1. PROBLEM

Poticanje istraživanja, razvoja i inovacija ključan je element europskih politika u svrhu ostvarivanja ciljeva rasta, produktivnosti i konkurentnosti gospodarstva. Strategijom Europa 2020. nastoji se potaknuti rast europskog gospodarstva, a jedan od pet ciljeva odnosi se upravo na učinkovita ulaganja u inovacije. Sve zemlje Europske unije (EU) provode niz mjera kako bi se približile cilju navedene Strategije: povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj na 3% BDP-a do 2020. godine. Stoga se u novoj financijskoj perspektivi EU za razdoblje 2014. - 2020. svi elementi inovacijskog sustava EU prilagođavaju potrebi brzog transfera znanja i tehnologija u gospodarstvo.

Prema podacima Eurostata, razina izdataka stagnira od 2010. i znatno je ispod prosjeka država EU: Udio hrvatskog BDP-a namijenjen aktivnostima istraživanja i razvoja u razdoblju od 2002.-2014. smanjen je s 0,95% BDP-a (2002.) na 0,79% BDP-a (2014.) - prosjek u EU iznosi 2,03% (2014.).

Privatni izdaci za istraživanje i razvoj pali su s 0,41% BDP-a (2013.) na 0,38% BDP-a (2014.) - prosjek u EU 1,3% BDP-a (2014.). Međutim, od ukupno uloženih sredstava u istraživanje i razvoj (GERD) u 2014. godini, 0,33% sredstava dolazi iz javnog sektora (GOVERD), a 0,34% iz privatnog sektora (BERD).

U ukupnom iznosu, Hrvatska je utrošila oko 354.7 milijuna EUR na istraživanje i razvoj u 2013. (Eurostat, 2014.). Od ukupne sume bruto domaćih izdataka za istraživanje i razvoj (eng. GERD), 50,1% otpada na izdatke za istraživanje i razvoj poslovnog sektora (eng. BERD), dok je prosjek EU 63,8%.

Razlog slabije pozicije Republike Hrvatske kada se mjeri inovacijska izvedba su sljedeći:

−nepostojanje takozvane sustavne inovacijske politike, odnosno njezine neučinkovitosti, složenosti i rascjepkanosti hrvatskog inovacijskog sustava kojem generalno nedostaje bolja koordinacija i sinergija njegovih različitih dijelova;

−negativno gospodarsko okruženje u kojem nedostaju tehnološko relevantna poduzeća koja bi zahtijevala intenzivniju suradnju sa znanstveno-istraživačkom zajednicom, sama jačala svoje proizvodne i inovativne sposobnosti te poticala komercijalizaciju rezultata istraživanja;

−malo učešće poslovnog sektora u aktivnostima istraživanja i razvoja;

−nedostatka inovacijske sposobnosti poslovnog sektora;

−mali broj primijenjenih (industrijskih) istraživanja.

Prema podacima Innovation Union Scoreboarda za 2015. godinu, prosječan inovacijski indeks prikazuje napredak s 0.260 u 2007. godini na 0.306 u 2013. godini, no Hrvatska je i dalje u skupini zemalja s obilježjem „umjerenog inovatora“ s ispod-prosječnim rezultatima te zaostaje za tranzicijskim zemljama (kao što su Mađarska ili Slovenija).

Prema podacima Eurostata, sveukupna razina patentne aktivnosti je niska u usporedbi s ostalim državama članicama. Podaci za 2014. godinu ukazuju da je u Hrvatskoj 30 puta manje patenata na milijun stanovnika u usporedbi s prosjekom EU (broj patenata na milijun stanovnika godišnje za Hrvatsku je 2012. iznosio 6,8, dok je prosjek za države članice EU približno 113 patenata).

Zakon o državnim potporama određuje da je korisnik državne potpore svaka pravna i fizička osoba koja, obavljajući gospodarsku djelatnost, sudjeluje u prometu roba i usluga, a prima državnu potporu, bez obzira na njezin oblik i namjenu.

Slijedom navedenoga, ključno je izraditi zakonodavni okvir koji potiče ulaganje u istraživanje i razvoj svih subjekata u poslovnom sektoru, omogućavajući veće poticaje za projekte malih i srednjih poduzeća. Također se želi dodatno poticati interes poslovnog sektora za suradnju s javnim istraživačkim sektorom u provedbi istraživačko-razvojnih projekata, budući da je uočen problem u nedostatku interakcije ta dva sektora.

