Sažetak

Svrha Nacionalnog plana industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine (skraćeno: Nacionalni plan), kao srednjoročnog akta strateškog planiranja od nacionalnog značaja, je pobliže definirati provedbu strateških ciljeva iz Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine (skraćeno: NRS 2030.) i povezanih sektorskih i višesektorskih strategija iz područja industrijskog razvoja i poduzetništva u srednjem roku, do 2027. godine. Doprinosi ispunjenju sljedećih NRS 2030. strateških ciljeva: Strateškog cilja 1. „Konkurentno i inovativno gospodarstvo“, Strateškog cilja 2. „Obrazovani zaposleni ljudi“, Strateškog cilja 3. „Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom“, Strateškog cilja 8. „Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost“, Strateškog cilja 11. „Digitalna tranzicija društva i gospodarstva“ te Strateškog cilja 13. „Jačanje regionalne konkurentnosti“.

Nacionalni plan je u svojoj cijelosti izrađen sukladno sustavu i metodologiji strateškog planiranja u Republici Hrvatskoj. Metodologija izrade Nacionalnog plana uključuje participativan pristup i sudjelovanje svih dionika, kao i utvrđivanje prioriteta i posebnih ciljeva na temelju utvrđenih srednjoročnih razvojnih potreba, potencijala i izazova industrijskog razvoja i poduzetništva, a u svrhu postizanja definirane vizije industrijskog razvoja i poduzetništva u Hrvatskoj. U tu svrhu sagledan je i globalni, regionalni (europski) kontekst, uz nacionalni. Utvrđeni prioriteti i posebni ciljevi predstavljaju okvir za oblikovanje mjera za provedbu Nacionalnog plana u okviru Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana.

Intervencijska logika također osigurava, kako dugoročnu održivost rezultata, tako i stratešku opravdanost Nacionalnog plana i njegov doprinos ispunjenju šest gore navedenih strateških ciljeva NRS 2030. Osim s NRS 2030., Nacionalni plan je u potpunosti u sinergiji te komplementaran sa svim relevantnim sektorskim i višesektorskim strategijama te drugim relevantnim aktima strateškog planiranja u području industrijskog razvoja i poduzetništva, kako na razini Europske unije, tako i na nacionalnoj razini.

Temelji se na pet (5) prioriteta i sedam (7) posebnih ciljeva:

 Prioritet 1. Jačanje otpornosti industrije i poduzetništva

Posebni cilj 1.1. Digitalna tranzicija

Posebni cilj 1.2. Jačanje aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija

 Prioritet 2. Poticanje produktivnosti i nulte neto emisije industrije i poduzetništva

Posebni cilj 2.1. Zelena tranzicija i kružno gospodarstvo

 Prioritet 3. Promicanje razvoja vještina sukladno potrebama industrije i poduzetništva

Posebni cilj 3.1.   Jačanje vještina za inovacije, zelenu i digitalnu tranziciju

 Prioritet 4. Integracija u globalne lance vrijednosti

Posebni cilj 4.1. Jačanje izvoza i pozicije u globalnim lancima vrijednosti

 Prioritet 5. Jačanje razvoja poduzetništva i obrta

Posebni cilj 5.1. Podrška rastu

Posebni cilj 5.2. Unaprjeđenje kvalitete upravljanja i usluga javnog sektora.

Posebni ciljevi ostvarit će se provedbom mjera definiranih u Akcijskom planu za provedbu Nacionalnog plana, a koji je dodatak ovom dokumentu.

Zaključno, Nacionalni plan integrira navedene prioritete i posebne ciljeve te mjere u Akcijskom planu, a kojima će se ostvariti vizija za industriju i poduzetništvo u Republici Hrvatskoj u budućem razdoblju – Hrvatska je zemlja održivog konkurentnog poduzetništva i industrijske proizvodnje visoke dodane vrijednosti .

Kao i tijekom izrade, provedba Nacionalnog plana te njegovo praćenje, izvještavanje i vrednovanje, vršit će se transparentno i participativno, na načelu partnerstva i u kontinuiranoj suradnji sa svim relevantnim dionicima, koji su bili i bit će uključeni u cijeli postupak izrade, provedbe, praćenja, izvještavanja, vrednovanja i odlučivanja.

1. UVOD

1.1. Svrha i uloga dokumenta

Uslijed globalnih prijetnji i promjena u svim domenama gospodarstva, poput suočavanja s posljedicama pandemije COVID-19, klimatskih promjena, međunarodnih migracija, promijenjenom geopolitičkom situacijom, opasnostima uslijed nove gospodarske krize i inflacije, krhkosti lanaca opskrbe te brojnim drugim brzim i vrlo intenzivnim promjenama, oporavak, otpornost, održivost i konkurentnost, zahtjevni su  izazovi razvoja industrije i poduzetništva.

Svrha Nacionalnog plana industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine (u nastavku: Nacionalni plan) je pobliže definirati provedbu strateških ciljeva iz Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine (skraćeno: NRS 2030.) i povezanih sektorskih i višesektorskih strategija iz područja industrijskog razvoja i poduzetništva u srednjem roku, do 2027. godine.

Valja istaknuti kako za vrijeme prethodnog strateškog okvira industrijskog razvoja i poduzetništva, odnosno u vrijeme donošenja Strategije razvoja poduzetništva Republike Hrvatske 2013. – 2020. (Narodne novine, 136/13) i Industrijske strategije Republike Hrvatske 2014. – 2020., još uvijek nije bila donesena strategija pametne specijalizacije koja definira prioritetna područja za poticanje ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije javnim sredstvima primjenom pristupa odozdo prema gore (engl. bottom-up ) . Naime, Strategija pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2020. godine donesena je 2016. godine, također u nadležnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. S druge strane, Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine donosi se u vrijeme finalizacije nove Strategije pametne specijalizacije do 2029. (nacrt), ali i Strategije digitalne Hrvatske za razdoblje do 2032. godine te je u potpunosti s njima komplementaran svojom svrhom, vizijom, prioritetima, posebnim ciljevima i mjerama te cjelokupnom intervencijskom logikom. Dok Strategija digitalne Hrvatske za razdoblje do 2032. godine ima za cilj digitalizaciju cijelog gospodarstva, a Strategija pametne specijalizacije Republike Hrvatske do 2029. (nacrt) predlaže način primjene koncepta pametne specijalizacije na nacionalno gospodarstvo te načine poticanja inovacija u definiranim strateškim tematskim prioritetnim područjima uz horizontalne teme poput održivosti te jačanja regionalne konkurentnosti kroz industrijsku tranziciju prema nišama više dodane vrijednosti, Nacionalni plan za cilj ima sinergijski integrirati tematski različite čimbenike koji su ključni za industrijski razvoj i poduzetništvo u Hrvatskoj do 2027. godine.

Od isteka ranije navedenog prethodnog strateškog okvira industrijskog razvoja i poduzetništva, ne postoji aktualni akt strateškog planiranja koji tematski objedinjeno usmjerava razvoj industrije i poduzetništva u Hrvatskoj, već različiti akti strateškog planiranja adresiraju različita područja industrije i poduzetništva. Stoga ovaj Nacionalni plan predstavlja novi akt strateškog planiranja koji je tematski usmjeren na jačanje industrije i poduzetništva, odnosno predstavlja provedbeni instrument za bolje pozicioniranje industrije i poduzetništva u nacionalnom gospodarstvu i globalnim lancima vrijednosti. Njegova je uloga sinergija s ostalim povezanim aktima strateškog planiranja te objedinjavanje, integracija i operacionalizacija ključnih strateških odrednica za industrijski razvoj i poduzetništvo, kako bi se maksimizirao njihov učinak u nadolazećem razdoblju. Pri tome je potrebno obuhvatiti i ambiciozne ciljeve Europske unije i Hrvatske u pogledu ostvarivanja niskougljične tranzicije, a kako bi se industrija pravovremeno i bez odgode usmjerila u pravcu postizanja klimatske neutralnosti, kao i posebnu pažnju posvetiti obvezujućim ciljevima smanjenja emisija, rasta energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u industriji i poduzetništvu. Navedeni ciljevi definirani su u Strategiji niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu i Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine.

Slika 1. Uloga Nacionalnog plana u strateškom planiranju industrijskog razvoja i poduzetništva

1.2. Metodologija izrade i primjena načela partnerstva

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je nadležno tijelo za  Nacionalni plan, kako za izradu tako i za njegovu provedbu, uključivo i za praćenje, izvještavanje i vrednovanje o njegovoj provedbi. Proces izrade Nacionalnog plana, kao i popratnih aktivnosti praćenja, izvještavanja i vrednovanja Nacionalnog plana, počiva na načelima regulatornog okvira za strateško planiranje u Republici Hrvatskoj, točnije, Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (Narodne novine, 123/17, 151/22), Uredbe o smjernicama za izradu akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, 37/23), Pravilnika o rokovima o postupcima praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, 44/23) te Pravilnika o provedbi postupka vrednovanja (Narodne novine, 44/23), kao i smjernica Koordinacijskog tijela za strateško planiranje (Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije).

Primjenjujući načelo partnerstva i participacije, odnosno primjene uključenosti svih ključnih dionika u proces izrade, provedbe, praćenja, izvještavanja i vrednovanja te cjelokupnog odlučivanja (što predstavlja još jedan element strateške opravdanosti Nacionalnog plana), Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja osnovalo je Stručnu radnu skupinu za izradu prijedloga Nacionalnog plana industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje 2021. – 2027. godine, dana 27. rujna 2021. godine ( Odluka o imenovanju Stručne radne skupine za izradu prijedloga Nacionalnog plana industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje 2021. – 2027. godine, KLASA: 310-01/21-02/75, URBROJ: 571-06-01-21-22). Stručna radna skupina je operativno tijelo sastavljeno od predstavnika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te predstavnika drugih tijela državne uprave koji u sklopu svojih aktivnosti donose preporuke, zaključke i mišljenja vezana za izradu Nacionalnog plana.

Slika 2. Intervencijska logika Nacionalnog plana

Metodologija izrade Nacionalnog plana uključuje primjenu intervencijske logike sukladno logičkom okviru sustava strateškog planiranja, a što uključuje participativan pristup i utvrđivanje posebnih ciljeva povezanih s proračunom te predstavlja okvir za oblikovanje mjera za provedbu Nacionalnog plana. Intervencijska logika također je osigurala stratešku opravdanost Nacionalnog plana te njegovu usklađenost kao i doprinos ispunjenju definiranih strateških ciljeva NRS 2030. Osim s NRS 2030.,

Nacionalni plan se sastoji od svih elemenata propisanih zakonodavnim okvirom strateškog planiranja i smjernicama za strateško planiranje, kako slijedi:

a. Sažetak

b. Uvod i svrha dokumenta

c. Srednjoročna vizija razvoja

d. Opis srednjoročnih razvojnih potreba, potencijala i izazova

e. Opis prioriteta javne politike u srednjoročnom razdoblju

f. Posebni ciljevi

g. Popis ključnih pokazatelja ishoda

h. Indikativni financijski plan

i. Usklađenost s Nacionalnom razvojnom strategijom, sektorskim i višesektorskim strategijama, nacionalnim planovima, te drugim relevantnim aktima strateškog planiranja

j. Okvir za praćenje i vrednovanje

Uz sami dokument Nacionalnog plana, donosi se i Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana do 2024. godine.

Posebni ciljevi Nacionalnog plana definirani su primjenom SMART metodologije za utvrđivanje ciljeva, vodeći računa da su specifični, konkretni, mjerljivi, dostižni, relevantni i vremenski utvrđeni. Za posebne ciljeve definirani su ključni pokazatelji ishoda iz nacionalne Biblioteke pokazatelja te polazne i ciljne vrijednosti svakog pokazatelja ishoda, na način da doprinose ostvarenju ciljne vrijednosti pokazatelja učinka iz Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, kao i da omogućuju praćenje, izvješćivanje i vrednovanje uspješnosti u postizanju utvrđenog posebnog cilja.

Provedba posebnih ciljeva planirana je kroz skupinu mjera definiranih u Akcijskom planu, a koje su dizajnirane primjenom komplementarne SMARTER metodologije (eng. Specific ; Measurable ; Achievable ; Relevant ; Time - bound ; Evaluated ; Recognized / Rewarded ili Revised / Readjusted ), sukladno kojoj su odabrani i odgovarajući pokazatelji rezultata. Mjere su dizajnirane, a pokazatelji rezultata odabrani, prema sljedećim kriterijima: (1) doprinos ostvarenju posebnog cilja, prioriteta i vizije Nacionalnog plana; (2) doprinos ostvarenju strateških ciljeva, razvojnih smjerova i vizije NRS 2030.; (3) usklađenost s relevantnim sektorskim i višesektorskim aktima strateškog planiranja; (4) mjerljivost i razumljivost; (5) jednostavnost prikupljanja podataka (ne predstavljaju novo administrativno opterećenje); (6) učinkovita intervencijska logika i logička podloga; (7) višestruka primjena; (8) vremensko ograničenje i (9) načelo proporcionalnosti. Primijenjena intervencijska logika osigurava i međusobnu povezanost i komplementarnost svih mjera u okviru posebnih ciljeva, u čemu je razvidna ne samo njihova strateška opravdanost, već i dodana vrijednost Nacionalnog plana. Pri definiranju mjera, korišten je holistički pristup koji u najvećoj mogućoj mjeri osigurava održivost mjera i njihovih rezultata - ispunjenje pojedine mjere doprinosi ispunjenju drugih mjera, a čime provedba mjera i njihovi rezultati imaju dugotrajni učinak i višestruku primjenu. 

Nacionalni plan podložan je sustavu vrednovanja od pokretanja izrade Nacionalnog plana do završetka njegove provedbe. Za potrebe započinjanja postupka vrednovanja, donesen je Plan vrednovanja koji sadrži indikativni plan svih vrednovanja Nacionalnog plana te je donesena Odluka o početku postupka vrednovanja. Slijedom navedenoga, proveden je postupak vrednovanja Nacionalnog plana sukladno kriterijima i uvjetima Pravilnika o provedbi postupka vrednovanja (Narodne novine, 44/23). Za potrebe provedbe postupka vrednovanja, osnovan je Odbor za vrednovanje u okviru tijela nadležnog za izradu Nacionalnog plana te je uspostavljen Tim za vrednovanje. Postupak ex-ante vrednovanja pratio je sve faze izrade Nacionalnog plana te elemente i strateške odrednice Nacionalnog plana, kako bi se osiguralo da je Nacionalni plan u potpunosti u skladu s načelima i pravilima regulatornog okvira strateškog planiranja u Republici Hrvatskoj te identificiranim razvojnim potrebama,  potencijalima i izazovima razvoja industrije i poduzetništva u Republici Hrvatskoj. Dokument Nacionalnog plana usvojio je sve preporuke proizišle iz postupka prethodnog vrednovanja. Kroz postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, ostvarena je mogućnost sudjelovanja najšire javnosti.

Kao i tijekom izrade, provedba Nacionalnog plana te njegovo praćenje, izvještavanje i vrednovanje, vršit će se transparentno i participativno, na načelu partnerstva i u kontinuiranoj suradnji sa svim relevantnim dionicima, koji su bili i bit će uključeni u cijeli postupak izrade, provedbe, praćenja, izvještavanja, vrednovanja i odlučivanja.

2. SREDNJOROČNA VIZIJA RAZVOJA

Srednjoročna vizija industrijskog razvoja i poduzetništva u Republici Hrvatskoj do 2027. godine predstavlja sažet, razumljiv i jasan opis željenog postignuća  u području industrijskog razvoja i poduzetništva u ovom srednjoročnom razdoblju. Ona je ambiciozna i inspirativna, ali i ostvariva te komplementarna s vizijom Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine i povezanim sektorskim i višesektorskim strategijama, kao i nacionalnim vrijednostima i načelima te usmjerena na ključna područja intervencije.

Trenutno, 54% industrijske proizvodnje u Republici Hrvatskoj čine proizvodi niske tehnološke vrijednosti, što je razlog zaostajanja u odnosu na druge usporedive države te je stoga potrebno staviti naglasak na proizvodnju visoke tehnološke vrijednosti jačanjem aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija poslovnog sektora, stvaranjem povoljnog poslovnog okruženja koje potiče razvoj poduzetništva te investicije u dvostruku, zelenu i digitalnu, tranziciju industrije i poduzetništva.

U skladu s navedenim, vizija Nacionalnog plana industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine glasi:

Vizija će se ostvariti kroz prioritete i posebne ciljeve industrijskog razvoja i poduzetništva, a kako je prikazano u nastavku dokumenta.

3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA, POTENCIJALA I IZAZOVA

Europska komisija je kroz sveobuhvatnu Novu industrijsku strategiju za Europu istaknula ambicije za dvostruku tranziciju i postizanje klimatske neutralnosti. Dvostruka, digitalna i zelena, tranzicija presijeca sve politike Europske unije, ključna je za promicanje europske konkurentne održivosti i otpornosti, kao i za podržavanje geopolitičkih ambicija Europske unije. Međutim, Nova industrijska strategija pod velikim je izazovom uslijed različitih kriza koje su se odvijale u proteklih nekoliko godina: pandemija COVID-19, ukrajinsko-ruski rat, energetska kriza, inflacija i ekonomska kriza. Upravo su navedena izazovna gospodarska i politička vremena potaknula Europsku uniju da se preusmjeri i prilagodi svoju strategiju. Slijedom svih navedenih izazova, 2023. godine,  donesen je Industrijski plan u okviru zelenog plana za doba nulte neto stope emisija. Osnaženi su ciljevi u okviru EU sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova te uvedeno plaćanje naknada na emisije za sva goriva koja se koriste u industriji izvan EU sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova od 2027. godine. Dva temeljna, zelena i digitalna, stupa industrijske strategije tek treba postići, a njihova je važnost dodatno naglašena. Za postizanje ciljeva zadanih ovim dokumentom, nužno je provesti odgovarajuće mjere bez odgode, a kako bi se doprinijelo postizanju klimatske neutralnosti do 2050. godine.  

Naime, osiguravanje otpornog i održivog oporavka nakon pandemije i rata zahtijeva konkretne aktivnosti na domaćem (europskom) i vanjskom planu. Na domaćem planu, ključne inicijative odnose ​​se na održivi pristup digitalnom i podatkovnom gospodarstvu Europske unije koji se temelji na jasnim pravilima i standardizaciji, njihovoj učinkovitoj provedbi i snažnoj infrastrukturi; ostvarenju „energetske trileme”, odnosno sigurnosti, pristupačnosti i održivosti, kako bi se uspostavila dugoročna rješenja za energetsku krizu; ostvarenju niskougljične tranzicije; sustavnoj prilagodbi određenih strateških lanaca opskrbe industrije; kao i provedbi Instrumenta za otpornost i oporavak kako bi se otvorio put koordiniranoj transformaciji europskog gospodarstva. Na vanjskom planu, institucije Europske unije su pozvane unaprijediti svoj cilj otvorene strateške autonomije kroz pažljivu i sveobuhvatnu reviziju i mapiranje strateških ovisnosti Europske unije, posebno u ključnim tehnologijama i sirovinama potrebnim za dvostruku tranziciju, otvorenosti trgovinske politike Europske unije i njezinom preusmjeravanju prema poboljšanoj održivosti i otpornosti; kao i snažniju, uključivu i inovativniju europsku obrambenu tehnološku i industrijsku bazu za jačanje uloge Europske unije kao sigurnosnog i obrambenog čimbenika (Centre for European Policy Studies, 2023: Forum on the New Industrial Strategy for Europe 2023 ).

U nastavku se daje sažetak opisa kontekstualnog okvira, kao i srednjoročnih razvojnih potreba, potencijala te glavnih izazova industrijskog razvoja i poduzetništva u Hrvatskoj. Sažetak je koncipiran na način da uvodno, u cilju kontekstualnog okvira, sadrži kratak opis izazova razvoja na razini Europske unije, kao regionalne ekonomske integracije čija je Hrvatska članica, pozicije Hrvatske u Europskoj uniji te samog stanja u Hrvatskoj. Kod prikaza odabranih podataka za industriju Europske unije i za hrvatsku industriju, prikaz se temelji na definiciji prema kojoj je sektor industrije definiran po NKD 2007. s četiri područja djelatnosti: B – Rudarstvo i vađenje, C – Prerađivačka industrija, D – Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija i E – Opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, zbrinjavanje otpada te djelatnosti sanacije okoliša (samo odjeljak 36), a sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku. Također, gdje je to god bilo moguće, podaci za Prerađivačku industriju – C zasebno su prikazani iz razloga jer navedeno područje obuhvaća djelatnosti koje imaju sličan obrazac ponašanja i slične izazove, te sličnu regulativu i čimbenike koji utječu na njega. Naime, prerađivačka industrija ostvaruje gotovo ¼ prihoda realnog sektora i osigurava jednako toliko radnih mjesta te sudjeluje u ukupnom izvozu Hrvatske s više od 80%.

Dodatno, Europska komisija je EU Teritorijalnom agendom do 2030. godine – ciljem „Europa uravnoteženog razvoja“ istaknula važnost otključavanja jedinstvenog potencijala teritorija s određenim geografskim obilježjima i teritorijalnim kapitalom kroz integrirani pristup razvoju i „place- based“ ulaganja, što je bio jedan od ključnih čimbenika prilikom programiranja VFO 2021. – 2027. i donošenja Integriranog teritorijalnog programa 2021. – 2027. u okviru kojeg se financira provedba procesa industrijske tranzicije hrvatskih regija.

3.1. Sažetak kontekstualnog okvira industrijskog razvoja i poduzetništva

Globalna konkurencija

Sve snažnija globalna konkurencija i aktualni trendovi u gospodarstvu ukazuju na relativno  nepovoljan položaj Europske unije. Naime, globalna ekonomska moć pomaknula se na Istok uslijed gospodarskog rasta Kine. Nedovoljna ulaganja u istraživanje i razvoj smatraju se ključnim čimbenikom izazova održavanja i postizanja veće konkurentnosti Europske unije. Također, ne manje važno, u nekoliko sljedećih ključnih područja ulaganja u infrastrukturu i buduće tehnologije Europska unija zaostaje: energija (nedostatak infrastrukture odgađa prelazak na obnovljive izvore energije), industrijske sirovine, povezivost (nerazvijena 5G infrastruktura i svjetlovodne mreže smanjuju inovacijski potencijal za nove načine proizvodnje u svim sektorima), poluvodiči (područje u kojem Europska unija  nastoji ponovno uspostaviti lance vrijednosti) i slično ( ERT, 2022 : European Competitiveness and Industry Benchmarking Report 2022 ). Ipak, na globalnoj razini, Danska (1), Švedska (4),  Nizozemska (6) i Finska (8) i dalje su najbolje rangirane zemlje Europske unije prema Indeksu globalne konkurentnosti (engl. Global Competitiveness Index – GCI) (IMD, 2022). Dakle, iako Europa ima mnogo produktivnih poduzeća, sveukupno gledajući, europska poduzeća su manje učinkovita od onih u drugim naprednim gospodarstvima: rastu sporije, stvaraju niže povrate i ulažu manje u istraživanje i razvoj od primjerice, svojih američkih konkurenata. Dodatno, danas se industrija i poduzetništvo Europske unije suočavaju s brojnim izazovima: visoka inflacija, nedostatak radne snage, demografske promjene, poremećaji u lancima opskrbe, rast kamatnih stopa, rast troškova energije i cijene ulaznih materijala.  

Kako bi se potaknula buduća europska konkurentnost, Europska komisija predlaže rad na  devet pokretača koji se međusobno osnažuju: (1) jedinstveno tržište, (2) pristup privatnom kapitalu, (3) javne investicije i infrastruktura, (4) istraživanje i inovacije, (5) energija (obnovljivi izvori energije), (6) kružnost, (7) digitalizacija, (8) obrazovanje i vještine i (9) trgovina. Kako Europska komisija naglašava, razmatrajući budućnost konkurentnosti Europske unije i iza 2030. godine, dobro definiran i koordiniran okvir na razini Europske unije poticat će uspješna poduzeća, sposobna natjecati se na globalnom tržištu, s atraktivnim poslovima i postavljanjem svjetskih standarda. Danas postoji široki konsenzus o europskom modelu uključivog gospodarskog rasta, koji se temelji na održivoj konkurentnosti, ekonomskoj sigurnosti, trgovini i poštenoj konkurenciji kao izvorima prosperiteta (Europska komisija, 2023: Long-term competitiveness of the EU: looking beyond 2030 ). Industrijski plan u okviru zelenog plana za doba nulte neto stope emisija temelji se na sljedećim četirima stupovima: (1) predvidljivo i pojednostavnjeno regulatorno okruženje, (2) brži pristup financijskim sredstvima, (3) unapređenje vještina i (4) otvorena trgovina za otporne lance opskrbe. U tom kontekstu najavljeno je i donošenje Akta o industriji s nultom neto stopom emisija čiji je cilj pojednostavniti regulatorni okvir te poboljšati okruženje za ulaganje u kapacitete Europske unije za proizvodnju tehnologija koje su ključne da bi se postigli definirani ciljevi. Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira mjera za jačanje europskog ekosustava za proizvodnju proizvoda tehnologija s nultom neto stopom emisija, odnosno Akt o industriji s nultom neto stopom emisija (Europska komisija, ožujak 2023.) definira strateške tehnologije s nultom neto stopom emisija prema trima glavnim kriterijima: (i) razini tehnološke

Spremnosti, (ii) doprinosu dekarbonizaciji i konkurentnosti i (iii) rizicima za sigurnost opskrbe.

Ti su kriteriji odabrani na temelju općih ciljeva iz Akta o industriji s nultom neto stopom emisija u pogledu povećanja kapaciteta za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija u EU-u, posebno tehnologija koje su komercijalno dostupne i mogle bi ostvariti brzi rast. Slijedom navedenoga definirano je sljedećih osam strateških tehnologija: (1) solarne fotonaponske i solarne termalne tehnologije, (2) tehnologije energije vjetra na moru i tehnologije energije iz obnovljivih izvora na kopnu, (3) tehnologije baterija/skladištenja, (4) dizalice topline i tehnologije geotermalne energije, (5) elektrolizatori i gorivni članci, (6) tehnologije održivog bioplina/biometana, (7) tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika te (8) mrežne tehnologije.

