1 Uvod

Strategija razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj za za razdoblje od deset godina je temelj budućeg prometnog razvoja riječnog prometa. Strategija je strateški dokument kojim se definiraju ciljevi i mjere kako bi se osigurali glavni prioriteti prometa unutarnje plovidbe a koji su usredotočeni na:

•uspostavljanje i održavanje uvjeta za siguran i pouzdan promet unutarnjim vodnim putovima, naročito za održavanje međunarodnih plovnih putova u skladu s potrebnim međunarodnim plovidbenim standardima,

•razvoj i modernizaciju međunarodnih luka na unutarnjim vodnim putovima u skladu s međunarodnim standardima kako bi se ispunila postojeća i očekivana potražnja prometnih usluga,

•povećanje održivosti sustava reorganizacijom sektora, unapređenjem učinkovitosti održavanja, smanjenjem utjecaja na okoliš i uvođenjem mjera za povećanje sigurnosti i interoperabilnosti sustava te,

•unapređenje pristupa lukama i njihovo povezivanje s drugim vidovima prometa s ciljem razvoja intermodalnosti.

Svrha Strategije razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj je definiranje ciljeva i mjera čija će provedba kroz narednih deset godina rezultirati konkurentnim, visokoučinkovitim i moderniziranim sustavom unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj koji će biti potpuno integriran u europsku prometnu mrežu.

Paralelno s izradom Nacrta Strategije, provodi se i postupak strateške procjene utjecaja na okoliš Strategije razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj za razdoblje od deset godina. Postupak je pokrenut donošenjem Odluke o provođenju postupka strateške procjene utjecaja Strategije razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2018. - 2028 (KLASA: 345-01/17-03/68, URBROJ: 530-05-2-1-20-54 od 14.1.2020.) (u daljnjem tekstu: SPUO). Nadležno tijelo za postupak SPUO je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Uprava unutarnje plovidbe.

Područje obuhvata strateške studije, a time i strateške procjene utjecaja na okoliš istovjetno je obuhvatu Strategije koji obuhvaća područje cijele Republike Hrvatske.

Postupak SPUO provodi se prema odredbama Zakona o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18) i Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja strategije, plana i programa na okoliš (NN 3/17).

U svrhu određivanja sadržaja Strateške studije Nadležno tijelo je od tijela i/ili osoba određenih posebnim propisima pribavilo mišljenje o sadržaju i razini obuhvata podataka koji se moraju obraditi u Strateškoj studiji. U svrhu usuglašavanja mišljenja o sadržaju Strateške studije i utvrđivanja konačnog sadržaja, Nadležno tijelo je s tijelima koja su dostavila mišljenja o sadržaju Strateške studije provelo konzultacije o postupku određivanja sadržaja Strateške studije. Nakon pribavljenih mišljenja tijela i/ili osoba određenih posebnim propisima, Nadležno tijelo je 16.3.2020. godine donijelo i Odluku o sadržaju Strateške studije o utjecaju na okoliš Strategije razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2018. - 2028. (KLASA: 345-01/17-03/68, URBROJ: 530-05-2-1-20-102).

Strateška studija o utjecaju na okoliš izrađuje se kao stručna podloga za provedbu postupka SPUO. Strateškom studijom se određuju, opisuju i procjenjuju vjerojatno značajni utjecaji na okoliš koji mogu nastati provedbom Strategije razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj za razdoblje od deset godina te predlažu mjere zaštite okoliša i program praćenja ovisno o prepoznatim utjecajima. Ovlaštenik za izradu Strateške studije o utjecaju Strategije razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj za razdoblje od deset godina na okoliš je tvrtka OIKON d.o.o. – Institut za primijenjenu ekologiju iz Zagreba koja posjeduje Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike o suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša i prirode, uključujući izradu strateških studija (Prilozi).

Proveden je i postupak prethodne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu te je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike izdalo Rješenje, KLASA: UP/I 612-07/17-71/296, URBROJ: 517-07-2-2-17-5 od 20. listopada 2017. godine da je za Strategiju razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2018. - 2028. obvezna provedba glavna ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu.

2 Pregled sadržaja i glavnih ciljeva izrade Strategije i odnosa s drugim odgovarajućim strategijama, planovima i programima

Strategija je temeljni strateški dokument kojim se definiraju ciljevi i mjere kako bi se osigurali glavni prioriteti prometa unutarnje plovidbe a koji su usredotočeni na:

•uspostavljanje i održavanje uvjeta za siguran i pouzdan promet unutarnjim vodnim putovima, naročito za održavanje međunarodnih plovnih putova u skladu s potrebnim međunarodnim plovidbenim standardima,

•razvoj i modernizaciju međunarodnih luka na unutarnjim vodnim putovima u skladu s međunarodnim standardima kako bi se ispunila postojeća i očekivana potražnja prometnih usluga,

•povećanje održivosti sustava reorganizacijom sektora, unapređenjem učinkovitosti održavanja, smanjenjem utjecaja na okoliš i uvođenjem mjera za povećanje sigurnosti i interoperabilnosti sustava te,

•unapređenje pristupa lukama i njihovo povezivanje s drugim vidovima prometa s ciljem razvoja intermodalnosti.

Područje obuhvata Strategije je cijelo područje Republike Hrvatske. Glavni ciljevi Strategije pri tom su usmjereni na unutarnje vodne putove (rijeke Dunav, Drava, Sava, Kupa i Una) koji se nalaze u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske, aProstorno gledano ovo područje se svojim najvećim dijelom nalazi na administrativnom području sljedećih županija: Sisačko-moslavačka, Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska, Osječko-baranjska, Virovitičko-podravska i Koprivničko-križevačka županija. Strateška studija također je obuhvatila područje cijele Republike Hrvatske, ali je pri tom naglasak stavila upravo na ovo područje kontinentalne Hrvatske na koje su usmjereni glavni strateški ciljevi Strategije pa tako i pretpostavljeno očekivani najznačajniji utjecaji. Područje Jadranske Hrvatske na čijem se području nalaze ostali neklasificirani državni vodni putovi na koje se odnose ciljevi i mjere od manjeg strateškog značenja, nije posebno istaknuto kroz stratešku studiju. Međutim, s obzirom na generalni karakter ciljeva i mjera Strategije, mjere zaštite okoliša propisane kroz ovu Stratešku studiju odnose se na cijelo područje Republike Hrvatske.

Slika 2-1. Prikaz unutarnjih plovnih putova (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

2.1 Ciljevi Strategije

Svrha ove Strategije razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj je definiranje ciljeva i mjera čija će provedba kroz narednih deset godina rezultirati konkurentnim, visokoučinkovitim i moderniziranim sustavom unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj koji će biti potpuno integriran u europsku prometnu mrežu.

1. Organizacija i ljudski potencijali

C - 1.1 - Jačanje kapaciteta u sektoru unutarnje plovidbe

Kroz ovaj cilj želi se ojačati i unaprijediti ljudske resurse u sektoru unutarnje plovidbe i to pri svim ključnim dionicima (luke, lučke uprave, lučke kapetanije, institucije u unutarnjoj plovidbi, brodari), a kako bi se osigurao dostatan broj adekvatno obučenog kadra. Time će se omogućiti praćenje aktualnih trendova u sektoru unutarnje plovidbe, ali i povećanje konkurentnosti hrvatskog sektora unutarnje plovidbe. Kroz ovaj cilj posebnu se pozornost želi obratiti i na znanja i vještine u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija, digitalizacije i multimodalnosti.

C - 1.2 -Optimizacija sustava

Kroz ovaj cilj želi se optimizirati sustav unutarnje plovidbe kako u pogledu procedura i komunikacije među relevantnim dionicima, tako i u pogledu tehnološkog unaprjeđenja i modernizacije. Funkcioniranje sustava unutarnje plovidbe želi se učiniti efikasnim, bez proceduralnih uskih grla koja usporavaju investicije. Osim povećanja efikasnosti sustava, očekuje se postići i veća konkurentnost te opći razvoj sustava unutarnje plovidbe po načelu ekonomske održivosti.

C - 1.3 – Digitalizacija sustava

Kroz ovaj cilj prvenstveno se želi unaprijediti prikupljanje i razmjena informacija u sustavu unutarnje plovidbe, a u tim procesima trebaju sudjelovati svi ključni dionici. Sustav unutarnje plovidbe želi se tehnološki i komunikacijski modernizirati, pri čemu svi ključni dionici trebaju dobiti pristup zajedničkim komunikacijskim kanalima. Navedenim se također doprinosi većoj učinkovitosti sustava te unaprjeđenju suradnje i sigurnosti.

2. Suradnja

C - 2.1 -Jačanje suradnje na nacionalnoj i međunarodnoj razini

Kroz ovaj cilj žele se unaprijediti dinamika i oblici suradnje među ključnim dionicima sektora unutarnje plovidbe, ali i nesektorskih dionika, i na nacionalnoj i na međunarodnoj razini. Jačanjem suradnje na nacionalnoj razini te otvaranjem prostora većem broju dionika za sudjelovanje u formiranju politika i strateškog usmjerenja postići će se viša razina zajedničke odgovornosti za postizanje ciljeva razvoja unutarnje plovidbe u Hrvatskoj. Sektoru unutarnje plovidbe Republike Hrvatske time će se ojačati vidljivost, a Republika Hrvatska moći će se u međunarodnom okruženju nametnuti kao ravnopravni akter i partner u sveobuhvatnom razvoju sektora unutarnje plovidbe.

3. Tržište

C - 3.1 - Jačanje konkurentnosti unutarnje plovidbe

Kroz ovaj cilj želi se ojačati pozicija sektora unutarnje plovidbe u odnosu na ostale modove prijevoza te potaknuti promjenu u podjeli prometa u prilog unutarnje plovidbe kao ekonomski i ekološki najisplativijeg moda prijevoza. Osnaživanje pozicije sektora unutarnje plovidbe ogleda se u jačanju suradnje između raznih gospodarskih i poduzetničkih subjekata i luka, ponudi specijaliziranih lučkih usluga od strane lučkih uprava, većoj promociji sektora unutarnje plovidbe te prilagodbe regulatornih okvira.

C - 3.2 - Poboljšanja promidžbe i vidljivosti

Kroz ovaj cilj želi se unaprijediti opća informiranost te promicati važnost i pozitivna slika o sektoru unutarnje plovidbe u javnosti. Time se očekuje postizanje većeg interesa za ulaganja u sektor unutarnje plovidbe, ali i privlačenje većeg broja korisnika ovog moda prometa.

4. Brodarstvo

C - 4.1 - Jačanje brodarstva unutarnje plovidbe

Kroz ovaj cilj žele se stvoriti uvjeti kojima će se brodare poticati na modernizaciju flote kao i primjenu niskougljičnih izvora energije i pogonskih sustava. Ciljem se planira uspostava instrumenata i poticaja te podizanje razine energetske učinkovitosti što će rezultirati podizanjem konkurentnosti domaćeg brodarstva i integraciju u europsko transportno tržište

5. Turizam

C - 5.1 - Veća iskorištenost turističkog potencijala

Kroz ovaj cilj želi se stvoriti preduvjete za iskorištavanje turističkog potencijala unutarnjih plovnih putova u Republici Hrvatskoj te u tom smislu omogućiti integraciju sektora prometa i sektora turizma. Od navedenog se očekuje pozitivan učinak na razvoj brojnih povezanih usluga i jačanje gospodarsko-ekonomskih aktivnosti.

6. Zaštita okoliša

C - 6.1 - Poticanje ekološke održivosti

Kroz ovaj cilj želi se osigurati potpuna usklađenost i primjena ekoloških standarda te maksimizirati energetsku učinkovitost u sektoru unutarnje plovidbe.  Potrebno je staviti težište na razvoj sektora unutarnje plovidbe s nultom stopom emisije štetnih plinova i dekarbonizaciju, u skladu s europskim načelima održivog prometa.

7. Strateško usklađivanje

C - 7.1 - Prilagodba strateškog i zakonodavnog okvira

Kroz ovaj cilj želi se osigurati horizontalno i vertikalno usklađivanje strateškog i zakonodavnog okvira na nacionalnoj razini te između nacionalne i europske razine. Time se želi osigurati jedinstveno i svima jasno strateško usmjerenje ne samo u sektoru unutarnje plovidbe, nego uvažavajući i trendove u drugim sektorima. Ovime se ujedno želi doprinijeti definiranju jasnih prioriteta za ulaganja. Potrebno je osigurati usklađenost dokumenata nižeg ranga s dokumentima višeg ranga, ali i uključivanje europskih ciljeva i standarda u nacionalni okvir s obzirom da Republika Hrvatska, kao zemlja članica Europske Unije, treba zajedno s ostalim zemljama članicama doprinositi ostvarenju zajedničkih ciljeva te poštivati zajednička pravila.

8. Infrastruktura

C -8.1 - Održavanje postojeće infrastrukture

Kroz ovaj cilj želi se maksimalno očuvati i produžiti životni vijek postojeće infrastrukture u sustavu unutarnje plovidbe te osigurati redovitost održavanja iste. Navedenim se prvenstveno osigurava nužna razina sigurnosti plovidbe, ali i kapacitet prometnog sustava koji može adekvatno odgovoriti na prometnu potražnju. Sigurna infrastruktura koja može zadovoljiti potrebe tržišta doprinijet će i jačanju konkurentnosti hrvatske unutarnje plovidbe.

C - 8.2 - Izgradnja kapaciteta luka

Kroz ovaj cilj žele se unaprijediti kapaciteti luka na način da se osigura dostatnost kapaciteta u odnosu na prometnu potražnju i trendove, ali i poveća sigurnost, učinkovitost i održivost lučke infrastrukture i cjelokupnog lučkog područja. Adekvatni kapaciteti luka doprinijet će privlačnosti unutarnje plovidbe kao moda prometa, a mogu imati i spill over učinak na gospodarstvo, posebice u neposrednom okruženju luka.

C - 8.3 - Povećanje intermodalnosti

Kroz ovaj cilj želi se potaknuti korištenje intermodalnog transporta u putničkom i teretnom prometu čime se ostvaruje visoka učinkovitost prijevoznog sustava, smanjuje vrijeme presjedanja (kod prijevoza putnika) i vrijeme pretovara (kod prijevoza tereta). Intermodalni transport podrazumijeva korištenje više modova prijevoza i korištenje intermodalnih terminala kao lokacija na kojima dolazi do pretovara robe ili prelaska putnika s jednog prijevoznog moda na drugi.

C - 8.4 - Unaprjeđenje plovnosti i održavanje plovnih putova

Kroz ovaj cilj žele se postići razine plovnosti sukladno međunarodnoj klasifikaciji plovnih putova te otkloniti uska grla u hrvatskom sustavu unutarnje plovidbe, a navedeno svakako doprinosi i sigurnosti, učinkovitosti, pristupačnosti i konkurentnosti sektora unutarnje plovidbe.

Sigurnost

C - 9.1 - Unaprjeđenje sigurnosti

Kroz ovaj cilj želi se osigurati visoka razina sigurnosti na unutarnjim plovnim putovima te modernizirati sustave za nadzor sigurnosti i prijenos informacija o stanju na unutarnjim plovnim putovima u realnom vremenu. Time se također želi omogućiti pravovremeno uočavanje sigurnosnih rizika te pravovremene reakcije i poduzimanje mitigacijskih mjera. Navedenim će se ostvariti pouzdanost i stabilnost u sektoru unutarnje plovidbe, a samim time će isti biti konkurentniji i privlačniji korisnicima.

