usklađen i međusektorski pristup temeljen na načelu partnerstva i na taj način stvorili preduvjeti za doprinos svih nadležnih resora u planiranju održivog razvoja sektora akvakulture. Osim predstavnika sektorskih udruženja za sve segmente slatkovodne i morske akvakulture, u Stručnu radnu skupinu su imenovani i predstavnici nadležnih tijela državne uprave čiji je djelokrug rada povezan sa sektorom akvakulture, predstavnici relevantnih znanstvenih i  istraživačkih institucija te predstavnici područne (regionalne) samouprave i civilnog sektora.

Srednjoročna vizija razvoja

Uzimajući u obzir prirodne blagodati Hrvatske, komparativne prednosti zbog geografskog položaja i blizine velikih i različitih tržišta EU-a, rast naklonosti potrošača prema proizvodima akvakulture i sve veću potražnju za ovim proizvodima u turizmu, ali i brzinu tehnološkog razvoja samog sektora, akvakultura u RH razvija se potaknuta tržištem, uz visoku proizvodnost sektora, veliku učinkovitosti vrijednosnog lanca i konkurentnost proizvoda. Javne potpore velikim proizvođačima omogućuju postizanje ekonomije razmjera, modernizaciju njihove proizvodne osnove i unaprjeđenje učinkovitosti, a malim i srednjim proizvođačima optimizaciju proizvodnje primjenom strategija diversifikacije i inovacija. Primjena održivih tehnologija te novih znanja i inovativnih rješenja u sektoru akvakulture omogućuje razvoj novih proizvoda veće dodane vrijednosti, uz prilagodbu klimatskim promjenama i jačanje otpornosti sektora. Unaprjeđenje cjelokupne dodane vrijednosti u ovom sektoru dovodi do stvaranja više radnih mjesta i boljih uvjeta života u ruralnim područjima te potiče diferencijaciju hrvatskih proizvoda u zemlji i inozemstvu. Sektor akvakulture u RH nudi široki spektar proizvoda, koji su svježi i lako dostupni, jedinstvene gastronomske vrijednosti i vrhunske kvalitete, a istovremeno cjenovno dostupni potrošačima, te kao takvi prepoznatljivi na tržištu.

Razvojni potencijali

Makro trendovi i pitanja koja određuju budućnost sektora akvakulture nude važne prilike za razvoj akvakulture. Cjelokupna uspješnost sektora akvakulture u RH ovisi o nizu promjena socio-ekonomskih, tržišnih, okolišnih, političkih i tehnoloških uvjeta. Te promjene, iako predstavljaju brojne izazove za ostvarenje razvojne vizije poljoprivredno-prehrambenog sektora u Hrvatskoj, uključujući sektor akvakulture, donose i važne prilike za razvoj, kako slijedi:

1. Rast i zaposlenost : U proteklih dvadesetak godina domaći su proizvođači i prerađivači u sektoru akvakulture dobili nove prilike za rast nakon ulaska Hrvatske u EU i na svjetsko tržište. Podsektor marikulture u Hrvatskoj uspio je iskoristiti te prilike i značajno povećati proizvodnju. Međutim, taj se uspješan rast nije dogodio i sa slatkovodnim vrstama u akvakulturi. Unaprjeđenje povezanosti između proizvodnje i prerade u akvakulturi još je jedno područje koje nudi prilike za Hrvatsku. Općenito gledajući, poljoprivredno- prehrambena prerađivačka industrija u RH, uključujući akvakulturu, pokazuje velik potencijal za stvaranje dodane vrijednosti i radnih mjesta u cijelom gospodarstvu .

2. Tržište proizvodima akvakulture : RH ima pozitivnu neto trgovinsku bilancu u segmentu ribarstva, za proizvode iz ulova i iz uzgoja, i to već niz godina. Trgovinski je višak uglavnom rezultat izvoza tune (u Japan), lubina i komarče (u Italiju). Ostali se proizvodi akvakulture, posebice školjkaši (dagnje, kamenice) i slatkovodne ribe (šaran, pastrva), najvećim dijelom plasiraju na domaće tržište. Rastući sektor turizma i niska konzumacija ribe po stanovniku u Hrvatskoj (u usporedbi s drugim državama članicama EU-a) ukazuju na važne potencijale rasta za lokalne proizvođače u akvakulturi na domaćem tržištu . Osim toga, potrošači sve više traže prehrambene proizvode visoke dodane vrijednosti pa postaju značajan pokretač mogućnosti rasta prodaje na tržištu EU-a. Konzumacija proizvoda ribolova i akvakulture je u porastu, a za razliku od mesnih proizvoda, ti su proizvodi učinkovitiji i zdraviji izvor proteina životinjskog podrijetla.

