I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.     OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. Ocjena stanja

Sustav volontiranja u Republici Hrvatskoj definiran je Zakonom o volonterstvu (Narodne novine, broj 58/07) iz 2007. godine kojim se uređuju osnovni pojmovi vezani za volontiranje, temeljna načela volontiranja, uvjeti volontiranja, prava i dužnosti volontera te organizatora volontiranja, uvjeti sklapanja ugovora o volontiranju, donošenje Etičkog kodeksa volontera, izdavanje potvrde o volontiranju, Državna nagrada za volontiranje, nadzor nad izvršenjem ovog propisa, kao i druga pitanja od značenja za volonterstvo. Tijelo nadležno za provedbu ovoga Zakona je tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu volonterstvo, odnosno Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Početkom 2013. godine donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu (Narodne novine, broj 22/13). Značajnije su se izmjene odnosile na dugotrajno i kratkotrajno volontiranje, definiciju volontera i organizatora volontiranja, situacije u kojima je obvezno sklapanje Ugovora o volontiranju, prava i obveze volontera i organizatora volontiranja, kompetencije stečene volontiranjem te uvođenje pojma volontiranja u kriznim situacijama. Navedenim se izmjenama  uvelo načelo inkluzivnog volontiranja te su se propisale odredbe koje obvezuju organizatore volontiranja da osobitu pozornost posvete osiguranju jednakih uvjeta volontiranja, s posebnim naglaskom na pripadnike socijalno isključenih skupina stanovništva radi njihova socijalnog osnaživanja i uključivanja u društvo. Također, propisale su se i obveze organizatora volontiranja da za volontere koji su pripadnici socijalno isključenih skupina stanovništva osiguraju adekvatnu pomoć i nadzor stručnih osoba. Za osobe potpuno ili djelomično lišene poslovne sposobnosti propisano je da Ugovor o volontiranju sklapa skrbnik (zakonski zastupnik) u pisanom obliku, uz uvažavanje mišljenja volontera korisnika.

Ministarstvo na temelju Zakona o volonterstvu i podzakonskih propisa prikuplja podatke o organiziranom volontiranju koji za razdoblje od 2009. do 2019. godine ukazuju na povećani broj prijavljenih organizatora volontiranja, odnosno zaprimljenih izvješća o organiziranom volontiranju kao i na povećani broj volontera i volonterskih sati. Počevši od nule kao polazne vrijednosti 2009. godine, u 2010. godini ukupni broj volontera već je iznosio 13 922 s brojem sati od 725 680. Bilježi se značajno povećanje tijekom narednog desetogodišnjeg razdoblja kada se značajnom promocijom volonterstva senzibilizira javnost za potrebom volontiranja tako da je ukupni broj volontera u 2019. godini  bio 64 280, a ostvarili su  3 043 954 sati volontiranja.

Prema Zakonu o volonterstvu, organizatori volontiranja mogu biti udruge, zaklade, vjerske zajednice, javne ustanove, turističke zajednice te druge pravne osobe koje nisu osnovane s ciljem stjecanja dobiti (neprofitne pravne osobe), državna tijela kao i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Iako se u proteklom razdoblju može govoriti o pozitivnim primjerima i porastu broja volontera angažiranih u različitim profilima organizatora volontiranja, i nadalje se najveći broj volontera uključuje u rad organizacija civilnoga društva.

U Republici Hrvatskoj značajan segment volonterske infrastrukture čine i volonterski centri koji pružaju potporu u organiziranju volontiranja i pridonose razvoju volonterstva u cjelini. Osnovna je uloga takvih centara informiranje, promoviranje i razvoj volonterskih aktivnosti na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, te pružanje različitih usluga koje se odnose na  izobrazbu za organizatore volontiranja u području menadžmenta volontera, izobrazbu građana o volontiranju, povezivanje potencijalnih volontera s mogućnostima volontiranja, odnosno organizatorima volontiranja, usklađivanje potreba organizacija za volonterima i građana koji žele volontirati, organiziranje promotivnih kampanja, izradu i tiskanje publikacija u području volonterstva i menadžmenta, provođenje prigodnih istraživanja u području volonterstva, međusektorsku suradnju, kao i utjecanje na javne politike u području volonterstva. Financiranje volonterskih centara i volonterskih programa osigurava se iz više različitih izvora, pri čemu ministarstvo nadležno za volonterstvo već dugi niz godina putem natječaja za projekte udruga aktivno potiče razvoj volonterske infrastrukture u vidu sufinanciranja projekata volonterskih centara, počevši još 2009. godine financiranjem projekata regionalnih volonterskih centara, a od 2012. financiraju se i projekti lokalnih volonterskih centara. U 2020. godini uz financijsku potporu Ministarstva na području Republike Hrvatske djelovala su ukupno 33 volonterska centara i to: 28 lokalnih volonterskih centara, 4 regionalna volonterska centra te mrežna organizacija  volonterskih centara.

