I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o lovstvu sadržana je u odredbama članka 2. stavka 4. podstavaka 1. i 2., članka 48. stavaka 1. i 2. i članka 52. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. — pročišćeni tekst i 5/14. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Ustavom Republike Hrvatske uređeni su vlasničko pravni odnosi i osobita zaštita dobara od interesa za Republiku Hrvatsku (članci 48. i 52.). Ustavom se jamči pravo vlasništva, a nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru. Ustavom se također uređuje da je divljač kao dio životinjskog svijeta od osobita interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu zaštitu te se posebnim zakonom određuje način na koji se ona može koristiti i kojim ograničenjima su podvrgnuti vlasnici.

U skladu s navedenim ustavnim polazištima uzgoj, zaštita, lov i korištenje divljači sada su uređeni Zakonom o lovstvu („Narodne novine“, br. 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) a koji Zakon je usklađen s pravnim sustavom Republike Hrvatske za pojedina upravna područja vezana uz zaštitu okoliša i prirode, gospodarenje šumama, upotrebu oružja, prostorno uređenje i gradnju, turizam, financije, koncesije i dr. Zakon je također u normativnom uređenju lovstva usvojio načela: potvrđenih međunarodnih konvencija i svjetskih standarda u zaštiti prirode, zaštiti i očuvanju divljači i njezinih staništa, očuvanju biološke ravnoteže ili potrebe njene uspostave tamo gdje je poremećena.

Zakonom su regulirana osnovna pitanja koja se odnose na usklađivanje s Direktivom Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10.6.2013.) i Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (kodificirana verzija) (SL L 20, 26. 1. 2010.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.), Konvencijom o biološkoj raznolikosti („Narodne novine“, broj 36/96), Konvencijom o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija – „Narodne novine“, broj 6/00), Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES – „Narodne novine“, broj 12/99) i Konvencijom o močvarama koje su od međunarodnog značenja, osobito kao prebivalište ptica močvarica (Ramsarska konvencija).

Predmetnim Zakonom:

- izjednačio se postupak davanja prava lova na državnom i zajedničkom lovištu čime se postigla transparentnost i jednoobraznost u postupanju davanja prava

- utvrđeno je da su sredstva od uplaćene godišnje naknade za pravo lova strogo namjenska sredstva, promijenjen je način rasporeda navedenih sredstava i utvrđena mogućnost njegovog trošenja čime su proizvedeni pozitivni financijski efekti u lovstvu i proračunu

- uređen je jedinstven pristup izradi i odobravanju lovnogospodarskih planova

- ustrojena je Središnja lovna evidencija

- stvorene su pretpostavke za izradu nacionalnih planova gospodarenja određenim vrstama.

U dosadašnjem razdoblju provedbe Zakona postignut je napredak u lovnom gospodarenju i oživljavanju i unapređivanju lovačkih običaja, tradicije i lovačke etike, a samo lovstvo je dobilo novu dimenziju, jer je prepoznato kao značajna grana naše zemlje, koja je prije Domovinskog rata bila konkurentna na europskom tržištu i koja je ostvarivala značajne prihode. Međutim, nije postignut očekivani razvoj lovnog turizma, kojim se trebao polučiti opći interes u lovnoj djelatnosti i uočene su administrativne poteškoće koje bi se donošenjem novih zakonskih podloga uklonile ili smanjile na najmanju moguću mjeru.

Polazeći od navedene ocjene stanja i potrebe za poticanjem lovstva kao gospodarske grane, a usko vezano uz to i lovnog turizma pristupilo se izradi izmjena Zakona o lovstvu gdje bi se zakonskim rješenjima otklonile administrativne prepreke za poboljšanje poslovne klime i investicija kao i poticanje ulaganja kapitala u lovstvo.

Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

Predloženim Zakonom s popisa vrsta koje se smatraju divljači u Republici Hrvatskoj uklonjena je vrsta dabar ( Castor fiber L) koja se nalazi na popisu strogo zaštićenih vrsta i samim time je pod nizom ograničenja u postupanju od strane ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode što onemogućuje gospodarenje predmetnom vrstom. Kao ključni dio ekosustava, dabar svojim aktivnostima stvara močvarna staništa koja su od iznimne važnosti za mnoge druge biljne i životinjske vrste. Njegov doprinos očuvanju bioraznolikosti zahtijeva poseban pristup upravljanju, u kontekstu zaštite okoliša kroz monitoring i kontrolu šteta. Na ovaj način će se omogućiti svrhovita zaštita dabrove populacije te minimizirati negativni utjecaji na infrastrukturu i druge ekološke faktore. Radi usklađivanja zakonskog statusa dabra sa njegovim zaštitnim statusom i ekološkom ulogom, predlaže se da se dabar izuzme iz kategorije divljači u Zakonu o lovstvu i da se upravljanje njime provodi kroz propise o zaštiti prirode. Takav pristup osigurat će njegovu dugoročnu zaštitu i očuvanje bioraznolikosti te istovremeno omogućiti održivo rješavanje konflikata nastalih zbog šteta koje može prouzročiti.

Ovom izmjenom povećava se minimalna površina privatnog lovišta s dosadašnjih 500 hektara na 1000 hektara radi poboljšanja učinkovitosti gospodarenja divljači, osiguravanja ekološke stabilnosti populacija i usklađivanja s kriterijima održivog lovnog gospodarenja. U praksi se pokazalo da su lovišta manja od 1000 ha često nedovoljna za ostvarenje biološki i prostorno zaokruženih cjelina, posebno za vrste koje zahtijevaju veći areal kretanja (npr. srneća, jelenska i divlja svinja). Takva manja lovišta otežavaju provedbu mjera uzgoja, zaštite i praćenja stanja divljači te povećavaju mogućnost prekograničnih utjecaja između lovišta, što umanjuje učinkovitost planiranja i kontrole populacija. Ujedno se površina privatnog lovišta izjednačava s minimalnom površinom za državna i zajednička lovišta.

Zakon o lovstvu iz 2018. prenio je određene ovlasti Ministarstva na izvršno tijelo županija, a naročito one koje se odnose na mjere za sprječavanje šteta. Prema tom Zakonu, županije donose mjere za sprečavanje šteta od divljači, dopuštaju provedbu sanitarnog ili redukcijskog odstrela te izlučenja divljači s površina na kojima ugrožava sigurnost ljudi i imovine, donose rješenja o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači koja ugrožava zdravlje ljudi, stoke, druge divljači, drugih životinjskih vrsta ili čini drugu štetu te odobravaju lovnogospodarske planove za zajednička lovišta. Na ovaj način, osim što se osigurala decentralizacija i autonomnost županija, otklonjene su poteškoće i administrativne barijere, i svakom pojedinom problemu sa štetama može se lakše i cjelovito pristupiti. No istim Zakonom su županijama neopravdano drastično smanjeni prihodi. Naime, do donošenja tog Zakona, 60 % sredstava od ukupno uplaćenih lovozakupnina pripadalo županijama kao prihod iz kojih sredstava su se vrlo uspješno financirale pojedinačne police osiguranja. Zakonom iz 2018. godine, samo 20 % sredstava pripada županijama, no samo s 10 % tih sredstava, županije mogu financirati mjere sprječavanje šteta od divljači. Predmetno predstavlja veliki nesrazmjer u odnosu na Zakonom propisane obveze i ovlasti, koje županija uspješno provodi, i visini iznosa koje ima na raspolaganju za tu mjeru te da ta sredstva nikako nisu dovoljna.

Ugovori o zakupu prava lova traju 10 godina i propisana je mogućnost produljenja. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje lovoovlaštenika, ovim izmjenama se produljuje razdoblje trajanja zakupa prava lova na 20 godina.