3. Klimatske promjene i okolišna održivost: Iako nije u potpunosti poznato kako će klimatske promjene utjecati na akvakulturu u Hrvatskoj, one nesumnjivo predstavljaju značajan izvor rizika i mogu utjecati na osjetljivost sektora. Primjerice, smanjenje oborina utječe na dostupnost slatke vode neophodne za kopnene ribnjake, a tu su i sve veći trendovi zatopljenja (posebice u onoj mjeri u kojoj to utječe na temperaturu vode), kao i mogućnost štetnih učinaka klimatskih promjena u vidu suša i poplava. S druge strane, Hrvatska ima veliku priliku za preoblikovanje postojećih proizvodnih praksi u sektoru akvakulture ako uvede klimatski pametne procese, ostvari pristup zelenim tehnologijama i potakne javno-privatna partnerstva u cilju postizanja proizvodne učinkovitosti, diversifikacije i ekonomičnosti ovog sektora.

4. Regionalni i teritorijalni razvoj: Poticanje bolje integracije vrijednosnih lanaca u akvakulturi može dovesti do stvaranja novih i isplativijih radnih mjesta u akvakulturi u ruralnim i obalnim područjima u Hrvatskoj, dok optimalno prostorno planiranje slatkovodne i morske akvakulture, kao i povezivanje između sektora akvakulture i drugih sektora u ruralnim i obalnim područjima, može polučiti i dodatne mogućnosti zapošljavanja i izvora prihoda. U tom su smislu posebice važne inicijative namijenjene teritorijalnom razvoju kojima se osnažuje povezanost između sektora akvakulture, gastronomije, turizma i drugih dionika, jer turistički sektor daje značajan doprinos gospodarstvu RH. Jača povezanost između sektora turizma, gastronomije i akvakulture može odigrati ključnu ulogu u diversifikaciji prihoda proizvođača, ali i ponude lokalnog turizma (npr. gastro- destinacijski/iskustveni turizam) posebice u područjima u kojima je akvakultura sastavni dio lokalne kulture i identiteta.

5. Tehnologije i inovacije : Najnovije tehnologije u akvakulturi, uključujući digitalne tehnologije, pokazuju značajan potencijal za unaprjeđenje učinkovitosti i na uzgajalištima u akvakulturi i izvan njih, kao i za smanjenje troškova, olakšavanje preraspodjele proizvodnih resursa, unaprjeđenje proizvodnosti, poticanje inovacija i kapitalnih ulaganja u proizvodnji, smanjenje karbonskog otiska i povezivanje proizvođača u akvakulturi i s kupcima. Povećanje upotrebe novih (digitalnih) tehnologija može pozitivno utjecati na kvalitetu života u ruralnim i obalnim područjima te privući otvaranje novih poduzeća (startupova). Važno je istaknuti da nove (digitalne) tehnologije mogu pridonijeti prijelazu na integriranije, održive i kružne bioekonomske vrijednosne lance u akvakulturi (i drugim sektorima) u ruralnim i obalnim područjima. Poticanjem lokalnih bioekonomskih vrijednosnih lanaca, uz iskorištavanje tehnoloških inovacija za daljnju valorizaciju bioloških resursa i tokova otpada, ostvaruje se učinkovitija upotreba resursa, smanjuje se onečišćenje i ublažava učinak klimatskih promjena, ali i povećavaju i diversificiraju prihodi proizvođača te je omogućena ekonomska diversifikacija ruralnih i obalnih područja.

III. Posebni ciljevi

Posebni ciljevi NPRA utvrđeni su na temelju prepoznatih ključnih potreba sektora akvakulture te usklađeni s prioritetima politike za ostvarenje srednjoročne vizije i iskorištavanje prilika za razvoj akvakulture u RH. Prioriteti politike razvoja hrvatske akvakulture utvrđeni su na osnovi opširne dijagnostičke analize cjelokupnog sektora akvakulture, kao i radionica i anketa u koje su bili uključeni dionici iz svih podsektora uzgoja vodenih organizama u RH, a koje je provelo Ministarstvo poljoprivrede u suradnji sa stručnjacima Svjetske banke u okviru projekta STARS RAS.

