I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. točki 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Plaće zaposlenih u državnoj službi i javnim službama u Republici Hrvatskoj nisu regulirane jedinstvenim zakonom.  

Plaće službenika i namještenika u državnoj službi

Službenički sustav uređen je Zakonom o državnim službenicima („Narodne novine“, br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13.,01/15., 138/15. i 61/17., 70/19., 98/19. i 141/22.). Tim Zakonom uređeni su prijam u državnu službu, klasifikacija radnih mjesta, stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika i namještenika, napredovanje u službi i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika.

Zakon o državnim službenicima ne uređuje plaće državnih službenika, nego samo u poglavlju Temeljna prava utvrđuje da državni službenici i namještenici za svoj rad imaju pravo na plaću i to pravo na jednaku plaću za jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti. U članku 10. stavku 3. toga Zakona upućuje se da će se plaće i druga materijalna prava državnih službenika urediti posebnim zakonom.

Sukladno Zakonu o državnim službenicima, do stupanja na snagu posebnog zakona kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika i namještenika, ostaju na snazi odredbe članka 108. do 112. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, br. 27/01., 92/05., 86/08. i 28/10.), kojima se uređuju pitanja plaća državnih službenika i namještenika, i odredbe Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi („Narodne novine“, br. 37/01., 38/01. – ispravak, 71/01., 89/01., 112/01., 7/02. – ispravak, 17/03., 197/03., 21/04., 25/04. – ispravak, 66/05., 131/05., 11/07., 47/07., 109/07., 58/08., 32/09., 140/09., 21/10., 38/10., 77/10., 113/10., 22/11., 142/11., 31/12., 49/12., 60/12., 78/12., 82/12., 100/12., 124/12., 140/12., 16/13., 25/13., 52/13., 96/13., 126/13., 2/14., 94/14., 140/14., 151/14.,76/15. i 100/15., 71/18., 15/19., 73/19., 63/21., 13/22., 139/22., 26/23.) i Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“, br. 74/02., 58/08., 119/11., 33/13., 65/15. i 2/17. i 63/21.). Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi utvrđeni su jedinstveni nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova te posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenti za pojedina državna tijela. Od primjene navedene Uredbe izuzeti su rukovodeći državni službenici koje imenuje Vlada Republike Hrvatske, a za koje su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni u samom Zakonu o državnim službenicima.

Međutim, plaće državnih službenika i namještenika nisu definirane jedinstvenom, prethodno navedenom Uredbom, već su se vremenom pojedini segmenti državne službe izdvojili te za svoje službenike i namještenike definirali, u pravilu, veće plaće ili posebne dodatke na plaću posebnim uredbama kao što je to učinila Carinska uprava, Porezna uprava, Državni inspektorat, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova za zaposlene u službi vanjskih poslova te policija pa je tako trenutno u primjeni šest uredbi kojima se utvrđuju nazivi radnih mjesta i koeficijenti za zaposlene u državnoj službi. Pored Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, u primjeni su još i:

. Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova, dodatku na uvjete rada te kriterijima i najvišem mogućem iznosu dodatka za natprosječne rezultate u radu za službenike Porezne uprave („Narodne novine“, broj 78/17.),

. Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za carinske službenike („Narodne novine“, broj 78/17.),

. Uredba o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“, br. 7/22., 149/22. i 26/23),

. Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 107/19),

. Uredba o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova („Narodne novine“, br. 22/03., 48/03., 39/06., 36/07., 25/13., 48/18., 15/19. i 99/22.).

Zbog ovakve fragmentacije propisa kojima se utvrđuju nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova u državnoj službi utvrđeni su različiti koeficijenti za ista radna mjesta što dovodi do neželjenog oblika mobilnosti službenika na način da se službenici premještaju iz jednog državnog tijela u drugo državno tijelo u kojemu je za njihovo radno mjesto propisan veći koeficijent.