Uzimajući u obzir inflatorna kretanja i druge okolnosti koje imaju utjecaj na visinu i/ili način izračuna i plaćanje naknade u određenom razdoblju za vrijeme trajanja ugovora , a s obzirom na to da su ugovori o pravu lova dugotrajni, ovim Prijedlogom zakona propisuje se revalorizacija odnosno usklađenje iznosa godišnje naknade za pravo lova. Pravo lova predstavlja korištenje prirodnog bogatstva od interesa za Republiku Hrvatsku na duži period. Uvođenje revalorizacije  nužno je radi očuvanja realne vrijednosti naknade u uvjetima inflatornih pritisaka i promjena na tržištu. Time se sprječava devalvacija javnih prihoda i osigurava da naknada za korištenje prirodnog bogatstva dobra ostane pravična i tržišno utemeljena tijekom cijelog trajanja ugovora, a primjenjivat će se na buduće dospjele obveze.

Dosadašnjim Zakonom uređeno je da je najpovoljnija ponuda ona kojom je ponuđena najviša cijena godišnje naknade. Utvrđena je manjkavost postojećeg zakonskog okvira u području strateških ciljeva revitalizacije ruralnog prostora i očuvanja tradicionalnog načina života u kojima lovstvo igra važnu ulogu jer domicilne udruge ne mogu konkurirati stoga je potrebno urediti davanje prava lova kako bi se omogućilo kvalitetnije i učinkovitije provođenje strateških smjernica usmjerenih na zaštitu i razvoj ruralnog prostora. Kako bi se omogućilo kvalitetnije i učinkovitije provođenje strateških smjernica usmjerenih na zaštitu i razvoj ruralnog prostora, potrebno je omogućiti prednost davanja lovišta u zakup domicilnim udrugama i ograničiti najvišu ponuđenu cijenu po uzoru na Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Uvođenje prava prednosti za dosadašnje koncesionare te domicilne udruge temelji se na specifičnoj naravi lovstva kao djelatnosti koja zahtijeva dugoročno planiranje, stabilnost i povezanost s lokalnim stanovništvom. Dosadašnji koncesionar je tijekom trajanja prethodnog ugovora ulagao u fond divljači, lovnotehničke i lovnogospodarske objekte te poznaje biološki ciklus konkretnog lovišta. Davanjem prednosti dosadašnjem koncesionaru osigurava se kontinuitet stručnog gospodarenja. Uvođenje domicilne udruge predstavlja mjeru demografske politike i poticanja lokalnog razvoja. Lovstvo u ruralnim krajevima često je okosnica društvenog života. Davanjem prednosti udrugama čiji članovi imaju prebivalište na tom području, osigurava se da korist od prirodnih resursa ostaje lokalnoj zajednici.

Po prvi puta u zakonodavstvo uvodi se obvezno stažiranje u trajanju od šest mjeseci. Uvođenje obveznog stažiranja od šest mjeseci predstavlja značajan iskorak u kvaliteti lovstva jer osigurava da budući lovci, uz teorijski dio osposobljavanja i polaganje ispita, steknu i nužno praktično iskustvo. Na taj se način jača povezanost između teorijskih znanja i njihove primjene u stvarnim uvjetima, uz neposredno upoznavanje s pravilima sigurnosti, lovačkom etikom, odgovornim postupanjem prema divljači i očuvanjem prirode. Obvezno stažiranje omogućuje da kandidati prije stjecanja prava na samostalan lov prođu temeljitu praktičnu obuku na terenu pod nadzorom iskusnih lovaca, razviju osjećaj odgovornosti, usvoje standarde sigurnog i zakonitog postupanja te se postupno uključe u lovačku zajednicu. Time se doprinosi većoj razini osposobljenosti budućih lovaca, podizanju sigurnosnih standarda i općenito kvalitetnijem te odgovornijem obavljanju lova.

I konačno, kao jedna od bitnijih mjera koja se ovim Prijedlogom zakona uređuje je sprječavanje šteta od divljači, kako na poljoprivrednim površinama, tako i u prometu. Dosadašnje zakonsko uređenje predmetnog pitanja nije na zadovoljavajući način riješilo problem, te je dovelo do neujednačene sudske prakse, što je u najvećem broju slučajeva rezultiralo dugotrajnim sudskim procesima neizvjesnog ishoda, ali s konačnim ishodom najčešće na štetu ovlaštenika prava lova. Isto tako, osim šteta na poljoprivrednim površinama značajnu prepreku razvoju lovstva predstavljaju štete u prometu, nastale naletom vozila na divljači. Uvažavajući činjenicu kako cesta nije lovište i kako je na istima ovlaštenik prava lova onemogućen u provedbi mjera kojima bi utjecao na to da do predmetnih šteta ne dođe, već spomenutom neujednačenom sudskom praksom i dugotrajnim sudskim postupcima najčešće na štetu lovoovlaštenika isti su također dovedeni u nezavidni položaj suočeni s visokim odštetama i zateznim kamatama. Nezavidnoj situaciji doprinijela je i nezainteresiranost osiguravajućih kuća za osiguravanjem lovišta, odnosno nametanje visokih polica osiguranja. Svime navedenim došlo se do izgledne situacije da pod prijetnjom svega navedenoga dođe do mogućeg gašenja mnogih lovačkih udruga i povrata lovišta, čime bi Ministarstvo i nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave bile suočene s obvezama provedbe mjera za sprječavanje šteta na poljoprivrednim kulturama i značajnim izdacima za naknade za povjeravanje mjera čuvanja lovišta. Kako bi se smanjio negativan utjecaj na lovoovlaštenike, Ministarstvo nadležno za poslove lovstva od 2018. godine financira jedinstvenu policu osiguranja odnosno od 2022. naknadu za štetu nastalu naletom vozila na divljač putem Hrvatskog lovačkog saveza. Do sada je iz državnog proračuna ukupno isplaćeno preko 51 mln eura za tu namjenu.

Prikaz šteta u prometu (podaci Croatia osiguranje d.d., Euroherc d.d. i HLS)

Ovim zakonskim rješenjem pitanje odgovornosti za štetu od divljači usklađuje se sa zakonodavstvom većine država članica EU.

U prekršajne odredbe ugrađuje se mogućnost inspektoru da na mjestu počinjenja prekršaja naplati novčanu kaznu kako bi se smanjila opterećenost prekršajnih sudova.

Ovom izmjenom pojedine prekršajne odredbe koje su se do sada nalazile u članku 92. Zakona o lovstvu prenose se u članak 93. radi sustavnijeg uređenja i veće preglednosti zakonskog teksta.

Na ovaj način postiže se jasnije razgraničenje prekršajnih odredbi prema subjektima odgovornosti, osobito između obveza i odgovornosti lovoovlaštenika i drugih sudionika u lovstvu. Time se lovoovlaštenicima omogućuje lakše razumijevanje i praćenje propisanih obveza, što pridonosi pravnoj sigurnosti, predvidljivosti postupanja te transparentnijoj primjeni zakona u praksi. Prijenos pojedinih odredbi u novi članak ne mijenja sadržaj prekršaja, već isključivo doprinosi boljoj normativnoj strukturi i provedivosti zakona. Ovim preustrojem prekršajnih odredbi zakon postaje jasniji, precizniji i pristupačniji korisnicima, osobito lovoovlaštenicima, koji su ključni nositelji lovnog gospodarenja u Republici Hrvatskoj.

Ovom izmjenom prekršajnih odredbi Zakona o lovstvu novčane kazne koje su dosad bile izražene u kunama usklađuju se s važećom valutom Republike Hrvatske – eurom (EUR), sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22 i 88/22).