NPRA stavlja težište na četiri posebna cilja:

1) povećanje proizvodnosti i otpornosti proizvodnje u akvakulturi na klimatske promjene

2) jačanje konkurentnosti sektora akvakulture

3) jačanjem sektora akvakulture doprinijeti obnovi gospodarstva te unaprjeđenju uvjeta života u ruralnim i obalnim područjima

4) poticanje inovacija u sektoru akvakulture.

Ovi posebni ciljevi proizašli su iz utvrđenih dvanaest (12) ključnih potreba ⁵ u sektoru akvakulture u Hrvatskoj:

POSEBNI CILJ 1. POVEĆANJE PROIZVODNOSTI I OTPORNOSTI PROIZVODNJE U AKVAKULTURI NA KLIMATSKE PROMJENE

  Ključna potreba 1: Povećanje dodane vrijednosti proizvodnje u akvakulturi

5 Dvanaest ključnih potreba u sektoru akvakulture u RH definirano je na osnovi:

() strateške (situacijske) analize snaga, slabosti, prilika i prijetnji (SWOT) koji predstavljaju glavne izazove i prilike s kojima se suočava sektor akvakulture u Hrvatskoj, a koji su bili utvrđeni u dijagnostičkoj analizi ovog sektora provedenoj u okviru projekta STARS RAS

() prioriteta koje su istaknuli dionici na konzultacijama, radionicama i u anketama provedenima u okviru projekta STARS RAS i

() teorije promjene kojom se obrazlažu ključne potrebe na osnovi njihova potencijalnog doprinosa ostvarenju ciljeva/prioriteta.

Ključna potreba 2: Unaprjeđenje proizvodnih praksi u okolišno održivoj akvakulturi

Ključna potreba 3: Unaprjeđenje usklađenosti između proizvodnih sustava i svojstava ekoloških zona

Ključna potreba 4: Bolja i efektivnija upotreba instrumenata za upravljanje rizicima

POSEBNI CILJ 2. JAČANJE KONKURENTNOSTI SEKTORA AKVAKULTURE

Ključna potreba 5: Jačanje povezanosti s tržištem u sektoru akvakulture, uključujući okrupnjavanje ponude

Ključna potreba 6: Unaprjeđenje poslovanja kao odgovora na potražnju potrošača za proizvodima akvakulture

Ključna potreba 7: Poticanje korištenja primjene standarda kvalitete

Ključna potreba 8: Unaprjeđenje vještina radne snage u lancu akvakulture

  POSEBNI CILJ 3. JAČANJEM SEKTORA AKVAKULTURE DOPRINIJETI OBNOVI GOSPODARSTVA TE UNAPRJEĐENJU UVJETA ŽIVOTA U RURALNIM I OBALNIM PODRUČJIMA

Ključna potreba 9: Unaprjeđenje koordiniranosti i komplementarnosti između intervencija u ruralnim i obalnim područjima, uključujući osnovne usluge

Ključna potreba 10: Unaprjeđenje javne infrastrukture u cilju modernizacije proizvodnje u akvakulturi

POSEBNI CILJ 4. POTICANJE INOVACIJA U SEKTORU AKVAKULTURE

Ključna potreba 11: Poticanje kapitalnih ulaganja s težištem na tehnologijama i inovacijama (multidisciplinarno)

Ključna potreba 12: Unaprjeđenje pristupa istraživanju, razvoju i inovacijama te upotrebi znanja i tehnologija u donošenju odluka

IV. Pokazatelji ishoda i ciljane vrijednosti

Za svaki posebni cilj NPRA, kao srednjoročnog akta strateškog planiranja, definirani su pokazatelji ishoda, koji predstavljaju kvantitativne pokazatelje kojima se omogućuje praćenje, izvještavanje i vrednovanje uspješnosti u postizanju ciljeva.

Pokazatelji ishoda koji se, kroz provođenje utvrđenih mjera, očekuju za ostvarenje posebnih ciljeva NPRA do 2027. godine su:

1.Povećanje proizvodnosti i otpornosti proizvodnje u akvakulturi na klimatske promjene

 Količina godišnje proizvodnje u akvakulturi

Ukupna godišnja proizvodnja u akvakulturi u 2020. godini iznosila je oko 21.770 tona, te je cilj do 2027. godine doseći ukupnu godišnju proizvodnju od oko 28.300 tona (povećanje za 30%).