Rast za 2022. godinu procjenjuje se na 3,5% i u Europskoj uniji i u europodručju. Predviđa se da će BDP porasti za 0,8% u 2023. godini i 1,6% u 2024. godini (0,9% i 1,5% u europodručju). Također, predviđa se da će ukupna inflacija pasti s 9,2% u 2022. godini na 6,4% u 2023. godini i 2,8% u 2024. godini u Europskoj uniji, a u europodručju usporiti s 8,4 % 2022. godine na 5,6 % u 2023. godini  i na 2,5 % 2024. godini (Europska komisija, 2023: Winter 2023 Economic Forecast ). S obzirom na to da se udio Europske unije u globalnom gospodarstvu posljednjih godina smanjuje, navedeni izgledi za rast dodatno će pogoršati relativni pad Europe. U tom kontekstu, potrebno je pojačati napore za razvoj plana koji uzima u obzir potrebe poduzeća, ne samo kako bi se kratkoročno ublažile posljedice energetske krize, nego prije svega kako bi se ojačao globalni utjecaj, konkurentnost i otpornost Europske unije te u konačnici stvorilo povoljno okruženje za rad i napredak poduzeća, stvarajući nova radna mjesta i potičući rast i prosperitet (Europski gospodarski i socijalni odbor, 2023: 2023: Time to take in a competitiveness agenda ). Naime, procjenjuje se da je jedinstveno europsko tržište u posljednjih 30 godina donijelo znatne gospodarske koristi i prosječno povećalo godišnji bruto domaći proizvod za 8 do 9% (Europska komisija, 2019: Quantifying the Economic Effects of the Single Market in a Structural Macromodel, Discussion paper 094 ). Ipak, mjereno trgovinskim tokovima, integracija jedinstvenog tržišta Europske unije za robe stagnira od globalne financijske krize i krize u europodručju (ERT, 2022: European Competitiveness and Industry Benchmarking Report 2022 ). Upravo stoga daljnje širenje i produbljivanje jedinstvenog tržišta važna je mjera za osiguranje produktivnosti Europske unije. Iako se razina integracije za trgovinu i robama i uslugama udvostručila u posljednjih 30 godina,  integracija u području usluga, koje čine oko 70%  BDP-a Europske unije i dalje je znatno ispod integracije robama (Europska komisija, 2023: Long-term competitiveness of the EU: looking beyond 2030 ).

Prema Izvješću o globalnoj konkurentnosti Hrvatska je 2023. godine zauzela 50. mjesto na ljestvici od ukupno 64 zemlje, što predstavlja značajan rast za 9 mjesta u odnosu na 2021. godinu, ali pad u odnosu na rang 2022. godine kada je Hrvatska pala za 3 mjesta (IMD, 2023). Hrvatska je najbolje ocijenjena u tri područja: konkurentnosti vanjske trgovine, socijalnoj zaštiti i cijenama. Najveća poboljšanja ostvarena su u javnim financijama s naglaskom na suficit proračuna opće države i rast kreditnog rejtinga zemlje, rast izvoza usluga te rast udjela žena u menadžmentu. Hrvatska je na ljestvici konkurentnosti nazadovala zbog visoke stope inflacije, usporavanja rasta BDP-a i pada učinkovitosti u upravljanju vodama.

Oporavak, sigurnost i otpornost

Posljedica rata u Ukrajini ogleda se i povećanju rizika u opskrbi hranom i energijom na globalnoj razini. Naime, strah od nedovoljne opskrbe hranom i energijom uzrokuje velike prijetnje sigurnosti, porast međunarodnih migracija i porast političke nestabilnosti na globalnoj razini. Pandemija COVID-19 utjecala je na gotovo sve ekonomske i društvene aktivnosti, kako globalno, tako i u Europskoj uniji i Hrvatskoj te je uzrokovala značajno zaustavljanje mobilnosti čime je istaknuta potreba za izmjenama globalnih migracijskih sustava. Općenito, globalizacijski procesi, nove tehnologije, klimatske promjene, siromaštvo, ratni sukobi, sve veća nejednakost među razvijenim i nerazvijenim zemljama, starenje stanovništva i nedostatak radne snage samo su neki od  razloga masovnih međunarodnih migracija. Zatvaranje gospodarstva i prekidi u lancima nabave promijenili su paradigmu politika te je došlo do ponovne usredotočenosti na renacionalizaciju nabavnih lanaca. Dodatno je pitanje energetske sigurnosti koja ovisi primarno o odnosu Europske unije s Rusijom. Upravo stoga, Europska unija je uvela mjere smanjenja energetske ovisnosti kroz uštedu energije, fiksiranja cijene ruskog plina, diversifikaciju opskrbe energijom i ubrzano uvođenje obnovljivih izvora energije kako bi se zamijenila primjena fosilnih goriva u kućanstvima, industriji i proizvodnji električne energije.

Pred Hrvatskom su izazovi povezani s ulaskom u Schengenski prostor i europodručje te nužnost očuvanja stabilnosti cijelog prostora jugoistoka Europe. Prednosti ulaska u Schengenski prostor za Hrvatsku uključuju uspostavu širih mehanizama upravljanja, kontrole i nadzora tijekova podataka čime se pridonosi borbi protiv terorizma i boljem upravljanju migracijskim tijekovima. Ukidanje internih graničnih kontrola doprinijet će daljnjem razvoju turizma jer će turisti iz Europske unije brže i jednostavnije putovati u Hrvatsku. Ipak, ulazak u Schengenski prostor predstavlja i izazov jer će Hrvatska biti odgovorna za čuvanje vanjskih granica Europske unije.

Zaključno, gospodarstvo na globalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini pretrpjelo je značajne gubitke uzrokovane pandemijom COVID-19. Ipak, podaci pokazuju da je nakon prvotnog pogoršanja stanja došlo do oporavka gospodarstva (DZS priopćenje, 2022: Godišnji bruto domaći proizvod za razdoblje 1995. – 2021. ). Nakon blagog rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u razdoblju od 2017.-2019., u godini početka pandemije (2020. godine) u Hrvatskoj se ukupni BDP i BDP po glavi stanovnika očekivano smanjio, ali se 2021. godine ponovno počeo oporavljati pa su vrijednosti BDP-a čak nadmašile razinu prije pandemije. Međutim, porast cijena na globalnoj razini dovodi u pitanje kvalitetu življenja, opstanak poduzeća, opskrbu proizvodima te općenito, gospodarski i društveni napredak. Otvaranje gospodarstava nakon prvoga vala pandemije potaknulo je oporavak globalne potražnje dok se istovremeno ponuda nije tako brzo oporavila, što je dovelo do povećanja cijena energenata i cijene većine drugih sirovina. Prekidi u globalnoj opskrbi plemenitim metalima imaju negativne posljedice na određene industrijske djelatnosti gdje bi nestašice mogle pridonijeti održavanju visokih cijena. Rat u Ukrajini dodatno je uzrokovao poremećaje cijena. Sankcije i poremećeni lanci nabave dovele su do viših cijena pšenice i drugih žitarica, povećavajući jake inflatorne pritiske u globalnom gospodarstvu.

Najniže stope inflacije u Europskoj uniji zabilježene su u razdoblju 2014.-2016. godine. Inflacija se ubrzala od 2017. do 2019., smanjila se 2020. godine pod utjecajem mjera vezanih uz pandemiju COVID-19 i ponovno naglo porasla tijekom 2021. godine te 2022. godine uslijed početka rata u Ukrajini. Prema podacima Eurostata (2023: Inflation in the euro area ), stopa inflacije je, kao što je već istaknuto, naglo i značajno porasla u posljednjih godinu dana. Ipak, inflacija u europodručju bila je 8,5% u siječnju 2023. godine što je pad u odnosu na prosinac 2022. godine kada je iznosila 9,2%. Gledajući glavne komponente inflacije u europodručju, energija je u siječnju 2023. godine činila 17,2% inflacije (u usporedbi s 25,5% u prosincu 2022.), a slijede hrana, alkohol i duhan (14,1%, u usporedbi s 13,8% u prosincu 2022.), neenergetski industrijski proizvodi (6,9%, u usporedbi s 6,4% u prosincu 2022.) i usluge (4,2%, u usporedbi s 4,4% u prosincu 2022.). Prema Državnom zavodu za statistiku (DZS priopćenje, 2023: Indeksi potrošačkih cijena u siječnju 2023. – prva procjena ), u Hrvatskoj je stopa inflacije u siječnju 2023. bila 12,7%. Procijenjena godišnja stopa promjene za skupinu hrana, piće i duhan iznosi 15,4%, slijedi kategorija energija s 13,8%, dok za skupinu industrijski neprehrambeni proizvodi bez energije stopa inflacije iznosi 12,1% te za skupinu usluge iznosi 9,3%. Navedene stope inflacije negativno utječu na kvalitetu života i životni standard građana.

3.2. Sažetak analize razvojnih potreba, potencijala i izazova industrijskog razvoja i poduzetništva

Obilježja industrije

Za postizanje klimatske neutralnosti, potrebno je osigurati načine smanjenja emisija iz proizvodnih postrojenja. Naknade na emisije imaju značajan utjecaj na poslovanje, jer za emisijske jedinice koje se moraju kupiti na tržištu, industrijska postrojenja moraju osigurati financijska sredstva. Industriju Europske unije  kroz proteklo desetljeće obilježava smanjenje udjela u zaposlenosti na razini Europske unije, dok udio njene dodane vrijednosti u bruto domaćem proizvodu raste. Prema podacima iz 2022. godine, europski udio u globalnoj bruto dodanoj vrijednosti industrije smanjio se s gotovo 25% u 2000. godini na 16,3% u 2020. godini (20,8% odnosno 14,3% za EU27), dok je Kina već prije nadmašila sva ostala tržišta ( ERT, 2022 : European Competitiveness and Industry Benchmarking Report 2022 ). Nadalje, europski udio u globalnoj proizvodnji srednje i visoke tehnologije smanjio se također.  Prema podacima Svjetske banke, dodana vrijednost industrije (uključujući građevinarstvo) na razini Europske unije iznosila je 22,8% BDP-a 2021. godine (Svjetska banka, 2021: Industry (including construction), value added (% of GDP) ). U Hrvatskoj je iste godine udio dodane vrijednosti industrije bio 20,57%. Dodana vrijednost prerađivačke industrije činila je 15% u Europskoj uniji, odnosno 11,9% u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se značaj industrije u gospodarstvu tijekom posljednjih nekoliko desetljeća smanjivao. Zbog posljedica Domovinskog rata, nepostojanja industrijske strategije, unutarnjih problema i neravnoteža, Hrvatska nije bila pogodna lokacija za inozemna izravna ulaganja u proizvodne sektore te joj je bio otežan pristup europskom tržištu. Dodatni razlog nižem značaju industrije bio je nizak udio visoko-tehnoloških proizvoda u dodanoj vrijednosti. Udio bruto dodane vrijednosti industrije  (B, C, D i E djelatnosti NKD 2007.) u tekućim cijenama 2022. godine iznosio je 18,4%, a što je porast u odnosu na 2021. godinu, ali pad u odnosu na 2020. godinu, odnosno razdoblje od 2011. do 2020. godine (Državni zavod za statistiku, podaci prema Hrvatska narodna banka, 2022: Struktura bruto dodane vrijednosti u tekućim cijenama ).

Prema Indeksu konkurentnosti industrije 2020. (engl. Competitive Industrial Performance Index ) kojeg izrađuje Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (engl. United Nations Industrial Development Organization - UNIDO), Njemačka je bila najuspješnija između 154 zemlje svijeta. Hrvatska je 2020. godine bila na 57. mjestu, a nakon nje od zemalja članica Europske unije slijede još samo Malta na 72. i Cipar na 88. mjestu (UNIDO, 2020: Competitive Industrial Performance Index 2020: Country Profiles Report ). Hrvatska je najbolje rangirana prema indeksu udjela izvoza prerađivačke industrije u ukupnom izvozu i indeksu izvoza prerađivačke industrije po glavi stanovnika.

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja u Republici Hrvatskoj u travnju 2023. u usporedbi s ožujkom 2023. pala je za 2,4% te je u travnju 2023. u usporedbi s travnjem 2022. kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja u Republici Hrvatskoj pala je za 3,5% % (DZS priopćenje, 2023: Indeks obujma industrijske proizvodnje te indeksi zaliha, zaposlenih osoba i proizvodnosti rada u industriji u travnju 2023. ). Ukupne zalihe gotovih industrijskih proizvoda krajem travnja 2023. u usporedbi sa zalihama krajem travnja 2022. godine porasle su za 2,7%, a u usporedbi s prosjekom za 2022. za  6,6%. Ukupne zalihe industrijskih proizvoda u travnju 2023. godine u prerađivačkoj industriji također su porasle za 2,7% u odnosu na travanj 2022. godine. Isto se pojašnjava posljedicom poremećaja u lancima opskrbe.

Također, a prema podacima Digitalne komore Hrvatske gospodarske komore (HGK Puls, ožujak 2023), usporavanje industrijske proizvodnje je vidljivo u cijeloj Europskoj uniji. Mjesečni pad industrijske proizvodnje u siječnju 2023. godine je zabilježen kod 17 članica, u rasponu od -1,2% (Luksemburg) do -5,0% (Mađarska). Godišnji pad industrijske proizvodnje je također zabilježen kod 17 članica, od najmanje -0,7% u Španjolskoj do -12% u Litvi.

S druge strane, promet u industriji je u blagom porastu u promatranom razdoblju 2017.-2021., iako su tijekom čitavog razdoblja zabilježene oscilacije, osobito tijekom 2020. godine. Promet industrije u studenome 2022. godine u usporedbi sa studenim 2021. veći je za 16,4% (na domaćem tržištu za 16,9%, a na stranim tržištima za 15,7%) (DZS priopćenje, 2023: Indeks prometa industrije u studenome 2022. ). Prema mjesečnim podacima, u studenome 2022. godine promet je pao za 3,5% u usporedbi s listopadom 2022. Prema glavnim industrijskim grupacijama, u studenome 2022. u usporedbi sa studenim 2021. u području energije promet je porastao za 34,5%, promet netrajnih proizvoda za široku potrošnju porastao je za 23,0%, intermedijarni proizvodi za 15,6%, trajni proizvodi za široku potrošnju za 8,9% i kapitalni proizvodi za 4,4%.

Od sredine 1990-ih prosječan rast produktivnosti u Europskoj uniji bio je slabiji nego u drugim velikim gospodarstvima, što dovodi do sve većeg jaza u razinama produktivnosti. Upravo stoga dvostruka tranzicija (zelena i digitalna), utemeljene u Zelenom planu i Digitalnom desetljeću, promiču rast i modernizaciju gospodarstva Europske unije, otvarajući nove poslovne prilike te pomažu u stjecanju konkurentske prednosti na globalnim tržištima. U razdoblju od 1990. do 2021. godine ekonomija Europske unije porasla je za više od 61% s padom emisija za 28%, što je jasno odvajanje rasta od emisija CO ₂ (Europska komisija, 2023: Long-term competitiveness of the EU: looking beyond 2030 ). Do 2020. godine cjelokupni EU sustav trgovanja emisijama je ostvario smanjenje emisija stakleničkih plinova od 43%, a sukladno ciljevima paketa „Spremni za 55“ treba postići smanjenje od 62%. U razdoblju od 2005. do 2020. godine Hrvatska je smanjila 41% emisija stakleničkih plinova u EU sustavu trgovanja emisijama. Nadalje, visoko digitalizirana industrija bit će sposobna za proizvodnju na pametniji, učinkovitiji, sigurniji i čišći način. Naime, produktivnost poduzeća koja već ulažu u inovacije u području analitike podataka raste približno 5% do 10% brže od onih koji ne ulažu.

Ako se nastavi pad produktivnosti, Europska unija bi mogla postati sve manje konkurentna i manje sposobna podupirati kvalitetu života i standard življenja svojih građana te održivi razvoj (Europska komisija, 2023: Long-term competitiveness of the EU: looking beyond 2030 ). Dodatno, Europska unija je zaostala u pokretanju industrijske automatizacije koja ima značajne implikacije na buduću globalnu konkurentnost i rast produktivnosti. Primat je danas preuzela Azija. Iako su neke države članice Europske unije, kao što je već istaknuto, i dalje među najautomatiziranijima na svijetu, takve su inovacije nejednake diljem Europske unije.

Rast produktivnosti u Hrvatskoj spor je već dugi niz godina, a gospodarstvo je snažno usmjereno prema niskokvalificiranim uslugama. Niska produktivnost rada i spori rast dohotka po glavi stanovnika predstavljaju rizik za Hrvatsku posljedica čega je sporo sustizanje ostalih razvijenih europskih zemalja. Naime, p roduktivnost rada po zaposlenome u Hrvatskoj 2021. godine bila je 24% niža od prosjeka Europske unije. Osim toga, Hrvatska zaostaje za većinom ostalih novih zemalja članica Europske unije. Primjerice, produktivnost  rada u Sloveniji 2021. godine bila je 15,8% niža od prosjeka Europske unije, u Rumunjskoj je bila 23,1% niža od prosjeka EU, a u Poljskoj 18,2% niža od prosjeka Europske unije. Industrija te informacijsko i  komunikacijske tehnologije (IKT) među sektorima su s najvećim jazom u produktivnosti rada, dok sektor nekretnina i turizam bilježe relativno dobre rezultate (Svjetska banka, 2022: Croatia Country Economic Memorandum, Laying the foundations: Boosting productivity to ensure future prosperity ).

Produktivnost rada u Hrvatskoj je tako u siječnju 2023. godine niža za 0,5% nego u siječnju 2022. godine, dok je u siječnju 2022. u usporedbi s istim mjesecom 2021. godine bila veća za 6,8%. U siječnju 2021. godine u usporedbi s istim mjesecom 2020. godine bila je niža za 0,1%.  Prema odjeljcima NKD-a, u siječnju 2023. godine proizvodnost rada porasla je u rudarstvu i vađenju (2,4%), dok je u prerađivačkoj industriji pala za 0,1% i u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija za 4,3%. Unutar prerađivačke industrije, najveći porast produktivnosti rada zabilježen je u poddjelatnosti proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava (62,7%) dok je produktivnost rada najviše pala u proizvodnji kemikalija i kemijskih proizvoda (28,6%) (DZS priopćenje, 2023: Indeks obujma industrijske proizvodnje te indeksi zaliha, zaposlenih osoba i proizvodnosti rada u industriji u siječnju 2023 .).

Prema izvješću Svjetske banke, poboljšanje produktivnosti učinkovito bi ubrzalo rast hrvatskog gospodarstva te bi reforme za povećanje produktivnosti mogle imaju najveći utjecaj na povećanje dugoročnog potencijalnog rasta (Svjetska banka, 2022: Croatia Country Economic Memorandum, Laying the foundations: Boosting productivity to ensure future prosperity ). Naime, produktivnost u Hrvatskoj, kao što je već istaknuto, znatno zaostaje u usporedbi s drugim zemljama. Sektorska struktura hrvatskog gospodarstva (velika uloga niskokvalificiranih usluga poput turizma i relativno mali proizvodni sektor) samo su dio razloga za ovaj jaz produktivnosti. Niska produktivnost unutar sektora, između ostalog, vjerojatno proizlazi iz prepreka konkurenciji između poduzeća. Nadalje, regulatorne prepreke trgovini uslugama ostaju visoke, a što sve skupa utječe na produktivnost u Hrvatskoj. Kako bi se postigla konvergencija sa zemljama Europske unije, Hrvatska treba potaknuti svoj dugoročni potencijal primarno povećavajući produktivnost i jačajući institucije.

Korisno je usporediti i podatke o plaćama u industriji i industrijskoj proizvodnji. Dakle, indeks zaposlenih u industriji bilježi blagi trend pada, kao i obujam industrijske proizvodnje, a produktivnost rada po zaposlenome u Hrvatskoj je niža od prosjeka Europske unije. S druge strane, plaće u industriji rastu. Upravo je nesklad između produktivnosti rada i plaća nepovoljno utjecao na konkurentnost Hrvatske.

Trošak rada po satu u Hrvatskoj iznosi 11,2 eura, dok je prosječan trošak rada u Europskoj uniji  29,1 euro. Prema podacima Eurostata, broj zaposlenih u Hrvatskoj se tijekom posljednjeg petogodišnjeg razdoblja (2017.-2021.) zadržao na otprilike istoj razini te je iznosio oko 1.680.000 zaposlenih. S druge strane, broj nezaposlenih se smanjio u istom razdoblju te je 2021. godine iznosio 136.815 nezaposlenih. Udio nezaposlenih u ukupnoj radnoj snazi u Hrvatskoj 2021. godine je iznosio 7,6%, a u Europskoj uniji 7%. Hrvatske potrebe za radnom snagom sve više popunjavaju strani građani, jer se određene industrijske djelatnosti kontinuirano bore s manjkom lokalne radne snage. U prva tri tromjesečja 2022. godine hrvatski su poslodavci angažirali 95.678 stranaca, od čega u turizmu 29.347, a što predstavlja porast u odnosu na 2021. godinu od 57%. Manjak radnika općenito, kako i adekvatnih vještina, predstavlja ozbiljan izazov daljnjem razvoju industrije i poduzetništva.

Prosječna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u promatranom razdoblju od 2017.-2022. bilježi trend rasta. Prema podacima DZS-a, prosječna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Hrvatskoj 2022. godine iznosila je 1.380 eura što je za 106 eura više nego 2021. godine. Prosječna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Hrvatskoj u 2022. godini iznosila je 1.016 eura što je za 70 eura više nego u 2021. godini. Plaće u industriji rastu te je u svim djelatnostima primjetan rast indeksa plaće, a osobito u prerađivačkoj industriji. Najviša bruto plaća u 2022. godini zabilježena je u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija i iznosila je 1.677 eura po zaposlenome, odnosno isplaćena neto plaća po zaposlenome bila je 1.262 eura, iza nje slijedi rudarstvo i vađenje gdje je prosječna bruto plaća po zaposlenome 2022. godine iznosila 1.634 eura, odnosno prosječna neto plaća po zaposlenome je iznosila 1.179 eura. Prosječna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u prerađivačkoj industriji 2022. godine iznosila je 1.264 eura, a prosječna isplaćena neto plaća po zaposlenome iznosila je 939 eura. Međutim, iako prosječna plaća raste, rastu i ostale cijene pa je konačan rezultat po standard građana manje povoljan nego što podaci ukazuju. Prema podacima Digitalne komore Hrvatske gospodarske komore (HGK Puls, ožujak 2023), prosječna nominalna plaća za siječanj 2023. iznosila je 1.094 eura, dok je nominalna bruto plaća iznosila 1.499 eura. Bruto plaće porasle su nominalno 13,1%, što predstavlja najveći godišnji rast od kada postoji usporedivi niz podataka. Ujedno je to bio i rast iznad razine inflacije, što je dovelo do prvog realnog rasta plaća (0,4%) od ožujka 2022. godine. Neto plaće su također nominalno rasle visokih 11,7% u odnosu na isti mjesec prethodne godine, ali to ipak nije bilo dovoljno da ostvare realni rast na godišnjoj razini (-0,9%), no ipak je to bio najmanji realni pad od studenoga 2021. godine. Pomalo neočekivan rast plaća, kako nominalnih tako i realnih, može se pripisati nizu čimbenika. Kao prvo, siječanj 2023. godine u odnosu na siječanj 2022. godine imao je čak 8 radnih sati više (što je možda povezano i s prilagodbom pri uvođenju eura) te je to dovelo do povećanja bruto i neto plaća na godišnjoj razini. Drugo, od 1. siječnja 2023. godine povećana je minimalna bruto plaća na 700 eura (povećanje od preko 10%). Kao treće, pod pritiskom situacije na tržištu rada (manjak radne snage) i visoke inflacije, mnoga su poduzeća povećala plaće s početkom 2023. godine. Krajem svibnja 2023. godine na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bilo je registrirano 97.758 nezaposlenih osoba, što je za 7.592 osobe ili 7,2%o manje nego u svibnju 2022. godine i najniži broj nezaposlenih u posljednjih 40-ak godina (HZZ, 2023). Okolnosti na tržištu rada su, naime, takve da nezaposlenost nikad nije bila niža, a radnici su u poziciji da zahtijevaju veća povećanja plaća zbog visoke inflacije.

Nadalje, oporavak indeksa ekonomskog raspoloženja (engl. Economic Sentiment Inidactor - ESI) u EU, koji je bio vidljiv od studenoga 2022. godine, u veljači 2023. je zaustavljen, a smanjenje je nastavljeno i u ožujku 2023., a kao rezultat nešto nižeg povjerenja u industriji, trgovini na malo i građevinarstvu. U usporedbi s prosjekom EU, u Hrvatskoj je i dalje viša razina optimizma i kod općeg ekonomskog raspoloženja i kod zapošljavanja. No, i u Hrvatskoj je u ožujku 2023. došlo do sniženja optimizma kod industrije, potrošača i trgovine, dok je rast zabilježen u građevinarstvu i uslugama (Eurostat, podaci prema HGK Plus, 2023: Testovi konjunkture – Indeks ekonomskog raspoloženja ).

Pojedine specifične teme od važnosti za industrijski razvoj i poduzetništvo obrađene su u nastavku opisa razvojnih potreba, potencijala i izazova.

Obilježja poduzetništva i obrtništva

Kako je definirano i Nacionalnom razvojnom strategijom do 2030. godine, prioritetnom području Razvoj poduzetništva i obrta, mala i srednja poduzeća ključna su za konkurentnost i prosperitet hrvatskog gospodarstva. Poduzetništvo je jedna od temeljnih društvenih vrijednosti i ostaje okosnica razvoja do 2030. godine.

Prema privremenim rezultatima Državnog zavoda za statistiku, u 2021. godini u Hrvatskoj je bilo  aktivno ukupno 217.420 poduzeća, koja su zapošljavala 1.212.193 osobe (DZS priopćenje, 2022: Osnovni strukturno-poslovni pokazatelji poduzeća u 2021. - privremeni podaci ). U ukupnom broju aktivnih poduzeća najzastupljenija su poduzeća u djelatnostima trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikala (16,5%), stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (16,4%), građevinarstvo (12,3%) te prerađivačka industrija (10,7%). Najveći udio u ukupnom broju zaposlenih osoba imale su prerađivačka industrija (22,4%) i trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikala (19,8%).

Pandemija COVID-19 imala je nepovoljan utjecaj na poslovanje poduzeća u gotovo svim sektorima. U godini nakon početka pandemije uslijedio je blagi oporavak poslovanja. Prema podacima FINE, najveći rast ukupnih prihoda 2021. godini u odnosu na 2020. godinu, zabilježili su poduzetnici u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (65,8%) i u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i poslovima klimatizacije (55,1%) (FINA, 2022: Rezultati poslovanja poduzetnika u 2021. godini po djelatnostima ). Prema ukupno ostvarenim prihodima dominiraju trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikla i prerađivačka industrija. Prema neto dobiti u 2021. godini poduzetnici u trgovini su ostvarili najveće povećanje od 49,8% u odnosu na 2020. godinu.

Sektor malih i srednjih poduzeća (MSP) i u Hrvatskoj ima najveći udio (99,7%) u ukupnom broju poduzeća. Najveći broj mikro (20%) i malih poduzeća (28%) posluje u djelatnosti trgovine na veliko i na malo, popravak motornih vozila i motocikala, dok najveći broj srednjih i velikih poduzeća posluje u djelatnosti prerađivačke industrije (29,8% srednjih te 34,3% velikih poduzeća od ukupnog broja srednjih i velikih poduzeća). Pandemija COVID–19 utjecala je na smanjenje broja zaposlenih za 5,1%, odnosno u sektoru malih i srednjih poduzeća u 2020. godini bilo je 36.363 manje radnih mjesta u odnosu na 2019. godinu. Ukupan prihod ostvaren na razini sektora u 2020. godini bio je manji za 10% u odnosu na 2019. godinu (FINA, 2022).