2.1.1 Mjere

U sljedećoj tablici prikazane su mjere za realizaciju pojedinih ciljeva:

Alternativne mjere

Strategija razvitka riječnog prometa Republike Hrvatske razmotrila je tri scenarija provođenja predloženih mjera:

1. Izostanak provođenja mjera Strategije,

2. Provođenje isključivo visoko prioritetnih mjera složene provedbe i

3. Provođenje svih mjera Strategije prema prioritetu i složenosti

Scenariji su opisani u nastavku.

1. Izostanak provođenja mjera Strategije

U slučaju da se predložene mjere Strategije ne provode niti se prate ključni pokazatelji uspješnosti Strategije dovodi se u pitanje ostvarivanje napretka sektora unutarnje plovidbe u Hrvatskoj. Isto tako, izostaje praćenje napretka pojedinih područja sektora na način da se uspoređuje početno i završno stanje ostvarenja ciljeva u pojedinim područjima. To može dovesti do neplaniranog upravljanja sustavom, odnosno neplanskih ulaganja što rezultira visokim troškovima s malo pozitivnih učinaka na poboljšanje unutarnjih plovnih putova u Hrvatskoj, gubitak konkurentnosti te smanjenje pravne i strateške usklađenosti s politikom i ciljevima Europske unije. Posljedično se smanjuju mogućnosti sufinanciranja projekata iz sektora unutarnje plovidbe. Neplaniranje dovodi do krivo usmjerenih ulaganja u neodržive projekte čija se svrha svodi na sanaciju najkritičnijih problema uglavnom orijentiranih na infrastrukturne nedostatke, dok se cjelokupan napredak sustava unutarnjih plovnih putova zanemaruje.

2. Provođenje isključivo visoko prioritetnih mjera složene provedbe

U slučaju provođenja isključivo visoko prioritetnih predloženih mjera složene provedbe moguće je ostvariti velike učinke na cjelokupni sustav unutarnjih plovnih putova, no to iziskuje više vremena i veći broj postupaka provedbe kao i kapaciteta za provedbu. Ranom provedbom ovih mjera smanjuju se rizici od kašnjenja te su ulaganja u sektoru unutarnje plovidbe djelomično isplanirana. Organizacijske mjere u ovom slučaju nisu provedene što može rezultirati većim rizicima kašnjenja ili prekida provedbe infrastrukturnih projekata. Potrebno je na vrijeme provesti administrativne postupke koji mogu ograničavati provedbu mjera.

Visoko prioritetne mjere složene provedbe su:

• Izgradnja intermodalne infrastrukture u teretnom i putničkom prometu:

• Ulaganje u plovila i lučku infrastrukturu na način koji omogućava postizanje većeg stupnja energetske učinkovitosti te dostupnost alternativnih čistih goriva

• Obnova lučkih građevina i objekata

• Izgradnja luka i pristaništa

• Izgradnja novih terminala za opasne tvari i specijaliziranih terminala te kapaciteta za upravljanje otpadom

• Izgradnja višenamjenskog kanala Dunav-Sava

• Modernizacija plovnih putova i osiguravanje plovnosti rijeka u skladu s propisanim minimalnim klasama plovnosti za međunarodne plovne putove

• Izgradnja prometnica za spajanje luka s ostatkom prometne mreže,

• Izgradnja i unaprjeđenje infrastrukture riječnog turizma.

3. Provođenje svih mjera Strategije prema prioritetu i složenosti

U slučaju provođenja svih predloženih mjera te praćenjem ključnih pokazatelja uspješnosti Strategije ostvaruje se najveći mogući pozitivni učinak na cjelokupni sustav unutarnjih plovnih putova, budući da se u obzir uzima svih devet tematskih područja Strategije. Ovakav holistički pristup uzima također u obzir važnost provođenja svih mjera koje su međusobno povezane jer ostvarivanje jedne mjere utječe na uspješno ostvarenje drugih mjera, a u konačnici ostvarenje svih pojedinačnih ciljeva Strategije. Ključnim pokazateljima uspješnosti prati se početno i završno stanje vrijednosti koji ukazuju na stupanj ostvarenja svih ciljeva strategije. Na taj se način ostvaruje učinkovito plansko upravljanje sustavom unutarnjih plovnih putova u Hrvatskoj, što rezultira ciljanim ulaganjima odnosno smanjenjem krivo usmjerenih ulaganja u projekte koji nisu prioritet. Adekvatno upravljanje sustavom također rezultira većom pravnom i strateškom usklađenošću s politikom i ciljevima Europske unije. Provođenje organizacijskih mjera osigurava adekvatan kapacitet odnosno stručnost radnog kadra za provedbu projekata. Na ovakav način se također smanjuje rizik od kašnjenja provedbe ili zaustavljanja provedbe prioritetnih projekata u sektoru unutarnjih plovnih putova. Važno je također, da se sve mjere provode prema prioritetu i složenosti, kako bi se mjere s većim učinkom i većom složenošću završile na vrijeme.

2.2 Odnos Strategije s drugim odgovarajućim strategijama, planovima i programima

Pregled ciljeva Strategije razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj dan je u poglavlju 2.1. ovog dokumenta. U nastavku je dan pregled odnosa ciljeva Strategije s ciljevima drugih odgovarajućih strategija, planova i programa:

A) državne razine (Tablica 2.2-1.):

 Nacionalna strategija i plan djelovanja na okoliš (NN 46/02)

 Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske (NN 106/17)

 Strategija gospodarenja otpadom u RH (NN 130/05) i Plan gospodarenja otpadom u RH za razdoblje 2017-2022. godine (NN 03/17)

 Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine (NN 72/17)

 Strategija održivog razvitka RH (NN 30/09)

 Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine RH za razdoblje 2011.–2015. (2011)

 Strategija prometnog razvoja RH 2017 – 2030 (NN 84/17)

 Strategija upravljanja vodama (NN 91/08)

 Plan upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. (NN 66/16)

 Višegodišnji program gradnje komunalnih vodnih građevina (NN 117/15)

 Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije (NN 117/15)

 Program ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020.

 Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu (NN 46/2020)

 Plan zaštite zraka, ozonskog sloja, klimatskih promjena i ublažavanja klimatskih promjena u RH u razdoblju od 2013. do 2017. (NN 139/13)

 Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do kraja 2020. godine (NN 75/17)

 Strategija razvoja turizma RH do 2020. godine (NN 55/13)

B) regionalne razine (Tablica 2.2-2.):

 ŽUPANIJSKA RAZVOJNA STRATEGIJA Osječko-baranjske županije do 2020. godine

 Master plan turizma Osječko-baranjske županije („Županijski glasnik“ broj 4/17)

 Županijska razvojna strategija Brodsko-posavske županije do 2020. godine

 Master plan razvoja turizma za središnju i južnu Slavoniju s fokusom na Brodsko-posavsku i Požeško-slavonsku županiju

 Razvojna strategija Vukovarsko-srijemske županije za razdoblje do 2020. godine

 Strategija razvoja turizma Vukovarsko-srijemske županije (2015.-2020. godine); (2015.)

 Županijska razvojna strategija Virovitičko-podravske županije za razdoblje do kraja 2020. godine

 Master plan turizma Virovitičko-podravske županije 2009. – 2019.

 Županijska razvojna strategija Sisačko-moslavačke županije 2017. – 2020.

 Strategija razvoja turizma Sisačko-moslavačke županije za razdoblje 2014. – 2020. (Službeni glasnik Sisačko-moslavačke županije, br. 4/14)

 Županijska razvojna strategija Koprivničko-križevačke županije 2014. – 2020. godine ( „Službeni glasnik Koprivničko-križevačke županije“ broj 19/16 )

 Masterplan prometnog razvoja Sisačko-moslavačke županije – funkcionalna regija Središnja Hrvatska ("Službeni glasnik Sisačko-moslavačke županije broj 11/2020")

 Master plan prometnog razvoja Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije ("Županisjki glasnik broj 10/18)

 Projekt razvoja integriranog prijevoza putnika i intermodalnog prijevoza tereta na području regije sjeverne Hrvatske Master plan za integrirani prijevoz putnika

C) prostorni planovi (Tablica 2.2-3.):

 Prostorni plan Osječko-baranjske županije ("Županijski glasnik" 1/02, 4/10, 3/16, 5/16 i 6/16)

 Prostorni plan Sisačko-moslavačke županije ("Službeni glasnik Sisačko-moslavačke županije" broj 4/01., 12/10., 10/17.,12/19, i 23/19. – pročišćeni tekst)

 Prostorni plan Brodsko-posavske županije („Službeni vjesnik Brodsko-posavske županije“ br. 04/01, 06/05, 11/08, 14/08-pročišćeni tekst, 05/10 i 09/12)

 Prostorni plan Vukovarsko-srijemske županije ("Službeni vjesnik Vukovarsko-srijemske županije" broj 07/02., 08/07., 09/07., 09/11. i 19/14.)

 Prostorni plan Virovitičko-podravske županije (Službeno glasilo Virovitičko-podravske županije br. 7a/00., 1/04., 5/07., 1/10., 2/12., 4/12., 2/13., 3/13. i 11/18)

 Prostorni plan Koprivničko-križevačke županije ("Službeni glasnik Koprivničko-križevačke županije" broj 8/01., 8/07., 13/12. i 5/14)

Tablica 2.2- 1. Odnos Strategije s drugim odgovarajućim strategijama, planovima i programima na državnoj razini

Tablica 2-1. Odnos Strategije s drugim odgovarajućim strategijama, planovima i programima na regionalnoj razini

Tablica 2.2-3 . Odnos Strategije razvitka riječnog prometa s prostornim planovima

2.3 Ciljevi zaštite okoliša uspostavljeni po zaključivanju međunarodnih ugovora i sporazuma

Tablica 2-2 Ciljevi zaštite okoliša uspostavljeni po zaključivanju međunarodnih ugovora i sporazuma koji se odnose na Strategiju razvitka riječnog prometa

3 Podaci o postojećem stanju okoliša i mogući razvoj okoliša bez provedbe Strategije

3.1 Tlo i poljoprivredno zemljište

Postojeće stanje

Tlo

Tlo je jedno od najvažnijih, neobnovljivih resursa čije je očuvanje od velike važnosti za održivost i sigurnost hrane. Samim time ono je i važan dio nacionalnog gospodarskog interesa. Tlo je prirodno tijelo koje je nastalo djelovanjem fizikalnih, kemijskih i bioloških procesa, a sastoji se od slojeva građenih od minerala, organskog materijala, zraka i vode. Kao kompleksan prirodni resurs, tlo ima više uloga koje obuhvaćaju geološke, ekološke, poljoprivredne, građevinske i tržišno-gospodarske aspekte koji su međuovisni i teško odvojivi (Tablica 3.1-1.). Za održivo upravljanje tlom važno je razumjeti elemente o kojima ovisi ostvarenje potencijala tla. Optimalan način korištenja tla je onaj koji podržava njegove funkcije, ali ih ne ugrožava.

Tablica 3-1. Prikaz i opis uloga tla

Glavna osobina tla na području Republike Hrvatske je raznolikost. Najzastupljeniji tipovi tla su: lesivirano tlo (12,1 %), a potom slijede pseudoglej (9,9 %), močvarno glejna tla (9,6 %), smeđe tlo na vapnencu i dolomitu (8,4 %), rendzina (7,5 %) te distrično (kiselo) smeđe tlo (5,5 %). Ostali tipovi tla pojedinačno zauzimaju površinu manju od 5 %.

Područje Kontinentalne Hrvatske obuhvaća panonsku i subpanonsku regiju. Karakterizirana je nizinama i brežuljcima omeđenih rijekama Savom, Dravom i Dunavom. U Kontinentalnoj Hrvatskoj najzastupljeniji tipovi tla su: lesivirano tlo (21,62 %), a slijede pseudoglej (19,04 %), močvarno glejna tla (18,59 %), kiselo smeđe tlo (11,24 %), rendzina (7,81 %) i aluvijalna tla (5,65 %). Ostali tipovi tla pojedinačno zauzimaju površinu manju od 5 %.

Poljoprivreda

Prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (NN 020/18, 115/18, 98/19), poljoprivrednim zemljištem se smatraju poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Površina korištenog poljoprivrednog zemljišta u RH, prema podacima APPRRR-a iz 2019. godine, iznosila je 1.144.600,41 ha.

Slika 3-1. Prikaz strukture korištenog poljoprivrednog zemljišta u RH prema podacima iz ARKOD-a u 2019. godini (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Prema načinu korištenja poljoprivrednog zemljišta, najzastupljenije su oranice s 857.546,71 ha što čini 74,92 % ukupno korištenog poljoprivrednog zemljišta. Slijede livade i pašnjaci s 128.104,57 ha, odnosno 11,19 %, voćnjaci s 36.755,02 ha, odnosno 3,21 % te vinogradi i maslinici s 20.139,39 ha, odnosno 1,76 %.

Na području Kontinentalne Hrvatske najveću površinu zauzimaju oranice s 821.840,83 ha, odnosno 95,84 % od ukupne površine oranica u RH, slijede livade s 73.028,84 ha (7,62 %), voćnjaci s 30.132,56 ha (3,14 %), pašnjaci s 23.704,71  ha (2,47 %) i vinogradi s 9.723,93 ha (1,01 %).

Tablica 3-2. Prikaz kategorija korištenja poljoprivrednog zemljišta u Kontinentalnoj Hrvatskoj u 2019. godini

Na temelju statističke obrade podataka o broju i površini ARKOD parcela i vrsti uporabe poljoprivrednog zemljišta (izvor: APPRRR), u zadnje četiri godine na području Kontinentalne Hrvatske bilježi se blagi porast ukupne površine poljoprivrednog zemljišta za oko 1 % godišnje. Najveće pozitivne promjene zabilježene su u porastu površine zemljišta pod voćnjacima, a najveće negativne u zemljištima pod vinogradima.

Tablica 3-3. Prikaz kategorija korištenja poljoprivrednog zemljišta u Kontinentalnoj Hrvatskoj od 2016. do 2019. godine

Prema podacima iz Upisnika poljoprivrednih gospodarstava (izvor: APPRRR), na dan 31. prosinca 2019. u Upisniku je bilo upisano 159.681 poljoprivrednih gospodarstava na području RH, od čega je najveći broj poljoprivrednih gospodarstava u Zagrebačkoj županiji, njih 13.718. Od ukupnog broja poljoprivrednih gospodarstava, njih 113.450 što je čak 71.05 %, nalazi se u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Postojeći problemi

Tlo

Prijetnje i opterećenja tla koja dovode do njegove degradacije mogu biti prirodna i antropogena. Prirodne prijetnje su prirodne pojave kao što su vremenske nepogode, poplave, potresi i požari uzrokuju eroziju tla, nastanak klizišta, isušivanje, zakiseljavanje, gubitak biološke raznolikosti i dr. Mnoge navedene degradacijske promjene, osim prirodnih uzroka, mogu biti i posljedica antropogenih prijetnji kao što su promjene načina korištenja zemljišta, promjene vodnog režima, korištenje mineralnih sirovina, odlaganje otpada, poljoprivredne djelatnosti, akcidenti i sl. Antropogeno i prirodno djelovanje stoga može rezultirati gubitkom tla kao prirodnog resursa, fizikalnom i kemijskom degradacijom prirodnih osobina tla te onečišćenjem stranim i opasnim tvarima. Sve te promjene u konačnici djeluju na promjene stanja i kvalitete površinskih i podzemnih voda.