 Vrijednost godišnje proizvodnje u akvakulturi

Cilj je povećati godišnju vrijednost primarne proizvodnje za 20%, sa oko 1 milijardu kn u 2020. godini na oko 1,2 milijarde kn u 2027. godini.

2.Jačanje konkurentnosti sektora akvakulture

 Prosječna godišnja potrošnja proizvoda akvakulture

Za daljnji rast hrvatske akvakulture važno je osigurati tržište te će se aktivnostima predviđenima u NPRA utjecati na povećanje potrošnje domaćeg stanovništva. Hrvatska ima malu potrošnju vlastitih proizvoda akvakulture (procijenjenu na oko 2,5 kg po stanovniku u 2020.), ne računajući potrošnju proizvoda ribarstva iz morskog ulova. Cilj je doseći 50% veću potrošnju po stanovniku do 2027. godine te uz inozemno tržište potaknuti i domaću potrošnju.

 Dodana vrijednost u količini prerade u akvakulturi

Kroz predviđene mjere usmjerene razvoju akvakulture kroz jačanje konkurentnosti sektora cilj je do 2027. godine ostvariti veće količine prerađenih proizvoda koji se lako i brzo pripremaju te tako povećati dodanu vrijednost u preradi proizvoda akvakulture. Cilj je do kraja 2027. godine povećati količinu prerade proizvoda akvakulture za 35% u odnosu na sadašnju količinu koja se prerađuje (u 2020. godini je u preradu plasirano 20% od ukupne proizvodnje proizvodnje iz akvakulture, tj. oko 4.800 tona).

3.Jačanjem sektora akvakulture doprinijeti obnovi gospodarstva te unaprjeđenju uvjeta života u ruralnim i obalnim područjima

 Broj radnih mjesta u sektoru akvakulture i prerade

Uz predviđene mjere u ruralnim i obalnim područjima s ciljem povećanja količine proizvodnje uz pomoć novih tehnologija i diversifikaciju proizvoda akvakulture te usmjeravanje proizvodnje i povezivanje s preradom (gotovi i polugotovi proizvodi), uz bolju produktivnost i manje troškove, osim većeg broja zaposlenih u akvakulturi kao primarnoj djelatnosti, očekuje se rast u dijelu prerade proizvoda akvakulture, te se do 2027. godine predviđa ukupno povećanje broja zaposlenih od 15% u odnosu na 2020. godinu. Trenutno je prema raspoloživim podacima iz DCF-a u preradi i primarnoj akvakulturi zaposleno gotovo 3400 radnika te bi povećanje do 2027. godine trebalo iznositi više od 500 novo zaposlenih u tom sektoru.

4.Poticanje inovacija u sektoru akvakulture

 Broj istraživačkih projekata s inovativnim rezultatima

Poticanje inovacija u sektoru akvakulture se, između ostaloga, očekuje i kroz ostvarenje partnerstava između proizvođača i znanstvenih ustanova provedbom istraživačkih projekata te se očekuje da će do 2027. godine 3 takva projekata dati rezultate koji se mogu smatrati inovativnima, zbog uvođenja novih vrsta u uzgoj, primjenu novih tehnologija u proizvodnji ili novih rješenja u hranidbi uzgajanih organizama.

V. Plan provedbe

U svrhu ostvarenja posebnih ciljeva NPRA, a kako bi se riješile prepoznate ključne potrebe u sektoru akvakulture, predlaže se ukupno 17 mjera .

POSEBNI CILJ 1. Povećanje proizvodnosti i otpornosti proizvodnje u akvakulturi na klimatske promjene