U kontekstu razvoja volonterstva još od 2007. godine djeluje i Nacionalni odbor za razvoj volonterstva kao savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske koje provodi mjere i aktivnosti s ciljem razvoja i unapređivanja volonterstva. Nacionalni odbor za razvoj volonterstva u svom šestom sazivu od studenoga 2019. godine čine predstavnici javnog sektora, nezavisni stručnjaci kao i predstavnici organizacija civilnoga društva koji se bave volonterstvom, a koje imenuje Vlada Republike Hrvatske na mandat od dvije godine. Na prijedlog Nacionalnog odbora od 2007. godine dodjeljuje se Državna nagrada za volontiranje kao najviše priznanje što ga Republika Hrvatska dodjeljuje za volontiranje, doprinos promicanju volonterstva i druge aktivnosti. Do 2017. godine Nagrada se dodjeljivala u kategoriji fizičke osobe – volonteru/volonterki te u kategoriji pravne osobe – organizatoru volontiranja, a od te se godine Nagrada dodjeljuje i u kategoriji koordinatora/koordinatorice volontera. Na prijedlog Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva u 2019. godine dodijeljena je i četvrta kategorija Nagrade, i to pravna osoba – organizator volontiranja koji razvija inovativnu praksu u volontiranju kako bi se podržali inovativni volonterski programi koji predstavljaju značajan iskorak u području razvoja volonterstva.

Volonterstvo je područje koje se iznimno brzo razvija, a trenutno važeći Zakon u pojedinim dijelovima otežava provedbu novih inicijativa u volontiranju. Isto tako, kao tijelo nadležno za provedbu i praćenje Zakona Ministarstvo je utvrdilo koji dijelovi Zakona u  primjeni izazivaju najviše nejasnoća i/ili poteškoća. Također, trenutno važeći Zakon ne prepoznaje volonterske centre kao značajan dio volonterske infrastrukture, koji imaju širok spektar zadaća, od kojih su najvažnije: razmjena informacija o ponudi i potražnji volonterskog rada, izobrazba građana, volontera i organizatora volontiranja na temu upravljanja volonterskim programima i osposobljavanja za koordinatora volontera, poticanje razvoja volonterstva te promocija prakse i vrijednosti volontiranja. Nadalje, Zakonom je određen i sastav Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva (u daljnjem tekstu: Odbor), kao savjetodavnog tijela Vlade Republike Hrvatske koje provodi mjere i aktivnosti s ciljem daljnje promocije volonterstva u Republici Hrvatskoj. Zakonom je definirano imenovanje članova Odbora, no ne i zamjena članova, što otežava rad i održavanje sjednica Odbora.

2. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom

Radi olakšavanja rada Odbora potrebno je urediti imenovanje zamjena članova Odbora te dodati članove Odbora u skladu sa novim Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (Narodne novine, broj 85/20) pa je tako potrebno dodati predstavnika tijela državne uprave nadležnog za mlade. Također, potrebno je razmotriti proširenje članstva Odbora predstavnicima tijela državne uprave nadležnog za civilnu zaštitu, tijela državne uprave nadležnog za turizam i sport kao i nacionalne agencije nadležne za provođenje programa Europske unije čiji je predstavnik i dosad neformalno bio uključen u rad Nacionalnog odbora s obzirom na inicijative i programe EU koji se odnose na volontiranje.

 Zakonom je potrebno definirati pojmove koji su važni za volonterstvo, a nisu definirani trenutnim Zakonom. Primjerice, u brojnim tvrtkama u Hrvatskoj postoji razvijen sustav volontiranja poslovnog sektora pa je tako ovim Zakonom potrebno urediti pojam volontiranja poslovnog subjekta. Nadalje, potrebno je definirati i pojam koordinatora volontera koji u organizacijama ima značajnu ulogu za učinkovito upravljanje volonterskim programom. S obzirom na to da volonterski centri predstavljaju značaj dio volonterske infrastrukture, ovim Zakonom potrebno je odrediti i pojam programa volonterskog centra kao i način njihovog financiranja.

Ujedno, Zakonom je potrebno jasnije definirati odredbe koje su u primjeni izazivale nedoumice, poput odnosa volontiranja i pripravničkog staža. Potrebno je redefinirati i pojam dugotrajnog volontiranja kako bi bolje odgovarao realnom stanju, a uz to omogućiti  i dugotrajno volontiranje maloljetnih volontera.

Zakon je potrebno uskladiti i s aktualnim Obiteljskim zakonom (Narodne novine, br. 103/15 i 93/19) te urediti dodatne mjere zaštite djece u skladu s preporukama  Pravobraniteljice za djecu.

Također, Zakon je potrebno jezično i nomotehnički poboljšati.

3. Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

Donošenje ovoga Prijedloga zakona doprinosi jednostavnijoj provedbi inicijativa u volontiranju; olakšava se rad volonterskih centara i prepoznavanje njihovih aktivnosti definiranjem programa volonterskog centra; daljnjim uređenjem sastava Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva kao savjetodavnog tijela Vlade Republike Hrvatske, otkloniti će se određene zapreke u njegovom radu; otkloniti će se određene dvojbe u primjeni Zakona naročito u dijelu odrađivanja pripravničkog staža i konačno ovim Prijedlogom zakon je u bitnom jezično i nomotehnički poboljšan.

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Prijedloga zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VOLONTERSTVU

Članak 1.

U Zakonu o volonterstvu (Narodne novine, br. 58/07 i 22/13) u članku 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na obavljanje usluga ili aktivnosti čije je obavljanje organizirano na način uređen ovim Zakonom.“.

Članak 2.