Cilj izmjene je nominalno usklađivanje iznosa kazni s novom valutom, bez mijenjanja njihove stvarne vrijednosti. Iznosi su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 1 EUR = 7,53450 HRK, u skladu s člankom 14. navedenog Zakona.

Ova izmjena ima tehničko i usklađujuće značenje, bez utjecaja na materijalnu pravnu narav prekršaja, kaznenu politiku ili prava i obveze fizičkih i pravnih osoba. Time se osigurava pravna sigurnost, jasnoća i dosljednost zakonskog teksta s propisima kojima je euro uveden kao službena valuta Republike Hrvatske od 1. siječnja 2023. godine.

Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu očekuju se pozitivne posljedice u području lovnog gospodarenja, pravne sigurnosti, gospodarskog razvoja i učinkovitosti provedbe zakona.

Donošenjem ovog Zakona očekuju se brojne pozitivne posljedice:

- jačanje pravne sigurnosti i dugoročnosti u gospodarenju lovištima

- veća ulaganja u lovnu infrastrukturu, zaštitu divljači i razvoj lovnog turizma

- usklađivanje s europskom praksom i standardima održivog lovstva

- smanjenje administrativnih opterećenja i povećanje učinkovitosti provedbe zakona

- pozitivan učinak na ruralni razvoj, zapošljavanje i očuvanje tradicije lovstva u Hrvatskoj.

Također, doprinijelo bi se jasnijem utvrđivanju obveza svih subjekata vezanih uz nastanak i sprječavanje šteta od divljači, čime bi se izbjegla pojavnost dosadašnjih dugotrajnih sudskih procesa i eventualne pojavnosti neujednačenog postupanja pojedinih sudova

Boljom raspodjelom sredstava županijama daje se puno bolja mogućnost potrebna za provedbu zakonskih i podzakonskih obveza, a naročito onih koje se odnose na sprječavanje šteta i smanjivanje ekonomskih gubitaka u poljoprivredi, a da se pri tome ne izgube ulaganja u lovstvo i lovno gospodarenje. Vraćanjem financijskih sredstava županijama pokazuje se intencija i želja za ravnomjernim razvojem te jačanju regionalnih i lokalnih sredina kroz financijsku decentralizaciju.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu odredbi ovoga Zakona nisu potrebna posebna sredstva u državnom proračunu jer će se ista sredstva osiguravati iz naknada za pravo lova.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O LOVSTVU

Članak 1.

U Zakonu u lovstvu („Narodne novine“ br. 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) u članku 9. točki b) podtočki 1. riječi: „dabar ( Castor fiber L)“ brišu se.

Članak 2.

U članku 10. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Hrvatski lovački savez (u daljnjem tekstu: HLS) je dobrovoljna nacionalna udruga koju čine lovački savezi županija i Grada Zagreba, lovačke udruge, lovci te druge pravne osobe određene Statutom HLS-a.“.

Članak 3.

U članku 12. stavku 3. riječi: „minimalne površine od 500 ha.“ zamjenjuju se riječima: „ najmanje površine od 1000 ha.“.

Članak 4.

U članku 15. stavku 1. broj: „500“ zamjenjuje se brojem „1000“.

Članak 5.

U članku 23. stavku 1. riječ: „deset“ zamjenjuje se brojem: „20“.

U stavku 5. iza riječi: „lova“ dodaju se riječi: „koja ne može biti veća od duplog iznosa početne cijene naknade za pravo lova“.

Iza stavka 10. dodaju se novi stavci 11. i 12. koji glase:

„(11) Prednost u davanju lovišta u zakup ima dosadašnji koncesionar kojem je ugovor o koncesiji prava lova na lovištu koje je predmet natječaja istekao, uz uvjet ispunjavanja uvjeta natječaja i prihvaćanja najviše ponuđene naknade za pravo lova.

(12) Ako se na natječaj ne javi dosadašnji koncesionar iz stavka 11. ovoga članka ili on ne ispunjava uvjete natječaja ili ne prihvati najvišu ponuđenu naknadu za pravo lova, prednost ima domicilna udruga s većim brojem članova koji imaju prebivalište najmanje tri godine prije objave natječaja na području obuhvaćenom granicom lovišta koje je predmet natječaja, uz uvjet ispunjavanja uvjeta natječaja i prihvaćanja najviše ponuđene naknade za pravo lova.“.

Dosadašnji stavak 11. postaje stavak 13.

Članak 6.

U članku 24. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Lovozakupnik je dužan za uredno izvršenje obveza preuzetih ugovorom o pravu lova osigurati financijska sredstva u iznosu godišnje naknade za pravo lova (garancijom banke ili avaliranom mjenicom).“.

Članak 7.

Iza članka 25. dodaje se članak 25.a koji glasi:

„Članak 25.a

(1) Visina ugovorene godišnje naknade za zakup prava lova u državnim i zajedničkim lovištima usklađuje se tijekom svake pete godine trajanja ugovora i prilikom produljenja zakupa prava lova.

(2) Usklađivanje iz stavka 1. ovoga članka provodi se primjenom referentnog iznosa koji predstavlja 50 % iznosa prosječne cijene po ha za zakup prava lova za državna i zajednička lovišta tijekom petogodišnjeg razdoblja koje prethodi godini usklađenja.

(3) Ako je ugovorena naknada po ha niža od referentnog iznosa iz stavka 2. ovoga članka, smatra se da su ispunjeni uvjeti te se ugovorena naknada usklađuje s navedenim referentnim iznosom.

(4) Bez usklađivanja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena provedba zakupa prava lova niti produljenje zakupa prava lova.

(5) Ako je ugovorena naknada po ha jednaka ili viša od referentnog iznosa iz stavka 2. ovoga članka, iznos godišnje naknade ne podliježe usklađivanju.

(6) Ministarstvo jednom godišnje, a najkasnije do 31. siječnja tekuće godine, na mrežnim stranicama Ministarstva objavljuje podatke o referentnom iznosu iz stavka 2. ovoga članka.

(7) Davatelji prava lova dužni su najkasnije do 15. veljače tekuće godine u Središnju lovnu evidenciju unijeti usklađenu naknadu za pravo lova.

(8) Odredba o usklađivanju visine ugovorene godišnje naknade obvezni je sadržaj ugovora o zakupu prava lova na državnim i zajedničkim lovištima.“.

Članak 8.

U članku 26. stavku 1. riječ: „deset“ zamjenjuje se brojem: „20“.

Članak 9.

U članku 31. stavku 1. točke 3. i 4. mijenjaju se i glase:

„3. 10 % u državni proračun na račun Ministarstva za provedbu Zakona

4. 50 % sredstava na račun županija i Grada Zagreba financiranje mjera određenih ovim Zakonom i aktima donesenim na temelju njega.“.

U stavku 5. podstavak 1. briše se.

Dosadašnji podstavci 2. do 8. postaju podstavci 1. do 7.

U stavku 6. podstavku 5. na kraju rečenice briše se točka i dodaju se podstavci 6. do 9. koji glase:

„– osiguranje za štete od divljači

– dodjela pomoći za ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica nastalih od divljači

– unaprjeđenje i razvoj lovstva

– unaprjeđenje lovnog gospodarenja.“.

Članak 10.

U članku 37. iza stavka 8. dodaju se stavci 9. do 14. koji glase:

„(9) Visina godišnje naknade za koncesiju prava lova usklađuje se tijekom svake pete godine trajanja ugovora za cijelo razdoblje trajanja ugovora o koncesiji prava lova, korištenjem prosječnog petogodišnjeg indeksa potrošačkih cijena (ukupno) kojeg objavljuje Državni zavod za statistiku u siječnju tekuće godine za prethodnu godinu.