 za ostvarenje Posebnog cilja 1. utvrđeno je 7 mjera

Mjera 1.1. Povećanje ulaganja u učinkovite i održive tehnologije u akvakulturi

Ovom će se mjerom jačati i podupirati projekti u kojima se težište stavlja na upotrebu klimatski pametnih digitalnih tehnologija i rješenja u akvakulturi koji potiču proizvodnu i okolišnu održivost, pri čemu će prioritet imati projekti kojima se povećava profitabilnost poduzeća u akvakulturi. U tom kontekstu prioritet će imati projekti koji su usmjereni na ulaganja u okolišno održivo intenziviranje proizvodnih sustava u akvakulturi, poput recirkulacijskih sustava (RAS) , kao jamstva za kontrolirane uzgojne uvjete s kraćim proizvodnim ciklusom koji ujedno osiguravaju siguran proizvod, otpornost na klimatske promjene i jednostavan način pročišćavanja ispusnih voda, ili sustava integrirane multitrofične akvakulture (IMTA), uključujući i kombinirane sustave intenzivno-ekstenzivne akvakulture. Ovom mjerom bit će obuhvaćeno i uvođenje tehnologija i rješenja za održivo korištenje vode, uključujući RAS sustav , te postupke za ribnjake i protočne sustave uzgoja koji potiču očuvanje vode i sustave proizvodnje s ciljem upotrebe i održavanja najboljih praksi gospodarenja vodama. Također, poticat će se   primjena uzgojne tehnologije i standarda kontrole hranidbe u različitim uzgojnim sustavima kojima se sprječava uvođenje prekomjernih nutrijenata u vodu i sedimenta iz neposrednog okoliša, ili se ono svodi na najmanju mjeru , kao i unaprjeđenje sustava za pročišćavanje otpadnih voda.

Mjera 1.2. Podupiranje ulaganja u veće i rentabilnije proizvodne kapacitete

Ovom će se mjerom poduprijeti kapitalna ulaganja u proizvodne kapacitete u akvakulturi, uključujući ulaganja u učinkovite i održive tehnologije i rješenja u akvakulturi .  Također, organiziranje ciljanih promidžbenih aktivnosti na međunarodnim sajmovima omogućit će promociju investicijskih mogućnosti u akvakulturi, uključujući promicanje ulaganja u akvakulturu , kako bi se privukli potencijalni domaći i strani ulagači, a akvakultura predstavila kao profitabilan i okolišno održiv poslovni model, čemu će doprinijeti i uspostava jedinstvenog mjesta za informiranje sa smjernicama za ulagače te razmjenu primjera najbolje prakse i sl.

Mjera 1.3. Poticanje razvoja novih proizvoda veće dodane vrijednosti u akvakulturi

Ovom će se mjerom poduprijeti ulaganja u uvođenje novih vrsta u akvakulturu , i to posebice onih koja pokazuju dobar tržišni potencijal i omogućuju dodatnu vrijednost.  Nadalje,  kako bi se dobili proizvodi veće dodane vrijednosti, ulaganja treba usmjeriti u diversifikaciju proizvoda te promidžbene aktivnosti za promicanje pozitivnog imidža općenito akvakulture, novih proizvoda akvakulture, tako i postojećih proizvoda, kao što su komarča i lubin, tako i ciprinidne (šaranske) vrste riba i pastrvu, koji su za sada u početnim fazama razvoja u pogledu diversifikacije. Poticat će se i ulaganja u nove oblike uzgoja sa sve izglednijim tržišnim potencijalom, poput uzgoja vodenog bilja i algi.

Mjera 1.4. Poticanje primjene učinkovitih praksi upravljanja zdravljem i dobrobiti životinja u uzgoju

Odgovorno upravljanje uzgajalištima u akvakulturi uključuje primjenu tehnoloških i sanitarnih mjera kojima se osigurava primjereno upravljanje zdravljem organizama u uzgoju, uključujući ranu dijagnostiku i preventivne intervencije u cilju povećanja  sigurnosti proizvoda akvakulture i dobrobiti uzgajanih organizama. Osim obaveznih mjera nadziranja i kontrole bolesti riba, uzgajališta u akvakulturi trebaju izraditi svoje planove biosigurnosti za koje je moguće osigurati sufinanciranje iz PRA-e. Planovi biosigurnosti imat će težište na praksama kojima se potiču mjere sprječavanja bolesti (uključujući programe cijepljenja, razvoj autogenih cjepiva, upotrebu imunostimulansa i drugih mjera za povećanje imuniteta), ograničena upotreba odobrenih farmakoloških aktivnih tvari koje ne prelaze najveće dopuštene količine rezidua (NDK) , pritom uzimajući u obzir i prilagodbu klimatskim promjenama. Ova mjera se odnosi na promicanje sprečavanja širenja zaraznih bolesti uvođenjem viših biosigurnosnih standarda kroz razvijanje vlastitih smjernica o najboljoj praksi (primjerice: nabavka i korištenje UV i sličnih bioloških filtera za tretiranje vode u svrhu smanjenja korištenja dezinfekcijskih sredstava; uspostava i primjena najmodernijih tehnologija u manipulaciji ribom u svrhu smanjenja stresa i time poboljšanja uvjeta zdravlja i dobrobiti). Ovom će se mjerom također unaprijediti sustavi za prijenos znanja i informacija potrebnih za provedbu učinkovitih praksi upravljanja zdravljem životinja i srodnih ulaganja u cilju ispunjenja potreba proizvođača te poticati razvoj znanja i vještina proizvođača u akvakulturi u pogledu dobrih praksi za dobrobit uzgajanih organizama.