Također, pojedinim su uredbama utvrđeni i razni dodaci na plaću pa tako, primjerice, službenici u Poreznoj i Carinskoj upravi imaju dodatke na plaću koje nemaju službenici u drugim tijelima.

Čak ni osnovna plaća državnih službenika i namještenika nije definirana na jedinstveni način. Naime, za državne službenike i namještenike je osnovna plaća definirana kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, ali za policijske službenike osnovna plaća obuhvaća i tzv. dodatak u osnovnoj plaći od 3% do 6,11% temeljem Sporazuma o visini dodatka i dinamici isplate dodatka u osnovnoj plaći za policijske službenike , sklopljenog dana 18. prosinca 2019. godine između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane te Sindikata policije Hrvatske, Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a i Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH.

Pored ovakvog neujednačenog načina definiranja osnovne plaće za zaposlene u državnoj službi - što dovodi do nejednakih plaća za ista radna mjesta odnosno iste poslove - dodatni je problem taj što važeći sustav ocjenjivanja službenika ni na koji način nije povezan s plaćama odnosno ocjena učinkovitosti rada službenika i namještenika ne utječe na njihovu plaću, niti u pozitivnom niti u negativnom smislu. Također, ne postoji sustav nagrađivanja za službenike i namještenike koji se izdvajaju od prosjeka i postižu izvanredne rezultate za rad državnog tijela u kojemu rade pa u državnoj službi vlada nezadovoljstvo službenika i namještenika zato što su svi izjednačeni u plaći, neovisno o radu i rezultatima rada.

Jedini element plaće koji je jedinstven za sve je osnovica za izračun plaće. Osnovica za izračun plaće državnih službenika i namještenika se prema još uvijek važećem članku 108. stavku 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima utvrđuje kolektivnim ugovorom. Stoga je ista utvrđena Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 56/22. i 127/22.) i od 1. travnja 2023. godine iznosi 902,08 EUR-a bruto.

Uz ovaj Prijedlog zakona istovremeno će se predložiti i novi Zakon o državnim službenicima, kao dio cjelokupnog normativnog rješenja vezanog za sveobuhvatnu reformu sustava plaća u državnoj službi.

Plaće službenika i namještenika u javnim službama

Plaće službenika i namještenika u javnim službama uređene su Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01. i 39/09.) i Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („ Narodne novine“, br. 25/13., 72/13., 151/13., 9/14., 40/14., 51/14., 77/14., 83/14. – ispravak, 87/14., 120/14., 147/14., 151/14., 11/15., 32/15., 38/15., 60/15., 83/15., 112/15., 122/15., 10/17., 39/17., 40/17. – ispravak, 74/17., 122/17., 9/18., 57/18., 59/19., 79/19., 119/19., 50/20., 128/20., 141/20., 17/21., 26/21., 78/21., 138/21., 9/22., 31/22., 72/22., 82/22., 99/22. i 26/23.).

Unatoč tome što su nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova definirani jedinstvenom Uredbom, u praksi je tijekom proteklih 20-ak godina došlo do pojave različitih plaća za ista radna mjesta, ponajviše kao rezultat raznih dodataka na plaću ugovorenih granskim kolektivnim ugovorima za pojedine javne službe, ovisno koji je sindikat uspio ispregovarati bolje uvjete za službenike i namještenike iz javne službe u kojoj djeluje.

Dodatno, pojedini su dodaci na plaću definirani i zakonima kao što je, na primjer, Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama („Narodne novine“, br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10. – ispravak, 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12. – pročišćeni tekst, 94/13., 152/14., 7/17., 68/18., 98/19., 64/20. i 151/22. ) definiran dodatak od 30% zaposlenima u osnovnim i srednjim školama koji rade na EU projektima.

Pored kolektivnih ugovora i zakona, dodaci na plaću su ugovarani i raznim sporazumima sklopljenim između Vlade RH i sindikata na neodređeno vrijeme. Primjer takvog Sporazuma je Sporazum o dodacima u obrazovanju i znanosti iz 2006. godine temeljem kojega zaposleni koji rade u osnovnim i srednjim školama te na fakultetima imaju pravo na dodatak na plaću od 13,725%.