Ukupan broj aktivnih obrta na dan 30. lipnja 2023. godine iznosio je 107.966 obrta, a što predstavlja kontinuirani rast od 2016. godine kada je bilo ukupno aktivnih 75.337 obrta. Prema područjima djelatnosti, na dan 30. lipnja 2023. godine, najveći je broj aktivnih obrta u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima (13,76%), građevinarstvu (11,86%), ostalim uslužnim djelatnostima (11,50%) te  djelatnosti trgovine na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikala (10,73%) (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, 2023). Prema spolu vlasnika/ortaka obrta, većina je muškaraca (64%). Nadalje, 2022. godine registrirano je ukupno 14.378 novih obrta, a odjavljeno 8.880, dok je već u prvih šest mjeseci 2023. godine broj registriranih obrta 10.311, a broj odjavljenih obrta 4.251. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na dan 31. svibnja 2023. godine, bilo je 106.333 osiguranika u obrtima, ne uključujući vlasnika, od koji je 47% žena. Važno je za istaknuti, u svijetu globalizacije, modernizacije proizvodnje i komercijalne isplativosti poslovanja sve više tradicijskih i umjetničkih obrta nalazi se pred izumiranjem iako simboliziraju i čuvaju lokalni i nacionalni identitet.  Danas globalizacijski procesi i moderna tehnologija omogućavaju jeftiniju izradu većine predmeta koje su prije proizvodili tradicionalni obrtnici pa je manufakturna proizvodnja postala neisplativa. Međutim, očuvanje tradicijskih obrta preduvjet je očuvanja kulture jednog naroda.

Nadalje, u Hrvatskoj je svega oko 15% poduzeća izvozno orijentirano, međutim, ta poduzeća zapošljavaju 51% zaposlenih u svim poduzećima i ostvaruju oko 66% od ukupnih prihoda od prodaje (Državni zavod za statistiku, prema podacima Izvoznog portala, 2023: Robna razmjena Hrvatske s inozemstvom u 2022. godini ). Također, ostvaruju 76% dobiti. Izvoz smanjuje ovisnost o domaćem tržištu i disperzira rizik, pa izvozna društva imaju veće šanse za dugoročni opstanak. Međunarodna iskustva, saznanja o novim tehnološkim dostignućima, novim i drugim proizvodima i uslugama te globalnim strategijama poduzeća koje predstavljaju konkurenciju, unaprjeđuju poslovanje poduzeća i dovode do prelijevanja znanja i tehnologija i primjene najboljih praksi.

Izvoz poduzeća svih veličina smanjio se u 2020. godini zbog utjecaja pandemije COVID-19 i ograničenja poslovnih aktivnosti. Najveći pad izvoza zabilježen je kod mikro poduzeća (19,5%), dok je najmanje izražen pad izvoza kod srednje velikih poduzeća (2%). Pad izvoza u velikim poduzećima bio je oko 7% (podaci DZS i Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva - CEPOR). Istraživanja su pokazala da su najčešće prepreke izvozu, kao i samog pokretanja poduzetničke aktivnosti nedovoljna informiranost o ciljnom tržištu, pristup financiranju, različita kultura, pristup inozemnim distribucijskim kanalima, posebni standardi kvalitete i inozemna konkurencija.

U navedenom kontekstu, prednosti osnivanja zadruge ponovno postaju važne u suvremenim svjetskim, a u novije vrijeme i hrvatskim uvjetima. Posebno je prikladan način organiziranja poduzetnika koji imaju komplementarno poslovanje na razini nekog prostornog područja. U okviru zadruga mali poduzetnici na tržištu nastupaju kao snažan i pouzdan partner i zajednički ostvaruju ciljeve koje bi samostalno mnogo teže ili nikako ostvarili. Na taj način, mali poduzetnici na tržištu nastupaju kao snažan i pouzdan partner te se tako brže i po znatno povoljnijim uvjetima uključuju u gospodarske tokove. Jeftinije je osnivanje, ali i poslovanje jer se većinu funkcija može prenijeti na zadrugu. Uvođenjem primjerenih regulatornih politika, razvojem modela upravljanja i praksi vođenja, edukacijom mladih poduzetnika te promocijom prepoznatljivosti zadruga, važno je koristiti potencijal i prednosti koje zadruge pružaju te one mogu postati i pokretači razvoja gospodarstva u vremenu krize. Ključni izazovi su rast  konkurentnosti, prepoznatljivosti i produktivnosti zadruga, inovativnosti uz primjenu novih tehnologija i inovacija, pozicioniranje zadruga na tržištu radi postizanja boljih poslovnih rezultata, te otvaranje novih radnih mjesta u zadrugama i zadržavanje postojećih.

Obrazovaniji ljudi su i poduzetnički aktivniji, a što se potvrđuje i podacima za 2022. godinu prema kojima se indeks poduzetničke aktivnosti (engl. Total Entrepreneurial Activity Index – TEA) po obrazovnim razinama, kreće od 5,4% za osobe s manje od srednje škole, preko 10,8% sa srednjom školom i 16,2% s tercijarnim obrazovanjem. Obrazovaniji imaju i nižu razinu straha od promašaja (od 59% s nižim od srednjoškolskog obrazovanja, preko 55% sa srednjoškolskim obrazovanjem, do 48% s tercijarnim obrazovanjem). Po poduzetničkoj aktivnosti zaposlenika (aktivnost na razvoju novog proizvoda/usluge, ili pokretanje nove poslovne jedinice za poslodavca) Hrvatska je značajno iznad prosjeka EU zemalja koje sudjeluju u GEM istraživanju u svim godinama od kada se taj pokazatelj prati, odnosno od 2011. godine. Po inovativnosti proizvoda i tehnologija na nacionalnoj razini, novopokrenuti poslovni pothvati u Hrvatskoj su na prvom mjestu među EU zemljama koje su u 2022. godini sudjelovale u GEM istraživanju (CEPOR, 2023: Što čini Hrvatsku (ne)poduzetničkom zemljom? ).

Pozicija Hrvatske prema Kompozitnom indeksu snage poduzetničke okoline (engl. National Entrepreneurship Context Index – NECI) upozorava na nužnost intervencija. Naime, NECI i dalje pozicionira Hrvatsku na začelje i u 2022. godini. Hrvatska je na šesnaestom mjestu od 18 EU zemalja koje su sudjelovale u GEM istraživanju, a u 2020. i 2021. godini Hrvatska je bila na zadnjem mjestu (CEPOR, 2023: Što čini Hrvatsku (ne)poduzetničkom zemljom? ). Intervencije u kvalitetu poduzetničke okoline su nužne, ali često vremenski vrlo zahtjevne. Vremenska zahtjevnost proizlazi iz činjenice što je ponekad potrebno mijenjati institucionalnu infrastrukturu, osigurati ljudske resurse s novom ekspertizom i/ili promijeniti interne procedure, a što se u pravilu ne događa u kratkom vremenu. Prema Globalnom poduzetničkom monitoru, odnosno rezultatima analize percepcije kvalitete poduzetničke okoline u Hrvatskoj, samo dvije komponente (dinamika domaćeg tržišta i raspoloživost i kvaliteta fizičke infrastrukture - telekomunikacijska i prometna) djeluju stimulirajuće na poduzetničku aktivnost u 2022. godini (a tako je bilo i u 2020. i 2021. godini). Posebno ograničavajuće komponente poduzetničke okoline u Hrvatskoj su, i tijekom 2022. godine, bile vladine politike prema prioritetima i regulatornom okviru, prisutnost značajnih barijera ulaska na tržište, niska razina transfera istraživanja u poslovni sektor, te nedostatan doprinos obrazovanja (osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, te tercijarnog) izgradnji poduzetničkih kompetencija mladih (CEPOR, 2023: Što čini Hrvatsku (ne)poduzetničkom zemljom? ).

Pojedine specifične teme od važnosti za industrijski razvoj i poduzetništvo obrađene su u nastavku opisa razvojnih potreba, potencijala i izazova.

Ljudski kapital

Ljudski kapital, odnosno znanja, sposobnosti i vještine pojedinaca i populacije, ključni je pokretač ekonomskog prosperiteta i produktivnosti. Vrijednost ljudskog kapitala ostvaruje se na tržištu rada kroz produktivno zapošljavanje i razvija se kroz obrazovanje tijekom prva dva desetljeća života pojedinca kao i kroz kontinuirana ulaganja u edukaciju tijekom profesionalnog rada. Ipak, tijekom proteklog desetljeća, razvoj ljudskog kapitala u naprednim gospodarstvima stagnira, iako niz gospodarstava u razvoju ulaže u temeljnu nadogradnju obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja.

Udio zaposlenih u industriji bio je 24,99% ukupne zaposlenosti u Europskoj uniji 2019. godine. Najmanji udio zaposlenih u industriji zabilježen je u Luksemburgu (10,81%), dok je najveći udio zabilježen u Češkoj (37,25%). Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u prosincu 2022. godine manji je za 0,5% u usporedbi sa studenim 2022., a u usporedbi s prosincem 2021. godine manji je za 0,3%, što je minorna razlika (DZS priopćenje, 2023: Indeks obujma industrijske proizvodnje te indeksi zaliha, zaposlenih osoba i proizvodnosti rada u industriji u siječnju 2023. ). Međutim, u razdoblju 2017.-2022. indeks zaposlenih u industriji se smanjio. Promatrajući indeks zaposlenih prema djelatnostima NKD-a 2007. može se vidjeti da je najveći pad zaposlenih u rudarstvu i vađenju, dok je kod ostalih djelatnosti promjena indeksa zaposlenih mnogo manja tijekom navedenog vremenskog razdoblja. Unutar prerađivačke industrije u 12 od 24 poddjelatnosti zabilježen je blagi pad broja zaposlenih u prosincu 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne godine, a najveći pad od 19,6% bio je u proizvodnji ostalih prijevoznih sredstava. S druge strane, u 11 poddjelatnosti broj zaposlenih je porastao, a najviše u proizvodnji motornih vozila, prikolica i poluprikolica (33,4%) dok je u jednoj poddjelatnosti broj zaposlenih ostao isti (proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme). Navedene promjene indeksa zaposlenih pojašnjavaju se posljedicama pandemije COVID-19,  poremećaja u globalnim lancima opskrbe, te ratom u Ukrajini. Također, iste prate promjene indeksa proizvodnje u Hrvatskoj.

Prema podacima  Eurostata,  na razini Europske unije zabilježeno je 25,17 milijuna samozaposlenih osoba, od toga je bilo 8,25 milijuna samozaposlenih žena što čini udio od 29,3% u 2021. godini (Eurostat, 2023: Self-employment by sex, age and educational attainment level ). U Hrvatskoj je 2021. godine bilo 182,6 tisuća samozaposlenih osoba, od toga samozaposlenih žena je zabilježeno 51,8 tisuća (28,6%). Među samozaposlenim ženama je 15,8 tisuća onih s visokim obrazovanjem, odnosno 31,7 tisuća onih sa srednjom ili višom školom te 4,3 tisuće s osnovnim ili nižim obrazovanjem. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (2021), potpore za samozapošljavanje u 2020. godini koristilo je 3.778 novouključenih osoba, što u odnosu na prethodnu godinu predstavlja smanjenje od 57%. Od ukupnog broja samozaposlenih osoba u 2020. godini 37% su bile žene, a više od polovice osoba (57,5%) imalo je srednjoškolsku razinu obrazovanja.

Jedan od vodećih svjetskih megatrendova je demografska tranzicija. Naime, struktura stanovništva se ubrzano mijenja i utječe na razvoj industrije i poduzetništva. Rastuće globalno blagostanje, razvoj tehnologija i napredak medicine doveli su do povećanja očekivanog životnog vijeka ljudi i sve većeg udjela starog stanovništva u ukupnom stanovništvu. S druge strane, stope fertiliteta drastično su pale u cijelom svijetu, osobito u industrijaliziranim zemljama. Procjenjuje se da će do 2060. godine osobe starije od 65 godina činiti između 20% i 30% ukupnog stanovništva u mnogim industrijaliziranim zemljama. Kako bi se osigurao budući prosperitet i blagostanje u Europskoj uniji, ključno je riješiti izazove koje donosi demografska tranzicija (Europska komisija, 2023: Izvješće o utjecaju demografskih promjena ).

Naime, države članice Europske unije suočavaju se s naglim padom broja radno sposobnih stanovnika. Sukladno već navedenome, njihov broj smanjio se za 3,5 milijuna između 2015. i 2020. godine, a očekuje se da će se do 2050. godine smanjiti za dodatnih 35 milijuna (Europska komisija, 2023: Harnessing talent in Europe’s regions ). Padom broja radno sposobnih stanovnika, niskim udjelom visokoobrazovanih osoba ili iseljavanjem stanovnika u dobi od 15 do 39 godina života ozbiljno su pogođene 82 regije u 16 država članica (u kojima živi gotovo 30% stanovništva Europske unije). S druge strane, prema Globalnom indeksu konkurentnosti talenata za 2022. godinu (engl. Global Talent Competitiveness Index ), na vrhu ljestvice odnosno na prvih deset mjesta nalaze se četiri zemlje članice Europske unije. Najbolje je  rangirana Danska (3), slijede Švedska (5), Nizozemska (6) i Finska (8) (INSEAD, 2022: The Global Talent Competitiveness Index ). Upravo se razvoj tehničkih vještina i stručnih znanja pokazao kao slaba točka mnogih zemalja članica Europske unije.

Prema podacima Eurostata, u Europskoj uniji 2019. godine zabilježeno je 4,5 milijuna zelenih radnih mjesta, a što je porast u odnosu na 2000. godinu kada je zabilježeno 3,2 milijuna zelenih radnih mjesta (Eurostat, 2023: Environmental economy – statistics on employment and growth ). Nadalje, procjenjuje se da će samo za industriju baterija u 2025. godini trebati dodatnih 800.000 radnika. Manjak radne snage udvostručio se u razdoblju 2015.-2021., a potražnja za tehničkim znanjima i vještinama potrebnima za zelenu tranziciju kontinuirano raste. Važno je istaknuti kako je ukupna produktivnost rada veća u zelenim sektorima, primjerice, za oko 20% u sektoru čiste energije u odnosu na prosjek za cijelo gospodarstvo (Europska komisija, 2022: Overall strategic analysis of clean energy technology in the European Union ).

Vrijednost ekosustava u Europskoj uniji s nultom stopom emisija 2021. godine iznosila je više od 100 milijardi EUR, a što predstavlja dvostruko povećanje u odnosu na prethodnu godinu. Europski zeleni plan upravo stoga naglašava ciljeve Europske unije u pogledu zelene tranzicije, uključujući postizanje nulte stope emisija do 2050. godine (dealroom,co, 2022: The rise of European climate tech ). Ostvarenje navedenoga cilja podrazumijeva istraživanje, razvoj i inovacije tehnologija i/ili proizvoda te nova tržišta. Za navedeno potrebno će biti osigurati i prikladnu, novokvalificiranu, radnu snagu, koja bi pratila industrijsku proizvodnju i poduzetništvo. Primjerice, Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da će svjetsko tržište glavnih tehnologija za masovnu proizvodnju čiste energije do 2030. godine iznositi oko 600 milijardi EUR, a što je gotovo trostruko više nego danas (Međunarodna agencija za energiju, 2023: Energy Technology Perspectives ). Slijedom navedenoga, prema istom izvoru, pretpostavlja se da bi se povezana radna mjesta u proizvodnji energije mogla do 2030. godine i više nego udvostručiti.  

Nadalje, prema procjenama Međunarodne telekomunikacijske unije, zelena i digitalna tranzicija mogle bi stvoriti oko 60 milijuna novih radnih mjesta u cijelom svijetu tijekom sljedećih pet godina, a procjenjuje se da će do kraja desetljeća samo u Europskoj uniji biti stvoreno  oko 1 milijun novih radnih mjesta. Razvoj digitalne infrastrukture i novih digitalnih vještina temelj je uspješnog funkcioniranja digitalne ekonomije. Naime, digitalizacija predstavlja priliku, ali i izazov. Primjerice, europski centar za razvoj stručnog usavršavanja je utvrdio da više od 70% zaposlenika u Europskoj uniji treba posjedovati barem osnovne IKT vještine kako bi zadovoljili zahtjeve posla, ali čak oko 30% njih je u opasnosti da zaostane u stjecanju digitalnih vještina.

Mogućnosti edukacije i usavršavanja IKT vještina svojim zaposlenicima je nudilo 22,2% poduzeća u Europskoj uniji, a u Hrvatskoj je to činilo 19,1% poduzeća u 2022. godini. I dok je udio poduzeća koja nude edukacije i mogućnosti usavršavanja u području IKT-a u blagom padu na razini Europske unije u posljednjih 5 godina, u Hrvatskoj je taj udio nepromijenjen od 2016. godine (Eurostat, 2023: Enterprises that provided training to develop/upgrade ICT skills of their personnel by NACE Rev.2 activity ).

S obzirom na kontinuiranu potrebu za novim znanjima i vještinama, izuzetno je važno da se obrazovni sustav na svim razinama prilagođava novim potrebama industrijskog razvoja i poduzetništva, a sve s ciljem da se kroz nova znanja, kompetencije i vještine potakne i novo zapošljavanje i produktivnost. Dodatno, sve je veća potražnja i za mekim vještinama kao što su analitičko razmišljanje, sposobnost rješavanja konflikata, sposobnost motiviranja, pregovaranja i vođenja i slično.

Zaključno, cjeloživotno učenje i usavršavanje ključni su za uspješno nošenje s promjenama koje digitalna ekonomija donosi, kako postojećoj radnoj snazi, tako i poslodavcima. Potrebno je poticanje prekvalifikacije i kvalifikacije za tražene poslove s posebnim naglaskom na manje razvijena područja i otoke. Za iskorištavanje prednosti digitalne ekonomije nužno je stvaranje pozitivnog i poticajnog okruženja za visokokvalificirane radnike u poslovima povezanim s digitalnim uslugama pojednostavljenjem procedura u pogledu boravka i rada u Hrvatskoj. Također je potrebno stvaranje poticajnog okruženja za moderne načine poslovanja (rad na daljinu, digitalni nomadi i slično) kako bi se omogućila naseljavanja područja gdje su troškovi niži i čime bi se rasteretila urbana središta koja se suočavaju sa sve većim izazovima zbog neadekvatne infrastrukture i prekomjernih troškova života.

Prema već navedenom Globalnom indeksu konkurentnosti talenata za 2022. godinu, Hrvatska se nalazi na 46. mjestu od ukupno 133 mjesta, a kao najveća slabost identificiran je nedostatak vještina i stručnog znanja (INSEAD, 2022: The Global Talent Competitiveness Index )..  Prema Indeksu ljudskog kapitala (engl. Human capital index - HCI) za 2020. godinu, Hrvatska se nalazi na 31. od ukupno 169 mjesta. Između 2010. i 2020. godine vrijednost HCI za Hrvatsku porasla je s 0,69 na 0,71 (Svjetska banka, 2020: Human Capital Index 2020 ). Vrijednost indeksa znači da će dijete rođeno u Hrvatskoj imati produktivnost od 71% kad odraste uz uvjet pristupa obrazovanju i dobrog zdravlja.

Uz nepobitnu ulogu novih tehnologija i razvoja novih zanimanja istovremeno postoje zanimanja u kojima dugi niz godina postoji manjak kvalificirane radne snage. Brojni europski akti strateškog planiranja koji sadrže smjernice razvoja strukovnog obrazovanja u zemljama članicama Europske unije naglašavaju da su u društvu znanja stručne kompetencije jednako važne kao i akademske. Obrtnici su oduvijek bili ključan dio svojih lokalnih zajednica te ukazuju na važnost društvene odgovornosti i doprinosa društvu u kojem žive. U Hrvatskoj već drugu godinu zaredom (2022. i 2023. godine) raste interes i za trogodišnje obrtničke smjerove i četverogodišnje strukovne programe. Upravo stoga nužno je raditi na daljnjoj popularizaciji obrtničkih zanimanja i usmjeravati mlade na odabir obrtničkih zanimanja.

Poslovno okruženje, investicijska klima i poduzetnička infrastruktura

Poduzetništvo kao način usvajanja i širenja znanja, ideja i inovacija ima značajnu ulogu u postizanju društveno-ekonomskog napretka. Rast malih, inovativnih poduzeća vodi bržem transferu znanja, ekonomskom razvoju i boljem životnom standardu. Mala i srednja poduzeća obično su produktivnija, inovativnija i fleksibilnija promjenama od velikih. Povoljno poslovno okruženje omogućuje poduzećima da iskoriste svoje prednosti kako bi učinkovito rasporedili resurse i maksimalno iskoristili faktore proizvodnje. Upravo je stoga izgradnja poticajnog poslovnog okruženja važna za jačanje malog i srednjeg poduzetništva te uključuje uklanjanje prepreka ulasku i izlasku iz tržišta, olakšavanje postupka otvaranja poduzeća, prilagodbu i pojednostavljenje administrativnih procedura, omogućavanje financiranja poslovanja, dostupnost savjetodavnih usluga malim i srednjim poduzećima, osiguranje zaštite privatnosti podataka i sigurnosti transakcija, smanjivanje fragmentacije tržišta, posebno za internetske usluge, i slično.

Administrativne barijere jedna su od najčešćih prepreka širenju poduzetništva i ulaganja. Nejasni, složeni, preklapajući i/ili kontradiktorni propisi otežavaju poduzetnicima i ulagačima razumijevanje regulatornog okvira te im nameću dodatne troškove zbog potrebe pribavljanja pravnih i savjetodavnih usluga. Dodatno, širenjem digitalizacije razvijaju se novi poslovni modeli, poglavito u uslužnom sektoru. Osobito je važno omogućiti nesmetano dijeljenje podataka kao i sigurnost transakcija, odnosno zaštitu privatnosti podataka.

Poboljšanje regulatornog okruženja uključuje i digitalizaciju usluga koje državna i javna uprava pruža poduzetnicima te nastavak administrativnog i fiskalnog rasterećenja. Naime, digitalizacijom usluga državne i javne administracije prema poslovnom sektoru osigurava se poboljšanje dostupnosti, transparentnosti i učinkovitosti pružanja usluga, kao i međusobne koordinacije pružatelja usluga.

Nadalje, putem izgradnje poduzetničkih zona i djelovanjem potpornih institucija potiče se i olakšava poduzetnička aktivnost i stvara povoljnije poduzetničko okruženje. Poduzetničke zone omogućuju poduzetnicima racionalizaciju troškova poslovanja. Prema Jedinstvenom registru poduzetničke infrastrukture u Hrvatskoj je registrirano 10 slobodnih zona, 313 poduzetničkih zona, 8 centara kompetencija, 14 inkubatora za nove tehnologije, 53 lokalne razvojne agencije, 14 poduzetničkih akceleratora, 55 poduzetničkih centara, 43 poduzetnička inkubatora, 1 poslovni park, 6 razvojnih agencija određene djelatnosti, 1 znanstveno tehnološki park, i 18 županijskih razvojnih agencija (MINGOR, 2023). Kroz podržavajuću infrastrukturu cilj je unaprijediti postojeće mehanizme poticaja, uključujući i procedure vezane uz programe sufinanciranja iz EU fondova, ali i Zakona o poticanju ulaganja te ga učiniti dostupnim većem broju poduzeća, osobito malim i srednjim poduzećima. U okviru procesa industrijske tranzicije kroz daljnji razvoj poduzetničke infrastrukture ojačat će se regionalni eko sustavi i omogućiti specijalizacija i brendiranje teritorija, te tranzicija poduzetnika prema nišama više dodatne vrijednosti utvrđenim u okviru planova za industrijsku tranziciju.

Nerazvijen financijski sustav i ograničen pristup financiranju prepreka su razvoju poduzetništva i inovacija. Naime, dostupnost financijskih instrumenata nužna je pretpostavka za poticanje i oporavak gospodarskih i investicijskih aktivnosti na domaćem tržištu, jačanje konkurentnosti te zelene i digitalne tranzicije mikro, malih, srednjih i velikih poduzetnika, a što podrazumijeva i  osiguravanje povoljnijih (poticajnih) uvjeta financiranja investicijskih projekata i obrtnih sredstava vezanih uz investicije i/ili povećanje obujma poslovanja gospodarskih subjekata. Važan preduvjet su i pojednostavljenje procedura vezanih za dobivanje poticaja.

Za unapređenje poslovnog okruženja važno je i kontinuirano unapređenje korporativnog upravljanja poduzećima u državnom vlasništvu, a u skladu s OECD-ovim preporukama:  jačanje funkcije državnog vlasništva; usklađivanje pravnog i regulatornog okvira poduzeća u državnom vlasništvu; održavanje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja s privatnim poduzećima; poboljšanje praksi transparentnosti i objavljivanja te jačanje sustava unutarnje kontrole ( OECD, 2021 ).

Što se tiče poboljšanja investicijske klime, Hrvatska je prema Indeksu percepcije korupcije u 2022. godini poboljšala svoju poziciju za šest mjesta i sada je na 57. mjestu od 180 država (Transparency International, 2023: Corruption Perceptions Index ).

Nadalje, agencija Fitch 2022. godine potvrdila je povijesno najvišu razinu kreditnog rejtinga  Hrvatske na razini BBB+ sa stabilnim izgledima za daljnji rast (Fitch Ratings, 2022). Dodatno, prema Moody´s kreditni rejting je Baa2, a prema Standard & Poor's također BBB+ sa stabilnim izgledima za daljnji rast (Hrvatska narodna banka, 2022). Navedeno znači da Republika Hrvatska prvi put u povijesti po sve tri agencije ima investicijsku razinu kreditnog rejtinga. Uvođenjem eura od 1. siječnja 2023. godine pojednostavila se usporedba cijena i provođenje transakcija. Jača se integracija u europski financijski sustav i ukidaju se troškovi konverzije i valutni rizik. Naime, veličina i snaga europodručja osigurava veću otpornost na vanjske šokove koji su posljedica događanja izvan euro područja te pomaže pri zadržavanju stabilnosti gospodarstva. Prihvaćanje jedinstvene valute i sudjelovanje u euro području donosi prednosti i na globalnoj razini. Globalni ulagači imaju više povjerenja u stabilnu i snažnu valutu čime jedinstveno valutno područje postaje privlačnije kao regija za poslovanje, trgovinu i ulaganja. S druge strane, uz uvođenje eura vežu se rizici jednokratnog povećanja potrošačkih cijena i jednokratnog troška konverzije.