Mjera 1.5. Unaprjeđenje upravljanja prirodnim staništima i predatorskim vrstama na uzgajalištima

Ovom će se mjerom uspostaviti i dijeliti kodeks dobrih praksi i prateće smjernice za akvakulturu i druge komplementarne djelatnosti koje su u skladu s posebnim propisima, prije svega u zaštićenim područjima i na području ekološke mreže Natura 2000, s ciljem uspostavljanja ravnoteže između upotrebe zemljišta i voda i efektivnog očuvanja bioraznolikosti, kao i na uzgajalištima na kojima nastaju štete od predatorskih vrsta. U tom će se smislu nastaviti s provedbom mehanizama naknada štete na osnovi definiranih metodologija procjene stvarne štete i gubitka prihoda izazvanih izravnim ili neizravnim djelovanjem zaštićenih vrsta koje se hrane organizmima u uzgoju, osigurat će se financijska potpora za štete nastale od predatorskih vrsta te funkcionalna rješenja za ublažavanje šteta . Time će se očuvati ciljni stanišni tipovi i ciljne vrste te osigurati rentabilnost proizvodnje u akvakulturi koja doprinosi očuvanju bioraznolikosti.  U komplementarnosti s drugim EU fondovima i izvorima financiranja predviđa se i uspostava praćenja stanja (monitoring) strogo zaštićenih vrsta ptica na ribnjacima, od strane stručnih i ovlaštenih osoba. Naposlijetku, ovom će se mjerom  podupirati i razvoj komplementarnih djelatnosti na uzgajalištima , koja će, uz svoju osnovnu komercijalnu funkciju proizvodnje ribe, nuditi usluge rekreacije i obrazovanja, uključujući i obrazovanje o bioraznolikosti. Pod ovom mjerom poticat će se i unaprjeđenje sustava za pročišćavanje ispusnih voda iz uzgajališta u prirodna staništa radi osiguravanja njihove zaštite.

Mjera 1.6. Razvoj instrumenata za upravljanje rizicima i jačanje otpornosti proizvođača u akvakulturi na pojavu iznimnih događaja koji rezultiraju poremećajem u proizvodnji ili na tržištu

Ovom se mjerom razvijaju i uvode nova prilagođena rješenja za upravljanje rizicima u cilju unaprjeđenja pristupa izvorima financiranja za proizvođače u akvakulturi i skupine proizvođača za potrebe modernizacije uzgojnih sustava, upotrebu klimatski pametnih i održivih tehnologija i rješenja u akvakulturi i djelatnosti s dodanom vrijednošću. U cilju poticanja investicija i transformacijih procesa, proizvođači i poduzeća u sektoru akvakulture imat će mogućnost korištenja financijskih instrumenata .  Uz navedeno, mjera obuhvaća i ulaganja u osiguranje akvakulturnih stokova od raznih nepredviđenih nepovoljnih djelovanja, a kako bi se uzgajivači potaknuli na osiguravanje eventualnih gubitaka koje mogu prouzročiti faktori na koje nije moguće utjecati, odnosno gubitke za koje nisu odgovorni (npr. prirodne katastrofe, elementarne nepogode, bolesti u akvakulturi, kvarovi ili uništenje proizvodnih objekata uzrokovano višom silom i nepredvidivim događajima). Kroz navedeno će se poticati upravljanje rizikom s obzirom na osjetljivost akvakulture na negativne klimatske događaje te druge vanjske faktore koji mogu uzrokovati značajne gubitke, a na koje uzgajivači ne mogu utjecati, čime će se zaštiti prihodi i ujedno održivost akvakulturne proizvodnje te doprinijeti i prilagodbi sektora klimatskim promjenama.

Također, ova mjera obuhvaća i primjenu mehanizama za jačanje otpornosti proizvođača u akvakulturi na pojavu iznimnih događaja koje rezultiraju poremećajem u proizvodnji ili na tržištu (npr. pojave poput pandemije uzrokovane virusom COVID-19 ili ratnim zbivanjima u Ukrajini).