Nedostatak jedinstvenog zakonskog okvira za održivo gospodarenje i zaštitu tla i zemljišta ima za posljedicu nedostatak podataka o stanju tla što onemogućuje utvrđivanje promjena u stanju tla te praćenje oštećenja i onečišćenja uzrokovanih prirodnim ili antropogenim izvorima. Pravilnikom o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (NN 71/19) definirane su onečišćujuće tvari, izvori onečišćenja te maksimalno dopuštene količine onečišćujućih tvari u tlu, ali samo za poljoprivredno zemljište.

Erozija tla vjetrom na području RH zabilježena je na području Daruvara te u Čepić polju u Istri. Poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj najosjetljivije je na eroziju, pa tako 23,2 % poljoprivrednog zemljišta ima visoki rizik, a 23,1 % umjereni rizik od erozije vodom. Zaštitne mjere prevencije od erozije temelje se na održavanju pokrova tla, stabilizaciji tla vegetacijom i primjeni tehničkih mjera za stabilizaciju tla.

Zakiseljavanje tla zabilježeno je na području Slavonije i Baranje, a procjenjuje se da je najmanje oko 410 ha tla u istočnoj Slavoniji alkalizirano. Za procjenu ostalih degradacijskih procesa (smanjenje biološke raznolikosti tla, zbijanje tla i trajno prekrivanje tla) nisu dostupni adekvatni podaci.

Poljoprivreda

Poljoprivredni potencijal Republike Hrvatske u velikoj je mjeri nedovoljno iskorišten unatoč kvalitetnom zemljištu, bogatim vodnim resursima i mjerama poljoprivredne politike koje su usmjerene na povećanje ekonomske učinkovitosti i unapređenje poljoprivredne proizvodnje. Problemi koji se pojavljuju u poljoprivrednoj proizvodnji kao što su nedostatak modernizacije proizvodnje, mali stupanj diversifikacije i nedostatak strateškog pristupa prilagodbi poljoprivrednog sektora na klimatske promjene uzrok su ograničenoj konkurentnosti poljoprivrede. Razvoj sustava za navodnjavanje je jedan od preduvjeta za razvoj stabilne i klimatski neovisne poljoprivrede. Također, treba napomenuti da korištenje vodnih resursa za proizvodnju hrane uzrokuje opterećenje na količinsko stanje i kakvoću voda stoga je važno osigurati pouzdan sustav monitoringa i ocjene stanja voda. Utjecaj poljoprivrede na vodne ekosustave očituje se u (1) onečišćenju prekomjernom uporabom sredstava za zaštitu bilja, (2) onečišćenju zbog prekomjerne uporabe mineralnih i organskih gnojiva i (3) povećanju pritiska na slatkovodne resurse.

Potrošnja mineralnih gnojiva jedan je od najznačajnijih indikatora intenziteta poljoprivredne proizvodnje. Iako se korištenjem mineralnih gnojiva osiguravaju prinosi i profitabilnost, velike količine i nekontrolirana primjena u mnogim slučajevima dovode do zagađenja okoliša. Prema podacima Hrvatske agencije za okoliš i poljoprivredu, potrošnja mineralnih gnojiva u razdoblju od 2008. do 2016. godine smanjila se za 53,13 % čemu je uvelike pridonijela Nitratna direktiva (Direktiva Vijeća 91/676/EEZ o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora) kojom se ograničio unos dušika na 210 kg/ha korištenog poljoprivrednog zemljišta u razdoblju od 2013. do 2017. godine, odnosno na 170 kg/ha od 2018. godine. Utjecaj prekomjerne uporabe gnojiva se najviše očituje i najlakše se otkrije kontrolom količine nitrata u površinskim i podzemnim vodama. Prema  Odluci o određivanju ranjivih područja u Republici Hrvatskoj (NN 81/10, 141/15) ranjiva područja su područja na kojima je potrebno provesti pojačane mjere zaštite voda od onečišćenja nitratima poljoprivrednog podrijetla, a svaka država članica EU-a određuje ih temeljem Nitratne direktive. Za sve poljoprivrednike koji imaju poljoprivredna gospodarstva s poljoprivrednim površinama unutar područja proglašenih ranjivim područjima primjena uvjeta i mjera zakonom je obavezujuća.

Prema Planu upravljanja vodnim područjima ranjiva područja u Republici Hrvatskoj određena su na vodnom području rijeke Dunav, jadranskom vodnom području i na slivu osjetljivog područja (slika 3.1-2) na kojima je potrebno provesti pojačane mjere zaštite voda od onečišćenja nitratima poljoprivrednog podrijetla. Proglašena ranjiva područja obuhvaćaju područja 75 općina, odnosno 9 % teritorija Republike Hrvatske.

Slika 3-2. Pregledna karta ranjivih područja (prema Registru zaštićenih područja, stanje lipanj 2015.) (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Značajna onečišćenja tla i voda može prouzročiti i prekomjerna primjena sredstava za zaštitu bilja. Činjenica je da je primjena pesticida i registracija novih (ekotoksikološki povoljnijih), odnosno zaštita bilja općenito, vrlo dinamičan proces. U razdoblju 2000. – 2012. s tržišta je povučeno na desetke aktivnih tvari pesticida (Direktiva 91/414/EEC). Također, konvencionalne pesticide koji su korišteni u visokim dozacijama zamijenili su moderni pesticidi koji se koriste u znatno nižim dozacijama po jedinici površine od ranije korištenih.

Većina opisanih utjecaja poljoprivrede može se smanjiti uvođenjem ekološke i integrirane poljoprivredne proizvodnje. Jednako tako se može smanjiti i promjenama u primjeni agrotehničkih mjera u konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji, koja se provodi sukladno načelima dobre poljoprivredne prakse s naglaskom na zaštitu sastavnica okoliša. Integrirana poljoprivreda podrazumijeva uravnoteženu primjenu agrotehničkih mjera u svrhu proizvodnje ekološki i ekonomski prihvatljivih proizvoda, uz minimalnu uporabu agrokemikalija.

Važnost održivog gospodarenja vodnim resursima u proizvodnji hrane posljednjih godina dobiva veliki značaj. Klimatske promjene i prirodne nepogode kao što su suše i poplave uvelike utječu na količinu dostupnih kvalitetnih vodnih resursa i na proizvodnju hrane. Primjenom hidrotehničkih mjera u poljoprivredi (odvodnja i navodnjavanje) moguće je osigurati adekvatnu poljoprivrednu proizvodnju kroz efikasnije korištenje vodnih resursa. Razvoj zaštitnih mjera od štetnog djelovanja vode je od velikog značaja za poljoprivredu u Kontinentalnoj Hrvatskoj. Efikasno gospodarenje vodama i pravilna primjena agrokemikalija preduvjeti su za ostvarenje održive i okolišno prihvatljive poljoprivrede.

Mogući razvoj bez provedbe Strategije

Bez provedbe Strategije razvitka riječnog prometa RH ne bi došlo do negativnog utjecaja na tlo koji se očituju u izgradnji infrastrukturalnih objekata: pristaništa, brodogradilišta, prometnica, skloništa te terminala za opasne tvari i specijaliziranih namjenskih terminala. Izgradnjom novih objekata doći će do trajne i privremene prenamjene tla i gubitka poljoprivrednih resursa na tom području. Izgradnja terminala za opasne tvari mogla bi imati negativan utjecaj ako dođe do emisije tekućih tvari u okolno tlo uslijed nepažljivog rukovanja tvarima ili akcidenata. Što se tiče poljoprivrede, provedba Strategije razvitka riječnog prometa RH omogućit će daljnji razvoj bitnih regulirajućih mjera i smjernica za korištenje voda, ispuštanje voda i onečišćujućih tvari. Izgradnjom višenamjenskog kanala Dunav-Sava omogućit će se efikasnije gospodarenje vodnim resursima u poljoprivredi. Izgradnja novih melioracijskih sustava i sustava podzemne odvodnje omogućit će održavanje stabilne poljoprivredne proizvodnje i povećanje kapaciteta za novu proizvodnju. Također, jedan od ciljeva ove Strategije je i povezivanje luka s gospodarsko-poduzetničkim zonama što bi moglo povećati izvoz poljoprivrednih proizvoda i povećanje konkurentnosti.

3.2 Geologija i hidrogeologija

3.2.1 Geologija

Područje promatranja nalazi se u Panonskom dijelu Hrvatske koji obuhvaća najstarije i najmlađe naslage na hrvatskome kopnu. Panonska zavala nastala je tektonskim ulegnućem u tercijaru, koje je ispunjavalo Panonsko more u diluviju. Rijeka Kupa koja je pritoka rijeke Save čini granicu između Panonskoga bazena i Dinarida, a proteže se uz rijeku Kupu od Vivodine do Karlovca pa južno-jugoistočno prema Cetingradu i dalje dolinom Korane do granice s Bosnom i Hercegovinom. Porječja kontinentalnih rijeka Dunavskog sliva protežu se na nadmorskim visinama od 80-135 m.n.v. Uglavnom su izgrađena od klastičnih sedimentnih stijena (neogenske i kvartarne naslage) različitog granulometrijskog sastava i različitog stupnja konsolidacije. S druge strane, panonske gore (Požeška gora, Dilj, Papuk, Psunj, Krndija, Moslavačka gora, Bilogora, Medvednica i Kalnik) izgrađene su od starijih naslaga i stijena raspona od prekambrija do neogena - kristaliničnih škriljevaca i eruptivnih stijena paleozojske i mezozojske starosti. Zrinska gora s Petrovom gorom na rubnom južnom dijelu panonske regije također pripada starim stijenama koje izgrađuju paleozojski, mezozojski i tercijarni klastiti. U jugozapadnom dijelu Zrinske gore javljaju se magmatiti i metamorfiti.

Područje promatranih rijeka kontinentalne Hrvatske (Sava, Drava, Dunav) čine kenozojske naslage, pri čemu su najrasprostranjenije kvartarne (pleistocen, holocen), a nešto manje neogenske (miocen, pliocen) naslage (Slika 3.2 1.).

Miocen (donji neogen) čine vapnenci, klastiti, pjeskoviti lapori s proslojcima vapnenaca, homogeni čvrsti lapori, glinoviti lapori, pješčenjaci i konglomerati. Na području Osijeka i okolice istražnim bušenjem utvrđene su Croatica naslage, tzv. „bijeli lapori“ koji postepeno prelaze u svijetlosive lapore ispunjene kalcitnim žilama. Sjevernije od Osijeka navedene naslage prelaze u zelenkastosive, fino pjeskovite i slabo zaglinjene lapore koji se izmjenjuju sa slabovezanim pješčenjacima i sitnorznatim konglomeratima. Miocenske naslage nalazimo i u porječju rijeke Une.

Slika 3-3. Litostratigrafske jedinice na području obuhvata (Izradio: Oikon d.o.o.) (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Pliocenske naslage (gornji neogen) slijede kontinuirano na miocenske naslage, a čini ga heterogeni kompleks građen od pješčenjaka, pjeskovito-glinovitih lapora, gline i pijeska. Pješčenjaci su sastavljeni od zrna karbonata ili kvarca, feldspata te listića muskovita i biotita. Na heterogeni donji pliocen naliježe srednji i gornji pliocen koji je pretežno pješčani, pri čemu najmlađe naslage imaju intenzivnu vertikalnu i horizontalnu izmjenu pijesaka, pjeskovitih glina i slabo plastičnih glina, a kontinuirane su i pojave šljunka.  

Najzastupljenije kvartarne naslage građene su od pijeska, glinovitog silta, gline i šljunka. Pri tome se razlikuju i facijesi barsko-kopnenog, kopnenog i jezersko-barskog lesa. Najmlađe naslage na površini (holocen) čine naplavne sekvence građene od silta, pijeska, siltoznih pijesaka, gline, glinovitih pijesaka te mulja i organogeno-barskih taloga. Iste naslage nalazimo i u sedimentima korita (s povećanim udjelom pijeska).

Pleistocenske naslage rijetko nalazimo na površini, uglavnom su prekrivene mlađim, uglavnom naplavinskim talozima holocena. Pleistocen čine terigeni talozi, koji se sastoje uglavnom od pijesaka, silta i glina, rjeđe sitnog šljunka. Krupniji pijesak i sitniji šljunak uglavnom se nalazi u najvišem dijelu pleistocena (najmlađem) gdje je fluvijalna aktivnost bila najveća, pri čemu je sastav poprilično ujednačen s prevladavanjem kvarca (70-80 %).

Na području Drave, manje Save i Dunava, izražene su mrtvaja građenih od gline, pijesaka, organogenog mulja i treseta. Paleomrtvaje i mrtvaje (am) su morfološki gledano zaostali oblik fluvijalnog prostora koji predstavljaju napušteno korito nekog linijskog toka te često prelaze u tipične recentne bare. Građene su od silta, gline, pijeska, organogenog mulja i treseta. Facijes recentnih bara javlja se u formi manjih i vrlo rijetko nešto većih zatvorenih prostora s taloženjem mulja, gline, pjeskovitog silta i silta. U prisutstvu stajaće vode koje je često jako obrasla i pretvorena u močvarišta ili šumske močvare nastaju organogeno-barske tvorevine (ob i b) građene od organogeno glinovito-pjeskovitog silta. Uz recentne tokove nalaze se i ostaci paleoterasa (pretežno uz Dravu i Dunav). Uglavnom su građene od glinovitih pijesaka, siltova i organogenih glina. Smatra se da talozi izdvojenih paleoterasa pripadaju zadnjem glacijalnu pleistocena- virmu. Dio paleoterasa su često i barski lesovi (lb), odnosno močvarni lesovi (lb), građeni od pjeskovitog silta, gline i organogene gline. Jezersko-barski les (ljb i jb) predstavlja nešto dublji, akvatični talog s bržim akumulacijskim procesom i naglašenom izmjenom pjeskovitog silta s glinovito-željezovitim siltom. Većina ovih naslaga nalazi se u području Dravske depresije. Između barskog i akvatičnog lesa nalazi se barsko-kopneni les (lbk) kojeg čini izmjena navedenih naslaga. Kopneni les (l) čine siltne naslage s primjesama pjeskovite i glinovite komponente čija debljina ovisi o klimatskim i morfološkim osobitostima prostora, pa je tako na Vukovarskom platou debljina oko 20 metara, kao i u dolini Save te okolici Đakova, dok je na području Erdutskog brda i do 50 metara. Litološki je to jednoličan sediment predstavljen siltoznim glinama smeđe boje. Deluvijalne naslage (d) nastale su kao posljedica ispiranja naslaga kopnenog lesa akumuliranog u dodirnoj zoni sa akvatičnim članovima lesa. Aktivnost i ispiranje ovise o nagibu terena, čvrstoći spiranog materijala i energetskom stupnju sezonskih tokova na padni brda.  Naplavne sekvence (ap) Dunava i Drave prekrivaju cijelu površinu aluvijalne zaravni u debljini 5-8 metara. Na njih su uglavnom nataložene mlađe naplavine: pijesci, glinoviti pijesci, pjeskoviti siltovi, barski talozi a među mlađim naslagama gline, mulja, organogeno-barski talozi i silt. Terase Drave (t1 i t2) također su građene od mulja, silta, gline, pijesaka i organogeno-barskih taloga. Glavni sastojak naslaga je kvarc, zatim feldspati i karbonati. Terase Save (terasa 1., 2. i 3.) uglavnom su nastale pomicanjem riječnog korita i građene su od šljunka, pijeska i gline, a njihova zastupljenost ovisi o energiji toka vode. Uz lijevu i desnu obalu Save nalaze se sedimenti korita (ap) s dominacijom pijeska, siltova i zaglinjenih pijesaka. Sedimenti korita, ade i plaže (a) dijelovi su profila riječnog korita i građene su uglavnom od pijeska i silta. Ada obično dolazi kao otočni oblik u meandrima rijeka, dok je plaža oblik obalne zone rijeke. Veličina i oblik ovise o energetskom stanju linijskog toka, a tokom visokog vodostaju ovi su oblici potpuno prekriveni ili čak bivaju razoreni.