Zelena tranzicija

Održiva konkurentnost temelji se na rastu produktivnosti, ekološkoj održivosti, makroekonomskoj stabilnosti i pravednosti (Europska komisija, 2023: Long-term competitiveness of the EU: looking beyond 2030 ). Europska unija želi biti predvodnik u brzorastućem tehnološkom sektoru s nultom neto emisijom stakleničkih plinova. Upravo stoga trenutna energetska kriza ključan je trenutak za tranziciju na čistu energiju diljem svijeta, pokrećući val ulaganja u niz industrija u narednim godinama. Industrija Europske unije s nultom neto stopom emisija danas je konkurentna u sektorima energije vjetra, dizalice topline, dok, primjerice, u području solarnih fotonaponskih ploča nema dovoljno čvrstu bazu (Europska komisija, 2023: Industrijski plan u okviru zelenog plana za doba nulte neto stope emisija ). U velikoj mjeri je to tako jer upravo subvencije u drugim dijelovima svijeta onemogućuju jednake uvjete tržišnog natjecanja te je potrebno proširiti i ubrzati pristup financiranju industrije s nultom neto stopom emisija. Naime, američki zakon o smanjenju inflacije izazvao je zabrinutost u cijeloj Europskoj uniji budući da taj zakon, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. godine, široko distribuira subvencije za električna vozila i za proizvodnju drugih tehnologija potrebnih za prijelaz na zeleniju industriju. S druge strane, u Europskoj uniji postoje znatne razlike u visinama potpore koje države članice pružaju za istu svrhu. Prosječna je vrijednost 2020. godine iznosila 0,57% bruto domaćeg proizvoda, ali odstupanja od prosjeka su velika - od čak 1% bruto domaćeg proizvoda (1 zemlja), do manje od polovine prosjeka (10 zemalja) ( Europska komisija, 2022: Study on energy subsidies and other government interventions in the European Union ).

U vrijeme klimatskih izazova, energetske i zdravstvene krize te rastuće nejednakosti sve više poduzeća susreće se s potrebom uvođenja društvenog odgovornog poslovanja i mjerenja ekološkog učinka kako bi se zadovoljile potrebe i zahtjevi kako kupaca tako i poslovnih partnera. Razvojem društvenog poduzetništva u Hrvatskoj može se doprinijeti jačanju društvene kohezije, borbi protiv siromaštva i povećanom zapošljavanju s naglaskom na isključene i marginalizirane skupine, kreiranju novih proizvoda i/ili usluga, očuvanju resursa, vrednovanju baštine i bioraznolikosti, te unapređenju kvalitete života kroz poslovanje za društvenu dobrobit. Naime, u posljednjim je godinama sve više društvenih potreba i izazova, od pandemije COVID-19, preko potresa i suša, do priljeva migranata, te je potreban novi pristup rješavanju navedenih izazova, a jedno od rješenja može biti društveno poduzetništvo.

Ubrzano korištenje obnovljivih izvora energije omogućit će dekarbonizaciju. Velik potencijal ima vodik budući da je jedan od najobilnijih kemijskih elemenata na globalnoj razini i smatra ga se vodećim elementom za provedbu zelene tranzicije na niskougljično gospodarstvo.

U tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti određeni sektori morat će poduzeti značajnije promjene od drugih. Energetski intenzivne industrije nužne su za hrvatsko gospodarstvo, te se na njih oslanjaju i drugi sektori, a što čini njihovu modernizaciju i dekarbonizaciju vrlo važnima. To je prilika da se poboljšanjima postojeće infrastrukture i tehnoloških rješenja, inovacijama, transferom naprednih tehnologija, značajnim strukturalnim promjenama u svim sektorima, potakne porast industrijske proizvodnje, investicijski ciklus, razvoj novih djelatnosti te otvore nova radna mjesta.

Industrija može postati održivom minimiziranjem nastanka otpada i otpadnih voda nastalih proizvodnjom, unapređenjem recikliranja, i ponovne upotrebe resursa/otpada. Održiva industrija i poduzeća otporna su na okolišne i društvene trendove, povećavaju povrate vlasnicima te nose ekološke i društvene koristi.

Kružno gospodarstvo, omogućeno tehnološkom revolucijom, ključno je za odvajanje ekonomskog rasta Europske unije od korištenja primarnih resursa. To bi također omogućilo porast produktivnosti resursa do 3% godišnje, a što bi značilo relativno povećanje BDP-a od 7%, s dodatnim pozitivnim učincima, kako na zapošljavanje, tako i na okoliš (Europska komisija, 2023: Long-term competitiveness of the EU: looking beyond 2030 ).

Nadalje, u 2021. godini stopa cirkularnosti korištenja materijala u Europskoj uniji iznosila je 11,7% te se prema Eurostatu procjenjuje da su sektori kružnog gospodarstva činili gotovo 4,3 milijuna radnih mjesta i dodane vrijednosti oko 299 milijuna eura. Stopa recikliranja otpada, osim mineralnog otpada, u Europskoj uniji je 2018. godine iznosila 55%. Zemlja s najvećom stopom recikliranja je Slovenija (82%), a u Hrvatskoj je stopa bila 56%. Nadalje, prosječna emisija stakleničkih plinova po stanovniku na razini Europske unije bila je 7 tona, u Hrvatskoj 4,6 tona, a najniža je u Švedskoj (0,5 tona). Naravno, gore navedene pokazatelje treba tumačiti i u kontekstu smanjenja proizvodnih kapaciteta, a ne samo ciljanja nulte neto stope emisija postojeće i nove proizvodnje.

Globalni indeks održive konkurentnosti (engl. Global Index of Sustainable Competitiveness ) mjeri prirodni kapital, učinkovitost resursa, društveni kapital i učinak upravljanja. Indeks rangira 180 zemalja prema njihovom uspjehu u održivoj konkurentnosti (SolAbility, 2023: The Global Sustainable Competitiveness Index ). Među prvih deset najbolje rangiranih zemalja svijeta gotovo sve su članice Europske unije, a Hrvatska je 2021. godine rangirana na visoko 14. mjesto.

Za prelazak na kružno gospodarstvo potrebne su promjene u cijelom lancu vrijednosti, od dizajna proizvoda do novih poslovnih i tržišnih modela, od novih načina pretvaranja otpada u resurse do novih načina ponašanja potrošača. Proizvodi se trebaju redizajnirati da bi se dulje koristili, popravljali, poboljšavali, prerađivali i/ili naposljetku reciklirali umjesto bacali. Proizvodni postupci trebaju se više temeljiti na ponovnom korištenju proizvoda i sirovina te na mogućnosti obnove prirodnih resursa. Kao što je istaknuto, kružno gospodarstvo ima i potencijal stvaranja novih poslovnih modela. Ipak, izazovi i prilike koje donosi kružno gospodarstvo znatno se razlikuju među industrijskim djelatnostima te su potrebni različiti koncepti jer ne postoji univerzalno rješenje za sve u proizvodnoj industriji.

Zaključno, održivi razvoj i klimatske promjene vodeća su tema na globalnoj i europskoj razini, a otpornost na klimatske promjene jedan od većih izazova razvoja današnjice. Gotovo sve industrijske djelatnosti ugrožene su učincima klimatskih promjena, bilo izravno ili neizravno. Iako je tehnologija pridonijela klimatskim promjenama, nove i učinkovite tehnologije pomoći će u smanjenju neto emisija i stvaranju čišćeg svijeta. Danas je Europa globalni predvodnik u ostvarivanju Ciljeva održivog razvoja (engl. Sustainable Development Goals – SDG). Naime, Europa ima 2,4 puta niže emisije CO ₂ po glavi stanovnika od SAD-a i 1,8 puta niže emisije CO ₂ po jedinici BDP-a te se obvezala biti prvim gospodarstvom koje će postići nultu neto emisiju ugljika do 2050. godine. Prema Indeksu Ciljeva održivog razvoja (engl. SDG Index ) iz 2022. godine, deset najbolje rangiranih zemalja svijeta su europske zemlje, a Hrvatska se nalazi na 23. mjestu (United Nations, 2022: Sustainable Development Report; Europe Sustainable Report ).

Digitalna tranzicija

Iako je pandemija COVID-19 potaknula digitalizaciju poduzeća diljem Europske unije, digitalna transformacija poslovanja još uvijek zaostaje u mnogim državama članicama. Napredak zemalja članica Europske unije u digitalnom području prati se pomoću Indeksa gospodarske i društvene digitalizacije (engl. Digital Economy and Society Index   - DESI) (Europska komisija, 2022: Digital Economy and Society Index (DESI) 2022 ). Prosječna vrijednost indeksa za Europsku uniju iznosi 52,27. Najbolje rangirana zemlja Europske unije u 2022. godini bila je Finska (69,59), a na posljednjem mjestu je Rumunjska (30,58). Nadalje, kako bi povećao digitalni kapacitet europskih tvrtki i posljedično povećala  njihova otpornost na buduće šokove, Digitalni kompas 2030.: europski pristup za digitalno desetljeće posvećen je digitalnoj transformaciji poslovanja i postavlja ambiciozne ciljeve koje treba postići do 2030. godine (Europska komisija, 2021: Digitalni kompas 2030.: europski pristup za digitalno desetljeće ). Temeljni doprinos za digitalnu i otpornu Europu dolazi iz Next Generation EU , a posebno iz Instrumenta za oporavak i otpornost, koji obvezuje posvećivanje najmanje 20% financijskih sredstava digitalnoj tranziciji.

Digitalna transformacija predstavlja promjenu poslovnih aktivnosti, modela, sposobnosti i procesa kako bi se u potpunosti iskoristile promjene i prilike proizašle iz primjene digitalnih tehnologija. Odnosi se kako na javni, tako i na poslovni sektor. Učinkovita primjena digitalnih alata osobito je važna za mala i srednja poduzeća jer može potaknuti inoviranje, poboljšati poslovne procese te potaknuti internacionalizaciju poslovanja.

Prema gore navedenom Indeksu gospodarske i društvene digitalizacije (DESI) Hrvatska je 2022. godine na 21. mjestu s rezultatom od 47,54, a što je ispod prosječne vrijednosti indeksa za  EU. Rezultat DESI-ja za Hrvatsku, od 2017. do 2022. godine, povećavao se  neznatno više od istog za cijelu EU. Unatoč dobrim rezultatima u digitalnim vještinama, i dalje postoji manjak stručnjaka za IKT čiji je udio u radnoj snazi u Hrvatskoj manji od prosjeka Europske unije. Nedostatak stručnjaka znatno utječe na integraciju digitalnih tehnologija u poduzeća, zbog čega poduzeća, posebno mala i srednja, ne mogu u potpunosti iskoristiti potencijal digitalne transformacije. S druge strane, digitalne tehnologije sve su popularnije u hrvatskim poduzećima: 35% njih primjenjuje rješenja u oblaku, 43% upotrebljava e-račune, a 9% upotrebljava tehnologije koje se temelje na umjetnoj inteligenciji.

Iako su ti rezultati temelj hrvatskog doprinosa ciljevima Digitalnog desetljeća za digitalizaciju poduzeća, postoji veliki potencijal za još bolju primjenu ključnih tehnologija, kao što su veliki podaci i umjetna inteligencija. Naime, Hrvatska i dalje ima slabe rezultate kad je riječ o penetraciji usluga brzine 100 Mbps, mrežama vrlo velikog kapaciteta, pokrivenosti 5G mrežom i indeksu cijena širokopojasnog pristupa. Iako je udio stručnjaka, kao što je već istaknuto, za IKT u radnoj snazi u Hrvatskoj manji od prosjeka Europske unije, ulaganja poduzeća u osposobljavanje u području IKT-a i broj osoba s diplomom iz područja IKT-a u Hrvatskoj veći su od prosječnih vrijednosti Europske unije. Unatoč mjerama koje su već poduzete za poticanje digitalnih vještina za sve, ključno je brže povećati spremnost države u području digitalnih vještina. Hrvatska ima dobre rezultate po pitanju otvorenih podataka, ali to umanjuju loši rezultati u području digitalnih javnih usluga, s malim brojem korisnika, rijetkom primjenom unaprijed ispunjenih obrazaca i ograničenim pružanjem javnih usluga građanima i poduzećima.

Prema Svjetskoj ljestvici digitalne konkurentnosti 2022. godine, koja mjeri sposobnost i spremnost zemalja u usvajanju digitalnih tehnologija kao ključnog pokretača ekonomske transformacije u poslovanju, javnom upravljanju i široj zajednici, prva je Danska, a od zemalja članica Europske unije u prvih deset zemalja nalaze se još Švedska, Nizozemska i Finska. Hrvatska se nalazi na 43. mjestu od ukupno 63 zemlje (IMD, 2022: IMD world digital competitiveness ranking 2022 ). Ipak, navedeni rang predstavlja znatan napredak u odnosu na 2021. godinu, kada se Hrvatska nalazila na 55. mjestu. Od tri čimbenika u analizi, Hrvatska je najbolje rangirana prema znanju i iskustvu potrebnom za otkrivanje, razumijevanje i izgradnju novih tehnologija, zatim sveukupnom kontekstu koji omogućuje razvoj digitalnih tehnologija te najslabije prema razini spremnosti zemlje za iskorištavanje digitalne transformacije. Indikatori koji pozitivno utječu na poziciju Hrvatske u okviru osnovnih stupova digitalne konkurentnosti su: investicije u telekomunikacije, odnos učenik/profesor u tercijarnom obrazovanju, veliki broj žena istraživača, grantovi za patente visoke tehnologije, broj diplomanata u znanstvenim studijima. Kao slabosti izdvojeni su sljedeći indikatori: nedostatak visoko obrazovanih stranih stručnjaka, transfer znanja, nedostatak međunarodnog iskustva, stavovi prema globalizaciji, razvoj i primjena tehnologija i javno-privatno partnerstvo.

Danas se sve više razvija i digitalno poduzetništvo koje utječe na različite gospodarske, društvene i institucionalne aspekte. Prema Globalnom indeksu digitalnih poduzetničkih sustava (engl. Global Index of Digital Entrepreneurship Systems - GIDES) objavljenom 2022. godine koji mjeri opće, sustavne i digitalne financijske uvjete na razini gospodarstva, Hrvatska se nalazi na 45. mjestu, te pripada skupini zemalja koje zaostaju u pogledu kvalitete nacionalnog gospodarstva za razvoj digitalnog poduzetništva (Asian Development Bank, 2022: Asian development outlook 2022 ).

Svrsishodna primjena novih tehnologija može voditi smanjenju troškova i omogućiti stvaranje visoke dodane vrijednosti. Poticanje primjene novih tehnologija u Hrvatskoj može pridonijeti bržoj obradi podataka, bržoj i jeftinijoj komunikaciji, ekonomičnijoj proizvodnji i distribuciji, smanjivanju broja zadataka te stvoriti koncentraciju snaga u ekonomskim aktivnostima. Osim toga, digitalne tehnologije rezultirale su pojavom novih poslovnih modela i novim oblikom poduzetništva temeljenog na tehnologiji. Za usvajanje i širenje novih tehnologija važna je izgradnja nove i unapređenje postojeće infrastrukture i povezivosti, kao i usvajanje novih znanja, kompetencija i vještina kako bi se prešlo u dijelove lanca vrijednosti s višom dodanom vrijednosti.

S druge strane. sve jača digitalizacija i primjena digitalnih tehnologija pored brojnih prednosti nose sa sobom i određene rizike. Prije svega to su zaštita podataka i sigurnost transakcija. Europska unija kontinuirano radi na unapređenju zakonodavstva vezano uz sigurnosne zahtjeve digitalnih proizvoda i/ili usluga. Prateći europske trendove i inicijative, Hrvatska također razvija regulatorni okvir kao temelj kibernetičke sigurnosti. Kako bi se umanjili rizici primjene digitalnih tehnologija, potrebno je koordinirano djelovanje i suradnja svih državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima, ali i drugih sektora društva.

Ključne prednosti industrijskog i poduzetničkog sustava u Hrvatskoj koji će biti izgrađen na paradigmi Industrije 5.0 su brojne. Fokus novih sustava budućnosti će se pomaknuti s optimizacije isključivo pojedinačnih poduzeća na uključenost svih dionika i njihovu odgovornost na razini cjelovitih lanaca vrijednosti i ekosustava, a umjesto na potrošnji dizajn će im se bazirati na oporavku i kružnosti. Sustav hrvatske industrije budućnosti tako će biti samoodrživ i prilagodljiv te decentraliziran i manje krhak, umjesto da ovisi o uvozu strateških sirovina i energiji.

Ultimativni doprinos ovog industrijskog modela jest u tome što će isti jačati ne samo industrijske procese, već i sve uključene dionike duž cijelih lanaca vrijednosti, a što u primarni fokus stavlja jačanje kapaciteta te specifičnih znanja, vještina i kompetencija radnika, kroz unaprjeđenje sustava obrazovanja i cjeloživotnog učenja, prekvalifikacije i povećanje kvalitete i održivosti poslova i radnih mjesta. U konačnici, posebna specifičnost i prednost Industrije 5.0 jest u tome što ne obuhvaća samo proizvodne industrije, već je učinkovito primjenjiva na sve djelatnosti industrije i poduzetništva, stavljajući istraživanje, razvoj i inovacije te digitalizaciju u središte razvoja održive i otporne industrije orijentirane na čovjeka/radnika/poduzetnika.

Digitalizacija, pojava novih proizvoda i usluga, posljedice COVID-19 pandemije te sve veće potrebe za održivosti mijenjaju navike i ponašanja potrošača. Sve je više novih zdravstvenih, higijenskih i društvenih navika, a kupovina putem interneta postala je dio svakodnevnice. Dodatno, uslijed sve jačih posljedica klimatskih promjena raste potražnja za ekološki prihvatljivim proizvodima. Dosadašnji pristup potrošačima koji se temeljio na jednostranoj komunikaciji, niskoj razini odgovornosti i svjesnosti potrošača više nije prikladan. Naime, potrošači teže za jedinstvenim iskustvom, brzom i kvalitetnom uslugom te sve većom interakcijom s ponuđačima. Imaju veći izbor nego ikada prije i traže viši stupanj zaštite svojih prava. Društveni mediji dali su jači glas potrošačima i otvorili nove načine komunikacije, kako s proizvođačima, tako i međusobno. Danas se traže pametna rješenja, a informacije su dostupnije nego ikada prije. Proizvodi se lakše i brže uspoređuju te potrošači imaju sve viša očekivanja glede kvalitete, komunikacije i iskustva kojeg dobivaju.

Primjerice, udio prometa od prodaje putem e-trgovine u ukupnom prometu poduzeća svih veličina u Europskoj uniji iznosio je 17,6% u 2022. godini, koliko je iznosio i godinu prije (Eurostat, 2023: Share of enterprises' turnover on e-commerce ). Udio prometa od prodaje putem e-trgovine u ukupnom prometu poduzeća svih veličina u Hrvatskoj 2022. iznosio je 16,5% što je za 1,2% više nego 2021. godine, odnosno za 2,1% više nego 2020. godine i za 4,9% više nego 2019. godine. Udio prometa od prodaje putem e-trgovine u malim i srednjim poduzećima na razini Europske unije je iznosio 12% u 2021. godini, dok je taj udio u Hrvatskoj iznosio 13%. Za usporedbu, 2020. godine taj je udio u Hrvatskoj činio 14%, dok je u razdoblju od 2017.-2019. varirao između 9% i 11%. Udio prometa od prodaje putem e-trgovine u ukupnom prometu velikih poduzeća u Europskoj uniji je 2021. godine iznosio 27%, a u Hrvatskoj 17%. Na razini Europske unije i prethodne 2020. godine taj je udio bio jednak (27%), dok je u Hrvatskoj bio malo niži te je iznosio 15%.

Digitalizacija je okosnica buduće konkurentnosti i potrebno je uložiti napore u postizanje konkurentnosti u ovom ključnom sektoru na globalnoj razini. U tom pogledu, Europska unija je postavila ciljeve koje treba postići do 2030. : 75% europskih poduzeća koristi se uslugama računalstva u oblaku, velikim količinama podataka i umjetnom inteligencijom te više od 90% europskih MSP-ova dosegnulo je barem osnovnu razinu digitalnog intenziteta (Europska komisija, 2021: Digitalni kompas 2030.: europski pristup za digitalno desetljeće ).

Istraživanje, razvoj i inovacije

Inovacijski ekosustavi složen su proces koji obuhvaća stvaranje ideja, njihov prijenos u proizvode i komercijalizaciju proizvoda u velikim razmjerima. Uspjeh navedenoga procesa ovisi o više čimbenika, kao što su poslovna kultura koja nagrađuje poduzetništvo, preuzimanje rizika i volja za prihvaćanjem promjena, propisi i administrativne norme koje potiču inovacije,  snažan sektor generiranja znanja (sveučilišta, istraživački centri i laboratoriji) i suradnja između znanstvenog i poslovnog sektora. Iako, Europska unija ima manje od 7% svjetskog stanovništva, radovi autora iz Europske unije predstavljaju oko jedne petine svjetskih visoko citiranih publikacija, patenata i istraživanja i inovacija  (Europska komisija, 2023: Long-term competitiveness of the EU: looking beyond 2030 ).

Prema Ljestvici ulaganja u industrijska istraživanja i razvoj (I&R) (engl. EU Industrial R&D Investment Scoreboard ,) ističe se da u Europskoj uniji postoji globalna tehnološka utrka u četiri ključna sektora koji čine više od tri četvrtine ukupnog istraživanja i razvoja poduzeća uključenih u istraživanje: proizvodnja u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) (22,6%), zdravstveni sektor (21,5%), usluge sektora informacijskih i komunikacijskih tehnologija (19,8%) i automobilski sektor (13,9%) (Europska komisija, 2022: The 2022 EU industrial R&D investment scoreboard: extended summary of key findings and policy implications ). Međutim, stope rasta istraživanja i razvoja američkih i kineskih poduzeća (16,5% odnosno 24,9%) u 2021. godini nadmašuju one u Europskoj  uniji (8,9%), primarno zbog ulaganja u istraživanje i razvoj u sektoru IKT-a i zdravstva. U Europskoj uniji, glavni izvor korporativnog istraživanja i razvoja je automobilski sektor, koji čini 32,5% ukupnog istraživanja i razvoja. Ukupna ulaganja u istraživanje i razvoj Europskoj uniji u 2021. godini iznosila su 328 milijardi EUR, što je 6% više u usporedbi s prethodnom godinom (310 milijardi EUR). Kada se promatra intenzitet istraživanja i razvoja, odnosno izdaci za istraživanje i razvoj kao udio u BDP-u, podaci Eurostata pokazuju smanjenje s 2,31% u 2020. godine na 2,27% u 2021. godini, a što se može objasniti oporavkom BDP-a nakon značajnog pada u 2020. godini kao posljedice pandemije COVID-19 (Eurostat, 2023: Research and development ).

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj udio državnih proračunskih sredstava za istraživanje i razvoj u BDP-u u 2021. godini iznosio je 0,72% (DZS priopćenje, 2022: Proračunska izdvajanja za istraživanje i razvoj, 2021. – 2022. ). Najveći udio sredstava državnog proračuna za istraživanje i razvoj u 2021. godini izdvojen je za sektor visokog obrazovanja (72,2%). Slijedi državni sektor s 26,4%, a najmanje je sredstava bilo namijenjeno poslovnom sektoru (0,4%) i privatnome neprofitnom sektoru (0,4%). Udio žena u istraživanju i razvoju u Hrvatskoj je u 2021. godini bio 49,7% te je najviše žena zaposleno u poslovnom (18,8%) i državnom sektoru (22,8%), dok je manji udio zaposlenih u visokom obrazovanju (DZS priopćenje, 2022: Istraživanje i razvoj u 2021. ). Među ukupno zaposlenim ženama 36,8% ih je s visokim obrazovanjem, 56,4% ih je sa srednjim obrazovanjem i 6,8% s osnovnim i nižim obrazovanjem. Za usporedbu, od ukupno zaposlenih muškaraca, 23% ih je visoko obrazovanih, 69,1% ih je sa srednjim obrazovanjem i 7,2% ih je s osnovnim ili manjem obrazovanjem.

Vodeći svjetski inovator u 2022. godini prema Globalnom inovacijskom indeksu (engl. Global Innovation Index - GII) je Švicarska, a Republika Hrvatska je bila na 42. mjestu među 132 analizirane zemlje (WIPO, 2022: Global Innovation Index 2022, What is the future of innovation-driven growth? ). Prema rezultatima Europske ljestvice uspjeha u inoviranju ( engl. European Innovation Scoreboard ) iz 2023. godine, Danska je preuzela vodstvo od Švedske koje je nekoliko zadnjih godina bila na vrhu, kao vodeća europska zemlja inovator. Hrvatska se nalazi u grupi inovatora u nastajanju (engl. Emerging inovator ) zajedno sa Slovačkom, Poljskom, Latvijom, Bugarskom i Rumunjskom. Hrvatska se nalazi na 69,6% prosjeka EU i ima iznadprosječne performanse u odnosu na prosjek grupe koje se povećavaju po stopi višoj od one u EU. Time razlika u učinku Hrvatske u odnosu na EU postaje sve manja (2022. godine Hrvatska je imala učinak  na razini 66,5% prosjeka Europske unije ) (Europska komisija, 2023: European Innovation Scoreboard 2023 ).

Kao relativne snage Hrvatske pokazale su se zajedničke publikacije subjekata iz javnog i privatnog sektora, inovacije proizvoda, radna snaga s naprednim digitalnim vještinama, inovacije poslovnih procesa i ulaganja rizičnog kapitala. S druge strane, kao relativne slabosti ističu se niski izdatci za inovacije po zaposlenome, nedovoljan razvoj i primjena tehnologija usmjerenih okolišu, izvoz usluga intenzivnih znanjem, dizajn aplikacija, te cjeloživotno obrazovanje. Nedostatne inovacijske aktivnosti pripisuju se visokom riziku inovacijskih aktivnosti, a što mogu ublažiti potpore za ovu vrstu aktivnosti.

Usprkos ekonomskim koristima koje inovacijske aktivnosti mogu imati na konkurentnost poduzeća, porast prodaje, rast zapošljavanja i njihov opstanak, privatni sektor pokazuje umjerene inovacijske rezultate. Primarno inovacijske aktivnosti provode stara i velika poduzeća i postoji problem „nepostojeće sredine“, s obzirom da srednje velika poduzeća u značajnoj mjeri ne ulažu u istraživanje i razvoj. Ovaj problem se pojašnjava ograničenim pristupom unutarnjim i vanjskim resursima (financijska sredstva, kvalificirano osoblje), kao i tržišnim faktorima.

Važan strukturni problem s kojim se Hrvatska suočava je niska razina poslovnih ulaganja u istraživanje i razvoj, unatoč postojećim poreznim olakšicama za poduzeća koja obavljaju navedene aktivnosti. Osim toga, prisutna je neravnomjerna sektorska koncentracija te samo nekoliko sektora ostvaruje većinu poreznih olakšica. Također, nedostatak financiranja u ranoj fazi razvoja poslovanja jača rizik preranog neuspjeha potencijalno održivih inovativnih start-up poduzeća.  

Bruto izdaci svih sektora za istraživanje i razvoj (I&R) u Hrvatskoj u posljednjih pet godina  rastu, no ipak su znatno ispod prosjeka Europske unije (Eurostat, 2023: Research and development ). Prema podacima Eurostata, bruto izdaci za I&R u Hrvatskoj su u 2021. godini iznosili 179,6 eura po stanovniku, a u Europskoj uniji 734,5 eura po stanovniku. Izdaci poslovnog sektora za I&R iste godine u Hrvatskoj su iznosili 83,6 eura, a u Europskoj uniji 484,4 eura po stanovniku. Izdaci javnog sektora za I&R u Hrvatskoj iznosili su 38 eura po stanovniku, a u EU 87,1 eura po stanovniku. Izdaci sektora visokog obrazovanja za I&R u 2021. godini u Hrvatskoj iznosili su 58,1 eura po stanovniku, a u Europskoj uniji su bili 158,4 eura po stanovniku.