(10) Usklađivanje iz stavka 9. ovoga članka provodi se u slučaju kada je prosječni petogodišnji indeks potrošačkih cijena jednak ili veći od 105,0 u odnosu na prethodnu godinu i to za indeks tog uvećanja.

(11) Bez usklađivanja iz stavka 9. ovoga članka nije dopuštena provedba koncesije prava lova.

(12) Ministarstvo jednom godišnje, a najkasnije do 31. siječnja tekuće godine, na mrežnim stranicama Ministarstva objavljuje podatke o prosječnom petogodišnjem indeksu potrošačkih cijena.

(13) Ministarstvo je dužno najkasnije do 15. veljače tekuće godine u Središnju lovnu evidenciju unijeti usklađenu naknadu za pravo lova.“

(14) Odredba o usklađivanju visine ugovorene godišnje naknade obvezni je sadržaj ugovora o koncesiji prava lova .“.

Članak 11.

U članku 55. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Iznimno od stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, Ministarstvo može dopustiti odstupanje od stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, ako je potrebno provesti mjere propisane člankom 54. točkom 8. ili člankom 63. stavkom 1. i člankom 64. ovoga Zakona.“.

Članak 12.

U članku 60. stavku 3. riječi: „smeđeg medvjeda, mačke divlje i dabra“ zamjenjuju  se riječima: „smeđeg medvjeda i mačke divlje“.

U stavku 4. riječi: „ Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra“ zamjenjuju se riječima: „ministar odlukom“ .

Članak 13.

U članku 66. stavku 1. točki 15. riječi: „poluautomatskim oružjem sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja“ zamjenjuju se riječima: „poluautomatskim vatrenim oružjem sa središnjom udarnom iglom sa spremnikom u kojem se nalazi više od četiri naboja“.

Članak 14.

Članak 67. mijenja se i glasi:

„(1) Divljač smije loviti lovac koji ima važeću lovačku iskaznicu i prethodno izdano dopuštenje lovoovlaštenika te osoba upisana u program osposobljavanja za lovca koja ima lovačku iskaznicu za stažiranje i prethodno izdano dopuštenje lovoovlaštenika.

(2) Divljač smije odstrjeljivati lovac koji uz navedeno u stavku 1. ovoga članka ima i važeći oružni list za držanje i nošenje oružja u svrhu lova ili važeće odobrenje za nabavu oružja za oružje koje je osoba nabavila u svrhu lova.

(3) Zabranjeno je kretanje lovištem s oružjem bez prethodno izdanog dopuštenja lovoovlaštenika.

(4) Lovačku iskaznicu izdaje HLS osobi koja je položila lovački ispit.

(5) Uvjete i način lova, nošenje lovačkog oružja, obrazac lovačke iskaznice te način izdavanja lovačke iskaznice, obrasca dopuštenja za lov i evidencije o obavljenom lovu ministar propisuje pravilnikom.“.

Članak 15.

U članku 72. stavku 4. riječi: „ Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra“ zamjenjuju se riječima: „odlukom ministar“.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

„(6) Sredstva za otkup trofeja iz stavka 2. ovoga članka osigurava HLS.“.

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.

Članak 16.

U članku 73. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Izobrazbu i polaganje ispita za lovca, lovočuvara i ocjenjivača trofeja divljači provodi HLS i druge pravne osobe koje ovlasti Ministarstvo.“.

U stavku 2. iza riječi: „ovlaštenja“ dodaju se riječi: „pravnim osobama“.

Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. i stavak 6. koji glase:

„(5) Pravo upisa u program osposobljavanja za lovca ima državljanin Republike Hrvatske s navršenih 18 godina i završenom osnovnom školom.

(6) Osoba upisana u program osposobljavanja za lovca prije polaganja lovačkog ispita mora obaviti lovačko stažiranje u trajanju najmanje šest mjeseci prema sadržaju koji je propisan programom osposobljavanja za lovca.“.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 7.

Članak 17.

U članku 75. stavku 5. broj: „1“ zamjenjuje se brojem: „3“.

Članak 18.

U članku 76. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu od divljači i na divljači važe odredbe ove glave Zakona.“.

Članak 19.

U članku 77. stavku 1. podstavak 5. mijenja se i glasi:

„– uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektroničkih detektora divljači, kao i sve ostale prikladne, djelotvorne i uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači.“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Nadležno tijelo utvrđuje uobičajene mjere iz stavka 1. ovoga članka za područje svoje županije koje je dužan provoditi lovoovlaštenik i mjere koje je dužan provoditi korisnik zemljišta, nadzire njihovu provedbu i javno ih objavljuje najkasnije do 31. ožujka za iduću lovnu godinu.“.

U stavku 3. u točki 3. na kraju rečenice briše se točka i dodaju se točke 4., 5. i 6. koje glase:

„4. donijeti rješenje o dodatnom utvrđivanju brojnog stanja divljači

5. donijeti rješenje o izgonu divljači s ugroženog zemljišta

6. donijeti rješenje o provedbi mjera iz stavka 1. ovoga članka pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku) osposobljenoj za lov na trošak lovoovlaštenika, ako lovoovlaštenik ne provodi, općenito neuredno provodi ili ne ispunjava mjere i radnje propisane stavkom 1. ovoga članka.“.

Članak 20.

Članak 79. mijenja se i glasi:

„(1) U svrhu sprječavanja šteta oštećenik je dužan, na primjeren način i na svoj trošak, kao dobar gospodar, pravodobno poduzeti sve razumne mjere, dopuštene radnje samopomoći i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka ili smanjenja takve štete, a osobito:

- ograđivanje dobara

- ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači

- provedba agrotehničkih mjera

- priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje ili smanjenje šteta

- upotreba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava.

(2) Oštećenik koji pravodobno ne poduzima mjere, dopuštene radnje samopomoći i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprječava nastanak štete od divljači ili odstrani sredstva za sprječavanje štete, namjerno ošteti ili odstrani objekte koji služe za sprječavanje šteta nema pravo na naknadu sveukupne štete koju prouzroči divljač.“.

Članak 21.

U članku 80. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ali samo ako je oštećenik poduzeo sve prikladne radnje te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete, a teret dokaza da je pravodobno poduzeo sve prikladne radnje je na oštećeniku.“.

Stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se po osnovi krivnje na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i prometnim znakovima opasnosti ili izričitih naredbi

- lovoovlaštenik, na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja skupnog lova.

Iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:

„(7) Ako se utvrdi da na strani vozača i lovovlaštenika nema propusta jer su poduzeli sve radnje koje su u njihovoj moći i razumne mjere smanjenja rizika da do štete ne bi došlo ili da šteta bude manja, svatko snosi svoju štetu iz tog štetnog događaja.“.

Dosadašnji stavci 7. i 8. postaju stavci 8. i 9.

Članak 22.

U članku 82. oznaka stavka 1. te stavci 2. i 3. brišu se.

Članak 23.

Iza članka 82. dodaje se članak 82.a koji glasi:

„Članak 82.a

(1) Za štete iz ove glave Zakona oštećenici su se dužni bez odgađanja od dana uočavanja štete, a najkasnije u roku od sedam dana od dana uočavanja štete pisanim zahtjevom obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila.

(2) Nakon isteka rokova iz stavka 1. ovoga članka oštećenik je dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a lovoovlaštenik je dužan na takav prijedlog oštećenika odgovoriti u daljnjem roku od 30 dana te ako dođe do sklapanja sporazuma, taj sporazum predstavlja ovršnu ispravu.