3.2.2 Hidrogeologija

Cijelim panonskim područjem Hrvatske dominiraju aluvijalni vodonosnici međuzrnske poroznosti koji su formirani unutar sedimentacijskih bazena između rijeka Drave i Save. Između njih se prostiru brdski i brežuljkasti predjeli također uglavnom izgrađeni od naslaga međuzrnske poroznosti, a karbonatne vodonosne stijene pukotinske poroznosti nalaze se samo u najvišim dijelovima gorskih područja.

Aluvijalni vodonosnici u dravskom i savskom bazenu bogati su vodom i predstavljaju glavni vodoopskrbni resurs velikog dijela Hrvatske. Usprkos znatnih razlika između vodonosnika dravskog i savskog bazena, osobito s obzirom na njihovo lateralno i vertikalno prostiranje, oni imaju niz sličnih značajki:

•generalno produbljenje vodonosnika od zapada prema istoku, uglavnom ravnomjerno duž pridravske ravnice, a isprekidano s više lokalnih izdignutih struktura u kvartarnim naslagama prisavske ravnice,

•promjenu litološkog sastava vodonosnika od zapada prema istoku u smislu povećanja udjela sitnozrnate komponente i, sukladno tome, smanjenje izdašnosti vodonosnika,

•najveće vrijednosti prosječne hidrauličke vodljivosti u vršnim dijelovima sedimentacijskog bazena i njihovo postupno smanjenje od zapada prema istoku, u skladu s litološkim sastavom,

•povećanje debline krovinskih naslaga od zapada prema istoku te u lateralnom smjeru i odgovarajuća promjena načina prihranjivanja vodonosnika,

•česta pojava arteških i subarteških voda u istočnim dijelovima savske i dravske ravnice,

•povišen sadržaj željeza, mangana i drugih pratećih elemenata kod dubljih vodonosnika u istočnim dijelovima savske i dravske ravnice,

•vrlo spori podzemni tokovi i spora izmjena vode, zbog čega veća onečišćenja mogu imati dugotrajne posljedice.

Na krajnjem zapadu, gdje nema krovinskih naslaga ili su one vrlo tanke, postoji otvoreni tip vodonosnika, zbog čega se prirodno napajanje odvija infiltracijom padalina neposredno u vodonosnik, a procjenjuje se i na više od 30 % prosječnih godišnjih padalina. Idući prema istoku, aluvijalni vodonosnici i u pridravskoj i u prisavskoj ravnici su poluzatvorenog do zatvorenog tipa, budući da se debljina krovinskih naslaga povećava do znatnih debljina. Napajanje vodonosnika odvija se infiltracijom padalina kroz ove naslage. Prirodno napajanje vodonosnika u takvim uvjetima procjenjuje se na 10-20 % prosječnih godišnjih padalina.

Kod malih debljina krovinskih naslaga riječno korito je urezano u najplići vodonosnik zbog čega postoji izravan kontakt riječne i podzemne vode, tako da rijeka podzemlje ili napaja ili ga drenira. Na području pridravske ravnice prevladava otjecanje podzemne vode u Dravu, koje je još više izraženo izgradnjom drenažnih kanala. Napajanje iz površinskih tokova vezano je samo za područja akumulacijskih jezera na Dravi te u inundacijskom području Drave i Dunava i to za vrijeme visokih vodostaja. Na krajnjem zapadnom dijelu prisavske ravnice, aluvijalni vodonosnik se napaja infiltracijom iz rijeke Save, koja je još više potaknuta intenzivnim crpljenjima podzemne vode na zagrebačkim crpilištima. Istočno od Črnkovca podzemna voda otječe dijelom u Savu, a dijelom u Odru, koja nastaje na mjestu istjecanja podzemne vode na površinu, naročito tijekom visokih voda. Slična situacija zbiva se i u prisavskom dijelu istočne Slavonije. Zbog male debljine krovinskih naslaga korito Save se nalazi u najplićem vodonosniku zbog čega kod visokih vodostaja dolazi do površinskog prelijevanje podzemne vode. Tako nastaju brojna jezerca i kanali koji formiraju Beravu i u njenom nastavku Bosut.

U uvjetima kada postoji napajanje iz površinskog toka vrlo je teško procijeniti napajanje vodonosnika infiltracijom padalina kroz krovinske naslage, jer je maskirano utjecajem rijeke koji je obično slabo poznat, budući da ne postoji dovoljno gusta opažačka mreža na samom kontaktu.

Procjena obnovljivih zaliha podzemne vode vršena je više puta i dobiveni su različiti rezultati. Prema analizi rađenoj za potrebe ovoga plana, prosječne obnovljive zalihe podzemne vode u panonskom području procijenjene su na 3.257 × 106 m ³ /god (Plan upravljanja vodnim područjima – Dodatak I. Analiza značajki Vodnog područja rijeke Dunav).

3.2.3 Seizmika

Promatrano područje Panonske nizine, posebice okolica rijeka, pripada tektonski slabije aktivnom području u odnosu na ostatak Hrvatske. Tektonski aktivniji predio je područje od granice s BiH južno od Nove gradiške, preko Požege, Našica i dalje prema sjeveru do granice s Mađarskom. Seizmička aktivnost je usko povezana sa strukturno-tektonskim odnosima i kretanjima pojedinih tektonskih cjelina na području gora koje okružuju Požešku zavalu. Navedena područja (horstovi) svojim strukturno-tektonskim odnosima ukazuju na moguće zone seizmičke aktivnosti. Najjače područje pojačane seizmičke aktivnosti na području Požege je područje Dilj gore za koje je vezan i najveći broj potresa kao i najjači potresi koji su se dogodili na ovome prostoru. U Požegi i u široj okolici, uključujući tu obronke Papuka, Psunja i Požeške gore ima više epicentara potresa koji ne formiraju izrazitije epicentralno područje. Jačina tih potresa ne prelazi iznose magnituda od 3,5. Prema maksimalnom intenzitetu potresa, na ovom prostoru mogu se očekivati potresi 6º MCS ljestvice.

Karta potresnih područja za povratno razdoblje od 95 godina, iskazana u obliku horizontalnog vršnog ubrzanja tla, a izražena u jedinicama gravitacijskog ubrzanja g = 9,81 m/s ² prikazana je na slici Slika 3.2 2. Sukladno prikazanoj karti područje zahvata smješteno je na prostoru gdje se horizontalno vršno ubrzanje tla kreće u vrijednosti od 0,06 - 0,10 g s najvećim intenzitetom na već spomenutim gorama oko požeške kotline i na području grada Koprivnice.

Karta potresnih područja za povratno razdoblje od 475 godina, također je iskazana u obliku horizontalnog vršnog ubrzanja tla i izražena u jedinicama gravitacijskog ubrzanja g = 9,81 m/s ² . Sukladno karti potresnog područja za povratno razdoblje od 475 godina (Slika 3.2 3.) područje zahvata smješteno je na prostoru gdje se horizontalno vršno ubrzanje tla kreće u vrijednosti od 0,10 - 0,22 g. Najviše je izražena na području požeške zavale, odnosno gora koje je okružuju, te na području grada Koprivnice.

Slika 3-4. Karta potresnih područja za povratno razdoblje od 95 godina (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

(Izvor: PMF, Karta potresnih područja Republike Hrvatske za povratno razdoblje od 95 godina, 2011.)

Slika 3-5. Karta potresnih područja za povratno razdoblje od 475 godina ( v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

(Izvor: PMF, Karta potresnih područja Republike Hrvatske za povratno razdoblje od 475 godina, 2011.)

Procjena na temelju povratnih razdoblja omogućuje planiranje broja potresa koji se mogu očekivati na nekom području, ali ne i planiranje točne lokacije i vremena događanja sljedećeg potresa. Treba napomenuti i da su efekti potresa različiti u različitim geološkim sredinama. U čvrstim stijenama potresni valovi šire se ravnomjerno, a efekti na površini su manji, dok se u nevezanim tlima intenzitet potresa može povećati za 2-3 stupnja MCS (Mercalli-Cancani-Siebergove) skale u odnosu na konsolidirane geološke podloge. Sam reljef također može različito utjecati na intenzitet seizmičnosti: razvijeni reljef sa strmim padinama, dobra uslojenost naslaga, deblji rastresiti pokrivač, površinski rastrošena stijena, područje klizišta, sipara, složeni rasjedi, navlačenja, ili intenzivno boranje terena mogu povećati seizmičnost terena. Najveća ugroženost karakterizira područja urbanih cjelina na promatranom području zbog veće gustoće naseljenosti, gdje se mogu očekivati najteže posljedice i ugrožavanje stanovništva te njihove pokretne i nepokretne imovine.

3.3 Šume i šumarstvo

Postojeće stanje

Šume i šumska zemljišta predstavljaju jedno od najvećih prirodnih bogatstava od nacionalne važnosti za Republiku Hrvatsku i kao takve su zaštićene Zakonom o šumama (NN 68/18, 115/18, 98/19). Sve šume i šumska zemljišta objedinjene su u Šumskogospodarsko područje RH čineći tako jednu funkcionalnu cjelinu koja se utvrđuje radi osiguranja jedinstvenog, trajnog i održivog gospodarenja. Održivo gospodarenje temelji se na očuvanju prirodne strukture i raznolikosti šuma uz trajno povećanje stabilnosti i kakvoće gospodarskih i općekorisnih funkcija šuma. „Neodrživi način korištenja šuma, u smislu neplanske i prekomjerne eksploatacije, prekogranično onečišćenje zraka, nepovoljni klimatski uvjeti (dulja sušna razdoblja i poplave) kao i ljudske aktivnosti i požari nepovoljno utječu na zdravstveno stanje i vitalnost šuma“ (Izvor: Izvješće o stanju okoliša 2013.-2016.).

U Hrvatskoj se šumama gospodari prema načelima potrajnog gospodarenja, što znači da je sječa šume uvijek manja od njenog prirasta. Prema podacima iz posljednje Šumskogospodarske osnove područja RH (dalje u tekstu: Osnove područja) tečajni godišnji volumni prirast na razini šumskogospodarskog područja iznosi oko 10,1 milijuna m ³ , što je 5,87 m ³ /ha. Postotak godišnjeg volumnog prirasta drvne zalihe iznosi 2,42 %. Sječa na godišnjoj razini varira između 70 i 75 % prosječnog godišnjeg prirasta. Pri tome treba naglasiti da se u sječu ubrajaju i štete nastale uslijed prirodnih nepogoda (suša, požari, snjegolomi, vjetrolomi), prirodnih štetnika (kukci, gljive, nematode) i infrastrukturnih radova. Načelo potrajnosti vidljivo je i u činjenici da je trenutno oko 75 % šuma pod FSC certifikatom čime je osiguran zdrav i stabilan šumski ekosustav te sirovina za drvnu industriju i energetski sektor.

Ukupna drva zaliha na šumskogospodarskom području iznosi oko 418,6 milijuna m ³ , od čega najveći udio ima obična bukva (37,2 %), a slijede ju hrast lužnjak sa 11,5 %, hrast kitnjak sa 9,4 % i obični grab sa 8,4 % ukupnog volumena. Obična jela sudjeluje sa 7,9 % ukupnog volumena, poljski jasen sa 3,2 %, smreka sa 2,3 %, a ostale vrste drveća sudjeluju u ukupnoj drvnoj zalihi sa oko 1 % ili manje od 1%.

Površinski, šume i šumsko zemljište zauzimaju 2.759.039 ha, što je oko 49 % teritorija Hrvatske. Od toga, 76 % je u vlasništvu Republike Hrvatske, a 24 % u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o. gospodari sa 97 % ukupne površine šuma i šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, a preostalih 3 % koriste tijela državne uprave ili pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska. U odnosu na prethodno razdoblje (2.730.776 ha), vidljiv je pozitivan trend što se može pripisati kontinuiranom prijelazu degradiranih sastojina u više uzgojne oblike kao posljedica gospodarenja.

Prema Zakonu o šumama, šumsko zemljište se dijeli na obraslo, neobraslo (proizvodno i neproizvodno) te neplodno. Udio obraslog šumskog zemljišta iznosi 90 % ukupne površine šuma i šumskog zemljišta. Neobraslo proizvodno zemljište (šumske prosjeke i čistine) zauzima 7 %, a neobraslo neproizvodno zemljište (ceste, infrastrukturni koridori i sl.) 1 % ukupne površine šuma i šumskog zemljišta u RH. Udio neplodnog zemljišta (ljuti krš i kamenjari) je 2 %.

Nadalje, šume prema namjeni mogu biti gospodarske, zaštitne i šume s posebnom namjenom. Gospodarske se šume, uz očuvanje i unapređenje njihovih općekorisnih funkcija, koriste za dobivanje drvnih proizvoda i drugih neproizvodnih sirovina te za ogrjev, a prema podacima iz posljednje Osnove područja zauzimaju 52 % površine šuma i šumskog zemljišta. Zaštitnih šuma je oko 30 %, a one u prvom redu služe za zaštitu zemljišta, voda, naselja, objekata i druge imovine. Šume i šumsko zemljište posebne namjene zauzimaju oko 18 %. U odnosu na prethodno desetgodišnje razdoblje, značajno je povećan  udio zaštitnih šuma (za 27 %) i šuma posebne namjene (za 7 %).

Prema Pravilniku o uređivanju šuma (NN 97/18, 101/18), šumskim sastojinama se gospodari na tri načina: jednodobno (stabla glavne vrste drveća su podjednake starosti, a gospodarenje je sastojinsko), raznodobno (skupine stabala različitih dobi i razvojnih stadija, gdje su stabla unutar skupina podjednake dobi i razvojnog stadija, a gospodarenje je skupinasto) i preborno (sastojine jele s ostalim vrstama drveća, gdje su stabla različitih visina i prsnih promjera, a gospodarenje je stablimično ili grupimično). Jednodobnih je sastojina 49 %, a prebornih 51 %, što ukazuje na povoljnu raznolikost šuma.

Šuma ispunjava mnoge gospodarske, ekološke i društvene funkcije. Promatrajući gospodarsku, osim izravnog korištenja drvnih proizvoda, šuma i šumarstvo je temelj razvoja i drugih gospodarskih sektora i grana kao što su turizam, energetika, lovstvo, farmaceutika i drvno-prerađivačka industrija. Uz svoju vrijednu gospodarsku funkciju, šuma ispunjava i cijeli niz ekoloških i društvenih funkcija koje su mnogostruko vrjednije. Od ekoloških funkcija najznačajnije su: zaštita tla od erozije vodom i vjetrom, pročišćavanje voda procjeđivanjem kroz šumsko tlo, povoljni utjecaj na klimu i poljodjelsku djelatnost, pročišćavanje onečišćenoga zraka, očuvanje biološke raznolikosti genofonda, vrsta, ekosustava i krajobraza, ublažavanje učinka stakleničkih plinova vezivanjem ugljika te obogaćivanje okoliša kisikom i dr. Društvene funkcije šuma povoljno utječu na zdravlje i kvalitetu života ljudi s obzirom na to da predstavljaju mjesto za odmor i rekreaciju.