Mjera 1.7. Unaprjeđenje pristupa klimatskim i okolišnim podacima dionicima javnog i privatnog sektora u akvakulturi

Ovom će se mjerom razviti digitalna platforma za integrirano upravljanje podacima za donošenje odluka koja će omogućiti pristup ključnim proizvodnim, klimatskim i okolišnim parametrima u akvakulturi. Posebice će se nacionalna baza podataka proširiti klimatskim i okolišnim podacima i informacijama te će se povećati kvaliteta i razmjena podataka te omogućiti povezanost s mrežnim platformama koje pružaju slične informacije. Podaci i informacije s ove platforme omogućit će procjene utjecaja klimatskih promjena, analizu njihovog utjecaja na uzgoj, izradu modela optimizacije upotrebe vodnih resursa i praćenje ponašanja u prilagodbi klimatskim promjenama. U tom će se smislu prikupiti postojeći podaci i uspostaviti dugoročno redovito praćenje osnovnih fizikalno-kemijskih parametara važnih za proizvodnju u akvakulturi. Osim toga, ovom će se mjerom pokrenuti i praćenje odgovarajućih parametara i instrumenata za upravljanje hitnim situacijama u cilju predviđanja mogućih prirodnih nepogoda u određenim područjima. To bi obuhvaćalo i utvrđivanje vodnih kapaciteta ribnjaka , odnosno kapaciteta punjenja i pražnjenja, čime bi se uz pravovremenu informaciju o stanju voda u koordinaciji s Hrvatskim vodama i DHMZ-om, značajno doprinijelo sustavu obrane od poplava. Ova će platforma stoga poslužiti za donošenje primjerenih administrativnih i upravljačkih odluka od strane nadležnih tijela, kao i investicijskih odluka od strane postojećih i potencijalnih proizvođača, ali i općenito širem krugu zainteresiranih dionika.  

POSEBNI CILJ 2. Jačanje konkurentnosti sektora akvakulture

 za ostvarenje Posebnog cilja 2. utvrđene su 4 mjere

Mjera 2.1. Poticanje osnivanja proizvodnih partnerstava između proizvođača i kupaca

Ovom će se mjerom poticati povezanosti između proizvođača, domaćih kupaca (uključujući institucionalne kupce) i ostalih zainteresiranih partnera u cilju unaprjeđenja postojećih i razvijanja novih distribucijskih lanaca za proizvode akvakulture. U tom smislu predviđa se unaprjeđenje  poslovnih partnerstava u proizvođačkim segmentima s visokom dodanom vrijednošću na osnovi zajedničkih poslovnih planova i investicija proizvođača, prerađivača i kupaca. Aktivnosti koje je potrebno provesti u okviru ove intervencije  obuhvaćaju u laganja u unaprjeđenje i proširenje proizvodnih kapaciteta za proizvode akvakulture, upotrebu boljih praksi upravljanja kao i učinkovitih i održivih tehnologija i rješenja te unaprjeđenje kapaciteta poslovnog i financijskog upravljanj a jačanje organizacija proizvođača i marketinga , unaprjeđenje prerade, skladištenja i pakiranja te razvoj novih proizvoda dodane vrijednosti s težištem na različitim skupinama potrošača u strateškim tržišnim segmentima . Potpore će unutar ovog mehanizma posebice biti namijenjene proizvođačima koji imaju teškoće sa stavljanjem proizvoda akvakulture na tržište, posebice izvan turističke sezone i zimi. Proizvođače će se poticati na uvođe nje priznatih trgovačkih certifikacijskih programa u cilju olakšanog povezivanja s domaćim i inozemnim trgovačkim lancima i stavljanja na tržište. Osim toga, potrebno je organizirati partnerstva između proizvođača akvakulture i institucionalnih kupaca kao što su škole i vrtići jer će se p oticati stvaranje zdravih prehrambenih navika kod najmlađih uzrasta te upoznavanje s djelatnosti akvakulture. Također će se poticati poslovni modeli i oblici suradnje kojima će se povećati konzumacija proizvoda ribarstva i akvakulture na domaćem tržištu. U cilju poticanja zajedničkih inicijativa između proizvođača, prerađivača i kupaca, u okviru ove mjere uspostavit će se internetska platforma koja će omogućiti komunikaciju i razmjenu informacija između svih relevantnih dionika  e sadržavati informacije, podatke i znanje potrebno za provedbu prethodno navedenih mjera.