(3) Nakon isteka rokova iz stavaka 1. i 2. ovoga članka i ako ne dođe do sklapanja sporazuma iz stavka 2. ovoga članka, oštećenik se može obratiti tužbom radi naknade štete nadležnom sudu najkasnije u roku od godinu od dana nastanka štete. Nadležni sud odbacit će tužbu ako oštećenik nije postupio na način naveden u stavcima 1. i 2. ovoga članka.“.

PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 24.

U članku 91. stavku 5. na kraju rečenice briše se točka i dodaju se riječi: „ili može na mjestu počinjenja prekršaja naplatiti novčanu kaznu.“.

Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) Iznimno od odredbi stavka 5. ovoga članka, lovni inspektor može ne pokrenuti prekršajni postupak ako:

- nadzirana pravna ili fizička osoba tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja otkloni nepravilnosti i nedostatke utvrđene u inspekcijskom nadzoru

- je za utvrđene nepravilnosti doneseno  rješenje i ako je nadzirana osoba postupila po izvršnom rješenju inspektora ili je postupila po rješenju prije nego što je ono postalo izvršno

- nadzirana osoba očitovanjem na zapisnik preuzme obvezu da u određenom roku otkloni nepravilnosti i nedostatke utvrđene u inspekcijskom nadzoru za koje nije propisana upravna mjera.“.

Članak 25.

Članak 92. mijenja se i glasi:

„(1) Novčanom kaznom od 980,00 do 9.290,00 eura kaznit će se za prekršaj lovoovlaštenik:

1. ako prenese pravo lova suprotno odredbi članka 21. stavka 4. ovoga Zakona

2. ako izvršava pravo lova bez odobrenog lovnogospodarskog plana (članak 43. stavak 2.)

3. ako gospodari s divljači suprotno odredbama nacionalnog i akcijskog plana gospodarenja pojedinim vrstama divljači (članak 44. stavak 5.)

4. ako ne provodi lovnogospodarske planove (48. stavak 2.)

5. ako dopusti lov ili uznemiravanje ženke dlakave divljači kad je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad bez dopuštenog odstupanja (članak 55. stavak 1. podstavak 1. i članak 55. stavak 3.)

6. ako dopusti lov ili uznemiravanje pernate divljači tijekom podizanja mladunčadi ili različitih stadija razmnožavanja (članak 55. stavak 1. podstavak 2.)

7. ako dopusti lov migracijske vrste tijekom razdoblja razmnožavanja ili tijekom njihova povratka u područje u kojem podižu mladunčad (članak 55. stavak 1. podstavak 3.)

8. ako dopusti lovi za vrijeme hibernacije (članak 55. stavak 1. podstavak 4.)

9. ako dopusti uništavanje i prisvajanje mladunčadi te dopusti uništavanje i oštećivanje legla, gnijezda i jaja divljači (članak 55. stavak 1. podstavak 5.)

10. ako nema stručnu službu za provedbu lovnogospodarskih planova (članak 57. stavak 1.)

11. ako nema lovočuvarsku službu (članak 58. stavak 1.)

12. ako nema lovnika (članak 59. stavak 1.)

13. ako dopusti lov divljači u lovištu suprotno lovnogospodarskim planovima (članak 60. stavak 2.)

14. ako dopusti lov smeđeg medvjeda i mačke divlje suprotno odredbi članka 60. stavka 3. ovoga Zakona

15. ako ne izvrši naredbu o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači (članak 64.)

16. ako dopusti lov krupne divljači skupnim lovom i sa psima, osim svinje divlje (članak 66. stavak 7.)

17. ako dopusti lov osobi koja nema važeću lovačku iskaznicu i izdano dopuštenje za lov divljači ili osobi koja nema lovačku iskaznicu za stažiranje i prethodno izdano dopuštenje za lov (članak 67. stavak 1.)

18. ako dopusti odstrel divljači lovcu koji nema važeći oružni list za držanje i nošenje oružja u svrhu lova ili važeće odobrenje za nabavu oružja za oružje koje je osoba nabavila u svrhu lova (članak 67. stavak 2.)

19. ako trguje s divljači koja nije na popisu vrsta koji se nalazi u prilogu I. pravilnika iz članka 75. stavka 11. ili prevozi za prodaju, drži za prodaju ili nudi za prodaju divljač bez izdanog odobrenja (članak 75. stavci 9. i 10.)

20. ako lovnom inspektoru ne omogući provedbu inspekcijskog nadzora ili mu ne pruži zakonom propisane podatke i obavijesti (članak 87.)

21. ako ne postupi prema rješenju lovnog inspektora (članak 91. stavak 2.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. točaka 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 12., 14., 15., 16., 17., 18., 19., 20. i 21. ovoga članka kaznit će se korisnik površine na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta kaznom od 1.320,00 do 3.980,00 eura.

(3) Za prekršaj iz stavaka 1. i 2. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 660,00 do 1.320,00 eura.“.

Članak 26.

Članak 93. mijenja se i glasi:

„(1) Novčanom kaznom od 1.330,00 do 1.990,00 eura kaznit će se za prekršaj lovoovlaštenik pravna osoba:

1. ako vidljivo na određenim mjestima ne obilježi granice lovišta (članak 13. stavak 4.)

2. ako ne donese lovnogospodarsku osnovu u propisanom roku (članak 45. stavci 1. i 2.)

3. ako ne donese program uzgoja divljači u propisanom roku (članak 46. stavak 2.)

4. ako povjeri izradu lovnogospodarskih planova te njihovih revizija pravnoj ili fizičkoj osobi koja nije licencirana (članak 49. stavak 1.)

5. ako ne obavi reviziju lovnogospodarskih planova kad su se trajno ili bitno izmijenili uvjeti i okolnosti na kojima se temelji lovnogospodarski plan (članak 50. stavak 1.)

6. ako u roku ne dostavi propisane podatke za Središnju lovnu evidenciju (članak 51. stavak 3.)

7. ako uvede novu vrstu divljači suprotno odredbi članka 53. stavka 1. ovoga Zakona

8. ako uzgaja divljač u broju kojim se narušavaju prirodni odnosi staništa i divljači (članak 54. stavak 1. točka 4.)

9. ako ne smanjuje broj divljači koja čini štetu drugoj divljači i ostalim životinjskim vrstama, usjevima, stoci, šumama, ribnjacima, drugim vodama i ostaloj imovini na podnošljiv broj (članak 54. stavak 1. točka 8.)

10. ako ne spašava divljač od elementarnih nepogoda (članak 54. stavak 1. točka 9.)

11. ako ne podiže i ne održava lovnogospodarske i lovnotehničke objekte (članak 54. stavak 1. točka 11.)

12. ako bez odgode ne prijavi lovnom inspektoru odstrel ranjene ili bolesne divljači u vrijeme lovostaja i u vrijeme trajanja privremene zabrane lova divljači uz priloženo uvjerenje nadležne veterinarske službe (članak 62. stavci 1. i 2.)

13. ako ne postupi u skladu s rješenjem Ministarstva (članak 63. stavci 1. i 7.)

14. ako ne omogući u lovištu rad znanstvenoistraživačkih i znanstveno-nastavnih ustanova (članak 65. stavak 1.)

15. ako dopusti lov divljači kada je ugrožena poplavom, snježnim nanosima, poledicom, visokim temperaturama, požarom ili na drugi sličan način, osim u svrhu spašavanja (članak 66. stavak 1. točka 24.)

16. ako ne izdaje dokumentaciju u skladu s podzakonskim propisom iz članka 67. stavka 5. ovoga Zakona

17. ako dopusti lov divljači lovačkim oružjem ili lovačkim nabojima koji ne odgovaraju snazi ili otpornosti pojedine vrste divljači ili suprotno podzakonskom propisu (članak 68. stavci od 1. do 4.)