Postojeći problemi

Na zdravstveno stanje i kvalitetu cjelokupnog šumskog ekosustava utječe čitav niz biotskih (štetnici, biljne bolesti) i abiotskih (klima, kvaliteta zraka, požari) čimbenika. Sustavni monitoring zdravstvenog stanja šuma u Europi provodi se od 1985. godine u okviru UN‐ove Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka, putem Međunarodnog programa za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume (ICP Forests). Republika Hrvatska sudjeluje u programu od 1987. godine, a motrenje se obavlja od 2010. godine prema Pravilniku o načinu motrenja oštećenosti šumskih ekosustava (NN 54/19).

Hrvatski šumarski institut u suradnji s Ministarstvom nadležnim za poljoprivredu provodi Izvještajno‐prognozne poslove u šumarstvu (IPP). Ta izvješća donose analizu pojave štetnih čimbenika u šumama Hrvatske i informacije o mjerama zaštite poduzetima tijekom godine, kao i prognozu pojave najznačajnijih šumskih štetnika za iduću godinu. Prema IPP izvješću za 2018./19. godinu, s jedne je strane smanjena defolijacija uslijed smanjenja koncentracija zakiseljavajućih tvari u oborinama, no s druge strane uočen je porast trenda oštećenja drvne mase uslijed sve većih klimatskih oscilacija. U prvom redu to se odnosi na izostanak oborina u vegetacijskom razdoblju, kao i sve češće klimatske ekstreme i vremenske nepogode (vjetrolomi, vjetroizvale, ledolomi, snjegolomi). Količina šteta od sušenja šuma uslijed uzajamnog djelovanja biotskih i abiotskih čimbenika ukazuju na pogoršanje zdravstvenog stanja. Najugroženija vrsta trenutno je poljski jasen (72 %), a slijedi ga obična jela (64 %) i crni bor (63 %).

U svjetlu te činjenice, nužno je osvrnuti se na kompleksnu problematiku sušenja poljskog jasena, te utjecaj vodnog režima na zdravstveno stanje vrsta poplavnih nizinskih šuma Hrvatske, na koje razvitak riječnog prometa može imati utjecaj.

Mehanizmi koji dovode do odumiranja poljskog (i običnog jasena) još nisu u potpunosti razjašnjeni, no jedan od ključnih biotičkih čimbenika je gljivični patogen Hymenoscyphus fraxineus koji je prvi puta kod nas opisan tek 2009. godine na običnom jasenu, od kada se vrlo brzo proširio na čitav areal običnog i poljskog jasena u Hrvatskoj. Gljiva napada stabla svih dobnih razreda, a otežano je i prirodno pomlađivanje kao i rasadničarska proizvodnja zdravih sadnica za pomlađivanje. Štete su veće na mlađim stablima, dok starija stabla pokazuju određenu otpornost, no ako ih bolest oslabi postaju osjetljiva na napad sekundarnih štetnika koji opet dovode do njegova odumiranja. Također, treba spomenuti i jasenovu pipu koja je defolijator i spada među najopasnije štetnike jasena, a njezino suzbijanje predstavlja problem zbog strogih kriterija za primjenu pesticida u šumarstvu. Zabrinjavajuća je činjenica da se značajna osutost poljskog jasena od 2015. godine nije spuštala ispod 60 %, a 2018. godine iznosila je 66,7 %. U konačnici, 36.000 m ³ drvne mase jasena je oštećeno 2018. godine kao posljedica uzajamnog djelovanja biotskih i abiotskih čimbenika. Intenzitet sušenja do 100 % bilježi se u gospodarskim jedinicama Lonja i Sunja.

Općenito, ukupno je oštećeno preko 500.000 m ³ drvne mase listača i četinjača, što je najveći iznos u zadnjih pet godina. Od toga najviše štete (iznad 100.000 m ³ ) bilježe UŠP Vinkovci i Nova Gradiška .

Od štetnika na hrastu lužnjaku valja spomenuti mrazovce (Erannis defolaria, Operophtera brumata), zlatokraja (Euproctys chrissorhoea), gubara (Lymantria dispar) te hrastovu mrežastu stjenicu (Corythuca arcuata). U zadnjih nekoliko godina izražen je napad mrazovaca. Njegove gradacije traju kratko ali su učestale, zbog čega u slučaju uzastopnih napada može doći do značajnog fiziološkog slabljenja stabala. 2018. godine zabilježen je intenzitet napada od 40-60 % na  površini od oko 10.300 ha, što je najveći intenzitet u proteklih pet godina. Gubar (Lymantria dispar), iako poznat kao najveći štetnik hrastovih nizinskih šuma, trenutno je u fazi latence (mirovanja). Progradacije gubara javljaju se u prosjeku svakih 10 godina, a povećanje gustoće populacije svakih 5 godina. Zadnja kulminacija dogodila se 2013. i 2014., nakon čega je uslijedila faza latence. U idućim godinama može se očekivati povećanje gustoće populacije, te je u skladu s tim potrebno pravovremeno reagirati.

U konačnici, osnovni problem ranih defolijatora je taj što se njihove gusjenice hrane lisnim pupovima i mladim lišćem što katkada može dovesti do potpunog golobrsta, a dugoročno do fiziološkog slabljenja, smanjenja prirasta i uroda sjemena.

Hrastova mrežasta stjenica se, od 2013. godine kada je prvi puta registrirana u Hrvatskoj, vrlo brzo raširila i postala invazivnim štetnikom. Hrani se lisnim sokovima, zbog čega ono gubi boju, suši se i na koncu prerano otpada. Šteta se ogleda u smanjenju prirasta zbog smanjenog intenziteta fotosinteze, ali i u povećanju fiziološke osjetljivosti na napad drugih štetnika i bolesti. Tijekom 2018. godine napad hrastove mrežaste stjenice zabilježen je na preko 140.000 ha kontinentalnih šuma, što je u odnosu na 2016., povećanje od gotovo 50 %.

Od biljnih bolesti treba spomenuti hrastovu pepelnicu (Microsphaera alphitoides) kao najčešću bolest u hrastovim šumama. U zadnjih nekoliko godina površine napadnute ovom bolesti kreću se od 8 do 9.000 ha.

Još jedan važan problem koji se nameće je napuštanje poljoprivredne proizvodnje ponajviše zbog depopulacije ruralnih krajeva, što vodi ka širenju šumske vegetacije. U prvom to se odnosi na pionirske vrsta drveća ali i invazivne vrste poput čivitnjače (Amorpha fruticosa) i bagrema (Robinia pseudoacacia) koje u kratkom vremenskom razdoblju mogu značajno izmijeniti strukturu vegetacije nekog kraja. Osobiti problem nizinskih poplavnih šuma je čivitnjača, čijem širenju poplave izrazito pogoduju. Amorfa predstavlja velik izazov u gospodarenju šumama, budući da otežava pošumljavanje, a njeno suzbijanje iziskuje velike napore.

Hidrološke prilike nizinskih šumskih ekosustava ovisne su uglavnom o mikroreljefu i vodostaju rijeka. Voda je ovdje prisutna u obliku oborinske, podzemne i poplavne vode. Poplavne i podzemne vode u ovisnosti o mikroreljefu djeluju na pojavu i razvitak nizinskih šumskih ekosustava, ali isto tako mogu imati i značajan negativan utjecaj na šume i šumarstvo u slučaju poremećenog vodnog režima. Razina podzemne vode ovisi i o vodostaju, a nagle i trajne promjene razine podzemne vode smatraju se jednim od nepovoljnih čimbenika koji utječu na propadanje i odumiranje nizinskih šuma, prvenstveno vrijednih kompleksa šuma hrasta lužnjaka. Pri tome su najviše ugrožene srednjedobne i starije sastojine čiji je korijenov sustav razvijen u uvjetima razina podzemne vode koji više ne postoje, a zbog svoje starosti ta stabla se nisu u stanju prilagoditi novonastalim uvjetima, tj. više ne posjeduju sposobnost rasta korijenja.

Promjene vodnog režima izravno su uvjetovane hidrotehničkim zahvatima kojima se remeti prirodno kolebanje podzemnih voda i sezonska dinamika poplava. Zahvati koji mijenjaju prirodne tokove vodotoka, izgradnja plovnih kanala, produbljivanje korita rijeke, gradnja nasipa i sl. izravno utječu na vodni režim. Isto tako, izgradnja raznih linijskih infrastrukturnih zahvata koji se čak i ne moraju nalaziti u blizini šumskog područja, ali s obzirom na male promjene u nadmorskim visinama tla mogu također imati utjecaj na šume šireg područja. Uslijed promijenjenog vodnog režima, dolazi do zamočvarivanja ili isušivanja staništa, a posljedice nastupe prije ili kasnije, ovisno o stanišnim uvjetima.

Prema Karti staništa iz 2004. godine površina poplavnih šuma u kategorijama: E.1.1./E.1.2. poplavne šume vrba/poplavne šume topola, E.2.1. poplavne šume crne johe i poljskog jasena i E.2.2. poplavne šume hrasta lužnjaka iznosi 178.111 ha, od čega najveću površinu (110.370 ha) zauzimaju šuma hrasta lužnjaka. Slika 3.3-1. prikazuje prostorni raspored poplavnih šuma u odnosu na plovne putove.

Slika 3-6. Prostorni raspored poplavnih šuma prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa, u odnosu na plovne putove (uključujući planirani višenamjenski kanal Dunav-Sava) (Izvor: HAOP; Karta staništa RH) (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Mogući razvoj bez provedbe Strategije

Neprovedbom ove Strategije stanje šuma nizinskog područja ostalo bi nepromijenjeno. Ne bi došlo do novih promjena u vodnom režimu koje bi dovele do promjena u stanišnim uvjetima i posljedično do narušavanja zdravstvenog stanja i stabilnosti šuma. Šumama bi se nastavilo gospodariti u skladu sa šumsko-gospodarskim planovima čije su osnovne smjernice očuvanje šuma kao vrijednog prirodnog resursa, ne samo zbog komercijalne vrijednosti primarnih i sekundarnih šumskih proizvoda, već i radi očuvanja i unapređenja općekorisnih funkcija šuma. Ipak, provedba određenih mjera s ciljem postizanja ekološke održivosti imala bi pozitivan utjecaj na šumske ekosustave, u vidu smanjenja onečišćenja voda i okolnog šumskog tla.

3.4 Divljač i lovstvo

Postojeće stanje

Prema Zakonu o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20), divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Lovstvo je djelatnost koja obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. U širem smislu lovstvo je gospodarska, znanstvena, obrazovna, turistička, športska i rekreativna sastavnica niza djelatnosti. Lov divljači obuhvaća traženje, dočekivanje, motrenje radi odstrela ili hvatanja divljači, vabljenje, praćenje, odstrel ili hvatanje divljači, skupljanje uginule divljači i njezinih dijelova (rogovlja, koža i dr.) i skupljanje jaja pernate divljači. Lov divljači u lovištu obavlja se u skladu s lovnogospodarskom osnovom ili programom uzgoja divljači, a na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta u skladu s programom zaštite divljači i namjenom tih površina, sukladno odredbama Zakona o lovstvu, poštujući lovačku etiku i običaje.

Teritorij Republike Hrvatske podijeljen je na lovišta. Lovište se ustanovljuje prema vrsti divljači koja prirodno obitava ili se uzgaja na površinama zemljišta, prema broju divljači koja se prema mogućnostima staništa može uzgajati na tim površinama i namjeni lovišta. Prema Zakonu o lovstvu, lovišta mogu biti državna, privatna i zajednička, a osim navedenih postoje i površine na kojima je zabranjeno ustanovljavanje lovišta. U Republici Hrvatskoj u vrijeme izrade ove studije postoji 1090 ustanovljenih lovišta, a prema podacima središnje lovne evidencije koju vodi Ministarstvo poljoprivrede, Uprava šumarstva, lovstva i drvne industrije imamo 1087 aktivnih lovišta. Lovištima gospodare ovlaštenici prava lova temeljem važećih ugovora o zakupu ili koncesiji te na temelju važećih lovnogospodarskih planova.

Strategija razvoja riječnog prometa u Republici Hrvatskoj za razdoblje od deset godina sagledava plovne putove te valja istaknuti da se samo manji broj lovišta nalazi u području rijeka sa plovnim putovima. Upravo takva lovišta spadaju u lovišta koja imaju bogate fondove divljači i dobre stanišne prilike za uzgoj, zaštitu i lov divljači.

U nastavku su prikazani podaci o broju lovišta koja se nalaze uz rijeke koje čine III. i više kategorije plovnih putova u RH a na koje bi razvoj Strategije mogao imati utjecaj.

Tablica 3-4. Broj lovišta koja se nalaze u porječjima rijeka plovnih putova kategorije III i više

Postojeći problemi

Razvoj riječnog prometa, modernizacija luka, otvaranje novih plovnih putova mogu uzrokovati promjene u okolišu koje mogu rezultirati gubitkom lovnoproduktivnih površina, bioraznolikosti, organske tvari, izvora nutrijenata, a često i nepovratnom štetom koja može negativno utjecati na divljač i lovno gospodarenje kao i na lovni turizam. Prvenstveno se misli na lov pataka koji lovoovlaštenici nerijetko nude stranim lovcima te na taj način ostvaruju dodatni prihod.

Uklanjanje površinskog pokrova, prvenstveno šumskog može također negativno utjecati na smanjenje lovnoproduktivnih površina i narušavanje boniteta za pojedine vrste divljači. Korištenje mehanizacije prilikom radova uzrokuje povećanu količinu buke koja u konačnici negativno utječe na divljač jer će divljač takva područja napuštati i neće ih više koristiti u svojim dnevnim i sezonskim migracijama te kao staništa za život i razmnožavanje. Zakon o lovstvu propisuje da je zabranjeno loviti i uznemiravati ženku dlakave divljači kad je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad te je zabranjeno loviti i uznemiravati pernatu divljač tijekom podizanja mladunčadi ili različitih stadija razmnožavanja.

Povećanjem riječnog prometa doći će do uznemiravanja lovnih vrsta pataka te je za očekivati da će se broj pataka u odnosu na prijašnje stanje smanjiti.

Mogući razvoj bez provedbe Strategije

Bez provedbe Strategije ne bi došlo do negativnog utjecaja na divljač i lovstvo, ne bi došlo do novih gubitaka lovnoproduktivnih površina, smanjenja životnog prostora pojedinih jedinki divljači. Također ne bi došlo do trajnog uznemiravanja divljači zbog buke i korištenja mehanizacije a u konačnici i brodova. Provedbom Strategije bit će potrebno umanjiti negativne utjecaje na divljač i lovstvo tijekom izrade određenih zahvata (postupcima procjene utjecaja zahvata na okoliš i sl.).

3.5 Klima i klimatske promjene

3.5.1 Klimatska obilježja

Klima općenito i klasifikacije

Klima je po definiciji kolektivno stanje atmosfere nad nekim područjem tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Standardni, međunarodno dogovoreni klimatski periodi traju 30 godina te imaju određene početke i završetke. Zadnji kompletirani klimatski period je bio od 1961. do 1990.

Kako bi klime pojedinih krajeva mogle biti usporedive, uvedeno je nekoliko klasifikacija od kojih su najpoznatije, a time i najčešće korištene, Köppenova i Thorntwaitova klasifikacija.

1. Klasifikacija prema Köppenu

Slika 3-7. Köppenovi tipovi klime (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Köppenova klasifikacija se temelji na točno određenim godišnjim i mjesečnim vrijednostima temperature i padalina. U područjima bliže ekvatoru važna je srednja temperatura najhladnijeg mjeseca, a u područjima bliže polovima srednja temperatura najtoplijeg mjeseca. Veliku ulogu u klasifikaciji klime ima i vegetacija .

Područje većeg dijela kontinentalne Hrvatske, prema Koppenu, spada u tip Cfb – umjereno toplo vlažnu s toplim ljetom, a samo neke izolirane planine imaju Dfb, vlažni šumski tip s toplim ljetima.