Bolja učinkovitost inovacija pomogla bi zatvoriti jaz produktivnosti između hrvatskih poduzeća i konkurenata iz Europske unije. Naime, doprinos inovacija rastu prodaje, rastu produktivnosti rada i ukupnoj faktorskoj produktivnosti niži je nego u poduzećima u drugim zemljama članicama Europske unije. Hrvatska također ne ostvaruje zadovoljavajuće rezultate vezano uz doprinos izdataka istraživanja i razvoja po radniku, iako analitički dokazi pokazuju da je povrat na istraživanje i razvoj veći od povrata u infrastrukturu ili obrazovanje. Nadalje, važna je suradnja dionika iz različitih sektora kako bi se potaknula inovativna i učinkovita rješenja suvremenih izazova, a posebno znanstveno-istraživačkog i poslovnog sektora što se postiže poticanjem zajedničkih aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija te transferom tehnologije. Upravo stoga Europska unija potiče pristup petostruke uzvojnice jer prepoznaje održivi razvoj i inovacije kao važne razvojne prioritete. Ovaj model, osim navedenih sektora uključuje odnose između javnog sektora, civilnog društva i očuvanja okoliša te naglašava potrebu društveno-ekološke tranzicije društva i gospodarstva.  

Kao što je već istaknuto, važno je kontinuirano raditi na stvaranju povoljnog okruženja za poticanje inovacijskih aktivnosti. Nužno se  usmjeriti na povećanje broja poduzeća koja ulažu u istraživanje i razvoj te ukupni iznos poslovnih ulaganja u istraživanje i razvoj, kao i na pojednostavljivanje procedura i smanjenje nesigurnosti unutar postojećih postupaka.

Međunarodna trgovina i globalni lanci vrijednosti

Europska unija jedna je od tri glavne gospodarske regije svijeta, pri čemu trgovina robama i uslugama s ostatkom svijeta predstavlja 16,2% svjetske trgovine, te je veći od udjela Europske unije u svjetskom BDP-u koji iznosi  gotovo 15%. Tijekom posljednjih desetljeća, Europska unija je crpila ekonomsku i političku snagu iskorištavajući prednosti otvorene trgovine ne samo u pogledu roba, već također i usluga kao i zaštite intelektualnog vlasništva. Dvije trećine uvoza Europske unije čine poluproizvodi, kao što su sirovine, dijelovi i komponente koje doprinose procesu proizvodnje. Dugoročni pokazatelji iz zemalja Europske unije pokazuju da je povećanje od 1% u otvorenosti gospodarstva povezano s povećanjem produktivnosti rada od 0,6% (Europska komisija, 2023: Long-term competitiveness of the EU: looking beyond 2030 ).

Europska unija je 2021. godine bilježila veći porast uvoza od izvoza te se suficit trgovinske bilance smanjio s 216 milijardi eura u 2020. godini na 68 milijardi eura u 2021. godini. Ovo je posljedica naglog porasta vrijednosti uvoza energije krajem 2021. godine. Trgovina unutar Europske unije porasla je za 20% u 2021. godini. Najveći porast intraEU izvoza između 2020. i 2021. zabilježen je u Hrvatskoj (31%) i Estoniji (29%). Uvoz unutar Europske unije također je porastao za 20%, a najveći porast zabilježen je na Malti (29%) i Bugarskoj (27%). Njemačka se ističe i kao zemlja članica Europske unije s najvišom razinom trgovine unutar Europske unije, pridonoseći 22% izvoza robe Europske unije u druge zemlje članice i 23% uvoza robe EU-a iz zemalja izvan Europske unije u 2021. godini (podaci Eurostata).

Dok je izvoz roba i usluga postao najvažniji pokretač rasta u Hrvatskoj, njegov udio u BDP-u (51,3%) i tehnološka složenost ostaju ispod razine ostalih usporedivih europskih zemalja. Iako je rast izvoza pridonio smanjivanju jaza u odnosu na standarde Europske unije, konvergencija je i dalje relativno spora, ističu istraživanja Svjetske banke (Svjetska banka, 2022: Croatia Country Economic Memorandum, Laying the foundations: Boosting productivity to ensure future prosperity ).

U razdoblju od 2017.-2021. u Hrvatskoj su vanjskotrgovinski tijekovi bilježili trend rasta, izuzev 2020. godine kada su uvoz i izvoz zabilježili pad uslijed pandemije COVID-19. Prerađivačka industrija je pratila isti trend. U 2021. godini je ostvaren porast izvoza i uvoza, vanjskotrgovinskog deficita te pokrivenosti uvoza izvozom u usporedbi s 2020. godinom. Ukupan izvoz roba iznosio je oko 19.187.681 isuća eura, što je u odnosu na 2020. povećanje za oko 29%. Ukupan uvoz iznosio je oko 28.447.605 tisuća eura i povećao se za 24% u usporedbi s 2020. godinom. Pokrivenost uvoza izvozom u 2021. godini iznosila je oko 67%, dok je u prethodnoj godini iznosila 65%. Deficit robne razmjene s inozemstvom u 2021. godini  iznosio je 9.259.924 tisuća eura što je porast za 16% u odnosu na godinu prije. Unutar prerađivačke djelatnosti izvoz i uvoz najviše su se povećali u proizvodnji koksa i rafiniranih naftnih proizvoda (izvoz za 60,9% i uvoz za 73,8%) i u proizvodnji metala (izvoz za 48,5% i uvoz za 53,7%) (Eurostat i DZS).

 Zemlje članice Europske unije najvažniji su trgovinski partneri Hrvatske. Robna razmjena s članicama EU-a u 2021. godini iznosila je 68% ukupnog izvoza, koji je u odnosu na 2020. godinu porastao za oko 23%, te oko 77% ukupnog uvoza, koji je porastao za oko 20%. Najveći vanjskotrgovinski partneri iz Europske unije u 2021. godini bile su Njemačka, Italija i Slovenija. Udio uvoza Hrvatske iz zemalja Europske unije iznosio je 0,6% od ukupnog interregionalnog uvoza, dok je udio izvoza u zemlje Europske unije iznosio 0,4% ukupnog intraregionalnog izvoza EU u 2021. godini. Udio uvoza Hrvatske iz trećih zemalja kao udio ukupnog ekstraregionalnog uvoza Europske unije iznosio je 0,4%, dok je udio  izvoza Hrvatske izvan Europske unije činio 0,3% ukupnog ekstraregionalnog izvoza EU. Prerađivačka industrija ima najveći utjecaj na porast izvoza i uvoza (podaci Eurostat i DZS).

Pandemija COVID-19 te energetska i geopolitička kriza, kao što je već istaknuto, aktualni su čimbenici negativnog utjecaja na lance ponude i promjene u globalnim lancima vrijednosti, koji postaju vodeći način organizacije međunarodne trgovine. Procjenjuje se da oko 70% međunarodne trgovine uključuje globalne lance vrijednosti, budući da se robe, sirovine i komponente nerijetko i više puta prevoze preko granice.

Dakle, globalni lanci vrijednosti predstavljaju priliku za hrvatska mala i srednja poduzeća i njihovo uključivanje na globalno tržište. Međutim, brojne su prepreke koje sprečavaju uključivanje malih i srednjih poduzeća u globalne lance vrijednosti - ograničene mogućnosti proizvodnje, ograničeni administrativni resursi, ograničene raspoložive kompetencije i vještine te slično. Iako su mala i srednja poduzeća važan izvor radnih mjesta, u većini zemalja ona imaju relativno malen udio u izvozu, odnosno, brojna mala i srednja poduzeća uopće ne izvoze. Prema istraživanju za zemlje OECD-a, od 5% do 40% malih i srednjih poduzeća izvozi unutar predmetnih zemalja, dok je taj postotak za velika poduzeća znatno veći te iznosi oko 80% (WTO, 2019: Global Value Chain Development Report 2019, Technological Innovation, Supply Chain Trade, and Workers in a Globalized World ). Može se zaključiti da je za manje poduzetnike preporučljivo da se specijaliziraju u segmentu proizvodnje i opskrbe poluproizvodima, umjesto da razvijaju cjelokupni proizvodni proces gotovih proizvoda. Ključni čimbenici koji utječu na poziciju u globalnim lancima vrijednosti su: radna snaga, inovativnost, tehnološka opremljenost i produktivnost.

Međutim, globalni lanci vrijednosti čine globalno gospodarstvo ranjivim na poremećaje i/ili kašnjenja u proizvodnji u bilo kojoj zemlji koja je dio lanca vrijednosti i/ili logistike. Nedavni šokovi na strani potražnje i ponude stvorili su nekoliko uskih grla duž lanca ponude, u rasponu od logističkih poremećaja do nedostatka sirovina, opreme i radne snage, kao i poluproizvoda. Nagli porast potražnje za industrijskim dobrima rezultirao je smanjenjem zaliha i duljim vremenom isporuke. Dodatno, rat u Ukrajini pogoršao je postojeće distorzije lanca ponude i volatilnost cijena dobara. Naime, iako su samo djelomično integrirane u europski lanac nabave, Rusija i Ukrajina osiguravaju ključne proizvodne inpute .

Upravo stoga, a unatoč brojnim prednostima koje se ostvaruju sudjelovanjem u globalnim lancima vrijednosti, nedavni globalni šokovi ukazuju na potrebu razmatranja opcija za poboljšanje otpornosti lanca nabave, uključujući lokaliziranje proizvodnje, diversifikaciju dobavljača i/ili držanje većih količina zaliha.

Regionalni razvoj

Regionalna nejednakost unutar Europske unije također se smatra jednom  od prijetnji društveno-ekonomskoj i političkoj koheziji integracije. U skladu sa smjernicama Europske komisije za industrijsku tranziciju, Hrvatska je prihvatila teritorijalni pristup razvoju te uvodi mjere za industrijsku tranziciju. Teritorijalnim pristupom omogućuje se jačanje regionalne konkurentnosti i iskorištavanje potencijala pojedinih područja. Ravnomjerni razvoj znači smanjivanje pritiska na svega nekoliko urbanih središta i širenje prilika za stanovništvo u svim dijelovima zemlje. Kroz decentralizaciju, pametnu specijalizaciju te industrijsku digitalnu i zelenu tranziciju važno je ojačati kako konkurentnost regija, tako i sveukupnu  konkurentnost nacionalnog gospodarstva.

Rizik od siromaštva i nejednakosti u Hrvatskoj se smanjuju, sa 23,7% (2017. godine) na 20,9%  stanovništva (2021. godine) (Eurostat, 2022: Living conditions in Europe - income distribution and income inequality ). I prema Ginijevom koeficijentu nejednakost u Hrvatskoj i u Europskoj uniji blago se smanjuje. Udio osoba koji imaju dohodak jednak ili veći od medijana dohotka stanovnika u Hrvatskoj u 2021. godini činio je 29,9%, a u Europskoj uniji iznosio je 30,1%.

4. OPIS PRIORITETA JAVNE POLITIKE U SREDNJOROČNOM RAZDOBLJU

Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine utvrđuje prioritete i posebne ciljeve razvoja hrvatske industrije i poduzetništva u uvjetima globalnih nestabilnosti te brzih društvenih i geopolitičkih promjena, na temelju identificiranih razvojnih potreba, potencijala i izazova.

Slijedom navedenoga, pet je prioriteta Nacionalnog plana industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine:

 Jačanje otpornosti industrije i poduzetništva

 Poticanje produktivnosti i nulte neto emisije industrije i poduzetništva

 Promicanje razvoja vještina sukladno potrebama industrije i poduzetništva

 Integracija u globalne lance vrijednosti

 Jačanje razvoja poduzetništva i obrta.

Navedeni prioriteti su međusobno povezani te će svojim ostvarenjem dovesti do konačnog cilja, a to je ostvarivanje vizije industrijskog razvoja i poduzetništva Republike Hrvatske.

Prioritet 1. Jačanje otpornosti industrije i poduzetništva

Sve snažnija globalna konkurencija i aktualni trendovi u gospodarstvu ukazuju na relativno  nepovoljan položaj Europske unije, a što posljedično utječe i na industriju i poduzetništvo u Hrvatskoj. Kako je analiza razvojnih potreba, potencijala i izazova pokazala, danas se industrija i poduzetništvo suočavaju s nekoliko poremećaja globalnog značaja - posljedice pandemije COVID-19, poremećaji u lancima opskrbe, inflacija, rast kamatnih stopa, nastavak rata u Ukrajini, energetska (ne)sigurnost i slično. Kako je samom analizom istaknuto, rat u Ukrajini započeo je u vrijeme kada su industrija i poduzetništvo već bili iscrpljeni posljedicama krize pandemije COVID-19, a sami rat uzrokovao je dodatne brojne društvene, energetske i ekonomske posljedice. Kontekst unutar kojeg se ti poremećaji događaju je klimatska kriza, odnosno ugrožena bioraznolikost i okoliš, čije učinkovito ublažavanje zahtijeva globalnu tranziciju na niskougljično gospodarstvo. Nadalje, demografske promjene, uključivo masovne međunarodne migracije potencijalno mogu postati poremećaji povijesnih razmjera.

Novi kontekstualni okvir u kojem industrija i poduzetništvo djeluju zahtjeva holistički i sveobuhvatni pristup krizama i/ili poremećajima. Dodatno, važno je i predviđanje poremećaja i budućih izazova, te kontinuirano učenje i djelovanje na temelju stečenih iskustava. Naime, prosperitet u brzo mijenjajućem okruženju mogu ostvariti samo poduzetnici koji se mogu brže i učinkovitije prilagođavati novonastalim situacijama na tržištu.

Ažurna prilagodba novim trendovima i promjenama imperativ je za razvoj industrije i poduzetništva, a ključ uspješnog natjecanja na globalnom tržištu prvenstveno su inovacije i digitalna tranzicija. Naime, kako bi se potaknula buduća europska konkurentnost, Europska komisija predlaže rad na  devet pokretača koji se međusobno osnažuju, od kojih se dva odnose na istraživanje i inovacije te digitalizaciju. Dakle, digitalizacija postaje jedan od ključnih pokretača otpornosti i konkurentnosti industrije i poduzetništva. S druge strane, to su i kontinuirana ulaganja u istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije.

Slijedom svega navedenoga, kao i utvrđenih razvojnih potreba, potencijala te izazova, Nacionalni plan u fokus stavlja jačanje otpornosti industrije i poduzetništva kao jedan od prioriteta.

Kako bi se otklonili navedeni izazovi, ovaj prioritet  ostvarit će se kroz dva posebna cilja: (1) digitalne tranzicije i (2) jačanja aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija te se njime doprinosi svim razvojnim smjerovima Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, posebno Razvojnom smjeru 1. Održivo gospodarstvo i društvo , Razvojnom smjeru 3. Zelena i digitalna tranzicija i Razvojnom smjeru 4 . Ravnomjeran regionalni razvoj . Ulaganje u digitalizaciju i inovacije danas, rezultirat će poboljšanjem konkurentnosti sutra.

Digitalna transformacija poslovanja još uvijek zaostaje u mnogim državama članicama Europske unije, pa tako i Hrvatskoj koja ujedno pripada skupini zemalja koje zaostaju u pogledu kvalitete nacionalnog gospodarstva za razvoj digitalnog poduzetništva. Digitalne tehnologije imaju, značajan utjecaj na konkurentnost gospodarstva u cjelini, jačajući istovremeno i učinkovitost i inovativnost. Stoga će usvajanje digitalnih tehnologija i inovacijske kulture te njihova integracija biti vitalni za ukupnu konkurentnost i produktivnost, kako sektora industrije i poduzetništva, tako i gospodarstva u cijelosti.

Polazeći od ovih pretpostavki, za postizanje željenog stanja neophodno je fokus usmjeriti na jačanje digitalizacije i primjene naprednih tehnologija, ne samo poslovnog sektora, već i same javne uprave te njezinih usluga za poslovni sektor, a što je posebno naglašeno u prioritetu jačanja razvoja poduzetništva i obrta Nacionalnog plana.

Hrvatska spada među inovatore u usponu s učinkom na razini 66,5% prosjeka Europske unije te bilježi niske izdatke za inovacije po zaposlenome, niske potpore za poslovno istraživanje i razvoj, uz nedovoljan razvoj i primjenu tehnologija usmjerenih okolišu te je nizak broj prijava intelektualnog vlasništva. Upravo stoga jačanje aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija te partnerstva  i učinkovite suradnje između poslovnog i znanstveno - istraživačkog sektora, ključan su čimbenik konkurentnosti industrije i poduzetništva. Još jedna od istaknutih problema u Hrvatskoj predstavlja neravnomjerna sektorska i regionalna koncentracija aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija.

Imajući na umu navedene smjernice željenog budućeg stanja industrije i poduzetništva Republike Hrvatske, temeljne okosnice njihova razvoja u budućem razdoblju bit će mjere jačanja digitalizacije i primjene naprednih tehnologija, poticanja istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija. Kako bi se primijenio integrirani pristup razvoju industrije i poduzetništva, osigurala se komplementarnost Nacionalnog plana novoj nacionalnoj strategiji pametne specijalizacije, a da bi se osigurao holistički i multidisciplinarni pristup, kako razvoju industrije i poduzetništva, tako i pametne specijalizacije.

Prioritet 2. Poticanje produktivnosti i nulte neto emisije industrije i poduzetništva

Kao što je analiza razvojnih potreba, razvojnih potencijala i izazova pokazala, rast produktivnosti industrije nužan je za rast konkurentnosti, viši standard življenja građana te održivi razvoj. Međutim, zabrinjavajući su trendovi zaostajanja Hrvatske prema Indeksu konkurentnosti industrije u odnosu na ostale zemlje članice Europske unije, pad industrijske proizvodnje te smanjenje bruto dodane vrijednosti industrije. Upravo stoga, potrebno je, pored digitalne, ubrzavanje i zelene tranzicije (dvostruka tranzicija). Uz to, uz zelenu i digitalnu tranziciju, sve će više pojedinaca morati stjecati nove vještine za praćenje tehnološkog razvoja na vlastitim poslovima ili za preuzimanje poslova u drugim sektorima, a što je posebno naglašeno u okviru prioriteta promicanja razvoja vještina sukladno potrebama industrije i poduzetništva.

Modernizacija industrije i poduzetništva u smjeru energetske učinkovitosti i klimatske neutralnosti je ključni akcelerator zelene tranzicije i dekarbonizacije. Modernizacija uobičajeno podrazumijeva kako unaprjeđenje politike, tako i tehnologija te poslovnih i proizvodnih modela i procesa koje karakteriziraju visoke tehnologije, visoka kvaliteta i visoka dodana vrijednost. Međutim, trenutni industrijski modeli imaju negativni učinak na okoliš i klimu, posebno u području energetski intenzivnih industrija. Osim što je ugljično neutralno gospodarstvo ključno za oporavak okoliša i klime, a time i gospodarstva i društva na globalnoj razini, dekarbonizacija i modernizacija predstavljaju značajnu priliku za prijelaz od tradicionalnih industrijskih i poduzetničkih modela ka suvremenim modelima te imaju veliki potencijal otvaranja novih radnih mjesta.

Klimatske promjene jedan su od najvećih izazova današnjice na globalnoj razini i zabrinutost zbog njih sve više raste. Cilj dekarbonizacije je postići niske emisije ugljika putem energetske tranzicije, kako bi se postigla klimatska neutralnost. Postizanje klimatske neutralnosti i stabilizacije klime zahtijeva potpunu dekarbonizaciju energetskih sustava i nultu neto emisiju stakleničkih plinova do 2050. godine.

Globalna industrija s nultom neto stopom emisija bilježi snažan rast, te su se ulaganja u čistu energiju 2022. godine povećala za 10% (Industrijski plan u okviru zelenog plana za doba nulte neto stope emisija). U tom kontekstu, razvoj sigurnih, otpornih i održivih opskrbnih lanaca za čistu energiju je ključno. Prijelazi na čistu energiju nude velike mogućnosti za rast i zapošljavanje u novim industrijama koje se šire. Naime, industrijska konkurentnost je usko povezana s troškovima energije, posebno prirodnog plina i električne energije. Sve do nedavno, Europska unija je bila u stanju razvijati i održavati globalnu konkurentnost i visok životni standard unatoč velikoj ovisnosti o uvozu energije. Danas je takvo oslanjanje postalo neodrživim, te energetska ovisnost predstavlja i pitanje sigurnosti, a što znači da je ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije velikih razmjera važniji nego ikada.

Kako bi se potaknula buduća europska konkurentnost, Europska komisija predlaže fokus na  devet pokretača koji se međusobno osnažuju, od kojih se dva odnose na obnovljive izvore energije i kružnost kroz promicanje tranzicije prema kružnoj industriji i poduzetništvu. U svrhu otklanjanja identificiranih izazova, ovaj prioritet ostvarit će se kroz posebni cilj zelene tranzicije i kružnog gospodarstva te se njime doprinosi svim razvojnim smjerovima Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, posebno Razvojnom smjeru 1. Održivo gospodarstvo i društvo te Razvojnom smjeru 3. Zelena i digitalna tranzicija . Pri tome će važnu ulogu imati razvoj sustava podrške industrijskoj proizvodnji s nultom neto stopom emisija. Također, važno je istaknuti i olakšavanje pristupa financiranju odnosno poticaje poduzećima i krajnjim korisnicima za upotrebu tehnologija s nultom neto stopom emisija koje se temelje na održivosti i kružnosti. Naime, kružno gospodarstvo nudi veliku priliku kako za smanjenje ovisnosti o resursima tako i smanjenje nastanka otpada te rast produktivnosti resursa, zapošljavanje i rast. U ovim aktivnostima od velike su važnosti razvoj i unaprjeđenje sustava poticanja industrije s nultom neto stopom emisija te razvoj i unaprjeđenje sustava poticanja poduzeća i krajnjih korisnika za upotrebu tehnologija s nultom neto stopom emisija koje se temelje na održivosti i kružnosti, kao i financiranje industrijskih vrijednosnih lanaca s nultom neto stopom emisije.

Na osnovu svega navedenog, stvorit će se nova tržišta, uvesti inovacije, razviti i komercijalizirati revolucionarne čiste tehnologije, a energetski sustavi preobraziti. Stoga će oni koji danas prvi i najbrže ulože u nove tehnologije i brzorastuće sektore osigurati svoju vodeću poziciju u tom novom gospodarstvu i otvoriti radna mjesta za novokvalificiranu radnu snagu, kao i obnoviti industrijsku proizvodnu osnovu.

Prioritet 3. Promicanje razvoja vještina sukladno potrebama industrije i poduzetništva

Nova industrijska revolucija i razvoj tehnologije, imperativi okolišnih i klimatskih promjena, globalizacija i kontinuirane nejednakosti, promijenili su potrebe za znanjima, kompetencijama i vještinama radnika posljednjih desetljeća. S druge strane, poduzeća su pod kontinuiranim pritiskom da postignu što bolje rezultate, odnosno što veće prihode uz što manje resursa. Kako je analiza razvojnih potreba, potencijala i izazova pokazala, industrija i poduzetništvo suočavaju se s brojnim problemima: stagnacija razvoja ljudskog kapitala, demografska tranzicija i nagli pad broja radno sposobnih stanovnika, nedostatak radne snage, rast potražnje za tehničkim i digitalnim vještinama potrebnima za zelenu i digitalnu tranziciju, prilagodba obrazovnog sustava potrebama industrijskog razvoja i poduzetništva, te potreba cjeloživotnog učenja i razvoja strukovnih vještina i kompetencija. Dodatno, Globalni indeks konkurentnosti talenata u Hrvatskoj ukazuje na nedostatak vještina i stručnih znanja.

Snažni tehnološki napredak te svakodnevna primjena tehnoloških inovacija i dostignuća Industrije 5.0, otvaraju nova radna mjesta, ali dovode do promjene radnih zadataka prema zadacima veće dodane vrijednosti, u kojima je ljudske vještine teže automatizirati (primjerice, kreativnost, sustavno razmišljanje, i slično). Upravo sposobnost prilagodbe radne snage, transformirajući vještine kroz obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje, bit će ključno u tom procesu, kao što je bio slučaj i u prethodnim tehnološkim transformacijama i dosadašnjim industrijskim revolucijama.

Nadalje, predviđa se kako će sljedeće desetljeće obilježiti snažna konkurencija za radnike koji imaju potrebna znanja, kompetencije i vještine. Naime, produktivnost i konkurentnost industrije ovisit će upravo o sposobnosti pronalaska i zadržavanja potrebnog broja adekvatno obučenih radnika. Otpornost i konkurentnost industrije i poduzetništva, kao ni dvostruka tranzicija i dekarbonizacija gospodarstva (prioriteti Nacionalnog plana također), neće biti mogući bez adekvatnih znanja, vještina i kompetencija ljudskih resursa.

Potrebno je voditi računa da zelena i digitalna tranzicija budu uključive, a kako bi se osigurali ravnomjerni i pravedni ishodi i stvorila nova kvalitetna radna mjesta. Vrlo je važno identificirati koje su potrebe za novim radnim mjestima, odnosno za postojećim radnim mjestima na tržištu, a s kojima nisu usklađene postojeće vještine radne snage te poticati edukacije već zaposlenih radnika i potencijalnih novozaposlenih  kako bi se udovoljilo novim zahtjevima industrije i poduzetništva te osigurala deficitarna zanimanja. Da bi se (p)ostalo konkurentno u današnjem zahtjevnom okruženju, potrebno je razvijati ne samo postojeće kompetencije, već i predviđati buduće potrebe i nove kompetencije i vještine radne snage kao i  potreban broj radnika. Naime, kako je pokazala analiza razvojnih potreba, potencijala i izazova, zelena i digitalna tranzicija imaju potencijal otvaranja novih radnih mjesta te povećavaju potražnju za novim znanjima, kompetencijama i vještinama na svim razinama, a što zahtijeva opsežno usavršavanje, osposobljavanje i prekvalifikaciju radne snage. Nadalje, prisutni su izazovi i osiguravanja potrebnog broja radnika u određenim industrijama. U tu svrhu potrebno je kontinuirano praćenje ponude i potražnje za vještinama i radnim mjestima u industriji i poduzetništvu te omogućiti kontinuirana usavršavanja kako tehničkih tako i digitalnih vještina.

Osim rasta potražnje za tehničkim i digitalnim vještinama potrebnima za zelenu i digitalnu tranziciju, analiza razvojnih potreba, potencijala i izazova u području ljudskog kapitala ukazuje na stagnaciju razvoja ljudskog kapitala, kao i probleme demografske tranzicije, odnosno naglog pada broja radno sposobnih stanovnika.