Brojnost propisa kojima su uređene plaće u javnim službama je značajna i dovodi do pravne nesigurnosti u njihovoj primjeni i tumačenju, posebno s obzirom na činjenicu da postoji više granskih kolektivnih ugovora te da je za svaki granski kolektivni ugovor osnovano povjerenstvo odnosno komisija za njegovo tumačenje. Budući da granski kolektivni ugovori sadrže pojedina materijalna prava koja su ugovorena i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, isto pravo drukčije se primjenjuje u različitim javnim službama i to isključivo kao rezultat različitog tumačenja nadležnih povjerenstava odnosno komisija.

U javnim službama ne postoji sustav ocjenjivanja službenika i namještenika kao  ni sustav nagrađivanja iako je sustav nagrađivanja predviđen Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, br. 56/22. i 127/22.). Naime, navedenim je Temeljnim kolektivnim ugovorom predviđena mogućnost isplate dodatka za uspješnost na radu za ostvarene natprosječne rezultate rada, u skladu s posebnim propisom kojim se uređuju plaće u javnim službama.

Poseban propis kojim se uređuju plaće u javnim službama je Zakon o plaćama u javnim službama , kojim je predviđena mogućnost isplate dodatka za uspješnost rada u visini najviše tri plaće službenika odnosno namještenika. Međutim, istim je Zakonom definirano da će Vlada uredbom utvrditi kriterije utvrđivanja natprosječnih rezultata rada i način isplate dodatka za uspješnost na radu, a takva uredba od 2001. do danas nije donesena. S obzirom da nije donesena uredba kojom se utvrđuju kriteriji utvrđivanja natprosječnih rezultata rada, službenici i namještenici u javnim službama ne mogu ostvariti dodatak za uspješnost na radu.

U praksi je došlo do pojave da su pojedine ustanove (prvenstveno razne agencije) svojim internim općim aktima utvrdile pravo službenika i namještenika na nagrade za uspješnost na radu, što je protivno važećem Zakonu o plaćama u javnim službama. Takva je praksa dodatno doprinijela nejednakim plaćama u javnim službama, jer neke ustanove isplaćuju nagrade za uspješnost na radu dok većina takvu odredbu nije ugradila u svoje interne akte.

Za razliku od državnih službenika i namještenika, zaposleni u javnim službama ne ostvaruju pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova za 4%-8%-10% (tzv. vjernost službi), što također dovodi do različitih plaća za ista odnosno istovrsna radna mjesta u državnoj službi u odnosu na javne službe.

Isto kao i u državnoj službi, jedini element plaće koji je jedinstven u svim javnim službama je osnovica za izračun plaće, koja se utvrđuje Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i jednaka je osnovici za izračun plaće za zaposlene u državnoj službi.

Reformska mjera iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026.

Reforma sustava plaća je predviđena Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026. - C2.2. R2 – Novi modeli plaća i rada u državnoj službi i javnim službama , a u okviru iste je predviđena investicija C2.2. R2 I1- Unaprjeđenje sustava plaća u državnoj upravi i javnim službama, sustava HRM-a i COP-a .

Cilj navedene investicije je unaprijediti sustav plaća u državnoj službi i javnim službama s obzirom da su u proteklih 20-ak godina uočeni određeni nedostaci sadašnjeg sustava plaća kao što su, na primjer, nejednake plaće za ista radna mjesta, nepostojanje utjecaja ocjene učinkovitosti rada na plaću službenika i namještenika, nepostojanje sustava nagrađivanja za službenike i namještenike koji ostvare iznimne rezultate značajne za rad državnog tijela odnosno javne službe u kojoj rade, nepostojanje koordinacije i nadzora nad sustavom plaća sa središnje razine, pravna nesigurnost pri obračunu plaća zbog postojanja više od 560 dodataka na plaću koje prate i razna tumačenja vezana uz njihov obračun, preveliki broj propisa (oko 300 propisa) kojima se uređuje sustav plaća te drugi nedostaci.