18. ako dopusti lov sa psom suprotno podzakonskom propisu iz članka 69. stavka 4. ovoga Zakona

19. ako dopusti lov s pticom grabljivicom suprotno podzakonskom propisu iz članka 70. stavka 7. ovoga Zakona

20. ako ne ocijeni trofej divljači, iznosi, omogući ili dopusti iznijeti trofej divljači iz Republike Hrvatske bez propisanog trofejnog lista odnosno ne vodi propisanu evidenciju o trofejima divljači (članak 71. stavci 1., 3. i 4.)

21. ako odstrijeljenu i na drugi način stečenu divljač pomiče s mjesta izlučenja odnosno prevozi ili prenosi tijekom trajanja lova do završetka lova bez označavanja odgovarajućom oznakom (članak 75. stavak 1.)

22. ako divljač ili njezine dijelove nakon završetka lova ili na drugi način stečenu divljač ili njezine dijelove drži, prevozi ili prenosi bez potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova (članak 75. stavak 3.)

23. ako ocijenjene trofeje divljači drži, prenosi ili prevozi bez trofejnog lista (članak 75. stavak 4.)

24. ako ne izdaje potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova na propisan način (članak 75. stavci 5. i 11.)

25. ako ne poduzima prijeko potrebne mjere za sprječavanje šteta od divljači (članak 76. stavak 1.)

26. ako ne postupi po rješenju nadležnog tijela (članak 77. stavak 3.)

27. ako ne prati migraciju divljači te o tome jednom godišnje ne dostavlja izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta (članak 80. stavak 8.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 660,00 do 1.320,00 eura kaznit će se za prekršaj lovoovlaštenik fizička osoba (obrtnik).

(3) Za prekršaj iz stavka 1. točaka 4., 5., 6., 9, 10., 12., 13., 15., 16., 17., 18., 19., 20., 21., 22., 23., 24., 25. i 26. ovoga članka te ako na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta lovi divljač bez registracije za obavljanje lova ili povjeri lov pravnoj ili fizičkoj osobi koja nije registrirana (članak 20. stavak 2.) kaznit će se pravna osoba korisnik te površine kaznom od 920,00 do 1.990,00 eura.

(4) Za prekršaj iz stavka 1. točaka 4., 5., 6., 9, 10., 12., 13., 15., 16., 17., 18., 19., 20., 21., 22., 23., 24., 25. i 26. ovoga članka te ako na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta lovi divljač bez registracije za obavljanje lova ili povjeri lov pravnoj ili fizičkoj osobi koja nije registrirana (članak 20. stavak 2.) kaznit će se fizička osoba korisnik te površine novčanom kaznom od 660,00 do 1.320,00 eura.

(5) Za prekršaj iz stavaka 1. i 3. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 260,00 do 520,00 eura.

(6) Za prekršaje iz stavka 1. točaka 1., 6., 11., 12., 14., 16., 17., 18., 19., 20., 23. i 27. ovoga članka lovni inspektor može lovoovlašteniku pravnoj osobi naplatiti novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja u iznosu od 665,00 eura.

(7) Za prekršaj iz stavka 1. točaka 1., 6., 11., 12., 14., 16., 17., 18., 19., 20., 23. i 27. ovoga članka lovni inspektor može lovoovlašteniku fizičkoj osobi (obrtniku) naplatiti novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja u iznosu od 220,00 eura.

(8) Za prekršaj iz stavka 1. točaka 6., 12., 16., 17., 18., 19., 20. i 23. ovoga članka te ako na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta lovi divljač bez registracije za obavljanje lova ili povjeri lov pravnoj ili fizičkoj osobi koja nije registrirana (članak 20. stavak 2.) lovni inspektor može na mjestu počinjenja prekršaja pravnoj osobi korisniku površine naplatiti novčanu kaznu u iznosu od 460,00 eura.

(9) Za prekršaj iz stavka 1. točaka 6., 12., 16., 17., 18., 19., 20. i 23. ovoga članka te ako na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta lovi divljač bez registracije za obavljanje lova ili povjeri lov pravnoj ili fizičkoj osobi koja nije registrirana (članak 20. stavak 2.) lovni inspektor može na mjestu počinjenja prekršaja fizičkoj osobi (obrtniku) korisniku površine naplatiti novčanu kaznu u iznosu od 220,00 eura.

(10) Za prekršaj iz stavka 6. i 8. ovoga članka lovni inspektor naplatit će novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja i odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 130,00 eura.

Članak 27.

U članku 94. stavku 1. riječi: „od 7.000,00 do 20.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „od 920,00 do 2.650,00 eura“, a riječi: „i fizička osoba (obrtnik)“ brišu se.

Stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„(2) Za prekršaj iz stavka 1. kaznit će se za prekršaj fizička osoba (obrtnik) koja obavlja stručne poslove u provedbi lovnogospodarskih planova novčanom kaznom od 440,00 do 660,00 eura.“.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 260,00 do 520,00 eura.“.

Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. do 8. koji glase:

„(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba koja obavlja stručne poslove u provedbi lovnogospodarskih planova novčanom kaznom od 260,00 do 520,00 eura.

(5) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka lovni inspektor može pravnoj osobi koja obavlja stručne poslove u provedbi lovnogospodarskih planova naplatiti novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja u iznosu od 460,00 eura.

(6) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka lovni inspektor može fizičkoj osobi (obrtniku) koja obavlja stručne poslove u provedbi lovnogospodarskih planova naplatiti novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja u iznosu od 220,00 eura.

(7) Za prekršaj iz stavka 5. lovni inspektor naplatiti će novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 130,00 eura.

(8) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka lovni inspektor može fizičkoj osobi koja obavlja stručne poslove u provedbi lovnogospodarskih planova naplatiti novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja u iznosu od 130,00 eura.“.

Članak 28.

U članku 95. ispred prvog stavka stavlja se oznaka stavka „(1)“, a riječi: „od 3.000,00 do 7.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „od 260,00 do 520,00 eura“.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka lovni inspektor može lovočuvaru naplatiti novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja u iznosu od 130,00 eura.“.

Članak 29.

U članku 96. ispred prvog stavka stavlja se oznaka stavka „(1)“, a riječi: „od 3.000,00 do 7.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „od 260,00 do 520,00 eura“.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka lovni inspektor može lovniku naplatiti novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja u iznosu od 130,00 eura.“.

Članak 30.

U članku 98. stavku 1. riječi: „od 5.000,00 do 15.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „od 660,00 do 1.990,00 eura“.

Točka 1. mijenja se i glasi:

„1. ako dopusti lov ili uznemiravanje ženke dlakave divljači kad je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad bez dopuštenog odstupanja (članak 55. stavak 1. podstavak 1. i članak 55. stavak 3.).“

Iza točke 1. dodaju se nove točke 2. do 5. koje glase:

„2. ako dopusti lov ili uznemiravanje pernate divljači tijekom podizanja mladunčadi ili različitih stadija razmnožavanja (članak 55. stavak 1. podstavak 2.)

3. ako dopusti lov migracijske vrste tijekom razdoblja razmnožavanja ili tijekom njihova povratka u područje u kojem podižu mladunčad (članak 55. stavak 1. podstavak 3.)

4. ako dopusti lovi za vrijeme hibernacije (članak 55. stavak 1. podstavak 4.)

5. ako dopusti uništavanje i prisvajanje mladunčadi te dopusti uništavanje i oštećivanje legla, gnijezda i jaja divljači (članak 55. stavak 1. podstavak 5.)

Dosadašnje točke 2. do 15. postaju točke 6. do 19.

U stavku 2. riječi: „od 3.000,00 do 5.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „od 260,00 do 520,00 eura“.