Krajnji cilj korištenja potpore za istraživačko-razvojne projekte trebao bi biti razvoj ideje odnosno proizvoda, usluge ili procesa i uspješnijeg poslovanja čitavog poduzeća, dok je za davatelja potpore cilj povećanje ulaganja privatnog sektora u istraživanje i razvoj (u 2013. samo 43% ukupnog izdvajanja) te u konačnici povećanje ukupnih ulaganja u istraživanje i razvoj (strateški cilj 1.4% BDP-a do 2020., a u 2014. je iznosio 0,79%).

Pri tome se istraživačko-razvojni projekti definiraju kao one operacije koje uključuju aktivnosti koje se protežu na jednu ili više kategorija istraživanja i razvoja i čiji je cilj postići nedjeljivu zadaću precizne gospodarske, znanstvene ili tehničke prirode s jasno unaprijed definiranim ciljevima. Istraživačko-razvojni projekt može se sastojati od nekoliko radnih paketa, aktivnosti ili usluga i uključuje jasne ciljeve, aktivnosti koje će se provoditi u cilju postizanja tih ciljeva (uključujući očekivane troškove) i konkretne predmete isporuke za utvrđivanje ishoda tih aktivnosti i njihovo uspoređivanje s odgovarajućim ciljevima.

Sukladno pozitivnim poreznim propisima Republike Hrvatske korisnicima potpore smatraju se obveznici poreza na dobit sukladno Zakonu o porezu na dobit, registrirani na teritoriju Republike Hrvatske koji koriste poticajnu mjeru, odnosno kojima se odobrava potpora u skladu s predloženim posebnim zakonom ili na njemu utemeljenim propisima. Korisnici ostvaruju pravo na potporu za one aktivnosti za koje u prijavi mogu kvantitativno pokazati da će doprinijeti povećanju aktivnosti istraživanja i razvoja prijavitelja.

Korisnici se svrstavaju u kategoriju malih, srednjih i velikih poduzeća prema definicijama iz Priloga I. Uredbe odnosno „mala i srednja poduzeća” ili „MSP-ovi” su poduzeća koja imaju manje od 250 zaposlenih i godišnji promet koji ne premašuje 50 milijuna EUR i/ili godišnju bilancu koja ne premašuje 43 milijuna EUR; unutar kategorije MSP-ova malo poduzeće definira se kao poduzeće koje ima manje od 50 zaposlenih, a čiji godišnji promet i/ili godišnja bilanca ne premašuje 10 milijuna EUR, uključujući i druge uvjete iz Priloga I. Uredbe Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (Službeni list Europske unije, br. L 187/1 od 26. lipnja 2014.; u daljnjem tekstu: Uredba o općem skupnom izuzeću).

2. CILJEVI

Opći cilj potpore je poticanje povećanja ulaganja privatnog sektora u istraživanje, razvoj i inovacije u svrhu razvoja inovativnih proizvoda, procesa i usluga, koji će dovesti do povećanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.

U skladu s Uredbom o općem skupnom izuzeću, ova mjera državne potpore je izuzeta obveze prijave utvrđene u članku 108. stavku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te koristi instrument Potpore za istraživanje, razvoj i inovacije, sadržan u članku 25. Uredbe.

Ulaganje u istraživanje i razvoj je neizvjesno i ne mora nužno dovesti do razvoja proizvoda, usluga i procesa koji će imati primjenu u gospodarstvu ili će komercijalizacija rezultata projekata uslijediti tek u sljedećoj fazi koja nije predmet ove vrste potpore.

Očekuje se da bi se usvajanjem ovog zakonodavnog okvira trebalo povećati broj korisnika koji ostvaruju pravo na potporu u odnosu na mjeru državne potpore za istraživačko-razvojne projekte koja se provodila od 2007. do 2014. godine, a da bi se uspješnost implementacije zakonodavnog okvira i na njemu utemeljenih propisa mogla mjeriti putem:

− broja ostvarenih suradnji korisnika s malim ili srednjim poduzećima, odnosno suradnji korisnika sa znanstvenim organizacijama,

− povećanja broja istraživača kod korisnika,

− povećanja broja provedenih temeljnih i industrijskih istraživanja te eksperimentalnog razvoja s inovacijskim potencijalom kod korisnika i

− broja patenata odnosno drugih prava intelektualnog vlasništva proizašlih iz projekata koji su ostvarili potporu.