Klasifikacija C

Srednja temperatura najhladnijeg mjeseca nije niža od -3°C, a najmanje jedan mjesec ima srednju temperaturu višu od 10 °C. Bitna karakteristika ovih klima je postojanje pravilnog ritma godišnjih doba budući da se većinom  nalaze u umjerenim pojasevima. Nema neprekidno visokih ili neprekidno niskih temperatura, kao što ne postoje ni dugi periodi suše ni kišni periodi u kojima padne gotovo sva godišnja količina kiše. Ljeta su umjerena, a bliže ekvatoru topla, ali ne vruća u pravom smislu riječi. Zime su blage, a samo povremeno, pojavljuju se vrlo hladni vjetrovi.

Klasifikacija Cfb – Umjereno topla vlažna klima s toplim ljetom

Naziva se i klima bukve. Najveći dio krajeva s ovom klimom nalazi se pod utjecajem ciklona koji dolaze s oceana i kreću se prema istoku, tako da raspodjela padalina u prostoru i vremenu najviše ovisi upravo o njima – obalni pojasevi imaju najviše padalina u zimskom dijelu godine, a u unutrašnjosti u toplom dijelu godine.

Klasifikacija Dfb – Vlažna borealna klima s toplim ljetom

Toplo ljetna vlažna kontinentalna klima. Najhladniji mjesec ima prosječnu temperaturu ispod -0 °C, svi mjeseci imaju prosječnu temperaturu ispod 22 °C, te najmanje četiri mjeseca su u prosjeku iznad 10 ° C. Nema značajnih razlika u padalinama između godišnjih doba.

2. Klasifikacija prema Thornthwaitu

Prema Thornthwaiteovoj klasifikaciji klime baziranoj na odnosu količine vode potrebne za potencijalnu evapotranspiraciju i oborinske vode postoji pet tipova, od vlažne perhumidne do suhe aridne klime. U Hrvatskoj se javljaju perhumidna, humidna i subhumidna klima. U najvećem dijelu nizinskog kontinentalnog dijela Hrvatske prevladava humidna klima, a samo u istočnoj Slavoniji subhumidna klima. U gorskom području prevladava perhumidna klima. U primorskoj Hrvatskoj pojavljuju se perhumidna, humidna i subhumidna klima. Na sjevernom i srednjem Jadranu prevladava humidna klima, pri čemu su unutrašnjost Istre, Kvarner i dalmatinsko zaleđe vlažniji nego istarska obala i srednji Jadran. U dijelovima srednjeg i na južnom Jadranu prevladavaju subhumidni uvjeti, ali najjužniji dijelovi oko Dubrovnika zbog više oborine imaju humidnu klimu.

Temperatura

Temperatura je jedna od dva glavna obilježja klime nekog kraja. Kod opisa ili definiranja klime, najčešće se koriste mjesečni i sezonski višegodišnji srednjaci odnosno mjesečne i sezonske razdiobe temperatura.

Srednja godišnja temperatura

Srednja godišnja temperatura se dobije izračunom srednjaka srednjih dnevnih temperatura tijekom duljeg razdoblja, uglavnom klimatološkog standarda od trideset godina.

Slika 3-8 Srednja godišnja temperatura zraka (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Iz Slike je razvidno kako je srednja godišnja temperatura zraka na području promatranih plovnih rijeka i kanala između 10 i 12 °C.

Slika 3-9 Srednja temperatura zraka u siječnju (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Zanimljiv je podatak o srednjoj temperaturi zraka tijekom zime, odnosno najhladnijeg dijela zime jer tada postoji mogućnost zaleđivanja rijeka i kanala. Srednja temperatura zraka rijekom siječnja se u području plovnih rijeka i kanala kreće između -2 i 0 °C.

Slika 3-10 Srednja temperatura zraka u srpnju (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Iz Slike 3.5-3 je vidljivo kako je srednja srpanjska temperatura u području promatranih plovnih rijeka i kanala između 20 i 23 °C. Dnevni ljetni ekstremi dolaze i do 40 °C. Ovaj podatak je bitan zbog ishlapljivanja vode iz rijeka i kanala te smanjivanja njihova vodostaja.

Slika 3-11 Razdoblja iznad nekih temperaturnih pragova (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Slika 3.5-5 predstavlja razdoblja iznad temperaturnih pragova 5 i 10 °C, odnosno broj dana sa srednjom dnevnom temperaturom iznad navedenih vrijednosti.

Oborine

Oborine su drugi od dva najvažnija parametra u definiciji klime nekog kraja. Kombinacija temperatura i oborina određuju mnoga obilježja nekog kraja, ponajprije biljnog i životinjskog svijeta koji tamo obitava.

Slika 3-12. Srednja godišnja količina oborina (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Slika 3.5-6 prikazuje srednju godišnju količinu oborina. Vidljivo je kako ona opada od 1000 mm na zapadu do 600 mm godišnje na istoku promatranog područja.

Slika 3-13. Srednja zimska količina oborine (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Oborine su u kontinentalnom dijelu Hrvatske podjednako raspoređene tijekom cijele godine te se kreću od 200 do 300 mm po sezoni. Na Slici 3.5-7 je dana srednja količina oborine zimi, a na 3.5-8 ljeti. Slično je i tijekom proljeća i jeseni.

Slika 3-14. Srednja količina oborina ljeti (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Količina oborina u vegetacijskom razdoblju dana je na slici 3.5-9.

Slika 3-15. Srednja količina oborine u vegetacijskom razdoblju (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Zanimljiv je broj dana s oborinom jer u kombinaciji s količinom govori o njenom intenzitetu. Broj kišnih dana dan je na slici 3.5-10.

Slika 3-16 Srednji godišnji broj dana s oborinom jednakom ili većom od 1 mm (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Iz slike 3.5-10 je vidljivo kako je broj kišnih dana u dravskom slivu 90 do 100, u dunavskom od 80 do 100, a u savskom od 90 do 110.

Slika 3-17 Broj dana sa snježnim pokrivačem većim ili jednakim 1 cm (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Na cijelom promatranom području srednji je broj dana sa snježnim pokrivačem jednakim ili većim od 1 cm između 30 i 50.

Vjetar

Vjetar je, osim ako se ne radi o izuzetno vjetrovitim područjima ili područjima kojima su vremenske prilike značajno uvjetovane vjetrovima kao što su monsuni ili pasati, sekundarna veličina po značaju za definiciju klime. Slika 3.5-12 daje ruže vjetrova za neke postaje na promatranom području.

Slika 3-18 Ruže vjetrova za neke mjerne postaje (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

3.5.2 Očekivane klimatske promjene

Klima općenito

Klimu nekog područja u nekom razdoblju definiramo kao skup srednjih ili očekivanih vrijednosti meteoroloških elemenata (varijabli). Na klimu utječu Sunčevo, Zemljino i atmosfersko zračenje, oceanske i zračne struje, razdioba kopna i mora, zemljopisna širina, reljef, nadmorska visina, udaljenost od mora ili većih vodenih površina, razdioba kopnenog i morskog leda, sastav tla, biljni pokrov, a također i djelovanje čovjeka (Zaninović i sur. 2008). Obično kažemo da na klimu nekog područja utječe sveukupni klimatski sustav koji je sačinjen od atmosfere, hidrosfere, kriosfere (led), tla i biosfere, te da je klima samo “vanjska” manifestacija složenih i nelinearnih procesa unutar klimatskog sustava koji imaju svoju dinamiku i međudjelovanje.

Najvažniji meteorološki elementi koji definiraju klimu su sunčevo zračenje (insolacija), temperatura zraka, tlak zraka, smjer i brzina vjetra, vlažnost, oborine, isparavanje, naoblaka i snježni pokrivač. Da bi se odredila klima nekog područja potrebno je mjeriti meteorološke elemente ili opažati meteorološke pojave kroz dulje vremensko razdoblje (minimalno 30 godina). Mjerenje meteoroloških elemenata vrši se na postajama, ali i na oceanima (brodovi, plutače) te od unatrag 50-ak godina pomoću meteoroloških satelita. Osim površine Zemlje, meteorološka mjerenja zahvaćaju i više slojeve atmosfere. U istraživanju klime koriste se meteorološka mjerenja, teorijske spoznaje i numerički modeli.

Klima nekog područja se u nekom duljem razdoblju može mijenjati. Valja razlikovati promjenu klime od varijacija unutar nekog klimatskog razdoblja. Varijacije se odnose na razlike u vrijednostima meteorološkog elementa unutar kratkih razdoblja, primjerice od jedne godine do druge. Iskustvena je spoznaja da dvije uzastopne zime nisu jednake – jedna zima može biti osjetno hladnija (ili toplija) od druge. Ovakve kratkoročne varijacije prirođene su klimatskom sustavu i posljedica su kaotičnih svojstava atmosfere (Washington 2000). Klimatska varijacija ne ukazuje da je došlo do klimatske promjene. Moguće je da u nekom kraćem razdoblju klimatska varijacija čak djeluje protivno dugoročnoj klimatskoj promjeni. Ali ako nastupi značajna i trajna promjena u statističkoj razdiobi meteoroloških (klimatskih) elemenata ili vremenskih pojava, obično u razdoblju od nekoliko dekada pa sve do milijuna godina, onda govorimo o promjeni klime. Stvarnu promjenu klime, dakle, nije moguće detektirati u vremenskim razdobljima od samo nekoliko godina. Globalna promjena klime povezana je s promjenama u energetskoj ravnoteži planeta Zemlje. Ukupna sunčeva energija koja ulazi u atmosferu (100%) mora biti uravnotežena s ukupnom izlaznom energijom. U protivnom, dolazi do poremećaja energetske ravnoteže Zemlje. Lokalna promjena klime može se pripisati lokalnim promjenama, odnosno promjenama na manjoj prostornoj skali kao što je, primjerice, deforestacija.

U daljnjem tekstu dane su projekcije klimatskih promjena na području Hrvatske na osnovi rezultata numeričkih integracija regionalnim klimatskim modelom (RCM) RegCM prema dokumentu Rezultati klimatskog modeliranja na sustavu HPC Velebit za potrebe izrade nacrta Strategije prilagodbe klimatskim promjenama Republike Hrvatske do 2040. s pogledom na 2070. i Akcijskog plana (Podaktivnost 2.2.1.), Eptisa 2017., u okviru projekta Jačanje kapaciteta Ministarstva zaštite okoliša i energetike za prilagodbu klimatskim promjenama te priprema Nacrta Strategije prilagodbe klimatskim promjenama.

Stanje klime za razdoblje 1971.-2000. (referentno razdoblje) i klimatske promjene za buduća vremenska razdoblja 2011.-2040. i 2041.-2070. analizirani su za područje Hrvatske na osnovi rezultata numeričkih integracija regionalnim klimatskim modelom (RCM) RegCM. Prostorna domena integracija zahvaćala je šire područje Europe (Euro-CORDEX domena) uz korištenje rubnih uvjeta iz četiri globalna klimatska modela (GCM), Cm5, EC-Earth, MPI-ESM i HadGEM2, na horizontalnoj rezoluciji od 50 km. Klimatske promjene u budućnosti modelirane su prema RCP4.5 scenariju IPCC-a (Representative concentration pathway), po kojem se očekuje umjereni porast stakleničkih plinova do konca 21. stoljeća, odnosno RCP8.5 koji daje osjetno veće koncentracije. Rezultati numeričkih integracija prikazani su kao srednjak ansambla (ensemble) iz četiri individualne integracije RegCM modelom.

3.5.3 Projekcije klimatskih promjena

Sadašnje stanje

Prosječna godišnja temperatura zraka za promatrano područje je između 10 i 12 °C. Srednja mjesečna temperatura u siječnju pada na cca. -1,5 °C, dok je u srpnju između 20 i 23 °C. Količina oborina i njegova godišnja distribucija prilično su promjenjivi unutar sliva te se kreće od 1000 m na zapadu do 600 mm na istoku. Prosječna evapotranspiracija za cijelo slivno područje iznosi cca. 530 mm / god.

Temperatura

U promatranom se slivu prema scenariju RCP4.5 u razdoblju od 2011. do 2040. godine očekuje porast temperature prizemnog zraka u svim godišnjim dobima. Zimi i ljeti se kreće između 1,1 i 1,2 °C, u proljeće oko 0,7 °C, a u jesen bi porast temperature bio između 0,9 ° C i 1,2 °C. Do 2070. godine najviši porast prosječne temperature zraka, do 2,2 ° C.

U razdoblju 2011.-2040. nema velike razlike između scenarija RCP8.5 i RCP4.5 - sezonski porast temperature za RCP8.5 u prosjeku je viši samo za oko 0,3 °C u odnosu na RCP4.5. Međutim, u razdoblju od 2041. do 2070. predviđa se izraženiji porast temperature za scenarij RCP8.5: ljeti između 2,6 i 2,9 ° C, a u ostalim godišnjim dobima od 2,2 do 2,5 ° C. Najveći porast temperature, oko 3,0 ° C, očekuje se ljeti sredinom stoljeća. Minimalna bi se temperatura znatno povećala u razdoblju 2041.-2070., u zimi od 2,2 do 2,8 ° C, a ljeti s 2,6 do 2,8 ° C.

Oborine

Za Hrvatsku su dostupni rezultati iz dva klimatska scenarija: RCP4.5 i RCP8.5. RCP4.5 scenarij pokazuje smanjenje godišnjih količina oborina za manje od 5% za razdoblje 2011-2040. te najviše do 5% za razdoblje 2041.-2070. Za oba razdoblja ova promjena neće biti ujednačena tijekom cijele godine s povećanjem oborina zimi i smanjenjem za ostatak sezone, posebno tijekom ljetnog razdoblja. U scenariju RCP8.5 za razdoblje 2011.-2070. se očekuje lagani porast oborina, do najviše 5%. Dakle, za oba scenarija promjena godišnjeg prosjeka neće prelaziti ± 5% u odnosu na referentnu klimu (1971. – 2000.), ali prostorna raspodjela tih promjena ovisi o scenariju i promatranom budućem klimatskom razdoblju.

Vremenski ekstremi

Očekuje se da će broj intenzivnijih ekstremnih vremenskih događaja, u smislu duljih razdoblja suše i kraćih te lokalno raspodijeljenih razdoblja intenzivnih oborina, biti u porastu.

Isto tako se očekuje i porast broja toplih dana i to za 6 i 8 dana godišnje, u istočnoj i više od 8 dana.

3.5.4 Utjecaji i prilagodbe

Ranjivost ¹

Polazne premise

•Očekuje se da će se pogoršanjem hidroloških prilika uslijed djelovanja klimatskih promjena s jedne strane povećati učestalosti i duljina trajanja sušnih razdoblja, a s druge strane i intenzitet pojava poplavnih situacija.

•Prognozirano povećanje temperatura zraka za analizirano razdoblje do 2070. godine, kao i stagnacija ili minorno iskazani trendovi promjena u ukupnim količinama oborina imat će za posljedicu povećanje evapotranspiracije, smanjenje površinskih ili podzemnih otjecanja, a time i još naglašenije smanjenje vodnih zaliha.

Tablica 3-5. Osnovne značajke otjecanja na području Hrvatske

Zaštita od štetnog djelovanja voda obuhvaća aktivnosti i mjere za obranu od poplava, obranu od leda na vodotocima i zaštitu od erozija i bujica.