U članku 3. stavku 1. riječi: „za zajedničku dobrobit“ zamjenjuju se riječima: „lokalne zajednice“.

Stavak 2. briše se.

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 2. riječi: „na tjednoj osnovi“ zamjenjuju se riječima: „najmanje dva puta mjesečno“.

Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 3. i 4.

Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

„(5) Volontiranje poslovnog subjekta je volontiranje koje poslovni subjekt, koji posluje s ciljem stjecanja dobiti, provodi za dobrobit lokalne zajednice, obvezno u suradnji s organizatorima volontiranja iz članka 7. ovoga Zakona, a koje njegovi zaposlenici obavljaju dobrovoljno i koje ne predstavlja njihovu radnu obvezu.“.

Članak 3.

Članak 4. briše se.

Članak 4.

U članku 5. stavku 1. podstavku 8. točka se zamjenjuje zarezom i dodaje se podstavak 9. koji glasi:

„- odrađivanje pripravničkog staža i drugi oblici osposobljavanja osoba koje se prvi put zapošljavaju u zanimanju za koje su se školovale, odnosno koje na taj način stječu radno iskustvo koje je zakonom ili drugim propisom utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta zanimanja za koje su se školovale.“.

Članak 5.

U članku 6. stavku 1. riječi: „Maloljetna volonterka ili volonter“ zamjenjuje se riječima: „Maloljetni volonter“.

Članak 6.

U članku 7. stavku 2. riječi: „i fundacija“ brišu se.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Organizator volontirana izrađuje program volontiranja kojim utvrđuje potrebu za uključivanjem volontera, vrstu aktivnosti, odnosno usluga, način i postupke pružanja tih usluga te druge elemente od važnosti za provedbu programa volontiranja.“

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

„(6) Za provedbu programa volontiranja organizator volontiranja je u okviru svoje organizacije dužan odrediti koordinatora volontera koji je zadužen za učinkovito upravljanje programom volontiranja pri čemu: nadgleda uključivanje volontera u organizaciju, osigurava kvalitetu procesa upravljanja volonterima, usmjerava interakciju između volontera i svih unutarnjih i vanjskih dionika organizacije, te je odgovoran za dokumentiranje i osiguranje priznanja volonterskog doprinosa u postizanju ciljeva organizatora volontiranja.“

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.

Dosadašnji stavak 7. koji postaje stavak 8. mijenja se i glasi:

„(8) Pri provođenju programa Europske unije i međunarodnih programa koji se odnose na financiranje programa volontiranja za određivanje pojma organizatora volontiranja i drugih pojmova vezanih uz volontiranje mjerodavna su i odgovarajuća programska pravila.“.

Članak 7.

Iza članka 8. dodaje se članak 8.a koji glasi:

„Članak 8.a

(1) Program volonterskog centra je program kroz koji organizacije civilnog društva posreduju između volontera, organizatora volontiranja i lokalne zajednice, pružajući potporu u organiziranju, koordiniranju i provedbi volonterskih aktivnosti, pružaju relevantne informacije iz područja volonterstva i promiču vrijednosti volontiranja, provode izobrazbu iz područja upravljanja volonterskim programom, promoviraju primjere dobre prakse te poduzimaju druge aktivnosti s ciljem jačanja volonterstva u zajednici u kojoj djeluju.

(2) Sredstva za provedbu programa volonterskih centara osiguravaju se u Državnom proračunu u financijskom planu tijela državne uprave nadležnog za volonterstvo, a raspodjeljuju temeljem propisa kojim se određuju kriteriji, mjerila i postupci financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge.“.

Članak 8.

U članku 10. stavku 1. i 2. riječi: „potpuno ili djelomice“ brišu se.

U stavku 2. podstavku 1. iza riječi: „približavanja“ dodaje se zarez i riječi:  „uznemiravanja, uhođenja“.

U podstavku 3. i 4. na kraju rečenice dodaju se riječi: „osim ako je nastupila rehabilitacija sukladno posebnom propisu,“

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Organiziranje volontiranja nije dopušteno organizatorima volontiranja iz članka 7. ovoga Zakona ako kod njihovih odgovornih osoba postoje okolnosti iz stavka 2. ovoga članka.“.

U dosadašnjim stavcima 3. i 4. koji postaju stavci 4. i 5. riječi: „stalni stručni nadzor“ zamjenjuju se riječima: „stalni nadzor stručne osobe“.

Članak 9.

Članak 11. mijenja se i glasi:

„(1) Zabranjeno je volontiranje kojim se u cijelosti zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa zakonom kojim se uređuju radni odnosi.

(2) Nije dopušteno volontiranje u trajanju duljem od 30 sati tjedno u razdoblju duljem od tri mjeseca bez prekida od najmanje tri mjeseca, kao ni dugotrajno ili kontinuirano izvršavanje volonterskih poslova koji bi inače predstavljali naplatne ugovorne odnose.

(3) Iznimno, volontiranje iz stavka 1. i 2. ovoga članka dopušteno je u slučaju nastanka posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje može ugroziti ili ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, a slijedom kojeg su na određenom području aktivirane operativne snage sustava civilne zaštite, sukladno posebnom propisu.

(4) Zabranjeno je volontere iskorištavati i zloupotrebljavati u svrhu stjecanja ili povećanja profita ili stjecanja osobne koristi.“.