U stavku 3. riječi: „od 5.000,00 do 15.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „od 260,00 do 520,00 eura“.

Točka 1. mijenja se i glasi:

„1. ako dopusti lov ili uznemiravanje ženke dlakave divljači kad je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad bez dopuštenog odstupanja (članak 55. stavak 1. podstavak 1. i članak 55. stavak 3.).“

Iza točke 1. dodaju se nove točke 2. do 5. koje glase:

„2. ako dopusti lov ili uznemiravanje pernate divljači tijekom podizanja mladunčadi ili različitih stadija razmnožavanja (članak 55. stavak 1. podstavak 2.)

3. ako dopusti lov migracijske vrste tijekom razdoblja razmnožavanja ili tijekom njihova povratka u područje u kojem podižu mladunčad (članak 55. stavak 1. podstavak 3.)

4. ako dopusti lovi za vrijeme hibernacije (članak 55. stavak 1. podstavak 4.)

5. ako dopusti uništavanje i prisvajanje mladunčadi te dopusti uništavanje i oštećivanje legla, gnijezda i jaja divljači (članak 55. stavak 1. podstavak 5.)

Dosadašnje točke 2. do 5. postaju točke 6. do 9.

Dosadašnja točka 6. koja postaje točka 10. mijenja se i glasi:

„10. ako lovi divljač bez važeće lovačke iskaznice i prethodno izdanog dopuštenja lovoovlaštenika ili ako lovi divljač bez lovačke iskaznice za stažiranje i prethodno izdanog dopuštenja lovoovlaštenika ( članak 67. stavak 1.).“

Dosadašnja točka 7. koja postaje točka 11. mijenja se i glasi:

„11. ako odstreljuje divljač, a nema važeći oružni list za držanje i nošenje oružja u svrhu lova ili važeće odobrenje za nabavu oružja za oružje koje je osoba nabavila u svrhu lova (članak 67. stavak 2.).“

U dosadašnjoj točki 8. koja postaje točka 12. riječi: „pisanog“ i riječi: „uza se“ brišu se.

U dosadašnjoj točki 11. koja postaje točka 15. broj: „4.“ zamjenjuje se brojem: „7.“.

Iza stavka 3. dodaje se stavci 4. do 6. koji glase:

„(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka lovni inspektor može pravnoj osobi koja nije lovoovlaštenik naplatiti novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja u iznosu od 330,00 eura.

(5) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka lovni inspektor može naplatiti novčanu kaznu na mjestu počinjenju prekršaja odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 130,00 eura.

(6) Za prekršaje iz stavka 3. ovoga članka lovni inspektor može fizičkoj osobi koja nije lovoovlaštenik naplatiti novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja u iznosu od 130,00 eura.“.

Članak 31.

U članku 99. riječi: „članka 92. stavka 1. točaka 2., 3., 8., 12., 13., 16., 17., 18., 19., 20., 21., članka 93. stavka 1. točaka od 11. do 17. i članka 98. stavka 3. točaka 1., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15. i 16.“ zamjenjuju se riječima: „članka 92. stavka 1. točaka 2., 3., 5., 6., 7., 8., 9., 13., 14., 16., 17., 18., članka 93. stavka 1. točaka od 14. do 23. i članka 98. stavka 3. točaka 1., 2., 3., 4., 5., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 16., 17., 18., 19. i 20.“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 32.

Postupci započeti prema odredbama Zakona o lovstvu („Narodne novine“, br. 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) a koji nisu dovršeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama toga Zakona.

Članak 33.

(1) Ministar imenuje povjerenstva iz članka 60. stavka 4. koji je izmijenjen člankom 12. ovoga Zakona i članka 72. stavka 4. koji je izmijenjen člankom 15. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Tridesetoga dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti:

– Odluka o osnivanju Nacionalnog povjerenstva za gospodarenje smeđim medvjedom ( Ursus arctos L.) („Narodne novine“, br. 04/20 i 61/25)

– Odluka o osnivanju Nacionalnog povjerenstva za gospodarenje mačkom divljom (Felis silvestris Schr.) („Narodne novine“, br. 04/20 i 61/25)

– Odluka o osnivanju Nacionalnog povjerenstva za ocjenu trofeja i izložbe („Narodne novine“, br. 04/20 i 61/25).

Članak 34.

(1) Ugovori o pravu lova sklopljeni do stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjuju se do isteka razdoblja na koje su sklopljeni.

(2) Ugovori iz stavka 1. ovog članka izmijenit će se u roku od 120 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona radi usklađivanja s odredbama članaka 7. i 10. ovoga Zakona.

Članak 35.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti:

– Odluka o osnivanju Nacionalnog povjerenstva za gospodarenje dabrom ( Castor fiber L.) („Narodne novine“, br. 04/20. i 61/25.).

Članak 36.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

O B R A Z L O Ž E N J E

Uz članak 1.

Ovim člankom uklanja se dabar ( Castor fiber L.) s popisa divljači.

Uz članak 2.

Ovim člankom mijenja se članak 10. Zakona o lovstvu radi preciznijeg definiranja pravnog statusa Hrvatskog lovačkog saveza (HLS). Predlaže se jasnije određivanje HLS-a kao dobrovoljne nacionalne udruge koju čine lovački savezi županija i Grada Zagreba, lovačke udruge, lovci te druge pravne osobe određene Statutom HLS-a .

Uz članak 3.

Ovim člankom mijenja se članak 12. stavak 3. Zakona o lovstvu na način da se povećava najmanja površina potrebna za ustanovljivanje lovišta s dosadašnjih 500 hektara na 1000 hektara. Svrha ove izmjene je osigurati učinkovitije i održivije gospodarenje lovištima, osobito u pogledu prostorne cjelovitosti, biološke raznolikosti te racionalnog upravljanja populacijama divljači.

Povećanjem najmanje površine lovišta pridonosi se boljem planiranju lovnogospodarskih mjera, smanjenju fragmentacije lovišta te omogućavanju dugoročne stabilnosti ekoloških sustava u kojima se provodi lovno gospodarenje. Također se ovom izmjenom najmanja površina privatnog lovišta izjednačava s najmanjom površinom državnog i zajedničkog lovišta.  Izmjena je u skladu s načelima održivog razvoja i odgovornog gospodarenja prirodnim resursima.

Uz članak 4.

Ovim člankom usklađuje se izmjena kod ustanovljenja privatnih lovišta s izmjenom iz članka 3.

Uz članak 5.

Ovim člankom produljuje se razdoblje trajanja zakupa državnih i zajedničkih lovišta putem javnog natječaja s deset na dvadeset godina. U postupku javnog natječaja za davanje zakupa prava lova ograničava se najviši iznos naknade za pravo lova koji se može ponuditi na javnom natječaju. Propisuje se prednost u davanju lovišta u zakup na javnom natječaju koncesionaru kojem je ugovor o koncesiji prava lova na tom lovištu istekao. U slučaju da koncesionar ne sudjeluje ili ne ispuni uvjete natječaja ili ne prihvati najvišu cijenu onda prednost ima domicilna udruga s većim brojem članova koji imaju prebivalište najmanje tri godine prije objave natječaja na području obuhvaćenom granicom lovišta koje je predmet natječaja uz ispunjavanje uvjeta natječaja i prihvaćanja najviše ponuđene naknade za pravo lova.

Uz članak 6.

Ovim člankom propisuje se obveza lovozakupnika za uredno izvršenje obveza preuzetih ugovorom o pravu lova osiguravanje financijskih sredstava u iznosu godišnje naknade za pravo lova (garancijom banke ili avaliranom mjenicom).

Uz članak 7.