Iako je Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026. predviđeno donošenje dva zakona o plaćama: jednog za državnu službu, drugog za javne službe (sustav obrazovanja, zdravstva, kulture, socijalne skrbi i drugi), Koordinativno tijelo Vlade Republike Hrvatske za međuinstitucionalnu koordinaciju aktivnosti vezanih za unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama (Odluka o osnivanju navedenog tijela „Narodne novine“, broj 31/22 i 85/22) je na svom sastanku održanom 22. studenog 2022. godine donijelo odluku o izradi jedinstvenog zakona o plaćama kojim bi se definirale plaće u državnoj službi i javnim službama. Razlog takve odluke leži u nastojanju da se uvede standardiziran sustav plaća odnosno da plaće budu jednake za ista radna mjesta, neovisno o tome radi li se o radnom mjestu u državnoj službi ili javnim službama.

Pitanja koja se uređuju ovim Zakonom te posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Ovim Zakonom predlaže se na jedinstven način urediti sustav plaća u državnoj službi i javnim službama koji se temelji na načelu jednakosti plaća (jednaka plaća za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti).

Zakon će se primjenjivati na zaposlene u državnoj službi i javnim službama za koje se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu.

Ovim Zakonom postići će se sljedeće:

◊ osigurat će se jednakost plaća na istim radnim mjestima (jednaka plaća za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti), što znači da plaća više neće ovisiti o državnom tijelu ili javnoj službi u kojemu radi službenik i namještenik već isključivo o radnom mjestu i poslovima koji se na njemu obavljaju;

◊ provest će se vrednovanje radnih mjesta pomoću unaprijed definiranih kriterija i na temelju toga će se utvrditi koeficijenti za obračun plaća za radna mjesta;

◊ ista ili istovrsna radna mjesta (u smislu razine složenosti poslova, odgovornosti, utjecaja na donošenje odluke, rukovođenja) svrstat će se isti platni razred i za svaki platni razred će biti utvrđen raspon koeficijenata;

◊ uvest će se jedinstvena platna ljestvica radi veće jednoobraznosti i standardizacije radnih mjesta;

◊ službenicima i namještenicima će se omogućiti promicanje u plaći na istom radnom mjestu, a visina plaće ovisit će o učinkovitosti rada (stjecanje prava na dodatke na plaću u ovisnosti od ocjene učinkovitosti rada u prethodnom razdoblju);

◊ uvest će se mogućnost nagrađivanja službenika i namještenika koji tijekom godine postignu iznimne rezultate značajne za rad državnog tijela ili javne službe u kojoj rade;

◊ uvest će se nadzor i praćenje nad sustavom plaća osnivanjem jedinstvenog, međuresornog tijela za nadzor i praćenje sustava plaća.

Zakonom se uređuju načela sustava plaća, vrednovanje radnih mjesta, ocjenjivanje učinkovitosti rada, plaća i dodaci na plaću, platna ljestvica i platni razredi, promicanje u plaći temeljem ocjene učinkovitosti rada, nagrađivanje službenika i namještenika za ostvarene radne rezultate, praćenje i unaprjeđivanje sustava plaća te nadzor nad provedbom zakona.

Ovaj se Zakon neće primjenjivati na djelatne vojne osobe, na zaposlenike u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu, druge zaposlenike izaslane u inozemstvo  i na zaposlenike u državnim tijelima osnovanim zakonom kojim se uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske.

Zakonom se definira okvir za uređenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama, a naknadnim donošenjem podzakonskih akata provest će se vrednovanje radnih mjesta prema kriterijima utvrđenim ovim Zakonom i njihovo svrstavanje u određeni platni razred, utvrdit će se novi nazivi radnih mjesta i pripadajući koeficijenti za obračun plaće te će se definirati postupak ocjenjivanja i nagrađivanja službenika i namještenika.