Pri tome se poplave tretiraju kao prirodni fenomeni koji se rijetko pojavljuju i čije se pojave ne mogu izbjeći, ali se poduzimanjem različitih preventivnih građevinskih i negrađevinskih mjera rizici od poplavljivanja mogu smanjiti na prihvatljivu razinu. One su među opasnijim elementarnim nepogodama i na mnogim mjestima mogu uzrokovati gubitke ljudskih života, velike materijalne štete, devastiranje kulturnih dobara i ekološke štete. Zbog prostranih brdsko-planinskih područja s visokim kišnim intenzitetima, širokih dolina nizinskih vodotoka, velikih gradova i vrijednih dobara na potencijalno ugroženim površinama te zbog nedovoljno izgrađenih i održavanih zaštitnih sustava, Hrvatska je prilično ranjiva od poplava. Procjenjuje se da poplave potencijalno ugrožavaju oko 15% državnoga kopnenog teritorija, od čega je veći dio danas zaštićen s različitim razinama sigurnosti.

Veliki dijelovi hrvatskoga teritorija ugroženi su vodnom erozijom. Kontinentalne bujice, za razliku od mediteranskih, uglavnom imaju dulje tokove s većim padovima na svojim najuzvodnijim dijelovima, bogatije su vodom te nemaju oštro odvojene zone prikupljanja i odlaganja nanosa. U posljednje vrijeme sve je prisutnija erozija kao posljedica različitih antropogenih utjecaja (neadekvatno iskorištavanje zemljišta, neadekvatna poljoprivredna proizvodnja, požarišta, velike infrastrukturne građevine i slično). Hrvatska ima i izgrađene sustave melioracijske odvodnje radi odvodnje suvišne vode s poljoprivrednih i drugih nizinskih površina.

¹Prema dokumentu: Podaktivnost 2.3.1. IZVJEŠTAJ O PROCIJENJENIM UTJECAJIMA I RANJIVOSTI NA KLIMATSKE PROMJENE PO POJEDINIM SEKTORIMA, Zagreb, svibanj 2017., Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (MZOE)

Procjena budućih utjecaja klimatskih promjena

U okviru provedenih klimatskih modeliranja na sustavu HPC VELEbit prikazani su rezultati koji govore o nastavljanju, a za razdoblje do 2070. godine, i intenziviranju zapaženih negativnih trendova. Dobivene procjene govore o:

•daljnjem povećanju temperatura zraka i evapotranspiracije

•stagnaciji trenda palih ukupnih oborina, ali i nepovoljnoj unutar-godišnjoj raspodjeli oborina, što je bitno za stvaranje i osiguranje vodnih zaliha i

•povećanju varijabiliteta unutargodišnjih promjena s dugotrajnijim pojavama sušnih razdoblja.

Klimatske promjene, kako već zapažene tako i u još većoj mjeri predviđene tijekom 21. stoljeća, na vrlo se različite načine ispoljavaju na vodnim pojavama. Vrlo često se javljaju i kao združeno ispoljavanje nekoliko različitih promjena – npr. kod evapotranspiracije kao kombinacija porasta temperatura zraka i smanjenja količina palih oborina ili pak pri pojavama velikih voda i njima uzrokovanih poplava kao kombinacija porasta razine mora i velikih voda uzrokovanih intenzivnijim pojavama kratkotrajnih jakih oborina. Zbog geografskog položaja Hrvatske i značajki hidrografske mreže i podzemnih krških tokova, na manifestacije klimatskih promjena na području Hrvatske, kao i na intenzitet samih promjena, u velikoj su mjeri prisutni i prekogranični utjecaji.

Ukoliko se promatraju prognozirane vrijednosti evapotranspiracije i promjene njihovih vrijednosti za odabrana referentna buduća razdoblja u odnosu na odabrano povijesno razdoblje, dobivaju se sljedeći međuodnosi:

• kod Zagreba se , ovisno o modelu, za razdoblje P1 (2011.-2040.) raspon očekivanih promjena evapotranspiracije kreće se između smanjenja od 1% do povećanja od 8%. Za razdoblje P2 (2041.-2070.) očekivane promjene kreću se u rasponu od 1 do 5%, ovisno o korištenom modelu, dakle kod nekih modela s čak relativnim smanjenjem prosječnih vrijednosti P2 u odnosu na P1

• kod Osijeka se tako kod razdoblja P1 očekuju godišnje promjene evapotranspiracije u rasponu između opadanja od 4% i porasta od 9%, a kod razdoblja P2 između opadanja od 2% i porasta od 8%

Mjesečne promjene su puno raznolikije i kreću se u vrlo velikim rasponima očekivanih vrijednosti promjena, a što je već istaknuto na primjeru lokaliteta gdje su takve prognozirane promjene najizrazitije.

Na sličan način provedena je i usporedba prognoziranih promjena specifičnih otjecanja, također iskazanih u postocima promjene za odabrana referentna buduća razdoblja P1 i P2 u odnosu na povijesno razdoblje P0:

• za područje Zagreba se za razdoblje P1 očekuje promjena količine otjecanja u rasponu između smanjenja od 16% i povećanja od 14%, a za razdoblje P2 u rasponu od smanjenja za 21% do porasta od 12%.

• za područje Osijeka se promjene kod razdoblja P1 kreću u rasponu od smanjenja od 22% do povećanja od 2%, a kod razdoblja P2 u rasponu od -24% pa do - 3%.

Na razini mjesečnih podataka, prognozirane promjene kreću se u daleko većim rasponima i u pojedinim mjesecima poprimaju čak i više od 100%-tnih vrijednosti promjene. No, kod oba buduća referentna 30-godišnja razdoblja, ovisno o upotrijebljenim modelima prisutne su i iznimno velike varijacije u prognoziranim vrijednostima mjesečnih promjena.

Slika 3-19. Unutargodišnja raspodjela promjene količine specifičnih otjecanja – Zagreb (u %) generiranih srednjih mjesečnih količina otjecanja za razdoblje 2011.-2040. i 2041.-2070. u usporedbi s generiranim srednjim mjesečnim količinama otjecanja povijesnog niza (1971.-2000.) prema modelu a) MP, b) CN, c) HA i d) EC (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Napomena: Četiri globalna klimatska modela su:

(1) CN - model francuske meteorološke službe (Meteo France) CNRM-CM5 (http://www.umr-cnrm.fr/spip.php?article126&lang=en)

(2) EC - model europskog (nizozemskog) konzorcija EC-Earth (https://www.ec-earth.org/index.php/about)

(3) MP - model njemačkog Max-Planck instituta (MPI) za meteorologiju MPI-ESM (http://www.mpimet.mpg.de/en/science/models/mpi-esm/)

(4) HA - model britanske meteorološke službe (Met Office) HadGEM2 http://www.metoffice.gov.uk/research/modelling-systems/unified-model/climate-models/hadgem2

(Izvor: Izvještaj o procijenjenim utjecajima i ranjivosti na klimatske promjene po pojedinim sektorima, EPTISA Adria d.o.o., MZOE, svibanj 2017.)

Prognozirane promjene režima kratkotrajnih jakih oborina indikator su mogućih promjena drugačijeg tipa – promjena u režimu pojava velikih voda, kao i učestalostima i vjerojatnostima njihovih pojava. Za tu su svrhu formirani nizovi generiranih povijesnih (1971.-2016.) i budućih (2017.-2070.) podataka o maksimalnim količinama palih oborina trajanja 3, 6, 12, 18 i 24 sata, te napravljene usporedbe njihovih prosječnih vrijednosti za analizirana razdoblja, te vjerojatnosti pojave 5-godišnjeg i 100-godišnjeg povratnog perioda, odnosno njihovih 20 i 1 %-tnih vjerojatnosti njihove pojave. Upravo zbog prijeko potrebne veće duljine analiziranih nizova pri analizama vjerojatnosti pojave rijetkih događaja, nisu analizirani 30-godišnji referentni nizovi P0, P1 i P2, već spomenuta dva s duljinom od oko 50 godina. Analiza vjerojatnosti pojave provedena je Gumbel-ovom raspodjelom vjerojatnosti koja je jedna od najčešće dosad korištenih pri takvim ocjenama.

Primjer iskazanih promjena u srednjim vrijednostima maksimalnih godišnjih kratkotrajnih oborina dan je na slici 3.5-14 za područje Osijeka. Vidljivo je da su kod većine analiziranih modela (3 od 4) očekivane vrijednosti maksimalnih oborina za buduće razdoblje veće za nekoliko pa do desetak mm u odnosu na one iz povijesnog razdoblja, dok rezultati jednog od modela (MPI-ESM) pokazuju obrnutu situaciju, vrlo bliske ali ipak malo naglašenije oborine za povijesno razdoblje

Slika 3-20. Prikaz srednjih vrijednosti generiranih maksimalnih 3, 6, 12, 18 i 24-satnih godišnjih oborina za razdoblja 1971-2016 i 2017-2070 po modelima a) MP, b) EC, c) HA i d) CN – Osijek (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

(Izvor: Izvještaj o procijenjenim utjecajima i ranjivosti na klimatske promjene po pojedinim sektorima, EPTISA Adria d.o.o., MZOE, svibanj 2017.)

Za područje Zagreba očekivana povećanja su kod nekih modela ujednačenija i kreću se u rasponu između 10 i 20%, dok neki modeli pokazuju da bi se promjene takvoga tipa mogle kretati u rasponu od oko +/- 5%.

Kod gotovo svih se modela očekuju povećanja kratkotrajnih jakih oborina u rasponu od nekoliko, pa sve do preko 25%, s time da ima i jedan primjer modeliranih rezultata obrnutih očekivanja – smanjenja intenziteta pojave rijetkih oborina.

Na području Zagreba su nešto manje naglašene očekivane promjene – porasti kratkotrajnih jakih oborina do najviše 20%, uz nekoliko slučajeva čak i smanjivanja intenziteta tako rijetkih oborina trajanja do 6 sati. Slični očekivani raspon promjene – porasta intenziteta kratkotrajnih oborina do najviše oko 15 % prognoziran je i za područje Osijeka i Rijeke, s time da jedan od modela prognozira i obrnutu situaciju – minorno smanjenje intenziteta oborina duljih trajanja (18 i 24 sata) do 4%.

Prognozirane promjene na razini godišnjih i sezonskih podataka o protocima dane su na slici 2-9. Vidljivo je da se na razini srednjih godišnjih protoka očekuje njihovo smanjenje tijekom bliže budućnosti unutar granice od svega oko 2%, o odnosu na u tom dokumentu odabrani povijesni referentni niz 1961.- 1990., dok je kod daljnje budućnosti očekivana ukupna promjena unutar 5-6%. No, na razini sezonskih podataka očekivane promjene su značajnije, pa uz povećanje očekivanih protoka tijekom zimskog razdoblja u veličini od oko 10% kod oba buduća razdoblja, očekuje se i značajnije smanjenje proljetnih sezonskih dotoka do 10% za bliže buduće razdoblje, te dvostruko više kod ljetnih sezonskih protoka daljnjeg budućeg razdoblja.

Slika 3-21. Promjene u ansamblu srednjih vrijednosti sezonskih (zima DJF, proljeće MAM, ljeto JJA i jesen SON) i godišnjih promjena (ANN) za razdoblje bliže budućnost 2011.-2040. i dalje budućnosti u odnosu na referentno povijesno razdoblje 1961.-1990. (donje i gornje granice pravokutnika u prikazanim rezultatima označavaju varijacije unutar sliva). Izvor: Water & Climate Adaptation Plan for the Sava River Basin – Final Report (The World Bank, 2015) (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

U dokumentu Water & Climate Adaptation Plan for the Sava River Basin – Final Report (The World Bank, 2015) analizirane su promjene i u pojavnostima velikih voda, te je i tu utvrđeno da bi klimatske promjene mogle imati značajan utjecaj na njihovu pojavnost (tablica 2-3). Za buduće razdoblje 2071.-2100. procijenjeno je da bi se maksimalne protoke duž analiziranih postaja na rijeci Savi mogle za analizirane postaje na području Hrvatske povećati u rasponu 10-21% kod 10%-tne vjerojatnosti (povratni period PP 10 godina), 13-25% kod 1%-tne vjerojatnosti (PP 100 godina) te 14-22% kod 0,1%-tne vjerojatnosti (PP 1000 godina).

Tablica 3-6. Vjerojatnosti pojave maksimalnih protoka za odabrane postaje duž toka Save (u m3s-1)

Izvor: Water & Climate Adaptation Plan for the Sava River Basin – Final Report (The World Bank, 2015)

Očekivana ranjivost te moguće posljedice promjena

U Republici Hrvatskoj se ranjivost vodnih resursa na promjene uzrokovane mogućim promjenama klimatskih prilika donedavno analizirala i iskazivala uglavnom samo na temelju kvalitativnih ekspertnih prognoza, bez ulaženja u detaljnije kvantifikacije temeljene na uzročno-posljedičnim vezama promjena klimatskih veličina i hidroloških značajki pojedinih vodnih sustava. No, problem ranjivosti toga sektora na klimatske promjene je prepoznat i u jednom od temeljnih planskih dokumenata vodnog gospodarstva, Planu upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. godine.

U spomenutom se Planu navodi da metodologija za ocjenu utjecaja klimatskih promjena na promjenu režima voda nije donesena, ali je napravljeno nekoliko parcijalnih istraživanja ograničenog prostornog obuhvata. Istraživanja generalno ukazuju na „negativne“ trendove, prema kojima se očekuje produženje sušnih razdoblja i povećanje dinamičnosti hidrograma (brža izmjena malih i velikih voda).

Što se tiče poplava, očekuje se povećanje rizika od poplava zbog promjena trajanja, intenziteta i učestalosti ekstremnih oborina, u kombinaciji s promjenama u načinu korištenja zemljišta. Također, postavlja se pitanje hoće li se zbog navedenih promjena trebati mijenjati dosadašnji pristup upravljanja rizicima od poplava.

Na primjeru Save utvrđena je također velika ranjivost na promjene u vodnom režimu i kod tako velikih vodnih sustava. Očekivane klimatske promjene, imat će dodatne posljedice i na povećanje ranjivosti od poplava ugroženih područja iz razloga koincidencije pojava dviju manifestacija posljedica klimatskih promjena – naglašenijih pojava velikih voda i smanjenja mogućnosti njihove evakuacije unutar postojećih gabarita korita vodotoka na utjecajnim dionicama.

Slika 3-22 Površine (km2) preliminarno procijenjenih rizika od poplava (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Izvor: Prethodna procjena rizika od poplava (Hrvatske vode, 2013a)

Tablica 3-7. Potencijalni utjecaji klimatskih promjena za razdoblje do 2040. godine i s pogledom do 2070. godine i stupanj ranjivosti – Hidrologija, vodni, i morski resursi

Socioekonomski učinci mogućih posljedica utjecaja klimatskih promjena na vodni sektor u Republici Hrvatskoj nisu do sada cjelovitije razmatrani, izuzev što se u okviru dokumenta Water & Climate Adaptation Plan for the Sava River Basin, u njegovom Aneksu 6 Guidance Note on Economic Evaluation of Climate Change Impacts in the Sava River Basin sadržane i ekonomske procjene utjecaja klimatskih promjena na sektor poljoprivrede koji je ovisan o raspoloživosti vodnih zaliha za poljoprivrednu proizvodnju odabranih poljoprivrednih kultura. Naravno, mogući utjecaji klimatskih promjena manifestirati će se i na puno drugih sektora iz domene okoliša, društva i gospodarstva, a što podrazumijeva jačanje međusektorske suradnje u cilju osiguranja najprikladnijih mjera prilagodbe.