Članak 10.

U članku 12. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Dijete koje je navršilo 15 godina života (u daljnjem tekstu: maloljetni volonter) može sklopiti ugovor o volontiranju i volontirati samo uz pisanu suglasnost zakonskog zastupnika.“.

U stavku 5. podstavku 1. riječi: „zakonske zastupnice ili zastupnika“ zamjenjuju se riječima: „zakonskog zastupnika“.

U stavku 5. podstavak 2. briše se.

Dosadašnji podstavak 3. postaje podstavak 2.

Članak 11.

Članak 13. mijenja se i glasi:

„ (1) Dijete koje nije navršilo 15 godina života (u daljnjem tekstu: dijete volonter) može biti uključeno u obavljanje odgojno obrazovnih volonterskih aktivnosti kao aktivnosti usmjerenih zajedničkom dobru i odgoju za volontiranje samo u svrhu odgoja i obrazovanja na način koji pridonosi njegovu razvoju i socijalizaciji i ako je organizator volontiranja odgojno-obrazovna ustanova, ustanova socijalne skrbi ili druga pravna osoba koja organizira volontiranje u odgojne i obrazovne svrhe uz suglasnost nadležnih tijela državne uprave, odgojno-obrazovnih ustanova ili ustanova socijalne skrbi ili koja za provođenje aktivnosti odgoja za volontiranje ima sklopljen sporazum s nadležnim tijelom iz područja obrazovanja.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka organizator volontiranja obvezno pribavlja pisanu suglasnost zakonskog zastupnika djeteta volontera.

(3) Djetetu volonteru nije dopušteno obavljati volonterske aktivnosti ili usluge u razdoblju između 23 sata i 6 sati.

(4) Dijete volonter može prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti, ali uz znanje zakonskog zastupnika.

(5) Kada odgojno-obrazovna ustanova provodi odgoj za volontiranje u suradnji s neprofitnom pravnom osobom koja u tu svrhu nema sklopljen sporazum s nadležnim tijelom iz područja obrazovanja , dužna je po službenoj dužnosti pribaviti dokaz da osobi ovlaštenoj za zastupanje neprofitne pravne osobe nije izrečena sigurnosna mjera iz članka 10. stavka 2. podstavak 1. i 2. ovoga Zakona, da nije osuđena za kaznena djela iz članka 10. stavka 2. podstavak 3. i 4. ovoga Zakona, da se protiv nje ne vodi kazneni postupak za ta kaznena djela i da joj nije izrečena prekršajno pravna sankcija za nasilje u obitelji.

(6) Osoba ovlaštena za zastupanje neprofitne pravne osobe dužna je odgojno-obrazovnoj ustanovi dostaviti popis osoba odgovornih za koordinaciju i provođenje aktivnosti u okviru neprofitne pravne osobe.

(7) Ukoliko zadaci osoba iz stavka 6. ovoga članka vezani uz provođenje aktivnosti odgoja za volontiranje uključuju kontakt s djetetom volonterom, odgojno-obrazovna ustanova dužna je prije početka provođenja aktivnosti pribaviti dokaz iz stavka 5. ovoga članka i za te osobe, uz njihovu suglasnost.

Članak 12.

U članku 14. stavku 1. iza riječi: „stanovništva“ dodaju se riječi: „i osoba u riziku od socijalne isključenosti“.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Za osobu lišene poslovne sposobnosti u dijelu samostalnog poduzimanja radnji koje se odnose na sklapanje ugovora, ugovor o volontiranju sklapa skrbnik u pisanom obliku uz uvažavanje mišljenja volontera štićenika.“

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Kada volontiranje prelazi opseg poslovne sposobnosti osobe lišene poslovne sposobnosti ta osoba može prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti, ali uz znanje skrbnika.“.

Članak 13.

U članku 15. stavku 2. podstavak 8. mijenja se i glasi:

„- dnevnica za putovanja isplaćena volonterima, uz uvjet da iznos dnevnice ne premašuje iznos dnevnice propisane za državne službenike,“.

U podstavku 11. iza riječi: „volontiranje“ dodaju se riječi: „i drugih nagrada za volontiranje koje ne isplaćuje organizator volontiranja“.

Članak 14.

U članku 17. stavku 3. riječi: „Zakona o strancima, Zakona o azilu“ zamjenjuju se riječima: „zakona kojim se uređuje ulazak, kretanje, boravak i pravo na rad stranaca u Republici Hrvatskoj, zakona kojim se uređuje status, prava i obveze azilanata“.

U stavku 5. riječi: „volonterska strankinja ili volonter stranac“ zamjenjuju se riječima: „volonter stranac“.

Članak 15.

U članku 19. podstavku 5. riječ: „volontera“ zamjenjuje se riječju: „volontiranja“.

U podstavku 6. riječi: „radi razvoja“ zamjenjuju se riječima: „usmjerene razvoju“.

Članak 16.

Članak 21. mijenja se i glasi:

„(1) Odbor ima19 članova, a svaki član ima zamjenika.