Ovaj prioritet proizlazi iz navedenih razvojnih izazova koji će se otkloniti kroz ostvarenje  posebnog cilja jačanja vještina za inovacije, zelenu i digitalnu tranziciju. Njime se doprinosi svim razvojnim smjerovima Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, posebno Razvojnom smjeru 1. Održivo gospodarstvo i društvo , Razvojnom smjeru 3. Zelena i digitalna tranzicija i Razvojnom smjeru 4 . Ravnomjeran regionalni razvoj . Kako bi se potaknula buduća europska konkurentnost, Europska komisija predlaže fokus na  devet pokretača koji se međusobno osnažuju, od kojih se jedan odnosi na obrazovanje i vještine, odnosno kroz prepoznavanje vještina kao ključnih za atraktivna, kvalitetna radna mjesta, povećanjem sudjelovanja žena i mladih na tržištu rada te promicanjem strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.

U tu svrhu, važnu ulogu ima i unaprjeđenje potporne infrastrukture za razvoj vještina i kompetencija za pametnu specijalizaciju, inovacije, zelenu i digitalnu tranziciju i poduzetništvo, te poboljšanje kvalitete njezinih usluga za poduzetnike, kao i poslovno savjetovanje i mentorstvo. Neizostavni element su i mapiranje potreba industrije i poduzetništva za vještinama te razvoj programa financijskih potpora razvoju vještina sukladno identificiranim potrebama industrije i poduzetništva.

Prilagodba obrazovnog sustava potrebama industrijskog razvoja i poduzetništva, cjeloživotno učenje, osposobljavanje i usavršavanje, kao i razvoj strukovnih vještina i kompetencija, popularizacija obrtničkih zanimanja i zanimanja s kontinuiranim manjkom radne snage, uz kontinuiranu brigu za smanjenje rodnog jaza u poduzetništvu i obrtništvu, u fokusu su ovog prioriteta, a sukladno identificiranim razvojnim potrebama, potencijalima i izazovima.  

Prioritet 4. Integracija u globalne lance vrijednosti

Svjetska trgovina i proizvodnja danas sve su više strukturirani oko globalnih lanaca vrijednosti te se ulazak u globalne lance vrijednosti samo po sebi smatra novim razvojnim izazovom. Industrijske politike se formuliraju kako bi se prilagodile ovoj novoj dimenziji trgovine s ciljem integracije u globalne lance vrijednosti. Naime, danas je ekonomski razvoj postao sinonim za integraciju u globalne lance vrijednosti, odnosno pomakom s proizvodnje dijelova proizvoda niže dodane vrijednosti na proizvode više dodane vrijednosti ili mogućnosti proizvođača da proizvode bolje proizvode, odnosno da ih proizvode efikasnije. Produktivnost globalnih lanaca vrijednosti ovisi o razini učinkovitosti svakog pojedinog segmenta poslovanja i proizvodnje, što znači da svi segmenti zajedno čine ukupnu učinkovitost lanca vrijednosti – odnosno, lanac je snažan koliko i njegova najslabija karika.

Otvorenost trgovine ključan je element strategije Europske unije. Kako je istaknuto u analizi razvojnih potreba, potencijala i izazova, industrija se danas suočava s brojnim problemima, kao što su visoka inflacija, nedostatak radne snage, demografske promjene, poremećaji u lancima opskrbe, rast kamatnih stopa te porast troškova energije i cijena ulaznih materijala, a što dolazi u kombinaciji sa snažnim, ali ne i uvijek pravednim tržišnim natjecanjem na rascjepkanom globalnom tržištu. Nadalje, zaključci analize razvojnih potreba, potencijala i izazova ukazuju i na nisku tehnološku složenost izvoza i porast vanjskotrgovinskog deficita roba. Dok je izvoz roba i usluga postao najvažniji pokretač rasta u Hrvatskoj, njegov udio u BDP-u i tehnološka složenost ostaju ispod razine ostalih usporedivih europskih zemalja. S obzirom da globalni lanci vrijednosti predstavljaju vodeći način organizacije međunarodne trgovine, jedan od ključnih izazova je integracija hrvatskih malih i srednjih poduzeća u globalne lance vrijednosti. Za navedeno je potrebna specijalizacija, ali i iskorištavanje potencijala jedinstvenog tržišta i intenziviranje intraEU trgovine. Kako bi se potaknula buduća europska konkurentnost, Europska komisija predlaže fokus na  devet pokretača koji se međusobno osnažuju, od kojih se dva odnose na korištenje prednosti jedinstvenog tržišta Europske unije te otvorene trgovine.

Ovaj prioritet doprinijet će otklanjanju navedenih razvojnih izazova kroz ostvarenje posebnog cilja jačanja izvoza i pozicije u globalnim lancima vrijednosti te se njime doprinosi svim razvojnim smjerovima Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, a posebno Razvojnom smjeru 1. Održivo gospodarstvo i društvo te Razvojnom smjeru 3. Zelena i digitalna tranzicija i Razvojnom smjeru 4. Ravnomjeran regionalni razvoj .

U fokusu ovog prioriteta je povećavanje broja poduzeća koji sudjeluju u izvozu sa što većim udjelom, kroz specijalizaciju u segmentima proizvodnje i opskrbe poluproizvodima, a jedna od prilika je svakako iskorištavanje punog potencijala jedinstvenog tržišta i daljnje intenziviranje intraEU trgovine. U tu svrhu, nužno je ostvariti povećanje produktivnosti, kvalitete i visoke dodane vrijednosti, a što se može postići kroz stvaranje novih radnih mjesta i usvajanjem principa zelene i digitalne tranzicije te ispunjavanjem primjenjivih zahtjeva standarda, ocjena sukladnosti i certifikacije proizvoda, usluga i procesa. Samim time, ovim će se ostvarenjima omogućiti i jačanje izvoznog potencijala i internacionalizacije poduzeća te učinkovito uključivanje u globalne lance vrijednosti i jačanje pozicije u njima.

Prioritet 5. Jačanje razvoja poduzetništva i obrta

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja ima ulogu facilitatora industrijskog razvoja, poduzetništva i obrta, u funkciji integriranog sustava podrške koji se sastoji od niza međusobno ovisnih i međusobno povezanih elemenata i aktivnosti čiji je zajednički cilj unaprjeđenje poslovnog okruženja i kvalitete upravljanja i usluga javnog sektora s ciljem jačanja razvoja poduzetništva i obrta. Zaključci analize razvojnih potreba, potencijala i izazova ukazuju na dvije grupe ključnih izazova: potrebu stvaranja povoljnog poslovnog okruženja za industrijski razvoj, poduzetništvo i obrtništvo (olakšavanje postupka otvaranja poduzeća, nastavak administrativnog rasterećenja, digitalizacija usluga državne i javne administracije, jačanje poduzetničke infrastrukture, omogućavanja pristupa financiranju poduzećima) te unapređenja korporativnog upravljanja poduzećima u državnom vlasništvu. Potencijalne prilike su iskorištavanje prednosti recentnog pada Indeksa percepcije korupcije, kao i povećanja kreditnih rejtinga po sve tri agencije u svrhu porasta investicija te uvođenja eura. Ključna uloga kreatora politike i nadležnog tijela u razvoju industrije, poduzetništva i obrta, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, jest razvoj i učinkovita implementacija integriranog sustava podrške za razvoj industrije, poduzetništva i obrta. Naime, razvoj industrije, poduzetništva i obrta zahtijeva strukturirani, strateški i visoko agilni sustav podrške, koji kontinuirano ispituje, prati i integrira sve čimbenike koji utječu na njihov razvoj. Upravo stoga Nacionalni plan u središte stavlja integrirani sustav podrške poduzetništvu i obrtu u svrhu poticanja, facilitiranja i ubrzavanja industrijskog razvoja, poduzetništva i obrta, kroz aktivnosti stvaranja povoljnog poslovnog okruženja, poticanja integriranog, uključivog i ravnomjernog društvenog, gospodarskog i regionalnog razvoja te kontinuiranog aktivnog unaprjeđivanja kvalitete upravljanja i usluga javnog sektora.

Ovaj prioritet doprinijeti će otklanjanju navedenih razvojnih izazova kroz ostvarenje dvaju posebnih ciljeva: (1) poticajno poslovno okruženje i (2) unaprjeđenje kvalitete upravljanja i usluga javnog sektora te se njima doprinosi svim razvojnim smjerovima Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, posebice Razvojnom smjeru 1. Održivo gospodarstvo i društvo te Razvojnom smjeru 4. Ravnomjeran regionalni razvoj .

Stvaranje povoljnog poslovnog okruženja temelji se na poticanju razvoja poduzetništva i obrta te razvoju i unapređenju poduzetničke infrastrukture. Poticanje osnivanja novih poduzeća i stvaranja novih radnih mjesta temeljna je okosnica razvoja poduzetništva i obrta, kao i što je poticanje investicija i ulaganja u poduzetništvo i obrt nužno za jačanje konkurentnosti te integriranog, uključivog i ravnomjernog društvenog, gospodarskog i regionalnog razvoja. Da bi poduzetništvo i obrt mogli realizirati svoj puni potencijal, vrlo je važna podrška u jačanju akceleracijskih aktivnosti, unaprjeđenju upravljačkih kapaciteta, izgradnji održivih i otpornih sustava i modela te dvostrukoj tranziciji, ali i u razvoju poduzetništva i obrtništva žena, zadružnog poduzetništva te očuvanju i razvoju tradicijskih i umjetničkih obrta.

Inovativni, holistički i multidisciplinarni pristup bit će fokusiran na sve dionike industrije, poduzetništva i obrtništva te inovacijskog sustava kako bi se optimiziralo zajedničko i sinergijsko djelovanje sukladno pristupu odozdo prema gore. Navedeno će zahtijevati kontinuirano aktivno unaprjeđivanje internih kapaciteta, ali i kvalitete upravljanja i pružanja usluga javnog sektora koje su ključne za razvoj industrije, poduzetništva i obrta, a što je identificirano kao jedan od ključnih razvojnih izazova u ovom području. U tu svrhu snažno će se poticati digitalizacija ne samo privatnog sektora, već i pružanja usluga podrške poduzetništvu i obrtništvu, u svrhu unaprjeđenja javnih usluga i administrativnog rasterećenja poduzetnika.

5. POSEBNI CILJEVI I DOPRINOS STRATEŠKIM CILJEVIMA NACIONALNE RAZVOJNE STRATEGIJE REPUBLIKE HRVATSKE DO 2030. GODINE

Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine obuhvaća sedam (7) posebnih ciljeva usklađenih s definiranim prioritetima i povezanih s razvojnim potrebama, potencijalima i izazovima u području industrijskog razvoja i poduzetništva, a kojima se ostvaruju strateški ciljevi Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine te vizija i prioriteti razvoja industrije i poduzetništva u nadolazećem razdoblju, kako slijedi:

 Prioritet 1. Jačanje otpornosti industrije i poduzetništva

Posebni cilj 1.1. Digitalna tranzicija

Posebni cilj 1.2. Jačanje aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija

 Prioritet 2. Poticanje produktivnosti i nulte neto emisije industrije i poduzetništva

Posebni cilj 2.1. Zelena tranzicija i kružno gospodarstvo

 Prioritet 3. Promicanje razvoja vještina sukladno potrebama industrije i poduzetništva

Posebni cilj 3.1.   Jačanje vještina za inovacije, zelenu i digitalnu tranziciju

 Prioritet 4. Integracija u globalne lance vrijednosti

Posebni cilj 4.1. Jačanje izvoza i pozicije u globalnim lancima vrijednosti

 Prioritet 5. Jačanje razvoja poduzetništva i obrta

Posebni cilj 5.1. Podrška rastu

Posebni cilj 5.2. Unaprjeđenje kvalitete upravljanja i usluga javnog sektora.

Posebni ciljevi ostvarit će se provedbom mjera definiranih u Akcijskom planu za provedbu Nacionalnog plana, a koji je dodatak ovom dokumentu.

.

Posebni cilj 1.1. Digitalna tranzicija

Posebni cilj 1.1. Digitalna tranzicija postavljen je u okviru Prioriteta 1. Jačanje otpornosti industrije i poduzetništva , temeljem utvrđenih razvojnih potreba i potencijala, kao odgovor na  izazove u području otpornosti industrije i poduzetništva. Digitalna tranzicija predstavlja ključni pokretač otpornosti i konkurentnosti industrije i poduzetništva.

Jačanjem digitalizacije i primjene naprednih tehnologija omogućit će digitalnu povezanost te bolje i učinkovitije korištenje digitalnih tehnologija. Navedeno se planira potaknuti suradnjom svih dionika te podržavanjem digitalne transformacije poduzeća omogućavanjem sustavne podrške za uvođenje digitalnih rješenja u poslovanje, povećanjem kapaciteta za digitalnu transformaciju nabavom digitalnih alata i opreme te jačanjem ljudskih kapaciteta za razvoj i primjenu novih proizvoda, usluga i procesa. Mjera jačanja digitalizacije i primjene naprednih tehnologija u industriji i poduzetništvu doprinijet će ostvarenju posebnog cilja kroz niz aktivnosti opisanih u nastavku.

Naime, svrha je povećati kapacitete poduzeća za digitalnu transformaciju te razvoj i primjenu umjetne inteligencije i drugih tehnologija Industrije 5.0, odnosno osigurati razinu spremnosti industrije i poduzetništva za iskorištavanje prednosti digitalne transformacije. Naglasak će biti na pružanju potpore poduzećima za ulazak u digitalni ekosustav, razvoj digitalnih poslovnih modela i digitalnih vještina, a kako bi se omogućila prilagodba njihovih organizacijskih struktura. Ne manje važno za ostvarenje posebnog cilja, bit će aktivnosti jačanja MSP-ova za provedbu digitalizacije i početak procesa digitalne transformacije, poput specijaliziranih osposobljavanja, digitalnog marketinga i drugih usluga. Time će se povećati razina digitalne zrelosti poduzeća koja će biti obuhvaćena, te u konačnici povećati konkurentnost i otpornost obuhvaćenih poduzeća korištenjem digitalnih tehnologija.

Zaključno, ovaj posebni cilj ostvarit će se kroz jačanje digitalizacije i primjene naprednih tehnologija u industriji i poduzetništvu te se njime doprinosi ostvarenju Strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo , Strateškog cilja 2. Obrazovani zaposleni ljudi i Strateškog cilja 11. Digitalna tranzicija društva i gospodarstva Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine.

Posebni cilj 1.2. Jačanje aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija

Posebni cilj 1.2. Jačanje aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija postavljen je u  okviru Prioriteta 1. Jačanje otpornosti industrije i poduzetništva , temeljem utvrđenih razvojnih potreba i potencijala u području otpornosti industrije i poduzetništva, a posebno na izazove poboljšanja inovativnosti industrije i poduzetništva. U prvom redu to se odnosi na povećanje izdataka za istraživanje i razvoj poslovnog sektora i broja poduzeća koji ulažu u navedene aktivnosti, neravnomjerne koncentracije aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija, stvaranje povoljnog okruženja za aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija, jačanje kolaboracije između znanstveno-istraživačkog i privatnog sektora te pojednostavljivanje procedura i smanjenje nesigurnosti unutar postojećih postupaka dodjele poticaja za aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija. Slijedom navedenoga, u svrhu ostvarenja posebnog cilja, kao odgovora na identificirane razvojne potrebe, provodit će se mjere i aktivnosti opisane u nastavku.

Provodit će se aktivnosti u svrhu poboljšanja učinkovitosti i djelotvornosti javne potpore inovacijama u privatnom sektoru. Nadalje, od važnosti je upravljanje promjenama i inovacijama kroz oblikovanje, razvoj i praćenje strateških i operativnih planova te učinkovitim upravljanjem procesima. Nastavit će se poticati aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija koje su ključne za jačanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva te za povećanje produktivnosti poslovnog i znanstveno-istraživačkog sektora. Kroz uspostavljeni okvir nacionalnog inovacijskog sustava bit će nastavljeno jačanje suradnje njegovih ključnih dionika: predstavnika poslovnog i znanstveno-istraživačkog sektora te tijela javne vlasti.

Razvoj infrastrukture za provođenje primijenjenih, tržišno vođenih istraživanja i razvoj novih tehnologija s ciljem tehnološkog unaprjeđenja hrvatskog gospodarstva će odgovoriti na potrebe poslovnog sektora, odnosno velikog broja novih malih i srednjih poduzeća koja nemaju kapaciteta za vlastita ulaganja u inovacijsku infrastrukturu neophodnu za razvoj novih proizvoda i usluga. Nadalje, unaprjeđenje infrastrukture za poticanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija će omogućiti jačanje utjecajnih istraživačkih rezultata te čvršću znanstveno – istraživačko i poslovnu suradnju.

Poticanje aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija omogućit će se kroz poticanje  komercijalizacije inovacijskih projekata te jačanje veza između znanstveno-istraživačkog i poslovnog sektora, kao i između malih i srednjih poduzeća i većih poduzeća, čime će MSP povećati i mogućnost ulaska u lance vrijednosti. Podržavat će se investicije novoosnovanih poduzeća za lansiranje proizvoda i usluga koji su novi na tržištu, kao i aktivnosti razvoja proizvoda s ciljem jačanja sposobnosti MSP-ova za aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija te uvođenje novih ili značajno poboljšanih procesa i proizvoda s tržišnim potencijalom za rast i izvoz. Ne manje važno, a u skladu s definiranim prioritetom, podržavat će se poduzeća u izgradnji održivih i otpornih sustava i procesa kroz inovacije procesa i organizacije poslovanja te usavršavanja djelatnika za primjenu novih poslovnih modela te osigurati pristup financiranju MSP-ova za razvoj poslovanja i povećanje konkurentnosti, odnosno za poticanje investicija u materijalnu i nematerijalnu imovinu uključujući i obrtna sredstva, posebno u S3 područjima i područjima koja zaostaju u razvoju.

Promicanje partnerstava  i učinkovite suradnje između poslovnog i istraživačkog sektora doprinijet će difuziji inovacija, povećanju kvantitete i kvalitete istraživanja te povećanje održivosti ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije poslovnog sektora. Jačanjem strateških partnerstava za inovacije u procesu industrijske tranzicije, omogućit će se poduzetnicima diversifikacija poslovanja i razvoj novih proizvoda u okviru prioritetnih niša regionalnih lanaca vrijednosti. Provodit će se i aktivnosti razvoj inovacijskih klastera u okviru regionalnih lanaca vrijednosti s ciljem uvođenja strukturnih promjena i specijalizacije regionalnih gospodarstava u nišama više dodane vrijednosti, a čime će se doprinijeti i ravnomjernijem razvoju. Naime, učinkovita suradnja poslovnog i znanstveno - istraživačkog sektora jedinstveni je pokretač niza aktivnosti koje su neophodne za temeljitu transformaciju gospodarstva. Osim što se učinkovitom suradnjom dobivaju novi istraživačko - razvojni rezultati, njome se dugoročno jačaju kapaciteti ljudskih resursa. Također, poticanjem tržišno orijentiranih istraživačko - razvojnih i inovacijskih aktivnosti, umrežavanjem relevantnih dionika, praćenjem najnovijih znanstveno - istraživačkih trendova, inovacija i znanstvenih postignuća te prijenosom tehnologije i znanja, povećat će se razvoj novih proizvoda, usluga, modela i/ili  procesa u skladu s načelima pametne specijalizacije, ali i broj prijava zaštite intelektualnog prava vlasništva.

Zaključno, ovaj posebni cilj ostvarit će se kroz unaprjeđenja sustava za poticanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija, unaprjeđenja infrastrukture za poticanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija, poticanja aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija te promicanja partnerstava  i učinkovite suradnje između poslovnog i istraživačkog sektora te se njime doprinosi ostvarenju Strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo , Strateškog cilja 2. Obrazovani zaposleni ljudi , Strateškog cilja 11. Digitalna tranzicija društva i gospodarstva te Strateškog cilja 13 . Jačanje regionalne konkurentnosti Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine.

Posebni cilj 2.1. Zelena tranzicija i kružno gospodarstvo

Posebni cilj 2.1. Zelena tranzicija i kružno gospodarstvo , postavljen je temeljem utvrđenih razvojnih potreba i potencijala u okviru Prioriteta 2. Poticanje produktivnosti i nulte neto emisije industrije i poduzetništva , a definiran je kao odgovor na utvrđene razvojne izazove industrije i poduzetništva s nultom neto stopom emisija, porasta korištenja obnovljivih izvora energije u svrhu energetske sigurnosti i ostvarivanja ekoloških prednosti, modernizacije i dekarbonizacije industrije, održivosti industrije i otpornosti poduzeća na okolišne i društvene trendove te kružnog gospodarstva. Slijedom navedenoga, u okviru posebnog cilja, provodit će se mjere i aktivnosti opisane u nastavku.

Povećanje strukturne održivosti gospodarstva i poticanje zelene tranzicije podrazumijeva potporu financijski održivim poduzećima kroz projekte usmjerene na uvođenje zelenih tehnologija, poticanje čiste i učinkovite proizvodnje te razvoj kompetencija i ulaganja u ljudske resurse, u skladu s načelom nenanošenja bitne štete - DNSH (engl. Do Not Significant Harm ), čime će se osigurati pozitivan utjecaj na okoliš koji neće nanositi štetu okolišu u bilo kojem pogledu. Promicat će se energetska učinkovitost, dekarbonizacija, smanjenje emisija stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari, s ciljem poticanja zelene tranzicije i kružnog gospodarstva, kao i poboljšanje učinkovitosti korištenja energije u proizvodnim/radnim procesima uz tehnološku racionalizaciju potrošnje energije. Podupirat će se aktivnosti promocije i vidljivosti razvoja i korištenja novih tehnologija koje doprinose dekarbonizaciji i povećanju učinkovitosti te provoditi aktivnosti u svrhu poboljšanja efikasnosti proizvodnih i poslovnih procesa na inovativan način, u kontekstu prelaska na emisijski neutralno gospodarstvo. Zaključno, za zelenu tranziciju imperativno je poticanje energetske učinkovitosti, rasta korištenja obnovljivih izvora energije te ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama, zaštite i obnove bioraznolikosti i ekosustava, održive upotrebe i zaštite vodnih i morskih resursa. Ne manje važno je poticanje sustava ekološkog upravljanja i neovisnog ocjenjivanja, kako bi se praćenjem okolišnih pokazatelja ocijenio učinak okolišno prihvatljivih poslovnih modela.

U okviru skupine aktivnosti usmjerenih na prijelaz na primjenu koncepta kružnog gospodarstva provodit će se aktivnosti sa svrhom odvajanja  rasta od upotrebe resursa i zaustavljanje gubitka bioraznolikosti te istodobno jačanje održive konkurentnosti i industrijske baze te će se promicati  ulaganja malih i srednjih poduzetnika u istraživanje, razvoj i inovacije s ciljem razvoja novih proizvoda i usluga koji su usklađeni s načelima i doprinose prelasku na kružno gospodarstvo, te uvođenje inovacija i prijenos tehnologije za konverziju proizvodnih i poslovnih procesa prema načelima kružnog gospodarstva. Prijelaz na primjenu koncepta kružnog gospodarstva neophodan je za ostvarivanje industrijske transformacije kroz zelenu i digitalnu tranziciju i ostvarivanje ciljeva održivosti proizvodnih poduzeća. Dakle, za prelazak na kružno gospodarstvo potrebne su promjene u cijelom lancu vrijednosti, od dizajna proizvoda do novih poslovnih i tržišnih modela preko novih načina pretvaranja otpada u resurse, do novih načina ponašanja potrošača.

Uredba 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe 2019/2088 uspostavlja sustav klasifikacije (ili taksonomiju) i utvrđuje popis  ekonomskih aktivnosti koje su okolišno prihvatljive. Na taj se način stvara sigurnost za ulagače te se preusmjeravanju ulaganja tamo gdje su najpotrebnija. Razvoj sustava poticanja industrije s nultom neto stopom emisija olakšat će zelenu tranziciju i prijelaz na primjenu koncepta kružnog gospodarstva, kao i razvoj sustava poticanja poduzeća i krajnjih korisnika za upotrebu tehnologija s nultom neto stopom emisija koje se temelje na održivosti i kružnosti te financiranje industrijskih vrijednosnih lanaca s nultom neto stopom emisije. Naime, kako bi se potaknuo razvoj industrija s nultom stopom emisija, planira se razvoj sustava poticanja industrije s nultom neto stopom emisija, ali i razvoj sustava poticaja poduzeća i krajnjih korisnika za upotrebu tehnologija s nultom neto stopom emisija koje se temelje na održivosti i kružnosti. Pri tome je vrlo važno financiranje industrijskih vrijednosnih lanaca s nultom neto stopom emisije. Financijska sredstva Europske unije i nacionalna financijska sredstva imaju važnu ulogu u poticanju inovacija, proizvodnje i uvođenja tehnologija s nultom neto stopom emisija. Ciljanom državnom potporom planira se povećati i ubrzati financiranje industrijskih vrijednosnih lanaca s nultom neto stopom emisija. Naime, politika tržišnog natjecanja Europske unije omogućuje alate za potporu razvoju i uvođenju ključnih naprednih tehnologija koje su od strateške važnosti za zelenu i digitalnu tranziciju. Još u ožujku 2022. godine, uslijed rata u Ukrajini, Europska komisija je donijela privremeni okvir za krizne situacije kojim se državama članicama omogućuje ublažavanje negativnih ekonomskih posljedica rata te olakšavaju strukturne prilagodbe. Predmetni okvir je izmijenjen dva puta te novim izmjenama uključuje posebne odredbe o pojednostavnjenoj potpori za energiju iz obnovljivih izvora energije, tehnologije dekarbonizacije i mjere energetske učinkovitosti.

Intencija je Europske komisije, posebno izražena Industrijskim planom u okviru zelenog plana za doba nulte neto stope emisija, da se državama članicama Europske unije omogući dodatna fleksibilnost za dodjelu privremenih i ograničenih potpora za točno utvrđena područja. Navedeno bi omogućilo državama članicama uspostavu programa za potporu novim ulaganjima u proizvodna postrojenja u točno utvrđenim strateškim sektorima s nultom neto stopom emisija. Najavljeno je i povećanje pragova za prijavu državnih potpora, odnosno veća fleksibilnost u podupiranju mjera u ključnim sektorima, proširenju područja primjene potpora, kao i olakšavanje potpore za usavršavanje vještina.

Zaključno, ovaj posebni cilj ostvarit će se kroz povećanje strukturne održivosti gospodarstva i poticanje zelene tranzicije, prijelaz na primjenu koncepta kružnog gospodarstva, razvoj sustava poticanja industrije s nultom neto stopom emisija, razvoj sustava poticanja poduzeća i krajnjih korisnika za upotrebu tehnologija s nultom neto stopom emisija koje se temelje na održivosti i kružnosti i financiranje industrijskih vrijednosnih lanaca s nultom neto stopom emisije te se njime doprinosi ostvarenju Strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo te Strateškog cilja 8. Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine.