Stoga će ovaj Zakon - zajedno s podzakonskim aktima koji će se donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona - činiti sveobuhvatni pravni okvir za reformu sustava plaća u državnoj službi i javnim službama.

Plaće za svako pojedino radno mjesto bit će moguće utvrditi nakon provedenog postupka vrednovanja i klasifikacije radnog mjesta te utvrđivanja novog koeficijenta za obračun plaća. U postupku vrednovanja radnih mjesta, njihovoj klasifikaciji i utvrđivanju novih koeficijenata za obračun plaća tražit će se i mišljenje sindikata.  

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Reforma sustava plaća imat će značajan fiskalni učinak na državni proračun i to ne samo zbog stupanja na snagu ovoga Zakona već i zbog podzakonskih akata – uredbi koje će se donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a kojima će biti utvrđeni novi koeficijenti za obračun plaća radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama.

Fiskalni učinak ovog Zakona procjenjuje se na oko 12 milijuna eura godišnje u prve tri godine provedbe uslijed isplate jednokratnih godišnjih bonusa (koji će se moći isplaćivati već od 2024. godine) i promicanje u plaći, odnosno isplatu dodatka na plaću za učinkovitost rada za one koji će u 2024. i 2025. godini biti ocijenjeni ocjenom „izvrstan“ odnosi. Fiskalni učinak se povećava s odmakom vremena, jer će protekom godina službenici i namještenici kumulirati bodove stečene u postupcima ocjenjivanja učinkovitosti rada, što znači da će se povećavati ukupan broj službenika i namještenika koji će steći pravo na navedeni dodatak za učinkovitost rada, a povećavat će se i postoci dodatka na plaću po ovoj osnovi, jer visina dodatka na plaću izražena u postotku raste s povećanjem broja stečenih bodova.

Procjena je da će u prvih 10 godina provedbe ovoga Zakona fiskalni učinak iznositi oko 1,8 milijardi eura od čega se oko 158,3 milijuna eura odnosi na isplatu godišnjih bonusa, a 1,7 milijardi eura na promicanje službenika i namještenika u plaći odnosno na isplatu dodatka na plaću za učinkovitost rada.

PRIJEDLOG ZAKONA O PLAĆAMA U DRŽAVNOJ SLUŽBI I JAVNIM SLUŽBAMA

I. UVODNE ODREDBE

Predmet zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje sustav plaća u državnoj službi i javnim službama : načela sustava plaća, vrednovanje radnih mjesta, ocjenjivanje učinkovitosti rada službenika i namještenika, plaća i dodaci na plaću, platna ljestvica i platni razredi, promicanje u plaći temeljem ocjene učinkovitosti rada, nagrađivanje službenika i namještenika za ostvarene radne rezultate, praćenje i unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama te nadzor nad provedbom ovoga Zakona.

Primjena zakona

Članak 2.

(1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na službenike i namještenike u državnoj službi i javnim službama.

(2) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na djelatne vojne osobe, zaposlenike u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu, druge zaposlenike izaslane u inozemstvo i na zaposlenike u državnim tijelima osnovanim zakonom kojim se uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske.

(3) Na osobe zaposlene na poslovima podrške ministru te u Uredu predsjednika Vlade i Uredu predsjednika Hrvatskoga sabora sukladno zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave  primjenjuju se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na vrednovanje radnih mjesta, osnovnu plaću i dodatke na osnovnu plaću.

(4) Na osobe iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o ocjenjivanju, nagrađivanju i promicanju.

Pojmovi u ovom Zakonu

Članak 3.

Pojedini pojmovi u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

1.  državna tijela  su tijela državne uprave, pravosudna tijela, stručna služba Hrvatskoga sabora, Ured predsjednika Republike Hrvatske, Glavno tajništvo Vlade Republike Hrvatske, uredi i druge stručne službe Vlade Republike Hrvatske, Državni ured za reviziju, stručna služba Ustavnog suda Republike Hrvatske, pučkog pravobranitelja, pravobranitelja za djecu, pravobranitelja za ravnopravnost spolova, pravobranitelja za osobe s invaliditetom, povjerenika za informiranje, Državnog izbornog povjerenstva, Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, Povjerenstva za fiskalnu politiku i druga tijela koja se osnivaju za obavljanje državne službe.