Generalno gledajući, klimatske promjene svojim utjecajem na hidrološke značajke generirat će negativne utjecaje na socioekonomske prilike, te će trebati osigurati suradnju svih nadležnih institucija u Republici Hrvatskoj kao i proaktivnu prekograničnu suradnju sa zemljama iz utjecajnih područja zajedničkih slivova kako bi se cjelovito upravljalo u kontekstu rizika od klimatskih promjena. Naravno, u tom kontekstu nužno je osigurati i dodatna sredstva (kako iz domaćih izvora tako i iz EU fondova) za minimalizaciju mogućih negativnih promjena, kao i smanjenje negativnih antropogenih pritisaka čiji su učinci na vodne sustave u uvjetima prisutnosti klimatskih promjena sve naglašeniji.

Očekuje se senzibilizacija stanovništva na probleme vezane uz vodu te u puno većoj mjeri nego do sada razmatranja mogućnosti racionalnijeg višekratnog korištenja voda. Posebno se to odnosi na vodne resurse u urbanim ili uz urbane sredine, gdje su i pritisci, pa i promjene hidroloških značajki otjecanja najveći.

Prema do sada provedenim razmatranjima i ocjenama, očekivani utjecaji klimatskih promjena u vodnom sektoru (kao što su intenziviranje pojava dugotrajnih suša i s druge strane poplavnih situacija, te porast temperatura voda). Očekuje se povećanje varijabilnosti u izmjenama sve naglašenijih i sušnih i vodnih hidroloških prilika, pa mogući kratkotrajni pozitivni učinci (npr. smanjenje rizika aktiviranja klizišta tijekom trajanja višegodišnjih sušnih razdoblja) periodički opet mogu postati vrlo naglašeni.

3.5.5 Emisije stakleničkih plinova

Prema posljednjem 5. izvješću Međuvladinog tijela za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change - IPCC), klimatske promjene posljedica su porasta emisija stakleničkih plinova (antropogenih emisija) koji imaju ključnu ulogu u zagrijavanju atmosfere.

Republika Hrvatska svake godine izrađuje Inventar stakleničkih plinova prema smjernicama Međuvladinog tijela za klimatske promjene. Prema zadnjem izvješću Nacionalni inventar stakleničkih plinova Republike Hrvatske (Inventar stakleničkih plinova, NIR 2019, HAOP, svibanj 2019.), ukupna emisija na području Republike Hrvatske 2017. godine izražena u CO ₂ eq (ne uključujući sektor Korištenje zemljišta, promjena korištenja zemljišta i šumarstvo - LULUCF sektor (Land Use, Land-Use Change and Forestry)) iznosila je 25.019,7 kt CO ₂ eq od čega najveći doprinos čine emisije iz sektora Energetika sa 69,3 %, zatim Industrijski procesi i uporaba proizvoda s 10,9 %, Poljoprivreda s 11,4 % i Otpad s 8,4 %. Ovaj doprinos nije se puno mijenjao u razdoblju od 1990. do 2017. godine. U 2017. „pokrivenost“ emisija uklanjanjem količina CO2 iz sektora korištenja zemljišta (LULUCF) iznosila je 19,1 %.

Slika 3-23. Emisije stakleničkih plinova po sektorima na području RH u 2017. godini (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

(Izvor podataka: NIR 2019., MZOE; Obrada Oikon d.o.o.)

Promet

Prema izvješću Nacionalni inventar stakleničkih plinova Republike Hrvatske (Inventar stakleničkih plinova, NIR 2019, HAOP, svibanj 2019.), Podsektor Promet (Sektor Energetika) koji uključuje emisije iz cestovnog, zračnog, željezničkog, pomorskog i riječnog prometa, jedan je od značajnijih izvora emisije CO2. U 2017. godini emisije iz prometa iznosile su 6.645,9 CO2-eq što predstavlja doprinos od 26,6 % ukupnoj emisiji CO2 s teritorija RH. Najveći udio od toga ima cestovni promet koji čini 96,5% emisija CO2 od ukupnih emisija iz prometa, a nakon njega slijede pomorski i riječni promet, željeznički promet i zračni promet kao što je vidljivo iz sljedeće tablice:

Tablica 3-8. Emisija CO2-eq (kt) podsektora Promet na području RH 2017. godine

Izvor: NIR 2019, MZOE, svibanj 2019.

Prema Izvješću o projekcijama emisija stakleničkih plinova, Republika Hrvatska, HAOP, lipanj 2017, za Sektor "Promet" u scenariju 'bez mjera' projekcije pokazuju stalni trend rasta emisija na području Republike Hrvatske do 2035. godine, prvenstveno zbog snažne veze s očekivanim rastom BDP-a.

U scenariju 's mjerama' (scenarij 's mjerama' uključuje mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova koje proizlaze iz postojeće regulative i prijenosa pravne stečevine EU) u razdoblju od 2015. do 2035. godine projekcije pokazuju stagnaciju emisija. Faktori koji potiču porast emisija su očekivani porast gospodarske aktivnosti i životnog standarda, dok na smanjenje emisija prvenstveno utječu mjere za povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora u prometu.

U scenariju 's dodatnim mjerama' projekcije pokazuju nastavak trenda smanjenja emisija do 2035. godine, prvenstveno zbog planiranih dodatnih mjera za povećanje udjela željezničkog prometa u prijevozu putnika i tereta te rasta udjela električnih vozila u ukupnom broju vozila, što će ujedno biti i ključni uvjeti za snažno smanjenje emisija u sektoru prometa u dugom roku.

Mogući razvoj bez donošenja Strategije

Jedan od osnovnih ciljeva Strategije je i zaštita okoliša odnosno podizanje razine energetske efikasnosti, korištenje niskougljičnih izvora energije i pogonskih sustava u brodarstvu kao i razvoj intermodalnog prometa kojim se nastoji teretni promet prebaciti na one vidove prometa s najmanjim emisijama stakleničkih plinova (željeznički, unutarnja plovidba). Realizacijom ovih mjera može se očekivati smanjenja emisija CO₂ iz prometa pa bi bez donošenja Strategije izostali ovi pozitivni učinci.

3.6 Vode

Postojeće stanje

3.6.1 Površinske vode

Stanje površinskih vodnih tijela, prema Uredbi o standardu kakvoće voda (NN 96/19), određuje se njegovim ekološkim i kemijskim stanjem, a ovisno o tome konačna ocjena ne može biti viša od najlošije stavke promatranja. Kakvoću strukture i funkcioniranje vodnih ekosustava uvrštavamo u ekološko stanje voda i ocjenjuje se na temelju relevantnih bioloških, fizikalno-kemijskih i hidromorfoloških elemenata kakvoće, a koje se pritom klasificiraju u pet klasa: vrlo dobro, dobro, umjereno, loše i vrlo loše. Time se i ukupna ocjena ekoloških elemenata kakvoće također klasificira u navedenih pet klasa ekološkoga stanja. Kemijsko stanje vodnog tijela površinske vode izražava prisutnost prioritetnih tvari i drugih mjerodavnih onečišćujućih tvari u površinskoj vodi, sedimentu i bioti. Prema koncentraciji pojedinih onečišćujućih tvari, površinske vode se klasificiraju u dvije klase: dobro stanje i nije dostignuto dobro stanje. Dobro kemijsko stanje odgovara uvjetima kad vodno tijelo postiže standarde kakvoće za sve prioritetne i druge mjerodavne onečišćujuće tvari. Temeljem ekološkog i kemijskog stanja vodnog tijela, ukupna ocjena kakvoće promatranog tijela, također se svrstava u pet klasa: vrlo dobro, dobro, umjereno, loše i vrlo loše. Referentna godina za ocjenu stanja prema Planu upravljanja vodnim područjima 2016.-2021. (godina provedbe monitoringa), bila je 2012.

Prema Pravilniku o granicama područja podslivova, malih slivova i sektora (NN 97/10, 31/13), promatrano područje koje obuhvaća Brodsko-posavsku, Koprivničko-križevačku, Osječko-baranjsku, Požeško-slavonsku, Sisačko-moslavačku, Virovitičko-podravsku i Vukovarsko-srijemsku županiju nalazi se na Vodnom području rijeke Dunav, Panonske ekoregije. Na promatranom području nalazi se 710 vodnih tijela od kojih 97 pripada Brodsko-posavskoj, 64 Koprivničko-križevačkoj, 146 Osječko-baranjskoj, 85 Požeško-slavonskoj županiji, 159 vodnih tijela pripada Sisačko-moslavačkoj, 78 Virovitičko-podravskoj i 81 vodno tijelo Vukovarsko-srijemskoj županiji.

U nastavku (Tablica 3.6-1.) su prikazane karakteristike površinskih vodnih tijela koja su važna za zahvat (uključuju Savu, Dravu, Dunav te veće pritoke na području Republike Hrvatske), a dobivene su na temelju Zahtjeva za pristup informacijama upućenog Hrvatskim vodama i vidljivim u Izvatku iz Registra vodnih tijela (siječanj, 2020.). Vodna tijela poredana su od izvora prema ušću.

Tablica 3-9. Stanje površinskih vodnih tijela na području obuhvata (podaci dobiveni na temelju Zahtjeva za pristup informacijama upućenog Hrvatskim vodama)

Prema navedenim podacima (Tablica 3.6-1., Slika 3.6-1.), 16 % vodnih tijela je u dobrom (8) i vrlo dobrom (6) stanju, 16 % je u umjerenom (14), dok je preostalih 68 % vodnih tijela u lošem (28) i vrlo lošem (29) ukupnom stanju. Umjereno, loše i vrlo loše ukupno stanje u većini slučajeva je posljedica ekološkog stanja. Kemijsko stanje tekućica za 86 % promatranih, odnosno 73 tekućica, je dobro, dok za preostalih 14 %, odnosno 12 tekućica nije dobro, što dovodi do vrlo lošeg ukupnog stanja (Slika 3.6 -2.).

Na promatranom području potrebno je istaknuti nekoliko vodotoka: CSRN0001_013 Sava, CSRN0015_003 i CSRN0015_002 Orljava, CSRN0011_005 Bosut, CDRN0011_006 i CDRN0011_001 Vuka te CDRN0122_001 Dunav, koji su u vrlo lošem ekološkom stanju, a pritom im i kemijsko stanje nije dobro. Na većini tekućica koje su u vrlo lošem i lošem stanju, ekološko stanje svih parametara (hidromorfoloških elementa – uglavnom morfološki uvjeti; fizikalno kemijskih pokazatelja – BPK5, ukupni dušik, ukupni fosfor koji uglavnom ukazuju na onečišćenje iz poljoprivrede; bioloških elemenata kakvoće; specifičnih onečišćujućih tvari - adsorbilni organski halogeni (AOX)) je u lošem i vrlo lošem stanju. Kemijsko stanje uglavnom nije dobro zbog prisustva fluorantena, heksaklorbutadiena, klorofenvinfosa, klorpirifosa (klorpirifos-etil), endosulfana te žive i njenih spojeva iznad dopuštene granice što ukazuje na onečišćenje porijeklom iz poljoprivrede i industrije.

Slika 3-24. Ekološko stanje vodnih tijela na području (Izrađivač: OIKON d.o.o. Podaci dobiveni na temelju Zahtjeva za pristup informacijama od strane Hrvatskih voda) ( v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Slika 3-25. Kemijsko stanje vodnih tijela na području (Izrađivač: OIKON d.o.o. Podaci dobiveni na temelju Zahtjeva za pristup informacijama od strane Hrvatskih voda) (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Prema podacima dobivenim na temelju Zahtjeva za pristupom informacijama od strane Hrvatskih voda (siječanj, 2020.) vodna tijela na promatranom području pripadaju ekotipovima navedenim u Tablica 3.6-2.

Tablica 3-10. Ekološki tip (ekotip) površinskih voda na promatranom području (Izrađivač: OIKON d.o.o. Podaci dobiveni na temelju Zahtjeva za pristup informacijama od strane Hrvatskih voda)

U skladu s Odlukom o određivanju osjetljivih područja (NN 81/10 i 141/15), vodno područje rijeke Dunav određen je kao sliv osjetljivog područja. Ranjivost vodonosnika na području sliva Save je vrlo niska do povišena, dok je na području sliva Drave niska do vrlo visoka (Slika 3.6 3.). Ovo je područje ciprinidnih voda, odnosno voda pogodnih za život slatkovodnih riba.

Slika 3-26. Karta prirodne ranjivosti vodonosnika vodnog područja rijeke Dunav (Preuzeto: PUVP 2016.-2021.) (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

3.6.2 Podzemne vode

Temeljem Pravilnika o granicama područja podslivova, malih slivova i sektora (NN 97/10, 13/13) promatrano područje nalazi se u vodnom području rijeke Dunav koje je podijeljeno na podsliv Save te područje podsliva Drave i Dunava.

Podzemne vode (Slika 3.6 4.) na promatranom području pripadaju tijelima podzemne vode : CSGI_31 Kupa (obuhvaća sliv donjeg toka rijeke Kupe, odnosno južne padine Vukomeričkih gorica, Karlovački bazen (Crna Mlaka), te područje Petrove i Zrinske gore), CSGI_32 Una (obuhvaća sliv donjeg toka rijeke Une kojim je obuhvaćeno područje Banovine), CSGI_28 Lekenik – Lužani (obuhvaća sliv rijeke Save od Lekenika do ušća Orljave u Savu), CSGN_25 Sliv Lonja – Ilova – Pakra, CSGN_26 Sliv Orljave (obuhvaća sliv rijeke Orljave koji čine brojni vodotoci koji utječu sa slavonskog gorja), CDGI_21 Legrad – Slatina (obuhvaća desnu obale rijeke Drave između geološke strukture legradskog praga i strukturnog praga kod Slatine), CDGI_23 Istočna Slavonija – Sliv Drave i Dunava i CSGI_29 Istočna Slavonija – Sliv Save . Osim navedenih, podzemne vode na promatranom području pripadaju i tijelima podzemne vode CDGI_18 Međimurje i CDGI_19 Varaždinsko područje (obuhvaća šire varaždinsko područje koje se prostire od granice s Republikom Slovenijom do utoka Mure u Dravu), no zbog njihovog zanemarivog površinskog udjela (1,34 %) nisu dalje razmatrana.

Slika 3-27. Položaj grupiranih tijela podzemne vode na promatranom području (Izrađivač: OIKON d.o.o. Podaci dobiveni na temelju Zahtjeva za pristup informacijama od strane Hrvatskih voda ) (v. mapu “Ostali dokumenti” na portalu “e-Savjetovanja”)

Stanje vodnih tijela podzemnih voda ocjenjuje se sa stajališta količina i kakvoće podzemnih voda te može biti dobro ili loše. Dobro stanje temelji se na zadovoljavanju uvjeta iz Okvirne direktive o vodama (ODV, 2000/600/EC) i Direktive o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja kakvoće (Direktiva o podzemnim vodama – DPV 2006/118/EC). Za ocjenu zadovoljenja tih uvjeta provode se klasifikacijski testovi. Ocjena kemijskog stanja vodnih tijela na području obuhvata prikazana je u Tablica 3.6-3., količinskog u

Tablica 3.6-4., a ocjena ukupnog stanja u Tablica 3.6-5.

Tablica 3-11. Ocjena kemijskog stanja vodnih tijela podzemne vode na promatranom području (Izrađivač: OIKON d.o.o. Podaci dobiveni na temelju Zahtjeva za pristup informacijama od strane Hrvatskih voda) (v. mapu "Ostali dokumenti" na portalu "e-Savjetovanja") 

Tablica 3-12. Ocjena količinskog stanja vodnih tijela podzemne vode na promatranom području (Izrađivač: OIKON d.o.o. Podaci dobiveni na temelju Zahtjeva za pristup informacijama od strane Hrvatskih voda)