(2) Vlada Republike Hrvatske imenuje članove Odbora, i to:

- jednog predstavnika Nadležnog tijela,

- jednog predstavnika Ureda za udruge,

- jednog predstavnika Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina,

- jednog predstavnika Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva,

- jednog predstavnika tijela državne uprave nadležnog za obrazovanje,

- jednog predstavnika tijela državne uprave nadležnog za zdravstvo,

- jednog predstavnika tijela državne uprave nadležnog za mlade,

- jednog predstavnika tijela državne uprave nadležnog za civilnu zaštitu,

- jednog predstavnika tijela državne uprave nadležnog za turizam i sport

- jednog predstavnika nacionalne agencije nadležne za provođenje programa Europske   unije koji se odnose na volonterstvo,

- šest predstavnika organizatora volontiranja i/ili organizacija civilnog društva koje se bave razvojem volonterstva ,

- tri nezavisna stručnjaka koji se bave volonterstvom i civilnim društvom na prijedlog tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.“.

Članak 17.

Članak 22. mijenja se i glasi:

„ (1) Članovi Odbora i njihovi zamjenici imenuju se na rok od četiri godine i mogu biti ponovo imenovani.

(2) Kriterije za izbor i način izbora predstavnika organizatora volontiranja i/ili organizacija civilnog društva koje se bave razvojem volonterstva i predstavnika nezavisnih stručnjaka koji se bave volonterstvom i civilnim društvom na prijedlog tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odredit će čelnik Nadležnog tijela posebnom odlukom.

(3) Članovi Odbora biraju predsjednika većinom glasova svih članova Odbora.

(4) Predstavnik Nadležnog tijela ujedno je i potpredsjednik Odbora.

(5) Članovi Odbora koji nisu zaposlenici tijela državne uprave, ureda Vlade Republike Hrvatske, javnih ustanova, pravosudnih tijela i drugih pravnih osoba koje se prvenstveno financiraju iz sredstava državnog proračuna imaju pravo na naknadu opravdanih troškova nastalih sudjelovanjem u radu Odbora.

(6) Odbor donosi Poslovnik o radu na prvoj sjednici i Akcijski plan djelovanja za mandatno razdoblje.“.

Članak 18.

U članku 26. stavku 3. podstavku 5. i članku 27. stavku 2. i 3. riječi: „potpuno ili djelomice“ brišu se.

Članak 19.

U članku 28. podstavci 1. i 2. brišu se.

Dosadašnji podstavci 3. do 10. postaju podstavci 1. do 8.

Članak 20.

U članku 34. stavku  2. riječi: „i potpis volonterke ili volontera,“ i riječi: „te pečat organizatora volontiranja“ brišu se.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Potvrda o volontiranju valjana je i ako je izdana elektroničkim putem, sukladno posebnom propisu kojim se uređuje elektronički potpis.“.

Dosadašnji stavci 3. do 6. postaju stavci 4. do 7.

Članak 21.

U naslovu iznad članka 37. riječ: „Kaznene“ zamjenjuje se riječju: „Prekršajne“.

Članak 37. mijenja se i glasi:

„(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj organizator volontiranja koji:

- u slučaju kratkotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga djeci, osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su lišene poslovne sposobnosti ne osigura stalni nadzor stručne osobe nad volontiranjem (članak 10. stavak 4.)

- u slučaju kratkotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga osobama iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka ne osigura da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja tijekom čitavog vremena volontiranja (članak 10. stavak 4.)

- u slučaju dugotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga osobama iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka ne osigura stalni nadzor stručne osobe nad volontiranjem (članak 10. stavak 5.)

- u slučaju dugotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga osobama iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka ne osigura da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja dok organizator volontiranja ne pribavi posebno uvjerenje iz kaznene evidencije te druge dokaze o nepostojanju okolnosti iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona (članak 10. stavak 4.)

- ne zaključi ugovor o volontiranju (članak 26. stavak 3.)

- na zahtjev volontera ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru (članak 26. stavak 2.)

- ne izvijesti Nadležno tijelo o obavljenim uslugama ili aktivnostima iz članka 3. ovoga Zakona (članak 33. stavak 1.)

- na zahtjev volontera ne izda potvrdu o kratkotrajnom volontiranju (članak 34. stavak 6)

- na zahtjev volontera ne izda potvrdu o kompetencijama stečenim dugotrajnim volontiranjem (članak 34.a stavak 1.)

(2) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba organizatora volontiranja.

(3) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se organizator volontiranja ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen prema djetetu ili osobi lišenoj poslovne sposobnosti.

(4) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba organizatora volontiranja ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen prema djetetu ili osobi lišenoj poslovne sposobnosti.

(5) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se organizator volontiranja koji:

- volontiranjem zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa zakonom kojim se uređuju radni odnosi (članak 11. stavak 1.)

- volontere iskorištava i zloupotrebljava u svrhu stjecanja ili povećanja profita ili stjecanja osobne koristi (članak 11. stavak 4.).

(6) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 5. ovoga članka odgovorna osoba organizatora volontiranja.

(7) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 250.000,00 kuna kaznit će se organizator volontiranja koji:

- organizira volontiranje iako kod njegovih odgovornih osoba postoje okolnosti iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona (članak 10. stavak 3.)

- sklopi ugovor o volontiranju s maloljetnim volonterom bez pisane suglasnosti zakonskog zastupnika (članak 12. stavak 1.)

- uključi dijete volontera u odgoj za volontiranje bez pisane suglasnosti zakonskog zastupnika (članak 13. stavak 2.)