2. j avne službe  su:

) pravne osobe koje su kao proračunski korisnici državnog proračuna navedeni u Registru proračunskih i izvanproračunskih korisnika

) Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Hrvatski zavod za zapošljavanje

) osnovnoškolske i srednjoškolske ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu sukladno posebnom propisu kojim se uređuje odgoj i obrazovanje

) ostale pravne osobe iz sustava znanosti i obrazovanja kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu i

) javne ustanove kojima Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje osigurava sredstva za troškove pružanja zdravstvene zaštite osiguranim osobama.

3.  službenici i namještenici su državni službenici i namještenici te službenici i namještenici u javnim službama.

4. čelnik državnog tijela je čelnik utvrđen posebnim propisom.

5. čelnik javne službe je čelnik ustanove ili druge pravne osobe koja se smatra javnom službom u smislu ovoga Zakona.

Rodna neutralnost izraza

Članak 4.

Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski rod.

Pravo na plaću

Članak 5.

Službenik i namještenik u državnoj službi i javnim službama ima pravo na plaću i nagrade pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom, drugim propisima i kolektivnim ugovorima.

II. NAČELA SUSTAVA PLAĆA

Načelo jednakosti plaća

Članak 6.

(1) Službenicima i namještenicima isplaćuje se jednaka plaća za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti.

(2) Žene i muškarci koji obavljaju jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti u državnoj službi i javnim službama imaju pravo na jednaku plaću.

Načelo transparentnosti plaća

Članak 7.

(1) Podaci o elementima za obračun plaće za radna mjesta u državnoj službi objavljuju se na mrežnoj stranici tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

(2) Podaci o elementima za obračun plaće za radna mjesta u javnim službama objavljuju se na mrežnoj stranici tijela državne uprave nadležnog za rad.

Načelo zabrane diskriminacije

Članak 8.

U postupku ostvarivanja prava iz ovoga Zakona zabranjena je diskriminacija na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

III. VREDNOVANJE RADNIH MJESTA

Standardna mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta

Članak 9.

(1) Radna mjesta u državnoj službi i javnim službama vrednuju se primjenom standardnih mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta propisanih ovim Zakonom.

(2) Standardna mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta su:

a) KOMPETENCIJE:

◊ potrebna razina formalnog obrazovanja za obavljanje poslova određenog radnog mjesta (potreban stupanj obrazovanja)

◊ potrebno radno iskustvo

◊ državni ispit, posebni stručni ispiti, licence, dodatna znanja i vještine potrebne za obavljanje poslova

b) SLOŽENOST:

◊ složenost i opseg poslova na radnom mjestu

◊ raznovrsnost poslova i područja rada te brojnost radnih zadataka koji se obavljaju na radnom mjestu

◊ samostalnost u radu

c) ODGOVORNOST I UTJECAJ NA DONOŠENJE ODLUKA:

◊ odgovornost i utjecaj na donošenje odluka u državnom tijelu ili javnoj službi

◊ odgovornost za život i zdravlje ljudi

◊ opasnost za vlastiti život i zdravlje u obavljanju posla

d) SURADNJA I KOMUNIKACIJA:

◊ suradnja s drugim tijelima i institucijama

◊ komunikacija i rad sa strankama

◊ suradnja unutar državnog tijela ili javne službe

e) RUKOVOĐENJE:

◊ rukovođenje ustrojstvenom jedinicom ili državnim tijelom odnosno javnom službom

◊ razine ustrojstvenih jedinica kojima se rukovodi i broj izvršitelja.

(3) Način primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u državnim tijelima utvrđuje uredbom Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

(4) Način primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u javnim službama utvrđuje uredbom Vlada na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za rad.