Posebni cilj 3.1. Jačanje vještina za inovacije, zelenu i digitalnu tranziciju

Posebni cilj 3.1. Jačanje vještina za inovacije, zelenu i digitalnu tranziciju , postavljen je u okviru Prioriteta 3. Promicanje razvoja vještina sukladno potrebama industrije i poduzetništva , a sukladno identificiranim razvojnim izazovima poput rasta potražnje za tehničkim vještinama potrebnima za zelenu tranziciju, rasta potražnje za digitalnim vještinama potrebnima za digitalnu tranziciju, potrebe prilagodbe obrazovnog sustava potrebama industrijskog razvoja i poduzetništva, kao i cjeloživotnog učenja i usavršavanje, te razvoja strukovnih vještina i kompetencija. Naime, zbog globalnih promjena i geopolitičkih okolnosti, društvenih i okolišnih izazova, razvoja nove tehnološke revolucije te razvoja novih industrija i sektorskih niša, dolazi i do velikih promjena na tržištu rada. Upravo kroz razvoj pametnih vještina za industrijsku tranziciju, omogućit će se priprema za poslove budućnosti.  Slijedom navedenoga, u svrhu ostvarenja posebnog cilja provodit će se mjere i aktivnosti opisane u nastavku.

Unaprjeđenje sustava obrazovanja i cjeloživotnog učenja ima za svrhu razvoj vještina za pametnu specijalizaciju, industrijsku tranziciju i poduzetništvo kroz razvoj i provedbu programa obrazovanja i osposobljavanja za razvoj vještina i kompetencija za pametnu specijalizaciju, s ciljem prekvalificiranja i usavršavanja. Provodit će se i aktivnosti jačanja vještina za inovacije te zelenu i digitalnu tranziciju kroz unaprjeđenje kompetencija poduzetnika za pametnu specijalizaciju, kao i razvoja i provedbe programa osposobljavanja i usavršavanja za stjecanje posebnih stručnih vještina potrebnih malim i srednjim poduzećima, čime će se ojačati vještine za inovacije te zelenu i digitalnu tranziciju. Nadalje, pružat će se podrška razvoju pametnih vještina za industrijsku tranziciju te inovacijskim klasterima, poslovnim potpornim institucijama i obrazovnim institucijama za osmišljavanje programa za razvoj pametnih vještina.

Unaprjeđenje potporne infrastrukture za razvoj vještina i kompetencija za pametnu specijalizaciju i industrijsku tranziciju, inovacije, zelenu i digitalnu tranziciju ima za svrhu osigurati pružanje kvalitetnih usluga poduzetnicima kroz poboljšanje kvalitete usluga poduzetničkih potpornih institucija (PPI) za poduzetnike, s naglaskom na kompetencije iz područja istraživanja i razvoja, digitalizacije i primjene zelenih principa poslovanja te podršku poduzećima kroz usluge poslovnog savjetovanja i mentorstva u procesu inkubacije za novoosnovana poduzeća te usluge poslovnog savjetovanja i mentorstva u kasnijim fazama razvoja poduzeća. Nadalje, ulagat će se u poduzetničku infrastrukturu usmjerenu prema zelenoj i digitalnoj ekonomiji.

Jačanje znanja i vještina za poduzetništvo provodit će se kroz aktivnosti poticanja stjecanja strukovnih zanimanja koja su tražena na tržištu rada, obrazovanja za poduzetništvo, kao i cjeloživotnog učenja čime će se doprinijeti povećanju zapošljavanja, smanjenju neusklađenosti u stjecanju potrebnih vještina i omogućavanju lakšeg prijelaza u zapošljavanje, kao i poticanju osobnog razvoja pojedinaca. Ultimativni cilj ove aktivnosti je povećanje konkurentnosti MSP-ova kroz stjecanje znanja i vještina potrebnih za pokretanje, vođenje ili proširenje poslovanja te izgradnju poduzetničke kompetencije od rane dobi. Visoka razina produktivnosti ne postiže se kod svih poduzeća i svih radnika na isti način, stoga je jedan od načina razvoja ljudskog kapitala prilagodba alternativnim načinima rada (i života) kojima je u središtu kvaliteta i ravnoteža života i rada. U tom smislu, osim poticanja obrazovanja, osposobljavanja, cjeloživotnog učenja te prekvalifikacija i kvalifikacija ljudskih resursa za potrebe poslova budućnosti, važno je u obzir uzeti i nove čimbenike ljudske (a posljedično i proizvodne) produktivnosti. Sukladno tome, cilj je i poticanje okruženja za moderne načine poslovanja (rad na daljinu, digitalni nomadi), sukladno potrebama industrije i poduzetništva, a što posljedično pozitivno utječe i na stvaranje povoljnog poslovnog okruženja, prijelaz na Industriju 5.0, međunarodnu konkurentnost i integrirani, uključivi i ravnomjerni društveni, gospodarski i regionalni razvoj.

Od iznimne je važnosti voditi računa o tome da se ljudski kapital razvija sukladno potrebama industrije i poduzetništva. No uz to, uslijed novih izazova i promjena došlo je i do promjene prirode poslova i stvaranja novih poslova budućnosti. Kako bi se razvile adekvatne vještine, kao prvi korak potrebno je krenuti od procjene, odnosno mapiranja trenutnih razina vještina. Naime, mapiranje predstavlja kvalitetan alat za utvrđivanje razine kompetencija i vještina radne snage. Drugim riječima, upravo je mapiranje ključan strateški alat za podršku, trening i razvoj osoblja koji omogućuje identificiranje trenutne razine kompetencija i vještina (početna pozicija), utvrđuje jaz, odnosno nedostatak znanja, kompetencija i vještina te pomaže u određivanju budućih potreba za kompetencijama i vještinama u industriji. Mapiranje potreba industrije i poduzetništva za vještinama doprinijet će jačanju specifičnih i ključnih vještina potrebnih za jačanje konkurentnosti industrije i poduzetništva u Hrvatskoj. Na taj način u kasnijim fazama mogu se ciljano adresirati konkretne potrebe industrije i poduzetništva, a time i ciljano razvijati i provoditi identificirane programe za razvoj vještina u industriji i poduzetništvu.

Program financijskih potpora razvoju vještina razvijat će se u svrhu potpore razvoju vještina sukladno potrebama industrije i poduzetništva u cilju jačanja inovacija te zelene i digitalne tranzicije, odnosno, u konačnici konkurentnosti industrije i poduzetništva.

Zaključno, kako je već istaknuto, ovaj posebni cilj ostvarit će se kroz unaprjeđenje sustava obrazovanja i cjeloživotnog učenja te razvoj vještina i kompetencija za pametnu specijalizaciju, inovacije, industrijsku tranziciju i poduzetništvo, unaprjeđenje potporne infrastrukture za razvoj vještina i kompetencija za pametnu specijalizaciju, inovacije, zelenu i digitalnu tranziciju, jačanje znanja i vještina za poduzetništvo, mapiranje potreba industrije i poduzetništva za vještinama i potporu razvoju vještina te se njime doprinosi ostvarenju Strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo , Strateškog cilja 2. Obrazovani i zaposleni ljudi te Strateškog cilja 13. Jačanje regionalne konkurentnosti Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine.

Posebni cilj 4.1. Jačanje izvoza i pozicije u globalnim lancima vrijednosti

Posebni cilj 4.1. Jačanje izvoza i pozicije u globalnim lancima vrijednosti , postavljen je u okviru Prioriteta 4. Integracija u globalne lance vrijednosti , definiran je kao odgovor na razvojne izazove niske tehnološke složenosti izvoza, malog udjela MSP-ova u ukupnom izvozu, porasta vanjskotrgovinskog deficita, potrebe specijalizacije i integracije u globalne lance vrijednosti MSP-ova te poboljšanja otpornosti lanca obnove. Nedovoljna informiranost o ciljnom tržištu, različita kultura, pristup inozemnim distribucijskim kanalima, posebni standardi kvalitete i inozemna konkurencija rezultirali su nedovoljnom izvoznom orijentiranošću MSP-ova. Slijedom navedenoga, u svrhu ostvarenja ovog posebnog cilja provodit će se mjere povećanja produktivnosti, visoke dodane vrijednosti te izvoznog potencijala i učinkovitog uključivanja u globalne lance vrijednosti i jačanja pozicije u njima kroz niz aktivnosti opisanih u nastavku.

Povećanje produktivnosti, visoke dodane vrijednosti te  izvoznog potencijala postići će se kroz podršku ulaganjima poduzeća koja rezultiraju povećanjem produktivnosti, stvaranjem novih radnih mjesta i usvajanjima principa zelene i digitalne tranzicije, s posebnim naglaskom na tematska područja obuhvaćena S3, na područja koja zaostaju u razvoju te radno-intenzivnim industrijama, kao i ulaganjima u modernizaciju energetski intenzivnih industrija te olakšavanjem pristupa globalnom tržištu. Dodatno, pružat će se potpora poduzećima za ispunjavanje primjenjivih zahtjeva standarda, ocjene sukladnosti i certifikacije, s ciljem povećanja konkurentnosti hrvatskih poduzetnika na međunarodnom tržištu i povećanju prihoda od izvoza.

Učinkovito uključivanje u globalne lance vrijednosti i jačanje pozicije ostvarit će se kroz  aktivnosti podrške uključivanju MSP-ova u lance vrijednosti i pružanja potpore MSP-ovima povezane s internacionalizacijom i širenjem tržišta i informativnih događanja na temu internacionalizacije, s ciljem olakšavanja pristupa hrvatskih poduzetnika  međunarodnom tržištu i povećanju prihoda od izvoza. Tako će MSP-ovi inovacijama procesa i/ili poslovanja uspostaviti dugoročne dobavljačke odnose/lance vrijednosti s drugim poduzećima u ciljanom strateškom segmentu, s ciljem povećanja inovativnosti poduzeća i njihove uključenosti u globalne lance vrijednosti, kroz ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu te ulaganja u nematerijalnu imovinu izravno povezanom s aktivnostima istraživanja i inovacija

Povećavanje produktivnosti, visoke dodane vrijednosti te izvoznog potencijala , stvaranje novih radnih mjesta i usvajanje principa zelene i digitalne tranzicije te ispunjavanje primjenjivih zahtjeva standarda, ocjena sukladnosti i certifikacije proizvoda/usluga/procesa, kao i učinkovito uključivanje u globalne lance vrijednosti i jačanje pozicije u njima, neophodni su za postizanje industrijskog rasta i razvoja te internacionalizacije hrvatske industrije i poduzetništva.

Zaključno, a kao što je već istaknuto, ovaj posebni cilj ostvarit će se kroz povećanje produktivnosti, visoke dodane vrijednosti te izvoznog potencijala i učinkovitog uključivanja u globalne lance vrijednosti i jačanja pozicije u njima, te se njime doprinos i ostvarenju Strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo i Strateškog cilja 13. Jačanje regionalne konkurentnosti Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine.

Posebni cilj 5.1. Podrška rastu

Posebni cilj 5.1. Podrška rastu postavljen je u okviru Prioriteta 5 . Jačanje razvoja poduzetništva i obrta , definiran je kao odgovor na razvojne izazove stvaranja povoljnog poslovnog okruženja za industrijski razvoj i poduzetništvo, olakšavanja postupka otvaranja poduzeća, nastavka  administrativnog rasterećenja, očuvanja tradicijskih i umjetničkih obrta, rasta  konkurentnosti, prepoznatljivosti i produktivnosti zadruga te razvoja poduzetništva žena. Slijedom navedenoga, u svrhu ostvarenja ovog posebnog cilja provodit će se mjere i aktivnosti opisane u nastavku.

Kroz poticanje investicija s ciljem stvaranja poticajnog i konkurentnog poslovnog okruženja, doprinijet će se konkurentnosti gospodarstva temeljenog na novim i čistim tehnologijama, stvaranju veće dodane vrijednosti i novih radnih mjesta, kao i stvaranju poticajnog i konkurentnog poslovnog i investicijskog okruženja. Zaključno, p oticanje integriranog, uključivog i ravnomjernog razvoja industrije i poduzetništva omogućit će se poticanjem investicija s ciljem stvaranja poticajnog i konkurentnog poslovnog okruženja, intenziviranjem gospodarskih aktivnosti u manje razvijenim područjima Republike Hrvatske te izgradnjom gospodarskog modela temeljenog na investicijama u proizvode i usluge visoke dodane vrijednosti, kao i teritorijalnim ulaganjima utemeljenim na načelima partnerstva i participativnosti. Navedeno uključuje stvaranje regionalnih ekosustava koji daju učinkovitu podršku regionalnim lancima vrijednosti i razvoju prioritetnih niša industrijske tranzicije.

Poticanje osnivanja novih poduzeća i stvaranja novih radnih mjesta ima za svrhu povećanje spremnosti za investicije i podršku rastu novoosnovanih poduzeća, ali i poticanje osnivanja novih poduzeća, poticanje ženskog poduzetništva  i poduzetništva mladih, posebno u područjima S3, s ciljem povećanja broja novoosnovanih poduzeća te povećanja udjela žena u vlasničkoj strukturi poduzetnika.

Poticanje investicija i ulaganja u jačanje konkurentnosti te integriranog, uključivog i ravnomjernog društvenog, gospodarskog i regionalnog razvoja kroz poduzetništvo ima za svrhu ulaganje u upravljačke kapacitete malih i srednjih poduzeća, odnosno poboljšanje upravljačkih praksi u hrvatskim malim i srednjim poduzećima, poboljšanje uspješnosti MSP-ova, uključujući povećanje prodaje i izvoza te ostvariti veću dodanu vrijednost koju stvaraju podržani MSP-ovi i povećanu ukupnu produktivnost. Dodatno, pružat će se pomoć MSP-ovima u izgradnji održivih i otpornih sustava poslovne podrške kroz izradu modela „ranog upozoravanja“ te jačanje održivog rasta i konkurentnosti MSP-ova i otvaranje radnih mjesta u njima, među ostalim i kroz produktivna ulaganja. Predviđeno je i pružanje podrške start-upovima i MSP-ovima u procesu industrijske tranzicije kroz provedbu javnih poziva i financijskih instrumenata s naglaskom na diversifikaciju i modernizaciju proizvodnje, uvođenje novih standarda kvalitete, internacionalizaciju poslovanja, te komercijalizaciju inovacija i prelazak na proizvodnju novih proizvoda više dodane vrijednosti.

Razvoj zadružnog poduzetništva i očuvanje i razvoj tradicijskih i umjetničkih obrta ima za svrhu poticanje razvoja zadružnog poduzetništva i očuvanja i razvoja tradicijskih obrta, povećanje tržišne uspješnosti i zaposlenost te poticanje rasta i razvoja gospodarstva, kao i  povećanje konkurentnosti proizvoda i usluga zadruga, njihove prepoznatljivosti, produktivnosti i inovativnosti uz primjenu novih tehnologija i inovacija, pozicioniranje zadruga na tržištu radi postizanja boljih poslovnih rezultata, otvaranje novih radnih mjesta u zadrugama i zadržavanje postojećih. Aktivnosti će se također usmjeravati i na razvoj tradicijskih obrta koji se pretežito obavljaju ručnim radom i baštine posebne zanatske vještine i umijeća oslanjajući se na obrasce tradicijske kulture te umjetničkih obrta koji se odlikuju proizvodima i uslugama visoke estetske vrijednosti.

Razvoj sustava poticanja poduzetništva žena provodit će se, između ostaloga, kroz promociju ženskog poduzetništva kroz aktivnosti koje će doprinijeti podizanju svijesti o specifičnostima poduzetništva žena u Hrvatskoj, promicanju najboljih praksi u politici ženskog poduzetništva i izgradnji kapaciteta nacionalnih i regionalnih mreža i udruga žena poduzetnica.

Zaključno, ovaj posebni cilj, a kako je već istaknuto, ostvarit će se kroz stvaranje povoljnog poslovnog okruženja, poticanje osnivanja novih poduzeća i stvaranja novih radnih mjesta, poticanje investicija i ulaganja u jačanje konkurentnosti te integriranog, uključivog i ravnomjernog društvenog, gospodarskog i regionalnog razvoja kroz poduzetništvo, razvoj zadružnog poduzetništva i očuvanje i razvoj tradicijskih i umjetničkih obrtai razvoj  sustava poticanja poduzetništva žena te se njime doprinosi ostvarenju Strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo , Strateškog cilja 3. Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom i Strateškog cilja 13. Jačanje regionalne konkurentnosti Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine.

Posebni cilj 5.2. Unaprjeđenje kvalitete upravljanja i usluga javnog sektora

Posebni cilj  5.2. Unaprjeđenje kvalitete upravljanja i usluga javnog sektora postavljen je u okviru Prioriteta 5. Jačanje razvoja poduzetništva i obrta , definiran je kao odgovor na razvojne izazove administrativnog rasterećenja, unapređivanja usluga javnog sektora namijenjenih industriji i poduzetništvu te unapređivanja korporativnog upravljanja u javnim poduzećima. Slijedom navedenoga, u svrhu ostvarivanja ovog posebnog cilja provodit će se mjere i aktivnosti opisane u nastavku.

Pojednostavljenje uvjeta i smanjenje troškova za poduzetnike predstavlja jednu od važnih reformskih aktivnosti. Unapređenje regulatornog okruženja boljom komunikacijom s poslovnim sektorom tijekom izrade propisa te digitalizacijom procjene ekonomskih učinaka kroz MSP test, pridonijet će poticanju ulaganja, stvaranju radnih mjesta i pomoći oporavku gospodarstva.

Planirana reforma poslovnog i regulatornog okruženja, ali i dodjela infrastrukturnih i administrativnih prednosti strateškim sektorima, znatno će podržati ostvarenje ovog posebnog cilja. U konačnici, sve navedene aktivnosti pridonijet će poticanju ulaganja, stvaranju radnih mjesta i pomoći oporavku gospodarstva.

Posebna pažnja posvetit će se upravljanju, monitoringu i provedbi mjera Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026., Programa Konkurentnost i kohezija 2021.-2027., Integriranog teritorijalnog programa 2021.-2027. te Provedbenog programa Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja za razdoblje od 2021.-2024. za otporno, zeleno i digitalno gospodarstvo. Osim navedenoga, planirana je i učinkovita provedba EU makroregionalnih strategija i programa Europske teritorijalne suradnje u koje je uključena Republika Hrvatska u svrhu poticanja konkurentnosti gospodarstva (MSP-ova) te djelotvorno i učinkovito upravljanje sustavom strateškog planiranja. Poradit će se na brzini djelovanja i agilnosti javnog sektora, a što je od iznimne važnosti za uspjeh poduzetništva.

Zaključno, ovaj posebni cilj  ostvarit će se kroz kontinuirano aktivno unaprjeđivanje kvalitete upravljanja i usluga javnog sektora i korporativnog upravljanja u javnim poduzećima i dodjele  infrastrukturnih i administrativnih prednosti strateškim sektorimate se njime doprinosi ostvarenju Strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo , Strateškog cilja 3. Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom i Strateškog cilja 13. Jačanje regionalne konkurentnosti Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine.

6. POPIS KLJUČNIH POKAZATELJA ISHODA

Kako bi se osiguralo uspješno ostvarenje željenog učinka Nacionalnog plana i učinkovito praćenje, izvještavanje i vrednovanje napretka i provedbe Nacionalnog plana, za svaki pojedini posebni cilj definirani su ključni pokazatelji ishoda te polazne i ciljne vrijednosti svakog pokazatelja ishoda. Popis ključnih pokazatelja ishoda te polaznih i ciljanih vrijednosti pokazatelja prikazan je u nastavku.

Tablica 1. Popis ključnih pokazatelja ishoda

7. INDIKATIVNI FINANCIJSKI PLAN

Indikativni financijski plan i financijski okvir za provedbu Nacionalnog plana industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine obuhvaća financijska sredstva iz Europske unije te sredstva iz nacionalnih izvora financiranja.

Financijska sredstva iz Europske unije za provedbu Nacionalnog plana industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine, dostupna su iz više izvora: Višegodišnjeg financijskog okvira 2021. – 2027. (skraćeno: VFO) (engl. Multiannual Financial Framework for 2021-2027 ) koji predstavlja novi financijski okvir Europske unije za aktualno sedmogodišnje razdoblje, Instrumenta Europske unije za oporavak, odnosno „EU sljedeće generacije“ (engl. Next Generation EU ; skraćeno: NGEU) kao dodatan izvor pomoći i potpore Europske unije za oporavak uslijed krize nastale zbog COVID-19 pandemije s Mehanizmom za oporavak i otpornost kao okosnicom ovog instrumenta, te Modernizacijskog fonda. Sredstva koja su Republici Hrvatskoj na raspolaganju za financijsko razdoblje 2021. - 2027. iznose više od 14 milijardi eura iz Višegodišnjeg financijskog okvira te više od 11 milijardi eura iz „EU sljedeće generacije“ , a koja će se između ostalog koristiti kao poluga za provedbu aktivnosti razvoja industrije i poduzetništva.

U okviru Višegodišnjeg financijskog okvira, dostupna su sredstva kroz Program Konkurentnost i kohezija 2021. – 2027. (skraćeno: PKK 2021. – 2027.) (engl. Programme Competitiveness and Cohesion 2021-2027 ) te Integrirani teritorijalni program 2021. – 2027. (skraćeno: ITP 2021. – 2027.) (engl. Integrated territorial programme 2021-2027 ). Program Konkurentnost i kohezija 2021. – 2027. predstavlja nastavak na prethodno financijsko razdoblje te objedinjuje dosadašnja iskustva i znanja proizašla u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. (bez teritorijalnog pristupa). PKK 2021. – 2027. postavlja prioritete i specifične ciljeve za učinkovito korištenje Europskog fonda za regionalni razvoj (skraćeno: EFRR) i Kohezijskog fonda (skraćeno: KF) za razdoblje 2021. - 2027. Sastoji se od šest (6) prioriteta kroz koje je intencija doprinijeti ostvarenju četiri (4) od pet (5) ciljeva nove Kohezijske politike za razdoblje 2021. – 2027. (Cilj 1. Pametnija Europa, Cilj 2. Zelenija Europa, Cilj 3. Povezanija Europa, Cilj 4. Uključivija (Socijalnija) Europa), a za što je namijenjeno više od 5,2 milijardi eura iz Europske unije . Glavni zajednički cilj svih podržanih intervencija je ojačati gospodarstvo, poduprijeti digitalnu i zelenu tranziciju, digitalizirati javnu upravu, poboljšati povezanost i mobilnost u cijeloj Republici Hrvatskoj i poboljšati kvalitetu života stanovništva. PKK 2021.-2027. se temelji na Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. (NRS 2030), najvišem aktu strateškog planiranja koji određuje trenutno stanje, razvojne potencijale, viziju, smjernice razvoja, strateške ciljeve i scenarije razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. godine.

U ovom programskom razdoblju, kroz PKK 2021. – 2027., Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja će intervencije s ciljem razvoja industrije i poduzetništva usmjeriti na jačanje istraživačkih i inovacijskih kapaciteta poduzetnika (mikro, malih, srednjih i velikih poduzeća) i korištenje naprednih tehnologija, iskorištavanje prednosti digitalizacije, povećanje rasta i konkurentnosti MSP-ova, kao i na razvoj vještina za pametnu specijalizaciju, industrijsku tranziciju i poduzetništvo. Za Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je u okviru tematskog cilja politike „Pametnija Europa“ utvrđena indikativna alokacija od više od 637 milijuna eura (4,8 milijardi kuna), od čega je za bespovratna sredstva planirano gotovo 438 milijuna eura (3,3 milijardi kuna), dok je za financijske instrumente namijenjene inicijativama za razvoj poslovanja i povećanje konkurentnosti, odnosno za investicije u materijalnu i nematerijalnu imovinu uključujući i obrtna sredstva, planiran doprinos Europskog fonda za regionalni razvoj u iznosu od više od 199 milijuna eura (1,5 milijardi kuna). U okviru navedenog, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja će posebno ciljati jačanje i razvoj industrije i poduzetništva, kroz aktivnosti kao što su administrativno rasterećenje, digitalizacija poslovanja, uspostava potpornih financijskih modela za razvoj poticajnog poslovnog okruženja, podrška rastu produktivnosti malih i srednjih poduzetnika, razvoj poslovne i istraživačke infrastrukture, podrška ženskom poduzetništvu i poduzetničkoj aktivnosti žena, podrška razvoju društvenog poduzetništva, razvoj i komercijalizacija novih proizvoda i usluga malih i srednjih poduzetnika, jačanje izvoznih potencijala i podrška u internacionalizaciji poslovanja te poticanje cjeloživotnog obrazovanja, samozapošljavanja i stjecanja poduzetničkih kompetencija. Ulaganja u okviru ovog tematskog cilja će se provoditi kroz četiri (4) posebna cilja. U okviru cilja 1.i. „Razvoj i jačanje istraživačkih i inovacijskih kapaciteta te primjena naprednih tehnologija“ obuhvaćena su ulaganja u aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija u iznosu od 283.340.632 eura (2,13  milijardi kuna), od čega gotovo 60 milijuna eura (oko 450 milijuna kuna) za rizični kapital odnosno „ venture capital “. U sklopu posebnog cilja 1.ii „Iskorištavanje koristi digitalizacije za građane, poduzeća, istraživačke organizacije i tijela javne vlasti“ je za digitalizaciju poduzeća namijenjeno više od 74 milijuna eura (560 milijuna kuna), od čega bespovratna sredstva iznose gotovo 52 milijuna eura (390 milijuna kuna). Zatim, kroz posebni cilj 1.iii. „Jačanje održivog rasta i konkurentnosti MSP-ova i otvaranje radnih mjesta u njima, među ostalim i kroz produktivna ulaganja“ predviđena su sredstva u iznosu od 142.487.100 eura (1,06 milijardi kuna) za financijske instrumente koji doprinose pojačanom rastu i konkurentnosti MSP-ova, osiguravanje pristupa financiranju MSP-ova za razvoj poslovanja i povećanje konkurentnosti te investicije u materijalnu i nematerijalnu imovinu, ali također su planirane i aktivnosti usmjerene i prema jačanju izvoznih potencijala rastućih i inovativnih poduzeća i internacionalizaciji poslovanja te uključivanju u međunarodne lance vrijednosti u iznosu od više od 50 milijuna eura (380 milijuna kuna). Za četvrti posebni cilj 1.iv. „Razvoj vještina za pametnu specijalizaciju, industrijsku tranziciju i poduzetništvo“ alocirano je više od 35 milijuna eura (266 milijuna kuna) namijenjenih za razvoj vještina i kompetencija za pametnu specijalizaciju i industrijsku tranziciju te poboljšanje poslovne podrške, kao i poboljšanje kvalitete usluga poduzetničkih potpornih institucija.