- u slučaju kada su volonteri pripadnici socijalno isključenih skupina stanovništva ne osigura adekvatnu pomoć i nadzor stručnih osoba (članak 14. stavak 2.).

(8) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 7. ovoga članka i odgovorna osoba organizatora volontiranja.“.

Članak 22.

U cijelom tekstu Zakona o volonterstvu (Narodne novine, br. 58/07 i 22/13) riječi: „volonterka ili volonter“ u određenom broju i padežu zamjenjuju se riječju: „volonter“, riječi: „korisnica ili korisnik“ u određenom broju i padežu zamjenjuju se riječju: „korisnik“, riječi: „središnje tijelo državne uprave“ u određenom broju i padežu zamjenjuju se riječima: „tijelo državne uprave“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 23.

Mandat članovima Odbora imenovanim na temelju Zakona o volonterstvu (Narodne novine, broj: 58/07 i 22/13) traje do isteka mandata na koji su imenovani.

Članak 24.

Ovaj Zakon stupa osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

O B R A Z L O Ž E N J E

Uz članak 1.

Predmetnom dopunom članka 1. dodatno se propisuje predmet uređenja Zakona o volonterstvu.

Uz članak 2.

Predloženom izmjenom, odnosno dopunom otklanjaju se nejasnoće u primjeni Zakona u smislu značenja „zajedničke dobrobiti“. Na predloženi način nedvojbeno je propisano da se volontiranjem u smislu ovoga Zakona smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda i ostalog za dobrobit druge osobe ili lokalne zajednice.

Također, redefinirano je značenje dugotrajnog volontiranja te je uređeno volontiranje poslovnog subjekta.

Uz članak 3.

Radi otklanjanja dvojbi u tumačenju Zakona predloženim brisanjem zakon je nomotehnički poboljšan.

Uz članak 4.

Predloženim člankom otklonjene su dvojbe u tumačenju može li se volontiranjem smatrati odrađivanje pripravničkog staža.

Uz članak 5.

Predloženom odredbom Zakon se dodatno jezično poboljšava.

Uz članak 6.

Predloženim izmjenama i dopunama Zakon se dodatno usklađuje s pozitivnim propisima Republike Hrvatske te dodatno propisuje obveza izrade programa volontiranja kao i određivanje koordinatora volontera.

Uz članak 7.

Predloženom odredbom nastoji se olakšati rad volonterskih centara i prepoznavanje njihovih aktivnosti definiranjem sadržaja programa volonterskog centra te način njihova financiranja.

Uz članak 8.

Predloženom odredbom Zakon se usklađuje s propisom kojim se uređuju obiteljski odnosi u dijelu lišenja poslovne sposobnosti te kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske. Također, odredba Zakona je terminološki i jezično poboljšana.

Uz članak 9.

Predloženom odredbom uređeno je načelo zabrane iskorištavanja volontera te su propisane iznimke koje u slučaju nastupa izvanrednih i nepredvidivih situacija ipak omogućavaju određena odstupanja od navedenog načela.  

Uz članak 10.

Predloženom odredbom Zakon je jezično poboljšan te je napušteno ograničenje dugotrajnog volontiranja maloljetnog volontera u smislu definiranja pojma dugotrajnog volontiranja.

Uz članak 11.

Predloženom odredbom dodatno je uređen odgoj za volontiranje te zaštita djeteta koje je uključeno u volontiranje.

Uz članak 12.

Radi usklađivanja s pozitivnim propisima Republike Hrvatske i pridavanja posebne pozornosti organizatora volontiranja radi uključivanja osoba koje su u riziku od socijalne isključivosti predloženom odredbom se dodatno uređuje načelo inkluzivnog volontiranja.

Uz članke 13. i 14.

Predloženim odredbama Zakon se jezično i nomotehnički usklađuje s pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

Uz članak 15.

Predloženom odredbom Zakon je jezično poboljšan i usklađen.

Uz članak 16. i 17.

Predloženim odredbama određuje se broj članova Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva te se propisuje njegov sastav, način imenovanja i trajanje mandata. Predloženim izmjenama propisano je da članovi Odbora imaju zamjene što će olakšati rad Odbora i održavanje sjednica.

Uz članak 18. i 19.

Predloženim odredbama Zakon se usklađuje s posebnim zakonom kojim se uređuju obiteljski odnosi.

Uz članak 20.

Predloženom odredbom pojednostavljuje se sadržaj potvrde o volontiraju te način njezinog izdavanja.

Uz članak 21.

Predloženom odredbom Zakon se usklađuje s pozitivnim propisima Republike Hrvatske te propisuje prekršajne kazne za  postupanje protivno odredbama ovoga Zakona o volonterstvu.

Uz članak 22.

Radi usklađivanja sa zakonom kojim se uređuje sustav državne uprave i jezičnog poboljšanja cijeloga teksta Zakona, a u vezi s odredbom članka 2. Zakona predlaže se odnosna odredba.

Uz članak 23.

Predloženom prijelaznom odredbom uređuje se mandat članova Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva imenovanom sukladno Zakonu o volonterstvu (Narodne novine, br. 58/07 i 22/13) na način da im mandat traje do isteka mandata na koji su imenovani, tj. do studenoga 2021.

Uz članak 24.