Ovim člankom propisuje se način usklađivanja visine godišnje naknade za zakup prava lova.

Uz članak 8.

Ovim člankom usklađuje se izmjena trajanja ugovora o zakupu prava lova s izmjenom iz članka 5.

Uz članak 9.

Ovim člankom mijenja se način raspodjele sredstava naknade za pravo lova čime se omogućuje bolja raspodjela sredstava za financiranje mjera određenih ovim Zakonom i podzakonskim aktima te se propisuju dodatne mjere koje će se financirati iz sredstava naknade za pravo lova.

Uz članak 10.

Ovim člankom propisuje se način usklađivanja visine godišnje naknade za koncesiju prava lova.

Uz članak 11.

Ovim člankom propisuje se mogućnost odstupanja od stavka 1. podstavka 1. članka 55. kojim je zabranjeno loviti i uznemiravati ženku dlakave divljači kad je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad radi smanjivanje broja divljači koja čini štetu drugoj divljači i ostalim životinjskim vrstama, usjevima, stoci, šumama, ribnjacima, drugim vodama i ostaloj imovini na podnošljiv broj, u slučajevima kada je potrebno skratiti lovostaj zbog sprječavanja šteta od divljači te u slučajevima potrebe donošenja naredbe o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači.

Uz članak 12.

Ovim člankom usklađuje se postojeći članak zbog uklanjanja dabra s popisa divljači. Također se propisuje da ministar odlukom imenuje povjerenstva iz predmetnog članka.

Uz članak 13.

Ovim člankom usklađuju se postojeće odredbe s odredbama kojima je regulirana nabava, držanje i upotreba oružja (Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana).

Uz članak 14.

Ovim člankom utvrđuje se da divljač smije loviti lovac s važećom lovačkom iskaznicom i izdanim dopuštenjem lovoovlaštenika, kao i osoba upisana u program osposobljavanja za lovca koja ima lovačku iskaznicu za stažiranje i izdano dopuštenje. Ovim se omogućuje uključivanje kandidata za lovce u praktičan dio izobrazbe pod nadzorom, čime se jača sustav stručnog osposobljavanja i sigurnost u lovu. Dodatno se propisuje da divljač smije odstrjeljivati samo lovac koji, uz navedene uvjete, posjeduje važeći oružni list ili odobrenje za nabavu lovačkog oružja, čime se osigurava zakonito i odgovorno rukovanje oružjem. Brišu se riječi „pisanog“ i „uza se“, čime se administrativno pojednostavljuje provođenje odredbi i usklađuje sa suvremenim načinima vođenja evidencija i kontrole.

Uz članak 15.

Ovim člankom propisuje se da ministar odlukom imenuje povjerenstvo za ocjenu trofeja i izložbe. Umjesto sredstava iz Državnog proračuna, sredstva za otkup vrhunskog trofeja divljači osigurava Hrvatski lovački savez.

Uz članak 16.

Ovim člankom propisuje se da izobrazbu i polaganje ispita za lovca, lovočuvara i ocjenjivača trofeja divljači provodi HLS i druge pravne osobe koje ovlasti Ministarstvo. Propisuju se uvjeti za upis u program osposobljavanja za lovca kao i obavljanje obaveznog lovačkog stažiranja u trajanju najmanje šest mjeseci.

Uz članak 17.

Ovim člankom ispravlja se pogrešno navođenje stavka u osnovnom Zakonu o lovstvu.

Uz članak 18.

Ovim člankom propisuje se da se u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu od divljači i na divljači primjenjuju samo i isključivo odredbe Zakona o lovstvu.

Uz članak 19.

Ovim člankom propisuju se i dodatno uređuju mjere za sprječavanje štete od divljači. Nadležnom tijelu, županiji/Gradu Zagrebu propisuje se ovlast za nadzor provedbe godišnjeg plana mjera za sprječavanje šteta od divljači kao i dodatne ovlasti u cilju smanjenja štete od divljači. Omogućuje se nadležnim tijelima donošenje rješenja o dodatnom utvrđivanju brojnog stanja divljači, izgonu divljači s ugroženih područja te provođenju mjera zaštite na trošak lovoovlaštenika ako ih on ne provodi.

Uz članak 20.

Ovim člankom mijenja se članak 79. Zakona o lovstvu radi detaljnijeg uređivanja obveza oštećenika u svrhu sprječavanja i smanjenja šteta od divljači. Propisuje se da je oštećenik, kao dobar gospodar, dužan pravodobno poduzeti sve razumne i dopuštene mjere samopomoći i zahvate radi zaštite svoje imovine od nastanka ili povećanja štete. Precizno se navodi primjere tih mjera – poput ograđivanja dobara, ciljane zaštite i istjerivanja divljači, provedbe agrotehničkih mjera i pravodobnog obavještavanja o šteti. Dodatno se uređuje da oštećenik koji ne poduzme propisane mjere ili onemogući lovoovlaštenika u provođenju mjera zaštite, nema pravo na naknadu štete. Ova odredba potiče odgovorno postupanje korisnika zemljišta i jasno raspodjeljuje obveze između oštećenika i lovoovlaštenika. Cilj odredbe je unaprijediti sustav prevencije šteta, smanjiti broj sporova, te potaknuti suradnju svih dionika u sprječavanju nastanka šteta od divljači.

Uz članak 21.

Ovim člankom se jasno propisuje da za štetu odgovara lovoovlaštenik, ali samo ako je oštećenik prethodno poduzeo sve prikladne radnje radi zaštite svoje imovine. Na taj način se uspostavlja ravnoteža između obveze lovoovlaštenika da provodi mjere zaštite i odgovornosti oštećenika da štetu prevenira u okviru razumnih mogućnosti. Preciznije se uređuje odgovornost za štete nastale naletom vozila na divljač. Odgovornost se utvrđuje prema načelu krivnje – vozač odgovara ako je postupao protivno propisima o sigurnosti prometa, a lovoovlaštenik ako je šteta nastala zbog provođenja skupnog lova. Ako se utvrdi da su i vozač i lovoovlaštenik postupali uredno i bez propusta, svaka strana snosi vlastitu štetu. Ovim se postiže pravičnije rješenje i jasnije razgraničenje odgovornosti u praksi. Cilj izmjena je smanjiti broj sporova, povećati pravnu sigurnost i osigurati pravedniji sustav odgovornosti za štete od divljači.

Uz članke 22. i 23.

Ovim člancima mijenja se članak 82. Zakona o lovstvu radi preciznijeg propisivanja postupka prijave i utvrđivanja štete od divljači i zbog ukidanja 1. stavka Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske. Detaljno se uređuje postupak prijave štete – oštećenik je dužan prijaviti štetu lovoovlašteniku u roku od sedam dana od dana uočavanja za štete. Izmjena osigurava pravovremeno postupanje i smanjuje mogućnost zlouporaba u prijavljivanju šteta. Propisuje se obveza sklapanja sporazuma s rokovima te da predmetni sporazum predstavlja ovršnu ispravu. Na ovaj način se jača sustav alternativnog rješavanja sporova, potiče mirno rješenje i smanjuje broj sudskih postupaka. Propisuje se rok od godinu dana za podnošenje tužbe radi naknade štete nadležnom sudu te da ako oštećenik ne postupi u skladu sa Zakonom, gubi pravo na naknadu. Cilj ove izmjene je unaprijediti transparentnost, predvidivost i učinkovitost u rješavanju odnosa između lovoovlaštenika i oštećenika te rasteretiti sudove od neutemeljenih sporova.

Uz članak 24.

Ovim člankom uvodi se mogućnost naplate novčane kazne na mjestu počinjenja prekršaja. Propisuju se slučajevi u kojima neće doći do pokretanja prekršajnog postupka.