(5) Prijedlog uredbe iz stavka 3. i 4. ovoga članka dostavlja se na mišljenje sindikatima. Ako sindikati ne dostave mišljenje u roku od 15 dana, smatra se da su suglasni s prijedlogom.

IV. OCJENJIVANJE UČINKOVITOSTI RADA

Ocjenjivanje službenika i namještenika

Članak 10.

() Učinkovitost rada službenika i namještenika ocjenjuje se jednom godišnje za prethodnu kalendarsku godinu.

(2) Ocjene učinkovitosti rada su:

◊ izvrstan

◊ naročito uspješan

◊ uspješan

◊ zadovoljava

◊ ne zadovoljava.

(3) Odluku o ocjeni učinkovitosti rada službenika i namještenika donosi čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe odnosno osoba koju on ovlasti.

(4) Službenika koji je čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe ocjenjuje čelnik tijela koje ga je imenovalo na dužnost odnosno osoba koju on za to ovlasti.

(5) Protiv odluke o ocjeni službenik i namještenik može izjaviti prigovor Povjerenstvu za odlučivanje o prigovorima na ocjene u roku od 15 dana od dana dostave odluke o ocjeni. Povjerenstvo odluku o prigovoru na ocjenu dostavlja čelniku tijela i službeniku odnosno namješteniku koji je izjavio prigovor.

(6) Službeniku i namješteniku koji je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ prestaje služba redovitim otkazom u skladu s općim propisom o radu.

(7) Postupak, kriterije i način ocjenjivanja učinkovitosti rada službenika i namještenika u državnim tijelima propisuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

(8) Postupak, kriterije i način ocjenjivanja učinkovitosti na radu službenika i namještenika u javnim službama propisuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za rad.

(9) Prijedlog uredbe iz stavka 7. i 8. ovoga članka dostavlja se na mišljenje sindikatima. Ako sindikati ne dostave mišljenje u roku od 15 dana, smatra se da su suglasni s prijedlogom.

(10) Zbog specifičnosti policijskih poslova, ministar unutarnjih poslova, uz kriterije određene na način iz stavka 7. ovoga članka pravilnikom utvrđuje posebne kriterije za ocjenjivanje učinkovitosti rada policijskih službenika.

(11) Zbog specifičnosti poslova pojedinih javnih službi, ministar nadležan za pojedinu javnu službu, uz kriterije određene na način iz stavka 8. ovoga članka pravilnikom utvrđuje posebne kriterije za ocjenjivanje učinkovitosti rada službenika i namještenika u tim javnim službama.

Povjerenstvo za odlučivanje o prigovorima na ocjene

Članak 11.

(a) Povjerenstvo za odlučivanje o prigovorima na ocjene osniva čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe.

(b) U državnom tijelu ili javnoj službi može se osnovati jedno ili više povjerenstava iz stavka 1. ovoga članka.

(c) Povjerenstvo za odlučivanje o prigovorima na ocjene mora imati neparan broj članova, od kojih je jedan član predstavnik sindikata koji djeluje u državnom tijelu ili javnoj službi.

(d) Ako u državnom tijelu ili javnoj službi djeluje više sindikata, u Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka imenovat će se predstavnik sindikata kojeg zajednički predlože svi sindikati. U slučaju da se sindikati ne mogu dogovoriti o zajedničkom predstavniku, predstavnika sindikata imenovat će sindikat koji u državnom tijelu ili javnoj službi ima najveći broj članova.

(5) Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka odlučuje o prigovorima na ocjene u roku od 30 dana od dana dostave prigovora.

(6) Čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe donosi poslovnik o radu povjerenstva za odlučivanje o prigovorima na ocjene.

V. PLAĆA I DODACI NA PLAĆU

1. PLAĆA

Plaća u državnoj službi i javnim službama

2. Odjeljak -

Članak 12.

Plaća službenika i namještenika može se sastojati od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću te ostalih primitaka u skladu s općim propisom o radu.