Predloženom odredbom propisuje se dan stupanja na snagu Zakona.

ODREDBE VAŽEĆEGA ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU I DOPUNJUJU

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju osnovni pojmovi vezani za volontiranje, temeljna načela volontiranja, vrijednosti volontiranja, uvjeti volontiranja, prava i dužnosti volontera te organizatora volontiranja, uvjeti sklapanja ugovora o volontiranju, donošenje Etičkog kodeksa volontiranja, izdavanje potvrde o volontiranju, izdavanje potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje, državna nagrada za volontiranje te nadzor nad izvršenjem ovoga Zakona.

Članak 3.

(1) Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za zajedničku dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na obavljanje usluga ili aktivnosti čije je obavljanje organizirano na način uređen ovim Zakonom.

(3) Dugotrajno volontiranje je ono koje volonter obavlja redovito i kontinuirano, na tjednoj osnovi u razdoblju od najmanje tri mjeseca bez prekida.

(4) Kratkotrajno volontiranje je ono koje volonter obavlja jednokratno ili povremeno u vremenski ograničenom trajanju.

(5) Volontiranje u kriznim situacijama je volontiranje koje volonter obavlja u situacijama koje nalažu hitnost i u kriz

nim društvenim situacijama.

Članak 4.

Ovaj Zakon primjenjuje se i na volontiranje iz članka 3. ovoga Zakona u dijelu u kojemu ono nije određeno posebnim propisima.

Članak 5.

(1) Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra:

– dobrovoljno obavljanje usluga ili aktivnosti koje su u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, drugim propisima Republike Hrvatske te preuzetim međunarodnopravnim obvezama,
– obavljanje usluga ili aktivnosti za koje postoji uvjet isplate ili potraživanja novčane nagrade odnosno druge imovinske koristi, a koje se obavljaju bez zasnivanja radnog odnosa,
– obavljanje poslova koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos,

- stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa uređeno posebnim propisima,
– obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna ugovorna strana obvezna pružiti drugoj ugovornoj strani na temelju ugovora, osim ugovora o volontiranju,

– obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna osoba obvezna pružiti drugoj osobi na temelju zakona ili drugih propisa,

– izvršavanje obveza sukladno sudskim odlukama i presudama,

– obavljanje usluga ili aktivnosti koje su uobičajene u obiteljskim, prijateljskim ili susjedskim odnosima.
(2) Obavljanje usluga ili aktivnosti koje se ovim Zakonom smatraju volontiranjem ne uključuje besplatno i nepovratno davanje imovine, novca ili besplatno davanje na uporabu pokretnina i nekretnina.

Članak 6.

(1) Volonter je, sukladno odredbama ovoga Zakona, fizička osoba koja volontira u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu, sukladno važećim nacionalnim i međunarodnim propisima, ako drugačije nije uređeno ovim Zakonom.

(2) Maloljetna volonterka ili volonter je osoba mlađa od 18 godina koja volontira u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu, sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 7.

(1) Volontiranje organizira organizator volontiranja.

(2) Organizator volontiranja u smislu ovoga Zakona može biti udruga, zaklada i fundacija, ustanova i svaka druga pravna osoba iz čijeg osnivačkog akta proizlazi da nije osnovana s ciljem stjecanja dobiti (neprofitna pravna osoba).

(3) Organizator volontiranja iz stavka 2. ovoga članka volontere može uključivati samo u one aktivnosti koje su usmjerene ka zajedničkoj dobrobiti.

(4) Državna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu biti organizatori volontiranja sukladno odredbama ovoga Zakona, drugim propisima i preuzetim međunarodnopravnim obvezama.

(5) Organizator volontiranja utvrđuje potrebu za uključivanjem volontera, vrstu aktivnosti, odnosno usluga i način i postupke pružanja tih usluga, temeljem programa volontiranja.

(6) Ustanove kojima je osnivač fizička osoba mogu biti organizatori volontiranja samo u dijelu neprofitnih aktivnosti.

(7) Pri provođenju programa Europske unije i međunarodnih programa koji se odnose na financiranje programa volontiranja za određivanje pojma organizatora volontiranja mjerodavna su i odgovarajuća programska pravila.

Članak 8.

Korisnica ili korisnik volontiranja je fizička ili pravna osoba koja prima usluge volontera.

Članak 9.

(1) Organizator volontiranja dužan je postupati prema volonterima u skladu s načelom jednakih mogućnosti za sve osobe bez obzira na: dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili ne članstvo u političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, zdravstveno stanje, invaliditet i druga osobna obilježja te ostale osnove predviđene propisima kojima se uređuje materija suzbijanja diskriminacije ako drukčije ne proizlazi iz prirode volonterske aktivnosti, mogućnosti same volonterke ili volontera ili ako nije drukčije uređeno ovim Zakonom.
(2) Organizator volontiranja i volonterka ili volonter dužni su postupati prema fizičkim osobama korisnicima volontiranja prema načelu jednakih mogućnosti za sve osobe bez obzira na: dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili ne članstvo u političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, zdravstveno stanje, invaliditet i druga osobna obilježja te ostale osnove predviđene propisima kojima se uređuje materija suzbijanja diskriminacije.

Članak 10.