Još jedan ključni izvor financiranja, Integrirani teritorijalni program 2021. – 2027., kombinira korištenje Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Fonda za pravednu tranziciju (skraćeno: FPT) i namijenjen je rješavanju specifičnih problema i izazova na lokalnoj i regionalnoj razini. Integrirani teritorijalni program 2021. – 2027. će se također provoditi u okviru cilja „Ulaganje za radna mjesta i rast“ te će također pridonijeti ispunjavanju ciljeva nove Kohezijske politike za razdoblje 2021. – 2027. (Cilju 1. Pametnija Europa, Cilj 2. Zelenija Europa i Cilju 5. Europa bliža građanima) i ciljevima Fonda za pravednu tranziciju. Integrirani teritorijalni program 2021. – 2027. novi je program posebno dizajniran za specifične teritorijalne i regionalne potrebe identificirane u prethodnom financijskom razdoblju. Naime, u financijskom razdoblju 2014. - 2020. nije postojao program koji se isključivo bavio specifičnim problemima i izazovima na lokalnoj i regionalnoj razini, već su se razvojni izazovi regionalne razine pokušali rješavati različitim instrumentima. Međutim, temeljem iskustva je utvrđeno da je potrebno objavljivati ciljane pozive za određena područja ili za područja određenog stupnja razvoja te tako zainteresirati potencijalne prijavitelje i ciljano razvijati kapacitete potencijalnih korisnika, a što se planira provesti ovim programom. ITP 2021. – 2027. se razlikuje od PKK 2021. – 2027., utoliko što ITP 2021. – 2027. objedinjuje ulaganja koja se provode na određenom području sa specifičnim zajedničkim razvojnim izazovima, a koja su međusobno integrirana i utemeljena na pristupu „odozdo prema gore“. Kao i u slučaju PKK, ITP je utemeljen na Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske 2030., ciljajući uravnoteženi regionalni razvoj. ITP 2021. – 2027. će se u smislu ekonomsko-teritorijalnog pristupa usredotočiti na industrijsku tranziciju hrvatskih regija, razvoj pametnih i održivih gradova te razvoj pametnih i održivih otoka i ublažavanja učinaka tranzicije prema klimatski neutralnom gospodarstvu u Sisačko-moslavačkoj i Istarskoj županiji. U okviru Integriranog teritorijalnog programa 2021. – 2027. na raspolaganju su sredstva u iznosu od 1,57 milijardi eura. Provedba operacija iz Integriranog teritorijalnog programa 2021. – 2027. u nadležnosti je Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

Modernizacijski fond je financijski instrument uspostavljen EU sustavom trgovanja emisijama za razdoblje od 2021. do 2030. godine u svrhu ubrzanja tranzicije prema klimatskoj neutralnosti i postizanja ciljeva definiranih Pariškim sporazumom. Provedba aktivnosti Modernizacijskog fonda u Republici Hrvatskoj je u nadležnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, a u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetiku. Hrvatska ima na raspolaganju 3,14% od ukupne količine emisijskih jedinica Modernizacijskog fonda, što uz cijenu od 75 eura po emisijskoj jedinici iznosi preko milijarde eura u razdoblju od 2021. do 2030. godine, odnosno oko 100 milijuna eura godišnje. Nadležno ministarstvo predlaže ulaganja Europskoj investicijskoj banci i Europskoj komisiji u dva ciklusa ulaganja godišnje. Na temelju analize potreba, zrelosti investicija, prioriteta politika te utjecaja i potencijala za korištenje ostalih izvora financiranja provedenih unutar projekta „Provedba novih financijskih mehanizama u okviru revidirane direktive o ETS-u za razdoblje od 2021. do 2030. godine“ definirana su sljedeća prioritetna područja u Hrvatskoj za financiranje iz Modernizacijskog fonda: industrija, proizvodnje toplinske energije, promet te prijenosne i distribucijske mreže. U svrhu postizanja nacionalnih klimatskih i energetskih ciljeva, sredstva iz Modernizacijskog  fonda u 2021. i 2022. usmjerena su prvenstveno na prerađivačku industriju - modernizacija postrojenja, smanjenje potrošnje električne i toplinske energije, povećanje energetske učinkovitosti te poticanje na proizvodnju i korištenje energije iz obnovljivih izvora.

Kako je već istaknuto, financijska sredstva za industrijski razvoj i poduzetništvo dostupna su i u okviru Instrumenta Europske unije za oporavak i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026.

Mjere Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja za razvoj industrije i poduzetništva provodit će se u okviru komponente „C1. Gospodarstvo“ Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026., čiji je nositelj, te u okviru njezinih pod-komponenti „C1.1. Otporno, zeleno i digitalno gospodarstvo“, „C1.2. Energetska tranzicija za održivo gospodarstvo“ te „C1.3. Unaprjeđenje vodnog gospodarstva i gospodarenja otpadom“ za koje je nadležno. Ukupna procijenjena vrijednost ulaganja za komponentu „C1. Gospodarstvo“ iznosi više od 3,4 milijarde eura (25,7 milijardi kuna), od čega više od 743 milijuna eura (5,6 milijardi kuna) otpada na pod-komponentu „C1.1. Otporno, zeleno i digitalno gospodarstvo“, zatim više od 650 milijuna eura (4,9 milijardi kuna) na pod-komponentu „C1.2. Energetska tranzicija za održivo gospodarstvo“ te gotovo 863 milijuna eura (6,5 milijardi kuna) na pod-komponentu „C1.3. Unaprjeđenje vodnog gospodarstva i gospodarenja otpadom“. Dodatno, u okviru ove komponente „C1. Gospodarstvo“, još je gotovo 730 milijuna eura (5,5 milijardi kuna) namijenjeno mjerama i investicijama u okviru pod-komponente „C1.4. Razvoj konkurentnog, energetski održivog i učinkovitog prometnog sustava“, 130 milijuna eura (988 milijuna kuna) je namijenjeno za pod-komponentu „C1.5. Unaprjeđenje korištenja prirodnih resursa i jačanje lanca opskrbe hranom“ te je gotovo 292 milijuna eura (2,2 milijarde kuna) planirano za pod-komponentu „C1.6. Razvoj održivog, inovativnog i otpornog turizma“.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja će kroz pod-komponentu „C1.1. Otporno, zeleno i digitalno gospodarstvo“ namijenjenu izravno poduzetnicima kroz dodjelu potpora usmjerenih na razvoj i primjenu novih (digitalnih) tehnologija dodijeliti ukupnu vrijednost bespovratnih potpora u iznosu od više od 37 milijuna eura (281 milijun kuna). Predviđene su mjere za poticanje digitalne transformacije gospodarstva izravnom podrškom projektima poduzeća za razvoj i primjenu digitalnih tehnologija i digitalizaciju poslovnih procesa, kroz „Vaučere za digitalizaciju“. Zatim, potpora u okviru Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Bespovratne potpore za digitalizaciju“ namijenjena je MSP-ovima sa svrhom ulaganja u digitalne alate i opremu za uvođenje novih ili značajno poboljšanih proizvodnih postupaka, načina isporuke usluga ili organizacijskih praksi.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja također će provoditi mjere industrijskog razvoja

i poduzetništva kroz reforme i investicije u okviru komponente „C2. Javna uprava, pravosuđe i državna imovina“, odnosno njezinih podkomponenti „C2.3. Digitalna transformacija društva i javne uprave“ procijenjene vrijednosti ulaganja u iznosu od gotovo 385 milijuna eura (2,9 milijardi kuna) te pod-komponente „C2.9. Jačanje okvira za javnu nabavu“ procijenjene vrijednosti ulaganja u iznosu od preko 796 tisuća eura (gotovo 6 milijuna kuna).

U konačnici, indikativni financijski plan i financijski okvir za provedbu Nacionalnog plana industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine uključuje i aktualni Provedbeni program Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja za razdoblje od 2021. – 2024. i državni proračun, koji sadrži objedinjeno sve izvore financiranja u okviru državnog proračuna za Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Mjere Provedbenog programa Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja za razdoblje od 2021. – 2024. doprinose ispunjenju ciljeva Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, Programa Vlade Republike Hrvatske 2020.-2024., Višegodišnjeg financijskog okvira te Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026., a usmjerene su na stvaranje otpornijeg i održivog društva rastom gospodarstva te održivim razvojem temeljenom na učinkovitom korištenju resursa, kružnom gospodarstvu, čistim industrijama i novim tehnologijama, kao i prema industrijama koje će počivati na digitalizaciji, umjetnoj inteligenciji i konkurentnosti, koje potiču izvoz te ostvaruju stabilno okruženje za investicije kao snažnoj podršci poduzetništvu.

8. USKLAĐENOST S NACIONALNOM RAZVOJNOM STRATEGIJOM, SEKTORSKIM I VIŠESEKTORSKIM STRATEGIJAMA, NACIONALNIM PLANOVIMA TE DRUGIM RELEVANTNIM AKTIMA STRATEŠKOG PLANIRANJA

Industrijski razvoj i poduzetništvo pokretači su dinamičnog i konkurentnog gospodarstva, posebno kompleksni, ponajviše zato što izravno ili neizravno objedinjuju sve segmente gospodarstva. Razvoj industrije i poduzetništva ovisi o brojnim čimbenicima i pojavama te stoga industrijska politika nije jedina politika koja utječe na razvoj industrije i poduzetništva. Iz tog je razloga razmatranju strateškog okvira relevantnog za industrijski razvoj i poduzetništvo potrebno pristupiti multidisciplinarno i sveobuhvatno.

Politika koja promiče holistički i multidisciplinarni pristup industrijskom razvoju i poduzetništvu ključna je za osiguravanje i jačanje otpornosti, konkurentnosti i održivog razvoja gospodarstva i društva.

8.1. Okvir razvoja industrije i poduzetništva u Europskoj uniji

Okvir Europske unije za razvoj industrije i poduzetništva obuhvaća dvije ključne strategije – Nova industrijska strategija za Europu odnosno Unaprijeđena industrijska strategija iz 2020.: prema jačem jedinstvenom tržištu za oporavak Europe i Strategija malih i srednjih poduzeća za održivu i digitalnu Europu .

Nova industrijska strategija za Europu donesena je u ožujku 2020. godine s ciljem stvaranja globalno konkurentne industrije koja je vodeća u svijetu, industrije koja stvara uvjete za klimatsku neutralnost te industrije koja izgrađuje digitalnu budućnost Europe. Temeljna načela na kojima Europska unija temelji industrijsku preobrazbu su: stvaranje sigurnosti za industriju - bolje povezano i sve više digitalno jedinstveno tržište kroz digitalnu transformaciju , jačanje ekosustava , industrijska savezništva , klastere i klastersku politiku , međunarodna partnerstva te dijalog o industrijskoj politici i stručne savjete ; održavanje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja na globalnoj razini; potpora tranziciji industrije prema klimatskoj neutralnosti i potpora čistom vodiku ; izgradnja gospodarstva s izraženijom kružnom dimenzijom; integracija duha industrijskih inovacija , razvoj naprednih tehnologija i zaštit a intelektualnog vlasništva ; usavršavanje i prekvalifikacija za jačanje vještina za industriju .

Nastavno na Novu industrijsku strategiju za Europu te nastavno na krizu i iskustva uslijed COVID-19 pandemije, Europska unija je u svibnju 2021. godine donijela Unaprijeđenu industrijsku strategiju iz 2020.: prema jačem jedinstvenom tržištu za oporavak Europe . Navedena strategija, osim dodatnog učvršćivanja ciljeva i načela Nove industrijske strategije za Europu iz 2020. godine, promiče jačanje otpornosti jedinstvenog tržišta, jačanje otvorene strateške autonomije te ubrzavanje dvostruke tranzicije (zelene tranzicije i digitalne transformacije). Nacionalni plan je usklađen s ovim načelima, kroz aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija, aktivnosti jačanja digitalne tranzicije, zelene tranzicije i kružnog gospodarstva, kao i kroz aktivnosti jačanja vještina, izvoza i pozicija u globalnim lancima vrijednosti te kroz privlačenje inozemnih izravnih ulaganja, razvoj poticajnog poslovnog okruženja i unaprjeđenje kvalitete upravljanja i usluga javnog sektora.

Europska unija prepoznaje da postizanje klimatske neutralnosti te resursno učinkovitog i agilnog digitalnog gospodarstva zahtijeva punu mobilizaciju malih i srednjih poduzeća. Stoga se Strategija malih i srednjih poduzeća za održivu i digitalnu Europu bazira na tri glavna stupa djelovanja: izgradnja kapaciteta i podrška za prijelaz na održivost i digitalizaciju, smanjenje regulatornog opterećenja i poboljšanje pristupa tržištu te poboljšanje pristupa financiranju, a s čime je u potpunosti usklađen i Nacionalni plan.

U veljači 2023. godine donesen je Industrijski plan u okviru zelenog plana za doba nulte neto stope emisija koji se temelji na četiri stupa: (1) predvidljivo i pojednostavnjeno regulatorno okruženje, (2) brži pristup dostatnim financijskim sredstvima, (3) vještine i (4) otvorena trgovina za otporne lance opskrbe.

Kao što je već istaknuto, industrija i poduzetništvo ključni su pokretači svih promjena u gospodarstvu te su tematski vrlo blisko povezani s brojnim drugim sferama gospodarstva i društva. Stoga pored navedenog, ključni dio šireg okvira Europske unije za razvoj industrije i poduzetništva u novom razdoblju su i tematski blisko povezane politike i strategije, kao što su Nova kohezijska politika 2021. – 2027. , EU strategija istraživanja i razvoja 2020. – 2024. , Europski zeleni plan , Plan REPowerEU , Dugoročna strategija Europske unije za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine , Europski propis o klimi , Direktiva o obnovljivim izvorima energije , Strategija Europske unije za bioraznolikost do 2030. godine , EU strategija za iskorištavanje potencijala obnovljive energije na moru za klimatski neutralnu budućnost , Digitalna strategija , Digitalni kompas 2030.: europski pristup za digitalno desetljeće , Europska podatkovna strategija , Program vještina za Europu , Pakt za vještine , Akcijski plan za digitalno obrazovanje (2021. – 2027.) , Strategija Global Gateway za poticanje pametnih, čistih i sigurnih veza u digitalnom, energetskom i prometnom sektoru te za jačanje zdravstvenih, obrazovnih i istraživačkih sustava u cijelom svijetu , Akcijski plan za intelektualno vlasništvo , Konkurentnost Europske unije nakon 2030. , Trideset godina jedinstvenog tržišta Europske unije , Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava , Komunikacija o iskorištavanju talenata u europskim regijama , Paket „Spremni za 55“ .

Nacionalni plan u potpunosti je usklađen s načelima okvira razvoja industrije i poduzetništva u Europskoj uniji, iz svih područja, te će doprinijeti ključnim EU ciljevima kao što su ciljevi nove europske kohezijske politike za ostvarenje konkurentnije i pametnije Europe, zelenijeg i niskougljičnog gospodarstva nulte neto emisije, povezanije, socijalnije i uključivije Europe bliže građanima, s održivim i integriranim teritorijalnim razvojem. Jednako tako, Nacionalni plan će svojim prioritetima i posebnim ciljevima doprinijeti ostvarenju ciljeva EU strategije istraživanja i razvoja 2020. – 2024., ciljeva Europskog zelenog plana, kao i ostvarenju gospodarstva spremnog za digitalno doba. Nadalje, strateški okvir Europske unije u području klime i okoliša ima zajedničke ciljeve – dekarbonizacija, klimatska neutralnost te prelazak na čistu energiju i zelene tehnologije. Nacionalni plan slijedi načela ovog strateškog okvira te cilja ostvariti nultu neto emisiju industrije i poduzetništva, zelenu tranziciju i kružno gospodarstvo.

Također, Nacionalni plan primjenjuje i promiče europski model za prosperitet i uključivi gospodarski rast, na temelju održive konkurentnosti, produktivnosti, sigurnosti, otvorenosti i poštenog natjecanja. Sukladno komunikaciji Europske komisije o konkurentnosti Europske unije nakon 2030., Nacionalni plan je integrirao ključne pojačavajuće čimbenike – pristup financiranju, javna ulaganja i infrastrukturu, istraživanje i razvoj, energiju, kružnost, digitalizaciju, obrazovanje i vještine, regulatorni okvir za jačanje rasta i razvoja.

Isto tako, u skladu s načelima jedinstvenog tržišta Europske unije, posebni ciljevi i mjere Nacionalnog plana doprinose jačanju izvoza i pozicije hrvatske industrije i poduzetništva u globalnim lancima vrijednosti te poticanju zelene i digitalne dimenzije hrvatske industrije i poduzetništva kao izvora inovacija, rasta i konkurentnosti.

Osim programa i fondova Europske unije, a koji se spominju u nastavku dokumenta, ulogu doprinosa razvoju industrije i poduzetništva također imaju i programi Europske unije, kao što su Program „Obzor Europa“ , Program „Digitalna Europa“ , Program „Kreativna Europa“ 2021.-2027.“ , Erasmus+ program 2021.-2027 , Program InvestEU .

8.2. Nacionalni strateški i operativni akti strateškog planiranja u području industrije i poduzetništva u prethodnom planskom razdoblju

Industrijska politika Republike Hrvatske temeljito pristupa unaprjeđenju hrvatskog gospodarstva. U prethodnom financijskom razdoblju, zaključno s 2020. godinom, industrijska politika je višesektorski pristupila gospodarskim izazovima i potrebama u Hrvatskoj, kroz koncentrirane strateške napore jačanja konkurentnosti, kohezije, ljudskih potencijala, razvoja poduzetništva i posebno razvoja poduzetništva žena i društvenog poduzetništva, razvoja industrije, razvoja klastera, razvoja i poticanja inovacija te razvoja pametne specijalizacije. Slijedeći dinamiku Europske unije, ključni akti strateškog planiranja koji su oblikovali razvoj hrvatske industrije i poduzetništva u prethodnom planskom razdoblju su sljedeći:

 Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020. (skraćeno: OPKK 2014.-2020.)

 Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020.

 Strategija razvoja poduzetništva Republike Hrvatske 2013. – 2020.

 Strategija razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine

 Strategija razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine

 Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014. – 2020.

 Strategija poticanja inovacija Republike Hrvatske 2014. - 2020.

 Strategija pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2020. godine

 Strategija razvoja klastera u Republici Hrvatskoj 2011. - 2020.

 Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine

 Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske od 2009. do 2020. godine.

Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020. je bio temeljni programski dokument kojim se provodila kohezijska politika Europske unije u prošlom planskom razdoblju, kroz  doprinos cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta“ putem poticanja ulaganja u infrastrukturne investicije (u područjima prometa, energetike, zaštite okoliša, IKT-a) i pružanje potpore razvoju poduzetništva i istraživačkih djelatnosti. OPKK 2014.-2020. je bio sufinanciran iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, a temeljio se na koncentraciji ulaganja u devet (9) tematskih ciljeva zajedničkog strateškog okvira i njihovim specifičnim investicijskim prioritetima, s daljnjim fokusom na specifične ciljeve koje je bilo potrebno ostvariti. Prioritetna područja koja su se poticala ovim programom bila su istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije, korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija, poslovna konkurentnost, energetika, klimatske promjene i upravljanje rizicima, zaštita okoliša i održivost resursa, siromaštvo i socijalna isključenost te obrazovanje, vještine i cjeloživotno učenje.

Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. također je bio značajan za industrijski razvoj i poduzetništvo, posebno zato što je komplementarno dopunjavao određena tematska područja i ulaganja u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020. Ovaj program je bio financiran iz Europskog socijalnog fonda, a za cilj je imao pridonijeti rastu zapošljavanja i jačanju socijalne kohezije u Hrvatskoj, pri čemu su razrađena ulaganja u četiri (4) temeljna područja: mjere za potporu pristupu održivom i kvalitetnom zapošljavanju te visoku zapošljivost i mobilnost radne snage, socijalno uključivanje odnosno potporu socijalno osjetljivim skupinama u nepovoljnom položaju u pristupu zapošljavanju te razvoj socijalnih usluga u zajednici koje doprinose općoj zapošljivosti, zatim osiguravanje adekvatno usklađenih znanja i vještina s potrebama tržišta rada kroz unaprjeđenje kvalitete i učinkovitosti sustava obrazovanja i cjeloživotnog učenja, kao i mjere za dobro upravljanje, odnosno jačanje uloge organizacija civilnog društva za društveno–ekonomski rast i demokratski razvoj, uključivo i u industriji i poduzetništvu.

Ključni i akti strateškog planiranja za razvoj poduzetništva u prethodnom je planskom razdoblju bila Strategija razvoja poduzetništva Republike Hrvatske 2013. – 2020. , koja je donesena u skladu s Ekonomskim programom Republike Hrvatske 2013. s ciljem jačanja poduzetničkog potencijala i unapređenja kulture poduzetništva, a iz pozicije i uvjerenja da će poduzetništvo i gospodarstvo Republike Hrvatske i Europske unije dugoročno napredovati samo ako se poduzetništvo prepozna kao ključni čimbenik razvoja gospodarstva. U tom smislu, strategija je predlagala konkretne napore u poboljšanje ekonomske uspješnosti, poboljšan pristup financiranju, promociju poduzetništva, poboljšanje poduzetničkih vještina i poboljšano poslovno okruženje.

Uz Strategiju razvoja poduzetništva Republike Hrvatske 2013. – 2020., u Hrvatskoj je u prethodnom razdoblju na snazi bila strategija posebno namijenjena ženama u poduzetništvu - Strategija razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine . Naime, zbog dugotrajnosti recesije u Republici Hrvatskoj koja je započela gospodarskom krizom 2008. godine te zbog porasti stope rizika od siromaštva za žene, posebno starije dobi, dominacije žena u nezaposlenosti, dominacije muškaraca u poduzetničkoj aktivnosti i općenito fragmentiranih, nepovezanih programa i aktivnosti u ovom području, Republika Hrvatska je prepoznala važnost intenziviranja aktivnosti na rodnoj uravnoteženosti. Strategijom se ciljalo poboljšanje usklađenosti i umreženosti javnih politika, poboljšanje sustavne podrške poduzetništvu žena, uvođenje poduzetništva žena u cjelokupnu institucionalnu infrastrukturu i promocija poduzetništva žena.

Još jedna relevantna strategija u prethodnom razdoblju bila je i Strategija razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine . Predmetna je strategija bila nacionalna strategija za razvoj društvenog poduzetništva koja je definirala društveno poduzetništvo kao novi način poslovanja koje predstavlja područje preklapanja poduzetničkih praksi iz poslovnog svijeta i vrijednosti usko povezanih s društvenom odgovornošću i načelima zaštite okoliša. Strategija je također definirala osnovne ciljeve i aktivnosti za razdoblje 2015.-2020. kako bi se stvorio pravni, financijski i institucionalni okvir za razvoj društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj, kao i sustavi mjera i aktivnosti za razvoj društvenih poduzetnika. Cilj strategije bio je stvaranje poticajnog okruženja za razvoj društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj, zakonodavnih i fiskalnih okvira, financijske i tehničke potpore društvenim poduzetnicima, definiranje kriterija i instrumenata za prepoznavanje, praćenje i razvoj društvenih poduzetnika te izobrazbe na svim razinama radi prepoznavanja važnosti društvenog poduzetništva kao bitne komponente gospodarskog razvoja.

Ključni i akti strateškog planiranja za razvoj industrije u prethodnom je razdoblju bila Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014. – 2020 . Ovom je strategijom definirano repozicioniranje identificiranih strateških djelatnosti na globalnom lancu vrijednosti prema razvoju aktivnosti koje stvaraju dodanu vrijednost, kao osnovni cilj hrvatske industrije u razdoblju do 2020. godine. Strategijom su dodatno bili definirani i strateški ciljevi, kao što su rast obujma industrijske proizvodnje, rast broja novozaposlenih s visokim udjelom visokoobrazovanih djelatnika, rast produktivnosti radne snage i povećanje izvoza te promjena strukture izvoza u korist izvoza proizvoda visoke dodane vrijednosti. Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine nasljednik je Strategije razvoja poduzetništva Republike Hrvatske 2013. – 2020. i Industrijske strategije Republike Hrvatske 2014. – 2020.

Osim strategija za izravni doprinos razvoju industrije i poduzetništva, a kako je ranije pojašnjeno, za rast i razvoj industrije i poduzetništva u prošlom su planskom razdoblju ključni bili svakako i akti strateškog planiranja kao što je Strategija poticanja inovacija Republike Hrvatske 2014. - 2020 . Strategijom se planiralo dugoročno usmjeravati razvoj i sustavno poticati inovacije kao temeljne vrijednosti uspješnosti gospodarstva, ali i društva u cjelini. Glavni strateški cilj ove strategije bio je povećanje razine konkurentnosti hrvatskog gospodarstva te povećanje društvene dobrobiti kao rezultata ulaganja u znanje, kreativnost i inovacije, a što su jedni od temeljnih stupova uspješnog, konkurentnog i održivog razvoja industrije i poduzetništva, jednako kao i u Nacionalnom planu.

Kao i ciljano poticanje inovacija, od neizmjerne važnosti za industriju, poduzetništvo i hrvatsko gospodarstvo u cijelosti svakako je i sistematična implementacija metodologije pametne specijalizacije, koja je u prethodnom razdoblju u Hrvatskoj provedena kroz Strategij u pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2020. godine (skraćeno: S3). Ova strategija se temeljila na sveukupnoj procjeni upravljačkih kapaciteta javnog sektora, instrumenata za poticanje inovacija te ključnih osnova za inovacije – istraživačkih kapaciteta i ljudskog kapitala. Glavni cilj strategije bio je usmjeravanje kapaciteta u području znanja i inovacija na područja od najvećeg potencijala za Hrvatsku, radi pokretanja konkurentnosti i društveno-gospodarskog razvoja te transformacije hrvatskog gospodarstva kroz učinkovite aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija. Definirala je pet (5) tematskih prioritetnih područja: Zdravlje i kvaliteta života, Energija i održivi okoliš, Promet i mobilnost, Sigurnost, Hrana i bioekonomija te dvije (2) horizontalne S3 teme ( ključne napredne tehnologije - KET i informacijske i komunikacijske tehnologije - IKT).

Turizam je dominantna gospodarska aktivnost u Republici Hrvatskoj koja u značajnoj mjeri utječe na gospodarske i društvene procese. Kao industrija za sebe, turizam objedinjuje skup aktivnosti, koje u svom lancu vrijednosti između ostalog uključuju i poduzetništvo, ali i druge vezane industrije. Iz tog je razloga važno spomenuti Strategij u razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine . Donesena je 2013. godine kao krovni razvojni dokument hrvatskog turizma, čiji je glavni cilj povećanje atraktivnosti i konkurentnosti turizma, između ostalog i kroz aktivnosti u području poduzetništva.

Još jedan važan strateški dokument bila je i Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske od 2009. do 2020. godine , koja je za svrhu imala definiranje razvoja energetskog sektora Republike Hrvatske za razdoblje do 2020. godine. Također je imala za cilj da Republika Hrvatska u neizvjesnim uvjetima globalnog tržišta energije i uz oskudne domaće energetske resurse izgradi održivi energetski sustav.

U konačnici, neizostavna karika u lancu svakog gospodarstva svakako su i klasteri, a samim time i sastavni dio svake gospodarske politike. Prateći ostale europske zemlje, Republika Hrvatska je donijela i Strategiju razvoja klastera u Republici Hrvatskoj 2011.-2020. , kroz koju je svoju klastersku politiku usmjerila na jačanje konkurentnosti poduzeća, jačanje konkretnosti hrvatskih regija, poboljšanje strukture gospodarskih aktivnosti kao što su nove tehnologije, restrukturiranje poduzeća i slično, ali i umrežavanje javnog, poslovnog i znanstveno-istraživačkog sektora.