3. MOGUĆE OPCIJE

3.1. OPCIJA 1. ne poduzimati ništa (nenormativno rješenje)

Opcija ne poduzimati ništa ne rješava uočene probleme koji dovode do pravne nedorečenosti u području korištenja državnih potpora za istraživanje i razvoj. Također, s obzirom na činjenicu da su Strategijom poticanja inovacija Republike Hrvatske 2014.-2020. predviđene mjere poreznih olakšica za MSP-ove, potrebno je svakako donijeti zakonodavni okvir koji će omogućiti realizaciju dijela mjera predviđenih navedenom Strategijom. Provedba ove mjere je predviđena i Nacionalnim programom reformi Vlade RH.

3.2. OPCIJA 2. (nenormativno rješenje)

Ministarstvo bi moglo pokušati primijeniti dio odredbi iz Zakona o poticanju ulaganja (Narodne novine, broj: 102/15) u parcijalnoj mjeri, međutim to normativno rješenje nije prilagođeno za mjere državne potpore za istraživanje i razvoj. Naime, navedeni Zakon se odnosi na regionalne mjere pri čemu se njihov učinak mjeri na regionalnoj razini dok bi mjere državne potpore za istraživanje i razvoj kako bi one bile definirane novim normativnim rješenjem pripadale „horizontalnom tipu potpore“ Ova mjera nije sektorski orijentirana, već namijenjena svim gospodarskim subjektima, a to podrazumijeva manji rizik narušavanja tržišnog natjecanja. Osim toga, horizontalne potpore su potpore s velikim učinkom poticaja, što znači da sva dodijeljena sredstva istovremeno potiču ulaganja od strane korisnika u one djelatnosti za koje je potpora dodijeljena i time dovode do porasta sveukupnog ulaganja u istraživanje i razvoj.

3.3. OPCIJA 3. (normativno rješenje)

Navedena opcija podrazumijeva izmjenu članaka 111. a-e. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07 - OUSRH, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13 i 101/14 - O i RUSRH; u daljnjem tekstu: Zakon) kojim je mjera porezne olakšice za istraživačko-razvojne projekte bila propisana, a koja se Ugovorom o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, nakon 31. prosinca 2014. ne može provoditi na temelju navedenog pravnog okvira. Dodatno, Uredba o općem skupnom izuzeću koja je stupila na snagu 17. lipnja 2014. godine, a koja predstavlja obvezujući pravni okvir za državne potpore za istraživanje, razvoj i inovacije za sve davatelje takvih mjera potpore u EU, navodi drugačiju terminologiju, definicije i intenzitete u odnosu na članke 111.a-e koje je stoga nužno staviti van snage ili izmijeniti. Budući da Uredba o općem skupnom izuzeću propisuje i druge odredbe koje takva mjera treba zadovoljiti, a koje nisu bile navedene u člancima 111.a-f Zakona, izmjene navedenih članaka ne omogućavaju sveobuhvatnu pravnu podlogu za provođenje državne potpore za istraživačko-razvojne projekte.

3.4. OPCIJA 4. (normativno rješenje)

Opcija 4 podrazumijeva izmjenu izradu posebnog zakona kojim se propisuje mjera državne potpore za istraživačko-razvojne projekte, koja je u razdoblju od 2007. do 2014. godine bila utemeljena na člancima 111. a-f. Zakona i Pravilniku o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte (Narodne novine, broj: 116/2007). Izradom posebnog zakona kojim bi se propisala takva mjera omogućuje se usklađivanje s EU regulativom, konkretno Uredbom o općem skupnom izuzeću koja je stupila na snagu 17. lipnja 2014. godine. Dodatno, u odnosu na izmjene članaka 111.a-f Zakona, izrada Zakona o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte omogućava usklađivanje sa svim relevantnim odredbama Uredbe o općem skupnom izuzeću, Okvira zajednice za državne potpore za istraživanje i razvoj i inovacije

(Službeni list Europske unije 2014/C 198/01) i Zakona o državnim potporama (Narodne novine, broj: 47/2014) i na taj način osigurava sveobuhvatna pravna podloga za provođenje mjere državne potpore za istraživačko-razvojne projekte.

4. USPOREDBA OPCIJA

5. SAVJETOVANJE

Ispunjava se nakon provedenog savjetovanja.

6. PREPORUČENA OPCIJA

Preporuča se opcija 4 odnosno donošenje Zakona o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte kao opcija kojom se najbolji način i u najkraćem vremenskom roku rješava trenutačni problem neadekvatnog pravnog okvira.

7. PRAĆENJE PROVEDBE I EVALUACIJA

Ispunjava se nakon provedenog savjetovanja.

8. PRILOZI

Ispunjava se nakon provedenog savjetovanja.