(1) Organizatori volontiranja su dužni posvetiti osobitu pozornost izboru i edukaciji volontera koji volontiraju sa sljedećim skupinama korisnika volontiranja: djecom, osobama s invaliditetom, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti, uz posjedovanje osobnih znanja, iskustava i sposobnosti za rad s tim skupinama korisnika volontiranja. U slučaju volontiranja s navedenim korisnicima, organizatori volontiranja dužni su osigurati primjerenu stručnu pomoć i nadzor nad radom volontera.

(2) Volontiranje kojim se pružaju usluge djeci, osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti nije dopušteno:

– osobama kojima traje sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, obveznog liječenja od ovisnosti, obveznog psihosocijalnog tretmana, zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja, zabrane približavanja ili udaljenja iz zajedničkog kućanstva,

– osobama kojima traje sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja izrečena sukladno tada važećim odredbama Kaznenog zakona,

– osobama koje su pravomoćno osuđene ili se protiv njih vodi kazneni postupak za neko od kaznenih dijela protiv života i tijela, protiv osobne slobode, kaznenih dijela protiv spolne slobode, kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece,

– osobama koje su pravomoćno osuđene ili se protiv njih vodi kazneni postupak za neko od kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, propisanih tada važećim odredbama Kaznenog zakona,

– osobama prema kojima je izrečena prekršajnopravna sankcija propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.

(3) U slučaju volontiranja iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, organizator volontiranja dužan je osigurati stalni stručni nadzor nad volontiranjem te osigurati da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja tijekom čitavog vremena volontiranja.

(4) U slučaju volontiranja iz članka 27. stavka 3. ovoga Zakona, organizator volontiranja dužan je osigurati stalni stručni nadzor nad volontiranjem te osigurati da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja dok organizator volontiranja ne pribavi posebno uvjerenje o podacima iz kaznene evidencije te druge dokaze da ne postoje okolnosti iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 11.

(1) Zabranjeno je volontiranje kojim se u cijelosti zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa Zakonom o radu kao i volontiranje koje zamjenjuje poslove koje obavljaju izvršitelji poslova na temelju ugovora o djelu.

(2) Nije dopušteno volontiranje u trajanju duljem od 40 sati tjedno u razdoblju duljem od tri mjeseca bez prekida od najmanje tri mjeseca.

(3) Zabranjeno je volontere iskorištavati i zloupotrebljavati u svrhu stjecanja ili povećanja profita.

Članak 12.

(1) Maloljetna osoba s navršenih 15 godina i starija maloljetna osoba može sklopiti ugovor o volontiranju i volontirati samo uz pisanu suglasnost zakonske zastupnice ili zastupnika.
(2) Maloljetni volonteri smiju volontirati isključivo na aktivnostima ili pružanjem usluga primjerenima njihovoj dobi, tjelesnom, psihičkom i moralnom stupnju razvoja i vještinama koje ne predstavljaju rizik za njihovo zdravlje, razvoj i uspjeh u izvršavanju školskih obveza.
(3) Volontiranje maloljetnih volontera obavlja se uz obvezni nad zor i podršku organizatora volontiranja, korisnika volontiranja, zakonskih zastupnika maloljetnih volontera te drugih odraslih osoba.

(4) Organizator volontiranja mora osobitu pozornost posvetiti zaštiti dobrobiti, zdravlja i ćudoređa maloljetnih volontera te osigurati odgovarajuće uvjete prikladne njihovoj dobi te nadzor i podršku stručne osobe.

(5) Maloljetni volonteri ne smiju biti izloženi:

– volontiranju izvan granica Republike Hrvatske bez suglasnosti zakonske zastupnice ili zastupnika te bez pratnje zakonske zastupnice ili zastupnika ili organizatora volontiranja,
– dugotrajnom volontiranju,

– volontiranju povezanom s teškim tjelesnim naporom ili rizicima koji ugrožavaju ili bi mogli ugroziti njihov život, zdravlje, ćudoređe, razvoj ili izvršavanje školskih obveza.
(6) Maloljetni volonteri imaju sva prava volontera određena ovim Zakonom.

(7) Maloljetni volonteri mogu prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti, ali uz znanje zakonskog zastupnika.

Članak 13.

(1) Maloljetna osoba mlađa od 15 godina života može biti uključena u obavljanje odgojno obrazovnih volonterskih aktivnosti kao aktivnosti usmjerenih zajedničkom dobru i odgoju za volontiranje, i to samo u svrhu odgoja i obrazovanja na način koji pridonosi njezinu razvoju i socijalizaciji, uz uvjet da je organizator volontiranja odgojno-obrazovna ustanova, ustanova socijalne skrbi ili druga prav na osoba koja organizira volontiranje u odgojne i obrazovne svrhe uz suglasnost nadležnih tijela državne uprave, odgojno-obrazovnih ustanova ili ustanova socijalne skrbi.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka organizator volontiranja obvezno pribavlja pisanu suglasnost zakonskog zastupnika ili zastupnice maloljetne volonterke ili volontera.
(3) Osobi iz stavka 1. ovoga članka nije dopušteno obavljati volonterske aktivnosti ili usluge u razdoblju između 23 sata i 6 sati.

(4) Osoba iz stavka 1. ovoga članka može prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti ali uz znanje zakonske zastupnice ili zastupnika.